Biblioteka Zora

Knjiga 45
Antun Šoljan
Hrvatski Joyce
i druge igre
 . . r;

Život i rad Šimuna

. i
''
Freudenreicha,
•,<: < • hrvatskog Joycea
(1900-1975)
i njegovo kapitalno djelo
Buđenje Smail-age
Uvod

Rukopis kapitalnog djela novije hrvatske knji-

ževnosti, Buđenje Smail-age, bio je priređen za
tisak još godine 1975, iste godine kad je naš
veliki pisac, potpuno zaboravljen, dovršivši svoje
besmrtno djelo, neprimjetno umro. Njegova
smrt nije bila nigdje zabilježena: ni njegovi
najbliži nisu mogli vjerovati da netko tko je
>>Živio<< kao on, može >>umrijeti«.
Zašto ovo besmrtno dj e lo podastiremo j avnosti s
tolikim zakašnjenjem? Prvo, nitko ga nije htio
objaviti jer da, kako je djelo zbilja besmrtno,
nije trebalo žuriti; i drugo: čekalo se ovih dana
da cijela umjetnost »umre« -time bi se dakako
uštedio trud oko pojedinačnih nekrologa.
Jadni Šime! Izdahnuo je u stvaralačkim mukama,
sagorjevši u bitci za posljednju, kako se to
zastarjelom terminologijom nazivalo, >>rečenicu«
(koja možda upravo zbog sagorijevanja i počinje
riječju >>pečena«). Neupućena javnost držala ga
je >>kabinetskim piscem« (un scritore per gabinet-
to) koji piše samo za elitu; on se međutim toliko
trudio da se zbliži s masama, da su upućeniji
govorili da >>masira«. Neka ovo prvo objelodanji-
vanje njegova djela bude i njegov trijumfalni
ulazak u gajeve Akademije koje je on, opsjednut
svojom magistralnom temom Age, često nazivao
gagajevima Agademije!

7
Šimun Freudenreich rođen je 1900. u zaselku
Kozari pokraj Zagreba, tadašnje naše kulturne
metropole (Zagreb, ne Kozari). Njegovu sudbinu
najbolje ilustrira da tamo danas nema ni po
njemu nazvane ulice (u Kozarima, ne u Zagre-
bu). Potječe od majke Micike, pralje iz sela
Kozari, za koju je sam Šimun ponekad tvrdio da
se zvala Nora (veza s Ibsenom) i da je odvjetak
staroga kozarskog plemstva što u tom kraju ima
starodrevnu kuriju. Sa stanovitim ustručavanjem
moramo ispraviti tu njegovu ibsenovsku, kurio-
znu genealogiju i proglasiti je, što i jest, >>pat-
kom<< koja potječe odatle što su mu majku,
rodom skromnu osobu, nazivali katkad od mila
>>nora Micika<< ili samo >>nora guska<< (nipošto
>>patka<<, kao u Ibsena). Time smo doduše polju-
ljali njegovu vezu s Ibsenom, ali smo je zato
učvrstili na drugoj strani, s Joyceom: očigledna
je podudarnost s Norom Barnacle (što znači
>>divlja guska<<), dugogodišnjom Jamesovom pri-
jateljicom, pa je time i objašnjena Šimunova
opsjednutost >>guskom<< u Buđenju Smail-age.
Otac Šimunov bio je austrijski konjički časnik
Franz Ferdinand Freudenreich, poznati veseljak
koji je u bečkim krugovima nosio ponešto nesta-
šni nadimak >>FFF<< - što cilja na početno slovo
njemačkog glagola koji opisuje radnju kojoj FFF
mora da je bio osobito sklon, a što su ga njegovi
harni hrvatski husari (HHH) preveli vrlo kurio-
zna u istom trostrukom smislu kao >>Tetrijeb<<.
>>Nikad manje od triput<<, bilo mu je navodno
geslo u grbu. FFF je proveo u Kozarima tri
burna dana, gdje je njegova regimenta imala
egzercir na obližnjim livadama, 1899. u jesen, na
8 9
samom prijelomu stoljeća. Kad ni stoljeće nije
izdržalo, nije čudo da je mlada Micika popustila
šarmu mladog i naočitog časnika - ta, bio je to
romantični fin de siecle i ondašnji Jugendstil.
Valja nam ipak opetovano naglasiti da Šimunovo
prezime Freudenreich nije ni u kakvoj vezi s
uglednom hrvatskom lozom glumaca i pisaca.
Samo zlobni jezici mogu reći da je on sam često
podgrijavao tu zabludu (ako je što podgrijavao,
onda je to bilo da mu je otac zapravo incognito
nadvojvoda Franz Ferdinand, koji je kasnije i
dolazio u Sarajevo da zapravo posjeti svojeg
sina). Ako i nije to srodstvo energično negirao,
onda je to zato što je u toj koincidenciji vidio
nešto simbolično: pripadao je, bar po zvukov-
nom srodstvu, o)Jitelji koja je zadužila ovaj
narod, a on se držao obaveznim da nešto od toga
duga naplati. (Zvukovnom srodstvu pripisivao je
uopće veliku važnost: kao i Američanin E.
Found smatrao je da treba prevoditi po zvukov-
noj sličnosti a ne po tzv. >>smislu<<.) Svojem
velikom prezimenjaku Josipu oduživao se tako
što je u svakoj prigodi s neskrivenim ponosom
isticao kako je Crna kraljica najveća hrvatska
drama, a u posebnim trenucima, možda uslijed
slaboga vida, tvrdio je i da je vidi (kraljicu, ne
dramu).
Drugo, odsudni je, izvukovno i duhovno srodstvo
jest Freud. Mladi je Šimun već oko prvog svjet-
skog rata, dok je pohađao >>građansku školu<<,
smjelo prigrlio mnoge Freudove ideje koje su
unatoč građanskom karakteru škole kolale među
naprednijom omladinom. To je dabome vrijeme
kada su sve škole bile manje-više građanske, ali
omladina je već uvelike postupala po Freudu.
Zna se da je Šimun veoma živahno i osebujno
širio Freudov nauk, osobito u paralelnom žen-
skom razredu. Iz toga razdoblja potječu stihovi
koji su možda prvi potezi kista na »portretu
umjetnika kao mladog Freuda<<.
Curo moja, kupit ću ti bundu,
budi dobra mome Sigismundu.
U ovim stihovima osjećamo ne samo vezu s
narodom, nego i nesebičnu i angažiranu tenden-
cioznost. Ovakvo >>svrhovito pjevanje<< bilo je
vjerojatno osnovom na kojoj je Šimun kasnije
gradio »teoriju fukcionalnosti«: u umjetnosti,
tvrdio je, jedino ono što je fukcionalno može biti
lijepo, ili opet, da jedino ono što je lijepo može
biti i fukcionalno. Razočaran u kasnijim godi-
nama Freudom, prešao je na drugi dio svojega
prezimena, proglasivši se Reich ovim učenikom:
sebe je smatrao »orgastički potentnim<< ali »sek-
sualno frustriranim proleterom<<, i potpuno se
prebacio sa stihova na prozu.
