Professional Documents
Culture Documents
Kuba
Kuba
page=2
ada sletite, pre nego sto udjete u red za pasosku kontrolu, u hidniku ce te videti par kubanskih
cinovnika, samo pridjite nekom od njih, recite da dolazite iz Srbije i da nemamte vizu, posto vam
ne treba, ali vam treba landing card da ga popunite. I oni ce vam dati bez problema i trazenja bilo
kakvog baksisaMalo svezih informacija sa Kube. Mozda je malo suvoparno ali se nadam da ce
bar malo nekome pomoci. Ako treba jos neki info trazite slobodno.
Kuba
Nas smestaj je bio u srcu starog dela Havane u pesackoj ulici Obispo.
Nasa casa po imenu Obispo307 je zaista bila dobra kao i vlasnici koji je
drze. Za nijansu je to skuplji smestaj (50 i 55 us dolara u zavisnosti od
sobe za dvoje) ali sam polozaj i urednost case verovatno to opravdavaju.
5 CUC kosta, za Kubu zaista dobar dorucak. Kod vlasnice Milagro
mozete naruciti i veceru i ona kosta 10 CUC po osobi. Veoma obilan i
ukusan obrok tradiconalno Kubanski. Crni pasulj, riza, bareni krompir
salata i lobster u nekom sosu sa sve kubanskim pivom.
Pored trga tj. Plaze del Catedral u blizini su jos nekoliko lepih trgova
(Plaza de Armas, Plaza de San Francisco, Plaza Vieja i svi su na par
minuta udaljeni. Na samom uglu ulice San Ignacio i Muralla tj. na samom
trgu Vieja nalazi se odlican restoran LA VITROLA. Sjajne obilne porcije,
divna muzika predvece i jos bolji pogled na trg. Mozete vecerati sa picem
za dvoje oko 20 CUC, mozda cak i za malo manje para.
Peta paralelna ulica od Obispo je Brasil ulica i u njoj se u nicou trga Del
Cristo nalazi mali restoran EL CHANCHULLERO. Sjajna obilna klopa i
ludi kokteli (bas jaki) po jos pristupacnijim cenama. Izadjete siti i dobrano
pripiti za 17 CUC.
Pored mora se proteze dugacka avenija Malecon kojom mozete setati do
hotela Nacional. Hotel koji je izgradio Al Kapone jos 1930 godine i danas
pleni lepotom. Predivno je to sto mnoge stvari u holu hotela nisu
promenjene tako da je zadrzan duh tog vremena. Drveni pultovi,
recepcija i slicne stvari su samo dobro odrzavani ali nista nije menjano.
Jos ako se dovezete prastarim kolima kao da ste se vremeplovom vratli
tolike godine. Sjajno mesto za popiti neki koktel.
U Havani takodje treba obici i kucu Hemingveja koja je sada muzej. Ona
se nalazi na oko 20 km od Havane a turu obilaska smo organizovali
ponovo taxijem (60 CUC) i obilazi se Hemingvejev muzej, Cojimar
ribarsko selo i kafana gde je pisac cesto dolazio na veceru, razgovor sa
lokalnim ribarima i gde je zaceta knjiga Starac i more. Pored toga obilazi
se i kvart FUSTERLANDIJA gde je lokani umetnik sa svojom kolonijom
umetnika ceo kvart ukrasio slikanim plocicama i mozaicima istih plocica.
To je mix Gaudija i Pikasa. Simpaticno mesto.
TRINIDAD je
stari slatki kolonijalni gradic na juznoj strani Kube. Ceo centralni deo
grada je kao nasa Skadarlija. Ulice su prastare kamene i pune su
restorana i barova. Nekoliko malih slatkih trgova a na glavnom se nalazi i
Casa de la musica gde je svako vece sjajna atmosfera. Kubanska
muzika, djuskanje i kokteli. Extra.
9. Hrana: ukoliko nisi izbirljiv, hrane ima svuda za male ili pristojne pare: street food
(5-24 cup) i jedan obrok u jeftinijem restoranu (1.5-4cuc)
10. Za vodu sam već napisala (Igrom slučaja i okolnosti ja nisam kupovala vodu, pila sam
prokuvanu vodu i nisam imala nikakvih problema , a nisam imala ni problema sa hranom i ako
sam uglavnom jela street food)
Ukoliko nosiš klasični ( čekiran) prtljag- ponesi i neku hranu koja je dozvoljena za
unos ili bar začine, grickalice, čokoladu, , sredstvo protiv komaraca, sredstvo za
suncanje-obavezno
20-23
Kao sto rekoh, nismo imali nikakve rezervacije, osim one na Obisbu, pa nam je odmah zakazala
taksi kolektivo do Trinidada za 35 evra po osobi, zatim nam je napravila rezevaciju u Trinidadu -
casa beatris i Anhel odlicna casa, na odlicnom mestu (mada je Trinidad mali i nije puno vazno
gde ste smesteni) za 35 CUCa po sobi, i na kraju kod nje uplatili hotel Melia Las Dunas na ostrvu
Cayo Santa Maria. Kod nje platis hotel, ona ti izda vaucer, i sa tim vaucerom se samo javis na
recepciju hotela. Taxsi do hotela na Cayo Santa Maria smo organizovali iz Trinidada za 25
CUCa po osobi (Viasul bus je 21CUC, tako da je bolje taksijem od vrata do vrata) vrlo lako se
stize. U cenu hotela je bio ukljucen i povratak do Havane-opet do vrata hotela, case.... sta
god... Cena hotela je kod Ajmar bila niza za 60E po sobi u odnosu na zvanican cenovnik.
vi vas cimaju za cigare I svi imaju rodjake I bas taj dan je Coperativa kad je 50% popusta, ako se
ne razumete u cigare najbolje je da kupite u radnji jedna je iza Capitola tu je bila I fabrika ali je
sad izmestena( obilazak 10CUC). Druga je u hotelu Nacional gde smo I mi kupili.
Capitol je jos u rekonstrukcijii ulaz je bio bespaltan ali prvo cekas u redu za kupon pa posle sat
vremena dolazite po kartu, radnje su slabo snabdevene sve sto vam treba ponesite od kuce da
ne biste ovde lutali I trazili.
Voda 0,7-1,5 CUC, u smestajima po 2 CUC.
Plaza Santa Marija, ide kruzni bus za 5cuc( povratna karta) staje izmedju Hotel Inglot i central
parka. Silazite kod Hotela Tropicoco u hotelu imate prodavnicu. Na plazi nema prirodnog hlada,
lezaljka 2cuc, suncobran 2 cuc, komplet 6 cuc.
Vinjales jedna ulica u kojoj su restorani I to je to, jahanje konja uz obilazak plantaze
Kafe,Duvana I pecina 5CUC – 1h, uvek predlazu 3-4h u zavisnosti sta zelite da obidjete. Mural
ulaz 3 CUC, mozete da slikate I da ne ulazite. Iz Vinjalesa mozete I do plaze Cayo Jutias koja je
na 1:30 od Vinjalesa, put je pun rupa I dugo se putuje(15CUC), ali lepa je plaza.
Za Trinidan smo uzeli kombi prevoz 40CUC,kasnije u kombiju smo culi da su drugi placali za
35CUC, tako da se cenkajte za sve, stigao je stari raspadnuti kombi koji vas vozi do pumpe pred
Havanom I tu presedate u manji autobus, putovali smo 10h, inace se autobusom putuje 7h.
Razlog je zato sto vas kupe na adresi pa ako vas pokupe prve a isporuce zadnje moze da bude
problem. Neke ulice su uske ili neasflatirane pa nece da vas voze do praga.
Trinidad mnogo zanimljiviji I zivlji grad od Vinjalesa, ima restorana I klubova koji rade 24h.
Preporuka za Jazz restoran koji se nalazi u ulici Calle Rosario.
Taxi colectivo do plaze Ancon 2 CUC po osobi, mora da se skupi četvoro ili da platite 8CUC.
Na plazi ima prirodnog hlada. Iz Trinidada imate izlet do vodopada sa konjima 25cuc I na ostrvo
iguana 55cuc+ taxi do marine odakle se krece. Imate agenciju Cubatur koja sve organizuje u ulici
Calle Rosario
Za Varadero smo organizovali taxi colectivo 20 CUC, ovaj smo dogovorili obican auto I islo je
cetvoru putnika + vozac, Putuje se oko 5h.
Do Cayo Coco-a, Cayo Giljerma i do Cayo Santa Maria se ide taksijem ili autobusom. Mi smo
taksi placali 25 CUCa po osobi od Trinidada do Santa Marije, ista je cena bila i do Cayo Giljerma.
Do Cayo Cocoa je bilo 20 CUCa. Putuje se 3, 5 sata oni starim sevrletom, ali nekako brzo prodje
taj put... Dinamicni su predeli, nije dosadno.....
acionalno jelo je arroz moro. Pirinač sa crnim pasuljem, za koji kažu da na izvestan način
predstavlja i mešavinu rasa na ostrvu. Nezaobilazno je ako se nađete na ostrvu.
Jedna od najvećih turističkih agencija na Kubi se zove GAVIOTA i pod direktnom je
kontrolom kubanske armije. Ako želite da sa Varadera odete na izlet na kojem ćete roniti na
koralnom grebenu, plivati sa delfinima (ne propustite, nezaboravno je iskustvo dodirnuti
delfina i provesti s njim u bazenu nekoliko minuta) i posetiti urnebesno ostrvo Cayo Blanco:
Kretao sam se ulicom, a pored mene je prošla žena na biciklu. Jednom rukom je držala volan,
a drugom za uvo svinjsku glavu, prebačenu preko ramena, bez ikakve kese ili ambalaže...
Kuba je raj na zemlji. Gde god da se okrenete, susrešćete se sa prirodnim lepotama koje vas
obaraju s nogu. Ali, na Kubi vlada velika oskudica. Gotovo svega. Posebno sada, nakon dva
uragana koja su prošlog meseca prošišala ostrvom, raselila 250.000 stanovnika, uništila useve
duvanske industrije i gotovo kompletnu poljoprivredu. Prvo Gustav, pa onda Ajk. Gustav je
bio pogubniji zbog brzine od neverovatnih 250 km/h kojom je vetar prošao kroz zapadni deo
ostrva pustošeći sve za sobom.
