Borba od Trafalgar

Bitka kod Trafalgara

Članak

Razgovarati

Čitati

Urediti

Prikaz povijesti

Alati

S Wikipedije, besplatne enciklopedije

Za sliku pogledajte Bitku kod Trafalgara (slikarstvo).

Bitka kod Trafalgara

Dio Trafalgarove kampanje rata treće koalicije

Bitka kod Trafalgara Williama Clarksona Stanfielda.jpg

Bitka kod Trafalgara, 21. listopada 1805 . clarkson Frederick Stanfield

Datum 21 . listopada 1805.

Lokacija

Kod rta Trafalgar, Atlantski ocean

36.25°N 6.20°W[1]

Rezultat britanske pobjede

Ratoborni

Prvo Francusko carstvo Francuska

Španjolska

Ujedinjena Kraljevina Velike Britanije i Irske Ujedinjena Kraljevina

Zapovjednici i vođe

Predao se prvi francuski imperij Pierre Villeneuve (RAT)

Federico Gravina (DOW)

Horatio Nelson †

Cuthbert Collingwood

Snaga
 Borba od Trafalgar

33 broda linije

5 fregata

2 grla

30.000 ljudi[2]

27 brodova linije

4 fregate

1 škuna

1 rezač

17.000 ljudi[2]

Žrtve i gubici

4.395 poginulih

2,541 ranjenih

7,000-8,000 zarobljenih

21 brod linije zarobljen

Jedan brod linije uništen.[ 3] 458 ubijenih

1208 ranjenih. 4]

Bitka kod Trafalgara nalazi se u EuropeBattle of Trafalgar

Lokacija unutar Europe

vte

Trafalgar kampanja

vte

Anglo-španjolski rat

1796–1808

vte

Rat treće koalicije

 Borba od Trafalgar

Bitka kod Trafalgara bila je pomorski angažman koji se dogodio 21. listopada 1805. između
britanske kraljevske mornarice i kombiniranih flota francuske i španjolske mornarice tijekom
rata Treće koalicije (kolovoz–prosinac 1805.) Napoleonovih ratova (1803.-1815.).[ 5]

Kao dio Napoleonovih planova za invaziju na Englesku, francuska i španjolska flota zajedno
su preuzele kontrolu nad Engleskim kanalom i osigurale siguran prolaz Grande Armée.
Saveznička flota, pod zapovjedništvom francuskog admirala Pierre-Charlesa Villeneuvea,
isplovila je iz luke Cádiz na jugu Španjolske 18. listopada 1805. Susreli su se s britanskom
flotom pod lordom Nelsonom, nedavno okupljenim kako bi se suočili s ovom prijetnjom, u
Atlantskom oceanu duž jugozapadne obale Španjolske, kod rta Trafalgar.

Nelson je bio brojčano nadjačan, s 27 britanskih brodova na liniji za 33 saveznička broda,

uključujući najveći ratni brod u bilo kojoj floti, španjolski Santísima Trinidad. Kako bi riješio
ovu neravnotežu, Nelson je plovio svojom flotom izravno na boku savezničke borbene linije,
nadajući se da će je razbiti na komade. Villeneuve se zabrinuo da bi Nelson mogao pokušati
ovu taktiku, ali iz različitih razloga nije planirao u slučaju da se to dogodi. Plan je funkcionirao
gotovo savršeno; Nelsonove kolone podijelile su francusko-španjolsku flotu na tri dijela,
izolirajući stražnju polovicu od Villeneuveove zastave na Bucentaureu. Saveznička
avangarda otplovila je dok se pokušavala okrenuti, dajući Britancima privremenu nadmoć
nad ostatkom njihove flote. Žestoka bitka koja je uslijedila rezultirala je gubitkom 22
saveznička broda, dok Britanci nisu izgubili nijedan.

Taktika je izložila vodeće brodove u britanskim linijama intenzivnoj vatri s više brodova dok
su se približavali francusko-španjolskim linijama. Nelsonova vlastita HMS Victory predvodila je
prednju kolonu i gotovo je ispala iz akcije. Nelsona je upucao francuski mušketir i umro je
neposredno prije završetka bitke. Villeneuve je zarobljen zajedno sa svojim vodećim brodom
Bucentaure. Bio je na Nelsonovom sprovodu dok je bio zarobljenik na uvjetnoj slobodi u
Britaniji. Viši časnik španjolske flote, admiral Federico Gravina, pobjegao je s ostatkom
francusko-španjolske flote (trećina onoga što je bila u broju brodova); umro je od rana
zadobivenih tijekom bitke pet mjeseci kasnije.

Pobjeda je potvrdila pomorsku nadmoć koju je Britanija uspostavila tijekom osamnaestog

stoljeća, a djelomično je postignuta Nelsonovim odstupanjem od prevladavajuće pomorske
taktike pravoslavlje.[ 6]

Pozadina

Glavni članak: Trafalgar kampanja

Godine 1805. prvo francusko carstvo, pod Napoleonom Bonaparteom, bilo je dominantna
vojna kopnena sila na europskom kontinentu, dok je britanska kraljevska mornarica
kontrolirala mora.[ 7] Tijekom rata Britanci su Francuskoj nametnuli pomorsku blokadu,
što je utjecalo na trgovinu i spriječilo Francuze da u potpunosti mobiliziraju svoje pomorske
 Borba od Trafalgar

resurse.[ 8] Unatoč nekoliko uspješnih izbjegavanja blokade francuske mornarice, nije

uspjela nanijeti veliki poraz Britancima, koji su uspjeli napasti Francuze interesi u zemlji i
inozemstvu s relativnom lakoćom.[ 9]

Kada je Treća koalicija objavila rat Francuskoj, nakon kratkotrajnog mira u Amiensu,
Napoleon je obnovio svoju odlučnost da napadne Britaniju. Da bi to učinio, morao je
osigurati da Kraljevska mornarica neće moći poremetiti invazijsku flotilu, što bi zahtijevalo
kontrolu nad Engleskim kanalom.[ 10]

Glavne francuske flote bile su u Brestu u Bretanji i u Toulonu na mediteranskoj obali. Ostale
luke na francuskoj atlantskoj obali imale su manje eskadrile. Francuska i Španjolska bile su
savezničke, tako da je španjolska flota sa sjedištem u Cádizu i Ferrolu također bila dostupna.[
11]

Britanci su posjedovali iskusan i dobro obučen korpus pomorskih časnika.[ a] Nasuprot

tome, neki od najboljih časnika francuske mornarice ili su pogubljeni ili su napustili službu
tijekom ranog dijela Francuske Revolucija.[ 12]

Viceadmiral Pierre-Charles Villeneuve preuzeo je zapovjedništvo nad francuskom

mediteranskom flotom nakon smrti Latouchea Trevillea. Bilo je kompetentnijih časnika, ali
oni su ili bili zaposleni negdje drugdje ili su pali s Napoleonove naklonosti.[ 13] Villeneuve je
pokazao izrazit nedostatak entuzijazma za suočavanje s Nelsonom i Kraljevskom mornaricom
nakon francuskog poraza u bitci za Nil 1798. godine.[ 14]

Napoleonov pomorski plan 1805. bio je da se francuska i španjolska flota na Mediteranu i

Cádiz probije kroz blokadu i udruži snage na Karibima. Zatim bi se vratili, pomogli floti u
Brestu da izađe iz blokade i zajedno očistili Engleski kanal brodova Kraljevske mornarice,
osiguravajući siguran prolaz za invazijske teglenice.[ 15]