Ali nema sumnje da je njegovo pravo duhovno
srodstvo plod njegova vlastita izbora. Baveći se
marno svojom tzv. »stvaralačkom etimologi-
jom<<, znao je vlastito ime Šimun povezivati sa
staroirskim imenom Shem (Šem) - koje uistinu
odgovara našemu Jakov, što je opet na engle-
skom James, a što je dakako ime Joyceovo. Da
ova etimologija nije nimalo slučajna, bit će nam
jasno čim se sjetimo da je i svoje prezime,
Freudenreich, često volio fonetski anglicizirati u
Đojrić, što bismo mogli etimološki napisati kao
10
joy-rich - to jest, engl. »bogat veseljem<<, vese-
ljak, ergo, Joyce.
Ovu je dvogubu podudarnost imena i prezimena
Šimun shvatio kao mig božji: držao je da mu je
suđeno da bude hrvatskim Joyceom, pa odatle u
njegovu djelu tolike referencije na velikog irskog
dvojnika. Štoviše, hrvatsko-irsku vezu ŠF je volio
povlačiti n mnogim prilikama (a kad je trebalo,
spremno je i povući) pa je čak i narodna imena,
irsko i hrvatsko, izvodio iz zajedničke pradomo-
vine Hyrcanie, koju je često spominjao u svojim
klasičnim ekskurzima (vidi Buđenje). Jednako
podrijetlo dokazivao je imenima jezika koja se u
stanovitim oblicima javljaju kao erse i erva~ki.
(Da je ta njegova teza i danas živa, vidi se na
primjer u pjesmi Kanonizacija I. Slamniga:
Croatian, of course,
we are of Irish origin too .. .)
Zaista, veza s njegovim irskim alter egom (što je
on katkad znao izgovarati kao iilter ago - stariji
aga, u znak štovanja što ga je osjećao i za
Smail-agu) toliko je jaka kao da je posrijedi
kakva metempsihička partenogeneza zajednič­
kog pretka. Stoga neki veoma ozbiljni stručnjaci
tvrde da postoji mogućnost da je Joyceov bora-
vak u našim krajevima, osobito u Puli, ostavio
vidnog traga (čak da ga je, u tom smislu, »puna
Pula<<). Tj. da mu je Joyce pravi otac. Ako je to
točno, onda Šimunova godina rođenja mora biti
u našoj znanosti znatno pomaknuta.
I opet, jedva se može smatrati slučajnim, da je
Freudenreich svoje najstvaralačkije razdoblje
ll
proveo u danas slavnom buffetu Pula. Tu j e
svečano pred krugom okupljenih učenika,
upravo po Puli nazvanih njegovim pulenima,
izgovarao svoje tzv. minime. Tvrdio je da se
upravo tu vrši prava »pularizacija<< duhova, vode
prave »pulemike<<, da je to jednom riječju >>Ul-
tima Pula<< hrvatskoga duha. Tu je stvorio i svoj
glavni književnoteorijski termin, tzv. >>pool of
consciousness<< ili >>pula svijesti<<, termin koji se i
dandanas različito tumači: neki ga tumače krleži-
janski kao >>baru<<, močvaru u kojoj se guše
protozoe idej a, dakle, naše panonsko blato u
malom; neki kao >>bazen<<, futurističko, ničean­
sko mrijestilište ideja, planirano stvaralaštvo;
neki to tumače tako da je svijest >>sabiralište
najvrednijih iskustava, kao što je Pula okupljali-
šte naših najzdravijih snaga<<; neki ždanovski
raspoloženi kritičari izvodili su kasnije da je tu
zapravo riječ o >>pulji svijesti<< (pulja, rus. me-
tak), koja razara tuđinsku ideološku nadgradnju,
a kad treba zahvati i malo niže, pa tako nasuprot
idealističkoj Joyceovoj >>struji<< (znamo mi kamo
to struji!), stavlja takozvani >>realizam<<. Neki
pretjerani Talijani koji ni samom Joyceu ne daju
gušta za >>Struju svijesti<<, nego tvrde da je to·
ukradeno >>fiume de la mente<< iz 13. pjevanja
Čistilišta, ne daju gušta ni našem Šimi, pa tvrde
da je sve to samo >>pula al vento<<.
Isto tako nije slučajno da se, kad je napustio
potkraj života legendarnu Pulu, preselio k Vese-
lom mrtvacu, krčmi pokraj Mirogoja. Bio je to
paralelni prst sudbine: pored očite relevantnosti
atributa >>Veseli<< (prema Freuden i Joyce), ta je
krčma najbliži zagrebački ekvivalent dublinske
12
krčme Dead Man (Mrtvac) koja je dobila ime po
tomu što je isto tako stajala pokraj tramvajske
pruge (koje sad više nema) i pijanci bi se s
njezinih vrata često rušili ravno pod tramvaj.
Upućenom čitatelju ne treba posebno napomi-
njati da je njen vlasnik bio onaj fiktivni sanjač
Finnegana. Krug se time zatvara.
Nije stoga čudo da je sam Šimun Freudenreich
tvrdo vjerovao da je on reinkarnacija Joycea, tj.
da se Joyce u njegovoj osobi vratija kao Šime, a
da će se i on, u svoje vrijeme, >>vratiti<< u nekom
drugom. Katkada, pri piću, vjerovao je da je već
>>bio<< i >>Vratio se<<. Tu veliku temu obradio je u
svom magistralnom djelu Buđenje Smail-age.
To njegovo jedino nedovršeno ali veličajno djelo
u kojemu obrađuje >>uskrsnuće<< povijesti (zbog
čega su ga i nazvali >>našim Tolstojem<<) i koje
ovdje podastiremo čitatelju, sastoji se od samo
četiri rukom pisane stranice. Te četiri stranice
simbolički označavaju divovsku tetralogiju koja
bi da obuhvati balkansku povijest sve od pojave
Turaka naovamo. Možda će se četiri stranice
nekom učiniti nedostatnim za naš Pantheon- ali
ni mnogi drugi pisci ovog razdoblja nisu napisali
mnogo više, ili bi barem bilo bolje da nisu.
