POVIJEST PEDAGOGIJE I ŠKOLSTVA

( 1. kolokvij – 8.12.)

POVIJEST PEDAGOGIJE – Je pedagoška disciplina u sastavu

pedagogijskih znanosti, a bavi se proučavanjem prakse i teorije odgoja kao
društvene pojave i djelatnosti u prošlosti. Razvila se u 19. st.
BAVI SE – utvrđivanjem opće, pojedinačne i posebne zakonitosti u
razvoju pedagoške teorije i prakse.
ZADATAK POVIJESTI PEDAGOGIJE – nije samo utvrditi pedagoško
djelovanje u prošlosti nego i potaknuti pedagoško djelovanje u budućnosti.
POZNATI POVJESNIČARI PEDAGOGIJE – G. K. Raumer, K. A.
Schmid, F. Paulsen, P. Barth, I. Kandel…
POVIJEST PEDAGOGIJE DIJELIMO NA:
Opću ( svjetsku)
Nacionalnu povijest
IZVORI ZA PROUČAVANJE PEDAGOŠKIH POJAVA U
PROŠLOSTI:
Arhivska dokumentacija
Spomenici kulture, pismenosti i odgoja ( zgrade, predmeti, knjige.)
Službeni dokumenti ( projekti, zakoni, izvještaji)
Nastavni planovi i programi
Udžbenici
Iskazi sudionika
Vlastito iskustvo istraživača
Djela, memoari, pedagoška štampa i periodika
Monografska djela

1
PEDAGOGIJA – je znanost koja proučava odgojne i obrazovne procese.
Riječ pedagogija dolazi od grčke riječi – Paidagogos ( dijete, voditi)
ODGOJ - Je proces formiranja čovjeka, izgrađivanja i oblikovanja
ljudskog bića sa svim njegovim tjelesnim, intelektualnim, moralnim,
estetskim i radnim osobinama. Intencionalni – namjerni, svrhoviti, planski
; Funkcionalni – nenamjerni, neplanirani
ODLIKE ODGOJA – Odgoj je prisutan kod svih živih bića, ali se
pedagozi ne slažu s tim, smatraju da je svojstven samo čovjeku i ljudskom
društvu.
SUSTAV PEDAGOŠKE ZNANOSTI (13.) – Povijest pedagogije,
Obiteljska pedagogija, Predškolska pedagogija, Školska pedagogija,
Didaktika, Metodika, Visokoškolska pedagogija, Adultna, Industrijska
pedagogija, Domska pedagogija, Specijalna pedagogija, Pedagogija
slobodnog vremena , Religijska pedagogija.

STARI VIJEK
O POSTANKU ODGOJA I ODGOJU U PRVOBITNOM DRUŠTVU:
RAD – ljudska fizička / intelektualna djelatnost koja se odnosi na
postizanje određenog cilja, ima planski karakter, a pojedincu i društvu
donosi određenu korist.
Kvalitativne razlike između čovjeka i drugih živih bića jesu: rad, sredstva
rada, proizvodnja i društvo.
FRIEDRICH ENGELS - ( definirao „rad“) rad je formirao čovjeka
DARWIN – je utvrdio da čovjek potječe od jedne vrste antropoidnih
majmuna iz vremena diluvija ( ledeno doba) kada nastaje šumske
vegetacije, što čovjeka pretka prisiljava da siđe na zemlju ( upotrebljavaju
ruke, hodaju po zemlji, navikava se na uspravan hod). U diluviju je
čovjekov prethodnik nailazio na velike teškoće: da se obrani od divljih
zvijeri, da se prehrani, da riješi problem stanovanja. Hvatačka ruka –
mozak – govor – svijest. ( subjektivna slika objektivnog svijeta)

2
STUPNJEVI RAZVITKA ( LEWIK HENRY MORGAN)
3 STUPNJA:
Divljaštvo
Barbarstvo
Civilizacija
A svako razdoblje, prema njemu, ima:
Niži
Srednji
Viši stupanj
RAZDOBLJE DIVLJAŠTVA – čovjek uglavnom pribavlja gotove
proizvode, a usporedno s tim počinje razvijati oružje kako bi te proizvode
lakše pribavio. Društvo je bilo bezklasno, nije bilo podjela, jedina podjela
je bila po spolu. Mladići i djevojke radili su različite vrste poslova.
RAZDOBLJE BARBARSTVA – bave se stočarstvom i zemljoradnjom,
čovjek stječe metode za povećanu proizvodnju prirodnih proizvoda, period
industrije.
RAZDOBLJE CIVILIZACIJE – označena je upotrebom pisma i pojavom
prvih književnih djela. I u tom razdoblju razlikujemo 3 stupnja:
Niži stupanj ( robovlasništvo)
Srednji stupanj ( feudalizam)
Viši stupanj ( kapitalizam)
U najvažnija dostignuća ljudskog društva ubrajaju se – pronalazak vatre,
kotača ( točka), tkanja, papira, kompasa, baruta, otkriće Sunčevog sustava,
izum štampe s pomičnim slovima, telefona, telegrafa, aviona, radija….
CHARLES LETOURNEAU – pridržavajući se evolucijskog načela dolazi
do biološke teorije o porijeklu odgoja ( odgoj je prisutan kod svih živih
bića). Učitelje i učenika nalazi kod svih živih bića. Pedagozi se ne slažu sa
tim, smatraju da je odgoj svojstven samo čovjeku i ljudskom društvu.
PAUL MONROE – porijeklo odgoja smatra nesvjesnim oponašanjem.

