You are on page 1of 103
Urednik Zoran Hamovié Likovni urednik Dragana Atanasovié This project was funded by the Office o: Public Affairs, United States Embassy Belgrade. The Office of Public Affairs, United States Embassy Belgrade, or the United States Government neither endorses nor takes responsibility for the content ofthis project. Iadavanje ove knjige je podrZalo Odeljenje za Stampu i kulturu Ambasade Sjedinjenih Ameriékih Dréava u Beogradu. Podrska ne podrazumeva odgovornost Odeljenja za Stampu i kulturu Ambasade kao ni Viade Sjedinjenih Ameriékih Dréava za stavove iznete u sadrZaju ove knjige. Naslov originala: Andrew Heywood: Politics © Andrew Heywood 1997, 2002 Originally published by Palgrave Macmillan Ltd. Endru Hejvud POLITIKA Preveo s engleskog Jovan Jovanovié cLIO 1. Sta je politika »Covek je po prirodi politika Zivotinja.” Aristotel, Politika, 1 Politika je uzbudljiva, jer se judi spore. Oni se spore oko toga kako bi trebalo da Zive. Ko bi trebalo sta da dobije? Ka- ko bi vlast i drugi resursi trebalo da budu rasporedeni? Da li bi drustvo trebalo da bude zasnovano na saradnji ili na su- kobu? I tako dalje. Oni se takode ne slau oko toga kako bi ova pitanja trebalo da budu razre8ena. Kako se kolektivno donose odluke? Kobi o tome trebalo da se pita? Koliki uticaj treba da ima svaka osoba? I slitno. Zbog svega toga, za Ari- stotela je politika bila ,kraljevska nauka”, delatnost kojom Ijudska bia pokuSavaju da poboljgaju svoje Zivote i stvore Dobro drustvo. Politika je, pre svega, drustvena delatnost. Ona je uvek dijalog, nikad monolog. Usamijene individue, kao &to je Robinzon Kruso, mogu da budu u stanju da raz- viju jednostavnu ekonomiju, stvore umetnicka dela i slitno, ali ne mogu da se kave politikom. Politika nastaje tek kad se pojavi Petko (ili Petka). Ali, spor koji se nalazi u samom srcu politike prenosi sei na prirodu problema i nacin na koji bi trebalo da bude izucavan. Ljudi se ne slazu ta Gini drustve- no medudejstvo ,politi¢kim’ i na koji natin bi politika ak- tivnost mogla da bude najbolje analizirana i objanjena. Najznaéajnija pitanja koja se razmatraju u ovom po- glaviju su sledeca: 11 Kljuéna pitanja * Koje su osnovne osobine politike kao delatnosti? * Kako su politiku shvatali razliditi mislioci i tradicije? * Da li se politika odvija u svim drustvenim institucijama ili samo u nekim? + Koji su pristupi prihvaceni u izugavanju politike kao akademske discipline? * Dali izuéavanje politike moze da bude nauéno? * Kakvu ulogu u politi¢koj analizi imaju pojmovi, modeli i teorije? Definisanje politike U svom najirem znavenju, politika je delatnost kojom judi stvaraju, odrZavaju i menjaju opsta pravila po kojima Zive. Posto je politika i akademska disciplina (ponekad oznaéena velikim slovom P), ona svakako obuhvata i izu- éavanje ove aktivnosti, Politika je tako neraskidivo poveza- na s pojavama sukoba i saradnje. S jedne strane, postoja~ nje suprotstavijenih misljenja, razliditih Zelja, sukobljenih potreba i interesa dovodi do neminovnog neslaganja oko pravila koja bi trebalo da reguliSu Zivot judi. § druge stra- ne, ljudi shvataju da moraju medusobno da saraduju uko- liko Zele da utiéu na ta pravila ili da obezbede njihovo po- Stovanje. Stoga Hana Arent (videti str. 23) definise politi¢ku moé kao ,usaglaseno delovanje”. Ovo je razlog zasto se