PREGLEDNI RAD

Emergentne zoonoze uzrokovane

koronavirusima
Emergent Zoonoses Caused by Coronaviruses

Taraš, M.1*, Lj. Barbić2

Sažetak

E mergentne zoonoze sve su učestalije, a ovaj je trend uvjetovan razvojem današnjeg društva. U 1
Mario Taraš, dr. med. vet,
Salvus d. o. o., Toplička cesta
najvažnije čimbenike emergencije pripadaju socio-demografske promjene, klimatske promjene 100, 49 240 Donja Stubica
te čovjekov utjecaj na okoliš, kao i prilagodba mikroorganizama. Tipičan je primjer emergentnih 2
prof. dr. sc. Ljubo Barbić, Zavod
zoonoza pojava emergentnih koronavirusa koji su po gotovo identičnim obrascima u posljednja za mikrobiologiju i zarazne
bolesti s klinikom, Veterinarski
dva desetljeća uzrokovali SARS, MERS i COVID-19. Koronavirusi uzrokuju bolesti u različitih vrsta
fakultet Sveučilišta u Zagrebu
životinja i ljudi te su skloni mutacijama. Zbog toga je njihov međuvrsni prijenos stalna opasnost što
se i potvrdilo u nastanku ovih bolesti. Štoviše, za sva tri uzročnika rezervoari su bili šišmiši, te su *e-adresa: taras.mario@gmail.
se preko neke životinjske vrste, koja je imala ulogu međudomaćina, prilagodili i uspješno prenijeli com
na čovjeka. Nakon toga su se nastavili širiti među ljudima uzrokujući oboljenja s primarno respira-
tornim kliničkim znakovima i znatnom smrtnošću. Uz sve trenutačne mjere, koje se provode zbog
suzbijanja jedne od najvećih pandemija u povijesti čovječanstva, istraživanja je potrebno usmjeriti
u što ranije otkrivanje novih potencijalnih pandemijskih virusa kako ne bismo ponovno bili nespre-
mni na ponavljajući obrazac pojave emergentnih koronavirusa, kao i drugih zoonotskih uzročnika
u budućnosti.

Abstract

E mergent zoonoses are appearing more and more frequently, which is the result of the develop-
ment of modern society. The most important factors of their emergence include socio-demo-
graphic changes, climate change, and human impact on the environment, as well as the adaptation
of microorganisms. A typical example of emergent zoonoses is the appearance of the emergent
coronaviruses that have caused SARS, MERS, and COVID-19 in almost identical patterns in the last
two decades. Coronaviruses cause diseases in various species of animals and humans, and are
extremely prone to mutations so their interspecific transmission is a constant danger, which has
been confirmed in the development of these diseases. Moreover, for all three causative agents, the
reservoirs were bats, and they adapted and were successfully transmitted to humans via an animal
species that acted as an intermediate host. They then continued to spread among humans, causing
diseases with primarily respiratory clinical signs and substantial mortality. Alongside all the current
Ključne riječi: emergentne
measures being taken to control one of the largest pandemics in human history, researchers should zoonoze, koronavirus, SARS,
focus on detecting new potential pandemic viruses as early as possible, so mankind can prepare MERS, COVID-19
better for the recurring pattern of emerging coronaviruses and other zoonotic agents in the future.
Key words: emergent
zoonoses, coronavirus, SARS,
MERS, COVID-19

22 Veterinar Godina 2022. Godište 60. Broj 1.


UVOD
Emergentne zarazne bolesti definirane su
kao one čija je incidencija u ljudi porasla u po-
sljednja dva desetljeća ili se u bliskoj budućno-
sti očekuje njihova veća pojavnost (Hui, 2006.).
One su jedan od najvećih javnozdravstvenih
problema, a njihovu je pojavu gotovo nemogu-
će u potpunosti predvidjeti. Prema podacima
Svjetske zdravstvene organizacije oko 75 %
emergentnih bolesti koje su se pojavile u ljudi
u posljednjih desetak godina uzrokovano je pa-
togenim organizmima koji potječu od životinja
ili od proizvoda životinjskog podrijetla. Velik
broj tih bolesti ima potencijal za širenje na ra-
zličite načine i na velike udaljenosti, te vrlo lako
mogu postati globalni problem (Gebreyes i sur.,
2014.). Koronavirusi su poznati kao uzročnici
bolesti već desetljećima, ali su na važnosti do-
bili tek u 21. stoljeću, izbijanjem epidemije teš-
kog akutnog respiratornog sindroma (engl. se-
vere acute respiratory syndrome, SARS) u ljudi
te velikim ekonomskim gubicima uzrokovanim
koronavirusom, koji su pogodili svinjogojstvo.
Koronavirusi obično uzrokuju dišne i crijevne
infekcije životinja i ljudi. U humanoj su se me-
dicini smatrali relativno bezopasnim uzročni-
cima blagih respiratornih bolesti sve do pojave
SARS-a 2002. godine u Kini (Weiss i Navas-Mar-
tin, 2005.). Desetljeće poslije još je jedan koro-
navirus, uzročnik bliskoistočnog respiratornog
sindroma (engl. Middle East respiratory syndro-
me, MERS), izdvojen iz bolesnika s upalom pluća
u zemljama Bliskog istoka. Nedavno se, krajem
2019. godine u Wuhanu, Kina, pojavio novi ko-
ronavirus, SARS-CoV-2, koji je trenutačno glo-
balni zdravstveni problem. Zajedničko je svim
trima virusima podrijetlo iz šišmiša te da su u
ljudsku populaciju uneseni preko životinjskog
međudomaćina (Guarner, 2020.).
KORONAVIRUSI
Koronavirusi su pripadnici porodice Coro-
naviridae te su zajedno s porodicama Arteri-
viradae, Roniviridae i Mesoniviridae svrstani u
red Nidovirales. Članovi porodice Coronaviridae
se na temelju genetskih i antigenskih značajki
mogu podijeliti u četiri roda: Alphacoronavirus
(α-Cov), Betacoronavirus (β-Cov), Gamacorona-
virus (γ-Cov) i Deltacoronavirus (δ-Cov). Najviše
pažnje znanstvene javnosti izazivaju pripadnici
Veterinar Godina 2022. Godište 60. Broj 1.
