SVEUILITE U ZAGREBU

FILOZOFSKI FAKULTET
ODSJEK ZA POVIJEST

Antonio Perkovi

HERALDIKA BATINA PROSTORA DANANJE SISAKOMOSLAVAKE UPANIJE

Diplomski rad

Mentor: dr. sc. Tomislav Galovi

Zagreb, veljaa 2013.

Sadraj
1. Uvod ......................................................................................................................................................... 1
1.1. Prostorno-vremenski okvir te kriteriji istraivanja ....................................................................... 2
1.2. Metoda istraivanja te pregled relevantne historiografije .......................................................... 4
2. Prostor dananje Sisako-moslavake upanije kroz povijest ................................................................. 11
2.1. Crkveni posjedi na podruju dananje Sisako-moslavake upanije ........................................ 15
3. Grbovnice plemstva s prostora dananje Sisako-moslavake upanije ................................................. 19
3.1 Grbovnice Gradskog muzeja Sisak .............................................................................................. 19
3.2. Grbovnice Dravnog arhiva u Sisku............................................................................................ 26
3.3. Grbovnica Arhiva HAZU ............................................................................................................. 30
3.4. Grbovnice Hrvatskog dravnog arhiva ....................................................................................... 32
4. Grbovi koji se nalaze ili su se nalazili u fizikom obliku na prostoru dananje Sisako-moslavake
upanije ................................................................................................................................................ 34
4.1. Sauvani grbovi obitelji Erddy ................................................................................................. 34
4.2 Sauvani grbovi obitelji Zrinski ................................................................................................... 36
4.3. Sauvani grb obitelji Roh de Deche ........................................................................................... 39
5. Plemike obitelji s posjedima na prostoru dananje Sisako-moslavake upanije i njihovi grbovi ........ 40
5.1. Obitelj Alapi ............................................................................................................................. 40
5.2. Obitelj Baboni, odnosno Blagajski ............................................................................................ 42
5.3. Obitelj Baka, odnosno Erddy .................................................................................................. 47
5.4. Obitelj Bani od Lendave ........................................................................................................... 51
5.5. Obitelj Batthyny ....................................................................................................................... 52
5.6. Obitelj Berislavi Grabarski ........................................................................................................ 53
5.7. Obitelj Brankovi ....................................................................................................................... 55
5.8. Obitelj Cudar ............................................................................................................................. 56
5.9. Obitelj upor ............................................................................................................................. 57
5.10. Obitelj Drgfi ........................................................................................................................... 60
5.11. Obitelj Egervarski..................................................................................................................... 61
5.12. Obitelj Farkai ........................................................................................................................ 62
5.13. Obitelj Krkih knezova Frankopana ......................................................................................... 63
5.14. Obitelj Gising ........................................................................................................................... 67
5.15. Obitelj Gregorijanec ................................................................................................................ 69

5.16. Obitelj Henningh od Susedgrada ............................................................................................. 71

5.17. Obitelj Hermanffy od Grebena ................................................................................................ 72
5.18. Obitelj Hrvatini, odnosno Latkfy ............................................................................................ 73
5.19. Obitelj Hri ............................................................................................................................. 76
5.20. Obitelj Impri ........................................................................................................................... 77
5.21. Obitelj Jelai od Bievia ........................................................................................................ 78
5.22. Obitelj Kaniki .......................................................................................................................... 80
5.23. Obitelj Katelanovi ................................................................................................................. 82
5.24. Obitelj Keglevi ........................................................................................................................ 83
5.25. Obitelj Moroviki, odnosno Marti ......................................................................................... 85
5.26. Obitelj Pekri od Petrovine........................................................................................................ 87
5.27. Obitelj Peranski ....................................................................................................................... 88
5.28. Obitelj Roh od Deche ............................................................................................................... 90
5.29. Obitelj Svetaki ........................................................................................................................ 91
5.30. Obitelj iinaki od iinca ....................................................................................................... 93
5.31. Obitelj Ugrinovi od Roga ........................................................................................................ 94
5.32. Obitelj Zalathnoky ................................................................................................................... 95
5. 33. Obitelj Zrinski .......................................................................................................................... 96
5.34. Ostali plemii ......................................................................................................................... 101
6. Grbovi zagrebakih biskupa s prostora dananje Sisako-moslavake upanije ................................... 103
6.1. Grbovi crkvenih redova na podruju dananje Sisako-moslavake upanije ......................... 106
6.1.1. Red sv. Pavla prvog pustinjaka (pavlini) ................................................................................ 106
6.1.2. Cistercitski red ...................................................................................................................... 107
7. Razmatranje heraldike batine prostora dananje Sisako-moslavake upanije ............................... 108
8. Zakljuak ............................................................................................................................................... 118
9. Prilozi .................................................................................................................................................... 122
9.1. Prijepis grbovnice Maksimilijana II. nekom Benediktu, Poun 16. listopada 1569. godine ...... 122
9.2. Prijepis grbovnice Rudolfa II. Ivanu Buiu, Prag 29. oujka 1602. .......................................... 125
9.3. Prijepis grbovnice Ferdinanda II. Pavlu Matlekoviu, Be 16. kolovoz 1628. godine .............. 128
9.4. Prijepis grbovnice Ferdinanda III. Andriji Mihaljeviu, Poun 8. travnja 1949. ........................ 131
9.5. Prijepis grbovnice Ferdinanda III. Gvozdanu Vukiu, 17. studeni 1656. godine ..................... 134
9.6. Prijepis grbovnice Rudolfa II. Blau Prieku, Be 14. lipnja 1578. godine ................................ 137
9.7. Prijepis grbovnice Ferdinanda III. Mihaelu Sokoloviu, Linz 27. srpnja 1648. .......................... 140
9.8. Prijepis grbovnice Rudolfa II. Ivanu Kitoniu od Kostajnice, Prag 13. travnja 1590. ................ 143
ii

