Zvonimir Glavaš; Komparativni pristupi i metode u istraživanjima regija hrvatske povijesti; esej

ESEJ

Komparativni pristupi i metode u istraživanjima regija

hrvatske povijesti

1. O komparativnim pristupima i metodama općenito

Govor o komparativnoj historiji, naravno, podrazumijeva predznanje pojma

komparirati, dakako, na našem području istraživanja. Marc Bloch, čiji članak Za
komparativnu historiju europskih društava mi je dao glavne smjernice u ovom radu, predlaže
jednostavnu definiciju, otprilike ovako: da se u više različitih društvenih sredina odaberu neki
fenomeni koji pokazuju neke analogije, da se utvrde njihov razvoj te sličnosti i razlike, koje
treba objasniti. Isto tako, definira dva preduvjeta za kompariranje nekih povijesnih pojava:
sličnost među promatranim činjenicama i razlika sredina u kojima se pojavljuju. Prvi
preduvjet vjerojatno i ne treba posebno objašnjavati: naime, po naravi stvari razumljivo je da
ćemo uspoređivati slične pojave i fenomene. Zašto, pak, drugi preduvjet? Da bi komparacija
bila što korisnija i efikasnija potrebno je promatrati različite sredine: bilo unutar granica iste
države, bilo u različitih državama. Promatranje u istim sredinama ne nudi ništa novo.
Kako nam komparativni pristupi i metode konkretno mogu pomoći? Mogu nam
pomoći kada, primjerice, susrećemo neku pojavu ili fenomen koji bi u suvremenom svijetu
izgledao neobjašnjiv da ne susrećemo slične pojave unutar drugih civilizacija. Tako,
komparirajući neki "segment prošlosti" stvaramo pretpostavke i, štoviše, zaključke o iščezloj
civilizaciji. S druge, pak, strane možemo uspješno komparirati suvremena i susjedna društva
koja su kroz povijest imala mnogo kontakata, slične makrohistorijske procese i razvoj upravo
zbog suvremenosti i blizine. Na isti način treba postupati i na mikrohistorijskoj razini, gdje
komparativne metode posebno dolaze do izražaja. Naime, kada ne bismo uzimali u obzir širi
kontekst, to jest šira područja i duži vremenski period, zacijelo bismo upali u stupicu lažnih
uzroka povijesnih događaja.

1
Zvonimir Glavaš; Komparativni pristupi i metode u istraživanjima regija hrvatske povijesti; esej

U ovakvim komparacijama se, naravno, ne gledaju samo sličnosti pojedinih pojava ili
povijesnih fenomena. Jasno je, s druge strane, da ćemo promatrati slične"stvari", odnosno
povijesne pojave, ali nećemo inzistirati samo na uviđanju sličnosti tih pojava. Bloch, štoviše,
tvrdi da treba još podrobnije i pažljivije uočavati razlike različitih društava. Zašto inzistirati
na razlikama? Kako one mogu pomoći rasvijetljavanju određenog historijskog problema? Po
mojem mišljenju, uočavati razlike je bitno ponajprije zato da bismo uočili "originalnosti"
pojedinih društava. Na taj način utvrđujemo odakle su potekle pojedine pojave, što je vrlo
značajno. Kada, naime, saznamo odakle potječu pojedine pojave (do čega smo došli
komparacijom, to jest utvrđivanjem razlika), onda možemo dalje pratiti njihov razvitak i
eventualno "proširivanje" na više društava sa početnom prednošću.

2. Primjenjivanje komparativnih metoda i pristupa u istraživanjima regija

hrvatske povijesti

Hrvatski je društveni prostor od samog dolaska Hrvata u današnju postojbinu, tako

reći, na "povijesnoj vjetrometini".Tome je, zacijelo, uvelike zaslužan sam njegov geografski
položaj. Kroz hrvatsku povijest, naime, susrećemo mnoštvo utjecaja i raznih
makrohistorijskih procesa i čimbenika. Izuzetak, ni u kojem slučaju, nije ni rani novi vijek, u
čijem kontekstu bi i govorio o zadanoj problematici. Naprotiv, baš u ovom razdoblju posebno
dolaze do izražaja ta razna globalna povijesna strujanja, što čini povijest ovog razdoblja
posebno kompleksnom.
Naime, susrećemo tri velika Imperija: Osmansko Carstvo, Mletačku Republiku i
Habsburšku Monarhiju. Zašto sve ovo spominjem? Jednostavno, zato što smatram da, kada
govorimo o komparativnoj historiji, onda uvijek treba imati na umu što šire kontekste. U
našem (hrvatskom) slučaju taj kontekst je zaista vrlo širok. Osmansko Carstvo se tako
protezalo na sva tri kontinenta Staroga svijeta, Venecija je održavala veze sa cijelim
Sredozemljem, pa i šire, a Habsburgovci su držali velik dio Europe. Iz svih tih područja, kada
govorimo o ranome novom vijeku, mi možemo crpsti materijal za komparativnu historiju.
Imajući stalno na umu sve prethodno rečeno (i ono u prvom podnaslovu ovoga rada),
kako konkretizirati primjenu komparativne historije na hrvatskim regijama? Kao što sam
rekao, treba imati u vidu mnogo šire područje od samih tih istih regija. Treba komparirati, ne
samo jednu hrvatsku regiju sa susjednom hrvatskom regijom (ali, svakako, i to), već treba

2
Zvonimir Glavaš; Komparativni pristupi i metode u istraživanjima regija hrvatske povijesti; esej

"prelaziti" preko granica. Primjerice, možda nam neki fenomen osmanske upravne podjele u
Anadoliji može poslužiti u rasvjetljavanju upravne podjele i organizacije vlasti u hrvatskim
zemljama pod Osmanlijama. S druge strane, neka pojava sa otoka Cipra kojega su neko
vrijeme držali Mlečani možda može rasvijetliti neki problem na hrvatskim otocima kojega su
oni držali. S treće, pak, strane takav primjer možemo naći i kod Habsburgovaca. Dakle, treba
razmišljati u takvim dimenzijama. Sve je to korisno za razmršivanje kompleksne povijesti
hrvatskih regija u ranome novom vijeku.

3. Literatura

Bloch, Marc. Za komparativnu historiju europskih društava", u: Roksandić, Drago (ur.). Uvod
u komparativnu historiju. Zagreb, 2004.,str. 37.-64.