PREGLEDNI RAD
roda Betacoronavirus zbog činjenice da svi po-
znati koronavirusi koji uzrokuju teške kliničke
slike u čovjeka pripadaju upravo ovom rodu.
Unutar njega nalaze se tri najpoznatije vrste ko-
ronavirusa ljudi: SARS-CoV, MERS-CoV i SARS-
CoV-2 (Rehman i sur., 2020.). Osim ovih najpo-
znatijih, još četiri koronavirusa uzrokuju blagu
prehladu u ljudi, a to su HCoV-OC43 i HCoV-H-
KU1, koji također pripadaju rodu Betacoronavi-
rus, te HCoV-NL63 i HCoV-229E, pripadnici roda
Alphacoronavirus (Weiss i Navas-Martin, 2005.).
Osim humanih koronavirusa, u veterinarskoj su
medicini velik problem koronavirusi koji infici-
raju različite vrste životinja. Među najvažnijim
takvim virusima jesu virus zaraznog bronhiti-
sa (engl. infectious bronchitis virus, IBV), virus
transmisivnog gastroenteritisa svinja (engl.
transmissible gastroenteritis virus, TGEV), vi-
rus epizootskog proljeva u svinja (engl. porcine
epidemic diarrhea virus, PEDV) te, u posljednje
vrijeme, virus sindroma akutnog proljeva svinja
(engl. swine acute diarrhoea syndrome corona-
virus, SADS-CoV) (Banerjee i sur., 2019.).
TEŠKI AKUTNI RESPIRATORNI
SINDROM – SARS
Infekcija virusom SARS-CoV uzrokovala je
prvu emergentnu koronavirusnu zoonozu u
ovom tisućljeću. Prvi slučajevi atipične pneu-
monije u ljudi zabilježeni su u Kini 2002. godine,
a bolest je zbog kliničkih značajki nazvana teš-
kim akutnim respiratornim sindromom. Za na-
ziv bolesti češće se upotrebljava pokrata SARS
koja je nastala od prvih slova naziva bolesti na
engleskom jeziku Severe Acute Respiratory Syn-
drome.
Etiologija
SARS-CoV je okruglasta oblika, složene si-
metrije. Veličina virusne čestice s ovojnicom
je 80 – 120 nm. Virusni je genom jednolanča-
na pozitivno usmjerena ribonukleinska kiseli-
na okružena ovojnicom koja sadržava virusne
glikoproteine. U građi SARS-CoV bitna su tri
glikoproteina: nukleokapsidni glikoprotein (N),
koji je povezan s RNK i sudjeluje u oblikovanju
nukleokapside, transmembranski protein (M),
koji se tri puta prožima kroz ovojnicu te je izra-
zito hidrofoban, i glikoprotein (S) koji je izdanak
ovojnice, a po kojemu su koronavirusi i dobili
23
PREGLEDNI RAD
ime. Uloga glikoproteina (S) u patogenezi jest
vezanje virusa na stanične receptore (Weiss i
Navas-Martin, 2005.).
Epidemiologija i epizootiologija
SARS je prva emergentna bolest 21. stoljeća
koja je predstavljala znatnu prijetnju zdravlju
ljudi te imala globalni epidemijski potencijal. Od
prve pojave bolesti do sekvenciranja genoma
virusa proteklo je dva mjeseca, kad je ustanov-
ljeno da je uzročnik SARS-a potpuno novi koro-
navirus. Epidemija koja je nastala krajem 2002.
godine i trajala do srpnja 2003. godine rezulti-
rala je s 8422 zabilježena slučaja zaraze, među
kojima je 916 (11 %) oboljelih preminulo (Chan-
Yeung i Xu, 2003.). Zbog sve većeg bliskog kon-
takta ljudi i divljih životinja nametalo se pitanje
je li došlo do prelaska virusa sa životinje na čo-
vjeka te je bilo važno utvrditi prvotni rezervo-
ar bolesti. Istraživanja provedena na tržnici na
kojoj je izbila epidemija dokazala su uzročnika
SARS-a u obrisku nosa azijskih cibetki palmaši-
ca (Paradoxurus hermaphroditus), koje se ota-
da smatraju najvažnijim međudomaćinom ovog
emergentnog zoonotskog uzročnika (Banerjee
i sur., 2019.). Prijenos virusa među ljudima do-
gađa se kapljično ili indirektnim dodirom, dola-
skom u kontakt s površinama kontaminiranima
virusom (Peiris i sur., 2003.).
Klinička slika
Inkubacija traje 2 – 10 dana i u pravilu bolest
započinje povišenom tjelesnom temperaturom,
malaksalošću, kašljem, mijalgijom i osjećajem
zimice. Gubitak daha, tahipneja i pleuritis po-
javljuju se tek u kasnijem stadiju bolesti. Lim-
fopenija je zabilježena u 98 % slučajeva, a u ne-
kih pacijenata i trombocitopenija te popratno s
tim povišene vrijednosti D-dimera i produljeno
aktivirano parcijalno tromboplastinsko vrijeme
(engl. activated partial thromboplastin time,
APTT) (Hui i sur., 2003.).
Liječenje i dijagnostika
Liječenje SARS-a je kompleksno. Razlozi su
za to nepredvidiv tijek bolesti te još uvijek ne-
dovoljno razjašnjena patogeneza bolesti (Tsang
i Lam, 2003.). U početnoj fazi bolesti liječenje se
sastojalo od primjene inhibitora proteaze (lopi-
navir/ritonavir) u kombinaciji s ribavirinom. Lo-
24
pinavir i ritonavir su lijekovi koji se upotreblja-
vaju u liječenju HIV-a, a istraživanja su dokazala
njihovu učinkovitost in vivo u kombinaciji s riba-
virinom (Chu i sur., 2004.). Osim toga u liječe-
nju SARS-a primjenjivao se interferon i plazma
pacijenata koji su se oporavili od SARS-a (Cinatl
i sur., 2003.). Laboratorijska metoda izbora za
dokaz SARS-CoV jest lančana reakcija polime-
razom u stvarnom vremenu (engl. real-time,
RT-PCR), dok je dokaz specifičnih protutijela
kod SARS-CoV moguć imunoenzimnim testom
(ELISA) ili imunofluorescencijom. Istraživanja su
potvrdila da se unutar 28 dana od početka bole-
sti u gotovo svih bolesnika razvije detektibilan
titar protutijela (Hui i sur., 2003.).