U prestonici, Havani, živi preko dva miliona stanovnika. Stari deo grada, La Havana Vieja od
1982. je pod zaštitom UNESCO-a. Taj deo grada, fenomenalne kolonijalne arhitekture, jedini
je upicanjen, prepun turista i policije. Ovi drugi su tu zbog onih prvih. Kao strani turista meta
ste svakog Kubanca koji želi nešto više od plate koja je u proseku 20-25 CUCa (1 EUR = 1,
25 CUC). Na Kubi postoje dve valute CUC (konvertibilni pesos) i za turiste neupotrebljivi
lokalni pesos (24 pesosa čine 1CUC). Kubanci su prinuđeni da se snalaze i bave raznim
biznisima, bilo da je u pitanju reparacija svećica za old timere, prodaja i preprodaja robe na
crno, ili čak prepravljanje američkih old timera u amfibije kojima se emigrira ka 145 km
udaljenoj Floridi. Bilo da želi da vam proda cigare ispod žita ili da se slika sa vama, gotovo
svako ko vam priđe, na kraju priče, želi da vam na ovaj ili onaj način izmami koji CUC. Ako
se nađete na Kubi, preduzimajte inicijativu, prilazite vi Kubancima ukoliko vam je potrebna
informacija ili pomoć, ne čekajte da vas oni saleću, ili još bolje, apsolutno ignorišite ove
popularno zvane jineterosi. Ako želite da osetite kako zapravo žive stanovnici Havane,
špartajte ulicama van ušminkanog centra. Kubanci praktično žive na ulici. Vrata i prozori
njihovih stanova, prodavnica, škola, ulaza u kojima majstorišu, širom su otvorena
predstavljajući izloge i najbolji način da se susretnete sa realnošću u kojoj žive. Fasade su
oronule, ulice musave, svuda je bofl i falš, po radnjama namenjenim lokalnom stanovništvu
uglavnom se prodaje jedno veliko ništa.
Novosti za Kubance su da od nedavno mogu da poseduju mobilne telefone (kartica oko 100
CUC, aparat isto toliko) i privatne mopede (svuda možete da primetite one sa prikolicom,
kako bi ih se što više prevezlo). U Havani ima preko sedamdeset bioskopskih dvorana. Karta
košta 2 pesosa ili oko 4 dinara!
Posebna priča je propagandni rat koji se između USA i Kube vodi na svega par kilometara od
ljutog centra Havane na poznatom šetalištu Malecón, na prostoru i oko Američke interesne
sekcije u Havani. Amerikanci su pre nešto više od dve godine na samu zgradu postavili
elektronski diplej preko koga su upućivali poruke kubancima. Jedna od njih doslovce glasi
ovako: "How sad that all the people who would know how to run this country are driving
taxis or cutting hair." Kao odgovor na to, na trgu Antiimperijalista koji se nalazi ispred same
sekcije i na kojem se vrlo često protestuje protiv politike SAD, Kubanci su postavili
simboličnih sedamdeset i tri jarbola sa velikim crnim kubanskim zastavama u spomen
kubanskim žrtavama poginulim u eksploziji bombe u avionu na Bahamima. Zastave se,
naravno, vijore na tačnoj onoj visini koja zaklanja pogled na displej i ono što na njemu piše.
Dve su velike zablude o Kubi. Jedna je da u njoj ljudi pevaju i igraju na ulicama, a druga da je
u njoj sve jeftino. Sve do pada Berlindskog zida na Kubu je iz Sovjetskog Saveza stizala
pomoć u iznosu od oko dve milijarde dolara godišnje. Onda je sve presušilo, a na Kubi počeo,
kako ga je Fidel Kastro nazvao «specijalni period». Posledice raspada Sovjetskog Saveza
najluđe se mogu sagledati na primeru autoputa koji se proteže duž ostrva.
Popularna Autopista Nacional nikada nije završena. Sem što po njoj nikada ni nisu iscrtane
trake, ono što bi trebalo da predstavlja treću traku je veoma diskutabilne forme i pitanje je
koja bi je reč najbolje okarakterisala. Zemlja koja trenutno najviše pomaže posrnulu Kubu je
Venecuela i njen kontroverzni lider Hugo Čavez. Nafta koja iz ove zemlje stiže na Kubu
dolazi u vidu pomoći (tvrdi se da ta pomoć u novcima iznosi opet famozne dve milijarde
dolara godišnje). I Kuba pomaže Venecueli šaljući u nju svoje učitelje i doktore, koji su, samo
u periodu od 2004. do 2007. operisali nešto manje od 360.000 pacijenata u Venecueli. Od
sledeće godine, naftu će Venecuela naplaćivati Kubi, reprogramirano, tek za 50 godina!
Ako ste strani investitor i želite da, recimo, podignete hotel na Varaderu – popularnom
poluostrvu udaljenom 140km istočno od Havane, dugom 24km i načičkanom sa više 40 all
inclusive hotela (koji su takođe bofl ako ih uporedite sa all inclusive hotelima bilo gde
drugde), možete to da uradite jedino pod uslovom da prepustite 51% vlasništva i prihoda
kubanskoj državi sa stavkom u ugovoru da kroz 20 godina apsolutno vlasništvo nad objektom
preuzima kubanska država. Ukoliko vas ne zanima realna Kuba već all inclusive aranžman na
predivnoj plaži, onda je Varadero pravo mesto za vas, mada je u tom slučaju bolja
kombinacija da uplatite isti takav aranžman u Turskoj, na taj način ćete sačuvati lepu sumu. A
ako vas interesuje da osetite autentičnu Kubu i Kubance, putujte u sopstvenom aranžmanu. Za
Kubu nam vize nisu potrebne ako ćete na njoj ostati do 90 dana. Opremite se jednim od
bedekera, casaS particulares su fenomanalan vid
smeštaja http://www.casaparticularcuba.org/, nama znan kao klasičan privatan smeštaj (20-25
CUC dvokrevetna soba za noć; ukoliko ostajete više dana, gađajte se za cenu). Sem što ćete
im na ovaj način zaći u šesnaesterac i upoznati ovaj divan narod, moguće je da se sa svojim
gazdama dogovorite i za obroke koje će vam oni spremiti (večera 8-10 CUC, doručak 3
CUC).
Nacionalno jelo je arroz moro. Pirinač sa crnim pasuljem, za koji kažu da na izvestan način
predstavlja i mešavinu rasa na ostrvu. Nezaobilazno je ako se nađete na ostrvu.
Jedna od najvećih turističkih agencija na Kubi se zove GAVIOTA i pod direktnom je
kontrolom kubanske armije. Ako želite da sa Varadera odete na izlet na kojem ćete roniti na
koralnom grebenu, plivati sa delfinima (ne propustite, nezaboravno je iskustvo dodirnuti
delfina i provesti s njim u bazenu nekoliko minuta) i posetiti urnebesno ostrvo Cayo Blanco:
Neminovno ćete putovati baš sa tom, vojnom turističkom agencijom. Naravno, nećete
primetiti ni jednog vojnika. Razlog je što se na ovaj izlet ide katamaranima, koji mogu
Kubancima da posluže i kao odlično sredstvo za odlazak sa ostrva. Čak ni državljanima Kube
koji žive u inostranstvu nije dozvoljeno da idu na ovaj izlet.
Kubanci zapravo mogu slobodno da putuju sa ostrva. Da bi izvadili pasoš i sve neophodne
papire neophodno im je oko 1500 evra, što je za sve one koje ne pomaže rodbina iz
inostranstva zatarabljeno nemoguće.
Pionirska organizacija na Kubi je u meni probudila izvesnu dozu nostalgije. Sva deca u školu
idu uniformisana, a neizostavni detalj je legendarna pionirska marama.
Posle uragana kubanski pioniri su prionuli na akciju «Očistimo SVE» i u jednom danu
počistili sve kubanske plaže na koje su Atlantski okean i Karipsko more izbacili tone đubreta.
Najurnebesniju scenu na Kubi sam doživeo u Trinidadu, kolonijalnom gradu na južnoj obali
Kube. Toliko me je preseklo, da je nisam zabeležio. Kretao sam se ulicom, a pored mene je
prošla žena na biciklu. Jednom rukom je držala volan, a drugom za uvo svinjsku glavu,
prebačenu preko ramena, bez ikakve kese ili ambalaže... Takođe u Trinidadu, domaćin čovek
je u onom kariranom plastificiranom cegeru, kod nas često korišćenim za švercovanje robe,
nosio tek priklano i odrano jagnje kojem su samo kopita virila iz cegera.
Gajio sam simpatije prema Fidelu Kastru i njegovoj borbi za pravedniji svet. Promenio sam
mišljenje. Socijalizam i komunizam kao sistem državnog uređenja je u praksi neodrživ. Cena
te ideje je iskustvo koje nosim sa Kube: u Havani su deca tražila bombone, majka sa detetom
ne novac za mleko, već da neko od nas stranaca ode da joj ga kupi, prostitucija je prisutna u
neslućenim razmerama i prihvaćena kao veoma brz i jednostavan način zarade, a u Trinidadu,
gradu na Karipskom moru, čovek nas je zamolio za malo sapuna ukoliko ga imamo (kasnije
nam je protumačeno da je gest poslužio za izazivanje sažaljenja, zapravo kojeg CUCa). Tuga,
velika tuga.
Malo mi je žao što zemlja iz koje potičem više nije članica nesvrstanih. Da smo ni tamo ni
vamo, da se borimo protiv raznih dominacija, rasizma, aparthejda, imperijalizma, za
alterglobalizam (kulturni aspekt članstva u pokretu nesvrstanih možete sagledati posetom
muzeju Istorije Jugoslavije (muzej 25. maj), preciznije izvrsnoj zbirci poklona drugu Titu.
Pored etiopskih štitova, malezijskih strela, miljea iz svih krajeva bivše države i ostalih
kerefeka, tamo se nalazi i nezaboravna odeća jednog, ako ne grešim, afričkog vrača, sa sve
sijalicom. A i kamile su nam stizale u prestonicu. Ihhhh....). Ipak, zavidim Kubancima na
besplatnoj zdravstvenoj zaštiti koju imaju svi (mada se priča da je i kod njih ne može bez
calkanja doktorima, a rade i veze), na odličnom, besplatnom (i ovde ima sve više skeptičnih)
obrazovnom sistemu (privatne škole i univerziteti su zabranjeni), podatku da sledovanja ima
za sve, tj. da gladnih (a ni sitih) nema (za razliku od većine zemalja centralne i južne
Amerike) i na činjenici da državna televizija svakog dana emituje program koji se zove
«Univerzitet za sve», u kom se odvija prava nastava gotovo svih predmeta osnovne škole, sve
pred pravom tablom. Leglo bi i nama.
Nezaobilazno:
Casa de la Música, u kom god mestu da se nađete. Vaš susret sa salsom
posetiti Callejón de Hamel http://www.youtube.com/watch?v=5OmE2UIr_9Q u Havani
hrana u nekoj od casas particulares, još bolje smeštaj u njoj
ufuljajte se u gradski autobus u Havani (ulaz na prednja vrata)
Viazul, http://www.viazul.cu/asp/reserva/Default.aspx odličan način prevoza po 1200 km
dugačkom ostrvu. Pristojni, klimatizovani autobusi, pristupačne cene.
(izborno) čekićanje autobusa na autobuskoj stanici u Trinidadu
Havana, ugao Malecona i calle 23, posle 23h
(izborno) prolazak pored ruske ambasade, mesta sa koga su Rusi vukli konce tokom
hladnog rata, koja ne liči na reprezentativno zdanje, već na utvrđenje. Ograđena je
bodljikavom žicom ispod koje je zid sa sve staklićima. Ima i ogroman toranj, sve đuture
podsećajući na scenografiju ko zna kog nastavka filma Rambo.
