Šta se dešava u posljednjim trenucima?

Onako kako meleci u trenucima čovjekove smrti imaju svoja zaduženja, tako i prokleti šejtan ima
svoje zaduženje. Ne postoji niko sem pejgambera i posebnih Allahovih robova a da šejtan ne bude
obaviješten o njegovoj smrti. Trenutak smrti je trenutak najveće duhovne i materijalne žeđi. Čovjeku
koji u trenucima preseljenja osjeća neopisivu žeđ, šejtan nudi hladnu vodu, a zauzvrat želi da taj
čovjek zaniječe Gospodara svjetova i da tako ukrade njegov iman. Međutim, ukoliko čovjek posjeduje
potpuni iman, onda takvo šejtanovo nagovaranje ne može imati nikakvog utjecaja na njega. Imam-i
Gazali ovako kaže: „Pa zar je šejtan toliko vješt lopov da može uzeti iman od onog od koga želi?! To
što šejtan uspije ukrasti nečiji iman u trenucima preseljenja, ustvari je samo rezultat loših djela koja je
taj čovjek činio tokom svog života. Nema sumnje u Allahovu pravednost! Takav rob je živio životom
kojim je zaslužio da bude predat šejtanu l.a. i zbog toga mu Allah dž.š. u trenucima smrti uskraćuje
svoju milost.“ Dakle ukoliko je rob za svog života zaslužio da bude kažnjen i da preseli bez imana on
će onda i biti prepušten šejtanu prokletom. Međutim ukoliko je bio Allahov dobri rob, onda mu ne
može naškoditi ni kada bi se u trenucima njegovog preseljenja stotinu šejtana okupilo oko njega.
Uzvišeni Allah, u trenutku smrti, čovjeku dadne ono čemu je postao dostojan svojim duhovnim
stanjem i djelima koja je činio za života. Kada su Imam-i Azama upitali koja su to djela koja bivaju
uzrokom da čovjek u posljednjim trenucima ostane bez imana, ovako je odgovorio: „Ove tri stvari
bivaju sebebom da čovjek preseli bez imana: 1. da čovjek ne zahvaljuje na imanu koji mu je dat 2. da
ne strahuje od toga da bi mogao preseliti bez imana 3. da čini zulum ostalim ljudima. U trenucima
smrti, Iblis se čovjeku prikazuje u liku njegovih roditelja. Najprije mu ovako kaže: „ Ja sam spoznao da
istinska vjera nije islam. Prije nego umreš primi ovu drugu vjeru!“ Ukoliko čovjek ne prihvati njegov
prijedlog on onda poprimi lik njegovog oca pa mu kaže: „ Nije islam ispravna vjera, ovo je ispravna
vjera!“ Međutim on l.a. ne može nauditi čovjeku kojeg Allah štiti, ma u kojem obliku da se pojavi.
Kada čovjeku dođe edžel , ono što je za života posjedovao ovako se raspodjeljuje; njegov ruh uzima
Azrail a.s., imetak ostaje njegovim nasljednicima, tijelo zemlji, a dobra djela se dijele robovima čije je
hakove povrijedio. Kada se u trenutku smrti ruh odvoji od tijela, tada počinju da dolaze glasovi koji
mu se obraćaju, prvi ovako glasi:“ O Ademov sine, jesi li ti napustio dunjaluk ili je dunjaluk napustio
tebe?“ Ma koliko se čovjek vezao za dunjaluk, on će njega zasigurno napustiti. Zbog toga, onaj koji
svojevoljno napusti dunjaluk, on biva spašen. U tome leži tajna „umiranja prije smrti.“ Međutim
napustiti dunjaluk, ne znači odreći se njegovih blagodati već odreći se harama i napustiti grijehe. Nije
haram zarađivati imetak i imati novac, to su dunjalučki nimeti. Haram je to da ti toliko budeš njima
zauzet pa da zaboraviš na Allaha dž.š. Jedan od glasova koji se javlja u trenucima preseljenja je i ovaj:
“O robe, jesi li ti posjedovao dunjaluk ili je on tebe oteo? Jesi li ti ubio dunjaluk ili je dunjaluk tebe
ubio?“ Kada čovjeka odvedu u gasulhanu i počnu da ga gasule, začuje se glas : “O Ademov sine, gdje
je tvoja snaga, šta se desilo sa tvojim nadmenim tijelom? Šta je uzrok tome što ležiš ovako mirno i
nečujno na stolu za gasulenje? Gdje su tvoji prijatelji, tvoja rodbina? Ostao si nag, nema nikoga ni da
te pokrije!“ Dok čovjeka umotavaju u ćefine, začuje se glas: „O čovječe! Krećeš na dugo putovanje,
bez poputnine. Odvajaš se od svoje kuće u koju se više nećeš vratiti. Zajahat ćeš jahalicu koju nikad
do sada nisi zajahao.“ U trenucima kada ga stavljaju u tabut glas ovako kaže: „O Ademov sine!
Ukoliko posjeduješ iman raduj se, zato što si vjerovao u Allaha dž.š. i Pejgambera, s.a.v.s. ! Ukoliko si
bio nepokoran Allahu, dž.š., teško tebi! Ti sada ideš da polažeš račun.“

Kad čovjeka u zemlju krenu spuštati, ono što čuje je slijedeće: „O Ademov sine! Uskoro ćeš vidjeti šta
si zaslužio svojim djelima na dunjaluku. Ukoliko je ono što si činio dobro, onda ćeš biti počašćen,
ukoliko si činio zlo suočit ćeš se sa patnjom.“ Ono što će uzrokovati to da u trenucima tih obraćanja
naše lice bude svijetlo vezano je za to da naš život na ovom dunjaluku proživimo usmjereni ka
ahiretu i u svakom trenutku svjesni toga da ćemo tamo polagati račun za svoja djela.

Mehmet Ildɪrar (Mehmet Yarbay)