9.9. Prijepis grbovnice Rudolfa II. Jurju Mesariu, Poun 21. travnja 1578. godine ........................ 146
10. Popis slika ........................................................................................................................................... 149
11. Popis priloga ....................................................................................................................................... 152
12. Saetak................................................................................................................................................ 153
13. Summary............................................................................................................................................. 154
14. Bibliografija ......................................................................................................................................... 155
14.1. Izvori ...................................................................................................................................... 155
14.2. Objavljeni izvori ..................................................................................................................... 155
14.3. Literatura ............................................................................................................................... 155
14.4. Web-stranice ......................................................................................................................... 164

iii

1. Uvod
Heraldika kao jedna od svjetski popularnih pomonih povijesnih znanosti u
posljednjih nekoliko desetljea, tonije od devedesetih godina prolog stoljea, ponovno
doivljava svoj uspon na prostoru Republike Hrvatske, ne samo kao znanstvena disciplina ili
interesno podruje kojim se bave mnoge povjesniarke i povjesniari, ve i mnogi drugi
samouki heraldiari. Vrijednost heraldike ne nalazi se iskljuivo u samoj disciplini i podruju
kojime se bavi, ve i u njenoj otvorenosti te lakoi nadopunjavanja i suradnje s ostalim
disciplinama i podrujima unutar povijesnih znanosti. ak i u nastavi povijesti heraldika,
odnosno grboslovlje, nudi pregrt prilika za pribliavanje i obradu pojedine problematike
unutar nastavnog predmeta povijesti, od kojih se uvelike istie mogunost istraivanja
zaviajne povijesti kroz prouavanje heraldike batine odreenog kraja.
Ovaj rad pokuat e prikazati heraldiku batinu prostora dananje Sisakomoslavake upanije. Prvi dio rada obuhvaa poblie definiranje teme rada poput prostornog i
vremenskog okvira te kriterije i sam nain istraivanja teme, pregled historiografije i prikaz
odreenih karakteristika prostora upanije u prolosti, vanih za razumijevanje teme, ali i
konanog rezultata ovog rada. Sredinji dio rada sastoji se od dvije glavne cjeline u kojima e
biti prikazana heraldika batina prostora dananje Sisako-moslavake upanije u
doslovnom, ali i irem shvaanju. Zavrni dio ovog rada ini autorov pokuaj analize
izloenog heraldikog znakovlja i specifinosti vezanih uz isto te zakljuak i prilozi.
Cilj ovog rada nije nuno tek prikazati heraldiku batinu spomenutog prostora,
pokuati ostvariti analizu iste te ponuditi objanjenje za krajnji rezultat, ve i pomoi
kristaliziranju odreenih pitanja za odgovarajua podruja povijesne znanosti koja e
zasigurno u novim istraivanjima dodatno obogatiti i nadopuniti shvaanje i poznavanje
povijesti prostora Sisako-moslavake upanije.

1.1. Prostorno-vremenski okvir te kriteriji istraivanja

Prvi problem prilikom istraivanja teme ovog rada bilo je valjano definiranje
prostornog okvira unutar kojega e se rad kretati. Naizgled je problematino koritenje
termina Sisako-moslavaka upanija koji pripada i oznaava pojam koji se nalazi i koji je
vezan iskljuivo za nacionalnu suvremenu povijest, iz razloga to je koritenje moderne
terminologije

prilikom

prouavanja

srednjovjekovne

ranonovovjekovne

povijesti

metodoloki neispravno. Unato tome ili ba zbog toga, autor ovog rada miljenja je da
ukoliko prostorni okvir rada promotrimo drei na umu neto ire vremensko razdoblje koje
ovaj rad obuhvaa, moemo nai opravdanje za koritenje pojma Sisako-moslavaka
upanija u neto iroj varijanti prostor dananje Sisako-moslavake upanije.
Budui da je tema ovog rada usko vezana za heraldiku, kao poetna toka istraivanja
ovog rada uzeta je pojava prvih grbova na hrvatskom povijesnom prostoru u 13. stoljeu, s
koncem 17. stoljea kao zakljunom tokom, budui da se tek s dolaskom kraljeva
habsburke dinastije na ugarsko-hrvatsko prijestolje i intenziviranjem sukoba s Osmanlijama,
poinju izdavati grbovnice u znatno veoj mjeri nego u prethodnim razdobljima.
Prostor na koji je ovaj rad usredotoen je prostor koji danas obuhvaa Sisakomoslavaka upanija, odnosno prostor Banije, Zrinske gore, dijelova Moslavake i Petrove
gore, Donjeg Pokuplja i Pounja, Sisake i Moslavake Posavine.