(obavezno) analiza pojma el culo, gde god da ste na Kubi
disco salsa na otvorenom u Trinidadu, subotom posle 23, ulaz 1 CUC. Zabava miliona,
svi igraju, ruke gore, napamet tekstovi
činjenica da Kuba ima Ministarstvo za šećer
ako potrefite sezonu, odlazak na bejzbol utakmicu
plaža Ancón, na južnoj strani ostrva, 12km od Trinidada
Za zaobilaženje:
menjanje novca u Varaderu – nepovoljan kurs
rentakar na Kubi. Preskup. Na putevima nedostaju putokazi, njima se noću na biciklima
kreću horde rumom gasiranih Kubanaca. Na parkinzima vole da ćapaju brisače,
retrovizore; sve što se sa kola može maći.
Tropicana, najpoznatiji noćni klub, otvoren pre sedamdeset godina, kabaretski šou
program, mršav provod, ali odlična prilika za analizu pojma el culo cubano
sve koji vama prilaze i obraćaju vam se
neflaširanu vodu
večito pijane ruske turiste u all inclusive ambijentima
Ako planirate da putujete Viazulom kupite karte od kuce jer morate dan,dva ranije kupiti a to je
em gubljenje vremena em placanje taxija ,mislim na Havanu i Varadero, jer su stanice malo
udaljene, u Trinidadu je u centru. Autobusi su ok,obavezno ponesite i duge rukave jer je ledeno u
njima. Imate njihov sajt pa se mozete informisati. Da ne davim o tome sta smo obilazili u Havani,
ali obavezno odvojite jedan dan za plazu kod hotela Tropicoco ,to je Playa Santa Maria, jer sem
prelepe plaze mozete uzivati i u muzici koju izvode bendovi koji idu po plazi i koji vam za 5cuc
mogu odsvirati koju pesmu po vasoj zeljii na uvce, sto je svakako nezaboravan dozivljaj.
Restoran gde smo se najcesce hranili i koji nam je preporucio vlasnik case je La Roca,nedaleko
od hotela Nacional . Suvenire,slike i garderobu je najbolje kupiti na pijaci u starom gradu a
mozete iskoristiti turu sa otvorenim busom za razgledanje Havane jer bus staje bas ispred pijace .
Sto se tice cigara mi smo preko tog Djola uzeli neke navodno bolje kopije,jer to sve sto satro
kradu iz fabrike komsije i rodjaci je list banane i nema veze sa duvanom. One originalne su skupe
i mogu se kupiti u tabaco casama.vSto se tice Trinidada ,vredi ga obici, plaza Ancon iako na
Karibima nije nista spec, ali moze se obici kad ste vec tu, taxi do nje smo placali 5cuc. Restorani
su veoma korektni i u svakom smo dobro jeli,posebno La Botiya. Izbegavajte taxiste koji vam
nude prevoz za Varadero i tome slicno, jer jedinu neprijatnost na Kubi smo doziveli od njih jer su
hteli da nas prevare za voznju do delfinarijuma koju smo dogovorili za 40cuc da bi onda to bilo po
osobi i da ne bi zakasnili na sou morali smo da platimo 70cuc oficijalnom taxiju . Sou sa delfinima
je smesan za one koje smo gledali po Evropi ali zato kupanje i igra sa njima je nesto najlepse sto
smo doziveli. Sam sou kosta 8cuc a kupanje je 45cuc, vredi svake pare.
U Varaderu smo bili smesteni u hotelu Sol Sirenas Coral i veoma smo zadovoljni boravkom u
njemu. A za sve one clanove koji pisu da Varadero nije Kuba i kako je to cisto gubljenje vremena
mogu samo poruciti da je Varadero prava Kuba, a da bede i sirotinje kojim Havana obiluje ima u
svakom karton naselju i u Srbiji , pa ako su toliko mekog srca neka malo obidju i te ljude i sazale
se na njih a ne na ove koji godinama podrzavaju komunisticki sistem korupcije ,lazi i besmislica
koje im Kastro i banda serviraju.
Cigare mozes kupiti u fabrici( Casa de Habanero) koja se nalazi u centru grada nema sanse da
je omasis tj. iza Capitolija se nalazi. Naravno tu su cena vrlo visoke. Mozes kupiti i u hotelima tj. u
prodavnicama u okviru hotela, u Trinidadu ima bakica koja pravi cigare samo sto namju
markicu takodje se tu mogu kupiti i orginali sa markicom. Ja sam kupila na crno kao i vecina
50 cuc za 25 kohiba espledido. Cim se budte prblizili fabrici ciareta prici ce vam sami i ponuditi da
kupite cigarete. Da li su orginal ili ne ..... bitno da su sa Kube :P. Slike su vrlo povoljne. Njih
mozes kupiti bukvalno bilo gde i u Havani i u Varaderu. Moje iskustvo je da su u Varaderu jeftinije
( u mom hotelu ). Za vecu kolicinu naravno cenkanje . U Havanai ima ulica mislim Obispo tu
ima mala pijaca sa suvenirima (magneti, suveniri drveta i koze, slika , obuce ...) naravno ima i u
Varaderu isto to . Slike mozes bukvalno svuda kupiti od 3cuca pa navise se krecu cene u
zavisnosti od velicine slike. Od 3 uca su bas male ali vrlo pogdne za poklon (magneti su ocajni).
Rum kupi obavezno .Pored Havala Club 7 godina star, najbolji je Santjago de kuba njega mozes
kupiti na free shop-u (obavezno preracunajte sami koliko kosto pasto sami izmisljaju cene (na
digitronu racuna ) i nedaju fiskalni racun - iz licnog iskustva govorim,jer su svi putnici koji su na
free shop-u uzeli rum ostali bez istog u Parizu,jer nikom nisu izdali racun. Odnosi sena free shop
u Havani.)Voznaj kadilakom po staroj Havani 1h je 79 cuc . Ja sam isla u sopstvenoj reziji i
imala sam trasfer od aerodroma do hotela u Havani, Havana Varadero i Varadero do aerodorma
u Havani. Na Kubi postoji jedna turisticka agencija Cuba tur i moj savet ti je da ides preko njih na
sve izlete. Mozes ranije da ih kontaktiras i da se dogovoris sa njima oko transfera i izelta. U
hotelu ces imati par stranih agencija koje nude iste izlete samo za vece isnose ili npr Trinidada sa
spavanjem ili Caya Largo sa spavanjem. Obavezno otici doTrinidad i Caya Largo 224 cuc( u
senu ukljuceno: avion sa taksama,krstarenje Karipskim morem pice na katamaranu ko hoce
moze i za 10 cuc da jede jastoga, obilazak ostrva Iguana odlazak do prirodne plaze, snorking i
odlazak do Plaze Sirena gde je rucak i naravno pice gazirani sokovi i rum za dz boravk jedno 3
do 4h na plazi .Fenomenalno iskustvo .Posle Caya Larga Varadero ce vam izgledati kao selo
Postoji slican izlet Caya blanco .Ostrvo blizu Varadera ( mi smo za 109 cuc imali krstarenje
katamaranom pice sve za dz na katamaranu gazirani sokovi i rum i naravno kokteli, grickalice,
odlazak u delfinarijum -sou sa delfinima +slikanje slika se palcala 10 cuc u hotelu. Rucak na plazi
bio je jastog malo skampi ... ok .i pauza od 3 h za kupanje i snorking. Ukoliko postoji mogucnost
da odete do grada Ciantafuegos ( bilzu Trinidada se nalazi ) obavezno ga poseti fenomenalan je.
U Havani sam jedino u hotelu videla pravu menjacnicu tu mozete kupiti i prodati konvertibilne
pezose ili na aerodromu. U hotelima u Varaderu barem u onom u kom sam ja odsela mogu se
samo kupiti konvertibilni pezosi. 1euro 1.12 cuc dolari su svi bili oko 0.82 cuc. Kurs u Havani je
povoljniji nego u Varaderu. U svakom slucaju priroda i sve sto se moze videti i doziveti je divno i
vredi svaki euro Ali nije ni malo jeftino tj. daleko od jeftinog
. Sto se tice obilazaka,obisli smo skoro sve atrakcije u gradu (bar sve ono sto nas je
interesovalo):Staru Havanu(Havana Vieja) sa plaza vieja,plaza de armas, Catedral de San
Cristobal,Morro-Cabana,Paseo del prado,Miramar,Trg revolucije,Castilo de la Real
Fuerza,Hemingvejevu kucu-muzej, Kinesku cetvrt, Callejon de Hamel.Isli smo i na plazu Santa
Maria del Mar koja je oko 20ak km od Havane,i tu smo koristili taksi. Ima vise vrsta taxija-coco
taxi, onda standardni-oldtajmeri, i bici-taxi,i ima ih na svakom koraku,tako da nije frka za prevoz.
Ne znam sta te interesuje da vidis,da li zelis da izlazis,pa mogu da ti preporucim neke klubove
tamo,kafice i sl.?
Najbolje ti je kad stignes u Havanu da kupis mapu u info centru i onda lepo vidis koliko je sta
udaljeno od tvog smestaja i treba li ti taksi.Mapa kosta 2 cuc-a.
Trinidadu smo odradili sve ture koje su se nudile, od jednodnevnog obilaska ostrvceta Cayo
Blanco (nista posebno, snorkling bezveze, ostrvce nema maltene nikakvu plazu, a ni rucak nije
bog zna sta), jednog celog dana na plazi Ancon pored Trinidada, dnevni izlet ruskim kamionom
do nacionalnog parka u brdima iznad Trinidada (to je ogroman nacionalni park sa vodopadima i
divnom priorodom a mi smo isli ruskim kamionima u deo kojije naudaljniji i zove se El Nicho), i
jedan dan smo ostavili samo za Trinidad. U odlasku do Trinidada smo svratili u mestasce
Cienfuegos a u povratku ka Havani smo obisli farmu krokodila (nista posebno). Trinidad je zaista
divan i obavezno jedi u nekom restorana sa terasom na krovu. Nocni zivot nije nista posebno,
imaju taj neki plato gde je zurka na otvorenom nekim danima - tipa salsa veceri, i imaju diskoteku
u pecini u koju smo otisli iz znatizelje. Problem je sto iako je Trinidad udaljen 350km od Havane,
putevi nisu nesto i sve to traje duze nego sto ocekujes. U svakom slucaju, mislim da Trinidad
svakako treba obici. A s druge strane, mogu da zamislim sebe kako provodim ceo odmor u
Havani i idem na plaze pored Havane. Stvar ukusa.
sam bila 18 dana i najvise mi se svidela Havana,mislim da bi bilo najbolje da tu budes najvise
vremena. Obisla sam Havanu,Trinidad,Vinjales,Sijenfuegos,Santa Klaru,Cayo Blanco i Varadero.