Uostalom, sam Freudenreich je jednom, kad ga
je netko u Puli nazvao >>nedovršenim gigan tom<<,
rekao lucidno: >>Bolje nedovršeni gigal)t nego
dovršeni patuljak!<<
Freudenreichova remek-djelo rezultat je njegova
neizmjerna poštovanja prema slavnim povije-
snim ličnostima (od kojih se mnoge spominju u
tekstu) te njegova trajnog i dubokog zanimanja
13
za Mažuranića. Taj se interes nipošto ne može
nazvati slijepim (a bome, ni šljepim) obožava-
njem: dapače, s kritičkim stavom prema Mažura-
niću (i povijesti uopće), u Smail-agi je vidio
velikana kojeg je uništila naša neuljuđena sre-
l
dina i jal. >>Mažuranić je našeg Smaju zamandalio
u planinsku izbu kao zvijere neko u zoološki
kavez!« - govorio je često Šimun. >>Naša samo-
ubojstvena kultura tako je kratkovidna da mješte
Šimun Freudenreich
raje šljepi Turke. A šamo šu naš Turci mogli Buđenje Smail-age
špašiti od onih Špenglera sa Zapada!<<
Uopće, držao je da je kriminalan odnos hrvatske
književnosti prema vlastitim junacima i junaki-
njama koji su listom Turci: Dedo Derviš,
Osman, Hasanaginica i, dakako, Smail-aga, koje
da je >>uzimala samo zato da ih popljuje<<. Tu
nepravdu 'je Freudenreich uzeo na se da je
ispravi.
A što se tiče većih i presudnij ih nepravdi povije-
sti, tu je duboko vjerovao, poistovjećujući sve
povijesne velikane u jednu osobu, u inkarnaciju
istog duha koji se opetuje, da će se Smail-aga
vratiti jednoga dana i staviti stvari na svoje
mjesto.

14
Nema sumnje, rekao bi onaj veseljak\ pe-
2
čena nam je guska . Već kad mišljasmo da je
finitivno kuhan i pečen, na lovački način 3 ,
agarniran con maggiorana trittata4 , sasvim
dezagažiran, deagtiviran, absolument gaga,
da su ga ugackali na onom polju i usolili
kako ti gavuna5 - eto ti nj ega ili ga opet !
Quidquid agis, prudenter agas 6, ili ti ode
grkljanin 7. Svi su već lakovjerno mislili da je
neki takav kao on odsvirao svoje kod Solfeg-
giorina8, .que il a tire son coupe berlina9 , ili
da ostanemo kod mužičke terni.inologije 10 , da
su mu uštikali bradu 11, da je otplavljen 12 u
waterklo 13 , da su mu pljunuli u još vruću
pileću juhu 14 . Ali - respice, respice - evo
njiare natrag u pravcatom genzemaršu15 , u
genetovskoj rekapitulanciji !16
Uzaman se tješiste, pobratime dragi, krotkim
i smjernim Turetom 17 - za sve lovčeve ovo je
retouropolje 18 , svako da se zapiše. Nije on
badava bio uznesen u pravoj apotekozi 19 ,
izbavljen 20 u planinsku izolanciju 21 , zajedno,§~ . ·o·
lf:.: ;,:- ;~ \) :" ~1~.
;(:,.)'1' ' ...
. ,-- v

lu::_ .·' ,
 priručnim oružjem! Mniješ pobro, da su ga
tu ostavili da bi ga istreblinkani 22 , od tri te
mrite23 aufšvicani24 bozi mogli povremeno
žvatati zlatnim zuberima25 , a zbog obnove
samopouzdanja? Ako tako mniješ, boztan si
pobro 26 , makar na bozima orao! I oni su
prićordani do ničega 27 .
Bilo je nešto zaumna u samoj toj zahumnoj
agiografijj28 . Bilo je počitanja u tom strahu,
nade u tom nagiranju !29
I ev_o, on se diže, Jišmail. Javlja se ko
Skriveni Imam, suficit za Sudnji dan !30 On se
budi tako temeljito, da nitko neće vjerovati
da se probudio, nego da je oduvijek bdio 31 ,
ili da se opetuje, bonapartenogenezom, u
circulus u vicoisusu 32 .
Javlja se kao naša Koba 33 , s gruznimi usna-
m?4, iz kojih suklja grjazni dahau: češnjak i
truli zubi. Javlja se ko da se samo ozračje
kaliguliralo 35 , sudlibina naša prešutno zacr-
l' njela26. Snažna mu pest iz stanca izgamzi!a37 ,
a u njemu kljunom gvozdenijem krst i pro-
l rok38 ljube se, ter se ljube!
Nadvi se sur orao pro nobis 35 iznad timorovi-
tih40 i zašljepljenih miševa: boj se onog tko. je
viko na ricorso rigoroviti !41 Eto ga, napokon
klipsa, sunce i mjesec mu u eklipsnama !42
18
Zaman vam se sad nadati >>Ako pak lipsa ?<<
Zar sam od sebe?
I gle, jaganjci43 su regbi tihi, što bijahu gorski
!avi, i sam se kamen odstoglasni pred njim
razlavljuje !44 Muku muče rapske sluge, ha-
zurno45 duraci huču! Svi uglavnom pokrivaju
oči ko šiparice pred tom verfiigte, verfiihre-
rische Fiktion46 , ne treba ih niti šljepit. Ni
pastijera nema, niti vola, e da bi volonterski
mrosnuo 47 ?
48
Nađoše se tu neki ameriganski touristi , pa
se odmah dadoše na fotoškljocanje, na ima-
gošljokanje49 (aus alten Europa).
~Smile, Smail, smile !50
I gle, dok oni tako laprdaju, na labrdi mu
lebdi zlurad smirkov osmijeh51 , tres sauvage,
te on grmi glasinom tourskom52 , valajhalaj-
skom:53
- Hic ergo sum !54
Nitko ne huknu Apage, već udariše u gusle i
zurle 55 , Aga-pe, Aga-pe56 , i stadoše mu se
pred noge prostirati, ko muhe na med , što
57
stoka što pasti jeri, što starice što novice58 , što
O'Mehr što O'Loš, Jašari ljuti i Bauci alevi ,
59
cijela družba noćna, društvolizni staleži i
redovi, guraju se da mu štujući ljubnu, gamze
jedan preko drugoga, jedan drugom čupa
vlasti60 , a sve tko će koga nadmašiti u ulagiva-
19
 f
nju, tko će se prvi uvući u ulagusicu61 , i
vritajuć se tako sve jedan drugog pomalo
tetrijebe 62 .
A Smajo, nasmajlan mit Schattenfreude63 ,
lynx und rex64 , čeka sve te ovozemne miše da
se ujedine, da sami odgovore na pitanje tko
je s njim, tko protiv njega ili ga.
- Tko će koga, pita~Jje je sada!
Anser anser- grmi aga65 •
Ali obuzeti svojom tkoćekogatijom66 , ne čuju
oni zaumnu objavu, ne vide olimpijske prska-
tive67, nego se dalje natječupaju na balkenja-
di68. Oni strani promatrači bijahu u nedomu-
ci69 pred tim rmpalijskim rvom.