3
 ODGOJ I ŠKOLE U STARIH ISTOČNIH NARODA
Najstarije civilizacije razvijale su se u plodnim dolinama velikih rijeka, na
obalama jezera i mora.
Kulturne tekovine razvijaju se u: Indiji, Sumeru, Kini, Perziji, Egiptu,
Palestini.
SUMERANI – osnovali su državu u porječju rijeka Tigrisa i Eufrata. Prvi
izgrađuju gradsku kulturu. Upotrebljavaju klinasto pismo ( glinene ploče).
Osnovali su škole u kojima su djeca na pločama od vlažne gline pisala
klinastim pismom. Škole su mogli posjećivati samo sinovi bogataša, za
školovanje se plaćalo, disciplina je bila vrlo kruta, učilo se ponavljanjem i
prepisivanjem. Učili su: botaniku, zoologiju, biologiju, matematiku,
gramatiku i teologiju. Školovanje je imalo zadatak da pripremi pisare
svećenika i činovnike koji će obavljati različite zadaće na dvorovima i
hramovima.
INDIJA – kolijevka arijevskih naroda ( Slavena, Germana, Romana, Grka,
i drugih naroda). Društveni sistem bio je izrazito kastni. Bile su 4 kaste –
najviša kasta je bila Brahmanska, a prijelaz iz jedne kaste u drugu bio je
nemoguć. Obrazovanje je bilo dopušteno samo najvišoj kasti. Bavili su se
zemljoradnjom, stočarstvom. Sveti spisi Vede dostupne su bile samo
brahnaskoj kasti. Osnovne karekteristike odgoja i obrazovanja bile su
kastna isključivost i religioznost. Vladajuća religija bila je Budizam, Buda
propovjeda o jednakosti ljudi, kao vrlinu naglašava samilost i
samoodricanje.
PERZIJANCI – žive u planinskim predjelima i visoravnima, u vro surovoj
klimi. Prema njihovom vjerovanju bogovi Ormuzd ( svjetlost) i Ahriman
( tama) u stalnoj su borbi koja će završiti pobjedom svjetlosti. Taj
optimizam određuje njihov odgoj. Cilj odgoja su vidjeli u fizički čvrstoj i
jakoj ličnosti, pa su omladinu podvrgavali fizičkim naporima, jahanju,
rukovanju lukom i strijelom, borilačkim vještinama. Cijenili su pravdu,
istinu i hrabrost, intelektualni odgoj prepustili su svećenicima.

4
KINEZI – dugo su bili izolirani od ostalog svijeta. Živjeli su u specifičnom
robovlasničkom poretku zbog čeka fizički rad nisu cjenili jer je on
pripadao robovima. Samo su se privilegirani mogli baviti intelektualnim
radom. Svatko nije mogao naučiti kinesko pismo koje se sastojalo oko
nekih 15 000 znakova, pa je zato mnogo ljudi bilo nepismeno, a svete
knjige su bile dostupne samo nekima. Karakteristike odgoja i obrazovanja
Kineza bile su: sistematičnost, krutost i strogost. U školovanju se
primjenjivala selekcija od 8000 prijavljenih primljeno 80 učenika. U
školama se nisu učile prirodne nauke niti se obrazovanju djevojaka
posvećivala pažnja. Kultura i odgoj Kineza bili su pod jakim utjecajem
učenja Konfucija i Lao – cea. Konfucije – Zlatno pravilo „JEN“ – što znači
opći zakon koji treba da upravlja svim odnosima u obitelji, društvu i
državi, a iskazan je kao zlatno pravilo. Lao – cea – načelo „TAO“
EGIPAT – na čelu je bio faraon, a seljaci i robovi bili su bez ikakvih
prava, radili su teške poslove. Živeći uz obale Nila, zbog poplava polja, bili
su primorani da se bave geometrijom i matematikom, geodezijom. Znanja
su primjenjivali u gradnji piramida, hramova. Bavili su se obrtom i
trgovinom. Samo određeni mogli su steći znanja iz medicine i
građevinarstva. Egipćani su znanja zapisivali na papirus, ali se egipatsko
pismo hijeroglifi teško učilo. Jedna vrsta pisma postojala je za narod, a
druga za kastu svećenika.
HEBREJI – Bavili su se stočarstvom, a zemljoradnjom tek kad su zauzeli
Palestinu. Tijekom povijesti su bili proganjani i zlostavljani. Povijest
Hebreja poznata je iz Biblije. Odgoj i obrazovanje imali su patrijarhalna i
religiozna obilježja, javlja se potreba za pismenošću. Učitelji u školama
bili su svećenici – rabini.( jedan učitelj na 25 učenika). U školama se učila
matematika, geografija i astronomija. Škole su pohađali samo dječaci, a
najvažniji nastavni predmeti bili su hebrejski jezik, etika i povijest Hebreja.
Moralne norme bile su stroge i krute. Odgoju ženske omladine nije se
posvećivala pažnja, ali je žena imala veliki ugled u obitelji. Žene su se
brinule o kući i obavljale poljske radove.

