PRVI KOLOKVIJ – PIFP

1. Društvena uvjetovanost cilja odgoja (usporedba Sparta – Atena). Odgoj u staroj Grčkoj; SPARTA -
ATENA
-spartanski i atenski odgojni sistem; zajedničko-odgoj organiziran samo za robovlasničku klasu (djeca robovi
ne mogu pohađati odgojne ustanove)
-društvena uvjetovanost cilja odgoja:
Sparta- odgojiti ratnike, vojnike koji će uvijek biti spremni za borbu s neprijateljima, te odgajati za
eksploataciju podčinjenih; odgajaju se i žene;
odgoj najvažnija društvena i državna funkcija
Atena- odgoj harmonijski razvijenog čovjeka, tjelesni,moralni i intelektualni

2. ODGOJ U ATENI
Objasnite značenje pojmova vezanih uz odgoj u Ateni: pedagozi, didaskali, škole gramatista, škole kitarista,
palestre, gimnazije, efebi, kalokagatija.
pedagozi - robovi obitelji,prate dječake u školu nakon njihove sedme godine
didaskali - drugi naziv za učitelje (prema starogrč. didasko - učim, poučavam)
škole gramatista - uči se čitanje, pisanje i računanje; najprije se uče imena slova, zatim čitanje slova te na
kraju cijelih riječi (metoda sricanja); pisanje - najprije učitelj pisao štapićem po navoštenim pločama, zatim
učenik po njegovom tragu uz nadzor; pri učenju računanja služili se prstima, kamenčićima i daskom za
računanje, prvotnom računicom
škole kitarista - učenik učio glazbu, pjevanje, deklamiranje stihova iz Ilijade i Odiseje, iz djela Hesioda i dr. ;
* u školama nije bilo državnog plana i programa, sve na vlastitu inicijativu i tradiciju; postojale zakonske
odredbe za neke crte školske organizacije; u školi se radilo individualno; prema nekim izvorima
primjenjivalo se tjelesno kažnjavanje ("Budi marljiv dječak, da te ne bi tukli")
palestra - "škola borenja", za dječake od 13-e godine, gdje su se 2-3 god.bavili gimnastikom, vježbali
pentatlon (petoboj - trčanje,skakanje,bacanje koplja, bacanje diska i hrvanje) i plivanje, pod nadzorom
pedotriba; usporedno vodili razgovore, nagađa se da su i dalje pohađali školu gramatista i kitarista
gimnazija - (gymnasion) pohađaju ih najimućniji mladići koji se pripremaju za rukovodeće dužnosti u državi
efebi - mladići od 18-e do 20-e godine, oni se obučavaju za vojničke dužnosti, uče graditi utvrđenja, rukuju
ratnim pomagalima, odlaze na granične straže, sudjeluju u javnim državnim svečanostima i kazališnim
predstavama ako su služile patriotskom odgoju...
kalokagatija - ideal odgoja (ljepota i dobrota), sinteza razvijenog i odgojenog čovjeka; harmonijski razvijen
čovjek je kalokagatos, čovjek lijepog, snažno građenog tijela i visokog morala

1
3. Sofisti: filozofska koncepcija; sadržaji i metode poučavanja.
Sofisti – putujući učitelji-filozofi; govorništvo, popularizirali (novu) filozofiju; ističu čovjeka, njegove potrebe
i mišljenje, osporavaju mišljenje da bogovi upravljaju svijetom.
Filozofska koncepcija: relativizam; senzualizam (osjetne spoznaje); najpoznatiji su Protagora („Čovjek je
mjera svih stvari“), Gorgija (istina je samo individualno mišljenje, sve je subjektivno), Zenon i Prodik;
skepticizam prema religiji
Podučavanje (sadržaji i metode): podučavali aristokratsku mladež govorništvu za visoku plaću, putovali
gradovima privlačili mlade i učili ih kako se izražavati, mnogi sofisti držali su sistematske tečajeve iz
prirodnih znanosti, gramatike i retorike; držali su govore,predavanja i razgovore u privatnim kućama i
gimnazijama
-vještine uvjeravanja i vođenja diskusija zahtijevale su logiku i filozofiju ili dijalektiku
-veliku pažnju posvećivali su odgoju i vježbanju
- za Protagoru je odgoj najvažniji

4. Sokrat: ideje o odgojnosti nastave; metoda poučavanja (ironija i majeutika). Sokrat – prvi došao na
ideju odgojnosti nastave, najveća vrlina je znanje.
- najvažnija ljudska djelatnost je vrlina. Ona je smisao odgoja. Vrline su: poštivanje zakona,
samosvladavanje, umjerenost i usavršavanje
- važnost moralnog odgoja
Metoda poučavanja: pitanja-odgovori; potiče slušaoca da nađe pravo rješenje koje je onda ili apsurd ili
istina
- ironija i majeutika su Sokratove metode vođenja dijaloga
ironija: negativni dio zajedničkog istraživanja i uvjeravanja u pogrešku, dovodi sugovornika do znanja da
ništa ne zna („Znam da ništa ne znam“)
majeutika: pozitivni dio pronalaska istine, postepeno dovođenje sugovornika do saznanja. Ona je porodiljna
vještina jer sugovornik ''porodi'' istinu.

5. Usporedba Sofisti – Sokrat.

Sokrat uči o apsolutnoj istini i stalnom karakteru normi morala i moralnog odgoja, suprotstavio se
sofističkom relativizmu; dok su Sofisti relativisti i subjektivisti. Oni su pučki tumači i učitelji koji u središte
proučavanja stavljaju čovjeka. Važna karakteristika im je skepticizam.
-oboje: usmeno izlaganje glavnih metoda poučavanja, ne podučavaju žene. Bitni
su im moralni i intelektualni odgoj. Smatraju da je čovjek mjera svih stvari.

2
6. Platon: filozofska koncepcija i njezina refleksija u pedagoškom sustavu (istaknuti obilježja koja
preuzima iz atenskog i spartanskog odgoja); utjecaj na kasnije autore.
Platon – njegova filozofska koncepcija je objektivni idealizam (objektivna zbiljnost je nezavisna o čovjeku i
njegovoj svijesti)
- prolazni svijet pojava  pojave su prolazne (koncept idealizma), vječni svijet ideja (vječne i nepromjenjive
su samo ideje)
- „Država“- govori o pitanjima ontologije, gnoseologije, politike, etike i estetike čime utječe na kasnije
filozofe i pedagoge Aristotela i Kvintilijana, Komenskog
-protivi se demokratskom uređenju Atene, prikazuje idealnu utopijsku državu pod vlasti intelektualne
aristokracije - filozofi; prihvaća atensku podjelu odgoja na glazbeni (umni i estetski) te gimnastički odgoj
- spartanski odgoj-strogost,izdržljivost,brižan izbor glazbe,obrazovanje djevojaka
- osnivač prve filozofske škole  Akademija
- jedini autor čija su djela sačuvana gotovo u cijelosti (pisao pod utjecajem Sokrata)

7. Platon: predškolski i obiteljski odgoj; periodizacija.

- predškolski odgoj- u 1. Platonovom djelu „Država“, filozofi i vojnici nemaju obitelji, nakon rođenja majka i
djeca se šalju u odgojne domove
- u 2. djelu „Zakoni“ priznaje obitelj; djeca se do 7.godine odgajaju u obitelji: od 3. do 6. godine okupljanje
djece pod nadzorom dojilja na dječjim igralištima pred hramovima tamo pričaju pripovijetke, bajke, igraju
se, slušaju glazbu-vedre melodije (Platon naglašava odgojnu ulogu priče, bajke i igre)
-cilj obiteljskog odgoja (do 3.godine) je odgojiti veselo i vedro dijete koje ne smije biti razmaženo
-djeca se u tom razdoblju (3.-6.) lagano počinju kažnjavati
- sa navršenih 7 dječaci i djevojčice odvojeno idu u državne škole…

8. Aristotel: filozofsko i psihološko obrazloženje odgoja; utjecaji spartanskog i atenskog odgoja;

Aristotelov utjecaj na kasnije autore
Aristotel – najvažniji su osjeti;
- fizički,moralni i umni odgoj  čovjek se sastoji od tri dijela duše (biljni-prehrana i razmnožavanje,
životinjski-osjećanja i želje, razumski-mišljenje i spoznavanje) i tijela; misaona djelatnost je najveće
blaženstvo
-utjecao na razvitak znanosti i filozofije u starom i srednjem vijeku, naročito 12. -14. stoljeća
-traži harmonijski odgoj kao u Ateni, osuđuje spartanski teški fizički odgoj

3
9. Aristotel: predškolski i obiteljski odgoj; periodizacija.
- periodizacija - 1.faza - do 7.god;2.faza – od 7 do 14; 3.faza – od 14 do 21
- nakon treće faze slijedi zrelost
- od rođenja do 7. obiteljski odgoj, hrani se majčinim mlijekom, važno kretanje, igre, pripovijetke, bajke,; što
manje u društvu robova (potrebno od djece skloniti sve što ne odgovara dostojanstvu slobodno rođenog
čovjeka

10. Usporedba: Sokrat, Platon, Aristotel.

Sokrat: Za Sokrata je čovjek kao misaono biće mjera svih stvari. Zagovara duboko razmišljanje i moralno
savršenstvo. Priznaje mudrost, odnosno znanje. U nastavi je primjenjivao pitanja i odgovore, te je poticao
slušatelja da sam nalazi pravilno rješenje pitanja.
Platon: Osnovao je filozofsku školu Akademija. Sastavio je svoj pedagoški sistem koji je bio namijenjen
samo filozofima i vojnicima. Formira sistem u kojem odgojem približava čovjeku svijetu ideja, te iz
spartanskog odgoja preuzima i odgajanje djevojaka te smatra da se odgoj treba bazirati na preziranju
proizvodnog rada. Prvi je istaknuo ideju javnog predškolskog odgoja i naglasio važnost igre u odgoju u
predškolske dobi.
Aristotel: Osnovao je filozofsku školu Likej. Prvi u povijesti pedagogije odredio dobnu periodizaciju te tako
dijeli zrelost na tri faze; -1.faza (od 1. do 7. god), -2.faza (od 7. - puberteta 14.), -3.faza (od puberteta do 21.
god). Aristotel je bio veliki protivnik obrazovanja djevojčica. Zalaže se za atenski odgoj te je veliki protivnik
spartanskog odgoja što se tiče fizičkog odgajanja.