Dokaz infekcije SARS-CoV u životinja
Na temelju epidemioloških izvještaja prvih
pacijenata u provinciji Guangdong, primijećena
je njihova izloženost divljim životinjama drža-
nima na tržnici i posluživanima u restoranima.
U želji da se identificira izvor SARS-CoV-a, u
provinciji Guangdong istraživan je velik broj
različitih vrsta životinja. Na temelju istraži-
vanja virus koji je genetski i antigenski sličan
ljudskom SARS-CoV-u utvrđen je RT-PCR me-
todom u brisu nosa i izmeta azijskih cibetki
palmašica i kunopsa (Nyctereutes procyono-
ides). Serološki dokaz infekcije, osim u njih,
utvrđen je i u kineskih tvor-jazavaca (Melogale
moschata) (Guan i sur., 2003.). Iako su prvot-
na istraživanja sugerirala da su azijska cibetka
palmašica i rakun (Procyon lotor) izvor virusa
za čovjeka, kasnijim je istraživanjima dokaza-
no da su oni međuvrsta u prijenosu uzročnika.
Istraživanja koronavirusa u šišmiša dokazala
su da su šišmiši roda potkovnjaka (Rhinolop-
hidae) primarni rezervoari virusa SARS-CoV.
Virus se iz šišmiša uspio replicirati na stanič-
nim kulturama podrijetlom iz čovjeka, šišmiša
i svinje. Provedeno je istraživanje uputilo i na
mogućnost izravnog prijenosa virusa SARS-
CoV sa šišmiša na ljude, bez posredstva azijske
cibetke palmašice kao međudomaćina (Baner-
jee i sur., 2019.). Od eksperimentalnih životinja
za praćenje imunogenosti i učinkovitosti po-
tencijalnih cjepiva korišteni su javanski maka-
ki (Macaca fasicularis) i afrički zeleni majmun
(Cercopithecus aethiops sabeus) kao prijemljivi
domaćini s kliničkim očitovanjem sličnim kao u
ljudi (Gong i Bao, 2018.).
Veterinar Godina 2022. Godište 60. Broj 1.

BLISKOISTOČNI RESPIRATORNI
SINDROM – MERS
Bliskoistočni respiratorni sindrom bolest je
uzrokovana emergentnim koronavirusom koji
se prvi put pojavio 2012. godine na Bliskom
istoku, gdje i danas uzrokuje oboljenja u ljudi.
Ovaj je novi uzročnik nazvan MERS-CoV, a ime je
dobio od prvih slova engleskog naziva za bolest,
Middle East Respiratory Sindrom, te nastavka
CoV koji označuje da se radi o koronavirusu.
Etiologija
MERS-CoV je šesti otkriveni koronavirus koji
inficira ljude. Slično kao i kod ostalih koronavi-
rusa, on je ovijeni virus koji sadržava vrlo veliku,
28 – 32 kb, jednostruku pozitivno usmjerenu
RNK. Da bi ušao u stanicu domaćina, veže se na
receptor dipeptidil-peptidaza 4 (DPP4) (Arabi i
sur., 2017.). Virus je izrazito stabilan, za razliku
od većine ostalih virusa u istim vanjskim uvjeti-
ma. MERS-CoV dodan u mlijeko ostao je stabi-
lan 72 sata pri temperaturi od 4 °C te 48 sati pri
temperaturi od 22 °C, dok proces pasterizacije
potpuno inaktivira virus. U okolišu na tempera-
turi od 30 °C i relativnoj vlažnosti od 30 % vi-
rus ostaje infektivan 24 sata (Mackay i Arden,
2015.).
Epidemiologija i epizootiologija
Do sada je zabilježeno 2499 slučajeva in-
fekcije u 27 država te je zabilježeno najmanje
858 smrtnih slučajeva (34,3 %) povezanih s in-
fekcijom MERS-CoV. Otprilike 80 % prijavljenih
slučajeva dolazi iz Saudijske Arabije koja je naj-
više pogođena epidemijom. Prijenos virusa sa
životinja na čovjeka još nije u potpunosti razjaš-
njen, ali se smatra da je i ovaj virus podrijetlom
od šišmiša, dok se međudomaćinom smatraju
jednogrbe deve koje su i glavni izvor infekcije
za ljude (Zumla i sur., 2015.). Iako put prijenosa
ostaje nepoznat, izgleda da je konzumacija ne-
pasteriziranog mlijeka i termički neobrađenog
mesa mogući izvor infekcije za čovjeka. Osim
toga MERS je respiratorna zarazna bolest u jed-
nogrbih deva (Camelus dromedarius), stoga je
vrlo vjerojatno širenje infekcije kapljicama se-
kreta oboljelih životinja (Gong i Bao, 2018.). Pri-
jenos virusa među ljudima primarno se događa
bliskim kontaktom s pacijentima u bolnicama
kojima je potvrđen MERS, i to kapljičnim šire-
Veterinar Godina 2022. Godište 60. Broj 1.
PREGLEDNI RAD
njem. Osim toga kontaminacija površina i pred-
meta u sobi u kojoj su pacijenti također može
rezultirati širenjem virusa. Stoga je većina slu-
čajeva prijenosa virusa među ljudima posljedica
njegova širenja u bolnicama (Arabi i sur., 2017.).
Klinička slika
Inkubacija bolesti traje od 2 do 13 dana. Kli-
nička slika može biti od asimptomatske infek-
cije do razvoja izražene pneumonije, s pojavom
akutnog respiratornog distresnog sindroma,
septičkog šoka i multiorganskog zatajenja koje
rezultira smrću (Malik i sur., 2016.). MERS u
pravilu počinje porastom temperature, suhim
kašljem, bolovima u mišićima i zglobovima,
upalom grla, osjećajem zimice koji prati dis-
pneja s naglim razvojem upale pluća u prvih
tjedan dana od početka bolesti. Koncentracija
virusa u gornjem dišnom sustavu niža je nego
u uzorcima uzetim iz pluća, te se smatra da ovo
ima određenu ulogu u manjoj transmisiji virusa
među ljudima za razliku od virusa SARS-CoV i
SARS-CoV-2 (Zumla i sur., 2015.).