ODGOJ U STAROJ GRČKOJ

5
Staru Grčku činilo je više manjih gradova – državica (polisa). Od tih
državica najpoznatije su Sparta (Lakonija) i Atena.
U njima se u 6. stoljeću prije nove ere formirala dva odgojna sistema:
Spartanski
Atenski
Zajedničko im je bilo to što je odgoj bio organiziran samo za
robovlasničku klasu.

SPARTANSKI ODGOJ

Stanovnici Sparte dijelili su se na:

Spartijate (osvajači)
Perijeci ( starosjedioci)
Helote ( robovi)
Spartanski odgoj obuhvaćao je samo djecu spartijata. Cilj mu je bio da
pripremi vojnike, ratnike koji će uvijek biti spremni za borbu s
neprijateljima. Dijete se do 7 godine odgajalo u obitelji, a nakon navršenih
sedam godina dječake su odvodili u državne odgojne ustanove, gdje su
živjeli do punoljetnosti. Da bi mladići postali izdržljivi navikavali su ih na
bolove, hladnoću, glad, žeđ. U školi najveći dio dana bio je ispunjen
vojnim i gimnastičkim vježbama, hrvanjem. Mladići su učili čitati i pisati i
uz to još samo nužna znanja. Sav ostali odgoj težio je tome da učvrsti
bezuvjetnu poslušnost, izdržljivost i naviku pobjeđivanja. Najviše vremena
se posvećivalo fizičkom odgoju i jačanju tijela, pjevali su himne i vojničke
pjesme. Povremeno su škole posvećivali spartijati iz uprave i mladićima
postavljali pitanja na koja su oni morali kratko, jasno i određeno odgovoriti
( lakonski odgovori) U skladu sa ciljem odgoja, mladići su priređivali
svojevrsne noćne krvave hajke, tzv. kriptije – opkoljavali bi pojedine
dijelove grada ili područja izvan grada i ubijali bi robove koje bi sreli na
ulici.

6
U Sparti su se i djevojke fizički i vojnički odgajale. Smatrali su to
potrebnim radi rađanja zdravog pomlatka ali i zato što su žene branile grad
kad su muškarci bili u ratnim pohodima.
Pozitivne odlike spartanskog odgoja:
Odgoj se shvaća kao najvažnija društvena i državna funkcija
Osnivaju se javne državne ustanove za odgajanje mladeži vladajuće
klase
Odgaja se ženska omladina

ATENSKI ODGOJ
U svakom imućnijem domaćinstvu bilo je po nekoliko desetaka robova.
Potkraj 6. stoljeća pr. N. e. prevladavala je trgovačka plutokracija ( vlada
bogatih). Nezadovoljni, mnogi su prodavali zemlju i selili se u grad nakon
čega Atena postaje grad s polugladnim stanovništvom bez zemlje i posla.
Atenski odgoj – dječaci su se do 7 godine odgajali u obitelji, pod nadzorom
za to određenih robova, pedagoga, velika pažnja se posvećivala dječjim
igrama, djeca su već od djetinjstva učila pravila ponašanja. Pripovjedali su
im bajke i mitove. Djevojke su učile domaćinske poslove i običaje, a
dječaci su nakon navršene sedme godine, uz pratnju pedagoga, posjećivali
škole. Škole su bile privatne i plaćale su se. Atenske škole, u kojima su se
školovali dječaci od sedme do 14. godine, bile su škole gramatista i škole
kitarista. Dječaci su istovremeno mogli pohađati obje škole. Učitelji sus e
zvali didaskali. U školama gramatista učilo se čitanje, pisanje i računanje.
Pri učenju pisanja najprije bi učitelj pisao po navoštenim pločama
zašiljenim štapićem, a nakon toga bi učenik pisao po učiteljevom tragu. U
školi kitarista učenik je učio glazbu, pjevanje… Škole su morale biti
zatvorene od zalaska do izlaska sunca. U školi se radilo individualno ( 1
učitelj – 1 učenik). Primjenjivalo se tjelesno kažnjavanje učenika. U 13.
godini dječaci su prelazili u palestru,- školu borenja gdje su dvije do tri
godine bavili gimnastikom . najimućniji mladići nastavljali su učenje u
gimnazijama. Mladići od 18. do 20. godine prelazili su u efebe i polagali

7
zakletvu da će se hrabro boriti za domovinu. Budući da se plaćala
školarina, škole su mogli posjećivati samo djeca imućnijih roditelja, a
veliki broj djece slobodnih građana nije moglo plaćati školarinu za svoju
djecu i zato su im preporučavali zanatsku obuku. Pozitivna odlika atenskog
odgoja bila je sinteza i prožimanje fizičkoga i estetskog s intelektualnim i
moralnim.

