"

l
l
REPUBLIKA HRVATSKA

NACIONALNA
OBITELJSKA POLITIKA

Zagreb, 2003. godine

Nasilje u obitelji Prof. dr. sc. Marina Ajduković

20. Pečnik, N. (2001.) Prilog objašnjenju međugeneracijskog prijenosa zlostavlja djece u obi-
telji. Doktorska disertacija. Zagreb: Odsjek za psihologiju, Filozofski fakultet. Prof. dr. sc. Dubravka Maleš
21. Pečnik, N. (2003.) Međugeneracijski prijenos zlostavljanja djece: izvori i učinci roditeljskog .Filozofski fakultet - Odsjek za pedagogiju
nasilja u obitelji. Jastrebarsko: Slap (u tisku).
Zagreb
22. PetO Kujundžić, L': i Kovač, D. (2001.) Mo'gućnosti unapređenja postupanja prema djeci
i maloljetnicima žrtvama nasilja u obitelji u pravosudnom sustavu. U: Ajduković, M. (ur.)
(2001.) Nasilje nad djecom u obitelji: Preporuke stručnjaka Vladi RH. Zbornik radova. Za-
greb: Vijeće za djecu.
23. Sladović, B. (1998.) Stavovi stručnjaka prema seksualnom zlostavljanju djece. Magistar-
ski rad. Zagreb: Medicinski fakultet.
24. Strmotić, J. (2000.) Mogućnosti unapređenja rada s djecom i maloljetnicima žrtvama na-
silja u obitelji u sustavu policije. U: Ajduković, M. (ur.) (2001) Nasilje nad djecom u obi-
telji: Preporuke stručnjaka Vladi RH. Zbornik radova. Zagreb: Vijeće za djecu.
25. Strmotić, J. (2003.) Policija i zaštita žene od nasilja u obitelji. U: Ajduković, M. i Pavle-
ković, G. (ur.) Nasilje nad ženom u obitelji (2 nadopunjeno izdanje). Zagreb: Društvo za
psihološku pomoć.
26. Terr, L. C. (1991.) Childhood Trauma: an Outline and Overview. American Journal of Psy-
chiatry, l, 10-19.
27. United Nations (1991.) 1994 International Year of the Family. Vienna: Centre for Social
Development and Humanitarian Affairs.
28. UNICEF {I 994.) Women and Gender in Countries in Transition: an UNICEF Perspective.
New York: Regional Office for Central and Eastern Europe.
29. UNICEF (2000.) Domestic Violence Against Women and Girls. Florence: Innocenti Rese-
AFIRMACIJA RODITELJSTVA
arch Centre.
30. UNICEF (2001.) Young Voices: Opinion SuNey of Children and Young People. CROATIA.
31. Vijeće Europe (1993.) Violence Against Elderly People. Strasbourg: Council of Europe Press.
32. Wolfe, D. A. (1987.) Child Abuse: Implications for Child Development and Psychopatho-
logy. Newbury Park: SAGE.

274
 Prof. dr. sc. Dubravka Maleš Afirmacija roditeljstva

Roditeljska 1 je uloga uvijek predstavljala veliku odgovornost, ali nika-

da nije bila tako zahtjevna kao danas, u svijetu koji se odlikuje složeno-
šću, raznolikošću i čestim promjenama. Roditelji i ostali članovi obitelji svo-
jim odgojnim djelovanjem te mrežom međusobnih odnosa utječu na izgra-
đivanje djetetovih emocionalnih, moralnih, socijalnih i intelektualnih poten-
cijala i time određuju dosege njegova cjelokupnog razvoja. Osim toga, ro-
diteljstvo u suvremenom svijetu dobiva i jednu novu dimenziju. Zapošlja-
vanjem oba roditelja izvan kuće, osim roditelja i članova obitelji, o djeci
skrbe i druge odrasle osobe, koje ne pripadaju obiteljskom krugu (profesi-
onalci). Tako se, osim skrbi za zadovoljavanje djetetovih potreba u obitelj-
skom okruženju, od roditelja očekuje da donosi valjane odluke u pogledu
izbora drugih odgojitelja, programa i ustanova primjerenih djetetu. Na taj
način roditelji postaju "koordinatori" u životu svoje djece (Powell, 1980.)
birajući za njih "druge odgojitelje" u izvanobiteljskom okruženju. O pravil-
nom roditeljskom izboru ovisi kako će se dijete razvijati i koliko će imati
prigoda za razvoj svojih potencijala. Tako shvaćena roditeljska uloga pret-
postavlja:
<=> obrazovanje roditelja za roditeljsku ulogu, jer roditeljstvo u suvremenom
svijetu traži informiranog i obrazovanog roditelja;
<=> uspostavljanje partnerskih odnosa između obitelji i odgojno-obrazovne
ustanove.
Ovaj se pristup temelji na nužnosti uspostavljanja partnerskih odnosa l
između različitih čimbenika u lokalnoj zajednici koji utječu na razvoj djece
i mladih i koji mogu pomoći roditeljima u kvalitetnom obnašanju roditelj-
ske uloge. Iako ova nastojanja traže vrijeme i zahtijevaju pažljivo planira-
nje, bitno je razvijanje jakoga, ostvariva partnerstva koje bi trebalo rezulti-
rati trajnim promjenama na razini pojedinca (djeteta, roditelja, profesional-
nog učitelja), grupe (obitelji i odgojno-obrazovne ustanove), lokalne zajed-
nice i cijeloga društva. Obitelj, dječji vrtić, škola i lokalna zajednica treba-
ju razvijati partnerstvo koje će biti za dobrobit djece, obitelji i cijele zajed-
nice, odnosno svakog pojedinca koji u njoj živi i djeluje. Takav široki pri-_1
stup zahtijeva razvijanje strategija izgrađivanja široke mreže djelovanja lo-
kalnih resursa i sustava te kombiniranje i koordiniranje njihova djelovanja.
Ovakva udružena nastojanja posebno su važna sa stajališta kvalitete cjelo-
kupnoga odgojno-obrazovnog djelovanja. Razvijanjem socijalne integracije,

1 U ovom se razmatranju obitelji ·pristupa sa stajališta njezine odgojne uloge te ju se u tom

smislu može odrediti kao odgojnu zajednicu koju čine roditelji i djeca. Kad se govori o
roditeljima misli se na osobe koje su odgovorne za skrb i odgoj djeteta, a to mogu biti
biološki roditelji, usvojitelji, skrbnici, bake i djedovi i sl.