Admirali kampanje

Viceadmiral Horatio, lord Nelson, Lemuel Francis Abbott

Viceadmiral Horatio, lord Nelson, Lemuel Francis Abbott

Viceadmiral Cuthbert Collingwood

Viceadmiral Cuthbert Collingwood

 Borba od Trafalgar

Pierre-Charles Villeneuve , francuski admiral

Pierre-Charles Villeneuve , francuski admiral

Federico Gravina, španjolski admiral

Federico Gravina, španjolski admiral

Potjera za Villeneuveom

Nelsonova potraga na Mediteranu

Početkom 1805. viceadmiral lord Nelson zapovijedao je britanskom flotom koja je blokirala
Toulon. Za razliku od Williama Cornwallisa, koji je zadržao blisku blokadu Bresta s Flotom
kanala, Nelson je usvojio labavu blokadu u nadi da će namamiti Francuze na velika bitka,
govoreći; 'da biste mogli doći do neprijatelja , morate ih pustiti da vam izađu, ako ne
možete doći do njih.[ 16][15] Međutim, Villeneuveova flota uspješno je izbjegla Nelsonovu
kada su Britance oluje odnijele s postaje. Nelson je započeo potragu za Mediteranom ,
pretpostavljajući da su Francuzi namjeravali napraviti za Egipat, ali Villeneuve je umjesto toga
odveo svoju flotu kroz tjesnac. Gibraltara, sastao se sa španjolskom flotom u Cádizu i plovio
prema planu za Karibe. Kad je Nelson shvatio da Francuzi prelaze Atlantski ocean, krenuo je
u potjeru.[ b]

Potjera za Zapadnom Indijom

Propustio ih je za samo nekoliko dana u Zapadnoj Indiji kao rezultat lažnih informacija.[ 17]

Cadiz

Nakon što je namamio Britance u Zapadnu Indiju Villeneuve se vratio s Kariba u Europu, s
namjerom da razbije blokadu u Brestu.[ 14] Nelson, još uvijek u strahu za Egipat, natjerao se
da se vrati na Mediteran. Brza jedriličarska korveta koja je primila vijest o njegovim
planovima natrag u admiralitet uočila je Francuze kako se kreću dalje na sjever. Po primanju
ove obavještajne službe lord Barham je bio živ prema neprijateljskoj strategiji i odmah je
naredio admiralu Williamu Cornwallisu da kombinira svoju eskadrilu s onom viceadmirala. Sir
Robert Calder off Ferrol i protegnuti trideset do četrdeset liga u Atlantiku blokirati Francuze
od ulaska u La Manche.[ 18]
 Borba od Trafalgar

Calder je presreo Francuze što je rezultiralo neuvjerljivim angažmanom tijekom bitke kod rta
Finisterre u kojoj su zarobljena dva španjolska broda. Villeneuve je odustao od svog plana i
otplovio natrag u Ferrol na sjeveru Španjolske.[ 19] Tamo je primio zapovijedi od Napoleona
da se vrati u Brest prema glavnom planu.[ 20]

Napoleonovi planovi invazije na Britaniju ovisili su o tome da imaju dovoljno velik broj
brodova linije prije Boulognea u Francuskoj. To bi zahtijevalo od Villeneuveove snage od 33
broda da se pridruže snagama viceadmirala Ganteaumea od 21 broda u Brestu, zajedno s
eskadrilom od pet brodova pod kapetanom Allemandom. , što bi mu dalo združenu silu od
59 brodova pruge.

Kada je Villeneuve isplovio iz Ferrola 10. kolovoza, Napoleon mu je naredio da plovi prema
sjeveru prema Brestu. Umjesto toga, brinuo se da Britanci promatraju njegove manevre, pa
je 11. kolovoza otplovio prema jugu prema Cádizu na jugozapadnoj obali Španjolske.[ 21] Bez
traga Villeneuveovoj floti, 25. kolovoza, invazijske snage triju francuskih vojnih korpusa u
blizini Boulognea razbile su logor i marširale u Njemačku, gdje je kasnije angažiran. Time je
okončana neposredna prijetnja invazije.[ 22][23]

Istog mjeseca, admiral lord Nelson vratio se kući u Britaniju nakon dvije godine dužnosti na
moru.[ 24] Ostao je na obali 25 dana i srdačno su ga primili njegovi sunarodnjaci.[ 25] Vijest
je stigla u Britaniju 2. rujna o kombiniranoj francuskoj i španjolskoj floti u luci Cádiz .[ 26]
Nelson je morao čekati do 15. rujna prije nego što je njegov brod HMS Victory bio spreman za
plovidbu.[ 27]

Cornwallis je 15. kolovoza odlučio odvojiti 20 brodova pruge od flote koja čuva Engleski
kanal kako bi otplovio prema jugu kako bi angažirao neprijateljske snage u Španjolskoj.[ 28]
Time je Kanal ostao bez velikih plovila, a bilo je prisutno samo 11 brodova linije.[ 29] Ova
odvojena sila formirala je jezgru britanske flote u Trafalgaru. Ova flota, pod zapovjedništvom
viceadmirala Caldera, stigla je do Cádiza 15. rujna. Nelson se pridružio floti 28. rujna kako bi
preuzeo zapovjedništvo.[ 30]

Britanska flota koristila je fregate (brže, ali previše krhke za borbenu liniju ), kako bi stalno
pazila na luku, dok su glavne snage ostale vani vida, otprilike 80 km zapadno od obale.[ 31]
Nelsonova nada bila je namamiti kombinirane francusko-španjolske snage i uključiti ih u
odlučujuću bitku. Snage koje su motrile luku predvodio je kapetan Blackwood,
zapovijedajući HMS Euryalusom.[ 31] Njegova eskadrila od sedam brodova sastojala se od pet
fregata, škune i zatvora. [32]

Situacija s opskrbom
 Borba od Trafalgar

U ovom trenutku, Nelsonova flota je prijeko trebala opskrbu. 2. listopada, pet brodova linije,
HMS Queen, Canopus, Spencer, Revni, Tigre i fregata HMS Endymion poslani su na Gibraltar
pod kontraadmiralom Sir Thomasom Louisom radi opskrbe.[ 33][navod nije pronađen]

Bitka kod Trafalgara Williama Lionela Wyllieja, Juno Tower, CFB Halifax, Nova Škotska,
Kanada

Ti su brodovi kasnije preusmjereni na dužnost konvoja na Mediteranu, iako je Nelson

očekivao njihov povratak. Slično tome, HMS Superb pod kapetanom Richardom Goodwinom
Keatsom poslan je na pristanište na ponovnu ugradnju nakon četiri godine na moru,
uključujući potjeru za Villeneuveom i očekivalo se da će se vratiti u flotu u kojoj je Keats
trebao biti Nelsonov drugi, ali brod nije pušten na vrijeme.[ 34] Ostali britanski brodovi
nastavili su pristizati, a do 15. listopada flota je bila u punoj snazi za bitku. Nelson je također
izgubio Calderov vodeći brod, princ od Walesa s 98 pištolja, kojeg je poslao kući jer je
Caldera admiralitet opozvao kako bi se suočio s vojnim sudom za svoj očiti nedostatak
agresije tijekom zaruka kod Cape Finisterrea 22. srpnja.

U međuvremenu, Villeneuveova flota u Cádizu također je patila od ozbiljnog nedostatka

opskrbe koju Francuzi siromašni gotovinom nisu mogli lako ispraviti .[ 35] Blokada koju je
održavala britanska flota otežala je francusko-španjolskim saveznicima nabavu trgovina, a
njihovi brodovi bili su loše opremljeni. Villeneuveovim brodovima također je nedostajalo
više od dvije tisuće ljudi od snaga potrebnih za plovidbu. To nisu bili jedini problemi s kojima
se suočila francusko-španjolska flota. Glavne francuske brodove linije godinama je držala
u luci britanska blokada sa samo kratkim letovima. Francuske posade uključivale su
nekoliko iskusnih mornara, a kako je većina posade morala biti naučena elementima
pomorstva u nekoliko prilika kada stigli su na more, topništvo je bilo zanemareno.[ 36] Brzo
putovanje preko Atlantika i natrag potrošilo je vitalne zalihe. Villeneuveova situacija s
opskrbom počela se poboljšavati u listopadu, ali vijest o Nelsonovom dolasku natjerala je
Villeneuvea da ne želi napustiti luku. Njegovi kapetani održali su glasovanje o tom pitanju i
odlučili ostati u luci.