11. Rodovski, republikanski i imperatorski Rim: cilj odgoja; odgojne institucije; grčki utjecaj.
- cilj odgoja: 1. rodovski Rim - svi članovi obitelji pod vlašću pater familias (oca), pa čak i robovi, otac ima
pravo njihova života i smrti; obitelj je čvrsta organizacija.
-odgoj je obiteljski, cilj mu je odgojiti zemljoradnika vojnika; moralni odgoj
(skromnost, hrabrost, ljubav prema domovini)
2. republikanski Rim – javne elementarne škole (Ludus) –učenici poučavani čitanju, pisanju i računanju; cilj
je tadašnjeg odgoja da se djeca odgoje za ispunjavanje građanske dužnosti te za odanost Republici
3. imperatorski Rim – osnivanje biblioteka i visokih škola (bile skupe i mogla su ih pohađati djeca iz
imućnijih obitelji ; cilj tadašnjeg odgoja je odgojiti masu u podaničkom duhu koja će biti vjerna caru
Odgojne institucije: - 4.st.pr.Kr. javne elementarne škole (Ludus);
- 3st pr.Kr. obiteljska „škola“;
- gramatičke škole (čitanje, pisanje) , pa retorske škole; u carstvu kasnije zabranjene privatne škole,
- osnivane visoke škole
Grčki utjecaj: grčki jezik za otmjeno društvo, grčka filozofija predmet proučavanja, dolaze grčki učitelji,
Grkinje kao dadilje i dojilje
4
12. Kvintilijan: cilj odgoja i cilj nastave; obiteljski odgoj (roditelji, dojilje, robovi odgojitelji i sluge); učitelj.
- cilj odgoja i nastave – govornik -pošten, častan čovjek izuzetnih govorničkih sposobnosti i dobrog
karaktera; cilj odgoja i nastave je da učeniku jednog dana ne bude potreban učitelj; dobar stil.
-Obiteljski odgoj- roditelji što obrazovaniji ( i očevi i majke), kako bi razvijali rječitost i eleganciju govora
djece; moraju odabrati što moralnijeg učitelja; dojilje moralne, pune mudrosti, pravilnog govora (dijete će
najprije njih slušati i njihove riječi imitirati); robovi odgojitelji moralni, mudri, pravilnog govora; robovi
odgojitelji temeljito obrazovani ili svjesni kako im nedostaje obrazovanje ( tada nužan vješt poznavalac
jezika, koji će ispravljati njihove pogreške).
-Učitelji- uzor učenicima, vrlo moralan ( kako bi ih sačuvao od zla), ozbiljan (sprječava obijest); ima znanje i
dobrotu ( dobrota vrjednija, jer primjerom i istinom jače utječe); marljivo se priprema za nastavu,
jednostavan u poučavanju; ima roditeljske osjećaje, strpljiv, ni prestrog ni preblag; opaža razlike
temperamenata učenika, štedi početnike, popravlja sve što treba popraviti, pa i na sebi.

13. Kvintilijan: dječja igra; prirodne sposobnosti djece; učenje prije 7. godine.
- Dječja igra je znak dobrog raspoloženja, i ona najbolje pokazuje karakter djeteta. Prve pouke moraju biti u
obliku igre, kako dijete ne bi zamrzilo učenje. Igre trebaju biti one koje ''jačaju duh'' učenika, ali previše igre
dovodi do besposličarenja.
- Pod prirodnim sposobnostima djece se smatraju dobro pamćenje (lako stjecanje i vjerno zadržavanje
znanja), te sposobnost oponašanja (znak poučljivog duha). Dobar učitelj bira metode u skladu sa
sposobnostima djece i pritom uvažava njihove razlike. Sve sposobnosti se moraju razvijati vježbanjem.
Nadareni učenici ujedno moraju biti i moralni, dok je slaba nadarenost manji nedostatak, a tupoglavi i
nepoučljivi su protuprirodne pojave.
- učenje prije 7. godine je potrebno, jer tada djeca lako pamte. Prema Kvintilijanu, djeca trebaju biti nečim
zaposleni čim budu u stanju govoriti, jer tako stalno napreduju, iako u cijelom tom razdoblju mogu postići
jedva toliko koliko kasnije u jednoj godini. U tom razdoblju su nužni najbolji učitelji, te se prve pouke
trebaju obavljati u obliku igre. Djetetu treba postavljati pitanja i hvaliti svaki odgovor. Kada učenik nije
raspoložen, treba poučavati druge učenike, kako bi ovaj osjetio zavist. Također, dobro je dijete poticati i
nagradama, te povremeno organizirati neka natjecanja.

14. Kvintilijan: glavne odlike i pogreške stila; zašto su palestra i pozornica predspreme govornika.
Glavne pogreške stila su nepovezanost riječi, barbarizmi ( dodavanje, izostavljanje ili zamjena slova ili
slogova u pisanju i govoru riječi,tuđice, greške u rodu i broju, pogrešno naglašavanje slogova), solecizmi
( pogreške protiv gramatičkih pravila).
Odlike stila – upotreba riječi iz svakodnevnog govora, korištenje jasnih, gramatički ispravnih riječi,
odmjerena dužina rečenice, izbjegavanje neprikladnih izraza i dvosmislenih riječi

5
Palestra i pozornica su predsprema govornika jer uče čovjeka tjelesnim kretnjama i gestikulaciji koje su
sastavni dio vještine izlaganja. Također uče i kako izlagati, dati savjet, potaknuti srdžbu.

15. Kvintilijan: javna nastava te njezin utjecaj na moral učenika; učitelj u početnoj nastavi; učenik; odmor
učenika; prirodni talent i teorijska nastava.
-Prema Kvintilijanu, svaki bolji učitelj treba težiti tome da ima što veći auditorij, i ne smije smatrati kako je
preopterećen prevelikim brojem učenika, jer je teško baviti se cijeli dan samo jednim učenikom, zbog toga
što će njegova pozornost s vremenom opasti, umoriti će se jer će cijeli dan gledati samo u učitelja.
Također, Kvintilijan kaže da postoji velik broj predmeta koji je bolje predavati velikom broju učenika, jer
tako oni stječu prijatelje, uče se društvenim odnosima, te se mogu uspoređivati s drugima – ako ih se
pohvali, to im je poticaj za daljnje učenje, a zaostajanje za drugima se smatralo sramotom.
Prema Kvintilijanu, učenici poroke donose iz svojih obitelji – oni ovise o prirodnim sklonostima i navikama
koje stječu gledajući poroke i raskalašenost koja se događa u njihovoj kući i obitelji. Isto tako, kaže da i
privatni učitelj može biti nemoralan čovjek.- Učitelj u početnoj nastavi treba biti oprezan govornik te dobar
poznavalac nastavnih metoda. Treba se znati spustiti na intelektualni nivo učenika te treba biti što
obrazovaniji i što savršeniji metodičar. Mora biti najbolji i najspremniji kako bi učenici već u samom početku
mogli usvojiti najbolje nastavne principe.
- Učenik bi trebao voljeti svog učitelja i gledati na njega kao na duhovnog roditelja. Također, trebao bi bez
poteškoća pratiti nastavu, i postavljati i sam neka pitanja. Uspjeh ga treba veseliti, a svaka pohvala bi mu
trebala biti poticaj za daljnje učenje i trud. Ukoliko dođe do neuspjeha ili prijekora, on plače. Na učenje ga
tjera osjećaj časti, koji treba poticati. Učenik treba biti umjeren u izražavanju svojih odobravanja i pohvala
prema drugim učenicima. Kvintilijan se protivi ustaljenoj praksi učeničkog stajanja i glasnog izvikivanja.
- Učenje ovisi o dobroj volji učenika, a svaki učitelj mora biti svjestan toga da nitko ne može izdržati
neprestano naprezanje, i da odmoreni učenici unose više energije i ''oštrine odluka'' u svoj rad.
- Nastava izgrađuje i razvija talent. Prirodna nadarenost ima veliku vrijednost čak i bez teorijske nastave, ali
teorijska nastava bez ikakve nadarenosti učenika neće vrijediti ništa.

16. Kvintilijan: kako poticati na učenje; kako zadavati zadatke učenicima; kako ispravljati pogreške u
prvim vježbama u školi retorike; tjelesna kazna.
Na učenje treba poticati pohvalama, nagradama, natjecanjima svakih 30 dana. Učenici su podijeljeni u
razrede prema njihovim sposobnostima. Najsposobniji održavaju prvi govornu vježbu. Nagrada je
unapređenje u viši stupanj.
Početnicima treba dati pripremljenu temu u skladu sa sposobnostima. Ponekad ih treba ostaviti same kako
se ne bi oslanjali na tuđe radove. Bolje ih je odmah uputiti nego ispravljati.
U prvim vježbama u školi retorike pogreške treba ispravljati blago, obazrivo kako ne bi obeshrabrili učenike,
treba obrazložiti promjene i nejasnoće. Loše obrađene teme treba ponovo zadati. Metode ispravljanja treba
6
uskladiti sa sposobnostima i dobi djece. Nitko ne smije imati neograničenu slobodu nad djecom. Bol i strah
od kažnjavanja izazivaju stidljivost koja obeshrabruje. Za oštru kaznu kriv je nemar pedagoga. Ako ukori i
opomene ne djeluju, učenik će se naviknuti i na šibanje.

17. Kvintilijan: žurba pri učenju čitanja; učenje na pamet; učenje jezika; nastavni predmeti prije učenja
retorike; višepredmetna nastava u dječačkoj dobi; kada učenika prepustiti učitelju retorike.
a) žurba pri učenju čitanja- Kvintilijan smatra da je nužno ponavljanje i dugo vježbanje jer čitanje najprije
mora biti sigurno, a tek dugotrajnom praksom postiže se brzina. Naglašava da nepotrebna žurba usporava
čitanje.
b) učenje na pamet- Treba učiti odabrana mjesta iz govora i povijesnih spisa, jer to vježba i oštri pamćenje
bolje nego vlastite misli (nesvjesno će usvojiti takav govorni stil). Poželjno je početi u najranijoj dobi. c)
učenje jezika- Kvintilijan preporuča početi s grčkim jer će najprije biti poučavan u grčkim disciplinama, iz
kojih su proistekle i rimske.d) nastavni predmeti prije učenja retorike- gramatika, muzika, geometrija. e)
višepredmetna nastava u dječačkoj dobi- Protivnici ističu kako zamara i preopterećuje djecu, naglašavaju da
je raspoloživo vrijeme prekratko i stvara zbrku. Kvintilijan smatra da je dječja dob najmanje osjetljiva na
umor, najlakše prima pouku, ima najviše vremena za učenje, učitelja lakše slijedi ako se sadržaji mijenjaju. f)
kada učenika prepustiti učitelju retorike- Prepuštanje ne ovisi o dobi, već o sposobnostima i napretku
učenika.

18. Kvintilijan: muzika i obrazovanje govornika; geometrija; astronomija; filozofija; hironomija.

Muzika i obrazovanje govornika – Govorništvo pomoću glasa i ritma izražava misli i osjećaje, zbog toga je
važno da učenici steknu osnovne principe. Naime, muzika ima pokrete glasa i tijela, ritam i melodiju koji
govornicima pomažu u poticanju i stišavanju emocija.
Geometrija – Dijeli se na poznavanje brojeva i oblika, traži logičan red, a u govoru je dokazivanje također
glavni cilj. Geometrija potiče i izoštrava um, te ubrzava moć opažanja.
Astronomija – Bitna je za razumijevanje pjesnika jer vrijeme često označavaju prema izlasku i zalasku
zvijezda.
Filozofija – U svakoj pjesmi je velik broj mjesta koja su preuzeta iz najdubljih filozofskih rasprava.
Hironomija – Hironomija je zbirka pravila za gestikulaciju. Ta pravila porijeklo vuku iz herojskih vremena.
Sokrat i Platon ih uvrštavaju među građanske vrline, a Hrisip u pravila za odgoj djece. Ciceron navodi
Krasove riječi, kako pokreti govornika moraju podsjećati na ratničke i atletske vježbe.