277

- -------------------------------- --~ - -- -
 Afirmacija roditeljstva Prof. dr. sc; Dubravka Maleš
kao procesa povezivanja i ujedinjavanja pojedinaca, grupa i drugih dijelo-
va društva u funkcionalno usklađenu sredinu (Petz, 1992), smanjuje se psi-
hološka i socijalna distanca među njima te postupno dolazi do međusob­
nog prihvaćanja, psihološke blizine i integracije.
JAČANJE RODITELJSKIH KOMPETENCIJA
Naše je društvo roditeljima dodijelilo ulogu primarnih odgajatelja dje-
teta. Prema Ustavu Republike Hrvatske skrb i odgoj djeteta predstavljaju ro-
diteljsko prirodno pravo, ali i obvezu (čl. 63). U skladu s Ustavom i Obi-
teljski zakon ističe odgovornost (obaju) roditelja za podizanje i odgoj djete-
ta (čl. 2 st. 2). Prema istom zakonu, od roditelja se očekuje da djetetu osi-
guraju odgoj usklađen s njegovom dobi i zrelošću (čl. 92 st. 2), a što zah-
tijeva određena znanja i vještine. Da bi roditelj bio uspješan u svojoj rodi-
teljskoj ulozi te da bi mogao birati ono što odgovara potrebama i interesi-
ma njegova djeteta, odnosno ono što je za dijete najbolje, on mora biti vi-
šestruko senzibiliziran, informiran i educiran. Od suvremenoga se roditelja
zahtijeva da poznaje zakonitosti i obilježja dječjeg razvoja, da u obavljanju
svoje roditeljske uloge punu pozornost pridaje potrebama i sposobnostima
svoga djeteta, da poznaje načine njihova zadovoljavanja i poticanja te da
je dobro informiran o postojećim društvenim resursima (materijalnim, prav-
nim, socijalnim, zdravstveno-zaštitnim, odgojno-obrazovnim itd.).
Konvencija o pravima djeteta naglašava da su oba roditelja zajednički od-
govorna za odgoj i razvoj djeteta (čl. 18) te obvezuje zemlje potpisnice na od-
. govarajuću potporu roditeljima u ispunjavanju njihove roditeljske uloge. Ova
potpora uključuje, među ostalim, i pružanje različitih mogućnosti stjecanja
znanja i vještina potrebnih za obavljanje najodgovornije uloge u životu po-
jedinca - roditeljstva. O potrebi obrazovanja i pripreme za roditeljsku ulogu
u Obiteljskom se zakonu mnogo ne govori. No, u čl. 13. st. 13. navodi se da
matičar mladima prije sklapanja braka preporučuje da do dana sklapanja bra-
ka posjete savjetovalište' za brak i obitelj. U Nacionalnom programu djelova-
nja za djecu u Republici Hrvatskoj na više je mjesta naglašena važnost ospo-
sobljenosti roditelja za uspješno obavljanje roditeljske uloge. Mjere koje u tom
smjeru, među ostalim, treba poduzeti jesu: izdavanje popularne literature za
roditelje i mladež, poticanje izobrazbenih programa za odgovorno roditeljs-
tvo te pružanje roditeljima potpore i savjeta o odgoju djece kad izraze takvu
potrebu (osnivanje obiteljskih centara i savjetovališta). Isto tako, na savjeto-
vanju povodom Međunarodnog dana obitelji, o temi Izazovi roditeljstva: po-
jedinac-obitelj-društvo, održanom u Trakošćanu 2001. godine (u organizaciji
Državnog zavoda za zaštitu obitelji, materinstva i mladeži) zaključeno je, me-
278
Prof. dr. sc. Dubravka Maleš Afirmacija roditeljstva
đu ostalim, da je roditeljstvo poziv u životu pojedinca za koji se treba pri-
premati. Da bi se jačala odgojna uloga obitelji potrebno je razvijati društve-
nu svijest o važnosti i odgovornosti roditeljstva, omogućiti edukaciju za par-
tnerske odnose, brak, roditeljstvo i obiteljski život te takve sadržaje uključiti
u programe na svim razinama školovanja, uvesti seminare pripreme za brak
i roditeljstvo prije stupanja u brak te pristupiti osnivanju centara za obitelj i
širenju mreže obiteljskih savjetovališta.
U izradi strategije obrazovanja rodjtelja i jačanja njegovih kompetenci-
ja važno je krenuti od postojećeg stanja. Nažalost, može se slobodno reći
da je pitanje obrazovanja roditelja u praksi potpuno marginalizirano. Ne-
ma mnogo primjera da je za neku odgovornu ulogu pojedinac toliko pre-
pušten sebi i manje pripremljen za njezino obavljanje negoli za roditeljsku
ulogu. U tom području stanje u našoj zemlji obilježavaju: nedovoljno ra-
zvijena javna svijest o važnosti i potrebi obrazovanja za kvalitetno i odgo-
vorno roditeljstvo, nezainteresiranost roditelja, nedostatak osposobljenih pro-
fesionalaca za rad s roditeljima, nedostatak pisanih materijala, nepostoja-
nje ili vrlo mali broj obrazovnih programa namijenjenih budućim i aktual-
nim roditeljima, itd.
Kako je dobrobit djeteta važna sa stajališta pojedinca, obitelji i cijele
društvene zajednice, očekuje se da Republika Hrvatska pitanje obrazova-
nja roditelja digne na razinu javne potrebe i prihvati kao dio nacionalne
strategije. Zbog iznimne važnosti obrazovanje sadašnjih i budućih roditelja
mora postati sastavni dio nacionalne obiteljske politike. Obrazovanje rodi-
telja treba uključiti u niz ostalih mjera kojima je cilj pridonijeti jačanju ro-
diteljskih kompetencija čime se stvaraju temelji za njihovu kvalitetniju skrb o
djeci i odgojno djelovanje. Krajnji je cilj jačanja roditeljskih kompetencija do-
brobW djeteta u smislu unapređenja kvalitete njegova razvoja.
Obrazovanje roditelja2
Pitanje obrazovanja roditelja vrlo je složeni fenomen. Već pri određi­
vanju onoga što se podrazumijeva pod "obrazovanjem roditelja" postoji pri-
lično neslaganje među autorima. Neki pod tim podrazumijevaju samo one
sadržaje koji se izravno odnose na odgoj djece (Auerbach, 1968.; Williams,
2 Opširnije vidi u: Milanović, M.; Stričević, I.; Maleš, D. i Sekulić-Majurec, A. (2001.) Skrb
za dijete i poticanje ranog razvOja djeteta u Republici Hrvatskoj. Zagreb: Zmo-print. Knjiga
je nastala u okviru projekta Rani razvoj djeteta. Voditeljica projekta bila je prof. dr. sc.
Dubravka Maleš, projekt je odobrilo Ministarstvo prosvjete i športa RH, a materijalno ga
je podržao UNICEF-Ured za Hrvatsku.
279
l
~--~-- -- ~ ---- -- ------- - - ------
Afirmacija roditeljstva Prof. dr. sc. Dubravka Maleš
1985.), dok drugi uključuju i sadržaje vezane uz cjelokupni obiteljskVbrač­
ni život odnosno roditelje kao ličnosti unutar obiteljskog sustava (Swick, pre-
ma Gestwicki, 1987.). Za potrebe ovoga rada obrazovanje roditelja će se de-
finirati kao niz intervencija koje trebaju pomoći roditelju da uspješnije dje-
luje u roditeljskoj ulozi odnosno da jača svoje roditeljske kompetencije.
Kompetentan je roditelj onaj roditelj koji je senzibilan za dječje potre-
be i koji je u stanju na njih odgovoriti na zadovoljavajući način. To je ro-
ditelj koji pruža kvalitetan obiteljski odgoj, koji za svoje dijete zna odabrati
odgovarajuće izvanobiteljske utjecaje, koji shvaća važnost i sposoban je za
razvijanje partnerstva s onima koji izvan obitelji skrbe o njegovu djetetu,
odgajaju ga i obrazuju. Kompetentan roditelj znači biti: društveno važan
roditelj, informiran i obrazovan roditelj, vješt i zadovoljan roditelj te rodi-
telj u društveno prepoznatljivoj ulozi.
U procesu jačanja roditeljskih kompetencija moguće je izdvojiti četiri
osnovna područja djelovanja.
Društvena potpora roditeljstvu ostvaruje se razvijanjem javne svijesti o
važnosti roditeljske uloge i obiteljskog odgoja, poticanjem i prihvaćanjem
roditeljske inicijative i samoorganiziranja, te osiguravanjem prava i upući­
vanjem roditelja na pravo utjecaja, odlučivanja i sudjelovanja u izvanobi-
teljskom odgoju djece.
Informativna i stručna potpora roditeljstvu realizira se putem informira-
nja o pravima djeteta i njegove obitelji, o obilježjima djetetova razvoja, o
mogućnostima skrbi za dijete i poticanja djetetova razvoja kroz različite ak-
cije, materijaie i programe.
Mogućnost stjecanja znanja i vještina važnih za pravodobno i kvalitet-
no zadovoljavanje djetetovih potreba, te za stjecanje znanja i vještina va-
žnih za odgovarajuće poticanje djetetova razvoja razina je djelovanja pre-
ventivne naravi.
Mogućnost ostvarenja roditeljstva u osobno i socijalno potkrepljujućoj si-
tuaciji razina je jačanja roditeljskih kompetencija koja osigurava da se dru-
štveno važan, informiran, obrazovan, vješt i samopouzdan roditelj društve-
no i osobno afirmira u svojoj ulozi.
Programi za roditelje
Jačanje roditeljskih kompetencija moguće je ostvarivati putem povre-
menih i kontinuiranih akcija i aktivnosti ili unaprijed pripremljenih i su-
stayno osmišljenih programa. Za sustavno djelovanje od posebne su važno-
sti osmišljeni programi.
280
- - - - - - --- -
Prof. dr. sc. Dubravka Maleš Afirmacija roditeljstva
Unaprijed pripremljeni, potencijalno kontinuirani i sustavno osmišlje-
ni programi usmjereni su na jačanje društvene svijesti o važnosti razvoja
djeteta, na isticanje važnosti i odgovornosti odraslih za oblikovanje okol-
nosti djetetova odrastanja, na informiranje o osnovnim obilježjima razvoja
i uvjetima kvalitetnog odrastanja, te na informiranje o pravima djeteta i obi-
telji te o mehanizmima njihova oživotvorenja. Bez obzira na to o kakvu je
programu riječ, za njegovu je uspješnost važno da uzima u obzir prava, sta-
nje i potrebe djece i roditelja na lokalnoj i nacionalnoj razini, te da je u
skladu sa suvremenim znanstvenim spoznajama i stručnim postignućima.
Programi jačanja roditeljske kompetencije u osnovi imaju dvostruku
ulogu: ·
q promoviraju društveno, nacionalno, institucionalno važeći sustav vrijed-
nosti i znanja te, primjenjujući različite oblike i načine programskog dje-
lovanja na roditelje ili na pojedine skupine roditelja, nastoje utjecati na
kvalitetu njihove skrbi za dijete i poticanja djetetova razvoja;
q zadovoljavaju one roditeljske potrebe (potreba za informiranjem, stjeca-
njem znanja, vještina, potreba za dobivanjem savjeta, potreba za nekom
drugom vrstom potpore) koje proizlaze iz želje roditelja za kvalitetnijom
skrbi za dijete i uspješnijim poticanjem djetetova razvoja.
Programi mogu biti usmjereni na sve roditelje, na određenu skupinu
roditelja, na pojedinca, odnosno na sve članove društvene zajednice, sve
potencijalne i aktualne roditelje ili sve roditelje djece određene dobi.
Najčešći organizacijski oblici provedbe programa za roditelje su savje-
tovališta, tribine, škole, tečajevi, predavanja/radionice, dolazak stručnjaka
u obitelj, te igraonice/radionice za djecu t roditelje.
Savjetovalište je organizacijski oblik pružanja savjetodavne profesional-
ne pomoći pojedincima ili skupinama u svakodnevnim životnim ili poseb-
no kriznim situacijama radi njihova osposobljavanja za suočavanje sa ži-
votnim izazovima ili problemima, te radi upućivanja na korištenje osobnih
potencijala.
Tečaj je organizacijski oblik provedbe programa za roditelje usmjeren
na postizanje točno određenog cilja, najčešće na svladavanje određene vje-
štine važne za odgovarajuću skrb za dijete (održavanje zdravlja u trudno-
ći, priprema za porođaj, dojenje, prehrana, njega novorođenčeta i sl.).
Škola za roditelje organizacijski je oblik provedbe programa usmjerenih
na podizanje kvalitete roditeljstva putem kontinuiranog podučavanja različi­
tim sadržajima. Izrazito je zahtjevan i za voditelja i za sudionike programa.
Predavanje je organizacijski oblik prenošenja specifičnih znanja i in-
formacija roditeljima o određenim temama vezanima uz roditeljstvo.
281
-- ---~----- -- - - - -
Afirmacija roditeljstva Prof. dr. sc. Dubravka Maleš Prof. dr. sc. Dubravka Maleš Afirmacija roditeljstva

