VAŽNOST TJELOVJEŽBE

Današnjim školskim obezama, sve majnje vremena posvećujemo zdravom načinu

života. Sve više sjedimo, a sve manje se krećemo. Učenje, pisanje, jednostavno
traže sjedilačk načn, kako u školi, tako I kod kuće.
Trenutke odmora provodimo sve više pred nekm ekranma. Ovdje mslim na televiziju,
laptope, kompjutore ili ono što nam je stalno dostupno , a to su mobteli. Uvijek neki
ekrani, veliki ili mali.
Sami po sebi privikavamo se na , sve manje kretanja, vježbanja, a sve više
prihvaćamo tako reć opuštanje u fotelji. Mislm da nije pravedno, da sa petnaest,
šesnaest godina nogomet, odbojku, ili bilo koji drugi sport ne možeš trenirati u
klubovima rekreativno, jer nisi krenuo trenirati od prvog razreda, I sami treneri kažu,
a sad je kasno. Moje pitanje glasi : za što je kasno? Kasno je da razgibamo, ruke,
noge, kasno je za skakanje, trčanje? Možda nismo svi za nogomet, atletiku, rukomet,
ali misli da pokoji sat tjelesnog, više, treba uvesti što prije. Sve više gledam starije
oko sebe koji vježbaju,jer imaju neke tegobe, pa im baš vježbe pomažu, ili bilo koja
druga fizička aktivnost.
Prema školskom rasporedu više su zastupljeni svi ostali predmeti, osim tjelesne I
zdravstvene kulture. Mislim da to ne ide nama u korist. Poštujem, da svaka nova
lekcija koju obrađujemo u školi, za nasi ma velike koristi, ali isto tako mislim, da bi
nam nekoliko sati tjedno, za tjelesnu I zdravstvenu kulturu I te kako bilo od koristi.
Sve osnovne vježbe koje znam, naučio sam na satovima tjelesnog. Vježbe za
istezanje, obilkovanje, ili jednostavno, malo više igre odbojke, nogometa, trčanja,
skakanja, nama bi I te kako dobro došlo, nakon dva, tri, četiri sata sjedenja u klupi,
ma kako god to lako izgledalo.
Naučili smo iz biologije, kemije, povijesti da se čovjek razvijao kretanjem, da nismo
stvoreni da sjedimo, ležimo već da se krećemo. Stručnjaci, sve više govore o tome
kako, kroz fizičku aktivnost mozak bolje radi, svježiježiji je. Mišići, kosti su čvršći, a
najvažnije je što se I mi onda osjećamo bolje.
Nakon nekoliko sati matematike, kemije, bilo bi dobro malo trčati, skakati, a uz to
možemo si dati nadimke naprimjer kao formule iz tih predmeta. Tako bi kroz igru
ponavljali ono što smo učili,a siguran sam da bi lakše savladavali nova gradiva.

Toma Štokić, II c