Liječenje i dijagnostika
Specifičnog liječenja i etiološkog lijeka za
MERS nema, a istraživani su učinci različitih
lijekova. Klorokin, klorpromazin, loperamid i
lopinavir inhibiraju replikaciju virusa in vitro u
učinkovitim dozama, ali njihova učinkovitost u
ljudi zasad nije poznata. Ljudska monoklonska
neutralizacijska protutijela i konvalescentna
plazma također su jedan od mogućih načina
liječenja koji su se pokazali uspješnima i u lije-
čenju SARS-a (Zumla i sur., 2015.). Osim toga
interferon u kombinaciji s ribavirinom ima pozi-
tivan učinak na smanjeno oštećenje pluća i pad
titra virusa u plućima prema istraživanju koje je
provedeno na javanskim makakijima (Falzara-
no i sur., 2013.). MERS može biti potvrđen se-
rološki ili molekularno. Pri dokazivanju MERS-a
molekularnom metodom radi se RT-PCR. Za
potvrđivanje infekcije dokazom protutijela pri-
mjenjuje se načelo parnih seruma, a najčešće su
serološke metode dijagnostike ELISA i imuno-
fluorescencija. Rezultati serološkog pretraživa-
nja moraju biti oprezno interpretirani jer postoji
mogućnost križne reakcije s ostalim koronavi-
rusima (Zumla i sur., 2015.).
25
PREGLEDNI RAD
Dokaz infekcije MERS-CoV u životinja
Početna su istraživanja identificirala šišmiša
kao izvor zaraze zbog virusa dokazanih u ne-
koliko vrsta šišmiša za koje je sekvenciranjem
genoma dokazana visoka srodnost s virusom
MERS-CoV. Osim istraživanja uloge šišmiša u
epidemiologiji virusa MERS-CoV provedena su
i serološka testiranja drugih životinja kojima je
ustanovljeno da je i do 100 % jednogrbih deva u
Omanu te 14 % na Kanarskim otocima pozitivno
na MERS-CoV. Naknadna su istraživanja potvrdi-
la općenito visok postotak seropozitivnih deva
na Arapskom poluotoku. S obzirom na visoku
seroprevalenciju, dokaz protutijela na MERS-
CoV u deva smatra se jednim od glavnih dokaza
zbog kojih se deve smatraju međudomaćinom
virusa MERS-CoV za prijenos na ljude, ali i naj-
važnijim izvorom infekcije za čovjeka (Reusken
i sur., 2013.). Također, istraživanje provedeno u
Kataru 2015. godine dokazalo je infekciju viru-
som MERS-CoV u alpaka koje su držane u zajed-
ničkom uzgoju s devama (Hemida i sur., 2013.).
COVID-19
Krajem 2019. godine zabilježena je prva
pojava trećeg emergentnog zoonotskog koro-
navirusa u 21. stoljeću, koji je zbog srodnosti
s virusom SARS-CoV nazvan SARS-CoV-2. Od
prvog slučaja do danas ovaj je uzročnik izazvao
globalnu pandemiju bolesti nazvane COVID-19,
koja je do sada rezultirala s više od 590 milijuna
oboljelih osoba, od kojih je umrlo više od šest
milijuna.
Etiologija
Slično kao i kod ostalih betakoronavirusa,
veličina genoma iznosi 29,9 kb, virus je ovi-
jen, ima nukleokapsidu te pozitivno usmjerenu
jednolančanu RNK. Filogenetskom analizom
genoma utvrđeno je da SARS-CoV 2 virus djeli
79,5 % genoma s virusom SARS-CoV, odnosno
50 % s virusom MERS-CoV (Jin i sur., 2020.).
SARS-CoV-2 gubi svoju infektivnost pod dje-
lovanjem UV zraka i na temperaturi od 56 °C
tijekom 30 minuta. Također, pokazalo se da je
virus SARS-CoV-2 otporniji od virusa SARS-CoV
u istim uvjetima okoliša (Van Doremalen i sur.,
2020.). Ključan protein u infekciji stanice jest
površinski izdanak ovojnice, S-protein. Njego-
vim vezanjem na stanični receptor ACE2 dolazi
26
do kaskade koja omogućuje fuziju virusne i sta-
nične membrane (Jin i sur., 2020.). Zbog svoj-
stava uzročnika i intenziteta pandemije dolazi
do znatnih izmjena u cirkulirajućim sojevima te
su u ovom trenutku poznata četiri soja nastala
genskim izmjenama od početka pandemije koja
su imenovana, prema redoslijedu dokazivanja,
grčkim slovima od alfa do delta. Evolucija viru-
sa SARS-CoV-2 nastaje genskim mehanizmom
homologne rekombinacije tako da se nastanak
novih sojeva može očekivati i u bliskoj budućno-
sti (Wang i sur., 2021.).
Epidemiologija i epizootiologija
Za sada se pretpostavlja da su izvor pan-
demijskog virusa SARS-CoV-2 šišmiši, dok se
najvjerojatnijim međudomaćinom smatra ma-
lajski ljuskavac (Manis javanica) zbog sličnosti
u sekvenciji genoma koronavirusa izdvojenog
iz njega (Liu i sur., 2020.). Prvotna istraživanja
koja su provedena nakon izbijanja pandemije
bila su usmjerena i na istraživanje zmija koje
bi mogle biti potencijalni rezervoar infekcije (Ji
i sur., 2020.), no do danas nije dokazana mo-
gućnost rezervoara koronavirusa u drugih ži-
votinjskih vrsta osim sisavaca i ptica (Bassetti
i sur., 2020.). Neovisno o rezervoaru i međudo-
maćinu, glavni su izvor infekcije za COVID-19
bolesne osobe. Teže oboljele osobe smatraju
se zaraznijima od osoba s blažom infekcijom.
Glavni je način širenja infekcije među ljudima
kapljičnim putem i bliskim izravnim dodirom.
Također, moguće je i širenje infekcije aerosolom
u zatvorenom prostoru u kojemu je zabilježe-
na visoka koncentracija aerosola dulje vrijeme
(Guo i sur., 2020.).