RAZLIKE U SPARTANSKOM I ATENSKOM ODGOJA

Sparta
Odgojne ustanove: ( državne)
Odgoj: jednostran ( vojničko – tjelesni)
Idealan čovjek: snažan i vješt ratnik
Ideal odgoja: snažan ratnik
Atena
Privatne ( kitaristi i gramatisti)
Državne ( palestre i gimnazije)
Mnogostran (gimnastički i
Muzički, intelektualni i estetski
Filozofija, politika
Sinteza razvijenog i dobro
odgojenog čovjeka.
kalokagatija – ljepota i dobrota
Kalokagatos – čovjek lijepog
tijela i visokog morala

GRČKI FILOZOFI O ODGOJU

SOFISTI – U Ateni se u 5 st. pr. N.e. sve više razvijala potreba vladajućih
krugova za širim obrazovanjem. Ti zahtjevi su izazvali pojavu putujućih
učitelja – filozofa tzv. sofista. Bavili su se govorništvom, njihova filozofija
je subjektivistička i negira objektivnu istinu. Bavili su se i prirodnim
naukama, astronomijom i pravom, svojim učenjem su podigli ugled
čovjeka – negirali su mišljenje da su bogovi upravljači svijeta, a u prvi plan
su stavljali čovjeka i njegove potrebe. U filozofskim koncepcijama sofisti

8
su bili relativisti pa su dokazivali relativnost svega što postoji. Najpoznatiji
sofisti su: Protagora, Gorgija, Zenon i Prodik.
Protagora se smatrao jednim od vođa sofista ( čovjek je mjera svih stvari)
Subjektivizam je bila negativna strana njihovog mišljenja. Odnos sofista
prema religiji bio je skeptički ( Protagora – o Bogu). Glavno zanimanje
sofista bilo je podučavanje aristokratske mladeži u govorništvu, učili su ih
kako održati govor o nekoj temi, razgovarali o političkim pitanjima.
Govore i predavanja održavali su u privatnim kućama ili gimnazijama.
Mnogo su pridonijeli razvitku gramatike. U obučavanju mladeži veliko su
značenje pridavali vježbanju.
SOKRAT – otac induktivne metode ( indukcije). Bavio se etikom, zahtjeva
od čovjeka rad na moralnoj razini, do savršenstva. Smatrao je da postoji
apsolutna istina, nasuprot relativizmu sofista. Moralni odgoj trebao je težiti
moralnom savršenstvu. Podučava da je najveća vrlina mudrost, do kojeg se
dolazi znanjem. Pogrešno vladanje / nemoral dolazi usljed neznanja.
Okrenut je čovjeku, ne prirodi. Protivnik je sofista i njihova učenja.
Koristio se induktivnom metodom / MAJEUTIKA. Metoda dijaloga- u
nastavi je primjenjivao pitanje i odgovore, navodio je učenika da sam
nalazi rješenje pitanja. Sokrat je dijelio svoju metodu na 2 dijela:
Na ironiju ( neg. Dio zajedničkog istraživanja i uvjeravanja u
pogrešku.
Na majeutiku ( poz. Dio pronalaženja istine.)

PLATON – osnovao je u filozofiji objektivni idealizam, bio je sokratov

učenik vodio je filozofsku školu nazvanu Akademijom ( jer je bila u gaju
posvećenom heroju Akademu.) svijet je podijelio na prolazni i vječni.
Ljudske duše bile su u svijetu ideja, a zatim su se spojile s tijelima. Tako
ljudska duša ima različite: dijelove duše (psihologija) :
– razumski, voljni, emocionalni
Vrline ( etika)
– mudrost, hrabrost umjernost

9
 Društvene grupe ( sociologija)
- filozofi, vojnici, zanatlije i zemljoradnici.
Djelo Država: opisuje državu u kojoj filozofi i vojnici nemaju obitelj.
Država određuje tko će sa kim biti u braku, rađati djecu mogu ako žena
ima 20 do 40 godina, a otac od 30 do 50 godina. Djeca mlađih ili starijih
roditelja se uništavaju.
Djelo Zakoni: napušta to načelo i priznaje obitelj. Djeca od 3 do 6 godina
se skupljaju pred hramovima gdje im se čitaju pripovjetke i bajke. Sa 7
godina dječaci i djevojčice dolaze ( odvojeno) u javne škole s programom
atenske škole. Za fizički odgoj preporučuje umjeren način života. Kada
djeca narastu majka ih vodi u rat da bi promatrali ono čim će se bavit kad
budu punoljetni. Od 17 do 20 godine mladići žive kao efebi, oni koji ne
pokažu sklonost za umni rad postaju vojnici. Najsposobniji do 35 godine
proučavaju dijalektiku nakon čega postaju filozofi. Te 4 nauke ( aritmetika,
geometrija, astronommija, teorija glazbe) s onima što su ih uveli sofisti
( gramatika, retorika, dijalektika) činile su u srednjem vijeku „ 7 slobodnih
vještina“ prvi je upozorio na političku važnost odgoja i skicirao osnovnu
podjelu psihologije. Prvi je istaknuo ideju javnog predškolskog odgoja i
naglasio važnost igre. Bajci pridaje veliko odgojno značenje.

