2TEKST-skup riječi spojenih u cjelinu

SVRHA TEKSTA: 1. OSOBNA(takvim tekstovima zadovoljavamo vlastite interese)

2. JAVNA(službeni dokumenti, informacije o javnim događajima)
3.PROFESIONALNA( tekstovi vezani uz profesionalno obavljanje posla)
4. OBRAZOVNA(služimo se tekstovima da bismo nešto naučili)
VRSTE TEKSTOVA- opisni, pripovjedni, upućivački ,raspravljački
Umjetnost je duhovna djelatnost u kojoj moć izražavanja i oblikovanja dovodi do stvaranja
tvorevine osobitog smisla i vrijednosti. Književnost je umjetnost riječi. Znanost o književnosti
se bavi sustavnim proučavanjem književnosti. Teorija književnosti proučava zakonitosti
oblikovanja književnog djela(struktura, piščev jezik…) Povijest književnosti proučava razvoj
književnosti od njezinih početaka do danas. Književna kritika ujedinjuje teoriju književnosti i
povijest književnosti. Usmena književnost je postojala prije pojave pisma, prenosila se s
koljena na koljeno. Formulaičnost je karakteristika nekih tekstova koji funkcioniraju po
principu stalnih obilježja, npr. Bajke započinju s i jednom davno… Prema podrijetlu
književnost se dijeli na usmenu i pismenu, prema jezicima na hrvatski engleski i francuski,
prema vremenu nastanka na antičku, renesansnu i baroknu, prema formi na književne
rodove, vrste i žanrove. Književni rod čini najširu skupinu književnih djela razvrstanih po
načelu sličnosti-epika, lirika, drama i diskurzivni književni oblici.
Književni rodovi dijele se na književne vrste. Književnu vrstu čini manja skupina sličnih djela u
kojima se ponavljaju neke stalne osobine.
Doživljaj djela+ analiza djela= interpretacija
Lirika- pisana u stihovima, ima rime, pisano u prozi, izražava ljudsku osjećajnost
Epika- pisano u odlomcima, pripovjedači, prepričavanje, neki događaji i objektivnost
Drama-tekst je podijeljen po ulogama, didaskalije, prikazuje radnju zasnovanu na sukobu
Biografija-opis nečijeg života
Autobiografija- opis vlastitog života
Kultura je složena cjelina vrijednosti, institucija i praksi koje čini život određene skupine ljudi,
a prenosi se i prima učenjem, odnosi se na znanje, umjetnost, moral, zakone, vjeru, običaje.
Mediji su sredstva prenošenja poruka, a masovni mediji su sredstva masovnog priopćivanja.
Jezik je apstraktan sustav znakova i pravila po kojima se ti znakovi kombiniraju. Jezikoslovlje
ili lingvistika je znanost koja proučava jezik i govor . Komunikacija je proces prenošenja
poruke od govornika do sugovornika komunikacijskim kanalom. Sve što ometa komunikaciju
nazivamo bukom. Kontekst je šire okružje onoga što promatramo. Redundancija je višak
informacija koje dobivamo zahvaljujući kontekstu. Sporazumijevanje je osnovna funkcija
jezika . Proces slanja i proces primanja odvija se u tri faze- psihološkoj, fizičkoj i fiziološkoj.
Govornik je izvor informacija, poruke su tekstovi i jezični pojmovi, sugovornik je primatelj
informacija.
Komunikacijski kanal- govorenje, slušanje, čitanje, pisanje, poruke koje se izmjenjuju mogu
biti jezične i nejezične
Komunikacijski bonton je pravilo o prikladnom ponašanju u komunikaciji, svatko je drugačiji i
nitko ne zaslužuje biti ismijan. Indoeuropski jezici su najveća svjetska jezična porodica.
Latinski jezik spada u skupinu Italskih jezika, iz njega su se razvili romanski jezici. Hrvatski
jezik pripada slovenskim jezicima.
Usmena književnost je nastala za potrebe zajednice, nema autora, prenosila se slušanjem,
danas se usmenim putem prenose anegdote
Usmene prozne vrste- mit, bajka, predaja, legenda, basna, anegdota, vic
Usmena poezija- lirska usmena pjesma, epska usmena pjesma, lirsko epska usmena pjesma
EPIKA
grč. Epos: riječ, pripovijest
epska obilježja suprotna lirskima, npr. Opisivanje (deskripcija), formulaičnost
epici se može prepisati objektivnost za razliku od subjektivnosti lirike
epika se dijeli na epiku u stihu(ep, epska pjesma, epopeja) i epiku u prozi(jednostavni oblici:
mit, bajka, basna, anegdota, vic, zagonetka, poslovica, složeni oblici: novela, pripovijetke,
roman) Judita-Marko Marulić, prvi hrv. Ep
Edipov kompleks je kompleks koji objašnjava razvoj dječaka kroz identifikaciju s ocem i
željom prema majci. Elektrin kompleks je teorija koja objašnjava podsvjesnu seksualnu
privlačnost djevojčica u dobi između 3 i 7 god prema ocu. Afrodizjak su supstance koje
povećavaju seksualnu želju. Sizifov posao je težak i besmislen posao. Narcisoinost je
samoljublje. Tanfalove muke su velike muke.
Glavni Bogovi rimske mitologije su Jupiter Neptun i Pluton. Zeus je glavni grčki bog. Vrhovni
slavenski bog je Perun, a božica Vesta. Mit je priča u kojoj se objašnjava nešto što je čovjeku
predznanstvenog doba bilo nepoznato i neobjašnjivo- postanak svijeta, smjena godišnjih
doba, podrijetlo nekih lokaliteta i običaja, zgrobni život i sl.
Mitologija je zajednički naziv za sve mitove jedne civilizacije pa tako možemo govoriti o
grčkoj, rimskoj slavenskoj i skandinavskoj mitologiji.
Temeljna obilježja narodnih bajki su formulaičnost, vrijeme i prostor nisu jasno određeni,
radnja započinje izravno, likovi su podijeljeni na dobre i zle, javljaju se fantastični motivi,
dobro uvijek pobjeđuje, a zlo je kažnjeno.