Radionica je organizacijski oblik provedbe programa usmjeren na raz- Slika I: Djelovanje centra za obitelj u lokalnoj zajednici
mjenu informacija, znanja, iskustava i stavova vezanih uz različite dimen-
zije roditeljstva. VJERSKE DJEČJI NEVLADINE PRIVATNE MASS MEDIJI
Tribina je organizacijski oblik koji, je usmjeren na davanje općih infor- ZAJEDNICE VRTIĆI DOBROTVORNE TVRTKE
UDRUGE
macija koje senzibiliziraju sudionike za određenu temu ili problematiku te
~ t
potiče razmjenu znanja, iskustava i stavova između voditelja i sudionika UDRUGE SREDNJE
kao i sudionika međusobno. RODITELJA ŠKOLE,
Dolazak stručnjaka u kuću, kao oblik provedbe programa za roditelje, VISOKO
usmjeren je na pružanje stručne pomoći roditelju u skrbi za dijete i u obav- CENTAR ZA OBITELJ OBRAZOVNE
ljanju roditeljske uloge. AKTIVNOSTI USMJERENE NA INSTITUCIJE
SVE ČLANOVE LOKALNE
Igraonica/radionica za djecu i roditelje organizacijski je oblik proved- ZAJEDNICE
be programa namijenjenih djeci i roditeljima zajedno. ZAJEDNICE DOMOVI
promotivne, dobrotvorne,
NACIONALNIH KULTURE
Biblioteka za roditelje, informativni kutić za roditelje, brošure, leci, pla- informativne, inicijativne,
kati, video i TV-filmovi, radio i TV-emisije/spotovi specifični su oblici pro- protektivne i suportivne akcije •
vedbe akcija i aktivnosti za roditelje (najčešće i širu društvenu zajednicu). NARODNE prigodna zbivanja, proslave,
izložbe, susreti, manifestacije • GLAZBENE
Njihova ih specifičnost izdvaja iz uobičajenih organizacijskih oblika proved- KNJIŽNICE ŠKOLE
ispitivanje potreba članova
be programa za roditelje, jer oni ili podupiru provedbu programa različite
lokalne zajednice • izdavačka
namjene (za djecu, za roditelje) ili su samostalni projekti namijenjeni op-
ćenito informiranju i edukaciji roditelja i javnosti.
CENTRI ZA <lli- djelatnost
<111- KULTURNO-
SOCIJALNI PROGRAMI ZA DJECU UMJETNIČKA
RAD cjeloviti razvojni (primarni i kraći) DRUŠTVA.
• specijalizirani razvojni (primarni
Centar za obitelj'. i kraći) • interventni • . ..... ''':'

DOMOVI ZA kompenzacijski • rehabilitacijski ŠPORTSKE

NEZBRINUTU PROGRAMI ZA RODITELJE UDRUGE,
Posljednjih se godina sve više javljaju zahtjevi za pokretanjem centara DJECU promotivni, informativni,
za obitelj koji bi ujedinjavali različite programe namijenjene djeci te razli- KLUBOVI I
edukativni, suportivni, interventni SAVEZI
čite programe za roditelje (potencijalne i aktualne) i ostale članove obitelji programi jačanja roditeljskih
(djedove, bake, braću, sestre, rođake). Nažalost, takvi su centri još nepo- kompetencija putem:
znati u našoj zemlji dok su u mnogim zemljama značajan čimbenik podrške RIHVATILIŠTA savjetovališta • tečajeva • DJEČJA
obitelji posebno onima s djecom do polaska u školu. Naime, takvi centri ZA MAJKE I radionica • predavanja • škola za KAZALIŠTA
omogućuju roditelju koji nije zaposlen uključivanje djeteta u neki od kra- DJECU roditelje • tribina • dolaska-
ćih programa, mogućnost zajedničkog sudjelovanja s djetetom u nekom od stručnjaka u obitelj • radionica
programa te dobivanje informacija i znanja koji su mu kao roditelju potrebni. /igraonica za djecu i roditelje
ŠKOLE AMATERSKA
Naše bi društvo trebalo težiti centru koji bi imao višestruku ulogu. To je STRANIH KULTURNO-
centar koji se obraća cjelokupnoj populaciji u lokalnoj zajednici i postaje JEZIKA / UMJETNIČKA
odgojno-obrazovno središte. DRUŠTVA

USTANOVE
3 Opširnije vidi u: Milanović, M.; Stričević, I.; Maleš, D. i A. (2001.) Skrb
Sekulić-Majurec, OSNOVNE OBITELJSKI I/ILI CENTRI DOMOVI PUČKO
za dijete i poticanje ranog razvoja djeteta u Republici HNatskoj. Zagreb: Zrno-print. Knjiga ŠKOLE DOM ZA DJECU S ZDRAVLJA UČILIŠTE
je nastala u okviru projekta Rani razvoj djeteta. Voditeljica projekta bila je prof. dr. sc. TEŠKOĆAMA
Dubravka Maleš; projekt je odobrilo Ministarstvo prosvjete i športa RH, a materijalno ga
je podržao UNICEF-Ured za Hrvatsku.
U RAZVOJU