7
19. Srednjevjekovni odgoj: dualizam obrazovanja; septem artes liberales i septem artes probitatis; vrste
škola; metode; periodizacija u sustavu viteškog odgoja.
Srednji vijek – 12. – 13. st. skolastika; 14.st. – kraj 16.st. humanizam i renesansa
-septem artes liberales: sedam slobodnih umijeća (gramatika,retorika, dijalektika tj. logika> trivium,
priprema za dalje; muzika, aritmetika, geometrija i astronomija> quadrivium)
-septem artes probitatis: sedam viteških vještina - jahanje, plivanje, bacanje koplja, mačevanje, lov, igranje
"dame" i pisanje stihova
- crkvene škole (samostanske,katedralne,župne)-uči se, a nakon savladanog čitanja uče se molitve na
lat.,150 psalama, čitanje crkvenih knjiga, sveto pismo i račun; najsposobniji uče i trivijum
-metode: mehaničko pamćenje (nastava na lat.-nema razumijevanja), sricanje, rukom pisane knjige; račun
brojevi<vjeronauk; sve podređeno crkvi; nije bilo kolektivnog rada
Viteški odgoj. najstariji feudalčev sin išao na dvor uglednijeg feudalca tj.sizerona, do 14. uči manire, od 14-
21.štitonoša, išao sa sizerenom u boj ili lov

20. Razvoj srednjovjekovnih sveučilišta.

- u 12.st universitas magistrorum et scholarium-zajednice nastavnika i učenika u Italiji
(Padova,Napulj,Perugia i Rim), Francuskoj (Toulousa,Montepellier, Pariz-Sorbona, Lyon), Engleskoj
(Oxford,Cambridge), Španjolskoj i Portugalu, Belgiji, Češkoj, Poljskoj, Austriji, Ugarskoj, Slovačkoj,
Njemačkoj……
- prva sveučilišta osnivali znanstvenici, gradske uprave, a ne crkva; na čelu bio rektor; studenti se po
narodnosti udruživali u „nacije“…

21. Usporedba obilježja srednjovjekovne i humanističke pedagogije; cilj obrazovanja u humanizmu.

U humanizmu pedagogija odbacuje surovu disciplinu srednjovjekovne škole i tjelesno kažnjavanje, a
zagovara blagu disciplinu i roditeljsko ophođenje s djecom.
- cilj obrazovanja u humanizmu: zdravo tijelo i duh, razvijanje dječje mlade ličnosti

22. Da Feltre (1379-1446)

–završio sveučilište u Padovi, neko vrijeme lektor filozofije, 1424.odgajao sinove mantovskog vojvode
Gonzage> Casa giocosa;
- prvi učitelj „novog tipa“  minimalizam, estetika u uređenju pomažu odgoju i učenju; imao 80-ak učenika
iz aristokratskog društva, darovitu djecu iz siromašnih obitelji primao besplatno, no njegova škola ipak
služila kao aristokratska; umro kao siromah i sahranjen o društvenom trošku
-moralni odgoj, odgoj primjerom, prilagođavao odgoj individualnim osobinama djeteta;
- klasični jezici i kultura ali svjesno usvajanje znanja;

8
- nove metode u nastavi-čitanje pomoću pokretnih slova, matematička znanja u igri i zabavi, geometrija-
crtanje,mjerenje površina, izrada planova; nije bilo kazne; velik utjecaj religije

23. M.Veggio
– humanistički pedagoški pisac. „O odgoju djece i njihovim lijepim običajima“  moralni odgoj i odgoj na
primjerima, utjecaj majke na djecu; zalaže se za otvaranje javnih škola, stručno obrazovanje učitelja,
uvažavanje učenikove ličnosti, ukidanje tjelesnih kazni i razvitak samoodređenja

24. J.L.Vives (1492-1540)

- odgojen u duhu skolastike, bavio se pravom,teologijom i pedagogijom, prihvaća humanizam pod
utjecajem Roterdamskog, no ostaje vjeran crkvi
- zalagao se za reformu odgoja u pravcu vjersko-moralne obnove života
-djelo „De disciplinic“-protiv skolastičke nastave, u nastavi glavne stvari a ne samo rijeci, indukcija, realni
predmeti, pored klas jezika literatura i povijest; bitno mjesto gdje se nalazi škola, učitelj mora bit moralan i
vrlo obrazovan; elementarna škola na narodnom jeziku za sve, nadareni učenici visa škola; zagovara
zornost, samoaktivnost; nakon savladavanja materinskog uče se drugi jezici; piše o odgoju djevojčica ali
odvojeno od dječaka…

ERAZMO ROTERDAMSKI:
25. Erazmo Roterdamski: temeljne pedagoške postavke. „Pohvala gluposti“-raskrinkava i šiba skolastičku
školu i cjelokupni srednjevjekovni život. Od učitelja zahtjeva široko obrazovanje i jezičnu kulturu, ne slaže se
sa primjenom tjelesnog kažnjavanja. Zalagao se za učenje latinskog i grčkog jezika od najmlađe dobi.
Zalagao se za obrazovanje ženske mladeži.

26. Erazmo Roterdamski: djetinjstvo i mladost; starost

a) djetinjstvo i mladost- Erazmo djetinjstvo i mladost smatra najveselijim, najugodnijim životnim
razdobljem, kada djeca dražesno blebeću i govore gluposti. Dijete koje govori kao odraslo Erazno smatra
strašilom; kad ih škola uputi u svakidašnji život, počinju mudrovati kao starci, gube živahnost i veselost. Po
Erazmu izgledom i karakteristikama, mala djeca i starci postaju slični.
b) starost- Na starost gleda kao na jedno mrzovoljno razdoblje; spas je "povratak" u djetinjstvo. Starci su
slični djeci, samo s više bora na licu i više rođendana.

27.) Erazmo Roterdamski: prijateljstvo; samopoštovanje.

- Prijateljstvo treba poštovati iznad svega, ono je toliko vrijedno da ga i filozofi, koji nemaju ili imaju
malobrojne prijatelje, ubrajaju u vrhovna dobra. Trebamo prikrivati poroke prijatelja, biti slijepi za njih, i
diviti im se kao da su vrline. za prijateljstvo su važne i dobrodušnost i samoljublje, jer čovjek koji ne voli
9
sebe, ne voli ni druge. - Ljudi koji su po prirodi skloni nezadovoljstvu onime što imaju i čine, dive se i zavide
drugima. Međutim, bez samoljublja i samopoštovanja, ne mogu ni u čemu uspjeti – svatko sebi mora malo
laskati, odobravati si i ulizivati, prije nego mu to drugi krenu činiti. Čovjek koji ne voli sebe, koji si je dosadan
i težak, ne može se ni slagati s drugima, niti ih voljeti.

28. Erazmo Roterdamski: mudrost; sofisti.

- smatra da pravilno rasuđivanje leži u iskustvu. Mudraci su beskorisni u svakodnevnom životu. Puni su
dosadnih pitanja i posve različiti od naroda, otupjeli za prirodne osjećaje, zaokupljeni samo sobom.
Sofisti su izrazito brbljavi, svadljivi, u žestokom pretjerivanju zaboravljaju na istinu, usrećuje ih njihovo
samoljublje.

29. Erazmo Roterdamski: učitelji/gramatičari; znanost.

a) učitelji/gramatičari- obično su bijedni, nesretni, smućeni ljudi, mrski i bogovima, gladni i prljavi; u
učionicama utjeruju djeci strah u kosti, tuku ih, bjesne na sve načine, stare u radu, gluhnu od vike,
propadaju, a čini im se da su najvažniji na svijetu. Po Erazmu svoje ropstvo zamišljaju kao kraljevstvo i
visoko su uvjereni u svoju učenost, djeci u glavu trpaju budalaštine; uživaju u pronalaženju bezvrijednih
otkrića i čitanju svojih hladnih, neukusnih pjesmica; uzajamno se hvale i dive, sve isprevrću i ispitaju, zavide
svakomu. Zlopamte se gramatikom – više je gramatika nego gramatičara.
b) znanost- Erazmo znanost definira kao žeđ za slavom koja potiče. Mudraci su opsjednuti knjigama starih
pisaca i naučeni na pretjerano cjepidlačenje; mudrijaši tvrde da je spoznaja znanosti dar čovjeku, pomoću
kojeg umom nadoknađuje ono što mu je priroda uskratila. Po Erazmu su najcjenjenije one znanosti koje su
najbliže prirodi – sretniji su ljudi koji slijede prirodu kao jedinog vođu, uzdržavaju se od dodira sa svim
znanostima– vrijede samo liječnici i pravnici.

30. Erazmo Roterdamski: građansko društvo/država; odgoj u skladu s prirodom.

- Roterdamski kaže da je laska udružila surove, divlje i neotesane, te da se narod može voditi i tričarijama.
Kandidati za visoke položaje se ulaguju narodu, te kupuju njihovu naklonost pomoću raznih darova.
Božanske počasti su iskazivane ljudima koji jedva zaslužuju naziv čovjek, najsvirepijim tiranima. Upravo na
takvim ludostima počivaju države, zakoni, sudovi, čak i vjera. Roterdamski kaže da je sav taj beskrajni vašar
ljudi poput roja muha ili komaraca, koji se tuku, svađaju, pljačkaju, igraju i šale.
- Prema Roterdamskom, nijedno biće nije nesretno ukoliko živi u svom prirodnom stanju. Tu navodi
primjere konja koji nije nesretan jer ne jede kolače, ili ne uči gramatiku, ili vola koji nije nesretan jer je
nesposoban za gimnastičke vježbe. Kaže da su najsretnija bića ona kojima je jedina učiteljica priroda, a sve
discipline su im strane. Tu za primjer navodi pčele, jer ni arhitekti ne grade bolje kuće, ni filozofi ne stvaraju
savršeniju državu. Tu podsjeća na Pitagoru, koji je rekao da nijedna životinja nije nesretnija od čovjeka, koji
teži izaći izvan granica prirode. Tu prednost daje siromašnima duhom i neukima, jer oni uživaju u igri,
10
smijehu, zabavi i pjevanju, govore istinu, dok svi ostali, osobito učeni, govore i čine ono za što smatraju da
odgovara vremenu i prilikama.

FRANCOIS REBELAIS:
31. Francois Rabelais: temeljne pedagoške postavke.
Veliku važnost pridavao raspoloženju učenika- Ponokratov rad s Gargantuom je vrlo ugodan, lak i privlačan,
sličniji zabavi i igri. Estetski odgoj-učenje glazbe (Gargantua svira i pjeva). Osnova moralnog odgoja je
religija i život ispunjen radom - znanje bez savjesti je duševna smrt.

32. Francois Rabelais: specifičnosti dječjeg razvoja; dijete kao odrastao čovjek u malom.
a) specifičnost dječjeg razvoja- Od 3. do 5. godine Gargantua je pio, jeo i spavao, valjao se po blatu, blenuo
za muhama, trčao za leptirima, pišao po obući, posvuda gacao, budan sanjao, mislio da su oblaci od
pamuka, a snijeg od šećera. Rabelaise dječju maštovitost i logiku opisuje u poglavlju "O Gargantuinim
tobožnjim konjima". b) dijete kao odrastao čovjek u malom- Rabelais smatra da dijete kad navrši 1 godinu i
10 mjeseci može biti odjeveno kao odrasli. Gargantua je odjeven u odjeću kakvu je nosio i njegov otac
(košulja, prsluk, hlače, nakurnjak, cipele, plašt, pojas, mač, kesa, halja, kapa, perjanica, medaljon na lancu
oko vrata, rukavice, prstenjak).

33. Francois Rabelais: srednjovjekovni odgoj i obrazovanje.

- srednjovjekovni odgoj i obrazovanje- Učitelj Tubal Holoferno Gargantuu je učio slovaricu sprijeda i straga,
pisati goticu, prepisivati knjige, čitati razne knjige koje je napamet i unatrag govorio. Gargantua je ustajao
između 8 i 9 sati, protezao se i valjao, nije se ni prao ni češljao, bljuvao je, podrigivao se, prdio, zijevao,
pljuvao, preobilno jeo i pio, ručao, beskrajno brbljao molitve, malo učio, kartao, kockao..., odnosno, prema
današnjim mjerilima, nije se ponašao pristojno.