Radi ekonominosti,

potrebno je bilo pronai krai pojam ili sintagmu koja bi objedinila sve spomenute
mikroregije. Gledajui u prolost za rjeenjem, evidentno je da je spomenuti prostor, odnosno
prostor dananje Sisako-moslavake upanije, kroz prolost bio vrlo aktivno podruje na
kojemu su se smjenjivali razliiti organizacijski i teritorijalni oblici uprave te je ini se jedina
konstanta upravo ta promijenjivost. Drugi zajedniki element bilo bi znatno podruje koje je
pripadalo nekom od oblika crkvene jurisdikcije, no niti on za svoga vrhunca u 13. stoljeu
nije obuhvaao itav prostor koji se promatra u ovome radu. Sama opirnost vremenskog
okvira povezuje razvijeni i kasni srednji vijek s ranim novim vijekom te i na taj nain oteava
pronalazak i usklaivanje poveznica.
Stoga, autor ovog rada primoran je koristiti sintagmu prostor dananje Sisakomoslavake upanije, no ne u pogrenom smislu traenja ili preslikavanja neke upanije koja
u vremenu koje ovaj rad obuhvaa nije postojala, ve kao svojevrsno ekonomino rjeenje ili
kraticu, koja odreuje sav prostor koji ovaj rad obuhvaa te koji danas obuhvaa teritorijalna
cjelina po imenu Sisako-moslavaka upanija. Idejni oslonac tome odabiru je djelo
Goroslava Otria i grupe autora Monumenta Heraldica koje sadri izbor iz heraldike batine
2

Primorsko-goranske upanije. Isto djelo je vrijedan katalog heraldike batine u svim njenim
oblicima, od grbovnica do ukrasa, to se nalazi na prostoru koji obuhvaa tono odreena
upanija.
Autor ovog diplomskog rada pokuat e izloiti dakle heraldiku batinu pronaenu
na, i koja pripada, prostoru dananje Sisako-moslavake upanije, bilo u uem smislu u
obliku grbovnica i materijalnih ostataka, te u irem smislu u obliku ponajvie grbova
plemikih obitelji.
Osnovni kriteriji kojima se autor vodio prilikom prouavanja izvorne grae i literature
jesu:
1) u rad se uvrtava pojedinac, odnosno plemika obitelj, koji grb (i plemstvo) stjee
grbovnicom, a ivio je unutar prije odreenog prostorno-vremenskog okvira;
2) u rad se uvrtava plemika obitelj ije je heraldiko obiljeje pronaeno na prostoru
dananje upanije u obliku diplomatikog, sfragistikog, epigrafikog ili numizmatikog
izvora, a ivjela je unutar prije odreenog prostorno-vremenskog okvira;
3) u rad se uvrtava plemika obitelj koja je unutar prije odreenog prostornovremenskog okvira obitavala na nasljednom ili steenom posjedu na podruju dananje
upanije, a o kojoj postoje heraldiki podaci;
4) u rad se uvrtavaju oblici crkvene heraldike crkvenih organizacija koji je unutar
prije odreenog prostorno-vremenskog okvira drao posjede na podruju dananje upanije, a
o kojem postoje heraldiki podaci.

1.2. Metoda istraivanja te pregled relevantne historiografije

Prema B. Zmajiu, heraldika je pomona povijesna znanost koja se bavi postankom,
razvojem i umjetnikom izradom grbova (od njihove prve pojave od poetka 12. stoljea do
danas).1 Korijeni pojma heraldika izvode se iz germanske rijei Herald koja je oznaavala
glasnika feudalca,2 koju pak dovode u vezu s rijeju harivisio, ili hariovald/hariwald koja je
oznaavala pojedinca upoznatog sa simbolima bogova i rodova. 3 Rije grb ulazi u hrvatski
jezik kao slavenizirani oblik njemake rijei Erbe.4
Opeprihvaena definicija grba, takoer prema Zmajiu, kae da su grbovi obojeni
znakovi, odnosno likovi koji se najprije javljaju na titovima ratnika i postupno postaju
njihovi trajni simboli, a zatim nasljedni simboli njihovih potomaka. 5 Grbovi e nakratko biti
svojstvo iskljuivo plemstva, a vrlo brzo grbovi e se dodijeljivati i gradovima, graanima,
cehovima, korporacijama te ustanovama.
Kao to je spomenuto, najraniji grbovi se javljaju u 12. stoljeu kao posljedica
kriarskih ratova tako to su prvi grbovi nastali od simbola kojima su plemii oznaavali sebe,
ali i sebi pripadajue trupe radi lakeg raspoznavanja na bojitu. Naravno da uporaba simbola
u ratovanju ima dugotrajnu povijest, no u srednjem vijeku u Europi se prvi put dogaa da ti
simboli postaju nasljedna batina potomaka njihovog prvog korisnika. Zbog sudjelovanja u
Prvom kriarskom ratu, prvi grbovi se javljaju u Zapadnoj i Srednjoj Europi, tonije
Francuskoj, Njemakoj, Engleskoj i Italiji. Pojava grbova na hrvatskom povijesnom prostoru
dovodi se u vezu s prekomorskim talijanskim, a zatim i austrijskim (odnosno njemakim)
utjecajima u 13. stoljee.6 Nikako ne valja smetnuti s uma ni sudjelovanje ugarsko-hrvatskog
kralja Andrije II. u kriarskom ratu s ime bi se takoer moglo povezati stjecanje grbova
barem slavonskoga plemstva.
Budui da su najstariji grbovi u sutini bili simboli na titu, prvi grb inio je samo tit
sa simbolom u sebi. Kasnije, osnovni elementi grba postaju jo i kaciga s ukrasom te plat
(odreeno vrijeme to je bila i vrpca oko kacige toenica, no ona se s izmakom srednjeg
vijeka polako gubi). Od ostalih elemenata grbova tu su uvari grba, zastave, gesla, redovi,
ordeni, zastori. Boje, odnosno tinkture koje se koriste u heraldici su crvena, plava, crna,
1