Klinička slika
COVID-19 smatra se samolimitirajućom za-
raznom bolešću, kod koje većina bolesnih poka-
zuje blage kliničke znakove i od koje se u pot-
punosti oporave za jedan do dva tjedna. Postoji
pet različitih tipova infekcije COVID-19 prema
kliničkoj slici: asimptomatske osobe (1,2 %),
blagi do umjereni slučajevi (80,9 %), teži sluča-
jevi (13,8 %), kritični slučajevi (4,7 %) i smrtni
slučajevi (2,3 %) od svih zabilježenih slučajeva u
svijetu. Inkubacija bolesti traje od 1 do 13 dana,
a prosjek je 4 do 7 dana. Najčešći su klinički
simptomi bolesti COVID-19 povišena tjelesna
temperatura, umor i suhi kašalj. Atipični klinič-
Veterinar Godina 2022. Godište 60. Broj 1.

ki simptomi uključuju glavobolju, hemoptizu,
mučninu, proljev i povraćanje. Disfunkcija osje-
tila, ponajprije gubitak osjeta okusa i mirisa,
povezana je s infekcijom, ali se u pravilu osjet
povrati za 2 do 4 tjedna (Jin i sur., 2020.). Za
razliku od ovih početnih podataka, praćenjem
kliničkih značajki bolesti COVID-19 uočeno je
sve više različitih kliničkih slika koje su izrav-
no povezane s infekcijom SARS-CoV-2. Tako
se COVID-19 vrlo brzo prestao smatrati samo
primarno respiratornom infekcijom i smatra se
multisistemskom bolešću s varijabilnim klinič-
kim znakovima (Gupta i sur., 2020.).
Liječenje i dijagnostika
Trenutačno se liječenje bolesti COVID-19
sastoji od provođenja simptomatske i potporne
terapije koliko je potrebno za kritične pacijen-
te (Guo i sur., 2020.). Akutna infekcija dokazuje
se molekularnom detekcijom specifične virusne
RNA RT-PCR testom u obriscima nazofarinksa,
ždrijela, uzorcima ispljuvka, aspirata traheje
ili bronhoalveolarnom lavažom. Serološko te-
stiranje dokazom protutijela ne služi za dokaz
akutne infekcije, osim eventualno u osoba koje
su imale simptome COVID-19, ali su bile nega-
tivne na RT-PCR-u (Sethuraman i sur., 2020.).
Zbog potrebe za brzom i pouzdanom dijagno-
stikom od početka pandemije razvijene su broj-
ne dijagnostičke metode za dokaz antigena i
humoralnog odgovora, a u novije se vrijeme
razvijaju i testovi za dokaz stanične imunosti
u dijagnostici infekcija virusom SARS-CoV-2
(Mangsbo i sur., 2021.).
Dokaz infekcije virusom SARS-CoV-2 u
životinja
Kao i za prethodne dvije emergentne zoo-
noze uzrokovane koronavirusom, i za ovaj novi
emergentni koronavirus, SARS-CoV-2, smatra
se da su prirodni rezervoar infekcije šišmiši
(Ludwig i Zarbock, 2020.). Istraživanja koja su
do sada provedena radi utvrđivanja podrijetla
virusa SARS-CoV-2, otkrila su sličnost geno-
ma s koronavirusom šišmiša od 96,2 %, a koji
u šišmiša ne uzrokuje kliničke znakove bole-
sti ni patološke promjene (Flores-Alanis i sur.,
2020.). Stoga se smatra da je velika vjerojat-
nost da su upravo šišmiši prirodni rezervoari
SARS-CoV-2. Kako su u pravilu staništa šišmi-
ša daleko od ljudske civilizacije te između njih
Veterinar Godina 2022. Godište 60. Broj 1.
PREGLEDNI RAD
i ljudi nije učestao izravan dodir, pretpostavlja
se da se prijenos virusa na čovjeka dogodio pre-
ko međudomaćina, kao što je to bio slučaj kod
SARS-a i MERS-a. Istraživanja koja su do sada
provedena utvrdila su sličnost u sekvenciji ge-
noma kod malajskog ljuskavca (Manis javanica)
od čak 85 do 92 % (Zhang i sur., 2020.). Također,
mnoga se istraživanja diljem svijeta provode
u svrhu pronalaska potencijalnih domaćina za
SARS-CoV-2, što je iznimno važno za razumi-
jevanje bolesti COVID-19 kao i za njezinu pre-
venciju i kontrolu. Od ostalih životinja prirodne
su infekcije do sada dokazane u pasa, mačaka,
tigrova, lavova i krznaša. Prvi slučaj zaraze psa
virusom SARS-CoV-2 potvrđen je u Hong Kon-
gu 27. veljače 2020. godine u 17 godina starog
pomeranca koji nije pokazivao kliničke znakove
bolesti, a čiji je vlasnik bio pozitivan na korona-
virus (Almendros, 2020.). Otada su provedena
mnoga istraživanja, a uloga kućnih ljubimaca
opsežno je istraživana i u Hrvatskoj. Od uku-
pno 654 nasumično odabranih uzoraka seruma
pasa tijekom prvog vala epidemije bolesti CO-
VID-19 u Hrvatskoj su serološkim pretraživa-
njem mikroneutralizacijskim testom dva uzorka
bila pozitivna, a od 172 uzorka testirana imu-
noenzimnim testom (ELISA) čak je 13 uzoraka
bilo pozitivno. Slično je istraživanje provedeno
i u mačaka kojima su protutijela u niskom ti-
tru dokazana u jednom uzorku seruma od njih
131 koji su pretraženi mikroneutralizacijskim
testom (Stevanović i sur., 2021.a). U drugom
istraživanju, nakon drugog vala u Hrvatskoj,
dokazan je znatno veći postotak serološki po-
zitivnih pasa testiranih ELISA testom, koji je u
općoj populaciji bio 14,69 %, a u kućanstvima
s pozitivnim ljudima čak 43,9 %, od kojih su u
25,64 % dokazana i neutralizacijska protutijela
(Stevanović i sur., 2021.b). Uz to je istim istraži-
vanjem uočen znatno veći postotak neuroloških
bolesti u serološki pozitivnih pasa, što svakako
treba dodatno istražiti.