Napoleon je 16. rujna naredio francuskim i španjolskim brodovima u Cádizu da se postave

na more prvom povoljnom prilikom, da se pridruže sa sedam španjolskih brodova linije. u
Cartageni, idite u Napulj i prizemljite vojnike koje su tamo nosili kako bi ojačali njegove
trupe, a zatim se odlučno borite ako se susreli s brojčano inferiornom britanskom flotom .[
37]

Flote

Glavni članak: Red bitke u bitci kod Trafalgara

Britanski
 Borba od Trafalgar

Britanski Franco-

Španjolski

Prve cijene 3 4

Druga stopa 4 0

Treće cijene 20 29

Ukupno brodova linije 27 33

Ostali brodovi 6 7

Admiral Nelson je 21. listopada imao 27 brodova na liniji s 2.148 topova i ukupno 17.000
članova posade i marinaca pod svojim zapovjedništvom.[ 38] Nelsonov vodeći brod, HMS
Victory, čiji je kapetan Thomas Masterman Hardy, bio je jedan od tri prvoklasna igrača sa 100
pištolja u njegovoj floti. Također je imao četiri drugorazredne i 20 trećih stopa s 98 pištolja.
Jedna od trećih stopa bila je brod s 80 komada oružja, a 16 brodovi sa 74 pištolja. Preostala
tri bila su brodovi sa 64 pištolja, koji su u vrijeme bitke postupno izlazili iz Kraljevske
mornarice. Nelson je također imao četiri fregate od 38 ili 36 pištolja, škunu s 12 pištolja i rezač
s 10 pištolja.

Francusko-španjolski

Protiv Nelsona, viceadmiral Villeneuve, ploveći na svom vodećem brodu Bucentaure, izveo je
33 broda linije, uključujući neke od najvećih na svijetu u to vrijeme. Španjolci su floti dali
četiri prvoklasna - tri od tih brodova, jedan na 130 topova (Santísima Trinidad) i dva sa 112
topova (Príncipe de Asturias, Santa Ana), bili su mnogo veći od sve pod Nelsonovim
zapovjedništvom. Četvrti prvorazredni nosio je 100 pušaka. Flota je imala šest trećih stopa s
80 pištolja (četiri francuska i dva španjolska), te jednu španjolsku treću stoperostruku sa 64
pištolja. Preostala 22 trećerazredna broda bila su plovila sa 74 pištolja, od kojih je 14 bilo
francuskih i osam španjolskih. Ukupno su Španjolci dali 15 brodova linije, a Francuzi 18
zajedno s oko 30.000 ljudi i marinaca koji su upravljali s 2.632 topa. Flota je također
uključivala pet fregata s 40 pištolja i dva zatvora s 18 pištolja, sve francuske.[ 2]

Borba

Nelsonov plan

Prevladavajuća taktička pravovjernost u to vrijeme uključivala je manevriranje približavanja

neprijateljskoj floti u jednoj liniji bitke, a zatim angažiranje široke strane u paralelnim
linijama.[ 39] U prethodnim vremenima flote su se obično upuštale u mješoviti mêlée
kaotičnih bitaka jedan na jedan. Jedan od razloga za razvoj borbenog sustava bio je
olakšati kontrolu flote : ako su svi brodovi bili u redu, signalizacija u bitci postala je moguće.[
40] Linija je također omogućila objema stranama da se odvoji odvajanjem u formaciji; Ako
bi napadač odlučio nastaviti, i njihova bi linija bila prekinuta.[ 39] To je često dovodilo do
neuvjerljivih bitaka ili je omogućilo gubitničkoj strani da smanji svoje gubitke; ali Nelson je
želio uvjerljivu akciju, dajući svojim dobro obučenim posadama priliku da se bore od broda do
broda.[ 41]
 Borba od Trafalgar

Nelsonovo rješenje problema bilo je presjeći protivničku liniju na tri dijela. Približavajući se
u dvije kolone, ploveći okomito na neprijateljsku liniju, jednu prema središtu suprotstavljene
linije i jednu prema završnom kraju, njegovi brodovi bi. okružite srednju trećinu i prisilite ih da
se bore do kraja .[ 42] Nelson se posebno nadao da će presjeći liniju ispred francuskog
vodećeg broda Bucentaure; izolirani brodovi ispred pauze neće moći vidjeti signale
flagshipa, za koje se nadao da će ih izbaciti iz borbe dok oni ponovno formiran. To je
odjeknulo taktikom koju su koristili admiral Duncan u bitci kod Camperdowna i admiral Jervis
u bitci kod rta St. Vincent, oboje 1797. 43]

Bitka kod Trafalgara koju je naslikao Samuel Drummond 1825. godine

Plan je imao tri glavne prednosti. Prvo, britanska flota bi se zatvorila s francusko-španjolskim
što je brže moguće, sprječavajući njihov bijeg.[ 44] Drugo, brzo bi dovelo do mêlée i
bjesomučne bitke probijanjem francusko-španjolske linije i izazivanjem niza pojedinačnih
akcija brod-brod, u kojima je Britanci su znali da će vjerojatno pobijediti. Nelson je znao da
su superiorno pomorstvo, brži topnički i bolji moral njegovih posada velike prednosti.[ 45]
Treće, donijelo bi odlučujuću koncentraciju na stražnjem dijelu francusko-španjolske flote.
Brodovi u kombiju neprijateljske flote morali bi se vratiti kako bi poduprli stražnji dio, što bi
dugo trajalo.[ 42] Osim toga, nakon što je francusko-španjolska linija prekinuta, njihovi
brodovi bili bi relativno bespomoćni protiv moćnih širokih strana britanske flote, i trebalo bi
im dugo vremena da se repozicioniraju kako bi uzvratili vatru .

Glavni nedostatak frontalnog napada bio je u tome što će, kako se približavaju vodeći
britanski brodovi, francusko-španjolska kombinirana flota moći usmjeriti raking široku vatru
na njihove lukove, na koje ne bi mogli odgovoriti. Kako bi umanjio vrijeme kada je flota
bila izložena ovoj opasnosti, Nelson je svojim brodovima dao na raspolaganje sve jedro
(uključujući vratolomije), još jedan odmak od norme .[ 46] Također je bio svjestan da su
francuski i španjolski topnici loše obučeni i da će imati poteškoća s preciznim pucanjem s
pokretne platforme pištolja. Kombinirana flota plovila je preko teškog vala, uzrokujući
snažno kotrljanje brodova i pogoršavajući problem. Nelsonov plan je doista bio kockanje, ali
pažljivo proračunato.[ 47]

Tijekom razdoblja blokade uz obalu Španjolske u listopadu, Nelson je uputio svoje kapetane,
tijekom dvije večere na Victoryju, o svom planu za nadolazeću bitku . U animiranom
razgovoru sa svojim omiljenim kapetanom Richardom Goodwinom Keatsom, za kojeg se
očekivalo da će biti njegov drugi u nadolazećoj bitci, Nelson je objasnio profinjeni plan bitke
dok je njih dvoje su šetali vrtom Mertona u kolovozu 1805.[ 48] Redoslijed plovidbe, u
kojem je flota bila raspoređena kada je neprijatelj prvi put viđen, trebao je biti redoslijed
akcije koja je uslijedila tako da nema vremena bit će uzaludan u formiranju dvije linije.[ 49]
Prvi, predvođen svojim drugim zapovjednikom viceadmiralom Cuthbertom Collingwoodom,
trebao je uploviti u stražnji dio neprijateljske linije, dok je drugi, predvođen Nelsonom,
 Borba od Trafalgar

trebao je uploviti u središte i avangardu.[ 44] Pripremajući se za bitku, Nelson je naredio da

brodovi njegove flote budu obojeni u prepoznatljiv žuto-crni uzorak (kasnije poznat kao
Nelson Chequer) koji bi ih lako razlikovao od svojih protivnika.[ 50]

Nelson je pažljivo istaknuo da nešto mora biti prepušteno slučaju. Ništa nije sigurno u
pomorskoj bitci, pa je ostavio svoje kapetane bez svih otežanih pravila govoreći im da
"nijedan kapetan ne može učiniti vrlo loše ako postavi svoj brod uz bok neprijatelja." [43]
Ukratko, okolnosti bi diktirale izvršenje , podložno vodećem pravilu da neprijateljeva
stražnja strana treba biti odsječena, a superiorna sila koncentrirana na taj dio neprijateljska
linija.[ 36]

Sam admiral Villeneuve izrazio je uvjerenje da će Nelson upotrijebiti neku vrstu

neuobičajenog napada, nagađajući da će Nelson voziti točno na svojoj liniji. Ali njegova duga
igra mačke i miša s Nelsonom ga je izmorila, a on je patio od gubitka živaca. Bojeći se da
njegovi neiskusni časnici neće moći održati formaciju u više skupina, odlučio je zadržati
jedinstvenu liniju koja je postala Nelsonova meta.[ 51]

Odlazak

Ovaj odjeljak treba dodatne citate za provjeru. Pomognite poboljšati ovaj članak dodavanjem
citata pouzdanim izvorima. Nesuđeni materijal može se osporiti i ukloniti.