Trebala sam da idem i u Santjago de Kuba i jos neka mesta,ali je dole uragan naneo ogromne
stete i sve je unisteno,pa zbog toga nisam. U Havani nisam koristila njihove buseve,samo
taksi,koji nije nesto skup. Mislim da za 15 dana mozes dosta da vidis,a meni je baza bila
Havana,odakle sam isla u Vinjales i Varadero-do Varadera ide turisticki bus i stize se za nekih 2.5
sata iz Havane,ali sam na svu srecu tamo bila samo jedno nocenje,meni se uopste nije
svidelo,inace je hotel bio 4 * all inclusive,ali to i nije prava Kuba,to je samo za turiste
napravljeno,sve hotel do hotela i samo za one koji zele pasivan odmor. Ja vise nikad ne bih u
Varadero,i iskreno ti ga ne preporucujem. Ako bas zelis nesto slicno,par dana da si u hotelu sa all
inc.uslugom,onda bolje idi na ostrvo Cayo Coco,tamo je prelepo koliko sam cula,a ja sam tamo
trebala da idem,ali nisam na vreme rezervisala,i onda sam zavrsila u Varaderu.
Iz Varadera sam stigla u Trinidad-on je pod zastitom Unesca,i prelep je,sa sarenim niskim
kucicama i katedralom.Na 10 km od Trinidada ima plaza Ancon koja je lepa,i na nju sam isla
taksijem,u jednom pravcu je kostalo oko 5-6 cuc-a. Iz Trinidada sam isla i na Cayo Blanco-malo
ostrvce sa iguanama,mada sam ja videla samo dve Do njega se ide katamaranom,cena je
bila oko 55 cuc-a,i putuje se oko 1,5-2 sata,a na katamaranu imas neogranicenu konzumaciju
pica,i tamo kad se stigne rucak.
Takodje sam iz Trinidada isla u Cienfuegos i Santa Klaru,a najvise zbog plivanja sa delfinima,jer
se delfinarijum nalazi u Cienfuegosu,i to je nesto najlepse,predivan je osecaj. Do tamo smo isli
taksijem,koji nas je cekao i vratio. Ulaz u delfinarijum je 10 cuc-a,a plivanje sa delfinima 50 cuc-
a,a ako vas je vise mogu da vam spuste cenu za plivanje za 10 cuc-a. Plivali smo skoro pola sata
otprilike.
Eto to je to,ako te jos nesto interesuje,pitaj slobodno
http://itravel.rs/brosure/kuba/index.html#/20
Од Хаване до Варадера је око 3 сата вожње. Матанзас је између Варадера и Хаване, а од
Варадера је удаљен 20-30 километара. Мени је и Матанзас био интересантан за обилазак,
уосталом као и све на Куби. :voli
Први део Варадера, ка Матанзасу је насељен Кубанцима и он је интересантан за
разгледање. Ту је и кућа Ал Капонеа која је некад била ресторан, не знам шта је у
међувремену било. За Варадеро је довољно пола дана, без купања.
У Хавани сам била 5 дана, обилазила је од раног јутра до поноћи, препешачила сам
километре и опет толико тога нисам видела. Надам се да ћу то исправити.:rolleyes
Ovako, stos e Havane tice, 3 danas u maksimum ,po meni. Grad je divan ,ima svasta da se nauci
ali sve preko tri dana je iscrpljujuce, prostitutke ,svi mole za pare.. ona kao njihova veselost o
kojoj se pricalo i da im novac nije bitan apsolutno je laz. Meni je grozan bio osecaj da mi se niko
ali niko nije nasmejao a da pritomnije rekao daj pare ili stini majcu ili daj jaknu posto imas majicu
itd. Muzika divna ,na sves trane. Sto se cena tice, takodjeee nista nije jeftino. Ok,jeftinije od
evrope ali one price da tamo ne mozete pare da potrosite je apsolutna laz. U staroj havani je
Mohito 4,5,6 evra. ok nije kao u Londonu ali nije ni dzabe. Taksi po centru je minimum 3
evra.Niko ne vozi za manje. Meni je Kuba divna , Che na sve strane . novac imam i ne zalim za
njim ali ne volim kad se ima lazna slika. Meni su pricali cigare dzabeee..nista nije dzabe, kutija
Cohiba je 200 evra bila tako da...
Discostar je rekla isto sto bih i ja, nista nije pogresila...Dodala bih da ima dosta komaraca i
obavezno nesto ponesite protiv njih, adapter obavezan i sve ono sto mislite da bi vam trbalo jer
tamo nema nista da se kupi ali ozbiljno a daleko od toga da su jeftini...SKUPO je... ;)
http://mondo.rs/a956149/Magazin/Travel/Kuba-Havana-letovanje-na-Kubi-Varadero-putopis-iz-
Havane.html
havana
Putovanje na Kubu –
čarobno i jedinstveno
iskustvo
Objavljeno: 11. lipnja 2018
PUTOPISI ČITATELJA
Podijeli
Ostvarila sam jedan od svojih snova i to prije tridesete godine. Kao
što sam sebi obećala
Napisala: Lejla Brčaninović – Putovanje Snova
Ne mogu baš točno opisati zašto sam toliko željela na Kubu, možda je to prikrivena
nostalgija za prošlim vremenima, a možda i želja da vidim da li zaista negdje postoji
mjesto na kojem ljudi nisu otrovani željom za materijalnim stvarima. A i Hemingway je
bio vezan za Kubu, pa mora da je čarobna kad je On tamo stvarao takva djela.
I ništa nije bilo onako kako sam očekivala. Bilo je sve mnogo bolje, intenzivnije,
drugačije od svega poznatog, a opet tako blisko i jednostavno.
Znate kako kažu da na Kubu treba ići što prije, jer se tako brzo mijenja. I to vam
samo mogu potvrditi. U samo nekoliko zadnjih mjeseci su postavili semafore i
rasvjetu u nekim dijelovima grada, a to su samo promjene koje su vidljive. Iza
vidljivog su mnogo veće promjene i pitanje je vremena kada će Kuba počet da liči na
“američka” ljetovališta. Promjene ne moraju uvijek biti loše i negdje duboko se
nadam da će donijeti više dobrog nego lošeg ljudima koji tamo žive.
Ako želite da vidite koliko je Havana zaista velika najbolje da odete na turu turističkim
autobusom koji košta 5 CUCa i polazi iz Central parka. Tada ćete vidjeti mnoge
dijelove grada do kojih drugačije sigurno ne biste došli. Na toj turi izađite i na Trgu
revolucije kojeg krase lica Che Guevare i Camila.
edan od najljepših trgova u staroj Havani je Plaza Vieja na kojem se nalazi i
kafeterija “Cafe el Escorial” u kojoj možete probati kafu različitih okusa ali i pivnica u
kojoj možete probati lokalno pivo Bucanero.
Dok šetate kroz staru Havanu vidjet ćete mnoge žene obučene u tradicionalnu
nošnju i zapamtite da za svako fotografiranje traže da im date koji CUC.
Putovanje na Kubu –
čarobno i jedinstveno
iskustvo
Objavljeno: 11. lipnja 2018
PUTOPISI ČITATELJA
Podijeli
Ostvarila sam jedan od svojih snova i to prije tridesete godine. Kao
što sam sebi obećala
Napisala: Lejla Brčaninović – Putovanje Snova
Ne mogu baš točno opisati zašto sam toliko željela na Kubu, možda je to prikrivena
nostalgija za prošlim vremenima, a možda i želja da vidim da li zaista negdje postoji
mjesto na kojem ljudi nisu otrovani željom za materijalnim stvarima. A i Hemingway je
bio vezan za Kubu, pa mora da je čarobna kad je On tamo stvarao takva djela.
I ništa nije bilo onako kako sam očekivala. Bilo je sve mnogo bolje, intenzivnije,
drugačije od svega poznatog, a opet tako blisko i jednostavno.
Znate kako kažu da na Kubu treba ići što prije, jer se tako brzo mijenja. I to vam
samo mogu potvrditi. U samo nekoliko zadnjih mjeseci su postavili semafore i
rasvjetu u nekim dijelovima grada, a to su samo promjene koje su vidljive. Iza
vidljivog su mnogo veće promjene i pitanje je vremena kada će Kuba počet da liči na
“američka” ljetovališta. Promjene ne moraju uvijek biti loše i negdje duboko se
nadam da će donijeti više dobrog nego lošeg ljudima koji tamo žive.
Ako želite da vidite koliko je Havana zaista velika najbolje da odete na turu turističkim
autobusom koji košta 5 CUCa i polazi iz Central parka. Tada ćete vidjeti mnoge
dijelove grada do kojih drugačije sigurno ne biste došli. Na toj turi izađite i na Trgu
revolucije kojeg krase lica Che Guevare i Camila.
Jedan od najljepših trgova u staroj Havani je Plaza Vieja na kojem se nalazi i
kafeterija “Cafe el Escorial” u kojoj možete probati kafu različitih okusa ali i pivnica u
kojoj možete probati lokalno pivo Bucanero.
Dok šetate kroz staru Havanu vidjet ćete mnoge žene obučene u tradicionalnu
nošnju i zapamtite da za svako fotografiranje traže da im date koji CUC.
Prošetajte se i kroz Central Park preko puta kojeg se nalazi “El
Capitolio” nekadašnja zgrada vlade koja izgledom podsjeća na Bijelu kuću u
Washingtonu.
Cijela priča o revoluciji postane još zanimljivija ako detalje slušate u Havani zbog
toga smo mi i posjetili dodatno Muzej revolucije u kojem kroz fotografije i opise
možete saznati mnoge detalje i zanimljivosti.
Kuba je naravno poznata i po rumu, tako da smo posjetili i Muzej ruma (Avenida del
Puerto 262). Zanimljiva tura kroz staru proizvodnju u kojoj smo saznali i kako je došlo
do toga da se na Kubi počne proizvoditi rum, a i o samom procesu proizvodnje.
Zanimljiva kombinacija historijskih podataka i informacija o samom rumu. Na kraju
ture možete i degustirati rum star 7 godina. Cijena posjete muzeju je 7 CUCa.
Posjetite Callejon de Hamel (između Calles Espada i Aramburu) ulica posvećena afričko –
kubanskoj kulturi, sa nekoliko umjetničkih galerija i ukrašena grafitima. Nedjeljom od 12 sati
održava se plesni performans uz ritmove rumbe koji uvijek privlači veliki broj posjetilaca.
akon toga smo posjetili još jednu jamu i uputili se nazad za Havanu.
Ako budete planirali kupovati cigare onda to pokušajte dogovoriti preko ljudi kod kojih
spavate. Bitno je kupiti ih od nekoga ko se bavi time, a ko vam neće prodati neke
kopije. Ni slučajno ih nemojte kupovati na ulici.