ARISTOTEL – u Ateni je osnovao filozofsku školu do hrama Apolona

Likejskog, po kojem je škola i dobila naziv Likej. Najveći znanstvenik i
filozof stare Grčke. Za njega se kaže da je bio „ univerzalna ličnost“ starog
svijeta. Aristotel smatra da je svijet jedinstven pa se ideje stvari ne mogu
odvojiti od samih stvari. U čovjeka razlikuje tijelo i dušu, koji postoje
nerazdvojno kao materijal i oblik. Postoje 3 dijela duše:
Biljni manifestira se u prehrani i razmnožavanju
Životinjski osim biljnim svojstvima ispoljava se osjećanjima i
željama
Razumski uz biljna i životinjska svojstva karakterizira ga još i
mišljenje i spoznavanje.
Trojstrukom djelovanju duše odgovaraju 3 strane odgoja:
Fizičko odgajanje

10
 Moralno
Umno
Djelatnost, aktivnost, razvijanje to je osnova svakog postojanja ( glavno u
Aristotelovoj filozofiji). Najviše u čovjeku je razum, otuda proizlazi da je
najviša vrlina duše promatračka sposobnost. Cilj odgoja sastoji se u
razvijanju svih svojstava duše. Aristotel je prvi pokušao odrediti dobnu
periodizaciju u razvitku djeteta, on život do zrelosti dijeli na 3 faze:
1. od 1 do 7 godine
2. od 7 godine do 14 ( doba puberteta)
3. od puberteta do 21. godine života.
Do 7 godine djeca se odgajaju u obitelji. Trebaju što manje biti u društvu
robova. Od 7 godine posjećuju školu ( državna). Protivi se obrazovanju
djevojčica.
Moralni odgoj ima 3 izvora:
Prirodne sklonosti
Razvijanje navika
Razum

ŠKOLE I PROSVJETA U DOBA HELENIZMA

Osvajanjima Aleksandra Makedonskog grčka kultura proširila se teritorij u

kojem su bile mnoge zemlje. U toku vladavine nasljednika na istoku su se
formirale 2 države:
Monarhija Ptolomejevića ( egipat i jugoistočne obale sredozemnog
mora)
Monarhija Seleukida ( ostale azijske zemlje)
U tom razdoblju grčki jezik postaje službeni. Pojam HELEN u to vrijeme
ima značenje kulturnog čovjeka. Sinteza grčke kulture i kulture istoka u
povijesti se obično naziva Helenizmom. U helenističkom carstvu i dalje je

11
vladalo robovlasničko društveno uređenje. Grad Aleksandrija postao je
glavni grad carstva Ptolomejevića. U Aleksandriji je osnovana najveća
biblioteka svijeta, Muzej astronomski opservatorij, botanički i zoološki vrt.
Muzej je postao središte najvišeg obrazovanja. Najznačajnija filozofska
učenja u helenizmu bila su epikurejstvo i stoizicam. Stoicizam je prva
filozofska škola koja je počela prihvaćati robove. Pojavljuje se i
kršćanstvo. Cara Konstantin
je kršćanstvo proglasio državnom religijom. Kršćanstvo se pojavilo i
širilo od 2 st. n.e. kao religija robova i najnižih slojeva. Obrazovanje je
privilegija imućnih slojeva, školski sustav je bio isti kao i u Ateni. Škole
do tada privatne u Helenizmu postaju državne. Poboljšava se položaj
učitelja. Jače se razvilo visoko obrazovanje.

ODGOJ I OBRAZOVANJE U STAROM RIMU

3 su razdoblja koja označavaju njegovo društveno i državno uređenje:

RODOVSKI RIM
REPUBLIKANSKI RIM
IMPERATORSKI RIM
ODGOJ U RODOVSKOM RIMU – bio je ograničen na Rim. Odgoj je bio
obiteljski, a cilj mu je bio odgajanje zemljoradnika vojnika. Tek rođeno
dijete polagali su pored očeve noge, davao mu je pravo na život i odgoj.
Ako je dijete bilo slabo, otac ga je ostavljao ( ponekad i zdravo) da leži
čime ga je osuđivao na smrt, no to se rijetko događalo. Djeca su od ranog
djetinjstva odgajana da sudjeluju u domaćinskim poslovima. U moralnom
je odgoju na prvom mjestu bilo poštivanje bogova, roditelja i starijih.
Djeca su učila rukovati oružjem, a vježbala su i jahanje, plivanje i hrvanje.
U obiteljima se ponekad učilo čitati, pisati i računati. Vrste škola u starom
Rimu – elementarne (ludus), gramatičke, retoričke, sveučilišnog tipa, opće
crkvene škole, zanatlijske , visoke.