282 283

- -- - - -~----~--------------~------ -- - - -- -
Afirmacija roditeljstva Prof. dr. sc. Dubravka Maleš
Neovisno o tome pri kojem sustavu djeluju i jesu li rezultat privatne,
društvene ili državne inicijative, centri za obitelj u pripremu, provedbu i eva-
luaciju svoga rada trebaju uključivati institucije iz različitih državnih sustava
i javnih službi, stručnjake svih znanstvenih razina i profesionalnih usmje-
renja, te članove različitih udruga i pojedince koji na bilo koji način prido-
nose pripremi i provedbi programa. Na taj se način centar za obitelj name-
će kao potencijalno najdjelotvorniji koordinator Vili provoditelj programa i
akcija sustavne i cjelovite skrbi za razvoj djeteta. Svojim djelovanjem cen-
tar za obitelj može obuhvatiti brojne postojeće, parcijalno usmjerene pro-
grame, ponuditi nove programske odgovore na konkretne potrebe pojedine
lokalne zajednice i učvrstiti mrežu sustavne skrbi za dijete i obitelj.
Djelujući u lokalnoj sredini, centar za obitelj nije izoliran od ukupnih dru-
štvenih događanja, jer u njima sudjeluje i na njih djeluje. Svojim djelovanjem
on može i homogenizirati članove društvene zajednice oko društveno važnih
i vrijednih ciljeva, te time utjecati na kvalitetu života u zajednici.
Strategija jačanja roditeljske kompetentnosti
Prigodom izrade strategije obrazovanja roditelja, .radi jačanja njihovih
kompetencija, važno je primjenjivati integrirani pristup koji podrazumijeva:
multiinstitucionalnost u praksi, interdisciplinarnost u edukaciji, koordinira-
nost u usluzi, sustavno definiranje tijekom promocije u zajednici, prihvat-
ljivost na razini društvenoga programskog određenja te djelotvornost u od-
nosu prema društvenom kurikulumu.
Opće smjernice pri izradi strategije obrazovanja roditelja trebaju uklju-
čivati:
o prihvaćanje obrazovanja roditelja kao dio nacionalne strategije skrbi za
dijete i obitelj;
o usmjeravanje ciljeva, obrazovanja na sva područja roditeljstva i djeteto-
va razvoja;
o uključivanje svih raspoloživih društvenih, institucionalnih i stručnih re-
sursa u ostvarivanje ciljeva;
o poznavanje specifičnih društvenih, materijalnih, obrazovnih i komuni-
kacijskih potreba djece i roditelja na nacionalnoj, lokalnoj i osobnoj ra-
zini;
o primjenu različitih mehanizama i oblika djelovanja koji odgovaraju ro-
diteljima različite osobnosti, različitih komunikacijskih potencijala, te ra-
zličitih obrazovnih razina;
284
- ------------
Prof. dr. sc. Dubravka Maleš Afirmacija roditeljstva
o kreiranje i provedbu programa koji pokrivaju različita područja utjecaja
- od onih koji se bave općim pitanjima položaja, prava i razvoja djeteta
i prava i obveza roditelja do programa namijenjenih specifičnim razvoj-
nim poteškoćama (npr. programi potpore roditeljima djece s teškoćama
u razvoju) Vili programa namijenjenih roditeljima u posebnim životnim
situacijama (npr. programi potpore samohranim očevima i sl.);
o provedbu obrazovanja roditelja u kojoj trebaju sudjelovati svi sustavi na
državnoj i lokalnoj razini (pravni, zdravstveni, socijalni, sustav odgoja i
obrazovanja, kultura ... );
o provedbu obrazovanja roditelja u kojoj trebaju sudjelovati sva tijela
državne uprave, sve društvene strukture i institucije te nevladine orga-
nizacije.
Osim ovih temeljnih, uporišnih, točaka provođenja strategije, mogu se
izdvojiti i sljedeće specifične smjernice:
o pokrenuti niz društvenih akcija kojima se ističe društvena vrijednost ma-
terinstva i roditeljstva i jača društvena svijest o njihovoj važnosti;
o različitim akcijama i aktivnostima razvijati javnu svijest o potrebi obra-
zovanja za kvalitetno i odgovorno roditeljstvo;
o kod roditelja jačati spoznaju o važnosti obrazovanja za roditeljstvo te
ih motivirati za uključivanjem u programe te korištenje obrazovnih ma-
terijala;
o isticati obrazovanje roditelja kao najbolju prevenciju za pojavu različi­
tih vrsta odgojnih problema u razvoju djeteta;
o poticati roditelje na traženje pomoći u situacijama kad im je to potreb-
no;
o poticati razvijanje različitih vrsta kontinuiranih i sustavnih programa na-
mijenjenih obrazovanju roditelja;
o razvijati programe namijenjene budućim roditeljima;
o uvesti obvezne programe o spolnosti, partnerskim odnosima, obitelji i
odgovornom roditeljstvu namijenjene djeci i mladima na svim stupnje-
vima školovanja te pokrenuti projekte o toj temi;
o razvijati programe osposobljavanja stručnjaka za rad s roditeljima;
o poticati izdavanje popularne literature namijenjene roditeljima i mladi-
ma te izradu ostalih pisanih materijala koji roditeljima pružaju korisne
informacije (brošure, bilteni, leci...); ·
o razvijati mrežu ustanova gdje roditelji mogu doći po savjet, dobiti pot-
poru u situacijama kad se osjećaju nesigurnima (savjetovališta, centri za
obitelj);
285
--------- ----- .
Afirmacija roditeljstva Prof. dr. sc. Dubravka Maleš
.:::> stvaranje evidencije postojećih programa za roditelje u lokalnoj zajedni-
ci te na razini cijele zemlje;
.:::> otvaranje svih ustanova prema roditeljima radi širenja informacija te
obrazovnog i savjetodavnog djelova'nja;
.:::> u radu s roditeljima primjenjivati suvremene interaktivne metode rada ko-
je roditelje stavljaju u ulogu subjekta a ne objekta obrazovnog procesa;
.:::> poticati znanstvena istraživanja kojima bi se dobilo uvid u stanje obra-
zovanja roditelja, potrebe roditelja na razini lokalne zajednice odnosno
na nacionalnoj razini, kojima bi se pratila uspješnost pojedinih progra-
ma i sl.;
.:::> pokrenuti izdavačku djelatnost na planu izdavanja stručne i znanstve-
ne literature koja bi pomogla profesionalcima u radu s roditeljima,
PARTNERSTVO OBITELJI I
ODGOJNO-OBRAZOVNE USTANOVE 4
Pitanje odnosa odgojno-obrazovne ustanove i obitelji jedno je od vrlo
složenih pitanja u odgojno-obrazovnoj praksi. Na tom se području prela-
maju interesi, prava i obveze djeteta, rod\telja, odgojno-obrazovne ustano-
ve i države. · ljaju polazište u određivanju politike razvijanja partnerstva između obiteljV
· Razvijanje partnerskih odnosa između obitelji i odgojno-obrazovne usta-
nove kao sastavnog dijela obiteljske politike uključuje niz mjera kojima je cilj
izravno ili posredno utjecati na unapređenje kvalitete života djeteta u obitelji
i odgojno-obrazovnoj ustanovi (predškolskoj ustanovi, školi i lokalnoj zajed-
nici), a u namjeri poticanja njegova cjelokupnog (intelektualnog, socijalnog i
emocionalnog) razvoja i školskog uspjeha. Pritom se kao osnovna načela uzi-
maju: zaštita prava djeteta i postupanje u najboljem interesu djeteta, zado-
voljavanje različitosti potreba različitih obitelji odnosno djece, mogućnost bi-
ranja između različitih rješenja te poticanje cjelokupnog razvoja djeteta.
Mjesto i uloga roditelja u sustavu odgoja i obrazovanja i mogućnosti os-
tvarivanja njihova roditeljskog prava najbolji su pokazatelji razvijenosti de-
mokratskih odnosa u društvu. U tom smislu odnos odgojno-obrazovne usta-
4 Pod terminom odgojno~obrazovna ustanova u ovom se tekstu prije svega mi.sli na predškol~
sku ustanovu i školu, ali uključuje i druge organizirane oblike rada s djecom izvan obitelji
(npr. sportsko društvo, glazbenu školu i sl.). Pojam učitelj obuhvaćaju se sve osobe koje
se profesionalno bave odgojem i obrazovanjem djece (odgajatelji u vrtiću, učitelji u školi,
stručni suradnici i sl.). Termin učenik obuhvaća osobe mlađe od 18 godina uključene u
sustav odgoja i obrazovanja od predškolske dobi do završetka srednje škole.
286
- --------------------------------------
Prof. dr. sc. Dubravka Maleš Afirmacija roditeljstva
nove i obitelji u određenom društvu nije samo pedagoško nego i socijalno i
političko pitanje i tako mu treba pristupiti. Pitanje suradnje odgojno-obrazov-
ne ustanove i obitelji mnogo je šire i važnije od školskog uspjeha djeteta. To
je središnje pitanje demokracije u društvu - pružiti roditeljima i građanima
mogućnost utjecaja na javne institucije. Roditeljsko sudjelovanje je kamen-
temeljac razvoja zdrava sustava javnog odgoja i obrazovanja.
Roditeljsko pravo, gledano u odnosu prema državi, je pravo slobode .
U odnosu prema djetetu - dječje dobro mora biti najviše mjerilo roditeljske
skrbi i odgoja. Pravo roditelja proistječe iz prava djeteta i mora biti u inte-
resu djeteta. Roditelj, kao skrbnik djeteta, treba izboriti ostvarenje prava dje-
teta i otuda proistječu odgovarajuća roditeljska prava na sudjelovanje u su-
stavu odgoja i obrazovanja. Isto tako, ako roditelj djeluje suprotno intere-
sima i dobrobiti djeteta, obveza je odgojno-obrazovne ustanove putem držav-
nih organa zaštititi dijete.
Utemeljenost roditeljskog prava u zakonima ostalim
dokumentima ·
O pravu roditelja govori se u najznačajnijim međunarodnim dokumen-
tima, kao i u dokumentima Republike Hrvatske, koji istodobno predstav-
roditelja i odgojno-obrazovne ustanove.
Prema Općoj deklaraciji o ljudskim pravima, svatko ima pravo na obra-
zovanje, a roditelji imaju pravo prednosti u izboru vrste obrazovanja za svo-
ju djecu (čl. 26). U čl. 3. Konvencije o pravima djeteta naglašava se da države
stranke preuzimaju obvezu da će odgovarajućim zakonodavnim'i upravnim
mjerama djetetu osigurati zaštitu i skrb kakva je prijeko potrebna za njego-
vu dobrobit, uzimajući u obzir i poštujući odgovornosti, prava i dužnosti
njegovih roditelja, zakonskih skrbnika i ostalih osoba koje su za nj zakon-
ski odgovorne. Konvencija naglašava načelo zajedničke roditeljske odgovor-
nosti za odgoj i razvoj djeteta, a dobrobit djeteta mora biti njihova temelj-
na briga. U istom dokumentu, pravo na odgoj i obrazovanje naglašeno je
kao temeljna potreba i stoga izvorno pravo djeteta (čl. 28).
Prema Ustavu Republike Hrvatske (u odredbi čl. 63) određuje se da su
roditelji dužni odgajati, uzdržavati i školovati djecu te imaju pravo i slobo-
du samostalno odlučivati o odgoju djece.
Roditeljima se priznaje uloga glavnih odgajatelja djece, ali ih se isto-
dobno obvezuje na suradnju s ostalim čimbenicima koji skrbe o njihovoj
djeci. Prema Obiteljskom zakonu (čl. 95) dužnost je roditelja da skrbe o re-
287
Afirmacija roditeljstva Prof. dr. sc." Dubravka Maleš
davnom osnovnom školovanju svoje djece. To znači da se od roditelja oče­
kuje poticanje djece na redovno pohađanje nastave i stjecanje dodatnih zna-
nja i vještina (umjetničkih, tehničkih, športskih i drugih). Osim toga, njiho-
va skrb se odnosi na nadzor redovnog ·pohađanja nastave i ispunjenja škol-
skih obveza. Roditelji su, povrh toga, dužni i odzivati se svim sastancima
na koje su pozivani radi informacija o školovanju djece i rješavanja even-
tualnih školskih problema djeteta (čl. 95, st. 3). Neodzivanje takvim pozi-
vima bit će podloga za izricanje mjere upozoravanja na pogreške i propu-
ste roditelja (čl. 110), nadzor nad roditeljskom skrbi (čl. 111), a, ako dijete
ne pohađa školu redovno, i mjere oduzimanja prava roditelju da živi sa
svojim djetetom (čl. 112, st. 2).
S obzirom na to da je naše društvo priznalo roditelje kao glavne odga-
jatelje svoje djece, iz čega proizlaze i roditeljska prava i odgovornosti, rodi-
telje treba uključiti kao partnere u sustav odgoja i obrazovanja. O ulozi ro-
ditelja u sustavu odgoja i obrazovanja govore dokumenti kojima se reguli-
ra pedagoška· djelatnost - od predškolskih ustanova do srednjih škola.
U dokumentima kojima se regulira djelatnost predškolskih ustanova
(Zakon o predškolskom odgoju i naobrazbi, 1997.; Prijedlog koncepcije ra-
zvoja predškolskog odgoja, 1991.; Programsko usmjerenje odgoja i obrazo-
vanja predškolske djece, 1991.), osnovnog te srednjeg školstva roditelji se
spominju kao čimbenici odgoja i neizostavni suradnici u procesu odgoja i
obrazovanja.
U čl. 34 Zakona o predškolskom odgoju i naobrazbi navodi se sudjelo-
vanje roditelja u procesu odlučivanja u smislu mogućnosti izbora jednog
člana Upravnog vijeća. U Prijedlogu koncepcije razvoja predškolskog odgoja
navodi se da "Organizacija suvremenoga odgojno-obrazovnog sustava i pro-
cesa mora polaziti od prava roditelja na djelotvorno sudjelovanje u organi-
ziranom odgajanju djeteta, što znači da im treba omogućiti slobodu prigo-
dom izbora odgojne institucije, oblika, vrste programa i stručnih nositelja
te određivanja načina sudjelovanja u tomu." (str. 6). Osim toga, govori se
o sudjelovanju roditelja u planiranju, ostvarivanju i evaluaciji programa kao
i u procesu odlučivanja u ustanovi. U Programskom usmjerenju odgoja i
obrazovanja predškolske djece naglašava se potreba povezivanja obitelji i
izvanobiteljskog odgoja te u tom smislu naglašava potreba uspostavljanja
što čvršće suradnje stručnjaka i roditelja, a posebice sudjelovanje roditelja
u životu i aktivnosti djeteta u svim oblicima izvanobitelj~k'?g odgoja.
1\_ Prema Zakonu o osnovnom školstvu uloga roditelja u školskom odgoju
i obrazovanju djece svedena je na njihovu dužnost upisa djeteta u školu,
skrb o redovnom pohađanju nastave i ispunjavanju ostalih školskih obve-
za (čl. 45). Roditelj koji nije zadovoljan ocjenom na kraju nastave ima mo-
gućnost postavljanja zahtjeva za preispitivanjem završne ocjene za njego-
288
Prof. dr. sc. Dubravka Maleš Afirmacija roditeljstva
vo dijete (čl. 59) te pravo žalbe na izrečenu pedagošku mjeru (čl. 65). Ro-
ditelji sudjeluju u školskom odboru putem svoja dva predstavnika iz reda
vijeća roditelja (prema čl. 34. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o
osnovnom školstvu). U čl. 90. stoji da se radi ostvarivanja zadaća osnov-
ne škole i povezivanja škole s društvenom sredinom osniva zajednica do-
ma i škole (odnosno Vijeće roditelja prema čl. 36. Zakona o izmjenama i
dopunama Zakona o osnovnom školstvu) koje čine predstavnici roditelja i
učitelja. Način rada i djelokrug Vijeća roditelja uređuje se statutom škole.
Zakon o srednjem školstvu navodi pravo roditelja na ulaganje žalbe na
izrečenu pedagošku mjeru (čl. 72, st. 4.). Djelujući putem predstavnika ro-
ditelji mogu sudjelovati u vijeću roditelja te biti članovi školskog odbora
(čl. 51).
Određenje partnerskih odnosa između obitelji
odgojno-obrazovne ustanove
U našoj se zemlji uobičajeno rabi termin "suradnja s roditeljima", kad
se želi naglasiti komunikaciju između roditelja i učitelja odnosno roditelj-
skog doma i ustanove bez obzira na to je li riječ o formalnim ili neformal-
nim oblicima komuniciranja. U novije se vrijeme sve češće govori o par-
tnerstvu obitelji i odgojno-obrazovne ustanove, pa se javljaju pojmovi "ro-
diteljsko sudjelovanje/uključivanje" i "rad s roditeljima". Pod "roditeljskim
sudjelovanjem" podrazumijevaju se planirane situacije kad se roditelji ak-
tivno uključuju u rad ustanove dok se pod "radom s roditeljima" podrazu-
mijevaju svi oblici kontakata - od neformalnih do zajednički planiranih ak-
tivnosti roditelja i odgajatelja (Braun, 1992.; Gestwicki, 1987.). U uspored-
bi s "uključivanjem roditelja", "rad s roditeljima" je mnogo širi pojam. "Su-
djelovanje" podrazumijeva tjelesnu prisutnost roditelja, dok "rad s roditelji-
ma" obuhvaća i posredne oblike suradnje, kao što su pisana komunikaci-
ja, izložbe i sl.
1.•'l Pod suradnjom roditelja i učitelja najčešće se misli na proces među­
.l,, sobnog informiranja, savjetovanja, učenja, dogovaranja i druženja, a radi
l dijeljenja odgovornosti za dječji razvoj i akademska postignuća. Cilj surad-
,l nje je dobrobit djeteta. Dobrom suradnjom želi se ostvariti kontinuitet u od-
'l
.; goju i obrazovanju te omogućiti svakom pojeclinom djetetu razvoj u sredini
u kojoj će se osjećati prihvaćeno i voljena, sigurno, zadovoljno i sretno, sre-
dini koja će djelovati poticajno na razvoj svih njegovih potencijala i u ko-
joj će se skrbiti o djetetovim specifičnostima.
Sve se više nastoje mijenjati odnosi između roditeljskog doma i odgoj-
no-obrazovne ustanove s namjerom da roditelji dobiju aktivniju ulogu ne-
289
- --------~------------~~ -----------~~~-
 l
Afirmacija roditeljstva Prof. dr. Sc. Dubravka Maleš Prof. dr. sc. Dubravka Maleš Afirmacija roditeljstva