34.) Francois Rabelais: Ponokrat i obilježja novog načina poučavanja.

- Ponokrat je učitelj novoga doba, koji brine o cjelokupnom odgoju i obrazovanju. On tumači najteže,
ponavlja lekcije od prethodnog dana te ih potkrepljuje primjerima iz praktičnog života.
Novi način poučavanja  Promatra se priroda, raspravlja o svim pitanjima i o pročitanim knjigama,
razgovara s učenim ljudima. Aritmetika se uči pomoću karata, astronomija promatranjem neba, geometrija
izradom raznih geometrijskih likova, viteške vještine vježbanjem, glazba sviranjem... sve to upućuje na
princip aktivnog stjecanja znanja.

11
35.) Francois Rabelais: tjelesni odgoj kao dio humanističkog odgojnog ideala i tko ga simbolizira u
Gargatui i Pantagruelu.
- Tjelesni odgoj u Gargantui i Pantagruelu simbolizira Gymnast, Gargantuin štitonoša, kao dio humanističkog
odgojnog ideala. Gmynast uči Gargantuu viteškim vještinama, poput igre loptom, šetnje, jahanja, bacanja
koplja, vježbi bojnom sjekirom, mačevanja, lova, hrvanja, trčanja, skakanja, penjanja, plivanja, dizanja
utega, te samostrela.

36. Francois Rabelais: zornost; društvo učenih ljudi; putovanja.

Traži prakticiranje zornosti u nastavi i spoznavanju promatranjem neba, raspravama o hrani uz objed,
učenje o bilju i životinjama, promatra kako se kuje, tka, tiska knjige i izrađuje nakit. Smatra da se u društvu
učenih ljudi u razgovoru s njima i natjecanju razvija duh, želja za učenjem i isticanjem. Upoznavanje novih
krajeva, zemalja, ljudi i običaja počinje mjesečnim izletima u prirodu (odmor, glazba, igra, pjesma, ples, lov,
lijepi stihovi, prevođenje na francuski jezik).

37. Francois Rabelais: jezici; estetski odgoj; radni odgoj.

JEZICI: Rabelais smatra kako svatko mora znati grčki jezik jer bez njega nitko nije
učen. Stil je po uzoru na Platona, latinski po uzoru na Cicerona. Zatim smatra važnima još hebrejski,
kaldejski i arapski zbog Svetog pisma
ESTETSKI ODGOJ: trebao bi se odvijati proučavanjem kiparstva i slikarstva, posjećivanjem zlatara i
draguljara, gledanjem lakrdijaša i žonglera zbog njihove ljepote pokreta i govora, govorenjem lijepih
stihova, pjevanjem, sviranjem lutnje, spineta, harfe, flaute, vide ili trube, te lijepim odijevanjem.
RADNI ODGOJ: trebao bi se odvijati putem cijepanja drva, vezanjem sijena, mlaćenjem žita, posjeta
klesarima, zlatarima, kovačima i drugim obrtnicima kako bi se učili i raspravljali o spretnosti i domišljatosti
obrta

38. Francois Rabelais: kojim primjerima u djelu Gargantua i Pantagruel naglašava korištenje metode
razgovora, princip aktivnog stjecanja znanja te pravilo biti aktivan svaki dan
Traži učenje koje se odvija u svakoj prigodi i na zabavan način. Važnim sredstvom spoznavanja smatra
razgovor i izlete. U djelu Gargantua i Pantagruel dolazi do izražaja stjecanje iskustva i biti aktivan cijeli dan
što navodi kroz primjere ponašanja Gargantua koji je pio i jeo, spavao, trčao po cijeli dan, posvuda gacao,
valjao se po blatu, maštao.

12
39. Francois Rabelais: skladan razvoj tijela i duha i tko ga simbolizira u Gargatui i Pantagruelu.
Rabelais smatra da se odgajanik treba odgajati tjelesno, intelektualno, moralno, radno i estetski. Težnja
takvom skladnom odgoju vidljiva je iz Gargantuinog pisma Pantagruelu. Takav odgoj, tj. humanistički
odgojni ideal personificira Eudemon – očešljan, očetkan, skladnog držanja i pokreta, skroman, pažljiv,
pristojan, lijepog govora i dobrog znanja.

40. Michel Montaigne: temeljne pedagoške postavke

Montaigne – Francuz, otac ga odgajao uz pomoć novih metoda odgoja (Italija)
-Ogledi: 3 dijela: 1. dio : razmišljanje o pročitanim djelima, 2. dio : razmišljanje iz promatranja drugih ljudi,
3. dio : razmišljanje iz promatranja samoga sebe;
- oštra kritika skolastičkog odgoja (škole=tamnice, učenici ne dobivaju znanje pa zamrze školu, grube
metode...), treba primjenjivati metodu razgovora, razvijati kritički duh; harmonijski odgoj; protivi se
kolektivnom obrazovanju; protivi se pretjeranom umnom radu; predavanje živih jezika…

41. Thomas More: O odgoju i obrazovanju u djelu O najboljem uređenju države i o novom otoku Utopiji
Morus - ravnopravnost, obraz žena, nastava na materinskom,bitna realistička znanja odbacuje verbalizam,
obrazovanje odraslih; moralni,tjelesni-estetski,intelektualni,radni odgoj

42. Tommaso Campanella: Grad sunca.

Campanella – Grad sunca: država zasnovana na harmonijskoj vladavini razuma,mudrosti,moći i ljubavi; sve
je zajedničko stanovnicima (kuće,žene,djeca) zanatima se bave svi, no teže zanate obavljaju muški
-vise vještina-viša cijenjenost; izučavanje vojnih vještina, intelektualni odgoj je najvažniji; protiv učenja
napamet…

JAN AMOS KOMENSKY:

43. Jan Amos Komensky: klasik pedagogije : utemeljitelj pedagogije (piše 1. čisto pedagoško djelo – Veliku
didaktiku – u kojemu su zastupljene: opća pedagogija, didaktika, metodike, predškolska i obiteljska
pedagogija, specijalna pedagogija, andragogija); teoretičar i praktičar odgoja (organizator školstva – školski
sat, dan, tjedan, šk. godina, šk. plan, praznici); prosvjetitelj (pansofia); pedagoški optimist, ali realist; ističe
psihološke temelje nastave; za opću školsku obavezu; naglašava važnost učitelja; piše o udžbenicima za
učitelje i učenike; pacifist (cilj odgoja je carstvo mira); senzualist; razradio didaktičke principe (zornost,
postupnost, pravovremenost...).

13
44. Jan Amos Komensky: utjecaj starijih pedagoga. Sokrat (induktivna metoda, zornost, sistematičnost,
učitelj – uzor, uzvišenost učiteljskog poziva, odgoj kao pretpostavka dobrobiti države); Platon (uzvišenost
učiteljskog poziva, odgoj u rukama države, odgojem čovjek postaje čovjekom, moral – vrline, princip
kratkoće i brzine u nastavi, putovanja na kraju obrazovanja, Akademija, predškolski odgoj); Aristotel
(predškolski odgoj, aktivnost djeteta); Kvintilijan (želja za učenjem, uzvišenost učiteljskog poziva i očinsko
držanje učitelja, protiv tjelesnih kazni, moralni odgoj najvažniji, odgojni utjecaj roditelja i dojilja, poučljivost
i individualne razlike djece, institucionalno javno obrazovanje, elementarna nastava, učenje jezika, odgoj
primjerima, principi – zornost, pravovremenost, individualizacija...).

45. Jan Amos Komensky: kome i kako će koristiti didaktika; škola za škole; učitelj.
a) kome i kako će koristiti didaktika- Komensky smatra da će didaktika služiti roditeljima (što i kako postići
kod djece); učiteljima (metode, umjetnost poučavanja); učenicima (bez teškoće, vike, dodijavanja i batina,
gotovo u igri i šali do vrhunca znanosti); školama (ojačati, umnožiti, postati igrališta); državi (odgoj je
temelj), crkvi i nebu. b) škola za škole- collegium didacticum, opći kolegij, životna radionica ostalim školama.
Komensky smatra da bi znanstvenici morali ispitati temelje svih znanosti. c) učitelj- Po Komenskon je to
božansko zvanje. Smatra da povjerenje roditelja treba biti vatra. Učitelji moraju biti primjer učenicima,
svjesni svoje uloge u društvu, pedagoški osposobljeni. Trebaju se ugledati u prirodu, biti metodičari.

46) Jan Amos Komensky: tko treba odgoj; odgoj u skladu s prirodom.
- Komensky kaže da odgoj trebaju svi, tupi i daroviti, benasti da sa sebe stresu prirođenu ludost, još više
daroviti, kako bi se riješili pretjeranih i štetnih misli, bogati, jer su bez mudrosti ''svinje tovljene mlijekom'',
siromašni, jer su bez znanja kao magarci osuđeni na tovare, budući poglavari, kako bi moli mudro
zapovijedati, i podanici, da se razborito pokoravaju; svi, bez iznimke, trebaju odgoj.
- Odgoj bi trebalo provoditi u skladu s prirodom; tu Komensky uspoređuje zakonitosti u odgojnom
djelovanju sa zakonitostima u prirodi. Uspoređivanjem prirode i odgoja također izvodi i nastavne principe,
postupnost, sistematiziranost i zornost. Također kaže da red koji želimo da postane opći uzor u vještini
poučavanja i učenja treba tražiti u prirodi. Kad se on utvrdi, tad će ta vještina napredovati blago i od svoje
volje, kao i sve što je priroda stvorila. Ljudski život on dijeli na 4 razdoblja, kao što je godina podijeljena na 4
godišnja doba. Ta razdoblja su dječje, dječačko, mladenačko i muževno.

14
47. Jan Amos Komensky: tko i kako mora buditi djetetovu želju za učenjem; kako učenike poticati na
učenje.
Kod djeteta želju za učenjem bude: roditelji (hvaleći znanost, učene ljude i učitelja, potiču na marljivost
obečajući knjige); učitelji (pristupačni, ljubazni, očinskog držanja, pohvalama marljivih); škola (ugodna,
svijetla, čista, sa slikama, prostorom za igru i šetnju, vrtom za promatranje voća, cvijeća, trave); stvari
(prilagođene uzrastu, predaju se jasno, ugodno, s ponekim šaljivim primjerom); metoda (prirodna, ugodna);
vlast i školske starješine (dijele pohvale i male nagrade učenicima, na školskim priredbama).
Učenike treba poticati na učenje: hvaleći druge, mjesečnim ili tjednim natjecanjima za pohvale, ponekad
oštrim riječima i ukorom pred svima.