Plaže na Kubi
Nakon prekrasnih plaža u Mexicu nismo željeli previše vremena izgubiti na plažama
na Kubi jer smo željeli istražiti Havanu. Ali jedno prije podne smo se uputili na
najbližu plažu u Havani Playa del Este i to na dio Don Peppe jer ima i mali bar.
Plaža je pješčana i vrlo lijepa i ako budete željeli odmarati jedan dan, zaista se
isplati. Taksi u oba smjera je 7 CUCa po osob
Kubi. Mislim da nigdje na svijetu osim ovdje ne možete odličnog jastoga jesti za 5 eura.
Pored bara El Chanchullero koji sam već spomenula, odlično smo jeli i u
restoranu Europa (Obispo 301) koji takođe ima u ponudi odličnog i povoljnog jastoga. Dva
restorana u kojima smo isto dobro jeli su Mango Habana (Calle Industria 352) i La
Imprenta (Calle Mercaderes 208).
Cuban pizza is cooked in a pan. Always served hot and fresh, not just served
after sitting in a window for an hour. The base puffs up, the edges fry to a tasty
crisp. It seems like communism has standardized the cheese, so everywhere
we ate it tasted like a medium strong cheddar cheese (which we love). We
paid 20 CUP – less than a dollar – for this ham and cheese pizza at Cafeteria
El Milagro. It’s not on google maps, so check out our custom Havana Cuba
map at the bottom of this article for the exact location.
La Catedral – Cuban & international food. Excellent but low priced ($1.25)
cocktails. In Vedado, not the old city. Check out the map below.
Locos por Cuba – Local restaurant with very reasonable prices (Mains under
$5). One of just a few low price places that made good homestyle Cuban food.
This is also outside of the old town.
La Algarabia – No nonsense meat and rice cafe with $3-$4 mains. Actually
the best Cuban Rice (Moros y Cristianos) we had during our time in Cuba. The
chuleta here was tasty and a big serve. In New Havana, 15 minutes walk from
the tourist area.
Mojito Mojito – More for the drinks, but the food here was good enough to
mention. Central location near plaza Vieja
https://putujsigurno.rs/svet-putovanja/havana-kuba-egzotika-proslih-vremena- tura
Život u Havani
Havana je glavni i najveći grad Kube, najvećeg ostrava Kariba. Mnogi
ga zovu i gradom u kome je vreme stalo zbog njegovog izgleda, načina
življenja tamošnjeg stanovništva i ostalim specifičnostima koji se mogu
videti. Iako je u Havani, ali i na celom ostrvu, veoma malo građeno u vreme
posle revolucije, upravo je to doprinelo da Kuba postane tako interesantna
turistima iz svih krajeva sveta. Okruženi starim, polusrušenim zgradama,
fasadama svih mogućih boja, starinskim automobilima, na momente ćete
možda imati osećaj da ste deo nekog filma. Iako sve to, kao i ono što
čitamo u mnogim turističkim vodičima i putopisima, zvuči nestvarno,
čarobno i interesantno, ima onih koji dožive šok kada prvi put kroče u
Havanu. Prljave i prašnjave ulice, smeće, prepuni kontejneri, neretko i
neprijatni mirisi, kuće koje se raspadaju takođe čine svakodnevicu ovog
najvećeg karipskog grada.
Interenet na Kubi - Ovo je idealna prilika za one koji misle kako ne mogu
bez interneta u stvarnosti i isprobaju kako to može da izgleda. Naime, na
Kubi, ali i u Havani, je veoma mali broj mesta gde ćete naći internet, pa je
najbolje za sve se informisati i pripremiti pred put. To naročito važi za one
koji individualno putuju i ne ide u pratnji neke od turističkih agencija.
Internet možete naći u nekim od hotela (Park Central, Habana Libre…) gde
kupujete karticu za određeno vreme, obično za sat vremena. Takođe, u
blizini hotela ili određenim ulicama, možete naći i preprodavce koji će vam
slične kartivce prodavati za duplo manje novca, ali je i internet veza nešto
lošija. Zato neka vas ne začude velike grupe ljudi u Trećoj ulici ili Central
parku. Svi pokušavaju da se povežu sa ostatkom sveta.
Jezik - Kada ste na Kubi (i ukoliko ne govorite španski) odlično je pri sebi
imati neku aplikaciju za prevođenje (koja radi offline) i koji će vam sigurno
biti od velike koristi dok ste tamo, ili možda budete imali sreće uz popularnu
majicu za sporazumevanje, ali to ipak malo teže.
Valuta Kube - Nekima je već poznato da na Kubi postoje dve valute. Jedna
je za tamošnje stanovništvo (CUP) i druga, konvertibilni pezos (CUC),
koju koriste turisti. Preporučljivo je se novac menja u menjačnici na
aerodromu ili u bankama u centru grada (u ulici Obispo, na trgu San
Francisco). Izbegavati američke dolare jer za njih postoji posebna provizija,
pa je najbolje menjati evre u CUC-e jer je najisplativije.
Voda - Dobro otvorite oči tokom šetnje i obratite pažnju gde možete naći
flaširanu vodu, naročito u blizina mesta gde ste smešteni. Velike markete
sa raznovrsnom hranom i pićem teško da ćete naći u Havani, a ono što liči
na neke njihove prodavnice sadrži jako mali broj namirnica i uglavnom je u
pitanju alkoholno piće, možda neke grickalice. Druga varijanta je da pitate
vlasnike kuće u kojoj ste smešteni da li možete kupovati od njih vodu, i
naravno, po kojoj ceni (ukoliko niste u hotelu).
Pored toga možete probati vožnju tzv. rikšom, biciklom na tri točka ili
Coco taxi vozilom, neka vrsta motor na tri točka. Ima ih, takođe, na
svakom koraku.
Smeštaj u Havani
Kao i svuda, i u Havani postoje jeftinije i skuplje varijante za smeštaj. Pored
hotela, tu su njihovi hosteli, tačnije kuće (“kasa”) kojih ima u svim delovima
grada. Svaka za sebe je drugačije uređena, različite su ponude, pa bi
valjalo sve dobro razmotriti pre konačne odluke. Pored lokacije, važno
može biti i to da li se u okviru njih nudi nešto od hrane i kakva je struktura
unutar
Pored ovoga, tu su još četiri trga koja bi trebalo da vidite. Ako se nalazite na
ovoj tački lako ćete stići do Plaza de San Francisco, a odatle i do trga
Plaza Vieja. Povezani su uskim uličicama koje vas prosto vode do trgova.
Plaza Vieja (stari trg) je još jedan trg pod zaštitom UNESCO-a. Zanimljiv
je što ga oivičavaju zgrade od dva ili tri sprata u čijem se prizemlju ali i na
balkonima nalazi mnogo kafića, barova i restorana gde možete predahnuti
uz čuvenu kubansku kafu i uživati u latino ritmovima bendova koji tu sviraju.
Tu je i poznata pivnica u kojoj se uvek traži mesto više.
Još jedan trg koji se nalazi u ovoj oblasti, ali na suprotnoj strani od
prethodna dva, je i Plaza de la Catedrale. Kao što i samo ime kaže, na trgu
se nalaze hram koji je poznat po tome što je najstariji na Kubi.
Capitolio ćete videti čim budete došli do Central parka. Ukoliko ste više
dana u Havani, sigurno ćete pored njega proći i više puta jer se nalazi na
centralnom mestu, odakle vas putevi vode na više strana. Svojim
spoljašnjim izgledom podseća na Belu kuću u Vašingtonu, dok je
unutrašnjost u kubanskom duhu. Centralna sala u zgradi je poznata po
Statui Revolucije visokoj 17 m (treća najveća statua u zatvorenom prostoru)
i dijamantu na patosu sale, koji predstavlja nulti kilometar, tačku odakle se
računaju sva rastojanja na ostrvu.
Callejon de Hamel je veoma mali više prolaz nego ulica, između Calle
Espada i Calle Aramburu. Poznata je po mnogobrojnim grafitima i nekoliko
malih umetničkih galerija. Ova ulica je posvećena afričko - kubanskoj kulturi
što i oslikavaju mnogobrojni grafiti koji se nalaze svuda unaopkolo. Veoma
je upečatljiva, šarena i ne postoji mogućnost da je promaašite ukoliko se
nalazite u blizini.
Sem Havane koja je nezaobilazna kada ste na Kubi i koju, kako kažu, treba
videti pre nego šro se sve promeni, tu su još nekoliko mesta na ostrvu koje
treba posetiti ukoliko vam vreme dozvoljava. Sledi nekoliko preporuka.
Varadero playa - Ukoliko idete na Kubu čisto sunca radi i sunčanja, i ako je
vaše odredište čuvena plaža Varadero, mnogi od spomenutih saveta vam i
neće biti toliko korisni. Na osnovu veoma kratkog boravka upravo tamo, čini
se da Vradero nije jednako Kuba, odnosno Havana. Kao glavno
letovalište i odredišna tačka mnogih koji dolaze na klasičan odmor i
letovanje na Kubu, Varadero ima sve ono što je neophodno svim turistima,
sve ono što možete naći svuda na moru...lokale sa hranom i pićem,
kozmetičkim proizvodima i svime ostalim potrepštinama za plažu i
sunčanje. Sve to ćete nešto teže naći u Havani. Do Varadera iz Havane
možete otići i na jednodnevni izlet, tako što ćete unapred rezervisati taxi
koji će vas odvesti na željeno mesto i sačekati vreme koje budete odredili
za povratak. Putovanje traje sat i po vremena u jednom pravcu. Prelepa
plaža dužinom od 20 km daje prostora da se ni u jednom momentu ne
osećate skučeno i tesno, jer ima dovoljno mesta za sve one koji žele da
uživaju u plavetnilu vode i belom pesku.
Neverovatni Cayo Largo, gde se bele stene izdižu iz plitke tirkizne vode
koja ih zapljuskuje. Predivan rajski prizor teško koga može ostaviti
ravnodušnim. Ili Cayo Iguana poznato kao pusto karipsko ostrvo puno
iguana.
Gradskim autobusevima u Havani mogu ići stranci i cena je 1 CUP. Pa tako busom 400 koji
staje kod spomenika Maksima Gomeza možeš otići do plaža Santa Maria Del Mar, Tarara,
Bacuranao do kojih se putuje sat vremena. Taxi je oko 25 CUC-a/povratna vožnja i vožnja
traje 20 min.
Vožnja old tajmerom je 35 CUC-a/1h i nalaze se u Parque Central. Oko 17h dok je još bilo
toplo, mnogi su bili slobodni pa sam spustila cenu na 25.
Po gradu ima linijski taxi, treba samo da dignete ruku i stanu vam. Proverite da li idu tamo
gde i vi, ali i da li je linijski taxi da vas ne bi prevarili. To su obično old tajmeri, 10 CUP-a je
vožnja.
Suveniri su najjeftiniji u Havani u hangaru Almacenes San José Artisans' Market blizu
železničke stanice.