go dosad što, istodobno, nameće potrebu preispitivanja prava i dužnosti i Roditelji kao pomagači
roditelja i profesionalnih odgajatelja u tom odnosu. Važnost međusobnog o roditelji mogu biti pomagači - volonteri. Oni pomažu učitelju u razredu
poštovanja i razumijevanja između roditelja i učitelja u prvi plan nameće (npr. u pripremi materijala za nastavu, slušati djecu dok čitaju, pratiti
pitanje važnosti uspostavljanja partnerskih odnosa kao pretpostavci uspje- razred na izletu i sl.).
šne suradnje. Za partnerstvo se općenito može reći da predstavlja poslovni
odnos između dvaju ili više sudionika prema zajedničkom cilju. Međutim,
partnerstvo između roditelja i odgajatelja je mnogo više od poslovnog od- Roditelji kao učitelji
nosa, jer ono uključuje uzajamno poštovanje, dijeljenje informacija, osje- o roditelj u ulozi učitelja nije samo pomagač učitelju u razredu nego su-
ćaja i vještina, dogovaranje, zajedničko odlučivanje i priznavanje individu- djeluje i u poučavanju učenika. On preuzima inicijativu, odgovornost i
aliteta obitelji (Pugh i De'Ath, 1989.). poučavanje u dogovoru s učiteljem.
Partnerstvo ovisi o zadovoljavanju potreba djeteta, roditelja, učitelja i usta-
nove te o društvenom okviru u kojem se odvija. Ono se ne mjeri brojem pri- Roditelji kao kreatori politike
sutnih roditelja. Partnerstvo se može realizirati samo ako se pravnim aktima
o roditelji sudjeluju u tijelima upravljanja putem svojih predstavnika i na
osigura roditeljsko pravo na odlučivanje i sudjelovanje u realizaciji i vredno-
taj način sudjeluju u donošenju odluka, a što je regulirano zakonima i
vanju programa. Ako se roditeljima ne daje podrška za sudjelovanjem u uprav-
nim tijelima i ako nema mehanizama putem kojih oni mogu prezentirati svoje ostalim dokumentima kojima se regulira djelatnost odgojno-obrazovnih
ustanova.
zahtjeve tada sve ostaje samo na razini lijepe teorijske zamisli.
Partnerstvo je ugovorni odnos i kao takav pretpostavlja da učitelji i ro-
ditelji imaju jasna međusobna očekivanja. Kao posljedica takva stava, u ne- Roditelji kao korisnici
kim je ustanovama prihvaćena svakodnevna praksa da roditelji i ustanova o sve se više stvaraju uvjeti po kojima roditelji mogu slobodno birati usta-
potpisuju ugovor o suradnji gdje se navode međusobna prava i obveze, što novu, učitelja i sl., odnosno kao korisnici imaju pravo zahtijevati odre-
je za neke put "razvijanja prijateljskoga profesionalnog partnerstva". Stva- đenu kvalitetu usluga.
ranje povoljnih uvjeta u ustanovi i obitelji za cjelokupan razvoj djeteta cilj
Konkretizirajući uloge roditelja sa stajališta prava roditelja može se go-
je koji se može ostvariti samo suradnjom svih sudionika odgojnog djelova-
nja. Međusobnim zbližavanjem, uz uvažavanje različitih mogućnosti i po- voriti o njihovu pravu na:
sebnosti svakog od njih, moguće je voditi komunikaciju koja treba rezulti- o slobodu izbora škole
rati rješenjima i akcijama za koje će se zalagati svi sudionici. o sigurnost djeteta u školskom okruženju
Širenjem roditeljskih prava širi se i lepeza mogućih roditeljskih uloga u usta- o informacije o školskim pravilima
novi. Na temelju različitih podjela koje se nude u literaturi (Gordon, 1969.; Pugh o informacije o školskom kurikulumu
i De'Ath, 1989.; Smith, 1979.; Stacey, 1991.; Swap, 1987.; VanderEyken, 1983.)
mogu se izdvojiti sljedeće uloge roditelja u odgojno-obrazovnoj ustanovi: o informacije o tome što se od djeteta očekuje da bi zadovoljilo u školi
o informacije o napredovanju djeteta, njegovoj uspješnosti na testu, rezul-
Roditelji kao podrška tatu zadaće i cjelokupnom školskom uspjehu
o postoje različite mogućnosti roditeljskog davanja podrške ustanovi: da- o informacije o odsutnosti djeteta s nastave
vanjem novčanih priloga, provođenjem određene aktivnosti, prisutnošću o individualne konzultacije s učiteljem
ili sudjelovanjem u pripremama školskih priredba, koncerata i sl. e> prisustvovanje najmanje na četiri roditeljska sastanka godišnje