- They are croating among themselves !70 -
uskliknuli su jedni, ne znajući doduše ratšta71
sebe rvu, ali znajuć da je glagol veoma
povratan u Rvata, rata-tata! Mač istoka,
bratijo. Amena s ramena, etceterum cen-
seo !72
li - Sie vielleicht iiberbalkanisieren - rekoše
drugi - aber Zmaji ist wirklich wunders-
ch6n !73
Svi se međutim toliko mlatij ah u da ne stigoše
ni prinijeti žrtvu Cosadamusu 74 . I svi pred
njim bijahu kriyi zbog nediviniziranja, a
stalno agakahu 75 j edni na druge:
l Uzašao je naš Agasfer88 u pošljednje iz vidika
ll 20
l
·l
il
- Tko j e protiv našeg pretka i napretka J16
Tko je tu taj Ante Muralo- zbacitelj Zpasite-
lja ?77
I u tom skandaliziranju, u toj permarnentnoj
poluciji mar po frajerimaJ1 8 A Ante Muralo
bijaše neki klipan iz puka, koji se hotio istaći
naprijed79 i bacati klipere, iz lokalnih motiva.
Prekrižiše se ljudi kad to vidješe, i tu nasta
smijurija svakojaka, jer vidješe da je golo-
guz, straga nema ničega. Vidi ti moj Muralo,
da je švedsko jedno, bacagao na bacagao one
svoje klipere, pa bjež pjehe u Finsku80 .
A ostali se ne mogu nikako nagložiti tko je
prvi pred gospodinom. Gužvanac je na znan-
stvenoj bazi, ima tu i terorije i praske 81 . A
naš Agamamori82 gleda te agrikultourne ago-
nes83, pa silnim gnjevom planu i suproć VIa-
horn i suprotiva Turkom84 , jer da su ko
nedostojni svog Jehvirera!
- Svi ste vi mješteraja85 - zagrmio je daleko-
vidno i dalekometno sa gore lovačke ~to vas
je zar naučila scienza nouva !86 . Niste vi meni
nikakav anser! Dođoh željan gusala, a gle
gusaka! Niste vi još zreli: bila bi to parodija
vlasti! To sleep again, noble spirit !87
I ostavio nas je s tim nasljednim riječima.
21
zviježđe, eno, iza onog brda dobra 89 , u zvi- Bilješke
ježđe morti moje Lire, što sad evo pjeva: priređivača teksta
-Pečena nam je guska! 90

l. veseljak- aluzija na Jamesa Joycea (engl. pl. joys

-veselja). Freudenreich se smatrao hrvatskim pan-
danom velikog Irca, a za to je nalazio i zvukovnu
potvrdu preko njem. Freuden (reich).
2. pečena nam je guska- fraza u značenju >>naša stvar
je propala<<. Odmah moramo primijetiti da ŠF time
uvodi tzv. temu naše stvari- »cosa nostra«- koju će
kasnije podrobno razviti. Ali i sama naoko bezazlena
kolokvijalna fraza mnogo je ambicioznija: znamo li
da je »pečenost« guskin kraj, pa prevedemo li kraj
romanskim fine, a gusku njemačkim Gans (u skladu
s kozmopolitskim idejama piščevim) dobit ćemo
fine-gans ili točnije Finnegans, što je dakako opet
upozoravanje na džojsovska stremljenja našega auto-
ra.
3. lovački način - Ostavimo li po strani Freudenrei-
chovu sklonost prema jelima tako priređenim (kao i
prema jelu uopće) ostaje nam daleka aluzija na
Lovćen, mitičko počivalište Smail-age. Znademo li
opet da se takav način internacionalno zove d la wild
(na divlje), vidjet ćemo u tomu odbljesak autorove
ideje, da je pogibija neshvaćenog Smaila posljedak
»divljačkog postupka« našeg neuljuđenog puka.
4. con maggiorana trittata. U lovačkom načinu odista
se koristi ova mirodija (vidi Mira Vučetić: Kuharica,
Zagreb, I. izdanje god. 1952 - već se onda itekako

22 23
»kuhalo<<). Istovremeno nam se doziva u pamćenje
r
l Kod Solferina) povezano je ovdje sa solfeggiom, pa
Mažuranić, koji je bez sumnje neizravno surađivao
na »sjeckanju« ili »mrvljenju« (tritm·e) Smail-age,
mitologizirajući to pogubljenje u istoimenu spjevu.
5. gavun. Dok su ostale riječi u ovom pasusu oči­
gledno motivirane zvukovnom igrom na aga (dez-
aga-žiran, de-ag-tiviran, gaga) a ugackati povrh· toga
sadržava i aluziju na »Gacka polje« (koje treba
razlikovati od Gackog, a i mnogih drugih, polja),
mjesto Smailove herojske tragedije, gavun nam se
na prvi pogled može učiniti zagonetkom. Međutim,
i ta z-ago-netka nam je rješiva uobičajenom disekci-
jom. Gavun naime hrvatsko je ime sitne ribe (ironi-
ja!) koje u mediteranskoj lingua franca glasi agon,
što augmentativno asocira na aga (dakle, veliki aga),
a i na njegovu samrtnu agoniju - iz koje će zatim
pobjedonosno uskrsnuti (>>eto ti njega ili ga opet«)!
6. Quidquid agis, prudenter agas, et respice finem -
glasi potpuni tekst ove poznate latinske izreke. (Što
god radiš, drži na umu agu, da na kraju ne budeš
reš.) Sapientes sat! Povezivanje age s klasičnom
starinom nije dakako slučajno: aga je agastos (grč.)
- »čovjek vrijedan divljenja«, pa i obožavanja. Mo-
žda samo treba upozoriti na krajnji finem koji
razvija osnovnu temu (fine guske, koja stoga i
skončava).
7. grk/janin. Jedan od Freudenreichovih legendarnih
composituma, u kojima je bio osobito bogat (reich).
Ova kombinacija Grka i Rimljanina govori ne samo
o fizičkom gubitku glave, nego i o neopreznom
gubitku cjelokupnoga nasljeđa evropske uljudbe.
8. Solfeggiorino. Opet compositum, ovaj put musi-
cum! Razbojište Solferino (vidi Lavoslav Vukelić:
24
time glazbena poduka (odsviravanje) postaje i histo-
rijskom.
9. Il a tire son coup. Na francuskom koliko i naše
»Odapeo je«. Spominjanje Berlina u ovom nizu
povijesnih velikana kaže nam da je posrijedi Hitler.
Coupe berlina, u sprezi, autoindustrijska je tipološka
oznaka. Njeno dublje značenje u kontekstu djela
nismo uspjeli dešifrirati: ne aludira li nam ona
možda na nekakva »kola povijesti« koja je diktator
»povukao«, kao motorna snaga civilizacije (što je ŠF
bez sumnje držao)? Ili bi bilo bolje to protumačiti
talijanskom frazom mettere alla berlina, to jest, da su
ga sa smrću ne samo otpisali nego i »Stavili na stup
srama«?
lO. muž ička terminologija. Nadovezuje se, kao muzi-
ka, na prethodni solfeggia, dakle simbol uljuđenja,
kojemu su kontrapunkt naši mužici. Ovu je kovanicu
ŠF preuzeo od Joycea, što nikako međutim ne bismo
smjeli brzopletno nazvati krađom. To je pitanje
duhovne srodnosti; Wahlverwandtschaft.
ll. uštikati bradu - poštucati? uštirkati? zamrsiti
kao da je vezena? Sve su ove konotacije vjerojatno
relevantne, ali malopređašnja »mužička terminologi-
ja« upućuje bez sumnje na Borodina (rus. boroda -
brada) i na popijevku Skaži-ka dyadya (tekstopisac
M. J. Lermontov), gdje su mužici udesili francuske
mundire o ruske bajunete - »O russkyje štyki« -
dakle uštikali.