12
ODGOJ U DOBA REPUBLIKE – u tom se razdoblju u Rimu i drugim
osvojenim gradovima doselilo mnogobrojno stanovništvo. Što je
zahtijevalo otvaranje javnih elementarnih škola ( ludus). U njima su
nastavni predmeti bili isti kao u obiteljskom odgoju, a dodani su zakoni 12
tablica. U prva dva stoljeća Rimske Republike formirao se tip starorimskog
– republikanskog odgoja. Cilj mu je bio da se djeca odgoje za ispunjavanje
građanskih dužnosti i odanost Republici. Cenzor – poseban državni
činovnik koji je promatrao da ne bude štetnih običaja u odgoju u obitelji.
Od 3 st.pr.n.e. u rimskom odgoju nastaju bitne promjene. Rim se pretvara u
robovlasničku državu ( među bogatima širi se preziranje fizičkog rada,
djecu odgajaju grkinje, a grci su pedagozi). I prije osvajanja Grčke, u Rimu
se proširio utjecaj Grčke – atenske kulture. U Rimu je grčki jezik postao
jezik otmjenog svijeta, obrazovanih i poslovnih ljudi. Proučavala se grčka
filozofija, uvodi se grčka literatura u škole. Djeca patricija posjećuju
gramatičke škole, no ubrzo se uvode retorske škole za pripremanje
govornika. Najpoznatiji rimski pisac i govornik Ciceron zahtjevao je
proučavanje rimske povijesti, a Seneka, rimski filozof, tvrdi da više vrijedi
primjer nego sve zapovijedi i pravila.
ODGOJ U RIMSKOM CARSTVU ( IMEPERATORSKI RIM) – u doba
rimskog imperija novi zadaci se postavljaju elementarnim školama. One su
trebale mase stanovništa odgajati u podaničkom duhu, vijerne rimskom
caru. Privatne škole postaju državna prava jer carska vlast nije imala
povjerenja u njih. Rimski carevi sve veću pažnju daju školi, a učiteljima
dodjeljuju povlastice i prava. Svaki pokušaj osnivanja privatne škole
proglašen je zločinom protiv države. U Haremu mira uz biblioteke bila je
osnovna škola sveučilišnog tipa, a nazvana je Atcneum. U rimskim
provincijama osnovano je više visokih škola u njima se plaćala visoka
školarina pa su polaznici bili isključivo iz imućnijih obitelji. Ta školarina
je bila namijenjena nastavnicima kao dodatak visokim plaćama.
MARK FABIJE KVINTILIJAN - njegova retorska škola u Rimu ubrzo je
postala jedna od najcjenjenijih, tako da ga je car postavio za prvog
profesora koji je bio plaćen iz državne blagajne. Dobio je i titulu konzula.
Svoja znanja i iskustva iznio je u djelu „Instituto oratoria“ u 12 knjiga.
Smatrao je da je cilj odgoja odgoj govornika, tj. da govornik nije samo

13
čovjek koji je ovladao tehnikom i vještinama govora već je istovremeno
moralan i mudar. Smatrao je da djecu od početka treba učiti pravilno
govoriti. Pri tome važnu ulogu imaju dojilje koje moraju biti pametne i
moralne. Upozorava da roditelji trebju biti što obrazovaniji. Prije nego što
pristupi obrazovanju učenika, učitelj mora upoznati njihove prirodne
sklonosti i umne sposobnosti. Odlučan je protivnik tjelesnog kažnjavanja.
Od predmeta na prvo mjesto stavlja gramatiku pa glazbu ( ona koja podiže
herojski moral). Za upis u retorsku školu nije bitna dob već intelektualna
zrelost, sposobnosti i napredak. učitelji moraju biti moralno zdravi i
autoritativni.
ODNOS RANOG KRŠĆANSTAV PREMA ANTIČKOJ KULTURI –
novu religiju kršćanstvo, prihvaćali su najprije robovi, zatim siromašni,a
onda imućniji i ostali stanovnici jer ih je privlačila svojim učenjem o
jednakosti svih ljudi pred Bogom i vječnim životom. Tijekom vladavine
Konstantina, kršćanstvo postaje državna religija. Kršćanstvo je antičku
kulturu smatralo grešnom i poganskom, tj. mnogobožačkom pa je svoje
vjernike opominjala da je ne proučavaju i da je se odreknu. Fizički odgoj
kult ljepog i zdravog tijela, rano kršćanstvo je zanemarivalo jer je dolazilo
iz mnogobožačke Atene i proturječilo je kršćanskom propovjedanju. U
toku ranog srednjeg vijeka među crkvenim predstavnicima razvila su se 2
pravca:
1. koji su smatrali da se grčka filozofija može proučavati jer je
prethodnica kršćanstva ( predstavnici istočne crkve Kliment ,
Origen)
2. koji su odvajali svaku mogućnost izmirenja kršćanstva i antičke
filozofije (Tertulijan).

EPOHA HUMANIZMA I RENESANSE

PEDAGOGIJA HUMANIZMA:
Tijekom 14. i 15. st. ubrzano se razvijaju zanati, trgovina, gradovi -
države, te manifaktura. Koja je obilježje raspada feudalizma i začetak

14
 kapitalističke proizvodnje. Sve više raste neprijateljstvo između
građanske klase/ buržoazije i feudalaca, usljed koje dolazi do vjerskih
ratova širem Europe. Nova građanska klasa ističe optimizam, zdravog i
aktivnog čovjeka i razvoj novog pravca humanizma. Humanisti ističu
Juvenalovu izerku – „zdrav duh u zdravom tijelu“. Pedagogija
humanizma posvećivati će najveću pažnju tjelesnom odgoju i zdravlju.
Razvijaju se prirodne znanosti i matematika. Ljudski rad trebao je
predstavljati temelj društvenog života, kao i temelj razvoja slobodne
ličnosti . intezivno se razvijaju različite umjetnosti, kao odraz antičke
klase. Doba je velikana umjetnosti, u književnosti, slikarstvu ,
kiparstvu. Ponovno se širi grčki jezik među višim slojevima
stanovništva. Latinski postaje književni.

