Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini

godina 25, knjiga 1 i 2, januar-juni 1913. godina

strana 133-150 i 151-194

Turski rudarski zakon

Fehim Spaho

Autor navodi da je među turskim rukopisima u biblioteci Zemaljskog muzeja našao i opsežnu
zbirku turskih zakona, fermana, fetvi i drugih propisa o raznim granama državne uprave. Materijal
se u većem dijelu odnosi na evropski dio Osmanskog carstva, naročito Bosnu i susjedne zemlje. U
drugom dijelu te zbirke nalaze se četiri turska rudarska zakona, od koji su dva datirana iz 1536.
godine, a druga dva nemaju datum, ali se pretpostavlja da su iz istog doba.
Do tada nije bilo poznato da je Osmansko carstvo u srednjem vijeku imalo kodifikovane rudarske
propise. Znalo se da je Sulejman Zakonodavac izdao mnogo zakona, ali se za rudarske zakone nije
znalo.
Bilo je, stoga, više interesa da se ti zakoni publikuju, a bili su i zanimljivi zbog miješanja tri
različita prva. Pored šerijata i osmanskog prava, tu su i naši domaći pravni običaji, naročito
dubrovački, a još je i primijenjeno sasko rudarsko pravo.
Glavni izvor bogatstva bosanskih i srpskih zemalja bilo je rudarstvo, koje je za vrijeme osmanske
vldavine napredovalo.
Iz prva tri kanuna vidi se da je najvažnije rudarsko mjesto turske vlade bilo Kratovo. Od 15. do 16.
vijeka tu je bio znameniti rudarski srez, a tu je kovan srebreni i bakreni novac. Pored Kratova,
značajno rudarsko mjesto bilo je Novo Brdo (nalazi se u predjelu između Kosova polja i bugarske
Morave), koje je ranije bilo i značajna gradska naseobina u unutrašnjosti balkanskog poluotoka. O
blagu u Novom Brdu su čak u svijetu pripovijedane različite priče.
Najveće rudničko područje srednjeg vijeka prostiralo se na vrelima Rasine, Toplice i Laba, a zvalo
se, po najvišem vrhu u tom kraju, zajedničkim imenom Kopaonik.
Vrlo značajno rudničko mjesto u srednjem vijeku je i Rudnik, koji leži u središtu Srbije.
Bosanski rudnici su u ovim zakonima navedeni pod skupnim nazivom Bosna, s tim što je Srebrnica
posebno spomenuta.
Srebrnica je u kasnijem srednjem vijeku bila najveći rudnički i trgovački grad među Savom i
Jadranskim morem. U srebrničkim rudnicima kopalo se najviše srebro i nešto olova, a tu je bila i
kovnica novca. U gradu je bilo Sasa, dubrovačkih trgovaca i domaćih Slavena. Sredinom 16. vijeka
ovi su rudnici potpuno zapušteni.
U srednjem vijeku rudarsko mjesto bio je i Zvornik. Izvoz zlata iz Zvornika u Dubrovnik spominje
se još 1428. godine.
U 14. i 15. vijeku znameniti su bili rudnici u Olovu, ali i za vrijeme osmanske vldavini, posebno u
16. vijeku. Tu se kopala i izrađivala olovna ruda.
Za vrijeme osmanske vlasti znameniti su bili vareški željezni rudnici u Borovnici. U najstarijem
sidžilu Careve biblioteke u Sarajevu iz 1551. godine postoje dvije bilješke o tim rudnicima.
Među olovskim i vareškim rudnicima bio je i bosanski grad Dubrovnik, za koji postoji vjerovanje
da su ga sagradili dubrovački naseljenici i nazvali po svom rodnom gradu.
Najzapadniji rudnički srez Bosne ležao je u području Lepenice u dolinama njenih protoka Kreševke
i Fojnice. Početkom 15. vijeka spominju se četiri mjesta iz ovog kraja kao sredita bosanske trgovine
rudom: Fojnica, Kreševo, Dusina i Deževice.
Koliko se radilo na unapređenju rudnika vidi se i iz drugih kaknuna u ovoj zbirci, kojima je
propisana carina za uvežene predmete. U tim kanunima stoji da se stvari potrebne za posao u
rudnicima, kao npr. alat i slično, oproštene od carine.
1. Rudarski zakon i uredbe

U turskom rudarskom zakonu najprije se spominju rudnici u Kratovu i Novom Brdu, gdje se navodi
da dohodak nije više na istom nivou kao ranije, što je velika šteta za državni imetak. Određeno je da
se sazna zbog čega je došlo do takvog opadanja u proizvodnji i kako bi se to moglo unaprijediti. Ti
su zadaci povjereni kadiji od Korice i nadzorniku Omeru. Naloženo je da se kadije u tim mjestima,
gdje su se nalazili rudnici, postave kao nadzornici nad rudnicima i da sa povjerenicima postavljaju
kao sposobne i pouzdane ljude, da nadgledaju njihov rad.
Dati su dalji detaljni nalozi u vođenju i nadziranju poslova u ovim rudnicima. Kadije su bile
obavezne čuvati svaki dram srebra, a u slučaju njegovog gubitka ili krađe, slijedile su oštre kazne.
Prihodi od rudnika su se bez odlaganja slali u carsku blagajnu. Obavezni su slati izvještaju o stanju
u rudnicima. Za napredak ili nazadovanje rudnika odgovarali su kadije. Kadijama nije bilo
dozvoljeno da šalju svoje namjesnika da obavljaju ove poslove.
Rudari koji ne izvršavaju svoje poslove ili ih izvršavaju neuredno bili bi propisno kažnjeni.
Naređeno je da nalog, kada stigne kadiji, bude zabilježen u sudski protokol sa naznakom datuma
kda je stigao. Od tog trenutka postoji obaveza da se primjenjuje kao zakon. Kada rudarski
povjerenici (emini) budu odsutni zbog dostavljanja izvještaja o radu rudnika, na njihovo se mjesto
postavljaju zamjenici, koji će voditi računa o tome da rudnici ne stanu sa radom.