su- stinom politike smatra proces u kome se razliciti pogledi i suprotstavljeni interesi medusobno usaglagavaju. Ipak, na politiku u girem znaéenju pravilnije je gledati kao na te- Znju za reSavanjem sukoba nego postizanje samog resenja, posto sve sukobe nije moguée razregiti. Bez obzira na to, neminovno postojanje razliditosti (nismo svi isti) i nedo- ae voljnosti (nikada nema dovoljno dobara da bi bile zadovo- Ijene potrebe svih) Gini od politike neizbedni deo Ijudskog, postojanja. . oo ae Prilikom svakog pokusaja razja$njenja znacenja poj- ma ,politika” neophodno je pozabaviti se sa dva proble- ma. Prvi je mnoStvo asocijacija koje ova re¢ izaziva pri kom svakodnevne upotrebe; drugim retima, politika _wiseslojan” pojam. Recimo, dok veéina ljudi o ekonomi geografiji, istoriji i biologiji jednostavno misli kao 0 aka- demskim disciplinama, mali broj njih na politiku gleda bez predubedenja. Na primer, veliki broj Ijudi odmah pretpostavlja da studenti i profesori politike moraju na neki naéin da budu pristrasni i tesko mogu da poveruju da se ta tema moZe obradivati nepristrasno. Da stvari bu- du jo8 gore, na politiku se, s jedne strane obiéno gleda kao na ,prijavu’ reé, jer izaziva slike nevolja, nemira, Cak inasilja, as druge, kao na dvoliénosti, manipulacije i lazi. Takve asocijacije ne predstavljaju nista novo. Jo8 1775. Samjuel Dzonson omalovazavao je politiku oznaéavajudi je ,pukim sredstvom za uspon u svetu“, dok je u devet- naestom veku americki istoricar Henri Adams definisao politiku kao ,,sistematsko organizovanje mrinje”. Iz tog razloga, svaki pokusaj definisanja politike sadrZi u sebi teznju da se pojam razdvoji od takvih asocijacija. To cesto podrazumeva ulaganje napora da se termin oslobodi ne- Prijatne reputacije ustanovljavanjem da je politika vred- na, éak pohvalna delatnost. Druga, jo8 veéa pote’koéa je da ni cenjeni autori ne mogu da se sloze oko toga sta spada u disciplinu. Politika na toliko razlicitih nacina: kao sprovodenje modéi, vrsenje vlasti, kolek- tivno donogenje odluka, ras-._ Sukob: takmigenje suprotstavijenih podela ograniéenih resursa, _ strana koje odrazava razli¢itost mislje- Gnjenje prevara i manipula- _ nja, sklonosti, potreba i interesa. cija itd. Vrednost definicije koja se wzima u ovoj knjizi, _ Satadnja: zajednicki rad; ostvarivanje stvaranje, ocuvanje i me. _“jeva kolektivnim delovanjem, 13 njanje opstih drustvenih pravila’, jeste u tome da je do- voljno siroka da obuhvati vecinu, ako ne i sve raznolike definicije. Ipak, problem nastaje kad definicija nije do kra- ja iskazana ili kad je njeno znagenje suptilno. Na primer, da li se politika odnosi na osobenost naéina na koji se pra- vila stvaraju, cuvaju i menjaju (na miran na¢in, raspra- vom), ilina sve takve procese? Takode, da li se politika vo- di u svim drustvenim miljeima i institucijama ili samo u nekim (vladi i javnom zivotu)? Sa ove tacke gledista politika se moze smatrati ,sustinski spornim” pojmom (videli str. 42), u smislu da taj pojam ima veliki broj prihvatljivih ili opravdanih znaéenja. $ druge strane, ti razliciti pogledi mogu jednostavno da budu saci- njeni od suprotstavijenih, neizbeZno nepreciznih formula- Gija jednog istog pojma. Bez obzira na to da li se suocavamo sa suprotstavljenim pojmovima ili alternativnim formulaci- jama, rasprava o tome ,3ta je