12. otplavljen. Pored uobičajenog značenja, mora'llo
uzeti u obzir (kad znamo o kakvom se piscu radi) da
to znači i »lavom otpravljen«, što je upadljiva veza s
gorespomenutim Lavoslavom.
25

13. Water-k/o. Tu se Waterloo duhovito karakterizira
kao povijesna latrina, u koju je Bonaparte >>otplav-
ljen<<, kako je danas, u doba vodokotlića, moderno
misliti.
14. pljunuti kome u juhu. Idiom koji znači, dakako,
»pokvariti mu posao<<. Zašto je naš pisac dodao
»vruću, pileću<<? Jamačno ne bez razloga. Lasno bi
bilo reći da je htio biti slikovitiji ili da mu je baš
takva juha srcu prirasla. Razmišljanjem, međutim,
dolazimo da zaključka da je pisac ciljao na Thermo-
pilae, a možda čak i na onoga proslavljenog generala
koji je prigodom ručka ustrijelio vlastitu ženu s
riječima »Nema mi ništa mrskije od hladne juhe<<.
(Navodno je bila pileća.)
15. genzemarš je ovdje zatutnjao da nas podsjeti na
ratni kataklizam (Fine), a istovremeno na stalni
podtekst guske (pl. Giinse) koja se uvijek budi
(Wake).
16. genetovska rekapitulancija. U imenu Jeana Gene-
ta, francuskog autora koji se odlikovao njegovanjem
povijesne ironije, krije se očito genetska rekapitula-
cija - koja je zbog cikličkih poraza ujedno i kapitu-
lancija.
17. S ovim doslovnim citatima iz Smrti Smail-age
vraćamo se, nakon kozmopolitskih ekskurza, na
domaće tlo. To je veoma simbolično za našeg autora,
koji se unatoč deklariranom internacionalizmu uvi-
jek vraćao rodnoj grudi.
18. retouropolje. Etimologija Turopolja pripisuje se
ovdje korijenu turskom, a ne izumrlom bivolu -
turu. Prema tome, Ture nikako nije krotko, ono se
uvijek vraća (franc. retour) u metempsihotskom
duhu svih lo včeva (neo b. pl. um j. gen. lovaca,
26
J
'
ponovno asoctJaC!Ja s Lovćenom) dakle osva1aca
koji se hoće zapisati na naše tlo - što nas zacijelo
upućuje na Lovčeve zapise I. S. Turgenjeva (1818-
1883), možda zbog istog korijena u prezimenu (tour-
genus).
19. apotekoza. Ovaj portmanteau nosi više odjeće
l no bismo u prvi čas pomislili. U preodjetoj apoteozi
l
kriju se dvije nove riječi: prva, apoteka (ljekarna),
l služi tu vjerojatno da nam sugerira »mit kao ljekari-
ju<< - dakle apoteozu kao svojevrsnu društvenu
mandragoru. Time ŠF razotkriva dvosmislenost, bi-
i valenciju romantičkog spomenika što ga je Mažura-
i' nić ocrtao u Kobi: s jedne strane je to, po svjesnoj
l namjeri, opomena zavojevaču, a s druge strane
l podsvjesno, satanistička apologija personifikaciji
više sile. I jedno i drugo, prema ŠF, potrebno Je
»duši narodnoj<<. Opomena apelira na našu svijest, a
kićeni kič na podsvijest.
Drugi skriveni pojam jest koza - Capra hircus -u
nekim plemenima središnje Azije sveta i moćna
životinja, čija je krv kadra rastopiti dijamant. Naš
autor u njoj bez sumnje vidi »zvijere hirkansko<<
(vidi Shakespeare: Hamlet, II, 2) prema hircus.
Shakespeare je, dakako, sasvim konvencionalno,
mislio na tigra; š. F. upravo u kozi vidi onu suspreg-
nu tu, animalnu, ne sasvim objašnjivu moć koja
apelira na podsvijest.
U tome - podsvjesno, kao i obično - ima pravo: u
klasičnoj mitologiji, koza je životinja koja je othra-
nila Zeusa, pa joj je on, u znak zahvalnosti, odra
kožu i preradio je u štit (po čemu ga i zovu Štitono-
šom), a posthumno je proglasio Zvijezdom prvoga
reda. Stoga i kaže Aratus, pisac jedne grčke astrono-
i 27
i
l
 mije u stihovima (vidi Diels: Die Fragmente der
Vorsokratiker, Zagreb, 1983, str. 34):
Sveta Koza, prema predaji,
zadoji Zeusa sisom:
kozu Zeusovu pjesnici
olenijskom zovu.
Tako je koza postala »naša stvar« (cosa nostra).
Međutim, valja držati. na umu da se znatno, kako
nam kaže očevidac S. Panza (u El ingenioso hidalgo,
II. diO, str. 334, Zagreb, 1967) >>razlikuju nebeske
koze i zemaljske koze<<, pa je Šimun Freudenreich
bio skloniji mišljenju - u to vrijeme općem - da je
~oza što niže biće što neprijatelj pošumljivanja, i
IZfaža~ao ga često svojom minimom: >>Koza je ko-
za<<. Bw Je stoga često izložen napadima prvih tada
gorljivih feministkinja.
Kako, prema tome, treba shvatiti Freudenreichov
compositum? U apoteci je koza: lijek krije novu
opasnost. Oba su pojma u konjunkciji kao dvije
l strane Iste medalje, ili možda u opoziciji gdje se
koza - cosa nostra - dakle naša pastoralna primitiva
i:',il suprotstavlja globalnom ujedinjenju, kozmopolit-
,l
,ll
1
'.1.
skom lijeku za čovječanstvo (odatle apoteka a ne
ljekarna.) ' >>Ča i ti barjak ne viješ?<<) ili čak Zubehiir (pribor),
l'
Kad znamo autorovu teoriju o podrijetlu imena
hr:-atsk?g (vidi Uvod), shvatit ćeino da njegovo
pmmanJe koze nije nimalo kapriciozno, već duboko
promišljeno. Kao fusnotu ovoj fusnoti treba dodati
da se u drugom od dva spomenuta pojma krije
možda i čedna aluzija na autorovo vlastito mjesto
rođenJa- Kozari (vidi Uvod, str. 7). . kalemljena je u tekstu bogovima (boztan) i pobrati-
Zaista, on je u više prigoda predlagao da se grčki
28
r
l
l
grad Olene i Kozari (uključivši Kozari Bok) proglase
transtemporalnim gradovima pobratimima.
