Katarina Grdiša

Vrijednost galektina-3 i CA 125 kod procjene

stadija kardiomiopatija

DIPLOMSKI RAD
predan Sveučilištu u Zagrebu Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu

Zagreb, 2016.
Ovaj diplomski rad prijavljen je na kolegiju Klinička biokemija organa i organskih sustava 2
Sveučilišta u Zagrebu Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta i izrađen na Kliničkom zavodu
za kemiju KBC Sestre milosrdnice u Zagrebu pod stručnim vodstvom izv. prof dr.sc. Nade
Vrkić.

Zahvaljujem mentorici izv.prof.dr.sc. Nadi Vrkić na vodstvu, stručnoj pomoći te pruženom

znanju i iskustvu pri izradi ovog diplomskog rada.
Najljepše zahvaljujem prim. Danijelu Planincu, dr. med., specijalstu kardiologije, Klinke za
bolesti srca i krvnih žila, KBC Sestre milosrdnice što je velikodušno omogućio realizaciju
ovog diplomskog rada.
Posebno hvala mojoj obitelji i prijateljima na velikoj podršci tijekom studiranja.
SADRŽAJ
1. UVOD ................................................................................................................................. 1
1.1. GALEKTIN-3 ..................................................................................................................... 1
1.1.1.Struktura i funkcija ............................................................................................................ 1
1.1.1. Galektin-3 u srčanom zatajenju ................................................................................... 3
1.2. UGLJIKOHIDRATNI ANTIGEN 125 ........................................................................... 3
1.2.1. Tumorski biljezi ........................................................................................................... 3
1.2.2. Struktura i funkcija CA 125......................................................................................... 4
1.2.3. CA 125 u tumorskim bolestima ................................................................................... 5
1.2.4.CA 125 u srčanom zatajenju ............................................................................................. 5
1.3. MOŽDANI NATRIJURETSKI PEPTID ........................................................................ 6
1.3.2. Struktura i funkcija BNP ............................................................................................. 6
1.3.3. BNP u srčanom zatajenju ............................................................................................ 7
1.4. KARDIOMIOPATIJE ..................................................................................................... 9
1.4.1. Dilatativna ili kongestivna kardiomiopatija ............................................................. 11
1.4.2. Restriktivna kardiomiopatija ..................................................................................... 12
1.4.3. Hipertrofična kardiomiopatija ................................................................................... 13
1.5. POVEZANOST KARDIOMIOPATIJA S BILJEZIMA SRČANOG OŠTEĆENJA -
GALEKTINOM-3, CA 125 I NT-proBNP .............................................................................. 14
2.OBRAZLOŽENJE TEME …………………………………………………………………19

3.MATERIJALI I METODE ………………………………………………………………...20

3.1. ISPITANICI ...................................................................................................................... 20

3.2.UZORKOVANJE............................................................................................................... 20
3.3 ODREĐIVANJE KONCENTRACIJE CA 125 ................................................................. 20
3.3.1. Priprema uzorka ............................................................................................................. 20
3.3.2. Reagensi ......................................................................................................................... 20
3.3.3. Postupak određivanja koncentracije CA 125 ................................................................. 21
3.3.3.1. Kalibracija i kontrola kvalitete .................................................................................... 21
3.3.3.2. Načelo metode i postupak ........................................................................................... 21
3.4. ODREĐIVANJE KONCENTRACIJE NT-proBNP ......................................................... 22
3.4.1 Priprema uzorka .............................................................................................................. 22
3.4.2. Reagensi ......................................................................................................................... 22
3.4.3. Postupak određivanja NT-proBNP................................................................................. 23
3.4.3.1. Kalibracija i kontrola kvalitete ................................................................................... 23
3.4.3.2. Načelo metode i postupak ........................................................................................... 23
3.5. ODREĐIVANJE KONCENTRACIJE GALEKTINA-3 .................................................. 24
3.5.1. Priprema uzorka ............................................................................................................. 24
3.5.2. Reagensi ......................................................................................................................... 24
3.5.3. Postupak određivanja koncentracije galektina-3 ............................................................ 24
3.5.3.1. Načelo metode ............................................................................................................. 24
3.5.3.2. Postupak određivanja galektina-3 ............................................................................... 25
3.5.3.3. Izračunavanje koncentracije galektina-3 ..................................................................... 26
3.6. STATISTIČKE METODE ................................................................................................ 27
4.REZULTATI I RASPRAVA ................................................................................................ 29
4.1.REZULTATI ...................................................................................................................... 29
4.1.1 Prikaz rezultata kroz deskriptivnu statistiku ................................................................... 29
4.1.2. Međuovisnost CA 125 i NT-proBNP ............................................................................. 32
4.1.2.1. Korelacija CA 125 i NT-proBNP ................................................................................ 32
4.1.2.2. Regresijski model za povezanost CA 125 i NT-proBNP .......................................... 33
4.1.3. Međuovisnost CA 125 i galektina-3 .......................................................................... 35
4.1.3.1.Korelacija CA 125 i galektina-3 ................................................................................... 35
4.1.3.2. Regresijski model za povezanost CA 125 i galektina-3 ............................................ 36
4.1.4. Međuovisnost NT-proBNP i galektina-3 ................................................................... 38
4.1.4.1. Korelacija NT-proBNP i galektina-3 .......................................................................... 38
4.1.4.2. Regresijski model za povezanost NT-proBNP i galektina-3 ..................................... 39
4.1.5. Međuovisnost NYHA stadija i galektina-3, NT-proBNP i CA 125 .......................... 41
4.1.6. Multipla regresija ....................................................................................................... 42
4.1.6.1. Wilcoxonov test........................................................................................................... 43
4.2. RASPRAVA.................................................................................................................. 44
5. ZAKLJUČCI ..................................................................................................................... 50
6. LITERATURA ................................................................................................................. 51
7. SAŽETAK ........................................................................................................................ 54
7.1 SUMMARY ....................................................................................................................... 55
8. TEMELJNA DOKUMENTACIJSKA KARTICA/BASIC DOCUMENTATION
CARD.………………………………………………………………………………………..56
POPIS KRATICA KORIŠTENIH U TEKSTU

ACE engl.angiotensin-converting-enzym, angiotenzin konvertirajući enzim

AIDS engl. acquired immune deficiency syndrome, stečeni sindrom humane

imunodeficijencije

ANP engl.atrial natriuretic peptide, atrijski natriuretski peptid

BNP engl. B-type or Brain natriuretic peptide, moždani natrijuretski peptid

Bcl-2 engl.B-cell lymphoma 2, onkogen

CA 125 engl. Carbohydrate antigen 125, ugljikohidratni antigen 125

cGMP engl. Cyclic guanosine monophosphate, ciklički gvanozin monofosfat

CNP engl. C-type natriuretic peptide, C tip natrijuretskog peptida

CRD eng. carbohidrate-recognition-binding domain, domena koja veže šećere

CREB engl. cAMP response element-binding protein, transkripcijski faktor

CRP engl.C-reactive protein C-reaktivni protein

ECLIA engl. electrochemiluminescnce immunoassay, imunoanaliza

elektrokemiluminescencije

eGFR engl. estimated glomerular filtration rate, glomerularna filtracija

EKG elektrokardiogram

ELISA engl. enzyme-linked immunosorbent assay, enzimska imunosorbent metoda

hs CRP engl. high-sensitivity C-reactive protein, visoko osjetljivi CRP

ICON engl. International Collaborative of NT-proBNP Study, Internacionalan kolaboracija

NT-proBNP

IL-1 interleukin-1

IL-5 interleukin-5
IL-6 interleukin-6

K-Ras engl. V-Ki-ras2 Kirsten rat sarcoma, onkogen

LPS engl. Lipopolysaccharide, lipopolisaharid

MMP-2 engl. Matrix Metallopeptidase 2, matriksna metalopeptidaza-2

MUC 16 engl. Mucin 16, gen

NYHA engl. New York Heart Association, Stručno društvo kardiologa u New Yorku čiji su
kriteriji za stadije srčanog zatajenja usvojeni

PIIINP engl. the amino terminal peptide of type III procollagen, biljeg kolagena tipa-3

PRIDE engl. Pro-BNP Investigation of Dyspnea in the Emergency Department, Akronim

prospektivne kliničke studije za utvrđivanje kliničke valjanosti NT-proBNP

RAAS renin-angiotenzin-aldosteron sustav

RIA engl. Radioimmunoassay, radioimunološka metoda

RTG, rendgen

TGF-β engl. Transforming growth factor beta, transformirajući faktor rasta beta

TIMP-1 engl. tissue inhibitor of metalloproteinases, inhibitor metaloproteinaza

TNF-α engl. TNF, tumor necrosis factor alpha, faktor nekroze tumora alfa
1. UVOD
1.1. GALEKTIN-3
1.1.1.Struktura i funkcija

Galektini su karakteristična skupina jedinstvenih proteina, lektina. Članovi porodice

galektina su posebni po specifičnom vezanju β-galaktozidnih struktura. Najbolje istražen
galektin je galektin-3, koji igra veliku ulogu u upali, imunosti te pojavi tumora. Do sada je
identificirano 14 galektina u sisavaca, te je njihova poveznica evolucijski konzervirana
sekvenca od otprilike 130 aminokiselina, poznatija kao domena koja veže šećere (eng.
carbohidrate-recognition-binding domain, CRD). Galektini se svrstavaju u tri podskupine:
prototipna skupina, kimerna skupina i skupina „uzastopno ponavljajućeg slijeda“. Podskupine
su formirane na osnovi broja i organizacije CRD domena, pa tako prototipna skupina
(galektin-1, -2, -5, -7, -10, -11, -13 i -14) sadrži jednu CRD domenu, kimerna skupina u kojoj
je samo galektin-3 također ima jednu CRD domenu, ali i dugačku N-terminalnu domenu,
bogatu prolinom i glicinom. Treća skupina, „skupina uzastopno ponavljajućeg slijeda“
(galektin-4, -6, -8, -9 i -12) sastoji se od jednog polipeptidnog lanca koji tvori dvije različite,
ali homogene CDR domene, koje su odvojene nekonzerviranim povezujućim slijedom dugim
70-ak aminokiselina. Vezujuća sposobnost galektina ovisi o prisutnosti galaktoze, međutim
vezujući afinitet raste ukoliko je galaktoza povezana na neki drugi saharid, kao npr. N-
acetilglukozamin, te tako tvoreći N-acetillaktozamin (Dumić i sur., 2006).

Slika 1. Struktura galektina-3 (preuzeto s https://en.wikipedia.org/wiki/Galectin-3)

1
Galektin-3 kao glavni predstavnik ove široke skupine smješten je unutar stanične jezgre i
citoplazme, na površini stanice i u izvanstaničnom prostoru. U humanom genomu kodira ga
jedinstveni gen LGALS3 koji je smješten na kromosomu 14, lokus q21-q22. Humani
LGALS3 sastoji se od 6 egzona i 5 introna, veličine oko 17 kb. Slijed koji kodira N-
terminalnu domenu smješten je potpuno unutar egzona III, a slijed koji kodira CDR domenu
unutar egzona V (Raimond J i sur., 1997). Tijekom prvog trimestra ljudske embriogeneze
najviše je izražen u epitelu kože, epitelu koji oblaže gastrointestinalni i respiratorni trakt, te
stanicama miokarda i jetre. Iako se galektin-3 može naći u gotovo cijelom tijelu, velika većina
je koncentrirana u epitelnim i mijeloidnim stanicama. Galektin-3 eksprimiran je i kod
različitih tumora, dok sam intenzitet ovisi o progresiji, invanzivnosti i metastatskom
potencijalu tumora. Biološke uloge galektina-3 definirane su njegovom lokalizacijom u
stanici. Prvi otkriveni ligand galektina-3 unutar citoplazme je Bcl-2, molekula uključena u
regulaciju apoptoze. Daljnjim istraživanjima otkriveno je da ulazi u interakcije s mnogim
drugim molekulama uključenim u regulaciju apoptoze. Svojim interakcijama s K-Ras
proteinom te Akt proteinom utječe na regulaciju stanične proliferacije, diferencijacije,
preživljavanja i smrti. U jezgri je galektin-3 povezan s ribonuklearnim proteinskim
kompleksima. Djeluje kao pre-mRNA faktor za izrezivanje. Također svojim mnogobrojnim
interakcijama aktivira transkripcijske faktore CREB i SP1 te inducira promotorsku aktivnost
ciklina D1 (Liu i sur., 2005). Izvanstanični galektin-3 nema prepoznatljiv sekrecijski signalni
slijed niti prolazi klasičan put preko endoplazmatskog retikula i Golgijeva aparata. Međutim
potvrđena je i njegova lokalizacija na staničnoj površini i u izvanstaničnom prostoru, vezanog
na druge elemenete izvanstaničnog prostora, te u biološkim tekućinama i serumu.
Izvanstanični galektin-3 ima brojne autokrine i parakrine efekte. Posreduje u staničnoj
adheziji i staničnoj aktivaciji te djeluje kao kemoatraktant za određene stanične oblike. Kao
takav ima biološku ulogu u postizanju stanične homeostaze, imunološkim reakcijama,
organogenezi, angiogenezi te invazivnosti i metastaziranju tumora. Multivalentna svojstva i
sposobnost vezanja glikoproteina staničnih površina te glikoliziranih komponenti
izvanstaničnog matiksa, kao što su laminin, integrin, selektin, fibronektin, kolagen IV i dr.
definiraju njegovu ulogu u staničnoj adheziji. Osim toga pojačava produkciju proupalnog
interleukina-1 (IL-1) induciranu lipopolisaharidom (LPS) te potiče proizvodnju
superoksidnog aniona u humanim monocitima periferne krvi i neutrofilima, što posljedično
vodi do oksidativnog praska. Potiče otpuštanje medijatora u mast stanicama, a kao najčešći
negativan učinak navodi se selektivna inhibicija ekspresije IL-5, na razini proteina i mRNA.
Kao što je već spomenuto djeluje kemoatraktivno na monocite, makrofage i alveolarne

2
makrofage. Dokazano je da su za tu njegovu ulogu neophodne obje podjedinice, N-terminalna
domena i CDR domena. Pri višim koncentracijama djeluje kemoatraktivno, dok pri nižim
uzrokuje kemokinezu, povećava neusmjerena gibanja stanica (Dumić i sur.,2006).

1.1.1. Galektin-3 u srčanom zatajenju

Galektin-3 također ima važnu ulogu u razvoju fibroze i remodeliranju srčanog tkiva,
što su dva najvažnija mehanizma razvijanja i progresije zatajenja srca (Cohn i sur., 2000).
Istraživanja pokazuju da je neovisan pokazatelj smrtnosti u populaciji pacijenata s umjerenim
i naprednim stupnjem srčanog zatajenja. Galektin potiče migraciju makrofaga, proliferaciju
fibroblasta i sintezu kolagena. Lok i suradnici u svom istraživanju navode značajnu
povezanost koncentracije galektina-3 i renalne disfunkcije (Lok i sur., 2010). Provedenim
istraživanjem na štakorima kojima se 4 tjedna intraperikardijalno injicirao galektin-3
dokazana je povećana infiltracija makrofagima i mast stanicama, povećana intersticijska i
perivaskularna fibroza srčanog tkiva, hipertrofija srčanog tkiva, povećana ekspresija TGF-β te
smanjena sistolička i dijastolička funkcija srca (Liu YH i sur., 2009).

1.2. UGLJIKOHIDRATNI ANTIGEN 125

1.2.1. Tumorski biljezi

Tumorski biljezi su široka skupina proteina, gena, enzima, hormona i antigena. Koriste
se u procjeni rizika za nastanak karcinoma, probiranju tijekom rane pojave bolesti, kod
postavljanja dijagnoze, procjene prognoze, predviđanja uspješnosti terapije te kod praćenja
recidiva ili progresije bolesti. Ugljikohidratni antigeni su također skupina tumorskih biljega,
CA 15-3 poznati je predstavnik ove skupine i koristi se za praćenje terapije kod pacijenata
oboljelih od karcinoma dojke. Uz CA 15-3, u podskupini visokomolekularnih mucina su i CA
125, CA 549, CA 27.29. Druga podskupina su antigeni krvnih grupa, a najpoznatiji
predstavnici su CA 19-9, CA 19-5, CA 50, CA 72-4, CA 242. Ugljikohidratni tumorski biljezi
su klinički specifičniji od biljega koji se prirodno luče, poput enzima i hormona (Štraus,
2009).