48. Jan Amos Komensky: četiri vrste škola i trostruka razlika među njima
1. Materinska škola – djetinjstvo do 6. godine (proljeće) – vježbanje osjetila, pravilno uočavanje i
razlikovanje predmeta uz majku, materinska škola je svaka obitelj, odnosno roditeljska kuća;
2. Škola materinskog jezika – dječaštvo do 12. godine (ljeto) – vježbanje unutar osjetila, mašta, pamćenje,
razvoj ruke i jezika (čitanje, pisanje, računanje, mjerenje, crtanje, pjevanje), mora postojati u svakome
mjestu;
3. Latinska škola/gimnazija – mladenaštvo do 18. godine (jesen) – onim što su osjetila primila razvija
razumijevanje i moć rasuđivanja (dijalektika, gramatika, retorika, realne znanosti i vještine), mora postojati
u svakome gradu;
4. Akademija – momačko doba do 24., 25. godine (zima) – obrazovanje onoga što spada u područje volje
(teologijom duša u harmoniji, duh filozofijom, tjelesne funkcije medicinom, zaštita dobara pravom), osniva
se u svakoj državi ili većoj pokrajini.
Razlike – Isto gradivo se uči na različite načine. U nižim školama sve općenitije i elementarnije, a
kasnije posebno i opširnije; u nižim školama (1. i 2.) sva djeca oba spola, u latinskoj školi mladići koji teže
obrazovanju višem od zanata, a u akademiji budući učitelji i upravljači.

49. Jan Amos Komensky: o predškolskom odgoju

Za predškolski odgoj karakterističan je razvoj osjetila, stjecanje predodžbi o svijetu koji ga okružuje,
stvaranje naučnih pojmova i učenje govora. Dolazi do razvoja i stjecanja navika, vještina. Potreban je
moralni odgoj, umjerenost, čistoća, poštovanje; materinska škola.

50. Jan Amos Komensky: novo uređenje škola i što će ono omogućiti.
- Komensky kaže da treba biti škola posvuda, i da trebaju biti za svu djecu, za djecu oba spola i svih staleža.
Također, kaže da nastava treba biti opća, temeljni uzroci i ciljevi svih stvari. Svi trebaju svestrano učiti o
svemu, i to prije zrelosti. Učiti treba bez sile, udaraca i strogosti, vrlo lako i blago. Smatra da je potrebno
popraviti učionice, te nabaviti knjige i učila. Traži podjelu po razredima, te na školske dane i sate, i sve to
15
treba biti prilagođeno dobi i sposobnostima djeteta. Treba se poticati aktivnost djeteta, te razvijati njihove
sposobnosti za znanost i umjetnost, te je potrebno i usavršavanje jezika, oplemenjivanje, uzorno ponašanje,
te poštivanje Boga.

51. Jan Amos Komensky: pravila za lako poučavanje i učenje; pravila za temeljito obrazovanje
Pravila za lako poučavanje i učenje su: početi odgojem prije nego se duh iskvari, počinje kao igra i zabava
(priprema, motivacija), od općeg pravila k pojedinačnom (primjer), od lakšeg težem (postupnost, učiti samo
bitne stvari, napor primjeren dobi učenika, ne prisiljavati djecu da uče ono što ih ne zanima (indukcija,
postupnost, materinski jezik), metoda demonstracije, istom metodom poučavati sve predmete
(dosljednost).
Pravila za temeljito obrazovanje su: učiti samo ono i što će biti potrebno za život, svemu udariti čvrste
temelje, znanost i predmet moraju se razlikovati, započeto uvijek nadopunjavati i usavršavati, sve što se uči
mora se međusobno povezivati, znanje se razvija i umnožava vježbanjem, nužno ponavljanje.

52.) Jan Amos Komensky: moralni odgoj; školska disciplina.

- Tu naglašava važnost svih vrlina, a kao najvažnije ističe mudrost, umjerenost, hrabrost, te pravednost. Te
vrline treba djelovati djelima, a ne riječima. Uzor bi trebali biti roditelji, dadilje, prijatelji, učitelji –
primjerima daju propise i pravila za život, te čuvaju od lošeg društva. Treba stalno raditi, a važno je i da se s
moralnim odgojem započne već u najranijem djetinjstvu.
- Školska disciplina je potrebna kako prijestupnici ne bi i dalje činili prijestupe. Treba biti bez strasti, mržnje i
ljutnje, a nužno je znati cilj, sadržaj i oblik discipline. Učitelj bi trebao postupati iskreno, s poštovanjem i
očinski. Potrebna je stroža stega, ali ne zbog učenja, nego zbog morala (bezbožnosti, prkosa, oholosti,
pakosti, lijenosti, zavisti). Nužni su primjeri, pouke, a ponekad i grdnja. Također, učenike se može poticati
tjednim ili mjesečnim natjecanjima, kao i oštrim riječima ili javnim ukorom. Bio je protiv tjelesne kazne,
smatrao je da je to ropsko sredstvo, neprilično za slobodne ljude.

53. Jan Amos Komensky: materinski jezik; učenje jezika; putovanja.

a) materinski jezik- Za Komenskog je najvažniji jer je osnova za druge jezike-latinski i grčki
b) učenje jezika- Smatra da jezike treba učiti usporedo sa stvarima, ne odvojeno od njih; svaki jezik učiti
posebno i u određeno vrijeme: prvo se uči materinski (8-10 godina) pa onaj kojim se služi umjesto
materinskog, latinski, grčki. Treba učiti upotrebom čitanja, slušanja, prepisivanja (imitirati jezikom i rukom).
Trebaju se naučiti gramatička pravila (filozofska ne). Pri učenju novog jezika, norma je već poznati jezik
(ukazuje na razlike). Po Komenskom prvo vježbanje u novom jeziku uvijek mora biti na poznatoj građi.
c) putovanja- Dopuštena na kraju akademije, jer mlađi nemaju razboritosti.

16
JOHN LOCKE:
54. John Locke: temeljne pedagoške postavke. Bio je engleski filozof, političar te glavni engleski
predstavnik empirizma i otac engleske filozofije. 1666. Postaje kućni liječnik lorda Sheftsburyja i odgaja mu
unuka. Filozofsko djelo Ogled o ljudskom razumu te pedagoško djelo Misli o odgoju. Njegova poznatija
djela su također i Dvije rasprave o vladi, Neke misli o obrazovanju te Razumnosti kršćanstva. Lockeovi
pedagoški pogledi formirali su se pod utjecajem senzualističke spoznajne teorije njegova vremena, pod
utjecajem tadašnjeg filozofskog racionalizma (Descartes), prosvjetiteljstva. Locke je pobijao učenje o
urođenim idejama i pravima. Smatrao je da se dijete rađa bez ikakvog iskustva, duša je nepisana ploča
(tabula rasa). Zbog toga je pridavao iznimno veliku važnost odgoju.

55. John Locke: pravila za tjelesni razvoj i zdravlje djeteta.

pravila za tjelesni razvoj i zdravlje djeteta- Djeci je potrebno puno svježeg zraka, gibanja i sna; jednostavna,
prirodna hrana, bez mesa bar do 3. Godine. Potrebno je izbjegavati mirodije i šećer. Mlijeko i žitne kaše
daju se za doručak i večeru; koristi se malo soli; između obroka se jede samo suhi kruh. Ne treba jesti uvijek
u isto vrijeme, jer to stvara nepotrebnu naviku. Odgajati treba bez jakih pića i vina (lagano pivo); bez
ljekarija. Odjeća ne smije biti suviše topla i tijesna, a noge i glavu treba izlagati vlazi.

56. John Locke: dječji temperamenti; dječja volja; dječje laži; plač djeteta.
Dječje temperamente treba promatrati, ali ne i dozvoliti da se razviju – potrebno je različitim metodama
popravljati ono loše.
- Dječju volju Locke definira kao želju za posjedovanjem stvari i za vladanjem - izvor loših navika, ne smije se
popuštati.
- Djeca laži preuzimaju od odraslih. One su izvor loših svojstava. Kod prve dječje laži, trebali bi pokazati
čuđenje, kod druge oštar ukor i negodovanje. Ukoliko to ne djeluje, dijete treba bičevati (jednom). Isprike
isto kao i laži – ukoliko dijete prizna, treba ga pohvaliti i oprostiti, ono mora uvijek osjećati odgajateljevo
poštovanje i povjerenje, ali treba znati i da se svaka laž kažnjava.
- Djetetu se ne smije dopuštati deranje (tvrdoglavost, popuštanje dječjim željama, osobito ne nakon kazne) i
jadikovanje, te ih se ne smije žaliti – vježbom i privikavanjem ih se treba otvrdnuti i pripremiti na životne
nedaće.

17
57. John Locke: cilj odgoja; odgoj primjerima; odgoj pravilima; nagrade i kazne.
Odgoj primjerima je najjednostavniji i najuspješniji; primjeri za željeno i za ono što treba izbjegavati; iz
života osoba koje poznaje.
Odgoj pravilima je beskoristan, jer ih djeca ne razumiju i ne pamte; bolje manje (čak i od potrebnih) pravila,
što više primjera i vježbe.
Cilj odgoja: gentleman (čovjek za svijet, sa svim znanjima koja su mu potrebna kako bi upravljao svojim
imetkom i vršio dužnosti čovjeka i građanina)

58. John Locke: kućni odgoj – javni odgoj; odgojitelj; moralni odgoj; putovanja.
KUĆNI ODGOJ – JAVNI ODGOJ: Kućnim odgojem pojedinac postaje veća neznalica o svijetu, ali je neviniji ,
tj. ima finije ponašanje, muževnije misli, kao i osjećaj za vrijedno i pristojno. U školi nailazimo na 60 ili 70
učenika koji dolaze na jednog učitelja te postaje nemoguće očuvati moral. Javlja se drskost, surovost i
nepristojnost. Lakše se stekne znanje i prevlada sramežljivost nego se isprave opačine, te smatra kućnim
odgojem boljim od javnog.
ODGOJITELJ mora biti razborit, marljiv, pričljiv, oprezan, dobro odgojen, obrazovan, pozna svijet i načine
življenja, ćud, ludorije i mane vremena i svoje zemlje. Zadatak mu je oplemeniti ponašanje i obrazovati duh
odgajanika, a to sve prema sposobnostima odgajanika. Kućni učitelj je zamjena za oca.
MORALNI ODGOJ: Moral se stječe vježbom jer učenik navikne težiti za dobrim glasom umjesto za svojim
željama. Dok pravila ne smatra toliko korisnima.
PUTOVANJA: na putovanja ne bi trebali odlaziti učenici između 16. i 21. godine jer se smatraju odraslima, ne
dopuštaju da ih se vodi, nemaju razuma i iskustva oduprijeti se napastima. Postaju beskorisna ako su pod
paskom odgajatelja jer ni o čemu se učenici ne brinu i ne gledaju svijet svojim očima. Prepuštaju se igri i
užicima. Ono postaje korisno kada se putuje s namjerom da se obrazuje, tj. upoznaje i komunicira s ljudima,
promatra mjesta, običaje, namjere i sklonosti ljudi, načela dobrog odgoja u toj zemlji. Isto tako i
upoznavanje državnog ustroja i zakona, te komuniciranje s odličnim i duhovitim ljudima.

59. John Locke: učenje napamet; odmor učenika; učenje zanata.

a) učenje na pamet- Locke je protiv učenja velikih odlomaka, bez izbora i razlike, jer to stvara odbojnost
prema knjizi i dosadu. Smatra da se trebaju učiti tek mudre i poučne izreke, o kojima će i razmišljati.
b) odmor učenika- Po Lockeu treba biti aktivan – lov, jahanje, kopanje, sađenje, cijepljenje.
c) učenje zanata- Locke smatra da učenje zanata odvikava od ljenčarenja, razvija okretnost, spretnost;
sprječava loše i beskorisne zabave (kartanje, kockanje).

