Dragi čitaoče, knjiga koja je pred tobom ili je tek namjeravaš otvoriti govori o djacima i profesorima

Gimnazije »Hasan Kikić« iz Gradačca. I više. Ova »spomen kanjiga« govori o tome kako je Kikićeva
»provincija u pozadini« od male bosanske kasabe preko Državne mješovite gradjanske škole prije
drugog svjetskog rata i elitne Gimnazije »Hasan Kikić« nakon njega, prerasla u grad asfaltnih ulica,
modernih trgovina i stambenih zgrada. Za takvo šta trebalo je mnogo godina i truda sviha gradjana
opštine Gradačac. Djaci i profesori svih generacije Gimnazije »Hasan Kikić« su već stari ljudi, mnogih
više i nema. Živi su odlučili da svoje gimazijske dane ovjekovječe u knjizi koja je pred tobom. Svojim
sjećanjima, literarrnim radovima, fotografijama obogatili su ideju da njihove godine provedene u
gimnaziji u Gradačcu ne padnu u zaborav. Iza svakog priloga stoje njihova imena i prezimena kao
garant onoga što su dali na raspolaganje čitaocu i istoriji.

Knjiga, nažalost, nije što je i normalno, mogla da obuhvati sve trenutke iz života tadašnjih gradačačkih
srednjoškolaca i njihovih profesora. Neki od njih samo su ovlaš spomenuti, ali ostaje činjenica da su
svi profesori bili dio vrijedne i poštene ekipe koju je najduže vodio direktor gimnazije i profesor
matematike Fuad Sinanović. Knjiga nije dovoljno pažnje mogla da posveti ni pitomcima doma za
ratnu siročad i djacima-putnicima iz okolnih sela i gradova. Život je i njih rasuo po ovim prostorima. I,
dalje. I teško ih je bilo sve ponovo sakupiti u ovoj knjizi i oko nje.

Svoj nesebičan i stručni doprinos utvrdjivanju koncepta knjige i pisanom riječju u njoj dali su profesor
književnosti i jezika Djordje Mitrović, a u realizaciji grupa urednika i organizacioni odbor. U
istorijskom opisu razvoja srednjoškolskog obrazovanja nezamjenjljiva je bila i knjiga Esada Sarajlića, i
svi bivši djaci gimanzije »Hasan Kikić« u Gradačcu. Zahvalnost ne treba uskratiti ni Društvu
»Preporod«, direkotru Begi Gradaščeviću i njegovim saradnicima, koji su izdavanju knjige pružili svu
neophodnu logističku podršku.

Sa zadnjom stranicom ove knjige nije stavljena tačka na razvoj srednjoškolskog obrazovanja u općini
Gradačac. Gimnaziju »Hasan Kikić« nakon balkanskih ratova devedesetih godina baštini gimnazija
»Mustafa Novalić«, njeni djaci i profesori. Novi ljudi kao garant tome da će priča rječju i slikom biti
nastavljena.

Aleksandar Mlač