3
1.2.2. Struktura i funkcija CA 125

CA 125 (engl. cancer antigen 125, carcinoma antigen 125, carbohydrate antigen 125)
je visokomolekularni glikoprotein s molekularnom masom > 200 kDa i 24 % ugljikohidrata.
Eksprimiran je na epitelnim stanicama jajnika kod tumora jajnika, te u drugim patološkim i
normalnim stanjima Műllerovog kanala. Naziva se i mucin 16, a kodira ga gen MUC 16, te
ima jednu transmembransku domenu. Karakterističan je po svojoj dužini od 22 000
aminokiselina te je tako najduži mucin vezan na membranu. Sastoji se od tri domene, N-
terminalne, tandem ponavljajuće i C-terminalne domene. N-terminalna i tandem ponavljajuća
domena su ekstracelularne domene i pretežito O-glikozilirane. Aminokiseline koje se
ponavljaju u tandem ponavljajućoj domeni su serin, treonin i prolin. C-terminalna domena
sastoji se od ekstracelularne, transmembranske domene te citoplazmatskog repa.
Proteolitičkim cijepanjem se odvaja ekstracelularna regija. Mucin 16 nalazi se u okularnom
sustavu, respiratornom traktu te epitelu ženskog reproduktivnog trakta. Njegov visok stupanj
glikozilacije stvara hidrofilni okoliš koji djeluje kao barijera prema stranim česticama i
infektivnim agensima na apikalnoj strani epitelnih stanica, dok se citoplazmatski rep
povezuje sa citoskeletom (Thomas, 1998).

Slika 2. Struktura CA125 (preuzeto s

https://en.wikipedia.org/wiki/File:The_Structure_of_MUC16_2.jpeg)

4
1.2.3. CA 125 u tumorskim bolestima

Glavna dijagnostička važnost CA 125 je pomoć u prognozi i praćenju terapije tumora

ovarija. Također je drugi izbor kod tumora pankreasa, nakon određivanja CA 19-9. Ne
preporuča se određivanje kod drugih malignih bolesti zbog premale kliničke osjetljivosti i
specifičnosti. Koncentracija CA 125 dobro korelira s veličinom tumora ovarija. (Thomas,
1998) Koncentracija CA 125 povišena je kod 50% pacijenata s fazom I bolesti, 90%
pacijenata s fazom II te više od 90% pacijenata s fazom III i IV. Kada se koristi kao
prognostički biljeg, preoperativne koncentracije manje od 65 kU/L povezane su s znatno
većim petogodišnjim preživljenjem. Također se koristi za detekciju ostatne bolesti kod
pacijenata na terapiji. Nakon kemoterapije praćenje koncentracije omogućava određivanje
prognoze. Pad koncentracije CA 125 nakon prvog kruga kemoterapije pokazatelj je
poboljšanja, dok perzistirajući porast koncentracije CA 125 nakon trećeg kruga kemoterapije
indicira lošu prognozu. Kod detekcije ostatnih metastaza točnost CA 125 kao indikatora je
75% (Burtis, 2008).

Povišene koncentracije CA 125 prisutne su kod brojnih drugih benignih stanja: endometrioze,
peritonitisa, intestinalne opstrukcije, benignih gastrointestinalnih bolesti, akutnog
pankreatitisa, kolecistitisa, akutnog i kroničnog aktivnog hepatitisa, kronične bolesti jetre,
ciroze jetre, autoimunih bolesti, srčane i bubrežne insuficijencije. Referentni interval koji se
navodi u literaturi je ≤ 35 U/ml, sa 99 %-tnom pouzdanošću za zdrave pacijente, a ≤ 65 U/ml
s 99,8 %-tnom pouzdanošću za zdrave pacijente i pacijente s benignim bolestima. Princip
određivanja CA 125 leži na postojanju monoklonalnog antitijela OC 125 koje reagira sa
humanim epitelnim stanicama tumora ovarija te tumorskim stanicama u ascitesu, OC 125
također reagira sa normalnim i tumorski promijenjenim stanicama endometrija i endocerviksa,
epitelom Műlerovog kanala, parijetalnim stanicama i mezotelijalnim stanicama (Thomas,
1998).

1.2.4.CA 125 u srčanom zatajenju

CA 125 dobro poznat kako tumorski biljeg je također sve više istraživan kao
potencijalni biomarker kod pacijenata sa zatajenjem srca. Etiologija povećane koncentracije
kod zatajenja srca objašnjava se hipotezom nastanka u mezotelijalnim stanicama uz pojavu
ascitesa te pleuralnog ili perikardijanog izljeva, ili sintezom potaknutom upalom i
citokinskom stimulacijom. Citokini poput TNF-a (engl. Tumor necrosis factor, TNF) i IL-6
(engl. Interleukin-6) pokazuju povezanost sa ishodom bolesnika s kongestivnim srčanim

5
zatajenjem. IL-6 može inducirati proliferaciju stanica koje stvaraju CA 125. (Karaca i
sur.,2012) Također je dokazano da perikardijalno tkivo stvara CA 125, nakon autopsije tkivo
je obilježeno CA 125 protutijelima, te su serumske i perikardijalne vrijednosti CA 125 bile
značajno više kod pozitivnih tj. obilježenih tkiva perikardija. Dosadašnje studije pokazuju
dobre korelacije koncentracije CA 125 u serumu sa lošijom prognozom, funkcionalnim
statusom te različitim prognostičkim ehokardiografskim parametrima (Duman i sur., 2008.).

1.3. MOŽDANI NATRIJURETSKI PEPTID

1.3.1. Natrijuretski peptidi

BNP, moždani natrijuretski peptid (engl. Brain, ili B-type peptide) je hormon prvi put
izoliran iz tkiva mozga svinje. Naziv moždani se zadržao do danas iako su istraživanja otkrila
da su najveće koncentracije u ventrikulu miokarda te se preporuča naziv B tip natrijuretskog
hormona. BNP je član porodice koju čine 4 natrijuretska peptida: atrijski natrijuretski peptid
(ANP), natrijuretski peptid C-tipa (CNP), urodilatin te već spomenuti moždani natrijuretski
peptid (BNP). BNP, ANP i CNP imaju vrlo sličnu strukturu sa 12 zajedničkih aminokiselina,
od ukupno 28 aminokiselina kod ANP-a, 32 aminokiseline kod BNP-a te 22 aminokiseline
kod CNP-a. Disulfidni mostovi između cisteina tvore prstenastu strukturu, koja je odgovorna
za vezanje na specifične receptore ciljnih tkiva: bubrega, vaskularnog endotela, nadbubrežne
žlijezde i stanica središnjeg živčanog sustava. Otkrivena su tri receptora natrijuretskog peptida
(NPR-A, NPR-B i NPR-C). Vezanjem natrijuretskih hormona na receptore A i B stvara se
drugi glasnik cGMP (engl. cyclic guanosine monophosphate; ciklički gvanozin monofosfat)
koji posreduje u većini njegovih bioloških učinaka. NPR-C je receptor putem kojeg se BNP
uklanja iz plazme.

1.3.2. Struktura i funkcija BNP

Sinteza BNP-a ovisi o genskoj ekspresiji te pojačanoj regulaciji s mRNA. Gen BNP-a
aktivira se kad je zid miokarda izložen pojačanom stresu, uzrokovanom povećanim tlakom ili
volumenom opterećenja miokarda. Mogući uzroci su ishemija, sepsa, kardiotoksične tvari te
hemodinamski stres. Pre-proBNP sastoji se od 134 aminokiseline i početni je peptid u miocitu
kojeg cijepaju proteaze na proBNP (108 aminokiselina) te signalni peptid (26 aminokiselina).
proBNP, cirkulirajuće proteaze cijepaju na aktivni hormon BNP te amino-terminalni fragment
(NT-proBNP). BNP se sastoji od 32 aminokiseline i karboksi-terminalni je kraj proBNP-a,

6
dok amino-terminalni kraj ima 76 aminokiselina. Karboksi i amino fragmenti luče se u krv u
ekvimolarnim količinima, međutim karboksi fragment, odnosno BNP ima kraći poluvijek
života, pa su i njegove koncentracije u plazmi manje od koncentracija amino fragmenta, NT-
proBNP-a. Na koncentracije u plazmi utječe dnevni ritam, životna dob, tjelesni napor, položaj
tijela, prehrambene navike, lijekovi te razna klinička stanja. Određeni lijekovi mogu utjecati
na koncentraciju BNP-a, npr. diuretici, inhibitori angiotenzin-konvertaze te blokatori
receptora angiotenzina II smanjuju koncentraciju BNP-a, a što može rezultirati
koncentracijama BNP-a unutar referentnog intervala kod pacijenata sa kroničnim stabilnim
zatajenjem srca. Na interpretaciju koncentracije NT-proBNP-a najviše utječe dob te prisutnost
drugih komorbiditeta, posebno kronične bubrežne insuficijencije koja se očituje smanjenjem
glomerularne filtracije (Raymond i sur., 2003). Dokazan je porast koncentracije NT-proBNP-
a otprilike 7% svakim desetljećem nakon 50-te godine života, te da sam porast s dobi ovisi o
eGFR (engl. estimated glomerular filtration rate) (Bernstein i sur., 2011). BNP se izlučuje
degradacijom, razgradnjom endopeptidazama i vezanjem na specifične receptore te se dio
izlučuje bubrezima, dok se NT-pro BNP u potpunosti izlučuje bubrezima, te je tako osjetljiviji
na promjene u renalnoj funkciji. Iako je NT-proBNP neaktivan fragment može se koristiti u
dijagnostici zatajenja srca jer je povišen prilikom istezanja srčanog mišića, slično kao BNP.
Također njegove koncentracije koreliraju sa stupnjem oštećenja dijastoličke funkcije.
Najvažniji fiziološki učinak srčanih natrijuretskih peptida je vazodilatacija i hipotenzivni
učinak, iako imaju i brojne druge učinke kao odgovor na stanični stres: inhibicija simpatičkog
živčanog sustava, inhibicija aktivnosti hormonskog sustava renin-angiotenzin-aldosteron,
omogućavanje izlučivanja natrija mokraćom i mokrenja preko aferentnih i eferentnih
hemodinamičkih mehanizama bubrega i distalnih tubula, smanjenje periferne krvožilne
rezistencije, povećanje opuštanja glatkih mišića, usmjeravanje opuštajućih svojstava u srčani
mišić, antiproliferativno i antifibrotičko djelovanje na krvožilno tkivo, sprječavanje rasta i
hipertrofije srčanog mišića te djelovanje protivno mitogenezi koja uzrokuje histološke
promjene u stjenci klijetke (Eroglu i sur., 2008).

1.3.3. BNP u srčanom zatajenju

B tip natrijuretskog hormona je koristan pokazatelj srčane funkcije. Istraživanja

pokazuju da je dobar u razlikovanju grudne boli odnosno srčane od ne-srčane dispneje te da je
dobar pokazatelj dugoročne prognoze (Dvornik, 2009).

7
Slika 3. Sinteza od preproBNP-a do NT.proBNP-a i BNP-a (preuzeto s
www.openi.nlm.nih.gov )

8
1.4. KARDIOMIOPATIJE

Kardiomiopatija se najlakše definira kao bolest srčanog mišića. To je bolest koja kao i
svaka druga ima mnogo uzroka, znakova i simptoma te različitih načina dijagnostike i
terapije. Glavno obilježje kardiomiopatija je da se srčani mišić mijenja, na način da postaje
veći, deblji ili tvrđi, te u rijetkim slučajevima tkivo mišića biva zamijenjeno fibrotičnim
tkivom i ožiljkom. Kako se miokard mijenja, srce postaje slabije i lošije pumpa krv i lošije
održava normalni električni ritam. Kao rezultat javljaju se poremećaji srčanog ritma, aritmije,
komplikacije s valvulama i najgori ishod, zatajenje srca. Postoji nekoliko glavnih tipova:
ishemična, hipertenzivna, dilatativna kongestivna, hipertrofična, infiltrativna i restriktivna
kardiomiopatija. Tri najčešća tipa su restriktivna, dilatativna i hipertrofična kardiomiopatija
(www.msd-prirucnici.placebo.hr). Često se spominje i „stresom inducirana kardiomiopatija“
popularno nazvana „sindrom slomljenog srca“. Stresom inducirana kardiomiopatija ima
jednake simptome kao i srčani udar, kratkoća daha, bol u prsima, znojenje i bol u ruci.
Nastanak tog sindroma tumači se velikim količinama hormona koji se luče kao odgovor na
stres, pogotovo adrenalina i drugi okidača simpatičkog živčanog sustava koji može
onesposobiti srčani mišić i njegovu funkciju pumpanja krvi. Ono što razlikuje ova dva stanja
jest izgled koronarnih arterija, koje su kod „sindroma slomljenog srca“ normalne, dok su kod
srčanog udara začepljene (www.heart.org).

Dijelimo ih na primarne, nasljedne kardiomiopatije gdje se nasljeđuje promijenjeni gen i na

sekundarne, stečene, kao posljedica neke druge bolesti. Uzroci su često nepoznati, a bolest
može zahvatiti sve dobne skupine. Ukoliko je kardiomiopatija posljedica mutacije u nekom
genu, a do danas su istražene i otkrivene brojene mutacije u točno određenim gena koje
vežemo za određeni tip kardiomiopatije, najčešće se taj gen odnosi na neki srčani protein koji
omogućava kontrakciju. Nasljeđuje se autosomno dominantno. Kardiomiopatije se mogu
razviti i uz nasljedne poremećaje metabolizma koji se nasljeduju autosomno recesivno. U
rijetkim slučajevima kardiomiopatije zahvaćaju samo muške osobe, a to su Duchennova i
Beckerova mišićna distrofija koje se nasljeđuju X vezano. Mitohondrijski naslijeđene
kardiomiopatije često prate neurološki problemi, napadaji i gluhoća. Liječenje
kardiomiopatija podrazumijeva promjenu životnog stila, medicinsko liječenje, operacije, te
ugrađene uređaje i medikamentoznu terapiju kako bi se korigirala funkcija oštećenog
miokarda, reducirale komplikacije i preveniralo daljnje pogoršanje.

9
Kardiomiopatije pogađaju sve dobne skupine i rase, ali određeni tipovi bolesti su češći u
određenim grupama. Dilatativna kardiomiopatija je češća kod Afroamerikanaca nego kod
bijelaca. Veća prevalencija je kod muškaraca nego kod žena. Glavni faktori koji povećavaju
rizik pojave kardiomiopatija su: pozitivna obiteljska anamneza kardiomiopatija, zatajenja srca
ili srčanog aresta, bolesti koje oštećuju srce kao što su koronarna srčana bolest, infarkt
miokarda, virusna infekcija miokarda, dijabetes i druge metaboličke bolesti, bolesti koje u
svojoj progresiji oštećuju srce, hemokromatoza, sarkoidoza, amiloidoza, alkoholizam i
dugotrajno prisutan visok krvni tlak. Nekoliko rijetkih oblika kardiomiopatija ima glavne
značajke koje se preklapaju s glavnim značajkama osnovnih tipova. Jedna od njih je
aritmogena displazija desnog ventikula, karakterizirana je dilatiranim, loše funkcionalnim
desnim ventrikulom koji ima i depozite masti u zidovima i životno ugrožavajućom
ventrikluarnom tahikardijom. Mitohondrijska kardiomiopatija je posljedica kao što samo ime
kaže abnormalnosti mitohondrija. Očituje se rano u djetinjstvu i često je povezana s
abnormalnostima mišića, jetre ili neurološkog sustava. Najčešće se prenosi genski, a glavna
klinička manifestacije je zadebljanje tj. hipertrofija zida miokarda (www.heart.org).

Slika 4. Prikaz izgleda srčanog mišića, gore lijevo prikaz normalnog srca, gore desno prikaz
dilatativne kardiomiopatije, dolje lijevo prikaz hipertrofične kardiomiopatije, dolje desno
prikaz restriktivne kardiomiopatije. (preuzeto s http://cardiologydatabase.blogspot.hr)

10
1.4.1. Dilatativna ili kongestivna kardiomiopatija

Dilatativna ili kongestivna kardiomiopatija je bolest srčanog mišića koja dovodi do

zatajenja srca, a prevladava dilatacija ventrikula i sistolička disfunkcija. Najčešći je oblik
kardiomiopatija. Simptomi su zaduha, opća slabost i periferni edemi. U razvoju bolesti mogu
se razlikovati asimptomatski stadij, umjereno teška i teška klinička slika. Bolesnici se
najčešće otkriju kod pojave zaduhe pri naporu ili kada se pojave znakovi kongestivnog
zatajivanja srca kao noćni kašalj, ortopneja ili paroksizmalne noćne dispneje. Uzrok može biti
genetski ili povezan s infekcijom ili uvjetima u okolišu. Česti uzrok su i virusi, (npr. coxackie
B virus), te je bolest češća kod oboljelih od AIDS-a. Kao potencijalni uzročnici razvijanja ove
bolesti, navode se i različite toksične tvari, poput alkohola, organskih otapala te
kemoterapeutika (www.msd-prirucnici.placebo.hr). Također se može razviti posljedično zbog
koronarne tromboze, srčanog udara ili upalne imunološke bolesti. Nasljedni oblik obuhvaća
30-50 % svih slučajeva bolesti, te se nasljeđuje autosomno dominantno ( Bielecka-Dabrowa i
sur., 2008). Miokard se dilatira, stanjuje i kompenzatorno hipertofira, što posljedično dovodi
do funkcionalne mitralne ili trikuspidne regurgitacije i proširenja atrija. Dakle glavne
patološke karakteristike dilatativne kardiomiopatije jesu: dilatacija svih četiriju srčanih
šupljina, a osobito lijevog ventrikula, povećana masa lijevog ventrikula, hipetrofični,
izduženi miociti sa smanjenim brojem miofibrila te intersticijska fibroza. U većine bolesnika
poremećaj zahvaća oba ventrikula. Simptomi ovise koji je ventrikul zahvaćen, disfunkcija
lijevog ventikula uzrokuje zaduhu pri naporu i umaranje zbog povišenog dijastoličkog tlaka
LV i niskog minutnog volumena. Ako simptomi zahvaćaju desni ventrikul doći će do pojave
perifernih edema i proširenja vena vrata, te atrijskih aritmija. Česti su simptomi poremećaja
srčanog ritma, koji uključuju palpitacije, sinkope, konvulzije i iznenadne srčane zastoje.
Dijagnoza se postavlja na temelju anamneze, fizikalnog pregleda, RTG prsnog koša, EKG-a
te ultrazvuka srca.. Prognoza je loša, otprilike 70 % bolesnika umire unutar 5 godina.
Polovica smrti je iznenadna, zbog maligne aritmije ili embolije (www.heart.org). Ukoliko
postoje primarni uzroci prva terapija je usmjerena na njih, u drugim slučajevima liječenje je
isto kao kod zatajivanja srca, predvođeno ACE inhibitorima, beta blokatorima, diureticima i
digoksinom. Bolesnici s dilatativnom kardiomiopatijom su često kandidati za transplantaciju
srca. Prednost se daje bolesnicima mlađim od 60 godina, te je potrebno isključiti pridružene
sistemske bolesti, psihijatrijske bolesti te visok otpor u žilama pluća. Iako transplantacija srca
rješava problem simptoma zatajenja srca, također pokreće probleme kao što su: infekcije,

11
odbacivanje transplantata, bolest koronarnih arterija te nuspojave popratne terapije
(www.msd-prirucnici.placebo.hr).