18
60. John Locke: aritmetika; strani jezici; slikanje; glazba.
Aritmetika je prva apstraktna znanost nakon što se nauči o položaju i razdiobi kopna i mora, te imena i
krajeve, odnosno, geografiju. Prvo se uči svakodnevno brojanje, a zatim zbrajanje i oduzimanje.
- Locke smatra da se trebaju naučiti engleski, francuski i latinski, i to putem govora, gdje učitelj treba biti
dobar govornik, te čitanjem i prevođenjem zanimljivih knjiga na zadani jezik, ali i prepisivanjem. Najvažnija
tu je vježba, a gramatika se uči tek kada se jezik već zna.
- Učenje slikanja se smatra tek zabavom. Ako netko nema sklonosti, to je uzaludno trošenje vremena i
novca, a ukoliko ima prirodne sklonosti, to ga zapravo dovodi u napast da zanemari sve ostalo. Locke
smatra kako je bolji ozbiljan posao kao učenje i tjelovježba.
- Glazbu Locke smatra posljednjom od svih predmeta obrazovanja – troši previše vremena, a društvo je
često neprikladno.

JEAN JACQUES ROUSSEAU

61.Jean Jacques Rousseau: temeljne pedagoške postavke i utjecaj ranijih pedagoga. Vidljiv utjecaj ranijih
pedagoga: Platona (piše kako je njegova Država najljepše djelo ikad napisano o odgoju); Sparte (tjelesni
odgoj); Rabelaisa (čovjek po prirodi dobar, treba razviti sve svoje snage, moralni odgoj, aktivnost
odgajanika, specifičan razvoj djeteta koje nije čovjek u malom); Lockea (senzualizam, tjelesni odgoj i razvoj).
Pisao rasprave, Emil ili o odgoju, Nova Heloiza, Ispovijesti. Daje savjete za njegu i odgoj dojenčadi, naglašava
i objašnjava važnost razvijanja osjetila, ukazuje na značenje empirije i samoradinosti u stjecanju znanja,
vještina i umijeća te u razvijanju intelektualnih sposobnosti.

62. Jean Jacques Rousseau: četiri stupnja razvoja djeteta do zrelosti; trostruki odgoj
a) četiri stupnja razvoja djeteta do zrelosti- od rođenja do 2. god-tjelesna njega; od 2.do 12. g. razvoj
osjetila; 12.-15. g. umni odgoj(intelekt); 15.-20. g. moralni odgoj
b) trostruki odgoj- Po Rousseauou odgajaju: priroda (u nama razvija organe i sposobnosti); ljudi (uče nas
upotrebljavati ono što u nama razvila priroda – sposobnosti); stvari (stjecanje vlastitog iskustva o
predmetima koji nas okružuju; nužno njihovo skladno djelovanje).

63.) Jean Jacques Rousseau: malo dijete i dječje navike; prve riječi upućene malom djetetu i njegov jezik.
Trebaju se zadovoljavati samo tjelesne potrebe, ono što je korisno. Djetetovi hirovi i nerazumne želje se
moraju sprječavati, jer popuštanjem hirovima u djetetu se razvijaju egoistične crte. Dijete ne bi smjelo imati
nikakvih navika, potrebno je rano ga krenuti poučavati da bude gospodar svoje slobode i koristi svu svoju
snagu i sposobnosti.
- jezik i znakovi u dobi kad se još ne može pretvarati pomažu da se otkrije ono što dolazi neposredno od
prirode i razlikuje od onoga što je posljedica hira. Djeca čuju već od poroda, a zatim i oponašaju. U početku
to su rijetki, laki, razgovijetni, često ponavljani artikulirani glasovi. U početku djeci ne treba upućivati
19
mnoštvo beskorisnih riječi, jer tada dijete još ne razumije ništa. Djetetu se trebaju upućivati riječi vezane uz
vidljive predmete koji se mogu odmah pokazati.

64. Jean Jacques Rousseau: majke; tjelesni odgoj; kazna.

Majke pretjerano povijaju dijete čim se rodi (stegnu mu ruke uz tijelo, pa je njegov prvi osjećaj bol); previše
čuvaju dijete; malo ga pretjerano maze, malo bez razloga kažnjavaju; u sprezi s liječnikom, ne doje dijete,
već ga daju dojiljama prema kojima se odnose pogrešno – kao prema sluškinji, pa dijete ne voli ni majku ni
dojilju.
Tjelesni odgoj: lagana, prostrana odjeća, bez pokrivala za glavu; tvrd ležaj; puno sna; boravak u prirodi u
svim vremenskim (ne)prilikama; puno kretanja i tjelovježbe; plivanje, jahanje, trčanje.
Kazna je prirodna posljedica zbog čina (ako laže, ne vjerovati ni kada govori istinu; ako razbio prozor, neka
trpi hladnoću itd.).

65. Jean Jacques Rousseau: odgojitelj; autoritet učitelja.

- Odgojitelj mora biti ili sam otac ili više od čovjeka. Odgojen je za svog štićenika - proučava narav
odgajanika i prema tome i postupa. Trebao bi biti mlad, da može biti prijatelj i steći povjerenje odgajanika
sudjelujući u njegovim zabavama. Ako su odgajanik i odgajatelj nejednake dobi, odgajanik ne bi imao prave
povezanosti i zajedničke sklonosti sa odgajateljem. Odgajatelj također mora biti dobro odgojen, da bi
mogao biti primjer djetetu, i treba poučavati putem iskustva, a ne riječima, da bi dijete samo pronalazilo
pravila. Ne trebaju se mijenjati odgajatelji, nego dijete treba imati samo jednog tijekom cijelog odrastanja.
- Učitelj treba sa odgajanikom razgovarati ozbiljno kada je to potrebno. Ne smije gušiti učenikove želje, i
treba mu govoriti o ugodnim stvarima. Treba upotrijebiti sve kako bi bio odgajanikov pouzdanik, jer samo
tako može biti njegov gospodar. Kada učitelj učvrsti svoj autoritet, treba odstraniti svaku potrebu da se
njime i posluži, te treba uvijek navoditi razloge svojih naredbi.

66. Jean Jacques Rousseau: prirodan čovjek i građanin; javni odgoj.

a) prirodan čovjek i građanin- Rousseau prirodnog čovjeka smatra cjelinom, odgojenom za sebe – poznaje
sebe, koristi svoje sposobnosti, zna živjeti i usrećiti se. Građanina smatra razlomkom, u protuslovlju je sa
samim sobom, rastrgan između sklonosti i dužnosti; u njemu se razvija ono nametnuto, što ne razumije i što
mu ne koristi. Takav čovjek nije dobar niti za sebe niti za druge, relativiziran, promijenjene je naravi.
b) javni odgoj- Rousseau smatra da odgaja čovjeka za druge, a ne za njega samog.

20
67. Jean Jacques Rousseau: predavanja; učenje iz knjiga; metode stjecanja znanja.
- Na predavanjima mladi ili vrlo slabo pamte ili uopće ne pamte, pogotovo u situacijama kada učitelj priča
predugo i preširoko, jer onda učenik neće ništa razumjeti, ali će se pretvarati da razumije samo kako ne bi
razljutio učitelja, brbljanjem učitelj obrazuje brbljavce.
- Rousseau ne voli knjige, jer one uče djecu govoriti o stvarima koje ne poznaju.
- Smatra da sve čovjekove prirodne potrebe treba pokazati na način koji je shvatljiv djetetovom duhu, a
sredstva kako djetetu omogućiti lako i zanimljivo stjecanje znanja treba postupno razvijati. Metode
stjecanja znanja su razgovor, primjer, te istraživanje – aktivnost učenika

68. Jean Jacques Rousseau: radni odgoj; zanati.

Zanati dijete najviše približavaju prirodnom stanju; naučiti bar 1 koristan zanat (vrtlar, stolar, tokar...), koji
dolikuje njegovoj dobi; oslobađaju od predrasuda, vježbaju snagu i srčanost; najbolja stolarija, jer čista,
korisna, traži kretanje, spretnost i oštroumnost.
Radni odgoj- vrlo važan, dovodi ga u vezu sa prirodnim životom i odgaja se uz rad.

69. Jean Jacques Rousseau: zemljovid u nastavi zemljopisa; životopisi; putovanja.

a) zemljovid u nastavi zemljopisa- Po Lockeu ne treba ih koristiti, već sam crtati, jer tako dolazi do jasnih
pojmova. U izradi nacrta (zemljovida) treba polaziti od obližnjeg grada i dvorca u kojem boravi, zatim
dodavati mjesta/rijeke/planine između i oko njih, prema sve udaljenijim mjestima. Učenika treba voditi, ali
malo, tako da to ne vidi, kako bi sam ispravljao pogreške. Nije nužno da učenici moraju znati topografiju,
već sredstva kako će ju naučiti.
b) životopisi- Locke smatra da pomažu prosuđivanju ljudi (pokazuju velike ljude kroz male stvari, iz njih se
može proučavati ljudsko srce, sklonosti pojedinca...).
c) putovanja- Putovati treba kako bi se upoznala sva mjesta i odabralo gdje će se živjeti. Treba upoznavati
zemlje, narode, jezike...

70. Immanuel Kant: pedagoške postavke te njihova komparacija s idejama Lockea i Rousseaua.
Kant – primjena filozofskih nazora na pedagogiju. Filozofija sve što je moguće spoznati analizira, istražuje i
izlaže;
-ne protivi se (kao Rousseau) pozitivnom odgoju, odgoj potreban i moguć, ako odgoj ne uspije razlog su loši
odgojitelji; traži da se čovjek disciplinira,kultivira,civilizira i moralizira, a ne da se čovjekova priroda razvija
sama od sebe;
-protiv Lockea-čovjek nije prazna ploča, on ima mnoge vrline koje se na vidjelo iznose odgojem;
-radni,intelektualni,moralni,fizički odgoj; čovjek nije po prirodi moralno biće nego to postaje s vremenom

21
JOHANN HEINRICH PESTALOZZI
71. Johann Heinrich Pestalozzi: temeljne pedagoške postavke.
Kritizirao tadašnje škole, za njega se veže veliki napredak osnovne škole, utjecaj J.J. Rousseaua, bio je
pedagog demokrat-sebi je postavio cilj, pomoći narodu, pridonio ostvarivanju nastave koja će odgajati
umno i moralno. Propagirao je ideju povezivanja proizvodnog rada s nastavom, nakon Komenskog,
najznačajniji didaktičar-unaprijedio nastavu i pojedine metodike.

72. Johann Heinrich Pestalozzi: cilj odgoja i tri zadatka.

. a) cilj odgoja i tri zadatka- Po Pestalozziju je cilj odgoja razvoj svih čovjekovih snaga koje su samoaktivne
(samorad), prvenstveno razvoj čovječnosti; intelektualni(odgoj glave), moralni (odgoj srca),
tjelesni/radni(odgoj ruke).

73. Johann Heinrich Pestalozzi: moralni odgoj.

Kod Pestalozzija, moralni odgoj nije podređen vjerskom. Moralni odgoj dolazi u obitelji, te je usko povezan s
radnim odgojem. Kasnije škola usavršava te moralne principe usađene unutar obitelji. Tu je bitna uloga
majke, a kod djeteta se žele usaditi osobine poput dobrote, povjerenja, poslušnosti i ljubavi prema
drugome. Bitno je razviti plemenit i emotivan odnos s okolinom. Zasniva se na moralnoj praksi, a ne na
riječima, odnosno, dijete treba doživiti moralne vrline, a ne samo slušati o njima.

74. Johann Heinrich Pestalozzi: radni odgoj.

radni odgoj- Pestalozzi radni odgoj veže uz moralni odgoj, U njega spadaju zanati i zemljoradnja. Vezan je uz
niže staleže. Pestalozzi teži povezivanju nastave s proizvodnim radom čija je svrha „zagrijavanje srca i
razvijanje uma“.

