KRALJ MIDA

Priča za djecu o kralju Midi. Pročitajte priču o ljudskoj pohlepi koja te ako nisi pametan
može stajati i života, te o tajni koju ni zemlja ne može sačuvati.

Kralj Mida i zlatni dodir

Jednom davno u drevnoj Frigiji živio je kralj koji se zvao Mida. Bio je zaista smiješan, pa se tako
većinu vremena ponašao budalasto. Mida nije bio samo smiješan, nego i pohlepan, a kako je za
sebe mislio da je jako pametan, svako malo je upadao u probleme.

Kako je bio vladar koji je svakim danom želio još više bogatstva, jednog dana je odlučio učiniti
uslugu bogu Dionizu. Dioniz mu se odlučio odužiti i obećao mu je da sve što dotakne pretvorit će
se u zlato.

Uskoro je kralj postao toliko bogat da nije znao što će sa svim bogatstvom. Ipak je shvatio da ne
može jesti i piti, jer se sva hrana koju bi htio pojesti jednom kad dotakne pretvori u zlato.

Mida je bio tužan i zabrinut. Svakog dana i noći je molio boga Dioniza da ga oslobodi dara sve
dok se Dioniz jednog dana nije sažalio nad nesretnim kraljem.

“Ako se želiš osloboditi dara koji sam ti poklonio, kreni prema izvoru rijeke Paktola i tamo se
okupaj! Voda Paktola isprat će s tebe pohlepu zbog zlata!” – rekao je Dioniz.

Mida je odlučio poslušati Dioniza te se napokon oslobodio pohlepe, a rijeka je nakon toga bila
puna zlatnih grumena.

Kralj Mida i magareće uši

Jednog dana je Mida prolazio šumom i ugledao natjecanje u sviranju između boga šume Pana i
boga glazbe Apolona. Pan je svirao frulu, a Apolon liru. Bez obzira što je Apolon pobijedio, kralj
Mida je navijao za svirku boga Pana.

Apolonu se to nije svidjelo i rekao je: “Zbog toga ćeš biti kažnjen!” Midi su istog trena narasle
magareće uši.
Kralj je otišao kod svog brijača da mu napravi frizuru koja će sakriti njegove uši. Želeći ih sakriti
od javnosti Mida je počeo nositi krunu napravljenu tako da mu može sakriti magareće uši.

Prošlo je nekoliko dana i brijač više nije mogao čuvati tajnu, pa je iskopao rupu i tamo šapnuo:
“Kralj Mida je dobio magareće uši!”

Požurio je zatrpati rupu, ali je na tom mjestu izrasla trska koja je tajnu šapnula drugoj trsci. Nije
prošlo dugo, a i ptice su čule vijest pa su je prenijele čovjeku koji je mogao razumjeti njihov
jezik. Od tog dana se uvijek moglo čuti: “Kralj Mida je dobio magareće uši!”