1.4.2. Restriktivna kardiomiopatija

Restriktivna kardiomiopatija je najrjeđi oblik kardiomiopatija, a glavno patološko

obilježje je restrikcija punjenja ventrikula te postojanje nerastezljivih zidova ventrikula koji
se opiru dijastoličkom punjenju te tako uzrokuju opću slabost i zaduhu pri naporu. Sama
kontraktilna funkcija i debljina zida ventikula je normalna, ali je abnormalna faza relaksacije
ili punjenja. Zbog nemogućnosti pravilnog punjenja ventikula, krv se vraća u atrije, a
posljedično i u pluća i ostatak tijela. Najčešće je zahvaćen desni ventrikul što vodi do
perifernih edema, nakupljanja ascitesa te hepatomegalije, ali uz nepromijenjenu veličinu srca
(http://www.ncbi.nlm.nih.gov/books/NBK2209/). Uzrok je u većini slučajeva nepoznat.
Prema istraživanjima primarna restriktivna kardiomiopatija je autosomno dominantan
poremećaj sa zahvaćanjem miokarda, provodnog sustava srca i skeletnih mišića. Uzroci
sekundarne restriktivne kardiomiopatije mogu biti različiti patološki procesi koji infiltriraju
miokard ili stvaraju ožiljke u endomiokardu. Neki poremećaji koji uzrokuju restriktivnu
kardiomiopatiju također zahvaćaju i druga tkiva: amiloidoza, difuzna sistemska skleroza,
fibroza endokarda, Fabryeva bolest, fibroelastoza, Gaucherova bolest, hemokromatoza,
Löfflerov sindrom, sarkoidoza, hipereozinofilni sindrom. Zadebljanje endokarda ili
prožimanje miokarda, ponekad je povezano i sa s odumiranjem miocita, hipertrofijom
miokarda i fibrozom. Patološki proces kod endomiokardne fibroze zahvaća ulazne dijelove
jednog ili obaju ventrikula, dok izlazni dijelovi ostaju nezahvaćeni. Postupno se razvije teška
fibroza endokarda i subendokardijalnih slojeva miokarda s mutiplim muralnim trombima, koji
se organiziraju u fibrozne ožiljke obliterirajući šupljinu ventrikula. Kao rezultat može nastati
funkcionalna insuficijencija mitralnog ili trikuspidalnog zaliska, ili oštećenje sinoatrijskog
čvora i različitih stupnjeva atrij-ventrikularnog bloka. Zbog oštećenog dijastoličkog punjenja i
povišenog tlaka punjenja dolazi do hipertenzije vena pluća. Kompenzatorna hipertrofija
dodatno pogoršava stanje, a nastali ugrušci u šupljini ventrikula mogu dovesti do sistemske
embolizacije. Česte su atrijske i ventrikulske aritmije i atrij-ventrikularni blok, dok su angina
i sinkope rijetke. Za postavljanje dijagnoze potrebno je učiniti EKG, RTG prsnog koša i
ultrazvuk srca te pretrage za otkrivanje poznatih uzroka, npr. biopsija sluznice rektuma za
amiloidozu ili određivanje željeza ili biopsiju jetre za hemokromatozu. Ehokardiogram

12
pokazuje povećanje atrija, normalnu veličinu ventrikula, normalnu funkciju srca, a
progresijom bolesti i porast tlaka u plućnim arterijama. Liječenje je simptomatsko, a
prognoza loša jer se često bolest otkrije u poodmaklom stadiju (www.msd-
prirucnici.placebo.hr).

1.4.3. Hipertrofična kardiomiopatija

Hipertrofična kardiomiopatija jest prirođeni ili stečeni poremećaj srčanog mišića, koji
se klinički očituje simetričnom ili asimetričnom hipertrofijom lijevog i/ili desnog ventrikula u
odsutnosti bilo kojeg drugog uzroka hipertrofije. Simptomi su, kao i kod većine bolesti srca;
bol u prsima, zaduha, sinkopa i iznenadna smrt. Kod nekih pacijenata razvija se i aritmija koja
je faktor rizika pojave iznenadne srčane smrti. Zaduha je posljedica povećanog tlaka punjenja
lijeve klijetke i povećanog tlaka u plućnim venama, a palpitacije su posljedica aritmija. U
nastanku sinkope može sudjelovati više patofizioloških mehanizama, uključujući malo
dijastoličko punjenje, ishemiju miokarda, srčane aritmije i opstrukciju izlaznog dijela
ventrikula kod opstruktivnog tipa bolesti Dijagnoza se postavlja ultrazvukom srca. Liječi se
β-blokatorima te se ponekad opstrukcija liječi kemijskim tvarima ili kirurški.za prevenciju
iznenadne smrti. Zbog teških aritmija ugrađuje se implantibilni kardioverter defibrilator. On
prati srčani ritam, kada se pojavi ventrikularna tahikardija ili fibrilacija otpušta šok kako bi se
srčani ritam normalizirao. Također se izvodi septalna miomektomija, kojom se uklanja mišić
koji dovodi do opstrukcije i sprječava protok krvi. Ovakva operacija kontrolira simptome, ali
ne zaustavlja progresiju hipertrofije, niti tretira opasne aritmije (Docekal, 2016.). Upravo je
hipertrofična kardiomiopatija čest uzrok neobjašnjivih sinkopa te iznenadnih smrti mladih
sportaša, čiji se uzrok otkrije tek prilikom obdukcije. Većina poremećaja je nasljedno, gotovo
50 % svih slučajeva. Nasljeđuje se autosomno dominantno, ali su česte i spontane mutacije te
ja fenotipski izričaj raznolik. Dio pacijenata ostaje asimptomatski tijekom života, dok drugi
dio umire iznenadnom progresijom zatajenja srca. Hipertrofija se ne može objasniti
povećanim tlakom niti volumenom (Uszenski i sur.,1993). Mutacije kod hipertrofične
kardiomiopatije zahvaćaju DNA koji kodira za teški lanac β-miozina, α-tropomiozina i
troponin T (http://www.ncbi.nlm.nih.gov/books/NBK2209/). Bolesnici obično razvijaju
hipertrofiju za vrijeme brzog tjelesnog rasta u mladenaštvu, ali su poznati i slučajevi
hipertrofične kardiomiopatije, koji su nastali u dobi starijoj od 60 godina. Zajedničko svim
kardiomiopatijama je poremećena organizacija stanica i mišićnih vlakana. U najčešćem obliku

13
hipertrofične kardiomiopatije, gornji dio interventrikulskog septuma ispod aortnog zaliska je
značajno hipertrofičan i zadebljao, uz istodobno blago ili nikakvo zadebljanje stražnjeg zida
lijevog ventrikula. Za vrijeme sistole septum zadeblja i ponekad prednji listić mitralnog
zaliska bude privučen prema septumu, što dodatno suzuje izlazni trakt i smanjuje minutni
volumen. Kontraktilnost srca se najčešće ne promijeni, ali hipetrofija dovodi do ukočenosti i
nerastezljivosti srčanih šupljina. Stvara se otpor dijastoličkom punjenju, raste tlak na kraju
dijastole i posljedično tlak u plućnim venama. Mijenja se i protok krvi kroz koronarne arterije,
što dovodi do pojave angine pektoris, sinkopa i aritmija bez prisutnosti same koronarne
bolesti. Zbog nedovoljnog protoka krvi te suženog lumena intramiokardnih arterija zbog
hipertrofije i hiperplazije intime i medije, dio miocita potpuno odumire. Oni bivaju
zamijenjeni fibroznim tkivom i dovode do širenja hipertrofičnog miokarda te razvijanja
sistoličke disfunkcije. Krvni tlak i srčana frekvencija su obično normalni, a često se čuje 4.
srčani ton zbog snažne atrijske kontrakcije nasuprot slabe rastezljivog lijevog ventrikula u
dijastoli. Kod postavljanja dijagnoze treba učiniti EKG i dvodimenzionalni ultrazvuk srca, a
test opterećenja i 24-satni Holter EKG mogu biti od pomoći u bolesnika za koje se smatra da
se pod povećanim rizikom. Stopa smrtnosti obrnuto je proporcionalna dobi u kojoj su se
javili simptomi i najveća je u bolesnika koji imaju učestale, nepostojane ventrikulske
tahikardije ili sinkope. Prognoza je lošija kod mladih bolesnika s pozitivnom obiteljskom
anamnezom iznenadne smrti. Smrt obično nastupa iznenadno, rijetko dolazi do kroničnog
zatajivanja srca (www.msd-prirucnici.placebo.hr).

1.5. POVEZANOST KARDIOMIOPATIJA S BILJEZIMA SRČANOG

OŠTEĆENJA - GALEKTINOM-3, CA 125 I NT-proBNP

PubMed kao najznačajnija elektronička baza znanstvene periodičke literature iz

područja biomedicinskih znanosti ima više od 2700 publikacija o galektinu-3 što svakako
pokazuje njegovu važnost i sudjelovanje u mnogim biološkim procesima. Poveznica je
između upale i fibroze, povišene koncentracije nađene su kod ciroze, idiopatske plućne
fibroze, pankreatitisa i renalnog zatajenja (Ahmad i Felker, 2012). Velik utjecaj ima i na srce,
smatra se da povećava fibrozu i modulira imunološki odgovor, dva ključna procesa u
srčanom remodeliranju. Njegova raznolika uloga i sudjelovanje u brojim procesima proširuje
njegovu titulu i značenje biljega određenih stanja i bolesti na titulu modulatora istih stanja i
bolesti. Gopal i suradnici pokazali su povezanost galektina-3 sa zatajenjem srca i jetrenom

14
funkcijom. Tijekom fibroze ekspresija galektina-3 je maksimalna dok je njegova ekspresija
gotovo odsutna tijekom oporavka. Upravo taj podatak objašnjava njegovu važnost rutinskog
određivanja kod pacijenata sa zatajenjem srca jer on kao takav ima kliničko prognostičko
značenje, može identificirati pacijenta s visokim rizikom ponovne pojave zatajenja srca ili
smrti te tako usmjeriti i individualizirati terapiju (de Boer i sur., 2009.). U samom srčanom
mišiću galektin-3 je predominantno lokaliziran u miokardijalnom matriksu, u fibroblastima i
makrofazima. Sharma i suradnici su u svom istraživanju pokazali da egzogeni rekombinantni
galektin-3 značajno povećava migraciju makrofaga i time su potvrdili hipotezu da je galektin-
3 stimulator makrofagne migracije (Sharma i sur., 2008). U terapiji zatajenja srca a time i
kardiomiopatija želi se primijeniti takav lijek koji će modificirati bolest i inhibirati sam proces
razvoja zatajenja srca. Prognostička vrijednost galektina-3 ispitivana je u brojnim
istraživanjima i dokazana je njegova povećana koncentracija kod hipertrofičnog miokarda, te
da je povišena koncentracija neovisan prediktor smrtnosti kroz 60 dana (de Boer i sur., 2009).

Određena cut-off vrijednost galektina-3 je 17,7 ng/mL, i predstavlja preporučenu gornju

granicu normalnih vrijednosti (Lok i sur.,2010). Vrijednosti galektina-3 ovise o dobi, manje
su kod mlađih osoba, renalnoj disfunkciji, porast koncentracije galektina-3 s porastom renalne
disfunkcije, više koncentracije kod pacijenata s višim koncentracijama NT-proBNP te
značajna povezanost s BMI (engl. body mass indeks, tj. indeks tjelesne mase). Noviji radovi
pokazuju korelaciju galektina-3 sa serumskim kolagenskim markerom PIIINP (engl. N-
terminal type III colagen peptide), matriksnom metalopreptidaza-2 (MMP-2) i tkivnim
inhibitorom metaloproteinaza-1 (TIMP-1). Ove korelacije dodatno objašnjavaju ulogu
galektina-3 u sintezi kolagena i reorganizaciji matriksa, migraciji i razvoju fibroze (Lok i sur.,
2010.).

Danas se kao biomarkeri srčanog zatajenja najčešće koriste BNP i NT-proBNP, koji su
povišeni proporcionalno rastezanju ili povećanom volumenu miokarda. Ipak njihova
primjenjivost je ograničena jer su njihove koncentracije varijabilne iz dana u dan i nisu
povezane sa samim procesom srčane bolesti. Također na njihove koncentracije utječe puno
faktora; dob, funkcija jetre, te anemija (Lok i sur., 2010). Većina biomarkera su zapravo
„svjedoci“ oštećenja srca kao što su CRP, troponin i BNP, a galektin-3 de Boer naziva
„krivcem“ jer ekstracelularni galektin sudjeluje u remodeliranju srčanog tkiva. Uz galektin
kao ostali „krivci“ navode se LDL i glukoza (de Boer i sur., 2009).

15
Kardiolozima je koncentracija natrijuretskih hormona korisna jer korelira s klinički
definiranim stadijima zatajenja srca prema New York Heart Association (NYHA).
Progresijom zatajenja srca opada njegova funkcija pumpe te veliku ulogu igra
neurohormonalni sustav. U prvom stadiju NYHA I minimalno je oštećena funkcija srca te se
ANP luči iz oba atrija zbog istezanja zidova atrija, a BNP zbog povećanja volumena i
ventrikularnog tlaka oslobađa se iz kardiomiocita. ANP i BNP imaju kompenzatorni efekt,
perifernu vazodilataciju i povećanje renalne eliminacije vode i natrija. Ako je minutni
volumen srca smanjen u prvom stadiju, baroreceptori inhibiraju simpatički živčani sustav i
renin-angiotenzin-aldosteron sustav (RAAS). U stadiju NYHA II poremećen je odgovor
barorefleksa, nema inhibicije simpatičkog i RAAS sustava, te također natrijuretski peptidi ne
mogu postići kompenzaciju, prevladava periferna vazokonstikcija i zadržavanje vode. U
stadiju NYHA III oštećena je i renalna funkcija, natrijutski peptidi su prisutni u visokim
koncentracijama ali bez svog fiziološkog utjecaja na bubrege. Posljedično dolazi do porasta
intravaskularnog volumena i daljnje dilatacije srca koja dodatno pogoršava srčanu funkciju.
NYHA IV stadij karakteriziran je dekompenziranim srčanim zatajenjem, kada natrijuretski
peptidi više nemaju utjecaja, a prostanglandini stvoreni u bubrezima dodatno stimuliraju
simpatički i RAAS sustav.

ANP i BNP imaju gotovo iste fiziološke uloge, ANP se predominantno nalazi u atrijima, a
BNP u ventrikulima, međutim kod zatajenja srca BNP se uz ventrikularni dio miokarda može
naći i u atrijskom dijelu miokarda, u koncentracijama višim od koncentracije ANP-a. BNP je
specifičan indikator porasta volumena u ventrikulima, porasta tlaka lijevog ventrikula i
dijastoličkog tlaka što ga čini jako dobrim pokazateljem zatajenja srca. Ostale indikacije kod
kojih se određuje su: procjena ventrikularne disfunkcije poslije infarkta miokarda,
hipertrofična opstruktivna kardiomiopatija, hipertrofija lijevog ventikula te dilatirajuća
kardiomiopatija (Thomas, 1998).