75. Johann Heinrich Pestalozzi: elementarna nastava i tri elementa.

Elementarna nastava nastoji razviti sposobnost mišljenja, što je konačni cilj obrazovanja. Prema
Pestalozziju, postoje tri elementa početnog rada s djecom koja tek kreću u školu, a to su oblik, broj i riječ.
Prema tome se elementarna nastava svodi na razvijanje vještina mjerenja, brojenja i govorenja.

76. Johann Heinrich Pestalozzi: didaktička načela.

Didaktička načela: načelo odgojnosti nastave, načelo zornosti i sustavnosti. Uvodi pojam „elementarnog
obrazovanja“ - proces obučavanja na temelju osnovnih elemenata od kojih je znanje satkano. U poučavanju
treba krenuti od promatranja i stvaranja osjetilnih predodžaba (iskustva) prema jasnim pojmovima.

22
77. Johann Heinrich Pestalozzi: metodike.
Prvi je napisao detaljnu metodiku za elementarnu nastavu materinskog jezika, aritmetike i zemljopisa.

JOHANN FRIEDRICH HERBART

78. Johann Friedrich Herbart: temeljne pedagoške postavke.
Utjecaj na klasične srednje škole (gimnazije), bio je kućni učitelj, predavao pedagogiju. Djela: Opća
pedagogija, izvedena iz odgojnog cilja, Glavne postavke metafizike, Opća praktična filozofija. Herbartova
pedagogija usmjerena je na razvoj djece vladajuće klase u buržoaskom društvu za njihovu vodeću funkciju
koja od njih zahtjeva sasvim određene crte karaktera.

79. Johann Friedrich Herbart: doprinos razvoju pedagogije kao znanstvene discipline i kao sveučilišnog
predmeta.
postavio je pedagogiju kao samostalnu disciplinu i uveo je na sveučilište, osnovao je pedagoški seminar i
vježbaonicu s internatom te dopunio didaktiku, unaprijedio je metodike pojedinih nastavnih predmeta,
svojim tezama i oblicima o stupnjevima nastave znatno je utjecao na razvoj pedagogije

80.) Johann Friedrich Herbart: proces i ciljevi odgoja; upravljanje.

Herbart je ciljeve odgoja podijelio u dvije grupe. U prvoj grupi su mogući ciljevi, odnosno izbor profesije. Tu
odgoj stvara najbolje moguće uvjete, ali profesija ne spada u odgoj. U drugoj grupi su neophodni ciljevi,
odnosno, formiranje moralnog karaktera, razvijanje aktivnosti čovjeka i mnogostranosti interesa. Dio
odgojnog procesa se realizira u procesu nastave.
- Upravljanje je, uz nastavu, stegu, razgovor i vježbanje, jedna od metoda odgoja.

81. Johann Friedrich Herbart: hodegetika; moralni odgoj.

Hodogetika (od grč. hodogeo – pokazujem put) je dio teorijske pedagogije koji raspravlja o moralnom
odgajanju. Obuhvaća nauku o upravljanju i nauku o stezi. Zadatak joj je proučavanje odgojnih sredstava
kojima se dijete vodi od stanja moralne anomije (samovolje) u ranom djetinjstvu, preko heteronomije
(poslušnosti) kada dijete nije sposobno sobom upravljati, do autonomije (moralne samostalnosti) kada
počinje spoznavati što je za njega dobro, a što zlo, pa prema tome postupa.
MORALNI ODGOJ
On je jako važan, priprema za buduće samostalno ponašanje time što postavlja osnove budućem karakteru.
Moralni odgoj se ostvaruje uglavnom u procesu nastave. Moralni odgoj se zasniva na mnogostranom
interesu i na moralnim predodžbama. Moralni odgoj treba zahvatiti čitavu odgajanikovu aktivnost, ali mu se
ne smije probuditi svijest o samostalnosti u djelovanju da ne ugrozi učiteljev autoritet.

23
82. Johann Friedrich Herbart: nastava (obilježja, oblici, artikulacija).
nastava- Predmeti koje smatra potrebnima su: materinski jezik, jezici prirodne znanosti, zemljopis,
matematika, logika, gramatika, pjevanje, crtanje, povijest, pravo, politika, vjerski odgoj. Herbart smatra da
se nastava treba održavati samo do prirodne zrelosti djeteta. Bitni su mu pažnja i interesi i smatra da u
školama nastava treba pobuditi interes. Metode za koje se zalaže su: usmeno izlaganje, primjeri, razgovor,
vježba, učenje napamet, upravljanje, stega.
Tri oblika nastavnog rada:
1. deskriptivna nastava – izlaganje nastavnog gradiva, veliko značenje imaju zornost i nastavnikova riječ;
2. analitička nastava – polazak od pojedinačnog k općem, koncentracija na učenikovu pažnju na nastavne
sadržaje, vježbanje i omogućavanje da učenik shvati pojedine elemente sadržaja;
3. sintetička nastava – povezivanje elemenata u cjelinu.

83. Johann Friedrich Herbart: utvrđivanje znanja; posebne metodike; nastavnik.

-Utvrđivanje znanja - zahtijevao da učenju na pamet prethodi razumijevanje i usvajanje sadržaja, a ponekad
je korisno učiti uz prepisivanje, čitanje naglas, skiciranje i zborno recitiranje. Ponavljanje naučenih sadržaja
treba provoditi onim redom kako se gradivo izlagalo i učilo.
-Posebne metodike-unaprijedio metodiku pojedinih nastavnih predmeta. U nastavi materinskog jezika i
literature ističe značenje umjetničkih tekstova. Razvija usmeno i pismeno izražavanje prema nastavnikovim
uputama. Kod povijesti izlaganje sadržaja mora biti jasno, ličnosti i događaji slikovito prikazani, jezik
jednostavan (potreba korištenja geog.karta, portreta, slika). Geografija-asocijativna nauka, veliko značenje
pripovijedanja u vidu idealno zamišljenog putovanja i rada na karti. Najvažnije je nastavnikovo usmeno
izlaganje i uspostavljanje asocijativnih veza, zapostavljao samostalne radove učenika.
-nastavnik-predaje znanja, jedini autoritet u pitanjima morala. Treba imati široku filozofsku, znanstvenu i
pedagošku spremu. Važno je oduševljenje i pedagoški takt-sposobnost brzog suđenja i odlučivanja zajedno
s velikom osjetljivošću a što ovisi o koncentraciji intelekta, pokretljivosti psihe i ispravnosti karaktera.

84. Herbatovci – slijede ga u cijelom svijetu, u Njemačkoj Ziller, Rein, Stoy, Lindner, Waitz, Dörpfeld,
Strümpel....kod nas Franjo Marković, Stjepan Basariček…

85. Friedrich Fröbel: temeljne pedagoške postavke.

Fröbel – idealistička filozofija, kreiranje proizlazi iz unutarnje prirode stvari, razvitak od akcije i reakcije k
ravnoteži; odgoj shvaća na temelju ideje sveopćeg jedinstva i ideje evolucije
-cilj odgoja:formiranje volje i karaktera, težište odgajanja na etičkoj a ne intelektualnoj strani
-djete promatrati kao biće u razvitku, 5 razdoblja (rano djetinstvo, djetinstvo, dječaštvo, mladost i zrelost)
-fizički,umni,moralni,estetski i radni odgoj

24
86. Friedrich Fröbel: dječji vrtić; igra; ²darovi².
dječji vrtić – prvi pokusao organizirati ustanove za predškolsku djecu; zadaci odgoja u vrtićima: razvijanje
osjetila i motornih sposobnosti, upoznavanje djeteta s okolinom, razvijanje stvaralačke sposobnosti, govora,
navikavanje na život u kolektivu, na disciplinu, rad itd…osnove moralnog odgoja; odg.sredstva – igre, ručni
rad, crtanje, recitiranje, pripovijedanje, promatranje životinja i biljaka itd; mjesto nastave-stjecanje iskustva,
umjesto učenja - život
igra – veliko značenje, učenje kroz igru, tzv. igre s darovima
„darovi“ – didaktički materijali za djecu predškolske dobi, 6 darova u tri osnovna oblika u raznovrsnim
kombinacijama – lopta (simbolizira savršenstvo, beskonačnost svemira, stvarnost..), kocka, valjak; ipak
mehaniziraju odgojni rad, u prirodi se ne susreću predmeti istih oblika

87. Robert Owen: pedagoške ideje i njihova realizacija.

Owen – socijalist utopist, odgoj djece treba početi u najranijem djetinjstvu >jaslice (1-3.god); vrtići; osnovna
škola (do 10e), omladina večernja škola (7-17.); sistem pola rad-pola škola

88. POZITIVIZAM Obilježja i predstavnici pozitivizma u pedagogiji.

- filozofski pravac koji, polazeći od utvrđenih činjenica, poriče vrijednost samostalne apstraktne misaone
djeltnosti. Polazna osnova u spoznavanju je ono što je pozitivno, činjenično i dano iskustvu, ljudska misao se
mora kretati samo u granicama iskustva; pridržavajući se iskustva ljudski duh izbjegava verbalizam i
zablude. Predstavnici pozitivizma su: Auguste Comte, Herbert Sperncer, Emile Durkheim, John Stuart Mill,
Ernest Renan, Hippolyte Taine…

89. Konstantin Dimitrijevič Ušinski: temeljne pedagoške postavke.

Ušinski(1824-1870) – rasprave o pedagoškoj problematici, idealni odgoj čovjeka koji nije egoist nego spaja
svoje i interese čovječanstva,široko obrazovan i moralno odgojen;

90. Konstantin Dimitrijevič Ušinski: ideja narodnosti; materinski jezik.

ideja narodnosti – unosi ju u temelje odgojnog sistema, cijeni „prosti“ narod od kojeg potječu brojni
pjesnici, glazbenici….vrijednost ima odgoj kojeg je stvorio sam narod i koji je osnovan na narodnim načelima
jer ima veću moć nego oni osnovani na apstraktnim idejama
materinski jezik – zahtjeva nastavu na njemu i piše čitanku „Materinski jezik“ s priručnikom za učitelje.
Doživjela 150izdanja i bitna u didaktici i odgojnom procesu..; karakterizira ju razumijevanje dječje psihe,
osobina dječje dobi i interesa; sluzi kao metodika kao priručnik i primjer u izradi udžbenika i priručnika

25
91. Lav Nikolajevič Tolstoj: pedagoške rasprave i rad u školi.
Tolstoj – otvorio osnovnu školu u Jasnoj Poljani i izdaje istoimeni casopis s pedagoskim mislima, zalaze se za
skolu koja potice ljubav prema ucenju i samoaktivnost (suprotno od škola na „zapadu“), protivi se krutoj
disciplini i uniformama pedagoški rad- Škola u Jasnoj Poljani u studenom i prosincu 1862. (u casopisu), O
slobodnom razvitku škole u prirodi- protiv nasilja, slobodni odgoj; Odgajanje i obrazovanje-odgoj nasilan i
kvari čovjeka;

92. John Dewey: temeljne pedagoške postavke.

John Dewey (1859-1952) SAD – radovi Demokracija i obrazovanje, Škola i društvo, Škola i učenik, Škola
budućnosti…pragmatizam; odgoj-prenošenje iskustva, razvijanje naslijeđenog, rođenjem djeca donose na
svijet 4 nagona – socijalni, konstruktivni, istraživački i umjetnički; škola- otvorena prema društvu, treba
odabrati potrebno za bolju budućnost društva, predstavljati neku vrstu života u radu i učenje u školi se
treba nastaviti na ono izvan škole.