politika?” vredna je, jer isti¢e neka od najdubljih intelektualnih i ideoloskih neslaganja u akademskom izugavanju problema. Razli¢iti pogledi na po- litiku koje ovde razmatramo su sledeci: * politika kao umetnost vladanja, * politika kao javni poslovi, * politika kao sporazum i saglasnost, * politika kao moé i raspodela resursa. Politika kao umetnost vladanja Politika nije nauka... veé umetnost.” Ove regi je navod- no uputio kancelar Bizmark nema¢kom Rajhstagu. One su se odnosile na umefnost vladanja, kontrolisanje drustva donogenjem i izvrsavanjem kolektivno donetih odluka. Ovo je moZda Klasiéna definicija politike, izvedena iz iz- vornog znagenja, kakvo je pojam imao u antickoj Grékoj. 14 Reé politika je izvedena od reci polis, koja doslovno gnadi grad-drzava. Drustvo antike Gréke bilo je podelje- no na veliki broj nezavisnih gradova-drzava, od kojih je svaki imao poseban sistem viasti. Medu tim gradovi- ma-drzavama najveéa i naj- uticajnija bila je Atina, koja je éesto oznaéavana kao kolev- ka demokratske vladavine. Tako gledajudi, politika moze da bude shvaéena kao poslo- vi polisa — u stvari, ,ond Sto se odnosi na polis”. Otuda, sa- vremeni oblik ove definicije bio bi ,ono Sto se odnosi na drzayu" (videti str. 171). Ova- kvo videnje politike je izu- Pojam Viast Viast se najjednostavnije moze definisati kao ,legitimna moé". Dok je moé sposobnost da se utige na ponasa- nje drugih, viast je pravo da se to éini. Viast se, dakle, zasniva na prihvace- noj obavezi pokoravanja, pre nego na nekom vidu prinude ili manipulacije. U tom smislu, viast predstavija mo¢ koja sadrdi legitimitet ili pravo. Veber (videti str. 402), s obzirom na razlidite osnove na kojima se zasniva, izdvojio je tri tipa vlasti: tradicionalnu, koja je ukorenjena u istoriji, Aarizmatsku, koja proistige iz lignosti, i praono-racional- ‘nu, koja potiva na grupi objektivnih pravila (videti odeljak o legitimisanju vlasti, str. 400-405). zetno jasno u svakodnevnoj upotrebi pojma: za Ijude se kaze da su ,u politici” ukoliko imaju neku javnu funkciju, ili da ,ulaze u politiku” kada teze da je steknu. Odrzavanju ove definicije doprinela je i politi¢ka nauka. Shvatanje da se politika svodi na ono ,3to se tiée dréa- ve", po mnogo éemu predstavlja tradicionalni pristup disci- pline, koji se ispoljava kroz teZnju u akademskom izuéava- nju da se usredsredi na istrazivanje mehanizma vladanja i Jude koji u njemu uéestvuju. Izuéavati politiku u sustini znati izucavati viast ih, sire reéeno, izucavati vrsenje viasti Ovakvo shvatanje je razvijeno u delima uticajnog ameri kog politikologa Dejvida Istona (1979, 1981), koji je defini- sao politiku kao _,autoritativ- nu alokaciju vrednosti’. Pod ovim je smatrao da politika obuhvata razligite procese kojima vlast reaguje na priti- Polis: (gréki) grad-dréava; tradicional- no podrazumeva najviai ili najzeljeniji oblik organizacije drustva IS kolo Makijaveli (1469-1527) Italijanski politiéar i pisac. Kao sin advokata, Makijaveli je upoznao javni Zivot u ponekad opa- snim vremenima politicki nestabilne Firence. Ra- dio je kao drugi savetnik (1498-1512) i odlazio u misije u Francusku, Nemaéku i po celoj Italiji. Po- sle kratkotrajnog utamnigenja i ponovnog uspo- stavijanja vladavine porodice Mediti, Makijaveli se posvetio spisateljskoj karijeri. Njegovo najzna-

You might also like