Roditelji kao učenici o promatranje nastavnog procesa

o roditelji su u ulozi učenika u situacijama kad primaju informacije i zna- o sudjelovanje u radu škole - volontiranje
nja od osoblja ustanove te na temelju toga dolaze do različitih spozna- o informacije o mogućnostima upisa u sljedeći stupanj školovanja te mo-
ja o svojoj ulozi, napredovanju djeteta, radu škole i sl. gućem izboru škola

290 291

- - --
Afirmacija roditeljstva Prof. dr. sC. Dubravka Maleš
o sudjelovanje u donošenju odluka važnih sa stajališta djeteta
o sudjelovanje u vrednovanju odgojno obrazovnog procesa.
Razlozi uspostavljanja partnerskih odnosa između obitelji
odgojno-obrazovne ustanove
Odgoj i obrazovanje djeteta predstavljaju zajedničku odgovornost obi-
telji i odgojno - obrazovne ustanove za vrijeme cijelog trajanja djetetove uk-
ljučenosti u sustav odgoja i obrazovanja, tj. od ranog odgoja do završetka
školovanja. U tom se smislu obitelj i ustanova pojavljuju kao partneri ko-
jima je zajednički cilj dobrobit djeteta. Prosvjetne vlasti i odgojno - obra-
zovna ustanova, u suradnji s roditeljima i lokalnom zajednicom, trebaju izra-
diti strategiju uspostavljanja partnerskih odnosa s roditeljima i provesti ju
u praksi, uzimajući pritom u obzir specifične potrebe djeteta i njegove obi-
telji. No, bez obzira na kulturne i ostale razlike te različitost potreba, sve
obitelji žele što uspješniji cjelokupni razvoj svoga djeteta te uspješnost u
stjecanju akademskog znanja.
Uključivanje roditelja u rad odgojno-obrazovne ustanove te uspješno
uspostavljena suradnja imaju pozitivne i trajne posljedice na razvoj djete-
ta. U svijetu je proveden niz istraživanja kojima je potvrđeno da sudjelo-
vanje roditelja u izvanobiteljskom odgoju i obrazovanju njihove djece poti-
če cjelokupni razvoj djeteta (socio-emocionalni, intelektualni, moralni itd.)
i vodi prema njegovim boljim akademskim postignućima. Rezultati do da-
nas provedenih istraživanja (Ballantine, 1999.; Epstein, 1990.; Henderson
i Berla, 1994.; Karther i Lowden, 1997.; Moses i sur., 1989.; Osborn i Mil-
bank, 1987.; Sussell i sur., 1996.; Tizard i sur., 1982.) mogu se sumirati u
sljedeće zaključke:
o Obitelj je prva odgojna zajednica i osigurava osnovno odgojno okruže-
nje, a roditelji su prvi i primarni odgajatelji svoje djece.
o Uključenost roditelja na način da podržavaju svoju djecu u odgoju i obra-
zovanju kod kuće nije dovoljno. Odgojno-obrazovna ustanova i obitelj
nisu dva odvojena svijeta; uspješnost svakoga od njih ovisi o međusob­
noj suradnji i podršci.
o Kako bi se osigurala kvaliteta škole kao institucije koja služi zajednici,
roditelji moraju biti uključeni na svim stupnjevima školovanja.
o Rezultati suradnje su bolji ako je suradnja redovna, podržavajuća, du-
gotrajna i dobro planirana.
292
- -
Prof. dr. sc. Dubravka Maleš Afirmacija roditeljstva
o Korisnost roditeljskog uključivanja u izvanobiteljski odgoj i obrazovanje
njihove djece i uspostavljena suradnja s ustanovom nije ograničena sa-
mo na vrijeme trajanja suradnje, jer se pozitivne posljedice osjećaju i
kasnije, odnosno može se reći da ostavlja posljedice na cijeli kasniji
razvoj.
o Uključivanje roditelja u izvanobiteljski odgoj i obrazovanje dovodi do na-
predovanja djece, njihova boljega školskog uspjeha, učenici postižu viši
stupanj školovanja te biraju kvalitetnije škole, a konstantan visok škol-
ski uspjeh učenika najčešće je povezan s kontinuiranom suradnjom ro-
ditelja i škole.
o Roditeljsko sudjelovanje u odgoju i obrazovanju djeteta jačeg je djelo-
vanja i od veće važnosti nego imovinsko stanje ili obrazovanje rodite-
lja/obitelji. Zbog toga je za djecu iz depriviranih sredina posebno važno
sudjelovanje roditelja u njihovu odgoju izvan obitelji.
o Od kvalitetnih suradničkih odnosa te mogućnosti roditelja da sudjeluju
u izvanobiteljskom odgoju i obrazovanju svoga djeteta koristi imaju svi
sudionici procesa - profesionalni odgajatelji, roditelji, djeca, ustanova i
cijela zajednica (Pugh i De'Ath, 1989.; Gestwicki, 1987.; Swap, 1987.;
Tizard, 1981.; Braun, 1992. i dr.). Usporedbom škola koje su uspjele os-
tvariti sudjelovanje roditelja u odgoju i obrazovanju i s njima uspostavi-
ti kvalitetnu suradnju sa školama koje to nisu uspjele došlo se do zak-
ljučka da u prvim školama (Ballantine, 1999.; Karther i Lowden, 1997.;
Susse]] i sur., 1996.):
• Učenici postižu bolji školski uspjeh, pokazuju manje straha od ško-
le, imaju jači osjećaj vlastite vrijednosti, pokazuju pozitivne stavove
prema učenju, učitelju i školi, manje bježe s nastave i iskazuju ma-
nje neprihvatljivih oblika ponašanja, više učenika nastavlja školova-
nje te imaju razvijenije navike učenja.
• Učitelju raste radni elan, entuzijazam i moral jer dobiva moralnu po-
dršku za svoj rad od roditelja. Na temelju pozitivne povratne infor-
macije o svom radu, raste samopouzdanje učitelja i njegovo zado-
voljstvo profesijom.
• Roditelji su zadovoljniji školom, pokazuju pozitivne stavove prema
učiteljima i školi, dolazi do porasta roditeljskog samopouzdanja, po-
staju sigurniji u obavljanju roditeljske uloge te imaju veća očekiva­
nja od djetetova razvoja i školskog uspjeha; poboljšava se komuni-
kacija između roditelja i učenika te kvaliteta i učestalost komunika-
cije između roditelja i učitelja, a zapaženo je i povećanje roditeljske
želje za osobnim nastavkom školovanja.
293
--------- - -----·
Afirmacija roditeljstva Prof. dr. sc. Dubravka Maleš
• Škola postaje uspješnija jer u njoj vlada ozračje suradnje. Suradnja
pak razvija raznolikost rada u školi.
• Povećanjem kvalitete svake pojedine škole cijela se zajednica jača kao
odgojno - obrazovna sredina. '
Pozitivni pomaci se registriraju uvijek kad postoji suradnja s roditelji-
ma no najbolji se rezultati postižu kad roditelji izravno sudjeluju u proce-
su odgoja i obrazovanja. Ovdje se navode samo neki primjeri, kao ilustra-
cija roditeljskog sudjelovanja.
Osborn i Milbank (1987.) su proveli longitudinalno istraživanje na uzor-
ku predškolske djece i njihovih majki. Djeca čije su majke aktivno sudjelo-
vale u radu ustanove imala su bolji rječnik sa pet i deset godina, bolje su
čitala i bila bolji matematičari te imala bolje komunikacijske sposobnosti
od djece čije majke nisu bile uključene u rad grupe. Sudjelovanje je utje-
calo na povećanje roditeljske zainteresiranosti za dječji razvoj, a ovo poto-
nje na djetetovu uspješnost u akademskim znanjima. Zapaženo je da maj-
čino sudjelovanje u radu grupe umnogostručuje napredovanje djeteta, ali i
pojačava interes roditelja da dijete smjeste u što bolju ustanovu i tako mu
omoguće bolje uvjete za odgoj i obrazovanje.
Swap (1993.) navodi projekt vrtića Perry u SAD-u koji se temeljio na
posjetama domu djeteta i zajednički rad s majkama i djecom. Djeca koja
su sudjelovala u projektu imala su veći IQ nego kontrolna grupa djece.
Tizard i sur. (1982.) su usporedbom djece koja su čitala svojim rodite-
ljima kod kuće dva do četiri puta na tjedan s djecom koja su dobivala do-
datnu pomoć u školi došli do rezultata da su djeca iz prve grupe postigla
bolje rezultate u čitanju od djece koja su čitala samo u školi.
Moses i sur. (1989.) su uključili roditelje u projekt matematike koji se
provodio u srednjim školama. Roditelji su bili voditelji projekta, prisustvo-
vali su informativnim susretima, sudjelovali u radionicama i bili pomagači­
volonteri u učionici. Projekt je pokazao znatno poboljšanje u matematič­
kim vještinama učenika, što se pripisalo roditeljskom sudjelovanju.
Strategija razvoja partnerskih odnosa između obitelji
odgojno-obrazovne ustanove
U izradi strategije razvoja partnerskih odnosa između obitelji i odgoj-
no-obrazovne ustanove važno je krenuti od postojećeg stanja. Nažalost, sta-
nje u odgojno-obrazovnoj praksi u Republici Hrvatskoj još je daleko od ono-
ga što bi se moglo s':llatrati zadovoljavajućim.
294
---
Prof. dr. sc. Dubravka Maleš Afirmacija roditeljstva
Glavni su razlozi sljedeći:
o suradnja s roditeljima još je na marginama interesa prosvjetnih vlasti,
profesionalaca i roditelja;
o još je neosviještena, kako u roditelja tako i u profesionalaca, važnost
suradnje obitelji i odgojno-obrazovne ustanove sa stajališta razvoja dje-
teta i njegova školskog uspjeha;
e> na razini države nisu doneseni jasni standardi kojima bi se regulirala
pitanja odnosa na relaciji obitelj - odgojno-obrazovna ustanova;
o zatvorenost odgojno-obrazovne ustanove prema roditeljima;
o može se zaključiti da u praksi prevladava jednoličnost u pogledu nači­
na suradnje obitelji i odgojno-obrazovne ustanove - najčešće se surad-
nja svodi na individualne konzultacije roditelja i učitelja te roditeljske
sastanke namijenjene roditeljima određenog odjeljenja/grupe;
o roditeljima se češće dodjeljuje pasivna uloga onoga kojemu se docira,
daju informacije, a manje ga se prihvaća kao partnera koji može prido-
nijeti kvaliteti odgojno-obrazovnog djelovanja;
o učitelji nisu osposobljeni za rad s roditeljima tijekom redovnog školova-
nja - analiza nastavnih programa na učiteljskim akademijama i nastav-
ničkim fakultetima pokazuje da se suradnja s roditeljima pojavljuje kao
tema u okviru opće pedagogije, a što je daleko od potrebnog za uspo-
stavljanje partnerskih odnosa između učitelja i roditelja;
o o suradnji obitelji i odgojno-obrazovne ustanove ne postoje cjelovita
znanstvena istraživanja koja bi dala uvid u stanje u praksi;
o ne postoji dovoljno stručne (npr. priručnici) i znanstvene literature koja
bi pomogla profesionalcima u radu s roditeljima.
Uzimajući u obzir postojeće stanje, u nastavku se predlaže strategija
rada na unapređivanju suradničkih odnosa između obitelji i odgojno-obra-
zovne ustanove.
Opći okvir za unapređivanje suradnje obitelji
odgojno-obrazovne ustanove
Socijalni kontekst ima dominantnu ulogu u procesu razvijanja partner-
stva između obitelji i ustanove. Ako je politika cijelog društva te, u tom
kontekstu i sustava odgoja .i obrazovanja, usmjerena na potrebu jačanja par-
tnerstva obitelji i odgojno-obrazovne ustanove to je veća vjerojatnost da će
se to i dogoditi. Postoje četiri razine čimbenika o kojima ovisi uspješnost
suradnje između roditelja i odgojno-obrazovne ustanove. Može se govoriti
295
------
Afirmacija roditeljstva Prof. dr. sc. Dubravka Maleš· Prof. dr. sc. Dubravka Maleš Afirmacija roditeljstva