Kod zdravih ljudi koncentracije BNP-a i NT-proBNP-a su slične, dok su kod pacijenata sa
zatajenjem srca koncentracije NT-proBNP-a 2-10 puta veće od BNP-a. Iako se izlučuju u
jednakim koncentracijama, BNP ima kraće poluvrijeme života u serumu pa je posljedično i
njegova koncentracija manja. Poluvrijeme života BNP-a je 20 minuta, a NT-proBNP-a 60-120
minuta. Međutim mnogi faktori utječu na koncentraciju natrijuretskih peptida u serumu te su
nezavisni o stupnju oštećenja srca. Neki od faktora su dob, koncentracija proporcionalno
raste s dobi, spol, više koncentracije kod žena, glomerularna filtracija, koncentracije rastu s

16
bubrežnim oštećenjem, pretilost, koncentracija opada proporcionalno indeksu tjelesne mase
(engl. body mass indeks BMI) (Bielecka-Dabrowa i sur., 2008).

2005. godine Januzzi i suradnici u svojoj velikoj studiji popularno nazvanoj PRIDE (engl.
Pro-BNP Investigation of Dyspnea in the Emergency Department) istražili su važnost
testiranja NT-proBNP-a kao biljega kroničnog srčanog zatajenja. Dodatnu značajnost ovoj
studiji daje njezin velik broj ispitanika, 600 pacijenata koji su primljeni u hitni prijem s
dispnejom. Kao rezultat ove studije izašlo je nekoliko kliničkih važnih vrijednosti NT-
proBNP-a. Ako govorimo o NT-proBNP-u kao neovisnom o dobi i s visokom negativnom
prediktivnom vrijednošću (99%), 300 pg/mL je odlučujuća vrijednost za isključivanje
kroničnog srčanog zatajenja. Obzirom da koncentracija NT-proBNP značajno ovisi o dobi te
se povišena vrijednost kod starijih tumači pojavom komorbiditeta poput kroničnih strukturnih
promjena srca, akutnog koronarnog sindroma i pogoršanja bubrežne funkcije, preporučene
vrijednosti na temelju kojih se donosi klinička odluka zatajenja srca za pacijente mlađe od 50
godina iznosi >450 pg/mL s osjetljivošću 93% i specifičnošću 95%, dok za pacijente starije
od 50 godina ta vrijednost jest > 900 pg/mL s osjetljivošću 91% i specifičnošću 80% (Januzzi
i sur., 2005). Mnoge studije navode NT-proBNP kao korisniji biljeg od BNP-a. Također se
želi naglasiti utjecaj različitih faktora i komorbiditeta na samu koncentraciju te se predlaže
korekcija s obzirom na dob i vrijednosti eGFR-a. Velikim istraživanjem 2011. godine uočilo
se da koncentracija NT-proBNP –a iznenada raste nakon dobi od 50 godina, porast
koncentracije za 7 % svako desetljeće života nakon 50-te godine, pad eGFR-a za 4 % svako
desetljeće života iznad 50-te godine starosti, porast NT-proBNP-a može biti odgođen ili
ubrzan zbog prisutnosti različitih komorbiditeta (Bernstein i sur., 2011).

Određivanje BNP-a i NT-proBNP-a omogućuje bržu dijagnozu, smanjuje vrijeme provedeno

u hitnoj ambulanti te tako smanjuje troškove i potrebu za rehospitalizacijom. Internacionalna
kolaboracija NT-proBNP-a (engl. International Collaborative of NT-proBNP Study, ICON)
potvrdila je cut-off vrijednost 300 pg/ml kao neovisnu o dobi, uz negativnu prediktivnu
vrijednost od 98%, što ovu pretragu čini značajnijom u isključivanju nego u potvrdi zatajenja
srca (Ekelund, 2014.).

Filipiak i suradnici u svom istraživanju navode da simultano određivanje NT-proBNP-a i CA

125 daje najvišu prediktivnu točnost u izračunu rizika zatajenja srca. Zato se tumorski biljeg
CA 125 sve češće spominje kao neovisni prediktivni biljeg ponovne hospitalizacije srčanih
bolesnika (Filipiak i surad., 2007.).

17
NT-proBNP i CA 125 imaju različite patofiziološke mehanizme te tako daju i različite
klinički važne informacije. NT-proBNP se luči kao odgovor na ventrikularnu dilataciju
uzrokovanu povećanjem tlaka ili volumena, te je njegovo poluvrijeme života 60-120 minuta,
dok je poluvrijeme života CA 125 tjedan dana i sintetizira se u seroznim stanicama kao
odgovor na nakupljanje tekućine ili pojačano stvaranje citokina. Maksimalnu koncentraciju
CA 125 postiže trećeg dana hospitalizacije pacijenta (Santoro i sur., 2016).

Prvi rad koji je svojim rezultatima istraživanja pokazao sistemsku povezanost između
kliničkog stanja zatajenja srca, hemodinamskog stanja, prognoze pacijenta i koncentracije CA
125 objavljen je 1999. U njemu je postavljena cut-off vrijednost od 35 U/mL. Zajedno s CA
125 dokazane su i istodobno povišene koncentracije neurohormona noradrenalina i atrijalnog
natriuretskog peptida. U svim zabilježenim slučajevima progresivan porast vrijednosti CA
125 zabilježen je kod terminalnog stadija pacijenata, što uvelike pridonosi ranijoj intervenciji
koja može prevenirat progresiju bolesti i potencijalno smanjiti mortalitet (Nägele i sur., 1999).

Nägele i suradnici također navode da je IL-6 povezan sa CA 125 na način da potiče

proliferaciju stanica koje proizvode CA 125 te se kao najvjerojatnija hipoteza postavlja
činjenica da razvojem kongestije dolazi do aktivacije stanica peritonealnog mezotelijuma.
Nägele i suradnici su u svojem istraživanju dobili rezultate koji upućuju na to da je
koncentracija CA 125 povišena kod svih stupnjeva NYHA, dok su D'Aloia i sur. u svom
istraživanju na 286 pacijanata, od kojih 23 ima dilatativnu kardiomiopatiju dobili rezultate iz
kojih se zaključuje da je koncentracija CA 125 značajno povišena u NYHA stupnjevima III i
IV. Rezultati su: niti jedan pacijent sa NYHA stupnjem I nije imao koncentraciju CA 125
veću od 35 U/mL, 12% pacijenata sa stupnjem II je imalo povišen koncentracije, 84 %
pacijenata sa stupanjem III te 100 % pacijenata sa stupnjem IV je imalo značajno povišene
koncentracije CA 125. Zaključak tog istraživanja jest da koncentracija CA 125 pada s
primjenom agresivne terapije te da je povišena kod pleuralnog, perikardijalnog ili
peritonelanog nakupljanja tekućine.

Porast koncentracije CA 125 bez prisutnosti akumulacije tekućine objašnjava se hipotezom da

sintezu potiče upala i citokinska stimulacija prilikom zatajenja srca. Karaca i suradnici su u
istraživanju na pacijenatima s neishemičnom dilatirajućom kardiomiopatijom došli do
zaključka da je koncentracija CA 125 povezana sa NYHA stupnjem, reduciranom sistoličkom
i dijastoličkom funkcijom, pogresijom mitralne regrutacije i povećanom koncentracijom
BNP-a (Karaca i sur., 2012).

18
2.OBRAZLOŽENJE TEME
Današnja medicina i laboratorijska dijagnostika žele zajedničkim pristupom ubrzati
dijagnostiku bolesti u najranijoj fazi, kako bi se terapija počela pravovremeno primjenjivati.
Kod bolesti srčanog mišića, kardiomiopatija, izuzetno je važno otkriti bolest na vrijeme kako
bi se terapijom pokušala zaustaviti progresija bolesti i krajnji ishod zatajenje srca. Dispneja,
slabost te retencija tekućine glavni su simptomi srčanog zatajenja. Glavni simptomi kao
tipični ipak nisu dovoljno specifični i nužno ih je razlikovati od ostalih hitnih stanja poput
akutnog respiratornog zatajenja kod starijih osoba. Veliki napori ulažu se u otkrivanje novih
biljega za dijagnozu, prognozu, praćenje i procjenu rizika. Osim rutinskih laboratorijskih
pretraga: krvne slike, elektrolita i kreatinina brojne druge pretrage mogu pokazati stanje
funkcije srca. Kardiomiopatije su bolesti srčanog mišića u kojima se mijenja sam oblik
mišića, on postaje deblji, veći ili tvrđi te tako uvjetuje i promjene same srčane funkcije i
opskrbe tijela krvlju.

Cilj rada:

Odrediti povezanost koncentracija galektina-3, CA-125 i NT-proBNP-a u serumu

pacijenata s dijagnozom kardiomiopatija, različitog NYHA stadija.

Specifični ciljevi:

1. Odrediti koncentraciju galektina-3 u uzorcima pacijenata

2. Odrediti koncentraciju CA-125 u uzorcima pacijenata
3. Odrediti koncentraciju NT-proBNP u uzorcima pacijenata
4. Odrediti međuovisnost koncentracija galektina-3, CA 125 i NT-proBNP kod
kardiomiopatija
5. Odrediti međuovisnost NYHA stadija s koncentracijama galektina-3, CA 125 i
NT-proBNP te metodom multiple regresije postaviti matematički model za
procjenu stadija bolesti na temelju biokemijskih pokazatelja

19
3.MATERIJALI I METODE
3.1. ISPITANICI
Ispitanici su pacijenti s dijagnosticiranim jednim od oblika kardiomiopatije, u dobi od
28 do 83 godina. Ukupan broj ispitanika bio je 65, a svrstani su u grupe prema NYHA stadiju:
stadij I- 2 pacijenta, stadij II- 21 pacijent, stadij I/II- 3 pacijenta, stadij III- 10 pacijenta, stadij
II/III- 5 pacijenata, stadij IV- 15 pacijenata i stadij III/IV- 7 pacijenata.

3.2.UZORKOVANJE
Uzorkovanje se provodilo u prijemnoj ambulanti Kliničkog zavoda za kemiju KBC
Sestre milosrdnice u Zagrebu, od 8 do 10 sati, prema smjernicama o rutinskom uzorkovanju
venske krvi. Krv je uzeta u serumski spremnik, bez antikoagulansa sa crvenim čepom, tj. u
standardizirani spremnik sa podtlakom (Greiner Bione, Austrija). Uzorci su ostavljeni 30
minuta prije centrifugiranja u standardnoj laboratorijskoj centrifugi brzinom od 3500 ok/min
kroz 10 minuta. Takvi uzorci pohranjeni su na temperaturi -20 °C do postupka obrade. Uzorci
su prikupljeni u periodu od siječnja do prosinca 2015. godine.

3.3 ODREĐIVANJE KONCENTRACIJE CA 125

3.3.1. Priprema uzorka

Prikupljeni uzorci dostavljeni su u obliku zamrznutog alikvota odvojenog od stanica
centrifugiranog seruma, na lokaciju Klinike za tumore. Prije početka same analize dostavljeni
uzorci su odmrznuti stajanjem na sobnoj temperaturi, nakon čega su homogenizirani na
tresalici ili ručno. Analiza se provodila na analizatoru Cobas e411, tvrtke Roche, Njemačka.

3.3.2. Reagensi
Korišten je komercijalno dostupa paket reagensa naziva CA125 II (II. generacija testa) koji
sadrži:

 M mikročestice obložene streptavidinom (0,72 mg/ml), konzervans

 R1 anti-CA 125-At-biotin, monoklonsko protutijelo (anti-CA 125-At) obilježeno
biotinom, (mišje protutijelo M 11), 1 mg/ml, fosfatni pufer (100 mmol/L), pH 7,4,
konzervans
 R2 anti-CA 125-At-Ru(byp)32+ (OC 125, mišja), monoklonsko protutijelo (anti-
CA 125-At) obilježeno rutenijevim kompleksom, (mišje protutijelo OC 125), 1
mg/L, fosfatni pufer (100mmol/L), pH 7,4, konzervans

20
 OC 125 detekcijsko protutijelo, a M 11 vezajuće protutijelo, Ru(byp)32+, tris(2,2'-
bipiridil)rutenijum(II) kompleks

3.3.3. Postupak određivanja koncentracije CA 125

3.3.3.1. Kalibracija i kontrola kvalitete

Ova metoda je sljediva i standardizirana do CA 125 II RIA, Fujirebio Diagnostics.
Svaki set reagensa označen je barkodom koji sadrži specifične podatke o kalibraciji. Tako se
preuzima i definirana kalibracijska krivulja. Kalibracija se mora provesti kod svakog novog
lota, te se preporuča ponoviti nakon 8 tjedan korištenja istog lota reagensa, svakih 7 dana
korištenja istog kita reagensa te ukoliko dođe do odstupanja kontrola od preporučenih
vrijednosti.

Za kontrolu kvalitete koriste se kontrole PreciControl Tumor Marker. Preporuča se puštanje

kontrola različitih koncentracija barem jednom dnevno, jednom za svaki novi kit reagensa te
nakon kalibracije. Svaki laboratorij treba definirati svoje raspone koncentracija kontrola koji
zadovoljavaju definirane kriterije.

3.3.3.2. Načelo metode i postupak

Za određivanje koncentracije CA 125 u serumu koristila se metoda imunoanalize
elektrokemiluminescencije (engl. electrochemiluminescnce immunoassay, ECLIA).

Luminometrija jest fotometrijska tehnika u kojoj mjerimo intenzitet emitirane svjetlosti.

Podvrste luminometrije su fotoluminescencija, kemiluminescencija, elektrokoluminescencija,
fosforescencija, termoluminescencija itd. ECLIA je kombinacija kemiluminescencije i
elektroluminescencije. Kod kemiluminiscentnih metoda kao obilježivači imunokemijske
reakcije upotrebljavaju se kemiluminescentne tvari. Njihovo osnovno svojstvo jest da se
nakon pobuđivanja kemijskom reakcijom vraćaju u osnovno energijsko stanje i pritom
emitiraju fotone, a reakcija se naziva kemiluminescencijom. Kod ove metode reakcija je
izazvana električnom strujom i zato se naziva elektroluminescencija (Dodig, 2015).

Test se bazira na principu sendvič, ukupno trajanje testa je 18 minuta. U prvoj inkubaciji
pomiješa se 20 µL uzorka, monoklonalna CA 125 specifična protutijela obilježena biotinom
te monoklonalna CA 125 protutijela obilježena rutenijevim komplekom. Komponente smjese
formiraju takozvani sendvič, specifična protutijela obilježena biotinom vežu CA 125 iz
uzorka, koji je antigen, te se s njegove druge strane veže monoklonalno protutijelo obilježeno

21
rutenijevim kompleksom. Nakon dodavanja mikročestica obloženih streptavidinom, kompleks
se veže na čvrstu fazu zbog interakcija između biotina i streptavidina. Taj korak se događa
tijekom druge inkubacije. Reakcijska smjesa se aspririra, a mikročestice s vezanim
kompleksom antigena i protutijela se magnetski zadržavaju na površini elektrode. Nevezane
čestice se uklanjanu s ProCell/ProCell M smjesom pufera. Primjenom napona na elektrodu
inducira se kemiluminescentna emisija svjetla koja se mjeri uz pomoć fotomulitiplikatora.
Količina nastalog svjetla je direktno proporcionalna količini analita tj. CA 125 u uzorku.
Rezultati se dobivaju usporedbom s kalibracijskom krivuljom.

3.4. ODREĐIVANJE KONCENTRACIJE NT-proBNP

3.4.1 Priprema uzorka

Prikupljeni uzorci dostavljeni su u obliku zamrznutog alikvota odvojenog od stanica
centrifugiranog seruma, na lokaciju Kliničkog zavoda za kemiju, KBC Sestre milosrdnice.
Prije početka same analize dostavljeni uzorci su odmrznuti stajanjem na sobnoj temperaturi,
nakon čega su homogenizirani na tresalici ili ručno. Analiza se provodila na analizatoru
Cobas e411, tvrtke Roche, Njemačka.

3.4.2. Reagensi
Korišten je komercijalno dostupan paket reagensa Elecsys proBNP II, N-terminalni
proBNP natrijuretski peptid koji sadrži:

 M mikročestice obložene streptavidinom (0,72 mg/ml), konzervans

 R1 anti-NT-proBNP-biotin, monoklonska protutijela (anti-NT-proBNP protutijela)
obilježena biotinom (mišja protutijela), 1,1 µg/mL, fosfatni pufer 40 mmol/L, pH
5,8, konzervans
 R2 anti-NT-proBNP-At- Ru(byp)32+ monoklonska (anti-NT-proBNP) protutijela
obilježena s rutenijevim kompleksom (ovčja protutijela), 1,1 µg/mL, fosfatni pufer
40 mmol/L, pH 5,8 i konzervans

Ru(byp)32+-tris(2,2'-bipiridil)rutenijum(II) kompleks, oba monoklonska protutijela su

usmjerena na epitope N-terminalnog dijela proBNP-a (1-76 aminokiselina).