Pronađite izvore: "Bitka kod Trafalgara" - vijesti · novine · knjige · znanstvenik · JSTOR
(listopad 2017.) (Saznajte kako i kada ukloniti ovu poruku predloška)

Kombinirana flota francuskih i španjolskih ratnih brodova usidrenih u Cádizu pod vodstvom
admirala Villeneuvea bila je u rasulu. Villeneuve je 16. rujna 1805. primio zapovijedi od
Napoleona da plovi kombiniranom flotom od Cádiza do Napulja. Isprva je Villeneuve bio
optimističan glede povratka na Mediteran, ali se ubrzo predomislio. Na njegovom vodećem
brodu Bucentaure 8 . listopada održano je ratno vijeće.[ 52] Dok su neki od francuskih
kapetana željeli poslušati Napoleonove zapovijedi, španjolski kapetani i drugi francuski
časnici, uključujući Villeneuve, smatrali su da je najbolje ostati u Cádizu. [53] Villeneuve se
ponovno predomislio 18. listopada 1805. godine, naredivši Kombiniranoj floti da odmah
plovi iako je bilo samo vrlo laganih vjetrova.[ 54]

Iznenadna promjena potaknuta je pismom koje je Villeneuve primio 18. listopada, u kojem
ga se obavještava da je viceadmiral François Rosily stigao u Madrid s naredbom da preuzme
zapovjedništvo Kombinirane flote.[ 55] Uboden mogućnošću da bude osramoćen pred
flotom, Villeneuve je odlučio otići na more prije nego što je njegov nasljednik mogao doći do
Cádiza.[ 37] Istodobno je dobio obavještajne podatke da je odred od šest britanskih brodova
(eskadrila admirala Louisa), pristao na Gibraltar, čime je oslabio britansku flotu. Ovo je
korišteno kao izgovor za nagle promjene.
 Borba od Trafalgar

Vrijeme se, međutim, iznenada smirilo nakon tjedan dana oluje. To je usporilo napredak
flote koja je napustila luku, dajući Britancima puno upozorenja. Villeneuve je sastavio
planove za formiranje snaga od četiri eskadrile, od kojih svaka sadrži i francuske i španjolske
brodove. Nakon ranijeg glasovanja 8. listopada o ostanku na mjestu, neki kapetani nisu htjeli
napustiti Cádiz, i kao rezultat toga nisu pozorno slijedili Villeneuveove zapovijedi i flota je
izašla iz luke ni u jednoj posebnoj formaciji.

Villeneuveu je trebao veći dio 20. listopada da organizira svoju flotu; na kraju je isplovio u
tri kolone za Gibraltarski tjesnac na jugoistoku. Iste večeri, Ahil je uočio silu od 18 britanskih
brodova linije u potjeri. Flota se počela pripremati za bitku i tijekom noći im je naređeno
da uđu u jednu liniju. Sljedećeg dana, Nelsonova flota od 27 brodova linije i četiri fregate
uočena je u potjeri sa sjeverozapada s vjetrom iza sebe. Villeneuve je ponovno naredio svojoj
floti u tri stupca, ali se ubrzo predomislio i obnovio jednu liniju. Rezultat je bila izvaljena,
neravnomjerna formacija.

U 5:40 ujutro 21. listopada Britanci su bili oko 34 km sjeverozapadno od rta Trafalgar, s
francusko-španjolskom flotom između Britanaca i Rta. Oko 6 ujutro, Nelson je naredio da se
pripremi za bitku.[ 56] U 8 sati ujutro britanska fregata Euryalus, koja je preko noći pratila
Kombiniranu flotu, promatrala je britansku flotu kako još uvijek "formira linije" u kojima će
napad.[ 57]

U 8 sati ujutro Villeneuve je naredio floti da se zajedno nose (okreću) i vrate se u Cádiz. To
je preokrenulo redoslijed savezničke linije, stavljajući stražnju diviziju pod kontraadmirala
Pierrea Dumanoira le Pelleyja u avangardu. Vjetar je u ovom trenutku postao suprotan, često
pomičući smjer. Vrlo lagan vjetar učinio je manevriranje gotovo nemogućim za sve osim za
najspestranije pomorce. Neiskusne posade imale su poteškoća s promjenjivim uvjetima, a
trebalo je gotovo sat i pol da se dovrši Villeneuveova naredba. Francuska i španjolska flota
sada su formirale neravnomjeran, kutni polumjesec, s sporijim brodovima općenito do
zavjetrine i bliže obali.

Do 11 sati. Nelsonova cijela flota bila je vidljiva Villeneuveu, sastavljena u dva paralelna
stupca. Dvije flote bi bile u dometu jedna od druge u roku od sat vremena. Villeneuve je u
ovom trenutku bio zabrinut zbog formiranja linije, jer su njegovi brodovi bili neravnomjerno
raspoređeni u nepravilnoj formaciji izvučenoj gotovo pet milja (8 km) dugoj kao Nelsonova
flota pristupio.

Kako su se Britanci približavali, mogli su vidjeti da neprijatelj ne plovi u tijesnom

redoslijedu, već u nepravilnim skupinama. Nelson nije mogao odmah razaznati francuski
vodeći brod jer Francuzi i Španjolci nisu letjeli zapovjednim zastavicama.
 Borba od Trafalgar

Nelson je bio brojčano nadjačan i nadjačan, neprijatelj je ukupno imao gotovo 30.000 ljudi i
2.568 pušaka na svojih 17.000 ljudi i 2.148 topova. Francusko-španjolska flota također je
imala još šest brodova linije, pa je tako mogla lakše kombinirati njihovu vatru. Nije bilo načina
da neki od Nelsonovih brodova izbjegnu "udvostručenje" ili čak "drhtanje".

Kako su se dvije flote približavale, tjeskoba se počela graditi među časnicima i mornarima;
jedan britanski mornar ovako je opisao pristup: "Tijekom ove značajne pripreme, ljudski um je
imao dovoljno vremena za meditaciju, jer je bilo očito da je sudbina Engleske počivale na
ovoj bitci".[ 58]

Bitka

Ovaj odjeljak treba dodatne citate za provjeru. Pomognite poboljšati ovaj članak dodavanjem
citata pouzdanim izvorima. Nesuđeni materijal može se osporiti i ukloniti.