2. Kanun i rudarsko nazivlje

Svaki rov u rudniku ima 64 dijela.

Kada nemusliman vještak ili rudar opazi znakove rude, onda se na to mjesto postavi križ, kao
graditeljski znak. Ljuti koji žele u tome biti dioničari uzimaju dijelove i to dozvolom tog
nemuslimana. Taj nemusliman zove se uzbojnik, a dioničari verk (u saskoj rudarskoj nomenkaturi-
lica koja se ujedine da zajednoizrađuju rudu). Rov koji kopaju dok nedođu do rude zovu paun. Svim
radnicima u jednom rovu postavlja se poslovođa koga zovu hutman. Plaća koja se daje radnicima
rudnika zove se pomoć. Pomoć se plaća sedmično, a daje je hutman. Ukoliko učini pronevjerje, tada
se kažnjava izbacivanjem. O podjeli rude obavještavaju se povjerenik i dioničari. Srebro koje se
proizvede prijavljuje se kadiji, povjereniku i ćatibu. Srebro se zapečati, a zatim u sudu izmjeri i
zabilježi. Vlasnici srebro nose u talionicu na preradu. Opisan je postupak kovanja novca i načini
sprečavanja zloupotreba. Osim toga, zakonom su određene i mjere za rudu.

3. Carski kanun i uređenje u rudnicima

U rovovima trebaju biti zaposleni valjani ljudi i pouzdani bankari (šafari). Kada se ruda iz rudnika
dijeli i obračunava sa radnicima, tada račune svodi povjerenik. prilikom obrade i mjerenja rude
potrebno je na onu koja je obrađena i izmjerena staviti određeni znak kako bi se mogla izdvojiti.

4. Stari saski zakon i ljudski rudarski običaji

Po fermanu sultana Sulejmana sina Selim hana određeno je da se kao i prije u rudnicima vrši saski
zakon, koji je od davnina uveden, s tim što je određeno njegovo tumačenje.

- „Kada jedan šurf ostane tri sedmice prazan, ko god dođe i počne ga raditi, njegov je, niko
mu ne može zabraniti.“
- „Kada jedan rov, iz kojeg s ruda vadi bisagama tj. vitlom, ostane 6 sedmica prazna, ko god
dođe i počne kopati, neka je njegov. Ali kada počne roviti, ako se tu nađe i staru vlasnik,
neka polovina riva bude starog vlasnika, a ako se na rovu ne nađe, neka mu se ništa ne da.“

- „Ako je sporno, na koju je stranu rov izmjeren, onda na koju stranu svjedoci posvjedoče,
neka se na onu stranu odredi.“

- „Kada neko počne kopati rov, bio star ili nov, treba da uzme svjedoke, koji se primaju po
šerijatu.“

- „Ako jedan rov traži prolaz kroz polje drugog rova, ako hoće drage volje, neka da, ali neka
silom ne uzima. Ako da prolaz, ne može biti mjera onim prolazom. I neka mu se ne čini
šteta.“

- „Ako se dva rova sastave na dnu, neka ga zajednički troše.“

- „Ako se rovovi pokvare, a ne mognu se naći varkovi, neka se ljudima iz majdanskih hasova
prema njihovom stanju razdijele, neka se svakome da prema njihovom stanju dio, da radi, a
neka se nikako ne pusti, da rovovi stoje prazni, neka svakako rade.“

- „Imali rovovi rude ili ne, kanunski je običaj na površini zemlje. Ako rov nađe rudu na
susjednom polju, ne treba na tu rudu protezati mjeru, a kada probiši rov može je uzeti.“

- „Kada na novom mjestu otvaraju rov, ili kada stari rov oživljuju, ko god bude tu prisutan,
neka bude svjedok. Bio dobar ili rđav, bio musliman ili nemusliman, svakoga se
svjedočanstvo prima, drži i po njemu se radi.“

- „Ako neko ukrade rudu neka mu se uzme 25 ferfera (perpera) globe. Svaki se ferfer računa
po 12 akčeta. Ili neka se kazni.“

- „Ako neko u rudniku namjerno pokvari rudu, neka mu se uzme 25 perpera globe, ili neka se
ponizi i kazni. Neka se stvar riješi po saskom kaknunu i ljudskom običaju.“

- „Ako neko u rudniku bude optužen zločinom ili dugom, pa ga zatraže neka ga iz rudnika ne
uzmu i ne idu s njim, to nema, ima samo, da ga pridrže, neka da jemca, dok bude sabor, a
dotle neka radi u rudniku, neka mu mjesto ne ostane prazno. Kada bude sabor, ako mu se što
dokaže, neka hak podmiri vlasniku i neka preda.“

- „Ako se neko u rudniku pogodi za rudu i proda je, pa kasnije odustane od toga i ne uzme
onu rudu, propašće kapara, koju su dali, ne može je uzeti.“
- „ Ako se rov koji je ozakonjen, burom (vjetrom) pokvari, neka po običaju i kanunu stoji
godinu, šest sedmica i tri dana. Iza toga ko god ga uzme i počne izrađivati, može ga uzeti,
njegov će biti, niko mu ne može zabraniti.“