Ukoliko želite da izađere uveče na salsu u Havani, preporučila bih na kraju Malecona
Restaurant 1830. Nisam sigurna ali mislim da uveče radi samo petkom,subotom i eventualno
nedeljom. Ulaz je čini mi se bio 3 CUC-a. Mesto puno Kubanaca koji će vam sigurno prići da
vas nauče salsu.
Taxi colectivo se nalazi kod Terminal de Omnibus.
CUC ima spomenike a CUP ljude, tako da je lako uci u stos. Menjacnica (CADECA) ima i po
centru, generalno su guzve/redovi ispred (kao i svuda na Kubi) ali brzo ide. Potreban vam je
pasos ako zelite da razmenite novac. Umeju da budu i malo bezobrazni i nece da menjaju
CUC u EUR/USD, meni je na kraju puta ostalo CUC-ova pa mi je decko u hostelu izasao u
susret i 'otkupio' ih za evre
Pored CUC (konvertibilni pezos), postoji i CUP (naconalni pezos),koji vecina turista iz
neznanja i ne sretne, ali postoje bar 3 razoga zasto bi trebali da ga imate i upoznate
se s njim (inace, mozete ga nabaviti samo u menjacnicama – „casa de cambio“), i to
tako sto menjate CUC za CUP. Za 1 CUC ce te dobiti 24 CUP. Razlozi za sta su
vam potrebni CUP :
Jeftina hrana – ukoliko ste ograniceni s budzetom bice vam skupo da svaki obrok
jedete u restoranu u Havani, gde ce vas rucak ili vecera po osobi s picem izaci
minimum 15 CUC (14 evra). Ima dosta „street food“ gde ce te u redovima videti
uglavnom Kubance, a manje ili nikako turiste, i gde mozete za maximum 10 CUP
(oko 0,4 evra) pojesti picu, hamburer, hot dog, sendvic sa sunkom i sirom, salatu sa
ribom itd. Cedjene sokove, sladolede, ili kafu ce te moci kupiti na istim mestima za 2
CUP (oko 0,1 evro)
Baksis – Kubanci ce za sve zivo traziti baksis, sto koliko god u pocetku bilo
simpaticno, postaje vremenom naporno i skupo, jer je njihovo ocekivanje da za
strance 1 CUC nije puno za baksis. I zaista mozda i ne deluje puno dok ne shvatite
da vas dnevno spopadne bar 20-30 Kubanaca sa zeljom za istim. Da izbegnete da
vas baksisi na Kubi izadju skuplje od avio karte, ostavljajte gde mozete baksis u
CUP-ovima, ili u centavosima (manji delovi CUC). Naravno, ako vec sedite u
restoranu gde obrok placate u CUC, ocekivano je da baksis ostavite u toj valuti
ukoliko nije uracunat u cenu. Muzicarima koji ce vas opsedati gde god da sednete
slobodno ostavljajte u CUP-ovima (10 CUP = 0,4 evra je sasvim ok baksis)
Prevare s kusurom – skoro da nema turiste kome kusur nije vracen u manje vrednoj
valuti (CUP umesto CUC), ili mu je vraceno manje CUC nego sto je trebalo. Meni su
dva puta podmetnuli CUP umesto CUC, i u menjacnici u hotelu su mi 4 ili 5 puta
isplatili manje nego sto su trebali prilikom zamene deviza. Zato uvek bez blama
prebrojte novac, i ako ste dobili manje, reagujte.
Nema tu ljutnje, to je sve igra, i prihvatite je s osmehom :). Nemojte biti paranoicni,
ne znaci da ce svi zeleti da vas prevare, ali svakako se dobro upoznajte sa izgledom
CUC i CUP kako ne bi ste bankrotirali pre zadnjeg dana.
Moja preporuka je da u CUP zamenite oko 50 evra na pocetku odmora. Vise vam
nece trebati.
Havana je prepuna muzeja. Bukvalno za sve sto vam padne na pamet, od revolucije,
ruma, cigara, numizmatike,automobila…za sve ima muzej. Kvantitet utice na kvalitet,
tako da nemojte ocekivati previse. Preporucujem „Museo de bellas artes“ (karta za
jednu zgradu je 5 cuc, ili za obe koje cine celinu muzeja je 8 cuc). Mene je odusevila
prva gde se nalazi sekcija kubanskog pop arta. Nazalost, u muzeju nije dozvoljeno
slikanje, ali je praznik za oci svakako. Uzmite kartu i za drugu zgradu ako vas
zanimaju ostaci staro-grcke, i rimske umetnosti. Ako ne, prva zgrada je sasvim
dovoljna. S druge strane razocarenje mi je bio „Museo de la revolucion“ (ulaz 8 cuc),
koji se obicno preporucuje kao „must see“, ali u njemu 90% sadrzaja cine crno bele
fotografije, i kopije plakata i novinskih isecaka loseg kvaliteta, vrlo cesto bez prevoda
na engleski. Opet stvar ukusa, ali ja sam ostao razocaran.
Što se tiče hrane i pića, probajte njihovo tradicionalno jelo „ ropa vieja“ (kombinacija
teletine, sa rizom, kupusom, crnim pasuljom i svezim salatama). Jeo sam ga za 6.5
CUC u restoran baru „Monserrate“.
Kao veliki pivopija, morao sam istrazim njihove „cerveze“ i ostao sam razocaran. Pivo
„Cristal“ je dosta slabo, neka blaza varijanta nekadasnjeg „MB“ piva, dok je drugo njihovo
pivo „Bucanero“ slatkasto-gorko takodje razocaralo. Ako vec nemate izbora, pijte „Cristal“ u
flasici, jer je u limenci jos vece razocarenje. Ipak, da ne bude sve tako crno, otkrio sam da na
mnogim mestima mozete piti uvozno pivo iz Dominicane „Presidente“ koje je odlicnog
kvaliteta. Pivo se, kako gde, krece u rangu 1.5 CUC – 3 CUC. Kao alternativu, ako ipak
insistirate na dobrom Kubanskom pivu, mozete otici na „Plaza Vieja“, jedan od poznatijih
centralnih trgova, i tamo u „factoria cervezas“ popiti „home made“ pivo slicnog ukusa kao iz
nasih malih pivara po povoljnoj ceni od 2 CUC. Nemojte traziti kubansko vino, jer ga nema.
Oni su na pocetku razvoja vinogradarstva, i stavise moze se lako desiti da sednete u restoran
koji uopste nema vino u ponudi. Ukoliko ima, to su po pravilu cileanska vina solidnog
kvaliteta, koja mozete naci i kod nas u prodaji (tipa „Frontera). Kokteli su korektni prema
ocekivanju. Ne mogu reci da sam pio najbolji mohito u zivotu na Kubi, ali je svakako
korektan (prosecna cena koktela je 3.5-4 CUC). Vode ce te piti dosta zbog sparine, samo
flasirane, jer cesmovaca nije za pice. Mala bocica vode je na ulici skoro svuda 1 CUC, a
velika 2 CUC. Ukoliko zelite da se „odvalite“, boca ruma je najbolja i najjeftinija opcija.
Naprimer, u „minibaru“ hotela „Park View“ kostala je 7 CUC. Sto se tice sokova, imate
„kubanske“ verzije kole, mirande, 7 up na ulici…o ukusima ne vredi raspravljati, recimo da
su „ok“. (cene su od 1-2 CUC). Imajte u vidu da kada sednete u restoran, lako se moze desiti
da za dosta stvari (i hrane i pica) cena uopste nije navedena u meniju. Slobodno pitajte za
cenu da izbegnete neprijatna iznenadjenja, posto se racun po pravilu ako se i dobije – dobija
Što se tiče suvenira, uglavnom su lošijeg kvaliteta. Magnete je najbolje kupovati na pijacnim
standovima koji drze umetnici u ulici „Obispo“, gde su najboljeg kvaliteta, i oko 0.5 cuc po
komadu, ako kupite vise. Tu mozete kupiti i razne predmete od kubanske koze (novcanici,
privesci itd), kao i kutije za cuvanje cigara za oko 20 CUC. Cuvene partizanske beretke su
nudjene u blizini pored „otvorenog buvljaka“ koji sam pomenuo par pasusa ranije po ceni 3
komada za 5 cuc. Ukoliko ste ljubitelj dobrih cigara, preporuka je da ih kupite na plantazi u
Vinjalesu, a ukoliko zelite da kupite par komada kao suvenire za prijatelje, najbolje ih je
kupiti upravo u Havani u nekom od cgar shopova– preporucujem „guantanamera“ veliki
tompus koji se dobija u plasticnom pakovanju. Najpovoljnije sam ga video u jednom cigar
shopu u staroj Havani za oko 1.25 cuc po komadu (originalno pakovanje cini 4 komada za 5
CUC), dok je na aerodromu i u Varaderu isao i po 3 CUC po komadu.
