Danima kada smo samo kod kuće,

pita se zašto nas nema, srce joj tuče.

Brine se ona za đake svoje
gdje su, šta rade, zašto se boje?

A ne zna ona da žele i đaci

da ih dočekaju jutarnji sunčevi zraci
dok željno trče da joj se vrate
kada ih radost i sreća prate.

Male tajne klupe kriju,

nikome reći ne smiju
da svaki šapat, svaka tajna
jednu novu ljubav stvara.

Školo moja, želim ti đačkog smijeha pune hodnike,

puno prijateljstava, nove umjetnike i
najglasnija zvona u krugu tvom,
ti mi pružaš drugi dom.

Veliko hvala
za sve što si nam dala!