20. izbavljen. U posljednjem pjevanju, Smail-aga je
smješten u izbu. Za Freudenreicha je on doslovno
Spasiteljska figura, koja je time >>izbavljena<< od
l zemaljske Kalvarije, tj. kako sam Š. F. kaže u
jednom pismu, >>Od naše kravarije<<.
21. Izolancija - riječ skovana prema kapitulancija.
22. istreblinkani. Relevantni su pojmovi, dakako,
istrijebljeni i Treb/inka, logor smrti. Za relaciju
prema bogovima usp. Nietzsche: Also sprach Zaratu-
stra (I. izd., 1885).
23. Irite mrite. Strukturalna osnovica fraze jest >>trta
mrta<< (što označava >>Strah<< i upozorenje da »Vrdanja
više nema<<). U nadgradnji osjećamo utjecaj već
spomenutog glagola tritare, a u drugom dijelu sin-
tagme glagol mrijeti. Posrijedi je, dakle, i >>sječa
bogova<< i njihov >>strah od smrti<<.
24. aufšvicani. Relevantni Wortspiel na oznojeni i
Oswifcim, koji bi se možda mogao, uz stanoviti trud,
postići i na korektnom hrvatskom.
25. zuberi. Neki kritici vide u tome njemačku riječ
Zuber (čabar) koju povezuju s glagolom >>Čabarjak­
nuti<< (kao da se radi o paraleli Lovćena i Marjana:
ali vjerojatnije će biti da je posrijedi zubr, ili žubr,
poljski bivol, koji nije izumro poput turopoljskog.
Navodno, još živi oko pet stotina primjeraka. Odatle
možda slijedi, ako ih prispodobimo bogovima, i
lažna >>Obnova samopouzdanja<<.
26. obro si bostan. Fraza u značenju >>nastradao si<<
29
 mom (pobro). Upozorenje čovjeku da će »stradati
kao i bogovi<< ako se u njih pouzda. To nam potvr-
đuje i ironična transpozicija uzrečice >>makar na
kozi orao<< (s diskretnim podsjetom na autobiografi-
ju). Međutim, skriveni puntiglio, koji će nam se
kasnije objaviti referencijama na istu pticu (orla),
jest smisao da >>i iznad samih bogova imao orao« (to
jest, Smail-aga).
27. prićordani do ničega. >>Posječeni (tretirani) od
Nietzschea«.
28. agia grafija. Freudenreich, kako već znamo, drži
da Mažuranić u Kobi podsvjesno (zaumna) sanktifi-
cira Smail-agu, postavljajući mu zahumno (za hum,
tj. umjesto humka) čudan spomenik, zapravo nalik
na kapelu. On sam, š. F. čini to dakako posve
svjesno.
29. nagiranje. Veoma teško razbirljiv compositum:
>>negiranje age<< ili ako hoćete »negiranje age«, može
se tumačiti i kao >>naganiranje« (prema nagali -
revolver), koje kad ogolimo (nag-) otkriva počitanje
i potajnu nadu u njegov povratak.
30. Jišmail nije puka igra na Smail, nego ga karakte-
rizira kao sina Abrahamova (Geneza, 16, 12), izop-
ćenika iz društva >>čija će ruka biti protiv svakog
čovjeka«. Skriveni Imam je vrhovni duhovni i svje-
ll tovni autoritet u sufističkoj vjeroispovijesti, koji će
se pojaviti tek na Sudnji dan. Odatle je on naš
suficit, spas od moralnog bankrota. Obje ove vjerske
asocijacije ne pokazuju samo Freudenreichova uvje-
renje da >>vlast mora imati vjersko obilježje«, nego i
njegove ekumeničke napore u povezivanju vjera u
jednoj vlasti. Ta se ideja provlači kao crvena nit kroz
ovo sintetičko djelo.
30
31. oduvijek bdio. Literarna referencija: Finnega:
novo buđenje se često, i možda s razlogom, prevod1
i kao bdijenje, pa čak i kao Finnegani se bude, odakle
slijedi q. v. >>da se opetuje«.
32. circulus vitiosus oplodio je ovdje Giambattista
Vica (1668-1744), talijanski izumitelj povijesne spi:
rale koja prema š. F. nije drugo nego >>zatvorem
krug« diktatorske i pozitivne (bona:) parteno~enez~.
Treba ovdje napomenuti da je V1covo naucavanje
inspirirala Joycea u stvaranju svog magnum opusa.
33. Kaba. Freudenreich je u svakoj prigodi inzistirao
da posljednje, i za nj najvažnije pjevani: Maž~rani­
ćeva epa, naziva u ženskom rodu, '"?ozd~ d!jel?m
zato što je njemu samom ženskl rod b10 toliko vazan
za života. Međutim ne smijemo smetnutl s uma da je
Kaba i konspirativni nadimak J. V. Staljina. Da je
š. F. toga posve svjestan, upozoravaju nas sintagme
koje slijede.
34. gruznimi usnami. Ovaj instrumental, kao ni
instrument koji opisuje, nije tu sa~o zbog prošlosto:
ljetne patine. U ruskom su na tlm usna~a brkov1
(usy, usami). Možda stoga što s~ 1z ?;uuje,_ om su
grozni (groznyje), teški (gruznyje) 1h zalosm (grus-
tnyje). Na njihovo podrijetlo i kakvoću upozorava
nas malo dalje i grjazni dahau.
35. Veoma efektna slika: atmosfera koja se koagulira
u tiranina Kaligulu, a u sebi sadrži pravo ime objave
(-agu-).
36. Rimska imperatorska asocijacija nas je do~ela do
zacrnjenosti (prema tal. nero), kao 1 do sudhbme, lj.
sudbine koja se, kao i u starom R1mu carev1, ponav-
lja ad lib (itum).
31
 37. gamziti. U Mažuranićevu rječniku uz Smail-agu
riječ je rastumačena kao gmizati. Ovdje nas svakako
podsjeća, među ostalim, na gans.
38. krst i prorok. Ekumenska simbioza u liku >>gvo-
zdenog orla« (Kljun!). Citat je gotovo doslovno
preuzet iz Mažuranića, iako tamo u drugom kontek-
stu drugo znači. Freudenreich nas međutim ponovno
upozorava na Mažuranićevu podsvijest, koja je kao
i u Balzaca, radila protiv njegova uvjerenja. ·
39. sur orao javlja se ovdje u punom sjaju simbolič-
. kog značenja. Kao Hopkinskov Sokol, nalik je na
Krista koji »moli za nas<< (ora pro nobis), ali je »Za
nas<< i orao, simbol svjetovne moći.
40. timoroviti. Eklatantan primjer Freudenreichova
dvosmišlja: bojažljivi (od lat. timor - strah), ali
skloni orlu (prema timor- planina, stijena).