PEDAGOGIJA RENESANSE – razvijanje dječje aktivnosti i osobnog

rada na sebi, intelektualni razvoj mlade ličnosti. Od 14. – 15. st,
pedagozi traže šire i raznovrsnije nastavne planove i programe. Ističu se
predmeti kvadrivijuma, iako su jos uvijek značajni i predmeti trivijuma.
Proširuju se nastavni programi, predmetima prirodnih nauka. Sve se
više proučava povijest. Crkva gubi monopol nad školstvom, iako je
većina škola još uvijek pod njenom kontrolom. Naglašava se ideja u
kojoj učenje i nastava moraju privući učenika svojim sadržajem, dok se
učitelj treba brinuti o sposobnostima i interesima učenika.
ZAKLJUČAK – pedagogija humanizma i renesanse obilježilo je veliko
zanimanje za dijete, kao osobu. Zadatak odgoja bio je razvijati mladu
ličnost, nastava je morala biti zanimljiva. Pedagozi su zahtijevali
vođenje brige o psihičkom i interesnom razvoju djeteta.
GLAVNI PREDSTAVNICI HUMANISTIČKE PEDAGOGIJE –
ITALIJA – V. Feltre – prvi ostvario ideju škole u prirodi, kod djece htio
odgojiti umjerenost, prostorije su bile visoke prostrane i sa puno zraka i
svjetlosti, nije pravio razliku između bogataške i siromašne djece. U prvi
plan stavlja moralni odgoj.

15
FRANCUSKA – F. Rabelais ističe kult novog čovjeka, daje sliku zorne
nastave, veliku važnost daje raspoloženju učenika, osnovom moralnog
odgoja smatra religiju i život ispunjen radom.
M. Montaigne – napisao „ Oglede“ koji su sastavljeni od 3 elementa, plod
trostrukog autorovog razmišljanja, glavni problem koji treba riješiti je
sreća.
ŠPANJOLSKA – L. Vives „ de disciplinis“
SJEVERNE ZEMLJE EUROPE
OSTALE ZEMLJE – HRVATSKA – Humanizam: Marko Marulić, Juraj
Šižgorić, Jakov Bunić
Renesansa: Marko Marulić, Šiško Menčetić, Hanibal Lucić

REFORMACIJA I PROTUREFORMACIJA

Protestanske škole u Njemačkoj- u to vrijeme da bi povećao crkvene

prihode J. Tetzel prodavao je indulgencije ( oprost koji je grešnikovoj duši
trebao skratiti boravak u čistilištu ako umre u grijehu.
Martin Luther – oštro je osudio taj pokret, okomio se na cijelu crkvenu
upravu i zahtjevao da evanđelje bude jedini izvor vjere. Od crkve je
zahtjevao skromnost, život bez raskoši. Počeo je crkveni i društveni pokret
nazvan reformacijom i protestantizmom. Luther je predavao veliko
značenje odgoju mladeži i cijenio je učiteljski poziv. Zalagao se za
otvaranje škola i obvezno školovanje dječaka i djevojčica.
J. Sturm – organizirao latinsku školu pod nazivom gimnazija. 3 ideje je
uzeo kao cilj odgoja – pobožnost, rječitost i znanje. Njegova gimnazija
dijelila se na 9 razreda i 10 pripravni.
Red Isusovaca imao je zadatak da se bori protiv reformacija i svih
protivnika katoličke crkve.

16
 SREDNJI VIJEK

Škola, prosvjeta i pedagogija u srednjem vijeku može se podijeliti prema

razvitku društva, ekonomije, kulture na 3 razdoblja:
Od propasti ZRC
Epoha Skolastike
Epoha humanizma i renesanse
Nakon pada ZRC u povijesti počinje srednji vijek i doba feudalizma.
Karakteristike – seoska privreda i podjela društva na staleže
CRKVENE ŠKOLE – vrste crkvenih škola:
Samostanske
Katedralne
Župne škole
Samostanske škole – u početku su polazili samo dječaci koje su roditelji od
ranog djetinjstva odredili za svećeničko zvanje. Ta su djeca učila i živjela u
samostanima. S vremenom se mogu u samostanskim školama školovati i
druga djeca, zbog čega se u njima osnivaju 2 dijela:
Interni – za djecu koja se pripremaju za svećenike
Eksterni – za djecu koja će nakon školovanja biti svjetovnjaci.
Učitelji su bili svećenici. Učilo se čitati i pisati na latinskom te vjeronauk.
Za prepisivanje u samostanima se osnivaju Skriptoriji.
Katedralne škole – osnivale se u crkvenim središtima koja su bila sjedišta
biskupa. Sadržaj nastave je bio na višoj razini od samostanski. Počinju se
proučavati i predmeti tzv. Trivium – gramatika, dijalektika i retorika, a
nešto kasnije i predmeti kvadriviuma tj. aritmetika, geometrija, astronomija
i teorija glazbe.