22
3.4.3. Postupak određivanja NT-proBNP

3.4.3.1. Kalibracija i kontrola kvalitete

Ova metoda je sljediva i standardizirana do proBNP II assay (REF 03121640). Svaki
set reagensa označen je barkodom koji sadrži specifične podatke o kalibraciji. Tako se
preuzima i definirana kalibracijska krivulja. Kalibracija se mora provesti kod svakog novog
lota, te se preporuča ponoviti nakon 12 tjedan korištenja istog lota reagensa, svakih 7 dana
korištenja istog kita reagensa te ukoliko dođe do odstupanja kontrola od preporučenih
vrijednosti.

Za kontrolu kvalitete koriste se kontrole PreciControl Cardiac II. Preporuča se puštanje

kontrola različitih koncentracija barem jednom dnevno, jednom za svaki novi kit reagensa te
nakon kalibracije. Svaki laboratorij treba definirati svoje raspone koncentracija kontrola koji
zadovoljavaju definirane kriterije.

3.4.3.2. Načelo metode i postupak

Za određivanje koncentracije NT-proBNP u serumu koristila se metoda imunoanalize
elektrokemiluminescencije (engl. electrochemiluminescnce immunoassay, ECLIA). Ista
metoda je korištena i za određivanje CA 125 te je opisana u prethodnom poglavlju.

Test se bazira na principu sendvič, ukupno trajanje testa je 18 minuta. U prvoj inkubaciji
pomiješa se 20 µL uzorka u kojem je prisutan antigen, NT-proBNP, monoklonala NT-
proBNP specifična protutijela obilježena biotinom te monoklonalna NT-proBNP protutijela
obilježena rutenijevim komplekom. Komponente smjese formiraju takozvani „sendvič“,
specifična protutijela obilježena biotinom vežu NT-proBNP iz uzorka, te se s njegove druge
strane veže monoklonalno protutijelo obilježeno rutenijevim kompleksom. Nakon dodavanja
mikročestica obloženih streptavidinom, kompleks se veže na čvrstu fazu zbog interakcija
između biotina i streptavidina. Taj korak se događa tijekom druge inkubacije. Reakcijska
smjesa se aspririra, a mikročestice se magnetski zadržavaju na površini elektrode. Nevezane
čestice se uklanjanu s ProCell/ProCell M smjesom pufera. Primjenom napona na elektrodu
inducira se kemiluminescentna emisija koja se mjeri uz pomoć fotomulitiplikatora. Količina
nastalog svjetla je direktno proporcionalna količini analita tj. NT-proBNP-u u uzorku.
Rezultati se dobivaju usporedbom s kalibracijskom krivuljom.

23
3.5. ODREĐIVANJE KONCENTRACIJE GALEKTINA-3

3.5.1. Priprema uzorka

Prikupljeni uzorci dostavljeni su u obliku zamrznutog alikvota odvojenog od stanica
centrifugiranog seruma, na lokaciju Kliničkog zavoda za kemiju, KBC Sestre milosrdnice.
Prije početka same analize dostavljeni uzorci su odmrznuti stajanjem na sobnoj temperaturi,
nakon čega su homogenizirani na tresalici ili ručno. Analiza se provela na komercijalnom
dostupnom ELISA (engl. Enzyme-linked Immunosorbent Assay) kitu za kvantitativnu
detekciju ljudskog galektina-3.

3.5.2. Reagensi
Korišten je komercijalno dostupan paket reagensa za kvantitativno određivanje humanog
galektina-3, ELISA BMS279/4, eBioscience, SAD.

 Mikrotitarska pločica obložena s monoklonalnim protutijelima na humani

galektin-3 (96 jažica)
 HRP konjugat
 Liofilizirani standard humanog galektina-3 (60 ng/l)
 Otapalo za uzorke, Sample Diluent
 Koncentrat pufera za test, Assay Buffer ( PBS sa 1% Tween 20 i 10 % BSA)
 Koncentrat pufera za ispiranje, Wash Buffer ( PBS sa 1% Tween 20)
 Otopina supstrata ( tetrametil.benzidin)
 Prekidačka (stop) otopina (1 M fosforna kiselina)
 Adhezivni film

3.5.3. Postupak određivanja koncentracije galektina-3

3.5.3.1. Načelo metode

Enzimoimunokemijska metoda, ELISA je metoda kojom se ispituje nazočnost
određenih antigena u uzorku. Reakcija se odvija na mikrotitarskoj pločici koja može biti
obložena antigenima ili protutijelima. Reakcija se zasniva na formiranju kompleksa antigen-
protutijelo i stvaranju obojenja. Vezno protutijelo je ono koje veže antigen za čvrstu podlogu,
dok je detekcijsko protutijelo ono koje je obilježeno enzimom. Dodatkom supstrata dolazi do

24
reakcije i stvaranja obojenog produkta. Najčešće korišten enzim je peroksidaza iz hrena
(engl. horseradish peroxidase, HRP) koja katalizira redukciju vodikovog peroksida. Nakon
stvaranja produkta, potrebno je zaustaviti enzimsku reakciju te očitati apsorbanciju na
definiranoj valnoj duljini. Usporedbom signala uzorka s poznatim vrijednostima iz baždarne
krivulje izračunavaju se kvantitativni rezultati (Dodig, 2015).

Na mikrotitarsku pločicu adsorbirana su protutijela, anti-humana galektin-3 protutijela.

Galektin-3 iz uzorka ili standarda veže se na protutijela adsorbirana na miktotitarske pločicu.
Nakon prve inkubacije slijedi pranje puferom kako bi se isprale nevezane biološke
komponente. Zatim se dodaje HRP konjugat, anti-galektin-3 antitijelo koje se veže na
galektin-3 koji je vezan na prvo protutijelo. Slijedi ponovno ispiranje puferom te dodavanje
otopine supstrata koja reagira s HRP-om. Taj korak je treća inkubacija. Reakcijom enzima i
supstrata nastaje obojani produkt (Slika 5.). Intenzitet obojenja jažice proporcionalan je
koncentraciji galektina-3 u jažici. Reakcija se zaustavlja dodavanjem kiseline i mjeri se
apsorbancija na 450 nm. Kalibracijska (baždarna) krivulja radi se iz 7 točaka otopina
standarda galektina-3. Na temelju kalibracijske krivulje očitavaju se rezultati, tj. koncentracije
galektina-3.

3.5.3.2. Postupak određivanja galektina-3

 Koncentrat otopine za ispiranje (Wash Buffer) volumena 50 ml razrijediti s
destiliranom vodom do volumena 1000 ml
 Koncentrat otopine Assay Buffer volumena 5 ml razrijediti s destiliranom vodom
do volumena 100 ml
 Pripremiti standardne otopine (S1-S7) tako da u svih 7 epruveta dodamo 225 µL
Sample Diluent otopine, te u prvu epruvetu pipetiramo 225 µL rekonstruiranog
standarda, aspiriramo i prenosimo 225 µL u sljedeću epruvetu. Taj postupak
ponovimo za svih 7 epruveta, tako dobijemo serijsko razrjeđenje, 7 koncentracija
za konstruiranje standardne krivulje. Koncentracija rekonstruiranog standarda je
60 ng/ml, a raspon standarda 30 – 0,47 ng/ml
 Uzorke seruma termostatirati na sobnu temperaturu
 Odrediti broj mikrotitarskih jažica potrebnih za uzorke, slijepe probe i standarde
 Isprati mikrotitarsku pločicu dva puta po 400 ml Wash Buffer-a
 Pipetirati 100 µl Sample Diluenta u duplikatu u jažice koje predstavljaju slijepe
probe

25
  Pipetrirati 100 µl svakog standarda (S1-S7) u duplikatu
 Dodati 50 µl Sample Diluent otopine u sve ostale jažice
 Dodati 50 µl uzorka u svaku jažicu
 Pokriti mikrotitarsku pločicu adhezivnom folijom te inkubirati 1 h na tresalici za
mikrotitarske pločice
 Koncentrat HRP-konjugata razrijediti s Assay Buffer-om, u omjeru 1:100
 Ukloniti adhezivnu foliju i isprazniti pločicu te oprati jažice 4 puta s 400 µl
otopine Wash Buffer
 Dodati 100 µl razrijeđenog HRP-konjugata u sve jažice
 Pokriti mikrotitarsku pločicu adhezivnom folijom te inkubirati 1 h na tresalici za
mikrotitarske pločice
 Ukloniti adhezivnu foliju i isprazniti pločicu te oprati jažice 4 puta s 400 µl
otopine Wash Buffer
 Pipetirati 100 µl TMB supstrata u sve jažice
 Inkubirati mikrotitarsku pločicu na sobnoj temperaturi u tamnom otprilike 30
minuta
 Preporučljivo je dodati 100 µl stop otopine u sve jažice kada standard s najvećom
koncentracijom razvije tamnoplavu boju
 Očitati apsorbanciju reakcijske otopine u jažicama unutar 1 h koristeći čitač
mikrotitarskih pločica na valnoj duljini 450 nm

3.5.3.3. Izračunavanje koncentracije galektina-3

Nakon očitavanja apsorbancije standarda konstruira se baždarna krivulja sa poznatim
apsorbancijama na ordinati i koncentracijama humanog galektina-3 na apscisi. Za određivanje
koncentracije humanog galektina-3 iz uzorka, potrebno je na ordinati pronaći dobivenu
apsorbanciju za uzorak i povući horizontalnu crtu te na presjecištu sa standardnom krivuljom
povući okomicu na apscisu i očitati koncentraciju za određeni uzorak. Tijekom samog ELISA
postupka, uzorci su bili razrijeđeni 1:2, stoga se koncentracije očitane iz standardne krivulje
moraju pomnožiti sa faktorom razrjeđenja (x 2).

26
Slika 5. Koraci ELISA metode određivanja galektina-3 (preuzeto iz uputa unutar kutije
reagensa, Package insert, dostupan na www.ebioscience.com )

3.6. STATISTIČKE METODE

Za prikaz rezultata i statističku obradu podataka korišteni su računalni programi Excel
2010, Microsoft Office (Microsoft USA) i MedCalc v.10.1.2. (MedCalc Software,
Mariakerke, Belgija). Korištenjem deskriptivne statistike prikazani su dobiveni podaci, a
skupovi podataka ispitani su D'Agostino-Pearsonovim statističkim testom na normalnost
raspodjele. Ukoliko distribucija podataka ne slijedi Gaussovu raspodjelu koristit ćemo
neparametrijske testove koji su analogni parnom t-testu. Za ispitivanje varijabli i njihove
sukladnosti i povezanosti korišten je statistički parametar izračunavanja korelacije, kojim se
dobiva Pearsonov (r) ili Spearmanov (ρ) koeficijent korelacije ovisno o raspodjeli podataka
koje koreliramo te njihova statistička značajnost P koja ukazuje koliko je korelacija statistički
utemeljena. Vrijednosti P <0,05 smatraju se statistički značajne. Koeficijenti korelacije
tumače se prema Coltonu (Tablica 1.). Za utvrđivanje postotka podudarnosti izmjerenih
veličina s regresijskim modelom izračunat je i koeficijent determinacije (R2).

Rezultati su prikazani grafičkim prikazom histograma kojim se zaključuje o raspodjeli

podataka, zatim pravcem regresije s jednadžbom y= a + bx, gdje „a“ predstavlja odsječak na

27
osi y u kojem pravac siječe ordinatu, a „b“ nagib pravca, tj. porast na osi y za jedinični porast
na osi x, uz naznačene granice pouzdanosti od 95 % i granice predviđenih vrijednosti od 95
%. Grafički su prikazane i raščlambe ostataka tj. reziduali koji predstavljaju mjeru rasipanja
rezultata oko pravca regresije. Prikaz reziduala omogućava i vizualnu evaluaciju dobivenih
podataka te lakše uočavanje potencijalnih vrijednosti koje jako odudaraju od ostalih, tzv.
outliers.

Metodom multiple regresije postavljen je matematički model za procjenu stadija srčanog

zatajenja u skladu s NYHA kriterijem, na temelju 3 nezavisne varijable (NT-proBNP, CA125
i galektin-3) na razini značajnosti P<0,05.

Za usporedu klinički određenih i imatematičkim modelom izračunatih NYHA stadija prema

regresijskom modelu korišten je Wilcoxonov test također na razini značajnosti P<0,05.

Tablica 1. Tumačenje koeficijenta korelacije r prema Coltonu

KOEFICIJENT KORELACIJE (r) POVEZANOST

0 do ± 0,25 nema povezanosti
± 0,26 do ± 0,50 slaba povezanost
± 0,51 do ± 0,75 umjereno do dobra povezanost
± 0,76 do ± 1 dobra do izvrsna povezanost

Tablica 2. Prikaz referentnih intervala, odnosno graničnih vrijednosti za zdravu populaciju

VARIJABLA GRANIČNA VRIJEDNOST

(CUT-OFF)

Galektin-3 < 17,7 ng/ml

NT-proBNP < 125 ng/L

CA 125 < 35 U/ml

U Tablici 2. navedene su vrijednosti varijabli koje predstavljaju referentne intervale ili cut-off
vrijednosti dobivene iz literature ili prakse. Za NT-proBNP mnogi autori predlažu više
vrijednosti, < 300 ng/L (Januzzi i sur., 2005).

28
4.REZULTATI I RASPRAVA
4.1.REZULTATI
4.1.1 Prikaz rezultata kroz deskriptivnu statistiku
U istraživanju je sudjelovalo 65 bolesnika koji boluju od kardiomiopatije. Na njihovim
uzorcima provedena su mjerenja CA 125, NT-proBNP i galektina-3.

Slika 6. Grafički prikaza histograma koji prikazuju raspodjelu podataka mjerenja

Iz prikaza histograma učestalosti na Slici 4. vidi se da podaci za CA 125 i NT-proBNP ne

slijede normalnu raspodjelu. Krivulje su nagnute u desnu stranu. Podaci za galektin-3 slijede
normalnu razdiobu.

29
Tablica 3. Statistički opis ispitivane skupine te izmjerenih koncentracija CA 125, NT-proBNP
i galektin-3

Varijable CA 125 ( NT-proBNP Galektin-3 ( Starosna dob

U/mL ) (ng/L) ng/mL) ispitivane
skupine
N 65 60 60 65
Srednja 120,5 4621,1 9,8 54,6
vrijednost
95 % CI 73,6 – 167,5 3107,3 – 6135,0 8,104 – 11,5 51,7 – 57,5
SD 189,6 5860,1 6,6 11,7
Medijan 34,4 2853,5 8,7 56,0
95 % CI 22,2 – 58,3 1495,0 – 3856,9 6,2 – 12,2 50,1 – 59,9
Minimum 7,0 124 0,4 28,0
Maksimum 949,8 35000,0 29,8 83,0
5-95 percentil 9,1 – 512,2 505,0 – 15366,5 1,2 – 21,0 34,5 – 73,3
P < 0,0001 < 0,0001 0,0890 0,8591
N- broj uzoraka; P – vjerojatnost normalne distribucije testirane po D'Agostino-Pearsononu; statistička značajnost na razini
P<0,05; SD – standardna devijacija; 95% CI – 95% interval pouzdanosti

U Tablici 3. prikazan je skup podataka ispitivane skupine za izmjerene vrijednosti CA 125,

NT-proBNP i galektin-3. Statističkom obradom podataka prikazali smo broj uzorka (N),
srednju vrijednost, 95 %-tni interval pouzdanosti aritmetičke sredine (95% CI), standardnu
devijaciju (SD), medijan, 95 %-tni interval pouzdanosti za medijan (95% CI), minimum i
maksimum kao mjeru rasapa podataka, 5-95 percentil koji predstavljaju 5-95 % distribucije i
parametar P koji predstavlja statistički značajnu povezanost. Distribucija podataka testirana je
D'Agostino-Pearsonovim statističkim testom kojim dobivamo parametar P. Ovaj test zapravo
testira statističku značajnost razlike između teorijske i empirijske raspodjele. Nul-hipoteza
takvog testa je da razlika ne postoji, odnosno da ispitivana raspodjela slijedi normalnu tj.
teorijsku raspodjelu. Pokaže li se da postoji statistički značajna razlika, tada zaključujemo da
naša empirijska raspodjela nije normalna. Testiranje je pokazalo da se distribucije podataka za
CA 125 i NT-proBNP značajno razlikuju od normalne raspodjele (P <0,05), dok se raspodjela
podataka za galektin-3 (P= 0,089) podudara sa normalnom raspodjelom. Te podatke smo
vizualno provjerili histogramima učestalosti (Slika 5.). Podatak o normalnosti uvjetuje izbor
statističkog testa. Normalno raspodijeljene podatke testiramo tzv. parametrijskim testovima,
dok raspodjele koje nisu normalne testiramo neparametrijskim testovima. Dakle, u daljnjoj
statističkoj obradi podataka korist ćemo parametrijske i neparametrijske testove.