Pronađite izvore: "Bitka kod Trafalgara" - vijesti · novine · knjige · znanstvenik · JSTOR
(listopad 2017.) (Saznajte kako i kada ukloniti ovu poruku predloška)

Nelsonov signal: "Engleska očekuje da će svaki čovjek izvršiti svoju dužnost", leteći iz
Victoryja na dvjestogodišnjici bitke kod Trafalgara

Nelsonov signal. 59]

Bitka je u velikoj mjeri napredovala prema Nelsonovom planu. U 11:45, Nelson je poslao
signal zastave: "Engleska očekuje da će svaki čovjek izvršiti svoju dužnost".[ 59]

Njegovo Gospodstvo mi je došlo na kakicu, i nakon što je naredio da se daju određeni

signali, oko četvrt do podneva, rekao je: "Gospodine Pasco, želim reći floti. , ENGLESKA SE
POVJERAVA DA ĆE SVAKI ČOVJEK OBAVLJATI SVOJU DUŽNOST" i dodao je "Morate biti brzi,
jer moram napraviti još jednu koja je za blisku akciju." Odgovorio sam: »Ako će mi vaše
Gospodstvo dopustiti da zamijenim 'očekivanja' za 'povjeravanje', signal će uskoro biti
dovršen, jer riječ 'očekuje' nalazi se u rječniku, a 'povjeravanja' moraju biti pira", odgovorilo
je Njegovo gospodstvo, u žurbi i sa naizgled zadovoljstvom: "To će učiniti, Pasco, neka bude
izravno." [60]

Izraz " Engleska" u to se vrijeme naširoko koristio za upućivanje na Ujedinjeno Kraljevstvo;

britanska flota uključivala je značajne kontingente iz Irske, Škotske i Walesa. Za razliku od gore
navedenog fotografskog prikaza, ovaj bi signal bio prikazan samo na mizzen jarbolu i
zahtijevao bi 12 dizala.
 Borba od Trafalgar

Kako se bitka otvarala, Francuzi i Španjolci bili su u neravnoj zakrivljenoj liniji koja je išla prema
sjeveru. Kao što je planirano, britanska flota približavala se francusko-španjolskoj liniji u dvije
kolone. Predvodnik sjeverne, vjetrovite kolone u Victoryju bio je Nelson, dok je Collingwood
u Royal Sovereignu sa 100 pištolja predvodio drugu, zavjetrinu, kolonu. Dvije britanske
kolone približile su se sa zapada pod gotovo pravim kutom prema savezničkoj liniji. Nelson je
odveo svoju kolonu u feint prema kombiju francusko-španjolske flote, a zatim se naglo
okrenuo prema stvarnoj točki napada. Collingwood je malo promijenio tijek svoje kolumne
tako da su se dvije linije spojile na ovoj liniji napada.

Umjetnička koncepcija HMS Sandwicha koji se bori protiv francuskog vodećeg broda
Bucentaure (potpuno zaprepašten) u Trafalgaru. Bucentaure se također bori protiv HMS
Temeraire (s lijeve strane) i na njega puca HMS Victory (iza nje). Zapravo, ovo je pogreška
Slikara Augustea Mayera; HMS Sandwich se nikada nije borio u Trafalgaru.[ 61]

Neposredno prije nego što je njegova kolumna angažirala savezničke snage, Collingwood je
rekao svojim časnicima: "Sada, gospodo, učinimo danas nešto o čemu svijet može govoriti u
budućnosti ." Budući da su vjetrovi bili vrlo lagani tijekom bitke, svi brodovi su se kretali
izuzetno sporo, a najistaknutiji britanski brodovi bili su pod jakom paljbom nekoliko
savezničkih brodova skoro sat vremena prije nego što su njihove puške mogle podnijeti.

U podne je Villeneuve poslala signal "angažiraj neprijatelja", a Fougueux je ispalila svoj prvi
pokusni hitac u Royal Sovereign.[ 62][63][64] Royal Sovereign je isplovio i, nakon što joj je
nedavno očišćeno dno, nadmašio je ostatak britanske flote. Dok se približavala savezničkoj
liniji, našla se na udaru Fougueuxa, Indomptablea, San Justa i San Leandra, prije nego što je
probila liniju tik do vrha vodećeg broda admirala Alave Santa Ane, u koju je ispalila iz razorne
duplo ispaljene raking široke strane. Na brodu Victory, Nelson je pokazao na Royal Sovereign i
rekao: "Pogledajte kako taj plemeniti kolega Collingwood nosi svoj brod u akciju!" Otprilike u
istom trenutku, Collingwood je primijetio svom kapetanu Edwardu Rotheramu: "Što bi Nelson
dao da bude ovdje?" [65]

Umjetnička koncepcija situacije u podne dok je Royal Sovereign provaljivao u francusko-

španjolsku liniju

Drugi brod u britanskoj koloni leeja, Belleisle, bio je angažiran od strane Aiglea, Ahila,
Neptuna i Fougueuxa; ubrzo je bila potpuno zaprepaštena, nije mogla manevrirati i uglavnom
se nije mogla boriti, jer su joj jedra zaslijepila baterije, ali je 45 minuta stalno vijorila svoju
zastavu sve dok joj u pomoć nisu priskočili sljedeći britanski brodovi.

40 minuta Victory je bio na udaru Hérosa, Santísime Trinidad, Redoutablea i Neptuna; iako
su mnogi pucnjevi zalutali, drugi su ubili i ranili određen broj njezine posade i pucali joj u
kotač, tako da je morala biti usmjerena s kormilara ispod nogu, sve prije nego što je mogla
 Borba od Trafalgar

odgovoriti. U 12:45, Pobjeda je presjekla neprijateljsku liniju između Villeneuveovog vodećeg

broda Bucentaure i Redoutablea; približila se Bucentaureu sa svojim pištoljima napunjenim
dvostrukim ili treble hitcima svaki, a njezine 68-pounder karronade napunjene s 500
musketballs, oslobodila je razornu treble-shotted grabljajući široku stranu kroz Bucentaureovu
krmu koja je ubila i ranila oko 200-400 ljudi od 800 ljudi na brodu kompliment i zgrozila
brod.[ 66] Ovaj volej pucnjave iz Pobjede odmah je izbacio francuski flagship iz akcije.
Villeneuve je mislio da će se ukrcaj dogoditi, a s orlom svog broda u ruci, rekao je svojim
ljudima: "Bacit ću ga na neprijatelja brod i odnijet ćemo ga tamo!" Međutim, Victory je
angažirao Redoutable sa 74 pištolja; Bucentaure je prepušten sljedeća tri broda britanske
vjetrovite kolone: Temeraire, Conqueror i HMS Neptun.

Slikar Denis Dighton zamišlja da je Nelson upucan u četvrtini Victoryja

A general mêlée ensued. Pobjeda je zaključala jarbole s francuskim Redoutableom, čija se

posada, uključujući jak pješački korpus (s tri kapetana i četiri poručnika), okupila na pokušaju
ukrcavanja i iskoristiti Pobjedu. Metak iz muškete ispaljen iz mizzentopa Redoutablea
pogodio je Nelsona u lijevo rame, prošao kroz kralježnicu na šestom i sedmom torakalnom
kralješku i zabio se dva centimetra ispod desne lopatice u mišićima leđa. Nelson je uzviknuo:
"Konačno su uspjeli, ja sam mrtav." Odnijeli su ga ispod palube.

Koncepcija situacije slikara Nicholasa Pococka u 13:00h

Pobjednički topnici pozvani su na palubu da se bore protiv podstanara, a ona je prestala

pucati. Topnike su francuske granate prisilile natrag ispod palube. Dok su se Francuzi
pripremali za ukrcaj na Victory, Temeraire, drugi brod u britanskoj vjetrovitoj koloni, prišao
je s desnog luka Redoutablea i pucao na izloženoj francuskoj posadi s karronadom, uzrokujući
mnoge žrtve.

U 13:55 predao se francuski kapetan Lucas iz Redoutablea, s 99 sposobnih ljudi od 643 i

teško ranjen. Francuski Bucentaure izolirali su Victory i Temeraire, a zatim su ga angažirali
HMS Neptun, HMS Levijatan i Osvajač; slično tome, Santísima Trinidad bila je izolirana i
preopterećena, predavši se nakon tri sata.