Zmaji 1996, 13., iako se Zmajieva definicija uzima kao standard, postoji vie razliitih definicija
heraldike.
2
Isto; Brajkovi 1995, 44.; Galovi, Filipovi 2008, 162.
3
Brajkovi 1995, 44; Galovi, Filipovi 2008, 162.
4
Zmaji 1996, 14.; Brajkovi 1995, 44.
5
Zmaji 1996, 14.; Brajkovi 1995, 44.
6
Zmaji 1996, 14.

zelena te metali zlatno i srebrno. Rjee se koriste naravne boje (boja krzna, boja koe) te
ljubiasta.
Prve grbove plemii uzimaju sami, dok kasnije to postaje iskljuivo pravo vladara.
Budui da se ranije plemstvo osim batinjenjem rodovskih posjeda, stjecalo kraljevskim ili
velikakim darovnicama, isprva su plemii sami birali simbole koje e uiniti svojim
grbovima. Kasnije s pojavom grbovnica, odnosno litterae armales, vladar daruje istim
dokumentom plemiki status i grb pojedincu, odnosno obitelji ili gradu. U skladu s time
postoje sluajevi da je pojedincu od strane nekog velikaa udijeljen posjed kojim stjee
plemiki status, ali jo uvijek nema svoj grb dok ga ne zatrai i primi od vladara.
Heraldika se na hrvatskom povijesnom prostoru obino dijeli na dva razdoblja, prvo
od pojave prvih poznatih grbova do 1527. godine te drugo razdoblje od 1527. do 1918.
godine.7 Prvi poznati grbovi na hrvatskom povijesnom prostoru javljaju se sredinom 13.
stoljea na peatima banova te gradova, a kasnije i na banovcima. Tako npr. je poznat grb
bana Opaja iz plemena Gut-Keled iz 1239. godine. Prvi potpuni grb sa titom, kacigom s
ukrasom i platom je iz 1307. godine, a pripadao je banu Pavlu I. ubiu. Najstariji poznati
grbovi gradova su oni Raba i Senja iz 14. stoljea.8 Najstarija poznata grbovnica je iz 1409.
godine podijeljena od strane kralja Sigismunda Nikoli i Ladislavu Garazda. 9 Iz prvog
razdoblja poznati su nam takoer grb (dananje) Dalmacije iz 14. stoljea, grb Slavonije iz
grbovnice iz 15. stoljea te na samom kraju razdoblja grb Hrvatskog kraljevstva iz Cetinske
isprave. U drugom razdoblju prevladavaju grbovnice, a kraljevi iz habsburke dinastije uvode
vie plemike asti poput barunstva i grofovstva. Za drugo razdoblje karakteristino je i to da
su se grbovnice dodijeljivale za zasluge prilikom vojne slube u Vojnoj krajini, a spadale su u
austrijsko plemstvo10 za razliku od plemstva i grbovnica koje su podijeljivane na prostoru
Ugarsko-hrvatskog kraljevstva, a pripadale su ugarsko-hrvatskom plemstvu.
U sklopu istraivanja najvea panja posveena je odgovarajuim arhivskim
fondovima Dravnog arhiva u Sisku, Arhiva HAZU, Hrvatskog dravnog arhiva, Hrvatskog
povijesnog muzeja, Gradskog muzeja Sisak te Arheolokog muzeja u Zagrebu. Najvei broj
izvora relevantnih za temu istraivanja, u obliku grbovnica, pronaeno je u Dokumentarnoj
zbirci 1 Gradskog muzeja Sisak gdje se uva pet grbovnica podijeljenih pojedincima iz
vremena od druge polovice 16. stoljea do druge polovice 17. stoljea. U Dravnom arhivu u
Sisku pronaene su grbovnice dviju obitelji sa ireg sisakog podruja. Pretraivanje fonda
7

Zmaji 1945, 44.

Brajkovi 1995, 48.
9
Atlagi 1982, 10.
10
Brajkovi 1995, 49.
8

Armales Arhiva Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti rezultiralo je tek jednom

grbovnicom za koju se moe sa sigurnou ustanoviti da odgovara prostorno-vremenskom
okviru rada, dok se za jo tri primatelja grbovnica u istom fondu to ne moe sa sigurnou
tvrditi. Hrvatski dravni arhiv u sklopu fonda Zbirka grbovnica/Armales sadri takoer tek
jednu grbovnicu za ijeg se su-primatelja moe tvrditi da je sa ireg sisakog podruja. to se
tie grbovnica koje se uvaju u Hrvatskom povijesnom muzeju, do sada nije pronaen niti
jedan primjerak koji bi odgovarao prostorno-vremenskom okviru rada. Problem koji se javio
prilikom prouavanja izvorne grae fondova arhivskih i muzejskih ustanova bio je taj da dio
primatelja grbovnica uza se nema ni na koji nain oznaeno rodno mjesto ili posjed koji je ta
osoba (odnosno njegovi potomci) drala te ga je time bilo teko prostorno locirati i odrediti
odgovara li prostornom okviru rada. Sekundarni izvori u obliku otisaka peata na
dokumentima, kamenih reljefa i novca pronaeni su u neto manjem obujmu od grbovnica.
Dravni arhiv u Sisku, Arhiv HAZU i Hrvatski dravni arhiv sadre nekoliko primjera otisaka
peata koji se uvaju zasebno ili na pripadajuim dokumentima. Bogate numizmatike zbirke
novca pronaenog, ali i novca kovanog na prostoru dananje Sisako-moslavake upanije,
nalaze se u sklopu numizmatikih zbirki Arheolokog muzeja u Zagrebu, Muzeja Slavonije te
Gradskog muzeja Sisak. Nadgrobna ploa s pretpostavljenim grbom obitelji Roh de Deche
dio je zbirke Hrvatskog povijesnog muzeja, dok se nadgrobna ploa Nikole III. Zrinskog
nalazila dugo vremena in situ u Zrinu.
O heraldikoj batini na prostoru dananje Sisako-moslavake upanije gotovo da i
ne postoje radovi, barem ne oni koji se tom temom na izravan nain bave ili nude odreeni
sintetski pregled. Unato tome, temi se neizravno pristupa kroz radove openitije heraldike
provenijencije, radovima o plemstvu te radovima o zaviajnoj povijesti koji obuhvaaju
monografije i zbornike o gradovima, manjim mjestima, mikroregijama, obrambenoj
arhitekturi te bitkama.
Glavna litetatura u ovom istraivanju bilo je djelo Ivana Bojniia Der Adel von
Kroatien und Slavonien, odnosno njegov pretisak iz 1995. godine u izdanju Golden
Marketinga u Zagrebu. Bojniievo djelo unato tome to je svjetlost dana ugledalo prije vie
od stotinu godina, i dan danas je najvanije heraldiko ostvarenje domae heraldike koje je
unato odreenim manjim manama jo uvijek i te kako relevantno na podruju heraldike i
plemstva. Glavna primjedba Bojniiu je to nije uvrstio znatan broj nositelja njemakog
plemstva, odnosno plemstva Sv. Rimskog Carstva. Drugo vano djelo koriteno je
interaktivna karta Pla Engela Hungary in Late Middle Ages na PC CD ROM mediju koja je
osim identificiranju posjeda i njihovih vlasnika (a koje je sam Pl Engel izvrio), posluila i
6