41. tko je viko? To je jasno G. B. Vico, za kojim u
stopu slijedi njegov pojam ricorso (opetovanje povi-
jesti), obogaćen proročkim »povratkom iz gore<<
(rigoroviti), koji je pun unutarnje, idejne i ljudske
discipline (rigoroznosti). Za kristovske asocijacije uz
»povratak iz gore<< usp. A. Toynbee: A. Study of
History.
42. Kad znamo da je za F-a apokalipsa jedini spas
čovječanstvu, možemo pojmiti da je on željno doče­
kuje- ona napokon klipsa. Svjetlila se apokaliptički
gase, Smail ih je nehajno »zataknuo za uho<< (kao
klipsne), prema kajkavskoj kolokvijalnoj frazi (još
običnije: škrlak). S druge strane, svjetlila su možda
jedini podesni božanski ures koji se suprotstavlja
l umjetnina iz evropskih muzeja, ili na recentnu ame-
accoutrementu u Kobi.
32
43. jaganjci. Cijeli je citat iz Smail-age, a u samoj
riječi se ujedinjuju vjerski simbol, simbol apsolutne
vlasti i agino ime (-aga-).
44. varijacija na »Od sto glasa glasa čuti nije<< (SSA).
Kamen se dakako razvaljuje, ali gubi i !avska obilje-
žja. Cf. Zv. Balog: Razlavljeni lav.
45. hazurno- pripravno; ali i korisno (od hasna), pa
možda i pobožno (od azur).
46. njem. »zapovjeđena, zavodnička fikcija<<. Iako je
njemački malo klimav, u izgovoru izvornika zamje-
ćujemo tri karakteristična FFF (vidi Uvod). Stoga je
veoma vjerojatno (kao i zbog šiparica koje pokrivaju
oči), da je prva riječ eufemizam za skriveno znače­
nje, koje nam druga riječ potvrđuje- ona povrh toga
dočarava zamamnu sliku Hitlera (verfiihrerisch), ko-
jega se boje priznati i oni, koji ga zapravo priželjkuju
(šiparice).
47. mrosnuti. Veoma zanimljiv infinitiv. Usp. SSA:
Nit bi zato barbarim ve zvali
Što vi mroste dok su oni spali..
48. ameriganski- nastavlja opet crvenu nit »guske<<,
a touristi nas vraćaju na temu »Vraćanja<< ili »bivola<<.
(Poznata je, na primjer, suvremena priča o žubru,
koji je prešao sam tisuće kilometara da bi se vratio
u postojbinu.)
49. imago (lat. slika) i šljokati (argot: krasti). Teško
je naprečac reći odnosi li se ova složenica na krađu
ričku sklonost da vlastitu sliku dotjeruju prema
starijim evropskim uzorima, drugim riječima »prisva-
jaju nasljeđe<< ili »presižu<<.
33
lill 50. Smile (izgovor: smajl), engl. nasmiješi se. Veliko
zanimanje anglosaksonskog svijeta za Smaila š. F. je
tumačio time što su ga oduvijek, svjesni njegove
besmrtnosti, zvali »Tisućugodišnji Aga<< (Thousand-
Years-Ago).
51. smil·kov osmijeh. Metafora i ea/que. Osmijeh je
oštar kao smirak (šmirgl), ali kako divlji aga (sauva-
ge) odgovara njime na engleski poziv, čini to engle-
skim cerenjem (smirk).
52. Pažljiviji čitatelj, koji je već proniknuo u duh
teksta, znat će da je smisao riječi trostruk: »turskom,
bivoljom, povratnom<<.
53. u riječi valaj (ture.) sadržana je, dabome, ger-
manska Wa/hal/a, u kojoj stoluje i Alah. Glas je
dakle i fatum ski i ekumenski.
54. Hic ergo sum. Može se prevesti jednostavno kao
>>Evo me dakle!<< ali i kartezijanski »Ovdje sam,
dakle jesam<<. Vlast se prema tome potvrđuje i
·opravdava vlašću.
55. gusle i zurle. Narodni instrumenti ekumenizma.
56 .... pe. Kajk. 3.1. jed. od inf. ići. Dakle >>Aga
ide!<< Ne samo da narod ne vidi u njemu Sotonu
(Apage), nego ga i priželjkuje.
57. muhe na med. Očita aluzija na Muhameda.
58. stoka i pastijeri, starice i novice. l jedno l drugo
transponirana iz Mažuranića (pastijeri kao duhovni
vođe, a Novice kao svjetovna moć). U transpoziciji
međutim značenje je bogatije: pojava Proroka (Mu-
hameda) ujedinjuje i svjetovnu i duhovnu elitu,
konzervativne i napredne elemente (starice i novice).
34
59. O'Mehr je irska transliteracija imena Omer (s
primjesom njem. »više<<), kao i O'Loš (s našom
primjesom >>nižeg<<). Pribrojimo li tu Jašara i Bauka
s lapidarnim karakterizacijama, dobivamo seriju
imena iz Mažuranićeva spjeva, namjerno izmijenje-
nih da bi se logičnije uklopili u >>družbu noćnu<<.
60. vlasti. Nije tiskarska greška! To Vlasi čupaju
jedan drugog za vlasi oko vlasti!
61. ulagivanje. Glagol sadrži laskanje agi, a ulagusica
(u nekim ist. tur. dijalektima znači: >>mali stražnji
otvor na šalvarama<<; vidi Warmfederbruder: Die
Geschichte der osteuropiiischen und westasiatischen
Beziehungen) sadrži kako agu, tako i gusku.
62. Osim nesumnjivo relevantnog glagola trijebiti,
moramo se sjetiti da su Freudenreichova oca zvali u
mladosti Tetrijeb (oder FFF).
63. Smailov smiješak (calque prema njem. Schaden-
freude) tumači se kao >>pokajnička zluradost<<, koju
su već mnogi potomci osjetili.
64. lynx und rex (lat. ris i kralj) dakle, lukav i moćan,
ali unatoč tome i pravedan na sve strane podjednako
(ili bar lijevo i desno).
65. Na hamletovski formulirano pitanje, aga impera-
livno zahtijeva odgovor (engl. answer) ili možda dva
odgovora. Držeći na umu osnovnu temu djela, sjetit
ćemo se ovdje da je Anser anser latinski termin za
>>gusku običnu<<; posrijedi imamo i >>vicoznu<< redu-
plikaciju.
66. pojam po strukturi identičan grčkoj kalokagatiji.
67. složenica koja potječe možda od sprege >>upr-
skane perspektive<<.
35
68. natječupanje (natjecanje u čupanju) - starinska
ženska sportska vještina. Ne zna se pouzdano je li se
izvodila na Olimpijadi, kojoj š. F. ovdje suprotstav-
lja Balkanijadu, s lingvističkom referencijom na
Ba/ken (greda) i historijskom na >>balkanski jadi<<,
odakle valjda i koprofilični prizyuk kovanice.