30
Tablica 4. Statistički opis NYHA stadija ispitivane skupine i izračunatog NYHA stadija
ispitivane skupine

Varijabla NYHA NYHA-C

N 64 54
Srednja 2,77 2,73
vrijednost
95 % CI 2,54-2,99 2,57-2,89
SD 0,91 0,36
Medijan 2,75 2,6
95 % CI 2,0- 3.0 2,38-2,77
Minimum 1 2,04
Maksimum 4 5,18
P 0,1879 <0,0001
N- broj uzoraka; P – vjerojatnost normalne distribucije testirane po D'Agostino-Pearsononu; statistička značajnost na razini
P<0,05; SD – standardna devijacija; 95% CI – 95% interval pouzdanosti, NYHA – C – kalkulirani NYHA stadij mutiplom
regresijom

U Tablici 4. prikazani su podaci opisne statistike za NYHA stadije, srednja vrijednost naše
ispitivane skupine jest 2,77 te ona slijedi normalnu distribuciju (P=0,1979).

31
4.1.2. Međuovisnost CA 125 i NT-proBNP

4.1.2.1. Korelacija CA 125 i NT-proBNP

Statističkom obradom podataka 60 uzoraka izračunat je Spearmanov koeficijent korelacije ρ=

0,64 (P<0,0001, 95% CI: 0,46-0,77) što prema Coltonu označava umjerenu do dobru
povezanost. Računali smo Spearmanov koeficijent jer je on neparametrijska inačica
koeficijenta korelacije i koristi se kada niti jedna od promatranih varijabli nema normalnu
raspodjelu.

Tablica 5. Korelacija CA 125 i NT-proBNP

N 60

ρ (rho) 0,64

Kategorija povezanosti prema Coltonu umjereno do dobra

povezanost
95 % CI 0,46 do 0,77

P <0,0001

N-broj uzoraka, ρ - Spermanov koeficijent korelacije, CI – interval pouzdanosti, P-statistička značajnost na razini P<0,05

U Tablici 5. prikazani su podaci dobiveni korelacijskim postupkom. N je broj uzoraka, ρ

predstavlja Spearmanov koeficijent korelacije, 95% interval pouzdanosti (CI) i P prikazuje
statističku značajnost.

32
4.1.2.2. Regresijski model za povezanost CA 125 i NT-proBNP

Rezultati koje smo dobili za CA 125 i NT-proBNP ne slijede Gaussovu krivulju, no

logaritamskom preobrazbom rezultata za NT-proBNP dobili smo normalnu raspodjelu
podataka (P=0,81), pa možemo pristupiti regresijskom modelu, koji zahtjeva da ovisna (y)
varijabla slijedi normalnu raspodjelu. Regresijom kao statističkom metodom predviđamo
vrijednost jedne varijable iz vrijednosti druge.

Koeficijent determinacije (R2) iznosi 0,19 što označava da 19 % mjerenja u potpunosti slijedi
navedeni regresijski model. Pravac regresije je log(y)= 3,2723 + 0,001121s odsječkom na osi
y, „a“, koji iznosi 3,2723, a nagib pravca, „b“ iznosi 0,001121.

U grafičkom prikazu dijagrama regresije, neovisna varijabla (x) je na horizontalnoj osi, dok
vertikalnu os predstavlja ovisna varijabla (y). Svaka točka u grafičkom prikazu predstavlja
jedan rezultat, x vrijednost i f(x) vrijednost izračunatu iz jednadžbe regresijskog pravca.

1000000

100000

10000

1000

100
0 200 400 600 800 1000
CA 125 (U/ml)

Slika 6. Pravac regresije s prikazanim granicama pouzdanosti i granicama predviđenih

vrijednosti za povezanost CA 125 i NT-proBNP

33
Na Slici 6. može se primjetiti da se veoma mali broj podataka nalazi unutar granica
pouzdanosti.

100

10

0,1

0,01
0 200 400 600 800 1000
CA 125 (U/ml)

Slika 7. Točkasti dijagram reziduala NT-proBNP u regresijskom modelu povezanosti NT-

proBNP i CA 125

Slika 7. prikazuje raščlambu ostataka (reziduala) kojima se ocjenjuje uspješnost regresijske

jednadžbe. Reziduali su mjera rasipanja rezultata oko pravca regresije, dakle NT-proBNP
(ng/L) – F (x) predstavlja razliku izmjerene vrijednosti NT-proBNP-a i izračunate vrijednosti
prema regresijskom modelu. Vidimo da dosta dobivenih rezultata u većoj mjeri varira oko
pravca regresije.

34
4.1.3. Međuovisnost CA 125 i galektina-3

4.1.3.1.Korelacija CA 125 i galektina-3

Statističkom obradom podataka 60 uzoraka izračunat je Pearsonov koeficijent korelacije
r=0,23, (P= 0,0722, 95 % CI: -0,02 -0,46 ) što prema Coltonu nema povezanosti, a ujedno
nema ni statističke značajnosti. Računali smo Pearsonov koeficijent korelacije jer galektin-3
slijedi normalnu raspodjelu, a CA 125 smo prilagodbom logaritmiranjem sveli na normalnu
raspodjelu te smo mogli koristiti inačicu koeficijenta korelacije za parametrijske tetstove.

Tablica 6. Korelacija CA 125 i galektin-3

N 60

Koeficijent korelacije r 0,23

Kategorija povezanosti prema Coltonu nema povezanosti

95 % CI -0,02 do 0,46

P 0,0722

N-broj uzoraka, r - koeficijent korelacije, CI – interval pouzdanosti, P-statistička značajnost na razini P<0,05

U Tablici 6. prikazani su podaci dobiveni korelacijskim postupkom. N je broj uzorak, r

predstavlja Pearsonov koeficijent korelacije, 95 %-tni interval pouzdanosti (CI) i P statističku
značajnost.

35
4.1.3.2. Regresijski model za povezanost CA 125 i galektina-3

Rezultati za galektin-3 slijede Gaussovu krivulju te možemo pristupiti regresijskom modelu.

Jedini uvjet jest da galektin-3 zbog normalne raspodjele bude neovisna varijabla (y).

Koeficijent determinacije (R2) iznosi 0,02 što označava da tek 2 % mjerenja potpunosti slijedi
navedeni regresijski model povezanosti galektina-3 i CA 125. Pravac regresije je y= 9,2304 +
0,004984x , odsječak na osi y, „a“ iznosi 0,2304, a nagib pravca, „b“ iznosi 0,004984.

30

25

20

15

10

-5
0 200 400 600 800 1000
CA 125 (U/ml)

Slika 8. Pravac regresije s prikazanim granicama pouzdanosti i granicama predviđenih

vrijednosti za povezanost galektin-3 i CA 125

Na Slici 8. može se primjetiti da se veoma mali broj rezultata nalazi unutar granica
pouzdanosti.

36
 20

15

10

-5

-10
0 200 400 600 800 1000
CA 125 (U/ml)

Slika 9. Točkasti dijagram reziduala galektina-3 u regresijskom modelu povezanosti

galektina-3 i CA 125

Slika 9. prikazuje raščlambu ostataka (reziduala) kojima se ocjenjuje uspješnost regresijske

jednadžbe. Reziduali su mjera rasipanja rezultata oko pravca regresije, dakle galektin-3
(ng/ml) – F (x) predstavlja razliku izmjerene vrijednosti galektina-3 i izračunate vrijednosti
prema regresijskom modelu. Vidimo da većina dobivenih rezultata u većoj mjeri varira oko
pravca regresije.

37
4.1.4. Međuovisnost NT-proBNP i galektina-3

4.1.4.1. Korelacija NT-proBNP i galektina-3

Statističkom obradom podataka 55 uzoraka izračunat je Pearsonov koeficijent korelacije

r=0,30, (P= 0,0280, 95 % CI: 0,03 – 0,52) što prema Coltonu označava slabu povezanost, ali
statistički značajnu. Računali smo Pearsonov koeficijent korelacije jer galektin-3 slijedi
normalnu raspodjelu, a NT-proBNP smo prilagodbom logaritmiranjem sveli na normalnu
raspodjelu te smo mogli koristiti inačicu koeficijenta korelacije za parametrijske tetstove.

Tablica 7. Korelacija NT-proBNP i galektin-3

N 55

Koeficijent korelacije r 0,30

Kategorija povezanosti prema Coltonu slaba povezanost

95 % CI 0,03 do 0,52

P 0,0280

N-broj uzoraka, r - koeficijent korelacije, CI – interval pouzdanosti, P-statistička značajnost na razini P<0,05

U Tablici 7. prikazani su podaci dobiveni korelacijskim postupkom. N je broj uzoraka, r

predstavlja Pearsonov koeficijent korelacije, 95 %-tni interval pouzdanosti (CI) i P statističku
značajnost.

38
4.1.4.2. Regresijski model za povezanost NT-proBNP i galektina-3

Rezultati za galektin-3 slijede Gaussovu krivulju te možemo pristupiti regresijskom modelu.

Jedini uvjet jest da galektin-3 zbog normalne raspodjele bude neovisna varijabla (y).

Koeficijent determinacije (R2) iznosi 0,04 što označava da 4 % mjerenja u potpunosti slijedi
navedeni regresijski model povezanosti galektina-3 i NT-proBNP. Pravac regresije je y=
8,8232 + 0,0002203 x , odsječak na osi y, „a“ iznosi 8,8232, a nagib pravca, „b“ iznosi
0,0002203.

35
30
25
20
15

10
5
0
-5
0 5000 10000 15000 20000 25000 30000 35000
NT-proBNP (ng/L)

Slika 10. Pravac regresije s prikazanim granicama pouzdanosti i granicama predviđenih

vrijednosti za povezanost galektin-3 i NT-proBNP

Na Slici 10. može se primjetiti da veoma mali broj rezultata nalazi unutar granica
pouzdanosti.

39
 20

15

10

-5

-10
0 5000 10000 15000 20000 25000 30000 35000
NT-proBNP (ng/L)

Slika 11. Točkasti dijagram reziduala galektina-3 u regresijskom modelu povezanosti

galektina-3 i NT-proBNP

Slika 11. prikazuje raščlambu ostataka (reziduala) kojima se ocjenjuje uspješnost regresijske
jednadžbe. Reziduali su mjera rasipanja rezultata oko pravca regresije, dakle galektin-3
(ng/ml) – F (x) predstavlja razliku izmjerene vrijednosti galektina-3 i izračunate vrijednosti
prema regresijskom modelu. Vidimo da većina dobivenih rezultata u većoj mjeri varira oko
pravca regresije.

40
4.1.5. Međuovisnost NYHA stadija i galektina-3, NT-proBNP i CA 125

Statističkom obradom podataka izračunati su Pearsonovi koeficijenti korelacije. Određena je

kategorija povezanosti tumačena prema Coltonu. Podatke za CA 125 i NT-proBNP
logaritmiranjem smo prilagodili na normalu razdiobu.

Tablica 8. Korelacija NYHA stadija i galektina-3, NT-proBNP i CA 125

Galektin-3 NT-proBNP CA-125

N 59 59 64
Korelacijski
koeficijent (r) 0,28 0,77 0,59

P 0,03 <0,0001 <0,0001

95 % CI 0,03019-0,5035 0,6462-0,8598 0,4076-0,7327
Kategorija
povezanosti prema slaba dobra do izvrsna umjerena do dobra
Coltonu
N – broj uzoraka, r – koeficijent korelacije, P-statistička značajnost na razini P<0,05, CI – interval pouzdanosti

U Tablici 8. prikazani su podaci dobiveni korelacijskim postupkom. N je broj uzoraka,

r predstavlja Pearsonov koeficijent korelacije, 95% interval pouzdanosti (CI) i P prikazuje
statističku značajnost.

41
4.1.6. Multipla regresija

Multipla regresija je statistička metoda koja nam omogućuje predviđanje jednog kriterija,
zavisne varijable iz više prediktora, tj. nezavisnih varijabli. U multiploj regresiji svi prediktori
ne moraju imati jednaku težinu u predviđanju vrijednosti kriterija. To znači da promjena u
jednom prediktoru može dovesti do puno veće promjene u vrijednosti kriterija nego promjena
u nekom drugom prediktoru.

Tablica 9. Opis multiple regresije NYHA kao zavisne varijable i NT-proBNP, CA 125 i
galektinom-3 kao nezavisnih varijabli

MULTIPLA REGRESIJA Zavisna varijabla NYHA

N 54
R2 0,46
R2 prilagođen 0,42
Multipli korelacijski 0,68
koeficijent
Rezidualna standardna 0,67
devijacija
REGRESIJSKA Nezavisne varijable
JEDNADŽBA NT-proBNP CA 125 Galektin-3
Koeficijent 0,00007 0,0015 0,0280
P 0,0001 0,0041 0,0731
ANALIZA VARIJANCE
F-vrijednost 14,28
P <0,001
Koeficijent korelacije svake NT-proBNP CA 125 Galektin-3
pojedinačne nezavisne 0,56 0,44 0,32
varijable (zero order)
N-broj uzoraka; R2koeficijent determinacije, P-statistička značajnost na razini P<0,05, F-test

Koeficijent determinacije prikazuje podudarnost izmjerene veličine s regresijskim modelom.

Prilagođeni koeficijent determinacije jest koeficijent determinacije koji je prilagođen broju
nezavisnih varijabli u regresijskom modelu. Multipli korelacijski koeficijent pokazuje koliko
se rezultati grupiraju oko regresijskog pravca. Ako je P vrijednost jednog ili više
koeficijenata, kod regresijske jednadžbe, manji od 0,05, zaključujemo da su ti koeficijenti
statistički značajni i da te nezavisne varijable pokazuju nezavisni utjecaj na zavisnu varijablu.
Analizom varijance odnosno F-testom i P vrijednošću <0,05 odbijamo hipotezu da ne postoji
linearna ovisnost. Prema Tablici 9. vidimo da je koeficijent determinacije 0,46 što znači da 46
% mjerenja u potpunosti slijedi navedeni regresijski model. Koeficijenti regresijske jednadžbe
za CA 125 i NT-proBNP su statistički značajni, a analiza varijance također pokazuje

42
statističku značajnost. Galektin-3 ima najmanji doprinos u predviđanju NYHA stadija
(P=0,073) dok najznačajniji doprinos ima NT-proBNP i CA 125 (P=0,0001 i P=0,0041).

Regresijska jednadžba za izračun NYHA stadija na temelju koncentracija NT-proBNP, CA

125 i galektina-3:

NYHA= 1,9880+0,00007*[NT-proBNP]+0,0015*[CA125]+0,0280*[Galektin-3]
Konstanta – 1,9880, koeficijenti korelacije – 0,00007, 0,0015, 0,0280, [x] – koncentracije za NT-proBNP u ng/L, za CA 125
u U/ml, za galektin-3 u ng/mL

4.1.6.1. Wilcoxonov test

Nakon što smo multiplom regresijom postavili matematički model izračunavanja NYHA
stadija, pristupili smo Wilcoxonovu testu, kako bi usporedili klinički ustanovljene i izračunate
NYHA stadije. Ovaj test je neparametrijska inačica t-testa i koristili smo ga jer izračunati
NYHA stadiji ne slijede normalu razdiobu, niti se logaritmiranjem mogu svesti na normalu
razdiobu (Tablica 4.). P vrijednost dobivena Wilcoxonovim testom iznosi 0,78 i označava da
ne postoji značajna razika između medijana klinički utvrđenih i izračunatih NYHA stadija, što
također možemo zaključiti prema Slici 12.

Slika 12. Usporedba određenih NYHA stadija i NYHA stadija izračunatih prema
regresijskom modela (NYHA-C)

5,5
5,0
4,5
4,0
3,5
3,0
2,5
2,0
1,5
1,0
NYHA NYHA-C

43
4.2. RASPRAVA
Kardiomiopatije su široka skupina srčanih bolesti koje svojom kompleksnošću
uvjetuju prije svega kvalitetu življenja oboljelih pacijenata, ali i postavljaju velike izazove
kardiolozima u samoj dijagnostici, praćenju i prilagodbi terapije. Napredovanjem znanja,
dostupnosti tehnologije i samim povezivanjem uzročno-posljedičnih veza povećao se broj
dostupnih biljega bolesti. U ovom istraživanju nisu uzeti parametri bolesti poput različiti
ehokardiografskih mjerenja funkcije srca kao pumpe, također su izostavljeni podaci o
komorbiditetima i terpiji. Cilj ovog rada bio je pokazati povezanost kombinacije triju biljega,
dobro utvrđenog pokazatelja volumne opterećenosti srca, NT-proBNP-a, novo istraživanog
biljega CA 125, koji svojim tezama povećanja kod srčanih bolesti postaje velika karika
dijagnoze cijelog procesa te galektina-3, također novijeg biljega prozvanog modulatorom
srčanog remodeliranja (de Boer i sur., 2009).