povezivanju pojedinaca s njihovim posjedima u sluajevima kada bi autoru ovog rada bio
poznat tek njihov plemiki pridjevak ili lociranju posjeda kada bi se tijekom istraivanja
otkrilo ime posjeda, ija lokacija nije nuno otprije poznata. Engel je u tom djelu prikazao
presjek Ugarsko-hrvatskog kraljevstva u kasnom srednjem vijeku, zabiljeivi stanje posjeda
tijekom tri odreene godine 1382., 1439. i 1498. godine. Svojevrsnu kritiku odreenih
Engelovih rjeenja pri lociranju posjeda na irem moslavakom podruju izrazila je Silvija
Pisk u svojoj magistarskoj disertaciji.11 Ostala djela koja su pomogla identificiranju plemia
koji odgovaraju prostorno-vremenskom okviru rada su Popisi i obrauni poreza u Hrvatskoj u
XV. i XVI. stoljeu Josipa Adameka i Ivana Kampua te Bojniiev Series nobilium quorum
litterae armales in general. congregationibus regnorum Croatiae, Slavoniae et Dalmatiae
publicatae et acceptatae sunt a. 1557-1848. u kojemu objavljuje popis plemia ije su
grbovnice proglaene i o emu postoje sauvani podaci u zapisnicima sabora.
Djelo Grbovi, grbovnice, rodoslovlja. Katalog zbirke grbova, grbovnica i rodoslovlja
Vlaste Brajkovi u izdanju iz 1995. godine sadri izvornu grau iz fundusa Hrvatskog
povijesnog muzeja te je proireno podacima o pojedinim obiteljima ije je heraldiko
znakovlje prikazano. Viktor Antun Duiin u suradnji s grupom autora objavio je Heraldiki
zbornik Zbornik plemstva u Hrvatskoj, Slavoniji, Dalmaciji, Bosni i Hercegovini,
Dubrovniku, Kotoru i Vojvodini u dvije knjige, prvu 1938. godine koja je obuhvaala obitelji
A H, te prvi svezak druge knjige 1939. godine koja je obuhvaala obitelji I J. U tim
djelima, Duiin se za heraldiku kopnene Hrvatske oslonio veinom na raniji rad Sakscinskog,
odnosno Bojniia. Heraldiki zbornik nastao je kao svojevrstan nasljednik periodikog lista
Glasnik heraldike iji je Duiin bio urednik., a koji je izlazio u dva godita 1937. i 1938.
Osim Glasnika heraldike, poetkom 20. stoljea izlazio je asopis Vitezovi koji do danas
ostaje jedini i najbolji struni asopis koji se bavio heraldikom tematikom. Opirnu analizu i
prikaz Glasnika heraldike te Vitezovia donosi Tomislav Galovi u svome lanku Hrvatska
heraldika periodika: Vitezovi i Glasnik heraldike. Spomenuti je u suradnji s Emirom
Filipoviem autor do sada najdetaljnije bibliografije koja je obuhvatila relevantne naslove
heraldike tematike s podruja Republike Hrvatske te Republike Bosne i Hercegovine. Bartol
Zmaji, jedan od vodeih hrvatskih heraldiara 20. stoljea, osim ranije spomenutog
prirunika, autor je nekoliko vrijednih djela s podruja heraldike. U lanku Razvitak heraldike
u banskoj Hrvatskoj donosi do tada najdetaljniji pregled razvoja heraldike znanosti na
podruju tadanje banske Hrvatske, a u lanku Grbovi zagrebakih biskupa i nadbiskupa

11

Pisk 2007, 7-8.