Bez obzira na navedene rezultate u kućnih
ljubimaca, u ovom se trenutku epidemiološki
najvažnijim smatraju infekcije krznaša virusom
SARS-CoV-2. Prvi slučajevi zaraze među krznaši-
ma pojavili su se u travnju 2020. na dvije farme
za intenzivni uzgoj američkih vidrica (Neovison
vison) u Nizozemskoj. Pretpostavlja se da su rad-
nici bili izvor zaraze za vidrice koje su pokazivale
različite kliničke znakove bolesti, koji su uključi-
27
PREGLEDNI RAD
vali serozni iscjedak iz nosa do akutnog respira-
tornog distresnog sindroma i kliničkih znakova
poremećaja probavnog sustava (Oreshkova i
sur., 2020.). Bolest se brzo proširila farmom te je
radi sprečavanja daljnjeg širenja bolesti donese-
na odluka o eutanaziji desetak tisuća američkih
vidrica (Enserink, 2020.). Tako se danas krznaši
smatraju najprijemljivijim životinjama u kojih
SARS-CoV-2 može uzrokovati masovna oboljenja
i teške kliničke slike (Fenollar i sur., 2021.).
ZAKLJUČAK
Prikazane osnovne značajke infekcija ljudi
s tri koronavirusa zoonotskog podrijetla u po-
sljednja dva desetljeća jasno potvrđuju obrazac
pojavljivanja ovih emergentnih zoonoza. Sva
su tri uzročnika podrijetlom od šišmiša te su se
preko neke druge životinjske vrste, kao među-
domaćina, prilagodile infekciji čovjeka i širenju
među ljudima. Znanstvena i stručna javnost bila
je visoko svjesna ovakvih obrazaca pojavljiva-
nja emergentnih koronavirusnih zoonoza. Tako
su iz znanstvene zajednice upućena ozbiljna
upozorenja o riziku od ovakve pandemije vrlo
brzo nakon završetka epidemije SARS-a, dakle
godinama prije pandemije bolesti COVID-19
(Webster, 2004.; Cheng i sur., 2007.), uz istica-
nje visokog epidemiološkog rizika na kineskim
mokrim tržnicama. Nažalost, čak ni pojavom
MERS-a 2012. godine ovakvi apeli nisu izazvali
potrebnu senzibilizaciju javnosti koja bi dovela
do intenziviranja istraživanja u skladu s inicija-
tivom Jedno zdravlje. Zbog toga danas svjedoči-
mo najvećoj pandemiji u povijesti čovječanstva
koja je potpuno promijenila dosadašnje društvo
i način života. Stoga nije pitanje jesmo li mo-
gli biti pripremljeniji na pandemiju bolesti CO-
VID-19, jer odgovor je vrlo jasan, nego hoće li se
barem nakon njezine pojave prihvatiti nužnost
intenzivnih istraživanja potencijalnih zoonot-
skih uzročnika kako ne bismo uskoro svjedo-
čili nekoj novoj globalnoj pandemiji. Od pojave
SARS-a do MERS-a prošlo je devet godina, od
MERS-a do bolesti COVID-19 sedam, a koliko će
proći do iduće ovisi o povjerenju sustava u zna-
nost i spremnošću da odgovorimo izazovima
globalnog modernog doba, u čemu i veterinar-
ska struka zasigurno ima nezamjenjivu ulogu.
28
LITERATURA
• ALMENDROS, A. (2020): Can companion ani-
mals become infected with Covid-19? Vet.
Rec. 186, 388-389.
• ARABI, Y. M., H. H. BALKHY, F. G. HAYDEN, A.
BOUCHAMA, T. LUKE, J. K. BAILLIE, A. AL-OMA-
RI, A. H. HAJEER, M. SENGA, M. R. DENISON, J.
S. NGUYEN-VAN-TAM, N. SHINDO, A. BERMIN-
GHAM, J. D. CHAPPELL, M. D. VAN KERKHOVE,
R. A. FOWLER (2017): Middle East Respiratory
Syndrome. N. Engl. J. Med. 376, 584-594.
• BANERJEE, A., K. KULCSAR, V. MISRA, M. FRIE-
MAN, K. MOSSMAN (2019): Bats and Coronavi-
ruses. Viruses 11, 41.
• BASSETTI, M., A. VENA, D. R. GIACOBBE
(2020): The novel Chinese coronavirus (2019-
nCoV) infections: Challenges for fighting the
storm. Eur. J. Clin. Invest. 50, e13209. doi:
https://doi.org/10.1111/eci.13209. (9.10.
2021.)
• CHAN-YEUNG, M., R. H. XU (2003): SARS: epi-
demiology. Respirology 8, 9-14.
• CHENG, V. C., S. K. LAU, P. C. WOO, K. Y. YUEN
(2007): Severe acute respiratory syndrome
coronavirus as an agent of emerging and
reemerging infection. Clin. Microbiol. Rev. 20,
660-694.
• CHU, C. M., V. C. CHENG, I. F. HUNG, M. M.
WONG, K. H. CHAN, K. S. CHAN, R. Y. KAO, L. L.
POON, C. L. WONG, Y. GUAN, J. S. PEIRIS, K. Y.
YUEN (2004): Role of lopinavir/ritonavir in the
treatment of SARS: initial virological and cli-
nical findings. Thorax 59, 252-256.
• CINATL, J., B. MORGENSTERN, G. BAUER, P.
CHANDRA, H. RABENAU, H. DOERR (2003):
Treatment of SARS with human interferons.
Lancet 362, 293-294.
• ENSERINK, M. (2020): Coronavirus rips throu-
gh Dutch mink farms, triggering culls. Science
368, 1169.
• FALZARANO, D., E. DE WIT, A. L. RASMUSSEN,
F. FELDMANN, A. OKUMURA, D. P. SCOTT, D.
BRINING, T. BUSHMAKER, C. MARTELLARO, L.
BASELER, A. G. BENECKE, M. G. KATZE, V. J.
MUNSTER, H. FELDMANN (2013): Treatment
with interferon-α2b and ribavirin improves
outcome in MERS-CoV-infected rhesus ma-
caques. Nat. Med. 19, 1313-1317.
Veterinar Godina 2022. Godište 60. Broj 1.

• FENOLLAR, F., O. MEDIANNIKOV, M. MAURIN,
C. DEVAUX, P. COLSON, A. LEVASSEUR, P. E.
FOURNIER, D. RAOULT (2021): Mink, SARS-
CoV-2, and the Human-Animal Interface.