93. Reformni pedagoški pokreti i pravci

- Reformna pedagogija nastaje krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Ona je bila kritika stare škole i
tradicionalne pedagogije. Reformatori su zahtijevali reformu odgoja i školskog sustava, ili barem njegovih
dijelova. U to se vrijeme smatralo da je dijete u svojoj motorici spontano i aktivno iz unutrašnjih pobuda i
energije, a u svojim aktivnostima produktivno – zbog mašte i igre.
Za razvoj dječje psihologije zaslužni su W. Stern, K. Koffka, J. Piagett, i mnogi drugi.
Krajem 19. stoljeća u Njemačkoj se razvija eksperimentalna pedagogija. Ona je smatrana znanošću o odgoju
koja se služi empirijskim metodama kad su u pitanju proučavanje djece, te njihov odgoj i razvoj. Istražuje
društveni i tjelesni razvoj mladeži školske dobi, proučava razvoj psihičkih funkcija, inteligenciju te ponašanje
djece u nastavnom procesu i dr.

94. Georg Kerschensteiner: temeljne pedagoške postavke.

Pedagog teoretičar radne škole i građanskog odgoja u Njemačkoj. Učitelj u OŠ, nastavnik gimnazije,
honorarni sveučilišni prof. utjecaj Pestalozzia, Natorpa, Deweya, Sprangera. Djela: Građanski odgoj
njemačke omladine, Radna škola, Teorija obrazovanja… dvije faze djelovanja: 1. Zalaže se za uvođenje
ručnog rada i radionice u školu i reorganizaciju škola. 2. Od početka djelovanja na sveučilištu u Münchenu
do kraja života-aksiološko-teorijska faza. Kaže da je potrebno otvarati produžne škole za školovanje
omladine prije stupanja u vojsku. 3 stupnja školovanja: šegrtske škole do 18.god, produžno obrazovanje
mladih kvalificiranih radnika u raznovrsnim tečajevima i služba u vojsci. 4 vrsta samoradnje: igra, sport,
zanimanje i rad.

26
95. PRAVCI I PREDSTAVNICI RADNE ŠKOLE
Radna škola ili škola samodjelatnosti orijentirana je na samostalan rad učenika. U prvim desetljećima 20.
stoljeća u školama se organizira učenje djece uz raznovrsne radne aktivnosti. Prethodnik radne škole je
Bertolt Otto koji je osnovao „školu kućnih ljubimaca“ čije se obrazovanje temeljilo na pitanjima koja su
postavljala djeca, prema željama djece. Prvi je pravac Georga Kerschensteinera koji naglašava ručni rad i
samodjelatni duhovni rad učenika; rad utječe na oblikovanje karaktera, važan je za strukovno obrazovanje.
Drugi pravac je oko Huga Gaudiga, Lotte Müller i Otta Scheibnera (slobodno-duhovni rad). Razvili su niz
praktičnih metoda (tehnika rada) za svaku nastavu koje su trebale unaprijediti samostalnu razradbu tema
od strane učenika i učenica. Gaudigov cilj bio je obrazovanje za osobnost u smislu duhovno samostalnog,
kritičkog čovjeka sa svestrano formiranim snagama.

96. Adolphe Ferriere i aktivna škola.

Ferriere – reformni pokret Aktivna škola, zasnovano na urođenim interesima djeteta koji se javljaju
spontano ovisno o dobi, 6faza u razvoju djeteta, tri vrste aktivnosti: manualne,socijalne i intelektualne

97. Anton Semjonovič Makarenko: temeljne pedagoške postavke.

Završio jednogodišnji pedagoški tečaj-narodni učitelj. Upisao se u učit. institut i postao inspektor više
osnovne škole. Organizirao radnu koloniju za maloljetne skitnice i prijestupnike(knjiga Pedagoška poema).
Djela o komunama:Zastave na kulama i Marš tridesete godine. Njegova je radna kolonije u početku bila u
teškim materijalnim uvjetima pa je shvatio da odgajatelj u takvim uvjetima treba biti i pedagog i inženjer i
veterinar i otac i sudac. U pedagoškoj praksi isticao 3 vodeće ped. ideje: ideja kolektivnog odgoja, ideja
socijalističkog humanizma i ideja discipline. Težio je da se odgajaju ljudi koji će osobne interese podređivati
društvenim interesima, a svoje postupke cijeniti prema tome da li koriste socijalističkom društvu ili mu
nanose štetu.

98. Filozofija i kulturna pedagogija

a) Filozofijska pedagogija je pravac u pedagogiji nastao potkraj 19. i početkom 20. stoljeća u Njemačkoj,
nasuprot psihologizmu i biologizmu u pedagogiji, a postavljao je pitanja o filozofskim osnovama pedagogije.
Predstavnici: Dilthey, Spranger, Litt i kasnije Kerschensteiner. Zastupali su različite filozofske sisteme (fil.
kulture, života, vrijednosna filozofija), a težili su afirmiranju duhovne vrijednosti buržoazijske kulture. Bavili
su se problemima odnosa ličnosti i kultura, obrazovanja i kulture, ličnosti i društva i sl.
b) Kulturna pedagogija je smjer u pedagogiji koji je nastao kad i filozofijska pedagogija, a bavio se sistemom
vrijednosti, odnosno kulturnim dobrima i odnosom odgoja prema njima. Zadatak odgoja je osposobiti
svakog člana zajednice za sudjelovanje u kulturi određene zajednice, razvoj duhovne snage i sposobnosti za
razlikovanje vrijednosti te odgajanika dovesti u vezu s kulturnim dobrima koja će djelovati obrazovno.

27
99. Pravci ²nove škole².
-ladanjski odgojni domovi-kraj 19 i početak 20. St., europske zemlje, Njemačka, reformna pedagogija-
organizacija škole zasniva na načelima umne i fizičke aktivnosti učenika. Prvo samo oš, kasnije i srednje-
nove škole internatskog tipa, prva u Engleskoj, Cecil Reddie osnovao, kasnije se u Njemačkoj osnivaju
mnogobrojne nove škole s nazivom ladanjski odgojni domovi. Prva takva u Njem na planini Harz, Herman
Lietz-formiranje velikog broja navika potrebnih pri stupanju u život, praktičan rad, svaki učenik morao
savladati jedno zanimanje, formiranje radnih navika kao sredstvo discipline učenika i razvijanje izdržljivosti i
upornosti, u višim razredima se pripremaju za izbor zanimanja te se slobodno opredjeljuju za humanistički
rad ili prirodno-znanstveni smjer. Vinekenova slobodna školska zajednica u Wikersdorfu-Wyneken, , škola
treba zadovoljavati sadašnje interese i potrebe djece, veliko značenje pridavao usvajanju tehničkih navika,
isključio religijsku nastavu. 1912. Osnovan Međunarodni biro novih škola- Adolphe Ferriere , škole koje žele
da se zovu nove škole moraju ispuniti 15 zahtjeva. Nove škole uklanjaju slabosti stare (Herbartove) knjiške
škole, pridonijele prodiranju ideje učeničke aktivnosti.
-Manhajmski sistem-Josef Anton Sickinger, učenici jednog razreda se dijele u grupe prema
sposobnostima:1.učenici normalnih sposobnosti, 2.razred za unaprjeđivanje, zaostajali, 3. Pomoćni razred,
mentalno zaostajali, 4. Obdareni učenici; za svako odjeljenje izrađen plan i program. Ukinut je 1934. Ali su
zadržana odjeljenja za slabo nadarene.
-Jena-plan-oblik organizacije školskog rada, Peter Petersen, sveučilište u Jeni(Njem), preobražaj škole iz
obrazovne u općeodgojnu instituciju, djeca se dijele u grupe, učionica pretvorena u sobu za dnevni boravak,
grupna nastava, predmete zamjenjuje sistem tečajeva, nastavni proces individualiziran, aktivizacija učenika
-Freinetov sistem-Francuska, poslije 1.svj rata, Celestin Freinet, varijanta nove škole, individualizacija i
samostalan rad učenika, princip kolektivnog rada i odgoja, svi učenici čine zajednicu , unio principe nove,
aktivne škole i suvremene tehnike, sadržaj nastave obuhvatio život sredine, polaznu osnovu za rad čine
akcije koje će kod djeteta izazvati i pokrenuti pitanja, promatranje, aktivnosti, osuđuje autoritativne
metode

100. Maria Montessori.

wiki: Maria Montessori (Chiaravalle (Ancona), Italija, 31. kolovoza 1870. - Noordwijk, Nizozemska, 6. svibnja
1952.) - talijanska pedagoginja, liječnica, feministkinja, tvorac Montessori pedagoške metode.
1892. upisala studij medicine na Sveučilištu u Rimu, a 1896. godine je postala prva žena liječnica u Italiji.
1897. godine je sudjelovala na nacionalnoj konferenciji za djecu s posebnim potrebama u Torinu.
1899. postavljena je za docenticu Škole za učiteljice. 1900. godine upisuje na Sveučilištu u Rimu pedagogiju,
antropologiju i psihologiju, a 1904. godine postaje docent na istom sveučilištu.
1907. godine otvara Dječju kuću (Casa dei Bambini) u San Lorenzu, u kojoj razvija metodiku rada s djecom s
metalnom retardacijom. 1909. godine u Citta di Castello organizira prvi tečaj na kojem se uči o njenoj
metodi za učitelje.
28
1913. godine organizira prvi međunarodni tečaj za učitelje u Rimu, te otvara prvu Montessori školu u
Španjolskoj. 1929. godine u Berlinu je osnovana Association Montessori Internacionale (AMI), čije se
središte 1935. godine seli u Amsterdam gdje je i danas.
1934. godine po Mussolinijevom nalogu zatvorene sve škole u Italiji, a Maria Montessori zajedno sa sinom
Marijem Motessori 1939. godine odlazi u Indiju.
3 puta je predlagana za Nobelovu nagradu za mir.
Glavni doprinosi novoj pedagogiji, od strane Marie Montessori su:
-poučavanje djece u tri dobne skupine, a koje odgovaraju različitim razvojnim fazama (primjer: rođenje - 3.,
3.-6., 6.-9., te dobna skupina od 9.-12. godine)
-djeca su kompetentne osobe, koje su u stanju donositi vlastite odluke
-promatranje djeteta u okruženju je osnova za stalni razvoj kurikuluma, te uvođenje zadaća i vježbi za razvoj
vještina i stjecanje znanja
-namještaj i cjelokupan prostor veličinom prilagođen djeci, a u kojem svako dijete ima mogućnost kreiranja
svog svijeta
-suradnja s roditeljima prilikom utvrđivanja zdravstvenog stanja, te higijenskih navika djeteta
-prepoznavanje razvojnih faza koje daju osnovu za poticajan rad u razredu (uključujući razvoj govora i
jezika, razvoj osjetila, te razvoj različitih stupnjeva socijalnih odnosa)
-važnost razvoja "upijajućeg uma", koji se temelji na stjecanju kompetencije u djetetovom okruženju, i
usavršavanju vještina koje su karakteristične za određeni razvojni period
-"auto-didaktički" materijali

101.Kronološki pregled razvoja pojedinih pedagoških odrednica (cilj odgoja, sadržaja odgoja, uloge
učitelja, obrazovanja žena i sl.).

29