obrauje heraldiko znakovlje zagrebakih biskupa od najranije pojave grbova do

suvremenog doba. Heraldikom batinom Krkih knezova pozabavio se u lanku u zborniku
Grbovi Krkih knezova, kasnije Frankopana. U svojemu djelu Krki knezovi Frankapani.
Knjiga prva. Od najstarijih vremena do gubitka otoka Krka (od god. 1118. do god. 1480.,
Vjekoslav Klai je u sklopu bogatih priloga iznio i nekoliko fotografija te skica koje prikazuju
sauvane primjerke grbova Krkih knezova, odnosno Frankopana. O grbu velikake obitelji
Zrinskih pisao je i Bojnii u lanku Grb knezova Zrinjskih. Grbove obitelji Babonia,
kasnijih Blagaja, obradio je Ljudevit Thalloczy u svome djelu Historika istraivanja o
plemenu gorikih i vodikih knezova. U posljednjem desetljeu s obitelji Babonia, odnosno
Blagaj, bavio se i Hrvoje Kekez koji je uz lanke o istoj obitelji, obranio i doktorsku
disertaciju Plemiki rod Babonia do kraja 14. stoljea, u kojoj je osim kritike
Thalloczyjevog rada iznio i odreena nova saznanja o Baboniima. U sklopu disertacije
pruio je i vrlo detaljan pregled heraldike batine obitelji Baboni. Podatke o pojedinim
plemiima i njihovim obiteljima te prikaze njihovih grbova nalazimo i u Hrvatskom
biografskom leksikonu u njegovih do sada izdanih sedam svezaka. U sklopu knjige Kutina:
povijesno-kulturni pregled s identitetom dananjice nalazi se lanak Istaknuti lanovi iz
obitelji Erddy s posebnim osvrtom na grad Kutinu Agneze Szabo u kojemu autorica osim
pregleda povijesti obitelji Erddy donosi i par slika grbova za koje se posluila graom
Hrvatskog povijesnog muzeja. Graom istog posluila se i Dubravka Pei aldarovi koja u
Zborniku Moslavine VII-VIII. u lanku Moslavaki kraj u heraldikom fundusu Hrvatskog
povijesnog muzeja prikazuje izbor iz spomenutog fundusa koji se odnosi na plemike obitelji
s moslavakog podruja, ali i grbove gradova te upanija. Zorislav Horvat u svojoj knjizi
Heraldiki titovi gotike arhitekture kontinentalne Hrvatske obrauje sve sauvane primjere
heraldikih titova gotike arhitekture kopnene Hrvatske te iznosi i nekoliko primjeraka
pronaenih na podruju Sisako-moslavake upanije. Sliku i opis grba obitelji Berislavia
Grabarskih donosi Marija Karbi u svojoj doktorskoj disertaciji Rod Boria bana. Primjer
plemikog roda u srednjovjekovnoj Poekoj upaniji. pri emu se poput mnogih autora
oslonila na Bojniiev prikaz i opis spomenutog grba.
O plemikim obiteljima koje nalazimo na podruju dananje Sisako-moslavake
upanije pisali su mnogi drugi autori, no u svojim djelima nisu posveivali panju grbovima.
Osim Marije Karbi, o Berislaviima je pisao i Matija Mesi iji se rad Pleme Berislavia

nalazi u pretisku iz 2000. godine te Pavao Maek i Ivan Jurkovi,12 koji je u svojoj doktorskoj
disertaciji obradio problematiku migracije plemstva pred osmanskom ugrozom. O uporima
Moslavakim pisali su Zrinka Nikoli Jakus, Marko Bedi te Pavao Maek. Marko Bedi
autor je mnogih lanaka koji tematiziraju plemiku obitelj Erddy, a bavio se i zaviajnom
povijesti Moslavine.13 Plemiki rod Gisingovaca, koji su se u razvijenom srednjem vijeku
sukobljavali s Baboniima i izgubili svoj utjecaj na prostoru dananje Sisako-moslavake
upanije, obradila je Marija Karbi u svome lanku Gisingovci ugarsko-hrvatska velikaka
obitelj njemakog podrijetla. Obitelj Zrinski u svojim su djelima problematizirali Vjekoslav
Klai, Nataa tefanac, Zorislav Horvat, Milan Kruhek, 14 Kreimir Regan, dok je Radoslav
Lopai u svojoj knjizi Oko Kupe i Korane panju posvetio roacima Zrinskih, plemiima
Peranskima. Plemii Svetaki, plemiki rod koji je drao posjede na samom istonom rubu
prostornog okvira ovog rada, problematizirani su u lanku Vjekoslava Klaia Plemii Svetaki
ili Nobiles de Zempche koji ni do danas nije nadmaen u svojoj detaljnosti i relevantnosti.
Uz spomenute radove o plemikim obiteljima, razni drugi zbornici, lanci i
monografije problematiziraju pojedine krajeve, gradove, mikroregije te ulaze u prostorni
okvir ovog rada. O prostoru dananje Sisako-moslavake upanije kroz povijest posredno je
pisano u knjizi Hrvatske upanije kroz stoljea.15 U svojemu diplomskom radu, Vedran
Klauer analizira sliku plemstva Zagrebake upanije tijekom vladavine Ludovika
Anuvinca, dok o Krievakoj upaniji u srednjem vijeku piu Marko Jerkovi 16 te Tams
Plosfalvi.
Mirela Slukan Alti17 potpisuje dvije vrijedne monografije iz skupa Povijesni atlas
gradova, tonije II. svezak: Sisak i IV. svezak: Hrvatska Kostajnica. O prostoru i povijesti
ovih krajeva pisano je i u zbornicima Kutina: povijesno-kulturni pregled s identitetom
dananjice, Hrvatska Kostajnica (1240. 2000.), Osam stoljea untia 1211 2011,
Antiquam Fidem, Dvor na Uni, Glina: glinski kraj kroz stoljea, knjizi Povijest grada
Petrinje te seriji Petrinjski zbornik. Unato tome to je Turopolje i njegova povijest tema za
sebe, u svom najirem opsegu Turopolje obuhvaa i najsjevernija mjesta Sisako-moslavake
12