Front. Microbiol. 12, 663815. doi: https://
doi.org/10.3389/fmicb.2021.663815.
(9.10.2021.)
• FLORES-ALANIS, A., L. SANDNER-MIRANDA,
G. DELGADO, A. CRAVIOTO, R. MORALES-ESPI-
NOSA (2020): The receptor binding domain of
SARS-CoV-2 spike protein is the result of an
ancestral recombination between the bat-
CoV RaTG13 and the pangolin-CoV MP789.
BMC Res. Notes. 13, 398.
• GEBREYES, W. A., J. DUPOUY-CAMET, M. J.
NEWPORT, C. J. OLIVEIRA, L. S. SCHLESINGER,
Y. M. SAIF, S. KARIUKI, L. J. SAIF, W. SAVILLE, T.
WITTUM, A. HOET, S. QUESSY, R. KAZWALA, B.
TEKOLA, T. SHRYOCK, M. BISESI, P. PATCHANEE,
S. BOONMAR, L. J. KING (2014): The global
one health paradigm: challenges and oppor-
tunities for tackling infectious diseases at the
human, animal, and environment interface in
low-resource settings. PLoS Negl. Trop. Dis.
8, e3257. doi: https://doi.org/10.1371/jour-
nal.pntd.0003257. (9.10.2021.)
• GONG, S. R., L. L. BAO (2018): The battle aga-
inst SARS and MERS coronaviruses: Reser-
voirs and Animal Models. Animal Model Exp.
Med. 1, 125-133.
• GUAN, Y., B. J. ZHENG, Y. Q. HE, X. L. LIU, Z. X.
ZHUANG, C. L. CHEUNG, S. W. LUO, P. H. LI, L. J.
ZHANG, Y. J. GUAN, K. M. BUTT, K. L. WONG, K.
W. CHAN, W. LIM, K. F. SHORTRIDGE, K. Y. YUEN,
J. S. M. PEIRIS, L. L. M. POON (2003): Isolation
and characterization of viruses related to the
SARS coronavirus from animals in southern
China. Science 302, 276-278.
• GUARNER, J. (2020): Three Emerging Corona-
viruses in Two Decades. Am. J. Clin. Pathol.
153, 420-421.
• GUO, G., L. YE, K. PAN, Y. CHEN, D. XING, K. YAN,
Z. CHEN, N. DING, W. LI, H. HUANG, L. ZHANG,
X. LI, X. XUE (2020): New Insights of Emerging
SARS-CoV-2: Epidemiology, Etiology, Clinical
Features, Clinical Treatment, and Prevention.
Front. Cell Dev. Biol. 8, 410.
• GUPTA, A., M. V. MADHAVAN, K. SEHGAL, N.
NAIR, S. MAHAJAN, T. S. SEHRAWAT, B. BIKDE-
LI, N. AHLUWALIA, J. C. AUSIELLO, E. Y. WAN,
Veterinar Godina 2022. Godište 60. Broj 1.
PREGLEDNI RAD
D. E. FREEDBERG, A. J. KIRTANE, S. A. PARIKH,
M. S. MAURER, A. S. NORDVIG, D. ACCILI, J. M.
BATHON, S. MOHAN, K. A. BAUER, M. B. LEON,
H. M. KRUMHOLZ, N. URIEL, M. R. MEHRA, M.
S. V. ELKIND, G. W. STONE, A. SCHWARTZ, D.
D. HO, J. P. BILEZIKIAN, D. W. LANDRY (2020):
Extrapulmonary manifestations of COVID-19.
Nat. Med. 26, 1017-1032.
• HEMIDA, M. G., R. A. PERERA, P. WANG, M. A.
ALHAMMADI, L. Y. SIU, M. LI, L. L. POON, L.
SAIF, A. ALNAEEM, M. PEIRIS (2013): Middle
East Respiratory Syndrome (MERS) corona-
virus seroprevalence in domestic livestock in
Saudi Arabia, 2010 to 2013. Euro Surveill. 18,
20659. doi: https://doi.org/10.2807/1560-7
917.ES2013.18.50.20659. (9.10.2021.)
• HUI, E. K. (2006): Reasons for the increase in
emerging and re-emerging viral infectious di-
seases. Microbes Infec. 8, 905-916.
• HUI, D. S., P. C. WONG, C. WANG (2003): SARS:
clinical features and diagnosis. Respirology 8,
20-24.
• JI, W., W. WANG, X. ZHAO, J. ZAI, X. LI (2020):
Cross-species transmission of the newly
identified coronavirus 2019-nCoV. J. Med. Vi-
rol. 92, 433-440.
• JIN, Y., H. YANG, W. JI, W. WU, S. CHEN, W.
ZHANG, G. DUAN (2020): Virology, Epidemio-
logy, Pathogenesis, and Control of COVID-19.
Viruses 12, 372.
• LIU, P., J. Z. JIANG, X. F. WAN, Y. HUA, L. LI, J.
ZHOU, X. WANG, F. HOU, J. CHEN, J. ZOU, J. CHEN
(2020): Are pangolins the intermediate host
of the 2019 novel coronavirus (SARS-CoV-2)?
PLoS Pathog. 16, e1008421. doi: https://
doi.org/10.1371/journal.ppat.1008421
(9.10.2021.)
• LUDWIG, S., A. ZARBOCK (2020): Coronaviru-
ses and SARS-CoV-2: A Brief Overview. Ane-
sth. Analg. 131, 93-96.
• MACKAY, I. M., K. E. ARDEN (2015): MERS co-
ronavirus: diagnostics, epidemiology and
transmission. Virol. J. 12, 222. doi: https://
doi.org/10.1186/s12985-015-0439-5.
(9.10.2021.)
• MALIK, M., A. A. ELKHOLY, W. KHAN, S. HA-
SSOUNAH, A. ABUBAKAR, N. T. MINH, P. MALA
(2016): Middle East respiratory syndrome
coronavirus: current knowledge and future
29
PREGLEDNI RAD
considerations. East. Mediterr. Health J. 22,
537-546.
• MANGSBO, S. M., S. HAVERVALL, I. LAURÉN, R.
LINDSAY, A. J. FALK, U. MARKING, M. LORD, M.