17
Župne škole – osnivaju se uz crkvene župe, pohađali su ih manje grupe
dječaka koje je podučavao župnik, a ponegdje i crkvenjak – zvonar. Učio
se vjeronauk , čitanje crkvenih knjiga nalatinskom, pisanje i pjevanje
molitvi. Sadržaj nastave – čitanje, molitve na latinskom, 150 psalma,
čitanje crkvenih knjiga, sveto pismo i račun. Nastavne metode – zasnivale
sus e na pamćenju, nastava samo na latinskom.
Harbanus Haurus – jedan od najznačajnijih svećenika osnovao je
samostalnu školu gdje je prevladavao trivijum i kvadrivijum.
ODGOJ FEUDALNOG PLEMSTVA – dječaci plemićkog porijekla
odgajali su se drugačije nego svećenici. Vojnofizički odgoj temeljio se na 7
viteških vještina: JAHANJE, PLIVANJE, BACANJE KOPLJA,
MAČEVANJE, LOV (pripremaju fizički snažnog i vještog
vojnika/ratnika), IGRANJE „DAME“ (razvija sposobnost orjentiranja i
izrade plana za napad i obranu.) i PRAVLJENJE STIHOVA ( izražava
odanost i vijernost svom feudalcu i višem društvu.)
Viteški odgoj težio je vanjskoj uglađenosti, a intelektualnom odgoju sve do
12. st, nije se posvećivala pažnja. Osnivaju se dvorske škole. Feudalci su
mlađe sinove slali najčešće u samostane da postanu svećenici, a kćeri u
ženske samostane, najčešće benediktinske.
DOBA SKOLASTIKE - teži da izmiri razum s religijom. Težila je
usklađivanju vjere i nauke pa su se često vodile javne rasprave. Po uzoru
na arapske visoke škole osnivaju se prva europska sveučilišta. Razvoju
skolastike mnogo su pridonijeli arapska kultura, srednjovjekovna
sveučilišta i bizantska kultura s kojom se Europa upoznala tijekom
križarskih ratova.
NOMINALISTI – oslanjaju se na Aristotelovo učenje. Smatraju da realno
postoje samo pojedinačni predmeti, a opće samo se čini da postoji.
REALISTI – polaze od shvaćanja da opći pojmovi realno postoje dok se
sve pojedinačno samo čini da postoji (Platonovo stajalište). Prvi istaknutiji
skolastičari bili su Anselmo Canterburyski (težio da vlast eng. Krajeva
potčini crkvi ) i Pierre Abelard – težio izmirenju nominalista i realista

18
Najpoznatiji misilac bio je Toma Akvinski on smatra da se sve nauke
potčinjavaju teologiji koja je iznad svih. Zastupa besmrtnost duše i da je
krajnji cilj čovjekova života postizanje blaženstva na drugom svijetu.
POSTANAK I RAZVOJ SVEUČILIŠTA – u 7. st, počele su se osnivati
visoke škole u kojima su se predavale mnoge znanosti. Predavači i studenti
tih škola činili su korporaciju. Svaka korporacija imala je 3 stupnja:
feudalno plemstvo,paž – štitonoša – vitez, a visoka škola – scholarius –
bakalaurus – magister. Prva srednjovjekovna učilišta nije osnivala crkva,
već znanstvenici, gradske uprave i stanovnici. Na čelu sveučilišta bio je
rektor. Katolička crkva osnovala je Parisko sveučilište, pa onda i u
Francuskoj, Njemačkoj, Engleskoj. Na čelu je bio predstavnik biskupa –
kancelar. Srednjovjekovna sveučilišta dijelila su se na 4 fakulteta:
artistički, pravni, medicinski, bogoslovni, a svaki je imao svoga dekana.
Nakon proučenih predmeta trivijuma dobiva stupanj bakalaura, a nakon
proučenih predmeta kvadrivijuma dobivao je stupanj magistra.
GRADSKE I OSTALE ŠKOLE - crkvene škole više nisu mogle
zadovoljiti potrebe zato udruženja zanatlija ( cehova) i udruženja trgovaca
( gildi) počinju osnivati škole.u 8. st, škole cehova i gildi se sjedinjuju i
postaju gradske, a uzdržavaju ih gradske uprave. Plaćala se školarina te su
se gradile školske zgrade. Razvitak školstva potkraj prve polovice srednjeg
vijeka obilježava borba protiv monopola crkve i približavanje sadržaja
nastave života tog vremena.
ODGOJ I OBRAZOVANJE U BIZANTU - crkva je nesumnjivo imala
važnu ulogu. Zadatak crkvenih starješina bio je da pomoću religije
pridobiju narod za vlast pa su se osnivale opće crkvene škole, pristupačne
svoj djeci. Uz njih djelovale su i zanatlijske škole, visoke škole.
Obrazovanje je bilo mehaničko, stereotipno i prožeto religijom.
7 VITEŠKIH I SLOBODNIH VJEŠTINA:
7 slobodnih vještina: Trivium – gramatika dijalektika retorika
Kvadrivium – aritmetika, geometrija, astronomija i
teorija glazbe

19
7 viteških vještina – jahanje plivanje mačevanje, lov, bacanje koplja,
igranje dame i pravljenje stihova.

20