Jurkovi, Ivan. 2002. Raseljena plemika obitelj za osmanske ugroze: primjer Berislavia de Wehreka de
mala Mlaka (Dio prvi: Stjepan Berislavi Vrhriki i Malomlaki); 2003. Raseljena plemika obitelj za
osmanske ugroze: primjer Berislavia de Werhreka de Mala Mlaka. (Dio drugi Nasljednici Stjepana
Berislavia tijekom 16. st.).
13
Bedi, Marko. 1992. Moslavina od XII-XVI stoljea.; 1996. Velikaka obitelj Erdody: uspon i pad.;
2003. Hrvatska velikaka obitelj Erdody: (Erdody de Monyorokerek et Monoszlo).
14
Kruhek, Milan. 1999. Posjedi i gradovi obitelji Zrinskih i Frankopana.
15
Goldstein 1996.
16
Jerkovi, Marko. 2008. Plemstvo Krievake upanije u srednjem vijeku uvod u problematiku i
historiografski pregled.
17
Slukan Alti, Mirela (ur.). 2001. Razvoj i prostorna organizacija srednjovjekovne Kostajnice.

upanije poput Lekenika i Peenice, stoga svakako treba spomenuti vano djelo Emilija
Laszowskog Plemenita opina Turopolje. Valja spomenuti i periodiku koja nerijetko sadri
lanke koji se bave povijeu zaviaja Zbornik Moslavine i Kaj: asopis za knjievnost,
umjetnost i kulturu. Uz lanke u prije spomenutim publikacijama, o povijesti Moslavine i
moslavakog prostora pisala je Silvija Pisk u ve spomenutom magisteriju i doktorskoj
disertaciji. Autori mnogih radova o obrambenoj arhitekturi prostora dananje Sisakomoslavake upanije su Milan Kruhek 18 te Branko Nadilo koji gotovo u svakom broju
asopisa Graevinar objavljuje lanke koji tematiziraju obrambenu arhitekturu hrvatskih
povijesnih zemalja.19
O posjedima pojedinih oblika crkvene vlasti na prostoru dananje Sisako-moslavake
upanije govora nalazimo izmeu ostaloga u zborniku Zagrebaka biskupija i Zagreb: 1094.
1994.: zbornik u ast kardinala Franje Kuharia, knjizi Ante Gulina Hrvatski
srednjovjekovni kaptoli: loca credibilia sjeverne i sredinje Hrvatske, lancima Adameka
Nemiri na posjedima topuske opatije sredinom XVI. st., Ania Cistercitska opatija u
Topuskom do pretvaranja u komendu, Buturca Popis upa zagrebake biskupije 1334. i 1501.
godine, Dobroni Viteki redovi templari i ivanovci u Hrvatskoj, Kekeza Cistercians and
nobility in medieval Croatia: the Babonii kindred and monasteries of Topusko (Toplica) and
Kostanjevica (Landstrass) in the 13th and early 14th centuries i Ivana Tkalia Cistercitski
samostan u Topuskom.
Konani rezultat istraivanja dobiven je usporeivanjem i nadopunjavanjem podataka
iz Der Adel von Kroatien und Slavonien (u daljnjem tekstu DAKS), Popisi i obrauni poreza
u Hrvatskoj u XV. i XVI. stoljeu, Series nobilium quorum litterae armales in general.
congregationibus regnorum Croatiae, Slavoniae et Dalmatiae publicatae et acceptatae sunt
a. 1557-1848, interaktivne mape Hungary in the Late Middle Ages i grae arhiva, dobivi
time odreen broj plemenitih pojedinaca i plemikih obitelji koji su od 13. do 17. stoljea
ivjele ili drale posjed na podruju koje danas obuhvaa Sisako-moslavaka upanija. Za
dio prije navedenih uspjelo se pronai dokaze njihove heraldike batine u izvornom fizikom
18

Kruhek, Milan. 1995. Krajike utvrde i obrana hrvatskog kraljevstva tijekom 16. stoljea.; 2001.
Kostajnica u protuturskoj obrani Hrvatskog Kraljevstva.; 2002. Srednjovjekovni utvreni gradovi
Moslavine.; 2004. Historische Grenzen des Knigreichs Kroatien 1606-1791. Oslobodilaki ratovi i
povijesne granice Hrvatskoga kraljevstva u meunarodnim dravnim ugovorima (od mira na itvi 1601.
do mira u Svitovu 1791.).; 2005. Hrvatska i Slavonska Vojna Krajina u 16. st..; 2005. Topuskocistercitski samostan u protuturskim obrambenim ratovima tijekom 16. i 17. stoljea.; 2007.
Gvozdansko Katel Zrinskoga srebra.
19
Nadilo, Branko. 2000. Dvorci u Popovai sjedite negdanjeg posjeda Moslavina.; 2001. Sisaka
tvrava i druge utvrde u Donjem Pokuplju.; 2004. Ostaci obrambenih graevina na podruju
Moslavine.