Koncepcija situacije slikara Nicholasa Pococka u 17:00h

Kako je sve više britanskih brodova ulazilo u bitku, brodovi savezničkog središta i stražnjeg
dijela postupno su bili preplavljeni. Saveznički kombi, nakon dugog preostalog quiescenta,
napravio je uzaludnu demonstraciju, a zatim otplovio .[ 36] Tijekom borbe Gravina je ranjen,
dok su Dionisio Alcalá-Galiano i Cosme Damián Churruca - zapovjednici Bahama, odnosno San
Juan Nepomuceno - ubijeni nakon što su svojim brodovima naredili da to ne čine predaja.[
 Borba od Trafalgar

67][68] Gravina je umro od svojih rana mjesecima kasnije.[ 69] Britanci su uzeli 22 broda
francusko-španjolske flote i nijedan nisu izgubili. Među zarobljenim francuskim brodovima
bili su Aigle, Algésiras, Berwick, Bucentaure, Fougueux, Intrépide, Redoutable i Swiftsure.
Španjolski brodovi koji su uzeti bili su Argonauta, Bahama, Monarca, Neptun, San Agustín, San
Ildefonso, San Juan Nepomuceno, Santísima Trinidad i Santa Ana. Od njih je redoutable
potonuo, a Santísima Trinidad i Argonauta su potopili Britanci. Ahil je eksplodirao, Intrépide i
San Augustín su izgorjeli, a Aigle, Berwick, Fougueux i Monarca uništeni su u oluji nakon bitke.

Dok je Nelson umirao, naredio je floti da se usidri, kako se predviđala oluja. Međutim, kada
je oluja eksplodirala, mnogi teško oštećeni brodovi potonuli su ili se nasukali na plićake.
Nekoliko ih je ponovno uhvaćeno, neki od strane francuskih i španjolskih zatvorenika koji su
svladali posade malih nagrada , drugi brodovima koji su slinili iz Cádiza. Kirurg William Beatty
čuo je Nelsona kako mrmlja: "Hvala Bogu da sam izvršio svoju dužnost"; kad se vratio,
Nelsonov glas je izblijedio, a puls mu je bio vrlo slab.[ 70] Pogledao je gore dok je Beatty
uzimao puls, a zatim zatvorio oči. Nelsonov kapelan Alexander Scott, koji je ostao uz Nelsona
dok je umirao, zabilježio je svoje posljednje riječi kao "Bog i moja zemlja". [71] Nelsonov
povjesničar Craig Cabell sugerirao je da je Nelson zapravo recitirao vlastitu molitvu dok je
padao u smrt u komi, kao riječi ' Bog i 'moja zemlja' u njima su usko povezani. Nelson je
umro u pola četiri, tri sata nakon što je pogođen. 70]

Pred kraj bitke, i s kombiniranom flotom koja je bila preopterećena, još uvijek relativno
ne-angažirani dio kombija pod kontraadmiralom Dumanoirom Le Pelleyjem pokušao je
dođite u pomoć urušavajućem centru. Nakon što se nije uspio probiti, odlučio je prekinuti
zaruke i vodio je četiri francuska broda, svog vodećeg broda Formidable s 80 pištolja, brodove
sa 74 pištolja Scipion, Duguay-Trouin i Mont Blanc daleko od borbi. Isprva je krenuo prema
Gibraltarskom tjesnacu, namjeravajući izvršiti Villeneuveove izvorne zapovijedi i krenuti
prema Toulonu.[ 72] 22 . listopada predomislio se , prisjećajući se da je moćna britanska
eskadrila pod kontraadmiralom Thomasom Louisom patrolirala tjesnacom i krenula na sjever,
nadajući se doći do jedne od francuskih atlantskih luka. S olujom koja se skupljala u snazi uz
španjolsku obalu, plovio je prema zapadu kako bi očistio rt St. Vincent, prije nego što je
krenuo sjeverozapadno, ljuljajući se prema istoku preko Biskajski zaljev, a cilj mu je doći do
francuske luke u Rochefortu.[ 72] Ova četiri broda ostala su na slobodi sve dok ih njihov susret
s britanskom fregatom i pokušaj potjere nisu doveli u domet britanske eskadrile pod Sir
Richardom Strachan, koji ih je sve zarobio 4. studenog 1805. u bitci kod rta Ortegal.[ 72]

Cosmao i MacDonnell sortie

Oluja nakon Trafalgara, koju je prikazao Thomas Buttersworth.

Samo je jedanaest brodova pobjeglo u Cádiz, a od toga se samo pet smatralo plovidbenim.
Teško ranjeni admiral Gravina prenio je zapovjedništvo nad ostatkom flote komodoru Julienu
Cosmau 23 . listopada. S obale su saveznički zapovjednici mogli vidjeti priliku za misiju
spašavanja. Cosmao je u svom izvješću tvrdio da je plan spašavanja u potpunosti njegova
 Borba od Trafalgar

ideja, ali viceadmiral Escaño zabilježio je sastanak španjolskih i francuskih komodora na kojem
je planirano spašavanje o tome se raspravljalo i dogovaralo. Enrique MacDonell i Cosmao bili
su jednakog ranga i obojica su podigli komodorove zastavice prije nego što su podigli sidro.[
73] Oba para pomoraca bila su odlučna u namjeri da pokušaju ponovno osvojiti neke od
nagrada.[ 73] Cosmao je naredio da se namještanje njegovog broda, Plutona sa 74 pištolja
, popravi i ojača njezinu posadu (koju je iscrpio žrtve iz bitke), s mornarima iz francuske fregate
Hermione. Iskorištavajući povoljan sjeverozapadni vjetar, Pluton, Neptun s 80 pištolja i
nesalomljiv, španjolski Rayo sa 100 pištolja i San Francisco de Asís sa 74 pištolja, zajedno s pet
Francuza fregate i dva grla, isplovili su iz luke prema Britancima.[ 74][75]

Britanci odbacuju nagrade

Ubrzo nakon izlaska iz luke, vjetar se pomaknuo na zapad-jugozapad, podižući teško more s
rezultatom da je većina britanskih nagrada slomila užad za vuču i odlutala daleko prema
zavjetrina, samo su djelomično osigurani. Kombinirana eskadrila došla je na vidjelo u podne,
zbog čega je Collingwood pozvao svoje brodove koji su spremni za bitku kako bi se suočili s
prijetnjom. Pritom im je naredio da odbace vuču svojih nagrada. Formirao je obrambenu liniju
od deset brodova do tri sata popodne i približio se francusko-španjolskoj eskadrili, pokrivajući
ostatak njihovih nagrada koje su stajale na more.[ 75][76] Francusko-španjolska eskadrila,
brojčano inferiorna, odlučila je ne prići unutar pucnja, a zatim je odbila napasti.[ 77]
Collingwood je također odlučio ne tražiti akciju, a u zbrci snažne oluje, francuske fregate
uspjele su ponovno zauzeti dva španjolska broda liniju koju su odbacili njihovi britanski
otmičari, Santa Ana sa 112 pištolja i Neptun s 80 pištolja, uzimajući ih u vuču i praveći za
Cádiza.[ 78] Nakon što su ih primili u vuču, španjolske posade ustale su protiv svojih britanskih
nagradnih posada, stavljajući ih da rade kao zatvorenici.[ 64][79][potreban je navod]

Slika koja prikazuje francusku fregatu Thémis vuče ponovno uzeti španjolski prvoklasni brod
linije Santa Ana u Cádiz. Auguste Mayer, 19.

Unatoč tom početnom uspjehu francusko-španjolske snage, otežane borbenom štetom,

borile su se u teškom moru. Neptun je na kraju uništen kod Rote u oluji, dok je Santa Ana
stigla do luke.[ 80] Francuski brod s 80 pištolja Indomptable uništen je 24. ili 25. od grada
Rota na sjeverozapadnoj točki zaljeva Cádiz.[ potreban citat] U to vrijeme Indomptable je na
brodu bilo 1.200 ljudi, ali nije spašeno više od 100. San Francisco de Asís dovezen je na obalu
u zaljevu Cádiz, u blizini utvrde Santa Catalina, iako je njezina posada spašena. Rayo, stari
trokatnica s više od 50 godina staža, usidrena je kod Sanlúcara, nekoliko liga sjeverozapadno
od Rote. Tamo je izgubila jarbole, već oštećene u bitci.[ potreban citat] Ohrabrena
približavanjem eskadrile, francuska posada bivšeg vodećeg broda Bucentaure također je
ustala i preuzela brod iz britanska nagradna ekipa, ali je kasnije uništena 23. listopada. Aigle
je pobjegao s britanskog broda HMS Defiance, ali je 23. listopada srušen u luci Santa María;
dok su francuski zatvorenici na Berwicku presjekli vučne kablove, ali su je 22. listopada
natjerali da se utemelji kod Sanlúcara. Posada Algésirasa ustala je i uspjela uploviti u Cádiz.[
64]
 Borba od Trafalgar