BUGGERT, P. DÖNNES, G. CHRISTOFFERSSON,
P. NILSSON, S. HOBER, M. PHILLIPSON, J. KLIN-
GSTRÖM, C. THÅLIN (2021): An evaluation of
a FluoroSpot assay as a diagnostic tool to
determine SARS-CoV-2 specific T cell respon-
ses. PLoS One 16, e0258041. doi: https://
doi.org/10.1371/journal.pone.0258041.
(9.10.2021.)
• ORESHKOVA, N., R. J. MOLENAAR, S. VREMAN,
F. HARDERS, B. B. O. MUNNINK, R. W. HAK-
ZE-VAN DER HONING, N. GERHARDS, P. TOL-
SMA, R. BOUWSTRA, R. S. SIKKEMA, M. G. J.
TACKEN, M. M. T. DE ROOIJ, E. WEESENDORP,
M. Y. ENGELSMA, C. J. M. BRUSCHKE, L. A. M.
SMIT, M. KOOPMANS, W. H. M. VAN DER POEL,
A. STEGEMAN (2020): SARS-CoV-2 infecti-
on in farmed minks, the Netherlands, April
and May 2020. Euro Surveill. 25, 2001005.
doi: https://doi.org/10.2807/1560-7917.ES.
2020.25.23.2001005. (9.10.2021.)
• PEIRIS, J. S., K. Y. YUEN, A. D. OSTERHAUS, K.
STÖHR (2003): The severe acute respiratory
syndrome. N. Engl. J. Med. 349, 2431-2341.
• REHMAN, S. U., L. SHAFIQUE, A. IHSAN, Q. LIU
(2020): Evolutionary Trajectory for the Emer-
gence of Novel Coronavirus SARS-CoV-2. Pat-
hogens 9, 240.
• REUSKEN, C. B. E. M., B. L. HAAGMANS, M.
A. MÜLLER, C. GUTIERREZ, G. J. GODEKE, B.
MEYER, D. MUTH, V. S. RAJ, L. SMITS-DE VRIES,
V. M. CORMAN, J. F. DREXLER, S. L. SMITS, Y.
E. E. TAHIR, R. DE SOUSA, J. VAN BEEK, N.
NOWOTNY, K. VAN MAANEN, E. HIDALGO-HER-
MOSO, B. J. BOSCH, P. ROTTIER, A. OSTER-
HAUS, C. GORTAZAR-SCHMIDT, C. DROSTEN,
M. P. G., M. P. KOOPMANS (2013): Middle East
respiratory syndrome coronavirus neutrali-
sing serum antibodies in dromedary camels:
a comparative serological study. Lancet Infe-
ct. Dis. 13, 859-866.
• SETHURAMAN, N., S. S. JEREMIAH, A. RYO
(2020): Interpreting Diagnostic Tests for
SARS-CoV-2. J. Am, Med. Assoc. 323, 2249-
2251.
• STEVANOVIĆ, V., I. TABAIN, T. VILIBIĆ-ČAVLEK,
M. MAURIĆ MALJKOVIĆ, I. BENVIN, Ž. HRUŠ-
30
KAR, S. KOVAČ, I. ŠMIT, G. MILETIĆ, S. HAĐINA,
V. STAREŠINA, L. RADIN, V. PLICHTA, B. ŠKR-
LIN, Z. VRBANAC, M. BRKLJAČIĆ, M. CVETNIĆ,
J. HABUŠ, K. MARTINKOVIĆ, I. ZEČEVIĆ, G. JUR-
KIĆ, I. FERENČAK, Z. ŠTRITOF, M. PERHARIĆ, L.
BUCIĆ, LJ. BARBIĆ (2021b): The Emergence
of SARS-CoV-2 within the Dog Population in
Croatia: Host Factors and Clinical Outcome.
Viruses 13, 1430.
• STEVANOVIĆ, V., T. VILIBIĆ-ČAVLEK, I. TABAIN,
I. BENVIN, S. KOVAČ, Ž. HRUŠKAR, M. MAURIĆ,
L. MILAŠINČIĆ, L. ANTOLAŠIĆ, A. ŠKRINJARIĆ, V.
STAREŠINA, LJ. BARBIĆ (2021a): Seroprevalen-
ce of SARS-CoV-2 infection among pet animals
in Croatia and potential public health impact.
Transbound. Emerg. Dis. 68, 1767-1773.
• TSANG, K. W., W. K. LAM (2003): Management
of severe acute respiratory syndrome: the
Hong Kong University experience. Am. J. Res-
pir. Crit. Care Med. 168, 417-424.
• VAN DOREMALEN, N., T. BUSHMAKER, D. H.
MORRIS, M. G. HOLBROOK, A. GAMBLE, B. N.
WILLIAMSON, A. TAMIN, J. L. HARCOURT, N. J.
THORNBURG, S. I. GERBER, J. O. LLOYD-SMITH,
E. DE WIT, V. J. MUNSTER (2020): Aerosol and
Surface Stability of SARS-CoV-2 as Compared
with SARS-CoV-1. N. Engl. J. Med. 382, 1564-
1567.
• WANG, W., C. P. LI, M. HE, S. W. LI, L. CAO, N.
Z. DING, C. Q. HE (2021): The dominant stra-
in of SARS-CoV-2 is a mosaicism. Virus Res.
305, 198553. doi: https://doi.org/10.1016/j.
virusres.2021.198553. (9.10.2021.)
• WEBSTER, R. G. (2004): Wet markets – a conti-
nuing source of severe acute respiratory syn-
drome and influenza? Lancet 363, 234-236.
• WEISS, S. R., S. NAVAS-MARTIN (2005): Co-
ronavirus pathogenesis and the emerging
pathogen severe acute respiratory syndro-
me coronavirus. Microbiol. Mol. Biol. Rev. 69,
635-664.
• ZHANG, T., Q. WU, Z. ZHANG (2020): Probable
Pangolin Origin of SARS-CoV-2 Associated
with the COVID-19 Outbreak. Curr. Biol. 30,
1346-1351.
• ZUMLA, A., D. S. HUI, S. PERLMAN (2015): Mi-
ddle East respiratory syndrome. Lancet 386,
995-1007.
Veterinar Godina 2022. Godište 60. Broj 1.