Naše istraživanje obuhvatilo je 65 pacijenata koji boluju od kardiomiopatija, nakon

određivanja CA 125, NT-proBNP i galektina-3 pristupili smo statističkoj obradi dobivenih
podataka. Prvo što smo mogli uočiti jest da samo galektin-3 slijedi normalnu raspodjelu, dok
smo NT-proBNP i CA 125 logaritmiranjem prilagodili normalnoj razdiobi (Slika 6. i Tablica
3.). Daljnje testiranje prilagodili smo pravilima korelacije i regresije, što je objašnjeno u
prethodnom poglavlju uz prikazane rezultate. Međuovisnost CA 125 i NT-proBNP-a prikazali
smo računanjem Spermanovog koeficijenata korelacije (neparamterijski koeficijent
korelacije) koji iznosi 0,64, što se prema Coltonu tumači kao umjerena do dobra povezanost.
(Tablica 5.) Zatim smo regresijskim modelom željeli vidjeti koliko jednu varijablu možemo
opisati drugom, te smo dobili koeficijent determinacije (R2) 0,19 što označava da 19 %
mjerenja ukazuje na povezanost CA 125 i NT-proBNP. Svi pravci regresije prikazani su s
95% granicama pouzdanosti i 95% granicama predvidljivosti koje predstavljaju raspon
vrijednosti rezultata unutar kojeg s određenom sigurnošću nalazimo predviđene rezultate. Na
Slici 6. uočava se da veoma mali broj rezultata ulazi u interval pouzdanosti. Prije pristupanja
regresijskom modelu podatke za NT-proBNP smo logaritmiranjem prilagodili normalnoj
raspodjeli jer je nužno da barem jedna varijabla kod regresijske usporedbe bude pod
normalnom distribucijom. Zadnji parametar koji smo računali kod prikazivanja međuovisnosti
jesu reziduali, kao mjera rasipanja oko pravca regresije. Na Slici 7. vidimo da dosta dobivenih
rezultata u većoj mjeri varira oko pravca regresije. Sljedeća međuovisnost koju smo prikazali
jest međuovisnost CA 125 i galektina-3. U prvom koraku smo prikazali njihovu korelaciju
preko Pearsonovog koeficijenta korelacije (parameterijski koeficijent korelacije) koji iznosi

44
0,23 i tumači se kao da nema povezanosti među varijablama (Tablica 6.). Regresijskim
modelom dobili smo koeficijent determinacije (R2) 0,02 što označava da 2 % mjerenja
ukazuje na povezanost galektina-3 i CA 125. Na Slici 8. vidimo da se vrlo mali broj
dobivenih rezultata ulazi unutar granica pouzdanosti. U zadnjem koraku prikazali smo
reziduale i uočavamo jako rasipanje rezultata oko pravca regresije (Slika 9.). Na kraju smo
prikazali međuovisnost NT-proBNP i galektina-3. Korelaciju smo prikazali Pearsonovim
koeficijentom korelacije koji je iznosio 0,30 i prema Coltonu označava slabu povezanost
(Tablica 7.). Pristupanjem regresijskom modelu dobili smo koeficijent determinacije (R2) 0,04
što označava da 4 % mjerenja ukazuje na povezanost galektina-3 i NT-proBNP. Na Slici 10.
uočavamo da se veoma mali broj rezultata nalazi unutar granica pouzdanosti, dok prikazom
reziduala na Slici 11. još bolje uočavamo rasipanje rezultata oko pravca regresije, vidimo da
većina dobivenih rezultata u većoj mjeri varira oko pravca regresije.

Tablica 8. prikazuje međuovisnost NYHA stadija kao glavnog klasifikacijskog sustava kod
pacijenata sa progresivnim srčanim oboljenjima koji vode zatajenju srca s galektinom-3, NT-
proBNP i CA 125. P vrijednost je mjera statističke značajnosti, manja je od 0,0001 za
korelacijski koeficijent između NYHA stadija i NT-proBNP i CA 125 i time dokazuje njihovu
značaju korelaciju. NYHA stadij pokazuje izvrsnu povezanost sa NT-proBNP. Slabu
povezanost pokazuje sa galektinom-3, međutim u našoj ispitivanoj skupini manji broj
pacijenata ima vrijednosti galektina iznad preporučene vrijednosti te zato moramo kritički
postupiti tumačenju dobivenih statističkih rezultata. CA 125 je prognostički biljeg koji raste u
skladu s pogoršanjem srčane bolesti te se često navodi kao prediktivni biljeg terminale faze ili
rehospitalizacije (Bielecka-Dabrowa i sur., 2008). Zaključujemo da vrijednosti CA 125 prate
NYHA funkcionalnu klasifikaciju, što smo i potvrdili koeficijentom korelacije (r) 0,59
(Tablica 8.), koji predstavlja dobru do umjerenu povezanost tumačenu prema Coltonu
(Tablica 1.). NYHA stadij se objašnjava između ostalog variranjem i kompenzatornim
mehanizmima natrijuretskih peptida, što nam potvrđuje njihovu jako dobru međuovisnost
(r=0,77). Galektin-3 se sve više istražuje kao medijator razvoja srčanog oštećenja te je
potrebno njegovu međuovisnost s NYHA klasifikacijom dodatno istražiti kao i njegovu
varijabilnost u lučenju. Neke studije pokazuju povezanost povišene koncentracije galektina-3
s terminalnim stadijima NYHA klasifikacije, višim koncentracijama kreatinina i višim
koncentracijama NT-proBNP. Galektin-3 ima visoku prediktivnu vrijednost kao prognostički
biljeg preživljenja, te u kombinaciji s natrijuretskim peptidima povećava vrijednost kliničke
važnosti mjerenja natrijuretskih peptida (Hrynchyshyn i sur., 2013).

45
Tablica 9. prikazuje opis multiple regresije NYHA kao zavisne varijable i NT-proBNP, CA
125 i galektin-3 kao nezavisnih varijabli. Koeficijent determinacije je 0,46 što znači da 46 %
mjerenja u potpunosti slijedi navedeni regresijski model. Koeficijenti za NT-proBNP i CA
125 dobiveni iz regresijske jednadžbe pokazuju statističku značajnost jer im je P vrijednost
<0,05. Zato zaključujemo da nezavisne varijable pokazuju nezavisni utjecaj na zavisnu
varijablu. Multipli korelacijski koeficijent pokazuje koliko se podaci rasipaju oko pravca
regresije, on iznosi 0,68 što označava umjereno do dobru povezanost. Analizom varijance
(P<0,001) dokazali smo statističku značajnost multiplog korelacijskog koeficijenta. Također
vidimo da najveći koeficijent korelacije ima NT-proBNP, a najmanji galektin-3.
Wilcoxonovim testom usporedili smo određene NYHA stadije s izračunatim NYHA stadijima
prema regresijskom modelu i zaključili da ne postoji statistički značajna razlika između te
dvije varijable (P=0,78) (Slika 12.). Ukoliko koristimo sve tri varijable zajedno, za procjenu
odnosno izračun NYHA stadija, možemo očekivati dobru korelaciju s pravim, klinički
određenim NYHA stadijem.

Analiziranjem ovih podataka uočavamo slabu povezanost između biljega. Možemo je tumačiti
zbog manjka podataka koje imamo o samim pacijentima, ili možemo razmišljati o
patofiziološkim pozadinama kardiomiopatija te njihovih najčešćih ishoda, zatajenja srca. Kao
što je već navedeno najbolju međuovisnost odnosno povezanost, tumačenu prema Coltonu
pokazuju CA 125 i NT-proBNP. Ako razmišljamo o patofiziologiji možemo pretpostaviti da
njihove koncentracije rastu u skladu s progresijom bolesti, jer su oni takozvani svjedoci same
progresije. CA 125 kao dobro poznati tumorski biljeg, sve češće se koristi kao biljeg čiji
porast uočavamo kod nakupljanja tjelesnih tekućina, poput ascitesa, pleuralnog i
perikardijalnog izljeva, te kod citokinske aktivacije mezentelijalnih stanica. Dakle, njegova
uloga nije dovoljno razjašnjena, međutim koncentracija mu raste kao posljedica samih
događanja koji su doveli do komplikacija, promjene funkcije srca kao pumpe. Varol i
suradnici u svom istraživanju hipertrofične kardiomiopatije sa zatajenjem srca dobro opisuju
dosadašnje pretpostavke. Ključno je istaknuti da u njihovom istraživanju nije bilo pacijenata s
perikardijalnim niti pleuralnim nakupljanjem tekućine kao niti s ascitesom, također su imali i
kontrolnu skupinu te su svi bolesnici imali dijastoličku disfunkciju. Koncentracije CA 125
bile su znatno više kod bolesnika u odnosu na kontrolnu skupinu, te su koncentracije rasle sa
napredovanjem NYHA stadija. Važnost ovog istraživanja jest upravo zbog izbora pacijenata
bez nakupljanja tjelesnih tekućina. Dokazane su povišene vrijednosti CA 125 kod nemalignih
bolesti, posebno kod bolesti sa seroznim nakupljanjem; kronične jetrene bolesti, nefrotskog

46
sindroma, kronične bubrežne bolesti i hemodijalize. To otvara prostor za drugu hipotezu
nastanka CA 125 koja tumači citokinsku aktivaciju i stimulaciju samih stanica (Varol i
sur.,2007). Vrijednosti CA 125 koreliraju sa vrijednostima TNF-α, IL-6 i IL-10 kod pacijenata
sa zatajenjem srca (Kosar i sur.,2006). Dodatna prednost CA 125 jest u njegovom poluživotu
od tjedan dana što ga čini klinički značajnim u smislu poboljšanja terapijskog tretmana. Osim
dugog poluživota, prednosti su u njegovoj lako dostupnoj i dobro standardiziranoj analizi koja
ne zahtjeva veliki financijski izdatak, njegova koncentracija ne podliježe tolikim varijacijama
već dobro prati patofiziološku progresiju bolesti (Miñana i sur., 2010). Kod naših pacijenata
uočavamo povišene vrijednosti CA 125, sa srednjom vrijednošću od 120 U/ml. Ako
zbrojimo sve navedno CA 125 ima mnoštvo pozitivnih argumenata koji potvrđuju njegov
status kao novog biokemijskog biljega bolesti koja vodi do zatajenja srca te ima kliničku
vrijednost i potencijalnu iskoristivost za praćenje progresije i poboljšanje terapije.

U gotovo svoj dostupnoj literaturi i brojim istraživanjima dokazano je paralelno povećanje

vrijednosti CA 125 i natrijuretskih peptida u serumu. I naše istraživanje pokazuje njihovu
umjereno do dobru povezanost (Tablica 5.). Međutim regresijskim modelom dobili smo
koeficijent determinacije 0,19 što govori da samo 19 % mjerenja ukazuje na njihovu
povezanost, tj. da se 19 % vrijednosti jedne varijable može točno izračunati kroz vrijednosti
druge varijable, koristeći jednadžbu regresijskog pravca. Dosta nizak postotak tumačimo
prilagodbom na normalnu razdiobu logaritmiranjem kako bismo uopće mogli pristupiti
regresijskom modelu. Od tri biljega koje smo uzeli u naše istraživanje jedino je NT-proBNP
dokazani biljeg koji se koristi u kliničkoj praksi kod različitih uzroka srčane insuficijencije,
akutnog koronarnog sindroma te ventrikularne disfunkcije. NT-proBNP i BNP značajno
koreliraju sa NYHA stadijem, debljinom miokarda, indeksom mase lijevog ventrikula,
dimenzijama lijevog atrija te dijastoličkom funkcijom. Vrijednosti NT-proBNP u našoj
ispitivanoj skupini značajno variraju sa standardnom devijacijom od 5860 ng/L, a srednja
vrijednost uvelike premašuje granične vrijednosti (cut-off vrijednosti) (Tablica 2. i 3.). Zhang
i suradnici u svom istraživanju hipertrofične kardiomiopatije navode da osim što su povišene
vrijednosti NT-proBNP-a kod ove dijagnoze, također da pozitivno koreliraju sa simptomima
zatajenja srca, jačinom hipertrofije, dijastoličkom disfunkcijom lijevog ventrikula te imaju
prognostičku vrijednost u smislu predviđanja pojave terminalne faze i ostalih dugoročnih
događaja povezanih sa zatajenjem srca. Fibroza miokarda je glavno obilježje hipertrofične
kardiomiopatije, međutim točan mehanizam povezanosti povišenih natrijuretskih peptida i
fibroze srca ostaje nedovoljno razjašnjen. Prva pretpostavka govori o njihovom pozitivnom i

47
simultanom odnosu koji prati opseg ventrikularne hipertrofije. Fibroza miokarda povećava
krutost komora i dovodi do pasivne dijastoličke disfunkcije koja rezultira povećanjem
koncentracije natrijuretskih peptida. Fibroblasti u srcu vjerojatno luče natrijuretske peptide
kao kompenzatorni mehanizam i odgovor na progresiju fibroze (Zhang i sur., 2016).

Treći biljeg koji smo istraživali jest galektin-3 kao novi modulator srčanog remodeliranja jer
sudjeluje u brojim procesima poput apoptoze, fibroze i upale. U našoj ispitivanoj skupini
srednja vrijednost jest 9,8 ng/ml što ne prelazi preporučenu gornju granicu tj. cut-off
vrijednost (Tablica 2. i 3.). Ipak manji broj pacijenta ima povišene vrijednosti, koje najčešće
prate i povišene vrijednosti ostala dva biljega CA 125 i NT-proBNP. Prema dostupnoj
literaturi odnos galektina-3 i NT-proBNP značajno varira, najčešće pozitivno koreliraju, ili
jedan povećava kliničku korisnost drugog biljega (Hrynchyshyn i sur., 2013). Proučavanjem
patofizioloških procesa zatajenja srca otkriveno je da veliku ulogu u samom razvoju ima i
upala, koja je u svojoj podlozi povezana s aktivacijom makrofaga i razvojem fibroze.
Galektin-3 veže broje ligande kojima sudjeluje u patofiziološkim procesima, prije svega to su
laminin, integrini i kolagen. Također sudjeluje u upalnom odgovoru stanica, potiče
kemoatrakciju monocita i hiperprodukciju makrofaga, što se povezuje i s pojavom
aterosklerotskih plakova. Galektin-3 je prediktor potencijalnih ili budućih kardiovaskularnih i
fibrotičnih procesa. U nekim studijama pripisuju mu prediktivnu vrijednost smrtnosti u
generalnoj populaciji. Galektin-3 jako dobro korelira sa srčanim biljezima izvanstaničnog
matriksa. MMP-2 ima veću kliničku vrijednost od galektina-3 u predviđanju ishoda pacijenata
sa zatajenjem srca (Chang i sur.,2014).

Zatajenje srca jest jedan od glavnih uzroka smrti u svijetu. Iako ne postoji idealan biokemijski
biljeg koji ima 100 % prediktivnu vrijednost sve se više istražuje i testira kombinacija biljega
koji sudjeluju u imunološkom sustavu, proupalnim aktivacijama i endotelnoj funkciji. Berezin
i suradnici u svom članku opisuju pokušaj uvođenja novog prediktivnog „score-a“ odnosno
ocjene kao kombinacije biljega kod zatajenja srca. Kod pacijenata sa kroničnim stabilnim
zatajenjem srca, natrijuretski peptidi, galektin-3 i hsCRP su povezani sa kardiovaskularnim,
ali i svim ostalim uzrocima smrtnosti i zato su korisni za predviđanje prognoze bolesnika.
NT-proBNP i galektin-3 i dalje slove kao glavni indikatori biomehaničkih promjena i
povećanog rizika razvoja zatajenja srca, međutim nužno je naglasiti da ovise o dobi, spolu,
funkciji bubrega, pretilosti i dijabetesu (Berezin i sur.,2015). Iako smo pokazali slabu
korelaciju biljega međusobno, također smo pokazali statistički značaju multiplu korelaciju i
međuovisnost zavisne varijable NYHA stadija i nezavisnih varijabli galektina-3, NT-proBNP

48
i CA 125. Svaka nezavisna varijabla odnosno tri ispitivana biljega, daje svoj doprinos u
procjeni zavisne varijable, NYHA stadija.

Naše istraživanje bazirano je na koncentracijama triju biljega i klasifikaciji prema NYHA

stadiju, dok se u literaturi ovakva istraživanja nalaze s puno više općih podataka o
pacijentima, zbog toga ne možemo očekivati potpuno slaganje s literaturnim podacima,
također ova kombinacija biljega tek postaje sve češća tema istraživanja. Potvrdili smo
povišene vrijednosti ispitivanih biljega kod kardiomiopatija i njihovu korelaciju s NYHA
klasifikacijom. Galektin-3, NT-proBNP i CA 125 mogu biti dobri prognostički pokazatelji
razvoja zatajenja srca i imati kliničku vrijednost ako se interpretiraju u sklopu detaljnih
anamnestičkih podataka te uvidom u povijest bolesti.

49
5. ZAKLJUČCI

Određivanjem koncentracija CA 125, NT-proBNP i galektina-3 u bolesnika koji boluju od

kardiomiopatija različitih stadija možemo zaključiti:
 Koncentracije CA 125, NT-proBNP i galektina-3 bile su povišene kod ispitivanih
pacijenata
 Nije utvrđena međuovisnost CA 125 i NT-proBNP
 Međuovisnost galektina-3 i CA 125 i NT-proBNP nismo dokazali
 NYHA stadij pokazuje slabu povezanost s galektinom-3
 NYHA stadij pokazuje umjereno do dobru povezanost s CA 125
 NYHA stadij pokazuje dobru do izvrsnu povezanost s NT-proBNP
 Matematički model multiple regresije u kojem su uključena sva tri biokemijska
pokazatelja najpouzdanija je metoda za procjenu stadija kardiomoipatije u skladu s
NYHA kriterijem.