Promatrajući da neke od najpametnijih nagrada bježe prema španjolskoj obali,

Levijatan je zatražio i collingwood mu je dao dopuštenje da pokuša dohvatiti nagrade
i dovesti ih na sidro. Levijatan je lovila Monarcu, ali je 24. listopada naišla na Rayo,
zaprepašten, ali još uvijek leteći španjolskim bojama, na sidru uz jata Sanlúcara.[
potreban citat] U ovom trenutku HMS Donegal sa 74 pištolja, na putu iz Gibraltara pod
kapetanom Pulteney malcolmom , viđen je kako se približava s juga na larboard čavlu s
umjerenim povjetarac od sjeverozapada prema sjeveru i upravljao izravno za španjolski
trokat.[ 81][nepotpuni kratki citat ] Oko deset sati, baš kao što je Monarca stigla na
manje od milje od Raya, Levijatan je ispalio hitac upozorenja širok od Monarca, da je
obvežem da baci sidro. Pucanj je pao između Monarce i Raya. Potonji, začevši da je
vjerojatno namijenjen njoj, odvukao je njezine boje, a uzeo ju je HMS Donegal, koji se
usidrio uz bok i skinuo zatvorenike.[ potrebno citiranje] Levijatan je nastavila potragu za
Monarcom, na kraju je sustigao i prisilio na predaju. Ukrcavajući se na nju, njezini
britanski otmičari otkrili su da je u stanju potonuća i tako uklonili britansku nagradnu
ekipu i gotovo sve njezine originale Španjolski članovi posade. Gotovo prazna Monarca
razdijelila je kabel i bila je uništena tijekom noći. Unatoč naporima britanske nagradne
ekipe, Rayo je 26. listopada odvezena na obalu i uništena, uz gubitak 25 muškaraca.
Ostatak nagradne posade učinili su zarobljenicima od strane Španjolaca.[
82][nepotpuni kratki navod]

Žrtava

% žrtava brodom.[ potreban navod] Broj je redoslijed u retku.

HMS Africa • Britanski vremenski stupac, predvođen Nelsonom • Britanski stup leeja,
predvođen Collingwoodom • francuski • španjolski

Drugi otkos

Nakon oluje , Collingwood je napisao:

Stanje naših brodova bilo je takvo da je bilo vrlo upitno kakva će biti njihova sudbina.
Mnogo puta bih dao cijeloj grupi našeg hvatanja, da osiguram vlastito ... Mogu samo reći da
u svom životu nikada nisam vidio takve napore kao što su uloženi da spasim ove [nagradne]
brodove, i radije bih vodio još jednu bitku nego prolazio kroz takav tjedan kao što ga je
slijedio.

— viceadmiral Cuthbert Collingwood admiralitetu, studeni 1805.[ 83]

U ravnoteži, saveznički protunapad postigao je malo. Prisiljavajući Britance da obustave

svoje popravke kako bi se obranili, to je utjecalo na odluku Collingwooda da potone ili zapali
najoštećenije od svojih preostalih nagrada . [78] Cosmao je ponovno preuzeo dva španjolska
broda na liniji, ali to ga je koštalo jednog francuskog i dva španjolska broda. Bojeći se svog
gubitka, Britanci su spalili ili potopili Santísimu Trinidad, Argonautu, San Antonio i Intrepid.[
64] Samo četiri britanske nagrade, francuski Swiftsure i španjolski Bahami, San Ildefonso i
 Borba od Trafalgar

San Juan Nepomuceno preživjeli su da budu odvedeni u Britaniju.[ 78] Nakon završetka
bitke i oluje u Cádizu je ostalo samo devet brodova linije .[ 74][84]

Španjolski vojni garnizoni i civili krenuli su spašavati preživjele iz brojnih brodoloma

razasutih duž andaluzijske obale . Britanske nagradne ekipe uhvaćene su i pružen im je
dobar tretman. Collingwood je 27. listopada ponudio guverneru Cádiza da stavi svoje
ranjene španjolske zatvorenike na obalu i oslobodi ih. Guverner i Gravina ponudili su u
zamjenu da oslobode svoje britanske zatvorenike, koji su se ukrcali u britansku flotu. Francuzi
će se kasnije pridružiti ovom humanitarnom sporazumu.[ 85]

Nesrazmjer u gubicima neki su povjesničari manje pripisivali Nelsonovoj odvažnoj taktici

nego razlici u borbi protiv spremnosti dviju flota.[ 86] Nelsonovu flotu činili su brodovi
pruge koji su proveli znatnu količinu vremena na moru tijekom mjeseci blokada francuskih
luka, dok je Francuska flota općenito je bila na sidru u luci. Međutim, Villeneuveova flota je
upravo provela mjesece na moru prelazeći Atlantik dva puta, što podupire tezu da je glavna
razlika između borbe dviju flota. učinkovitost je bila moral vođa. Odvažna taktika koju je
koristio Nelson trebala je osigurati strateški odlučujući rezultat. Rezultati su opravdali njegovu
pomorsku prosudbu.

Rezultati

Izvješće o španjolskim gubicima u borbi 21. listopada.

Kad je Rosily stigao u Cádiz, pronašao je samo pet francuskih brodova, umjesto 18 koje je
očekivao. Preživjeli brodovi ostali su puni u Cádizu do 1808. godine kada je Napoleon napao
Španjolsku. Francuske brodove potom su zaplijenile španjolske snage i stavile u uporabu
protiv Francuske.

HMS Victory je otišla u Gibraltar na popravke, noseći Nelsonovo tijelo. Smjestila je u zaljev
Rosia u Gibraltaru i nakon hitnih popravaka vratila se u Britaniju. Mnogi od ozlijeđenih
članova posade odvedeni su na obalu Gibraltara i zbrinuti u mornaričkoj bolnici. Muškarci koji
su naknadno umrli od ozljeda zadobivenih u bitci pokopani su na groblju Trafalgar ili blizu
njega, na južnom kraju Glavne ulice u Gibraltaru.

Jedan časnik kraljevske mornarice, kapetan Charles Adair, ubijen je na brodu Victory, a
poručnik kraljevskog marinca Lewis Buckle Reeve teško je ranjen i položen pored Nelsona.[ c]

Bitka se dogodila dan nakon bitke kod Ulma, a Napoleon nije čuo za nju tjednima - Grande
Armée je prije napustio Boulogne kako bi se borio protiv britanskih saveznika Mogli bi
kombinirati svoju vojsku. Imao je strogu kontrolu nad pariškim medijima i držao je poraz
 Borba od Trafalgar

strogo čuvanom tajnom više od mjesec dana, a tada su ga novine proglasile ogromnim
pobjeda.[ 87] U protu-propagandnom potezu izmišljeni tekst u kojem se bitka proglašava
"spektakularnom pobjedom" za Francuze i Španjolce objavljen je u Heraldu i pripisan Le
Moniteur Universelu.[ 88][89]

Viceadmiral Villeneuve je zarobljen na svom brodu i odveden natrag u Britaniju. Nakon

uvjetnog otpusta 1806. vratio se u Francusku, gdje je pronađen mrtav u svojoj gostionici
tijekom zaustavljanja na putu za Pariz, sa šest ubodnih rana u prsima iz noža za blagovanje.
Službeno je zabilježeno da je počinio samoubojstvo.