Prevoz na Kubi
Moja inicijalna ideja je bila da koristim sto vise lokalnih, autenticnih prevoza, poput raspalih
lokalnih autobusa, ali sam brzo odustao od te ideje, zbog nepodnosljive klime (vruce i
sparno). Stavise, i sami Kubanci masovno izbegavaju gradski prevoz zbog velike guzve,
neredovnosti i sparine, i njima omiljeni vid prevoza je „taxi collectivo“ – poput naseg
linijskog taxija, gde „vintage“ vozila idu unapred odredjenim rutama. Neko je nepisano
pravilo, da ne primaju turiste, ili da pokusavaju da im voznju naplate skuplje od 10CUP
(lokalna valuta), koliko naplacuju lokalcima, zato je preporuka da probate da uhvatite voznju
jedino ako poznajete osnove spanskog, i niste opremljeni velikim kamerama i turistickim
sesirom. Klasican taxi (bilo „vintage“ bilo neko od modernijih vozila – Hyundai ili kineski
Cherry) ce turistima gradsku voznju naplatiti 10 CUC. Ukoliko zelite da vas „cabrio vintage“
provoza Havanom u smislu ture razgledanja od nepunih sat vremena, to ce vas kostati oko 30
CUC, i to je moja preporuka. Postoje i „hop on/off“ autobusi, koji voze po ceni od 10 CUC
dnevna karta, ali po meni ne vrede, jer van stare Havane, nema toliko stanica gde bi bilo ok
izaci, i uz to ako ste na spratu (otvorenom delu) ocekujte da vas sunce sprzi. Za vangradske
voznje (recimo do Varadera) najpovoljnije je da idete novim, modernim autobusima sa
klimom „Viazul“ gde ce vas voznja po osobi kostati oko 12 CUC. Medjutim, tu se javlja drugi
problem, jer je stanica Viazul-a predgradju Havane, i morate uzeti taxi dan pre puta da kupite
kartu i rezervisete sediste, kao i na dan puta da dodjete do stanice. Plus ce vam u Varaderu
opet trebati taxi da vas odveze do hotela…Tako da kad se svi ti troskovi taxija saberu i 2 karte
do Varadera, izaci ce vas na kraju ukupno preko 60 CUC. Zato je bolje i brze uzeti taxi do
Varadera koji mozete ispregovarati za 65-70 CUC po pravcu. Najbolje je ukoliko ne zelite da
uzimate rent-a-car da sa jednim taksistom u Havani ugovorite sve voznje koje planirate tokom
boravka kako bi ste dobili povoljniju cenu. Primetno je da vecina njih za individualne
medjugradske voznje nije spremna da spusta tarifu koja uopste nije mala, ali za veci broj
voznji mozete dobiti odlicne popuste. Mi smo „vinatege“ taksistu prvo angazovali za
jednodnevni izlet do Vinalesa koji smo mu platili 120 CUC, i uzeli ga i za Varadero gde nam
je dao odlicnu cenu od 65 CUC po pravcu, dok da smo na ulici pitali nekog drugog taksistu da
nas vozi do Varadera, verovatno bi vecina pomijala cenu od 90-120 CUC po pravcu. Sto se
tice rent-a-kar, njega smo bas preplatili jer nismo imali izbora. Trazili smo ga danas za sutra,
i u Varaderu iznajmili nekog kineza, pandan cherry-ju (c-klasa) za 95 CUC po danu sa
ukljucenim osiguranjem( ukupno dva dana). Gorivo se sipa najkvalitetnije koje imaju (94
oktana), i cena je 1.2 CUC/ L, ali imajte u vidu da ga veliki broj pumpi nema, tj. postoje
pumpe koje imaju samo gorivo od 83 i 90 oktana. Definitivno, rent-a-car, ukoliko ga planirate
obavezno rezervisite unapred, online, i uzmite ga bar na 7 dana, i onda mozete ocekivati
pristojniju cenu od recimo 65 CUC sa uljucenim osiguranjem za kiu picanto ili neki slican
model. Putevi su lose obelezeni, nismo imali online mape, vec sam kupio detaljne auto mape
cele kube u Varaderu, ali iskreno, nisu uvek bile od pomoci. Zapravo, najvise je pomagalo sto
smo primali dosta stopera Kubanaca, pa su nas onda oni usmeravali. Prijatelj koji je putovao
godinu dana pre mene, mi je napomenuo da je njemu dosta pomogla besplatna aplikacija za
android „Free navigator“. Ima solidnih puteva, a ima i krs sa dosta rupa. Izbegavati nocnu
voznju, jer je doslovno opasna po zivot. Mi smo se jednom vracali neosvetljenim putevima
(sto su skoro svi), i bukvalno smo igrali ruski rulet da zaobidjemo ljude, pse, konje, bicikliste,
rupe, traktore i aute bez osvetljenja.
Da, Kuba je bezbedna. Ja nisam imao ni jednu jedinu neprijatnost ili kriznu situaciju, ali
svakako da bih se drugacije ponasao, i manje rizikovao, i manje zavlacio u mracne i
neosvetljene ulice da sam bio u zenskom drustvu. Kubanci jesu neposredni, ponekad malo i
dosadni (posebno u Havani), ali ako malo strozije zamolite nekoga da vas ostavi na miru, otici
ce bez pogovora. Mobilna mreza je skoro svuda dostupna na Kubi, ima samo jedan, lokalni,
drzavni operater. Da posaljete SMS u Srbiju kosta blizu 50 dinara. Internet nije prebrz, i cesto
puca veza. Kupujete greb kartice, najpovoljnije su bile u Varaderu, kosta 2 CUC za 1 sat
interneta. Dobra stvar je sto te kartice mozete koristiti bilo gde na Kubi gde ima wifi signal.
Vinjales
Zamislite kako bi izgledalo i sta bi trebalo da ima idilicno selo gde bi ste mogli da zivite ili
bar pozeleli da pobegnete na duzi period od gradskog zivota. To je otpilike Vinjales. Plantaze
duvana, prelepi krajolici, kauboji, i neka cudna prelepa mirnoca cine ovaj kraj necim sto se ne
propusta. Zao mi je sto nismo nocili tamo bar jednu noc u nekoj od „casa particulare“. Za one
koji bi ipak i na ovakvom mestu komfor preporucujem hotel Horizontes (Los Jasmines) gde je
nocenje oko 70 CUC po osobi, ali imate najvelicanstveniji moguci pogled na planinske vence
dok se kupate u otvorenom hotelskom bazenu. Ono sto je „must do“ u Vinjalesu je obilazak
jedne od farmi, gde ce vam domacini objasniti ceo proces pripreme cigara, zapaliti po jednu
sa vama i na kraju vam ponuditi da kupite cigare koje su rucno pravili za vas. Ono sto je
prednost ovih cigara je da su potpuno organic i da su iz lista duvana od kojih prave cigare
izdvojili sredisnji, nikotinski deo, tako da sve sto pusite je cist, zdrav duvan. Potpuni
hedonizam. Cigare se prodaju iskljucivo u paketima 14 komada nebrendiranih „monte
christo“ za 45 CUC, ili paket od 10 kohiba za 50 CUC. Iako ove cene nisu izgledale
povoljne, bile su znatno jeftinije (i 3 x) od cena po kojima su prodavane u oficijelnim
shopovima, tako da iako ih ja nisam kupio, preporuka bi bila onome ko voli cigare da kupi
ovde. Naravno, najjeftinije je da kupite na ulici kad vas spopadaju gde ce te cigare moci
kupovati i za ispod CUC po komadu, ali su takve potpuno sumnjivog kvaliteta i porekla. U
samom Vinjalesu smo isli i u pecinu „Cueva Del Indio“ (ulaz 5 CUC), potrebno je oko pola
sata obici je ukljucujuci voznju camcem do izlaska. Vredi da se vidi. Na putu do Vinjalesa
smo skrenuli i do „Las Terrazas“,eko selo koje pripada provinciji „Artemisa & Mayabeque“,
gde su nekad francuski farmeri uzgajali kafu, a sada je komuna puna malih kafeterija i
zivotinjskih vrsta (ovde ce te videti ruzicaste flamingose) – ulaz u ovu zonu se naplacuje 5
CUC – meni se dopalo –vredi. Takodje smo obisli u istoj provinciji selo „Soroa“ gde smo isli
da obidjemo vodopad „Salto del Arco Iris“ ispod kog se mozete i kupati (ulaz 3 CUC – ne
propustiti!). Takodje smo obilazili u istom selu i „Orquideario Soroa“ (ulaz 3 CUC), park
orhideja, ja iskreno nisam bio odusevljen. Podseca me na neki veci garden centar i nista vise.
Varadero
Ako pitate Kubance gde je najbolje da se odmarate i kupate na Kubi, verovatno ce vam svi
reci Varadero. Ja ne delim to misljenje, zapravo Varadero je sve sto nije Kuba.
Komercijalizovani resorti, koji se trude da prekopiraju resortove iz Turske, Egipta i slicno, i
gde najmanje imate istinskog kubanskog. S druge strane, razumem Kubance zasto hvale
Varadero, jer on ima sve ono sto njima fali (donekle luksuzan „all incusive“ smestaj). Ako
zelite „100% safe“ putovanje, onda izaberite Varadero, budite u „all inclusive resortu“ i idite
na preskupe komercijalne zlete koje organizuju lokalne turisticke agencije i koje ce te placati
od CUC 60 do CUC 250. Neko i to voli – ja ne. Posto mi je ovo prvi put na Kubi, odlucio sam
da ostanem 9 dana u Varaderu i da mi to bude baza da dalje obilaske. Ipak, nisam mogao da
sakrijem razocarenje samim poluostrvom. Varadero nema centar grada, ima samo jednu
dugacku aveniju, koju presecaju mnogobrojni hoteli i poneki kafic. Bio sam smestenu
hotelu“Cuatro palmas“, i moram reci da obzirom da je bo jedan od jeftinijih hotela u ponudi,
da sam bio prjatno iznenadjen uslugom, hranom, i pozicijom hotela. Verovatno na najboljoj
lokaciji u Varaderu (sece ulicu 62 – „calle 62“), tako da predlazem takodje kad birate hotel da
izaberete neki relativno blizu jer vam bar daje koliko toliko prliku da prosetate van hotelskog
kompleksa. Oni koji su u novom delu Varadera gde su samo nacickani hotel do hotela,
nemaju priliku ni za to ako ne uzmu taxi. Ispred hotela ima dobro poseceni bar „62“ gde
mozete uzivati svaku nocuz kubanske ritmove i plesati sa Kubancima na ulici. 100 metara
nize se nalazi diskoteka „Habana Club“, komercijalna, ulaz za turiste je 10 CUC,
peporucujem je jedino ako ne zelite da legnete do 4-5 ujuru…Muzika je komercijalna, i nema
puno veze sa Kubom. Takodje postoji diskoteka u „calle 42“ (oko 10 minuta peske od hotela)
koja se zove „Casa de la musica“, ali nisam isao u nju, pa ne mogu prenesem utiske. Sto se
tice hotelske plaze, pescana je,sa lezaljkama, i pesak je pod nogama kad udjete u vodu, voda
polako raste nivo, i treba prilicno da hodate kroz vodu da ne bi mogli stojite. Voda je plavo-
tirkizna, ali nije providna i nema skoro nikakvog zivotinjskog sveta atraktivnog za ronjenje,
ozirom da Varadero izlazi na severnu obalu Kube, tj. na Atlantski okean. Dobra stvar je sto
mozete da hodate kilomerima dugackom plazom i van hotelskog kompleksa (obalom nema
granicnika izmedju hotela i plaza).Sto se hotelskih izleta tice, isao sam samo onaj koji nisam
mogao sam organizujem, a to je plivanje s delfinima na susednom ostrvu (30 minuta voznje
gliserom). Izlet je kostao 83 CUC, i meni se stvarno dopao. Nezaboravno iskustvo.
Cienfuegos i Santa Clara su dva grada koja su relativno blizu Trinidada (pored Cienfuegosa
polazite svakako), a Santa Clara je udaljena 100-ak kilometara. Iz tog razloga ako imate
vremena nemojte ih propustiti, ali ako imate mogucnosti samo za jedan grad, neka bude
Trinidad. U Santa Clari na mene je najveci utisak ostavio grandiozni mauzolej posvecen Che
Guevari, dok mi sam grad i centar nije ostavio neki narocit utisak. U Cienfuegosu, imate jako
puno barkone gradnje, i puno malih radnjica gde za CUP-ove mozete kupiti svasta nesto.
Naravno, kad ste rent-a-carom stajete usput u jos gomilu malih sela, plaza, i mestasaca koja
necete videti ako idete na komercijalne ture. Zato je zamene „rent-a-car“ najbolja opcija.