50
6. LITERATURA

1. Ahmad T, Felker M. Galectin-3 in Heart Failure: More Answers or More Questions?

Journal of the American Heart Association, 2012; DOI:10.1161/JAHA.112.004374
2. Bielecka-Dabrowa A, Wierzbicka M, Dabrowa M, i Goch A, New methods in laboratory
diagnostics of dilated cardiomyopathy. Cardiology Journal, 2008, 15(4), 388-395
3. Berezin A, Kremzer AA, Martovitskaya YV, Samura TA, Berezina TA, Zulli A, Klimas J,
Kruzliak P. The utility of biomarker risk prediction score in patients with chronic heart
failure. International Journal of Clinical and Experimental Medicine 2015, 8(10): 18255-
18264
4. Bernstein LH Zions MY, Alam ME, Haq SA, Heitner JF, Zarich S, Seamonds B i Berger
S. What is the best approximation of reference normal for NT-proBNP? Clinical levels for
enhanced assessment of NT-proBNP (CLEAN). Journal of Medical Laboratory and
Diagnosis, 2011, 2(2), 16-21
5. Burtis CA, Ashwood ER, Bruns DE, Sawyer BG, Tietz Fundamentals of Clinical
Chemistry, Saunders Elsevier, St. Louis, Missouri, 2008; 353-355
6. Cardiomyopathy, www.heart.org, pristupljeno 14.6.2016
7. Cardiology Explained, http://www.ncbi.nlm.nih.gov/books/NBK2209/, pristupljeno
12.6.2016
8. Chang YY, Chen A, Wu XM, Hsu TP, Liu LYD, Chen YH, Wu YWW, Lin HJ, Hsu RB,
Lee CM, Wang SS, Lo MT, hen MF, Lin YH. Comparison the Prognostic Value of
Galectin-3 and Serum Markers of Cardiac Extracellular Matrix Turnover in Patients with
Chronic Systolic Heart Failure. International Journal of Medical Science, 2014, 11(11),
1098-1106
9. Choosing cut-offs for NT-proBNP, www.acutecaretesting.org, pristupljeno 4.6.2016.
10. Cohn JN, Ferrari R, Sharpe N. Cardiac remodeling- concepts and clinical implications; a
consensus paper from an international forum on cardiac remodeling. American Journal of
Cardiology, 2000, 35, 569-582
11. De Boer RA, Voors AA, Muntendam P, van Glist WH i van Veldhusein DJ. Galectin-3: a
novel mediatorr of heart failure development and progression. European Journal of Heart
Failure, 2009, 11, 811-817
12. Docekal J, Singh DK, Implantable Catdioverter-Defibrillator Discharge in a Patient whith
Dilated Cardiomyopathy: What Is the Mechanism? Cardiac Electrophysiology clinics
Journal, 2016, 8(1), 173-6

51
13. Dodig S, Imunologija, Zagreb, Medicinska naklada 2015, 151, 164
14. Dvornik Š. S09-3: BNP i kardiovaskularni biljezi u hitnoj laboratorijskoj dijagnostici.
Biochemia Medica 2009, 19(l1), 72-73
15. Duman D, Palit F, Simsek E, Bilgehan K. Serum carbohydrate antigen 125 levels in
advanced heart failure: relation to B type natriuretic peptide and left atrial volume.
European Journal of Heart Failure, 2008, 10, 556-559
16. Dumic J, Dabelic S, Flögel, Galectin-3: an open-ended story. Biochimica et Biophysics
Acta, 2006, 1760, 616–635
17. Eroglu S, Bozbas H, Muderrisoglu H. Dijagnostička vrijednost BNP-a kod dijastoličkog
zatajivanja srca. Biochemia Medica, 2008, 18(2), 183-9
18. Filipiak KJ, Folga A, Grabowski MS. Concomitant estimation of NT-pro-BNP and CA
125 for better outcome prognosis in congestive heart failure. European Journal of Heart
Failure Supplements, 2007, 6, 22
19. Hrynchyshyn N, Jourdain P, Desnos M, Diebold B, Funck F. Galectin-3: A new
biomarker for the diagnosis, analysis and prognosis of acute and chronic heart failure.
Archives of Cardiovascular Disease, 2013, 106, 541—546
20. Januzzi JL,Camargo CA, Anwaruddin S, Baggish AL, Chen AA, Krauser DG, Tung R,
Camerson R, Nagurney JT, Chae CU, Lloyed-Jones DM, Brown DF, Foran-Melanson S,
Sluss PM, Lee-Lewandrowski E i Lewandrowski KB. The N-Terminal Pro-BNP
Investigation of Dyspnea in the Emergency Department (PRIDE) Study. American
Journal of Cardiology, 2005, 95, 948-954
21. Kąraca O, Guler GB, Guler E, Gunes HM, Alizade E, Agus HZ, Gol G, Kahveci G,
Esen O, Esen AM, Turkmen M. Serum Carbohydrate Antigen 125 Levels in
Nonischemic Dilated Cardiomyopathy: A Useful Biomarker for Prognosis and
Functional Mitral Regurgitation. Congestive Heart Failure, 2012, 18, 144-150
22. Liu FT, Rabinovich GA. Galectins as modulators of tumor progressiom. Nature Reviews
Cancer, 2005, 5, 29-41
23. Liu YH, D'Ambrosio M, Liao TD, Peng H, Rhaleb NE, Sharma U, Andre S, Gabius HJ,
Carretero OA. N-acetyl-seryl-aspartyl-lysyl-proline prevents cardiac remodeling and
dysfunction induced by galectin-3, a mammalian adhesion/growth-regulatory lectin.
American Journal of Physiology: Heart and Circulatory Physiology 2009, 296, 404-412
24. Miñana G, Palau P, Nuñez J, Sanchis J. The Tumor Marker CA 125 and Heart Failure.
Revisita Espanola de Cardiologia, 2010, 63(10), 1209-1216

52
25. Nägele H, Bahlo M, Klapdor R, Schaeperkoetter D, Rödiger W. CA 125 and its relation
to cardiac function. American Heart Journal, 1998, 137, 6
26. Raimond J, Zimonjic DB, Mignon C, Mattein M, Popescu NC, Monsigny M, Legrand
A. Mapping of the galectin-3 gene (LGALS3) to human chromosome 14 at region
14q21-22. 22. Mamm Genome, 1997, 8, 706-707
27. Raymond I, Groenning BA, Hildebrandt PR, Nilsson JC, Baumann M, Trawinski J,
Pedersen F. The influence of age, sex and other variables on the plasma level of N-
terminal pro brain natriuretic peptide in a large sample of the general population. Heart,
2003, 89, 745-751
28. Santoro F, Ferraretti A, Musaico F, Di Martino L, Tarantino N, Ieva R, Di Biase M i
Brunetti ND. Carbohydrate-antigen-125 levels predict hospital stay duration and adverse
events al long-term follow-up in Takotsubo cardiomyopathy. Internal and Emergency
Medicine, 2015, DOI 10.1007/s11739-016-1393-y
29. Sharma U, Rhaleb NE, Pokharel S, Harding P, Rasoul S, Peng H, Carretero OA. Novel
anti-inflammatory mechanisms of N-acetyl-Ser-Asp-Lys-Pro in hypertnesion-induced
target organ damage. American Journal of Physiology, 2008, 294, 1226-1232
30. Štraus B, Čvorišćec D. Štrausova medicinska biokemija. Biokemija i dijagnostika
zloćudnih tumora. Zagreb, Medicinska naklada, 2009, str. 522-527
31. Thomas L, ed. Clinical laboratory diagnostics. Frankfurt/Main, TH-Books
Verlagsgesellschaft mbH, 1998, str. 114-116, 949-951
32. Uszenski HJ, Booker SM, Goliash IB, Meyer RL, Micheals LM, Peterson KJ, Spriggs
BL, Tempesta BJ. Hypertrophic cardiomyopathy: medical, surgical, and nursing
management. Cardiac electrophysiology clinics Journal, 2016, 8(1), 173-6
33. Varol E, Ozaydin M, Altinbas A, Aslan SM, Dogan A, Dede O. Elevated carbohydrate
antigen 125 levels in hypertrophic cardiomyopathy patients with heart failure. Heart
Vessels 2007, 22, 30-33
34. Zatajivanje srca i kardiomiopatije, MSD priručnik dijagnostike i terapije, 2014;
http://www.msd-prirucnici.placebo.hr, pristupljeno 14.6.2016.
35. Zhang C, Liu R, Yuan J, Cui J, Hu F, Yang W, Zhang Y, Chen Y, Qiao S. Predictive
Values of N-Terminal Pro-B-Type Natriuretic Peptide and Cardiac Troponin I for
Myocardial Fibrosis in Hypertrophic Obstructive Cardiomyopathy. PLoS ONE, 2016,
DOI:10.1371/journal.pone.0146572

53
7. SAŽETAK

Vrijednost galektina-3 i CA 125 kod procjene stadija kardiomiopatija

Kardiomiopatije su bolesti srčanog mišića koje posljedično vode do zatajenja srca.

Uvođenjem novih biokemijskih biljega kao laboratorijskih pretraga želi se poboljšati i ubrzati
dijagnostika bolesti te omogućiti točne i pouzdane podatke. Remodeliranje srca kao podloga
ove bolesti i dalje se istražuje. Brojne varijable utječu na sam razvoj ali i daljnju progresiju
bolesti. Te varijable često se dijele na „svjedoke“ i „krivce“, ovisno o tome jesu li dio uzroka
ili posljedica.
Na uzorku od 65 ispitanika, određene su koncentracije triju biljega: CA 125, NT-
proBNP i galektin-3. Cilj ovog istraživanja bio je potvrditi povišene koncentracije ova tri
biljega kod dijagnoze kardiomiopatija, te istražiti njihovu međuovisnost.
Statističkom obradom dobivenih rezultata potvrđena je međuovisnost CA 125 i NT-
proBNP, dok međuovisnost galektina-3 i preostala dva biljega nije potvrđena. Uočene su
povišene koncentracija svih biljega te njihova korelacija sa NYHA stadijem što potvrđuje
literaturne navode i otvara vrata novim opširnijim istraživanjima o njihovoj kliničkoj
korisnosti kao biljega dijagnoze, prognoze i praćenja terapije. Procjena NYHA stadija na
temelju biokemijskih pokazatelja pouzdana je samo kad se uvrste zajednički sva tri značajna
parametra – NT-proBNP, CA 125 i galektin-3.

54
7.1 SUMMARY

Value of galectin-3 and CA 125 in defining cardiomyopathy stages

Cardiomyopathy refers to diseases of heart muscle and it often leads to heart failure.
Trying to improve diagnosis of disease, laboratoy scientists are developing new biochemistry
markers that can be reliable and precise marker of the disease. Cardiac remodeling is the final
clue that is needed to be more explained. There are many different variables which take part
in development or progression of the cardiomyopathy. That variables also known as
biomarkers are considers as „culprit“ if they play role in development, or as a „bystander“ if
they represents result.

The study included 65 patients with cardiomyopathy. We determined concentrations

of CA 125, NT-proBNP and galectin-3. The aim of the work was to confirm increased
concentration of this there biomarkers in our grupe of patients and to assess their
interdependence.

Statistical analysis of variables confirmed interdependence between CA 125 and NT-

proBNP, but interdependence between galectin-3 and two another variables haven't been
confirmed in this study. We also confirmed elevated concentrations of these biomarkes and
their corelation with NYHA functional classification, which is already established in
literature, and it leads to new, bigger studies of the clincal utility as biomarkes of diagnosis,
prognossis and therapy treatment. Defining NYHA stages based on determination of
biochemistry markers is reliable only if we include together these three relevant variables -
NT-proBNO, CA 125 and galectin-3.

55
 Temeljna dokumentacijska kartica

Sveučilište u Zagrebu Diplomski rad

Farmaceutsko-biokemijski fakultet
Studij: Medicinska biokemija
Zavod za medicinsku biokemiju i hematologiju
Domagojeva 2, 10000 Zagreb, Hrvatska

VRIJEDNOST GALEKTINA-3 I CA 125 KOD PROCJENA STADIJA

KARDIOMIOPATIJA

Katarina Grdiša

SAŽETAK

Kardiomiopatije su bolesti srčanog mišića koje posljedično vode do zatajenja srca.

Uvođenjem novih biokemijskih biljega kao laboratorijskih pretraga želi se poboljšati i ubrzati
dijagnostika bolesti te omogućiti točne i pouzdane podatke. Remodeliranje srca kao podloga ove
bolesti i dalje se istražuje. Brojne varijable utječu na sam razvoj ali i daljnju progresiju bolesti. Te
varijable često se dijele na „svjedoke“ i „krivce“, ovisno o tome jesu li dio uzroka ili posljedica.
Na uzorku od 65 ispitanika, određene su koncentracije triju biljega: CA 125, NT-proBNP i
galektin-3. Cilj ovog istraživanja bio je potvrditi povišene koncentracije ova tri biljega kod
dijagnoze kardiomiopatija, te istražiti njihovu međuovisnost.
Statističkom obradom dobivenih rezultata potvrđena je međuovisnost CA 125 i NT-
proBNP, dok međuovisnost galektina-3 i preostala dva biljega nije potvrđena. Uočene su povišene
koncentracija svih biljega te njihova korelacija sa NYHA stadijem što potvrđuje literaturne navode
i otvara vrata novim opširnijim istraživanjima o njihovoj kliničkoj korisnosti kao biljega
dijagnoze, prognoze i praćenja terapije. Procjena NYHA stadija na temelju biokemijskih
pokazatelja pouzdana je samo kad se uvrste zajednički sva tri značajna parametra – NT-proBNP,
CA 125 i galektin-3.

Rad je pohranjen u Središnjoj knjižnici Sveučilišta u Zagrebu Farmaceutsko-biokemijskog

fakulteta.
Rad sadrži: 57 stranica, 12 grafičkih prikaza, 9 tablica i 35 literaturnih navoda. Izvornik je na
hrvatskom jeziku.
Ključne Galektin-3, CA 125, NT-proBNP, kardiomiopatije, NYHA
riječi:
Mentor: Dr. sc. Nada Vrkić, izvanredna profesorica Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu.
Ocjenjivači: Dr. sc. Nada Vrkić, izvanredna profesorica Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu .
Dr. sc. Roberta Petlevski, izvanredna profesorica Farmaceutsko-biokemijskog
fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Dr. sc. Milena Jadrijević-Mladar Takač, izvanredna profesorica Farmaceutsko-
biokemijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Rad prihvaćen: srpanj, 2016.

56
 Basic documentation card

University of Zagreb Diploma thesis

Faculty of Pharmacy and Biochemistry
Study: Medical Biochemistry
Department of Medical Biochemistry and Hematology
Domagojeva 2, 10000 Zagreb, Croatia

VALUE OF GALECTIN-3 AND CA 125 IN DEFINING

CARDIOMYOPATHY STAGES

Katarina Grdiša

SUMMARY

Cardiomyopathy refers to diseases of heart muscle and it often leads to heart failure. Trying
to improve diagnosis of disease, laboratoy scientists are developing new biochemistry markers that
can be reliable and precise marker of the disease. Cardiac remodeling is the final clue that is
needed to be more explained. There are many different variables which take part in development
or progression of the cardiomyopathy. That variables also known as biomarkers are considers as
„culprit“ if they play role in development, or as a „bystander“ if they represents result.
The study included 65 patients with cardiomyopathy. We determined concentrations of CA
125, NT-proBNP and galectin-3. The aim of the work was to confirm increased concentration of
this there biomarkers in our grupe of patients and to assess their interdependence.
Statistical analysis of variables confirmed interdependence between CA 125 and NT-
proBNP, but interdependence between galectin-3 and two another variables haven't been
confirmed in this study. We also confirmed elevated concentrations of these biomarkes and their
corelation with NYHA functional classification, which is already established in literature, and it
leads to new, bigger studies of the clincal utility as biomarkes of diagnosis, prognossis and therapy
treatment. Defining NYHA stages based on determination of biochemistry markers is reliable only
if we include together these three relevant variables - NT-proBNO, CA 125 and galectin-3.
The thesis is deposited in the Central Library of the University of Zagreb Faculty of Pharmacy and
Biochemistry.

Thesis 57 pages, 12 figures, 9 tables and 35 references. Original is in Croatian language.

includes:
Keywords: Galectin-3, CA 125, NT-proBNP, cardiomyopathy, NYHA

Mentor: Nada Vrkić, Ph.D. Associate Professor, University of Zagreb Faculty of

Pharmacy and Biochemistry

Reviewers: Nada Vrkić, Ph.D. Associate Professor, University of Zagreb Faculty of

Pharmacy and Biochemistry
Roberta Petlevski, Ph.D. Associate Professor, University of Zagreb Faculty of
Pharmacy and Biochemistry
Milena Jadrijević-Mladar Takač, Ph.D. Associate Professor, University of
Zagreb Faculty of Pharmacy and Biochemistry
The thesis was accepted: July 2016.

57
58