Unatoč britanskoj pobjedi nad francusko-španjolskim mornaricama, Trafalgar je imao

zanemariv utjecaj na ostatak rata Treće koalicije. Manje od dva mjeseca kasnije, Napoleon
je odlučno pobijedio Treću koaliciju u bitci kod Austerlitza, izbacivši Austriju iz rata i prisilivši
na raspuštanje Svetog Rimskog Carstva. Iako je Trafalgar značio da Francuska više ne može
izazivati Britaniju na moru, Napoleon je nastavio uspostavljati Kontinentalni sustav u pokušaju
da britaniji uskrati trgovinu s kontinentom . Napoleonski ratovi nastavili su se još deset
godina nakon Trafalgara.[ 90]

Nelsonovo tijelo je sačuvano u bačvi rakije za put kući na sprovod heroja.[ 91][potrebna
stranica]

Posljedice

Široka strana iz 1850-ih pripovijeda priču

Nakon bitke, kraljevska mornarica nikada više nije bila ozbiljno izazvana od strane francuske
flote u velikom angažmanu. Napoleon je već napustio svoje planove invazije prije bitke i
nikada nisu oživjeli. Bitka, međutim, nije značila da je francuski pomorski izazov Britaniji
završen. Prvo, kako se francuska kontrola nad kontinentom širila, Britanija je morala
poduzeti aktivne korake s bitkom kod Kopenhagena 1807. i drugdje 1808. kako bi spriječila
brodove manje europske mornarice padaju u francuske ruke. Taj je napor bio uglavnom
uspješan, ali nije okončao francusku prijetnju jer je Napoleon uveo veliki program
brodogradnje koji je proizveo flotu 80 brodova pruge u vrijeme njegova pada s vlasti 1814.
godine, a više ih je u izgradnji. Za usporedbu, Britanija je 1814. imala 99 brodova pruge u
aktivnoj komisiji, a to je bilo blizu maksimuma koji se mogao podržati. S obzirom na još
nekoliko godina, Francuzi su mogli ostvariti svoje planove da naruče 150 brodova linije i
ponovno izazovu Kraljevsku mornaricu, kompenzirajući inferiornost njihovih posada s pukim
brojem.[ 92] Gotovo 10 godina nakon Trafalgara, Kraljevska mornarica zadržala je blisku
blokadu francuskih baza i zabrinuto promatrala rast francuske flote. Na kraju je Napoleonovo
carstvo uništeno kopnom prije nego što je njegova ambiciozna pomorska izgradnja mogla biti
dovršena.
 Borba od Trafalgar

Kraljevska mornarica nastavila je dominirati morem sve do Drugog svjetskog rata.[ 93] Iako
je pobjeda na Trafalgaru obično bila navedena kao razlog u to vrijeme, moderne povijesne
analize sugeriraju da je relativna ekonomska snaga bila važan temeljni uzrok britanskog
pomorskog majstorstva.

Detalj iz moderne reprodukcije plakata iz 1805. godine u spomen na bitku

Nelson je postao - i ostao - najveći britanski pomorski ratni heroj i inspiracija

Kraljevskoj mornarici, ali njegove neuobičajene taktike rijetko su oponašale kasnije
generacije. Prvi spomenik koji je podignut u Britaniji u spomen na Nelsona mogao bi
biti onaj koji je podignut na Glasgow Greenu 1806. godine, iako mu je vjerojatno prethodio
spomenik na Taynuiltu, u blizini Obana u Škotskoj iz 1805. godine, oba također u spomen
na brojnu škotsku posadu i kapetane u bitci.[ 94][d] Spomenik Nelsona visok 44 metra
na Glasgow Greenu dizajnirao je David Hamilton, a platio ga je javna pretplata. Oko
baze su imena njegovih velikih pobjeda: Aboukir (1798.), Kopenhagen (1801.) i Trafalgar
(1805.). Spomenik Nelson s pogledom na Portsmouth izgrađen je 1807.-1808. novcem
koji su pretplatili mornari i marinci koji su služili u Trafalgaru.[ 95] Godine 1808 . nelsonov
stup podigli su vodeći članovi anglo-irske aristokracije u Dublinu u spomen na Nelsona i
njegova postignuća (između 10% i 20% mornari u Trafalgaru bili su iz Irske[96][97]) i
ostali su sve dok ga članovi "Stare IRA-e" nisu uništili u bombaškom napadu 1966.
godine.[ 94] Nelsonov spomenik u Edinburghu izgrađen je između 1807. i 1815. godine u
obliku prevrnutog teleskopa, a 1853. dodana je vremenska kugla koja još uvijek pada u
podne GMT dati vremenski signal brodovima u Leithu i Firth of Forthu. Ljeti se to
podudara s pucanjem iz pištolja u jedan sat. Spomenik Britannia u Great Yarmouthu
podignut je do 1819. godine. Nelsonova kolona u Montrealu započela je javne pretplate
ubrzo nakon što je stigla vijest o pobjedi na Trafalgaru; kolona je dovršena u jesen
1809. godine i još uvijek stoji na mjestu Jacques Cartier. Kip lorda Nelsona stajao je u
Bridgetownu na Barbadosu, na nekadašnjem trgu Trafalgar, od 1813 . do 2020. godine.

Nelson na vrhu Nelsonove kolone na trgu Trafalgar u Londonu

Londonski Trafalgar Square proglašen je u čast Nelsonove pobjede; u središtu trga nalazi se
Nelsonova kolona od 45,1 m (148 stopa), s kipom Nelsona od 5,5 m (18 stopa) na vrhu.
Završena je 1843. godine.

100. obljetnica

Godine 1905. bilo je događaja gore i dolje u zemlji u spomen na stotu obljetnicu, iako
nijedan član kraljevske obitelji nije prisustvovao nijednom članu kraljevske obitelji, očito
kako bi se izbjeglo uznemiravanje Francuzi, s kojima je Ujedinjeno Kraljevstvo nedavno ušlo
u srdačnost Antante.[ 98] Kralj Edward VII podržao je Memorijalni fond Nelson Centenary
Britanskog i Stranog mornarskog društva, koji je prodavao suvenire trafalgarske stote
 Borba od Trafalgar

obljetnice označene kraljevskom šifrom. Svečanost je održana 21. listopada u Royal Albert
Hallu kao pomoć fondu, koji je uključivao posebno naručeni film Alfreda Johna Westa pod
nazivom Naša mornarica.[ 99] Događaj je završio s Bogom spasi kralja i La Marseillaiseom.[
100] Prva izvedba fantazije Sir Henryja Wooda na britanskim morskim pjesmama dogodila se
istog dana na posebnom koncertu promenade.[ 101]

200. obljetnica

Wikimedia Commons ima medije povezane s Trafalgarom 200.

Godine 2005. niz događaja diljem Velike Britanije, dio teme Sea Britain, obilježio je
dvjestotu obljetnicu bitke kod Trafalgara. 200. obljetnica bitke također je obilježena u šest
navrata u Portsmouthu tijekom lipnja i srpnja, u katedrali svetog Pavla (gdje je Nelson
pokopan), na trgu Trafalgar u Londonu u Listopad (T Square 200) i diljem Velike Britanije.

Kraljica je 28. lipnja sudjelovala u najvećem pregledu flote u moderno doba u Solentu, u
kojem je sudjelovalo 167 brodova iz 35 zemalja. Kraljica je pregledala međunarodnu flotu s
antarktičkog patrolnog broda HMS Endurance. Flota je uključivala šest nosača zrakoplova
(moderni kapitalni brodovi): Charles De Gaulle, Illustrious, Invincible, Ocean , Príncipe de
Asturias i Saipan. Navečer je organizirana simbolična rekonstrukcija bitke s vatrometom i
raznim malim brodovima koji su igrali uloge u bitci.

Povijesno putovanje poručnika Johna Lapenotièrea u HMS Pickleu koje donosi vijest o
pobjedi iz flote u Falmouth i objavu post chaisea admiralitetu u Londonu obilježio je
inauguracija Trafalgarskog puta, a dodatno istaknuta proslavom New Trafalgar Dispatcha od
srpnja do rujna u kojoj je glumac igrao ulogu Lapenotièrea i ponovno izveo dijelove
povijesnog putovanja .

Na sam dan obljetnice, 21. listopada, u zaljevu Trafalgar u blizini Cádiza izvedeni su pomorski
manevri u kojima je sudjelovala kombinirana flota iz Britanije, Španjolske i Francuske. Mnogi
potomci ljudi prisutnih u bitci, uključujući članove Nelsonove obitelji, bili su na ceremoniji.[
102]