69. Ovo podsjećanje na televizijskog komentatora
koji govori u nednmuci mjesto u nedoumici, ne tre ha
nipošto shvatiti kao ironiziranje televizije. Uostalom,
zašto bi je š. F. i ironizirao?
70. (engl.) Onisf rvu.
71. ratšta. Idiosinkratsko pisanje za >>radšta<< (katka-
darce i rašta) ali možda i aluzija na Rattkaya (-kay
= što), koji je izvodio ime hrvatsko od glagola
>>rvati se<<, pa je to vidimo daleko doprlo. Freuden-
reich je dabome o toj etimologiji imao svoje mišlje-
nje (vidi Uvod), pa odatle i ironija.
72. Mač istoka izsukan je za ovu prigodu iz Zajca;
stara narodna igra s kamenjem ponešto je zaoštrena
-i jasno je da sve to vodi delendaciji povijesti.
73. njem. Malo su nesložni, ali Zmaj im je doista
divan!
74. Cosadamus. Naš Nostradamus je cosa nostra i
pripada mu sve što imamo - >>koza da mu se da<<
(usp. Mažuranić: >>a od ognja po debela ovna<<). (Za
koza vidi prethodne bilješke.)
75. agakati. Guščijim glasanjem slaviti agu ili opet
prekorijevati druge zbog nedovoljna slavljenja (divi-
niziranja).
76. pretka i napretka. Sintagma označuje dijalektička
jedinstvo prošlosti i. budućnosti u aginu liku.
36
77. Izjednačujući Smaila sa Spasiteljem, š. F. prekr-
štava Judu u pučanina Antu Muraia (možda od lažni
moralist?), kojeg će optužiti zbog puča. (Vidi fu-
snotu 79.)
78. Compositum: skandaliziranje nad drugima, prav-
ljenje skandala, ali i skandiranje u općem oduševlje-
nju, koje je ravno seksualnom (poluciji) - za š. F.
vrhunski oblik ekstaze. U riječi permarnentno nala-
zimo skriveni smisao, koji nam se otkriva u slijede-
ćem mar (argot: udri) po [rajerima (od njem. Frei-
herr -lažni slobodoljupci).
79. Ante Muralo poprima ovdje novu dimenziju
(višedimenzionalni čovjek!) Sad naslućujemo u nje-
govu imenu da je on antemurale christianitatis, koji
se brani bacanjem klipova pod noge povijesti, a
kako su mu motivi lokalni, tj. osobni i sumnjivi, on
baca klipere (lokalno: željezničke pragove) pod loko-
motivu (franc. l'agomotifJ.
80 ... .ničega. Od Nietzsche: >>Bog je mrtaV«. Muralo
vidi da iza njega nema ničega, da je >>predziđe bez
kršćanstva<<- stoga su i drugi njegovu borbu prekriži-
li. Siromah dakle duhom i tijelom (gologuz) on pada
u malodušnost (švedsko jedno) i emigrira u Finsku
(fine) kao Gansarbeiter. Sve ovo je priopćeno u
briljantnoj evogaciji (od evo ti ga na!) narodnog
narativnog stila.
. 81. rerorija i praska. U pravoj gužvi jedno ne ide bez
drugog.
82. Agamamon. Moderna metamorfoza dičnog Aga-
memnona: vlast i novac u istoj ruci.
83. agrikultourne agones. Poljoprivredne, povratne
igre ili festivali (nalik na starogrčke) u slavu age
(ag-... kult).
37
84. suproć Vlahom iz Mažuranića, a suprotiva Tur- skladu sa sudbinom mnogih naših velikana, o toj je
kom iz Marulića. Povezujući ova dva pisca, Freuden- sklonosti mogao uglavnom samo sanjati, pa je stoga
reich želi pokazati jedinstvo nacionalne povijesti, a često sjetno znao citirati Heinea iz Zimske bajke:
povezujuć Vlahe i Turke jedinstvo narodnih masa.
Isto tako >>božansko<< i >>svjetovno<< ujedinilo se u Es stand auf dem Tische eine Gans,
kombinaciji Jehove i Fuhrera. Ein stil/es, gemutliches Wesen.
Ich hab' sie wahnsinnig geliebt,
85. mješteraja. Doslovno preuzeto iz Mažuranića,
Als wir beide noch jung gewesen.
gdje se katkada piše rastavljeno. š. F. vjerojatno
misli >>nadomjestak, ersatz pravog naroda<< (koji ne 90. Smisao ovog posljednjeg usklika ne treba shvatiti
zadovoljava sjenu Smailovu). pesimistički n~go premadj~čim~ M~tthiasa Fl~ciusa
86. Scienza nuova. Magistralno d jelo Giambattista Illyricusa, kOJI Je, kao r svr Ilm, bra nepoprdvlJIVI
Vica. optimist: »Sad spaljujte gusku, ali doći će labudovi<<
87. Usp. Hamlet, I. čin. Pozivanje na shakespearsko (vidi Katalog svjedoka isti~e). š5~ se eventu~lnog
ukusa pečenih labudova tree, mtslJenJa se razrlaze;
temu jasno pokazuje dubinu Smailove dileme, kao i
osobito mišljenje samog labuda (vidi Carmina bu-
potrebu da ga se napokon rehabilitira i osveti. Š. F.
tu briljantno sintetizira osnovne ideje i teme djela.
rana - Jadikovka pečena labuda - što je Š. F.
inoeniozno preveo kao Karmine za purana), a napose
88. Agasfer. Aga je opet osuđen na lutanje kao oko toga hoće li dolaziti. >>Da sam labud, ja ne bih«,
Ahasver, ali kroz nebeske sfere, sve do novog povrat- oovorio je $imun Freudenreich. Možda bi stoga, dok
ka. To je možda za sve nas >>posljednja iz vidika ~u još na dnevnom redu guske, trebalo držati na umu
zvijezda<< (da citiramo opet Mažuranićevo podsvi- opomenu Stjepana Radića, izrečenu još 1918: »Go-
jest), nepopravljivi gubitak. spodo, ne srljajte kao guske u maglu<<.
89. brda dobra. Možda bismo to mogli u njemačkom GRATIAS TIBI AGO
prijevodu shvatiti kao Gutenberg. Aga naime, u
čudesno kompleksnoj Freudenreichovoj viziji, odlazi
-prema MacLuhanu- u >>Gutenbergovu galaksiju<<,
tj. u zviježđe njegove (Freudenreichove) Lire.
Na to nas upućuje još jedna zanimljiva koincidenci-
ja: Gutenbergova pravo ime bilo je Gensfleisch, što
bi u suvremenom njemačkom po svoj prilici glasilo
>>Gansefleisch<<, dakle, guščije meso, kojemu je
Freudenreich bio - ne samo kao svom la jtmotivu
nego i kao takvom - osobito sklon. Nažalost, u

38 39