o razini vlade, lokalne uprave, odgojno-obrazovne ustanove i učitelja. Unu- Od vlade i njezinih tijela koja reguliraju prosvjetnu djelatnost očekuje se
tar svake od ovih razina postoje različite komponente koje, svaka na svoj da zakonima i pravnim aktima reguliraju prava i odgovornosti roditelja u su-
način, određuju koliko će biti uspješna suradnja između obitelji i ustanove stavu odgoja i obrazovanja. To mora biti prioritet svake države, jer bez toga
i hoće li ona ostati na razini jednostavne razmjene informacija ili će prera- nije moguće postići visoku razinu roditeljskog sudjelovanja. Roditeljsko su-
sti u istinsko partnerstvo. Pri izradi dugoročne politike unapređivanja toga djelovanje u odgoju i obrazovanju djece mora biti dio nacionalne prosvjetne
odnosa važno je voditi računa o svakom segmentu i njegovim komponen- politike pa se na razini države treba izraditi politika partnerstva obitelji t od-
tama (Hornby, 2000.). gojno-obrazovne ustanove. Svaka takva aktivnost zahtijeva određena materi-
jalna sredstva, bilo za ljude ili materijalna izdavanja koja država mora ·osi-
gurati. Osim toga, javnost mora biti upoznata sa zakonima i politikom po ko-
Slika 2: Strategija unapređivanja suradnje obitelji t odgojno-obrazovne ustanove jima im se omogućuje uključivanje u rad ustanove. S time moraju biti upo-
znati svi - od prosvjetnih vlasti, ustanove, odgajatelja do roditelja.
Vlada Dokumenti kojima se regulira suradnja s roditeljima moraju odgovoriti
legislativa na sljedeća pitanja:
prosvjetna politika o Koja su roditeljska prava i odgovornosti u sustavu odgoja i obrazovanja
materijalna sredstva djece?
obaviještenost javnosti o Kako će osoblje ustanove ostvariti suradnju/komunikaciju s roditeljima?
o Kakva je procedura škole u slučaju pritužbi roditelja i sl.?
o Kako će se roditelji uključiti u proces donošenja odluka koje se odnose
na politiku škole i koje se odnose na njihovu djecu?
Lokalne prosvjetne vlasti
o Kako će škola uspostaviti veze s ostalim ustanovama i grupama u lo-
prosvjetna politika kalnoj zajednici koje mogu pomoći obitelji?
praćenje, podrška i savjetovanje
Lokalne prosvjetne vlasti moraju imati jasno definiranu strategiju su-
materijalna sredstva
radnje roditelja i ustanove, temeljenu na nacionalnoj prosvjetnoj politici te
ju primjenjivati u skladu s lokalnim uvjetima i potrebama. Za odgovaraju-
će načine uključivanja roditelja u rad ustanove vlasti su odgovorne osigu-
Ustanova rati ljude koji će promatrati (monitoring) što se događa u ustanovi i pružati
osoblju podršku i savjete. Da bi pomoć bila što uspješnija, od prosvjetnih
prosvjetna politika
se vlasti očekuje da tiskaju kraće upute ili priručnike za rad s roditeljima
aktivnosti te da zaduže jednu osobu u ustanovi koja će skrbiti o razvijanju partners-
povratna informacija/vrednovanje tva s roditeljima.
Svaka ustanova mora imati u svojim internim dokumentima, a u skla-
du s nacionalnom politikom, jasno definiranu filozofiju suradnje, strategiju
Učitelj razvoja partnerskih odnosa s roditeljima, uključujući razradu različitih oblika
obveza rada s roditeljima suradnje koji omogućuju roditelju da odabere ono što najbolje odgovara nje-
govim mogućnostima. Sa svim tim treba upoznati roditelje i osoblje usta-
znanje nove. Važno je promicati dvosmjernu i redovnu komunikaciju između usta-
vještine nove i obitelji kako bi se razmijenile informacije i dogovorilo zajedničko dje-
djelovanje lovanje, a pritom koristiti lepezu različitih oblika koji omogućuju svakoj obi-
telji da odabere sebi najprihvatljiviji način suradnje.