Literatura
Kako se Kuba i cene izuzetno brz omenjaju, ne mogu da kazem da mi je ijedan vodic dao
100% tacne informacije. Ipak izdvojio bih izuzetno detaljan : Lonely Planet – Cuba, 8th
edition, 2015, sa jako detaljnim i korisnim opisima, i uz njega dobijate i korisnu mapu
Havane. Za one koji vise vole slikovite vodice, odlican mi je Insight Guides – Cuba, dok
onima koji bi vise da procitaju o kubanskoj kulturi, obicajima i da dobiju korisne informacije
o „neturistickom zivotu“ preporucujem knjigu CultureShock! A survival guide to customs
and etiquette Cuba. Ja imam sve tri, sve su odlicne na svoj nacin i dopunjuju se.
oothbrush, četkica za zube – objašnjavamo na engleskom, njemačkom, hrvatskom... u skromnom dućanu, deseti koji smo posjetili u sat
vremena, gestikulirajući rukama. Oniži kubanski trgovac praznim pogledom daje do znanja da ništa ne shvaća. No to ga ni najmanje ne
uznemirava. Nakon nekoliko minuta u priču se ubacuje njegov prijatelj koji maše rukama i daje znak da ne mrdamo iz trgovine. Nakon
dvije cigarete vremena, evo njega nazad – i za divno čudo pojavio se s četkicom. Cijena? Prava sitnica. Uzeo je 15 CUC-a (isto toliko
američkih dolara) za četkicu i svoju uslugu. Računa nema, kao uostalom nigdje na Kubi. Slična je situacija s bilo kakvim drugim
higijenskim potrepštinama koje “zapadnjaci” uzimaju zdravo za gotovo. Na Kubi je to proizvod za koji se treba pomučiti da biste ga
nabavili. A Kubanci, svjesni da turisti dolaze punih novčanika, sve će napraviti da vam izbiju kunu više iz džepa. Kvartovski dućani koji
su kod nas ostali manje-više samo u lijepom sjećanju građana, kod njih su i dalje mjesto gdje se odvija najviše trgovine. To se, naravno,
treba uzeti s rezervom jer često u njima ima samo nekoliko artikala. Nekoliko paketa riže i tjestenine, koncentrat rajčice, toaletni papir,
cigarete i domaće pivo uz neizbježni rum. To je otprilike to. Tako i kupnja obične boce vode može biti neviđen izazov. Ako gospodin za
pultom vidi da mu je ostao još jedan paket vode, bez imalo razmišljanja utrostručit će cijenu. Pa ti uzmi ili ostavi. A vani je sunce užarilo
na 30 Celzijevih stupnjeva i jedva se diše od vlage u zraku. Kruha i peciva u kvartovskim dućanima nema, po to se ide u pekarnice.
Meso i riba također se mogu kupiti u određenim manjim lokalnim dućanima ili, što je raširenije, na cesti. Na drvenim štandovima
kubanski mesari rašire ponudu svježeg mesa tog dana, a Kubanci kupuju. Nema veze što muhe lete oko svinjetine, a znojni turisti
prolaze pokraj “mesnice” i zgražaju se, to je na Kubi uobičajeno. Ono što je kod njih ipak još uvijek egzotično jesu trgovački centri koji su
posljednjih godina niknuli u većim gradovima i sada se doslovno nalaze na rutama turističkih vodiča. Nema ih mnogo, barem za naše
pojmove, i svi su smješteni u centralnoj Havani ili dijelu koji se zove Vedado i upravo su ti centri jedna od najčešćih destinacija turista, ali
i Kubanaca koji si to mogu priuštiti, ako žele otići u neku ozbiljniju kupnju.“ Sada prolazimo uz šetnicu Prado i dolazimo do popularnog
havanskog šetališta uz more zvanog Malecon. Dugačko je osam kilometara, a s vaše desne strane novi je trgovački centar... Evo nas
pokraj američke ambasade, šoping-centar je odmah iza nje... “– na lošem engleskom turistička vodičkinja daje upute u sklopu autobusne
turističke ture.Mora da su jako ponosni na svoje trgovine. I dok je ponuda u tim “zapadnjačkim” centrima šarolika i slična našima, u onim
manjim centrima, koji su smješteni u središtu gotovo svakog većeg grada na Kubi (Havana, Matanzas, Santa Clara...), nije baš
najsretnija. Prvo što upada u oči nepregledne su police s alkoholom, mahom je riječ o rumu. Omanji odjel s igračkama za djecu čak i ima
neke zanimljive stvari, ali cijena nikako nije prihvatljiva. Ni za turiste, a još manje za prosječnog Kubanca koji zarađuje oko 30 dolara
mjesečno ako radi za državu. Stoga veliki dio Kubanaca, posebice mlađi, ako rade za državne institucije, sa strane ima još neki posao,
pretežno u turizmu, gdje je na Kubi najveći novac. Vozili smo se u “rikši” s Kubancem koji je završio medicinski fakultet i radio kao
liječnik u bolnici, no dao je otkaz jer mu je plaća bila premala – oko 45 CUC-a mjesečno (otprilike 315 kuna) i sada puno radno vrijeme
vozi rikšu, čime svoju mjesečnu plaću može zaraditi u jednom danu.Moglo bi se reći da se platežna moć Kubanaca odražava i na njihov
modni stil. Kičasti odjevni predmeti, koje nešto više od 11 milijuna Kubanaca očito preferira, a posebno ženski dio populacije,
nezaobilazna su ponuda. No pronaći nešto jednostavnije poput ženskih kratkih hlača i još crne boje, gotovo je nemoguće. Ponuda je
ograničena, a cijene takvih hlača kreću se oko 17 CUC-a, što je u protuvrijednosti malo više od 100 kuna. No mlade Kubanke snalaze se
na druge načine da “nadograde” svoj stil.– Srele smo Nijemca koji se oženio Kubankom i s njom ima dijete pa sada pola godine provodi
u Njemačkoj, a pola godine na Kubi. I kad dolazi iz Njemačke, kofer mu je pun, ali ženskih haljina, majica, hlača, nakita... I svaki put sve
proda, Kubanke nekako nađu novac da kupe željeni komad odjeće – kažu nam mlade Njemice koje smo sreli u Santa Clari.U tom
kubanskom gradu djeluje najveća organizacija LGBT zajednice i doista se stanovnici čine otvorenijima i slobodnijima nego u ostalim
dijelovima Kube. Dakako, i u Havani je slična situacija, ali to je glavni grad Kube u kojem, zajedno s predgrađima, živi oko 4,5 milijuna
stanovnika. Ono što je zajedničko većini stanovnika Kube, a ne samo Santa Clare, jest njihovo okupljanje u parkovima. I dok je prije to
bila “fiesta”, čega ima i danas, muzičari se okupe i sviraju, pleše se salsa, unatrag nekoliko mjeseci druga stvar izvlači Kubance u
parkove i na trgove. A to je – internet.Kako najlakše prepoznati na Kubi da ste naišli na mjesto gdje se može uhvatiti Wi-Fi signal? Tako
da pratite ima li negdje gomila Kubanaca s mobitelom i tabletom u ruci ili laptopom u krilu. Najčešće je cijela obitelj okupljena oko jednog
mobitela, imaju slušalice, glasno govore da ih čuje osoba s druge strane linije i žustro gestikuliraju. Mahom razgovaraju s rodbinom koja
je nekako došla do SAD-a. Istom onom rodbinom koja im redovito šalje novac kako bi uspjeli preživjeti u kakvim-takvim uvjetima u
domovini. Obavezno cjenkanje Ali, kao i većina stvari na Kubi, spojiti se sa svijetom nije jednostavno, a ni besplatno. Prvo se mora kupiti
kartica za internet koja košta 1 CUC za pola sata ili 2 CUC-a za sat vremena interneta. S nje se ostruže lozinka koja se potom ukuca na
Wi-Fi mrežu određenog hotspota, odnosno parka ili nacionalne telekomunikacijske tvrtke ETECSA. Signal je često loš, bolje reći
katastrofalan, pa strancima boravak na Kubi dođe kao prisilni ili pak dugo priželjkivani odmor od interneta. A redovi ispred ureda
ETECSA-e, gdje se kupuju kartice za internet, svakog su dana beskonačni. Čini se da je u bilo koje doba dana red samo da se dođe do
željene kartice. Takvi redovi normalna su pojava i ispred mjenjačnica, ljekarni te u lokalnim dućanima. Ako nešto treba vježbati prije
odlaska na Kubu, to je – strpljenje i cjenkanje na ulici. Morate biti spremni da se na gotovo sve čeka, a cjenkanje uzeti kao normalni dio
odmora. Od taksista koji će prvo reći najveću cijenu pa cjenkanjem to smanjiti na pola početnog iznosa ili manje do prodavača suvenira
na ulici. Čak će i voćar koji prašnjavim ulicama gura banane i ananase na kolicima pokušati uzeti dolar više nepažljivom gostu. Inače,
ananas je najraširenije voće na Kubi, dobije ga se uz velik broj jela i za svaki doručak, i to zato što je kubanski simbol dobrodošlice.
Koliko koštaju cigare? Poseban su biznis na Kubi cigare, proizvod koji se najviše izvozi i na kojem se obrće najviše novca. U službenim
trgovinama paket Cohiba, najcjenjenijih cigara koje puši i Fidel Castro, košta nekoliko stotina dolara. No na cesti je situacija puno
drukčija. Prije svega, Kubanci će vam objašnjavati da je “eto baš danas zadnji dan festivala cigara pa ih se može uzeti za pola cijene”.To
je, naravno, prijevara jer žele uzeti proviziju koju dobiju kada svojoj vezi u tvornicu cigara dovedu turista. A baš te veze, radnici u
tvornicama, švercaju cigare iz pogona, a onda im cijena drastično pada. Kutija Cohiba može se bez većih problema na ulici kupiti za 50-
60 CUC-a, u protuvrijednosti 50-60 američkih dolara. Cijena cigara Montecristo, koje je pušio Che Guevara, manja je, ali treba paziti na
količinu. Naime, svaki turist s Kube može odnijeti najviše 50 cigara. To ograničenje ne vrijedi za cigarillose, puritose. Kava im je također
izvozni proizvod, ali po važnosti na samom dnu i nju vam neće prodavati na ulici jer je se po vrlo niskim cijenama može kupiti i u
trgovinama. Kubu smo posjetili uoči Božića (tek se od 1998. godine počeo slaviti Božić na Kubi, kad je u posjet došao papa Ivan Pavao
II.) i, iako su borovi bili ukrašeni u pojedinim kućama i kafićima, klasično božićno ludilo kao kod “zapadnjaka” njih ne obuzima. Na Kubi je
sve lagano i opušteno, zemlja je to krajnjih suprotnosti koja privlači mnoštvo turista.– Svi žele doživjeti Kubu prije dolaska Amerikanaca
(diplomatske veze Amerike i Kube ponovno su uspostavljene 17. prosinca 2014., nap. a.) tako da nemamo nijednu slobodnu sobu cijeli
prosinac, siječanj... – kaže nam vlasnica apartmana na Starom trgu u Havani.A baš to iščekivanje može se osjetiti iako je prilika za
posjet pravoj Kubi već prošla.Osim u krajnje ruralnim dijelovima, još uvijek neokaljanima masovnim turizmom.