296 297
 Prof. dr. sc. Dubravka Maleš Prof. dr. sc. Dubravka Maleš Afirmacija roditeljstva
Afirmacija roditeljstva

Učiteljimoraju biti svjesni svoje obveze rada s roditeljima i osposob- o pokrenuti programe za obrazovanje roditelja i jačanje njihovih roditelj-
ljeni za nju. Učitelj mora znati zašto je važno raditi s roditeljima, te posje- skih kompetencija te znanja i vještina potrebnih za pružanje podrške i
dovati znanja i vještine potrebne za uspostavljanje uspješnih partnerskih pomoći djeci kod kuće u svladavanju školskog gradiva;
odnosa s roditeljima. ' o osposobiti roditelje i učitelje da mogu odabrati usluge i programe u lo-
kalnoj zajednici koji pridonose jačanju obitelji i njezinu odgojnom dje-
lovanju, školskom uspjehu i dječjem razvoju;
Zaključak o osnovati Centar za suradnju s roditeljima kao referalno mjesto gdje bi se
mogle naći informacije i materijali o važnosti uspostavljanja partnerskih
Kako bi se izravno ili posredno utjecalo na unapređivanje kvalitete ži- odnosa· između odgojno-obrazovne ustanove, obitelji i lokalne za-
vota djeteta u obitelji, odgojno-obrazovnoj ustanovi (predškolskoj ustano- jednice;
vi, školi) i lokalnoj zajednici, a u namjeri poticanja njegovoga cjelokupno- o pokrenuti znanstvene projekte, uključujući i akcijska istraživanja, koji-
ga (intelektualnog, socijalnog i emocionalnog) razvoja i školskog uspjeha ma bi se unapređivala odgojna praksa.
nužno se nameće potreba uspostavljanja kvalitetnih, na ravnopravnosti ute-
meljenih suradničkih odnosa između obitelji i odgojno-obrazovne ustano- Za provedbu ovih zadataka važno je osigurati materijalna sredstva, oku-
ve. U sljedećih deset godina Republika Hrvatska bi na tom planu trebala piti stručnjake koji će u suradnji s ljudima iz prakse izraditi odgovarajuće
poduzeti niz koraka kako bi došlo do uspostavljanja partnerskih odnosa dokumente, kao podlogu za ostvarivanje strategije razvoja partnerskih od-
između ovih odgojnih čimbenika. Na temelju svega navedenog politika ra- nosa između obitelji i odgojno-obrazovne ustanove.
zvijanja partnerskih odnosa između odgojno-obrazovne ustanove i obitelji Može se govoriti o kratkoročnim i dugoročnim ciljevima, no važno je
uključuje sljedeće elemente: imati na umu da bez kvalitetno osposobljenog kadra i najbolji programi osta-
ju samo mrtvo slovo na papiru.
o jačati društvenu svijest o važnosti suradnje obitelji i odgojno-obrazovne
Za provedbu politike razvijanja partnerstva između obitelji i odgojno-
ustanove odnosno važnosti sudjelovanja roditelja u izvanobiteljskom od-
obrazovne ustanove svakako je najodgovornije Ministarstvo prosvjete i špor-
goju djeteta; ta· Republike Hrvatske u suradnji sa Zavodom za unapređivanje školstva.
o dokumentima kojima se regulira prosvjetna djelatnost jasno odrediti pra- Međutim, temelje ovog partnerstva pravnim aktima i ostalim državnim do-
va i odgovornosti roditelja u sustavu odgoja i obrazovanja na svim stup- kumentima, kojima se regulira djelatnost u području odgoja i obrazovanja,
njevima djetetova školovanja (od predškolskog do srednjoškolskog); trebaju osigurati Vlada RH i njezina tijela zadužena za prosvjetu.
o odrediti državne standarde suradnje obitelji i ustanove;
o izraditi nacionalnu strategiju razvoja partnerstva između obitelji i odgoj-
no-obrazovne ustanove;
o izraditi strategiju razvoja i program suradnje roditelja i ustanove na ra-
zini svake ustanove;
o stvoriti uvjete, na razini ustanove, za aktivno sudjelovanje roditelja (u
nastavi, organima upravljanja i sl.);
o izraditi tekst sporazuma između ustanove i obitelji o dijeljenju odgovor-
nosti za odgoj i obrazovanje te napredovanje (školski uspjeh) djeteta i
prihvatiti ga kao obvezni dio dokumentacije;
o pratiti i vrednovati ostvarivanje suradnje na nacionalnoj i regionalnoj ra-
zini kao i na razini svake ustanove odnosno učitelja;
o osposobljavati učitelje za rad s roditeljima;

298 299

- -- --- -------- ------

 Prof. dr. sc. Dubravka Maleš
Afirmacija roditeljstva
LITERATURA
l. Auerbach, A. B. (1968.) Parents Learn Through Discussion: Principles and Practices of Pa-
rent Group Education. New York: John Wiley and Sons.
2. Ballantine, J. H. (1999.) Getting involved in our children's education. Childhood Educa-
tion, 75, 3, 170-171.
3. Braun, D. (1992) Working with Parents. U: Pugh, E. (ur.). Contemporary Issues in the
Early Years, str. 175-190. London: Paul Chapman Publishers.
4. Early Childhood and Family Education Report: Focus on Early Childhood Care and Educa-
tion: an Agenda for the Future (1999.) - Paris: UNESCO - Early Childhood and Family
Education Unit.
s. Epstein, J. (1990.) School and Family Connections: Theory, Research and lmplications
for Integrating Sociologies of Education and Family. U: Unger, D., Sussman, M. (ur.) Fa-
milies in Community Settings: Interdisciplinary Perspectives, str. 99-126. New York: Ha-
worth Press.
6. Gestwicki, C. (1987.) Home, School and Community Relations. New York: Delmar Publi-
shers Inc.
7. Gordon, I. J. (1969.) Developing Parent Power. U: Grotberg, E. (ur.) Critical Issues in Re-
search Related to Disadvantaged Children. New Jersey: Educational Testing Service.
8. Henderson, A. T. and Berla, N. (1994.) A New Generation of Evidence: The Family is Cri-
tical to Student Achievement. National Committee for Citizens in Education.
9. Hornby, G. (2000.) Improving Parental Involvement. London/New York: Cassel Educati-
on.
10. Karther, C. E. and Lowden, F. Y. (1997.) Fostering Effective Parent Involvement. Con-
temporary Education, 69, l, 41-44.
ll. Konvencija o pravima djeteta (2001.) Zagreb: Državni zavod za zaštitu obitelji, materins-
tva i mladeži.
12. Maleš, D. (1986.) Osposobljenost odgajatelja za rad s roditeljima. Pedagoški rad, 7-10,
421-430.
13. Milanović, M.; Stričević, I.; Maleš, D. i Sekulić-Majurec, A. (2001.) Skrb za dijete i poti-
canje ranog razvoja djeteta u Republici Hrvatskoj. Zagreb: Zrno-print.
14. Moses, R. et al. (1989.) The Algebra Project: Organising in the Spirit of Ella. Harvard
Educational Review, 59, 4, 423-443.
15. Nacionalni program djelovanja za djecu u Republici Hrvatskoj (1999.) Dijete i društvo.
(l) l, 105-136.
16. Obiteljski zakon (1998.) Narodne novine, 162/98.
17. Opća deklaracija o ljudskim pravima (1999) Temeljni međunarodni dokumenti iz podučja
odgoja i obrazovanja za ljudska prava, str. 7-12. Zagreb: Nacionalni odbor za obrazova-
nje o ljudskim pravima.
18. Osborn, A. F., Milbank, J, E. (1987.) The Effects of Early Education. Clarendon Press.
19. Petz, B. (1992.) Psihologijski rječnik. Zagreb: Prosvjeta.
20. Powell, D. R. (1980.) Toward a Socioecological Perspective of Relation Between Parents
and Child Care Programs. U: Kilmer; Greenwich (ur.): Advances in Early Education and
Day Care. Connecticut: JAl Press Inc.
300
- ~~
Prof. dr. sc. Dubravka Maleš Afirmacija roditeljstva
21. Prijedlog koncepcije razvoja predškolskog odgoja (1991.) Glasnik Ministarstva prosvjete i
kulture RH, 7-8, 5-8.
22. Programsko usmjerenje odgoja i obrazovanja predškolske djece (1991.) Glasnik Ministar-
stva prosvjete i kulture RH, 7-8, 8-12.
23. Pugh, G. and De'Ath, E. (1989.) Working Towards Partnership in the Early Years. Lon-
don: National Children's Bureau.
24. Pugh, G.; De'Ath, E. (1984.) The Needs of Parents. London: Macmillan.
25. Smith, T. (1979.) Parents and Preschool. London: Oxford Preschool Research Project.
26. Stacey, M. (1991.) Parents and Teachers Together. Philadelphia: Open University Press.
27. Sussell, A., Carr, S. and Hartman, A. (1996.) Building a Parent/School Partnership. Teac-
hing Exceptional Children, 28, 4, 53-57.
28. Swap, S. (1987.) Enhancing Parent Involvement in Schools. New York: Teacher College.
29. Swap, S. (1993.) Developing Home-School Partnerships. New York: Teachers College.
30. Tizard, B. et al. (1981.) Involving Parents in Nursery and Infant Schools. Ypsilanti: The
High/Scope Press.
31. Tizard, B., Schofield, W. and Hewison, J. (1982.) Collaboration Between Teachers and
Parents in Assisting Children's Reading. British Journal of Educational Psychology, 52, l,
1-11.
32. Ustav Republike Hrvatske (1998.) Narodne novine, 8/98.
33. Van der Eyken, W. (1983.) Pre-schooling in Britain. Bristol: Department of Child Health,
University of Bristol.
34. Williams, D. K. (1985.): Handbook for Involving Parents in Education. Atlanta: Humanics
Limited.
35. Zaključci savjetovanja održanog povodom Medunarodnog dana obitelji o temi "Izazovi ro-
diteljstva: Pojedinac-obitelj-društvo", Trakošćan, 14-15. svibnja 2001. godine. Državni za-
vod za zaštitu obitelji, materinstva i mladeži, 21. svibnja 2001.
36. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o osnovnom školstvu (2001.) Narodne novine,
59/01.
37. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o srednjem školstvu (2001.) Narodne novine,
59/01.
38. Zakon o osnovnom školstvu (1993.) Narodne novine, 59/93.
39. Zakon o predškolskom odgoju i nao~razbi (1997.) Narodne novine, 10, 620-626.
40. Zakon o srednjem školstvu (1992.) Narodne novine, 19/92.
301
--------------