10

obliku, no za znatan broj pojedinaca i obitelji to ipak nije bilo mogue. Metodiki uzori
prilikom pisanja ovog djela, osim spomenutog Monumenta Heraldica, za heraldiku analizu
bili su radovi Hrvoja Kekeza, 20 a za skroman pokuaj diplomatike analize osim djela
spomenutog autora posluili su radovi Mirjane Matijevi Sokol,21 Milka Brkovia22 i
udbenik Jakova Stipiia.23

2. Prostor dananje Sisako-moslavake upanije kroz povijest

Prostor Sisako-moslavake upanije nalazi se u junom sredinjem dijelu Republike
Hrvatske. Obuhvaa mikroregije Banovinu, Posavinu, Pounje, Donje Pokuplje, Moslavinu te
dio Slavonije i Korduna. Kopnenu granicu dijeli sa Zagrebakom, Karlovakom, Bjelovarskobilogorskom, Poeko-slavonskom, Brodsko-posavskom upanijom te Republikom Bosnom i
Hercegovinom.24 upanija kontrastno obuhvaa dijelove Petrove, Zrinske te Moslavake
gore, ali i movarno-nizinske predjele poput Lonjskog i Odranskog polja. 25 Rijeke koje su
uvelike zaduile upanijsko podruje su Sava, Kupa, Una te manje Glina, Lonja i esma.
Gradovi Sisako-moslavake upanije su Sisak, Petrinja, Glina, Hrvatska Kostajnica, Kutina,
Novska, a u opine spadaju Donji Kukuruzari, Dvor, Gvozd, Hrvatska Dubica, Jasenovac,
Lekenik, Lipovljani, Majur, Martinska Ves, Popovaa, Sunja, Topusko, Velika Ludina.
Prostor upanije u prolosti sporadino je naseljen jo od neolitika, tako da su najstariji
ostaci pronaeni na povienim lako branjivim podrujima, dok se nizinska podruja naseljuju
neto kasnije. itavo podruje karakterizira obitavanje ilirskih plemena te kasnije Kelta koji
se mijeaju s Ilirima te osnivaju prva stalna naselja. Kelti ujedno i prvi iskoritavaju postojea
rudna bogatstva brdovitih predjela. Prostor upanije biva postupno pripajan Rimskoj republici
do druge polovice 1. stoljea prije Krista kada je itav prostor vrsto u rukama Rimljana.
Tijekom rimske uprave, ovo podruje biva dijelom razliitih teritorijalnih cjelina, provincija
Ilirika, Panonije, Panonije Savije...

20

Kekez, Hrvoje. 2005. Grbovnice (armales) cara Leopolda I..; 2010. aGrbovnice i grbovi zelinskog
plemstva.
21
Matijevi Sokol, Mirjana. 2008. Nostrum et regni nostri registrum. Srednjovjekovni arhiv Ugarskohrvatskog kraljevstva.
22
Brkovi, Milko. 2011. Srednjovjekovne isprave bosansko-humskih vladara Veneciji.
23
Stipii, Jakov. 1985. Pomone povijesne znanosti u teoriji i praksi: latinska paleografija, opa
diplomatika, kronologija, rjenik kratica.
24
Zeli 2001, 4.
25
Vrgo 1995, 5.

11

Od 4. stoljea, Rimska vlast postupno slabi te ovim prostorom prolaze razliite etnike
skupine za vrijeme dugotrajne Velike seobe naroda, iako je itavi prostor i dalje nominalno u
vlasti Rimskog (Bizantskog) Carstva. Trajnije se zadravaju tek Slaveni u sklopu Avarskog
kaganata, koji nakon njegovog raspada osnivaju vlastite dravine, koje bivaju primorane
priznati vlast Franakog Carstva. Prostor Sisako-moslavake upanije inio je tada zapadni
rub Donjopanonske, odnosno Savsko-dravske vazalne kneevine Franakog Carstva. Od 10.
stoljea provalama Bugara, a zatim Ugara, slabi te nestaje franake prevlasti, nakon ega
prostor ove upanije poinje polako gravitirati prema srednjovjekovnoj Hrvatskoj, za razliku
od prostora dananje Slavonije koji pada pod utjecaj Ugarskog kraljevstva.
to se tie teritorijalnog ustroja u razvijenom i kasnom srednjem vijeku, prostor
dananje Sisako-moslavake upanije tijekom razvijenog srednjeg vijeka inilo je nekoliko
manjih upanija, dok isti u kasnom srednjem vijeku postaje dijelom Zagrebake upanije te
manjim istonim dijelom Krievake upanije. Oko postanka i razvoja upanija na prostoru
srednjovjekovne Slavonije (izmeu ostaloga i

prostoru dananje Sisako-moslavake

upanije) postoje razliita miljenja iz kojih se istiu ono I. Beuca da se ne moe govoriti o
postojanju kraljevskih upanija baziranih oko utvrda vladara s komesom na elu u 12. stoljeu
zbog nepostojanja izvora, te ono Nade Klai koja smatra da se na temelju filoloke analize
imena upanija ipak moe govoriti o kraljevskim upanijama od 11. stoljea. 26 Karakteristika
upanija bila je da se formiraju na kraljevskim posjedima oko sredinje utvrde koja je bila
darivana zajedno sa upanskom slubom. No ve tijekom 13. stoljea poinje osipanje
kraljevskih posjeda te se javljanjem nasljednih upanskih asti itave upanije nalaze u
vlasnitvu pojedinaca, odnosno pojedinih plemenitih obitelji. Na prostoru dananje Sisakomoslavake upanije u razvijenom srednjem vijeku nalazile su se sljedee upanije: juni dio
Zagrebake upanije, upanija Gora te Garika upanija i Moslavako vlastelinstvo koje je u
odreenom trenutku bilo izdvojeno od nadlenosti upana. Ovaj prostor su omeivale Gorika
upanija na zapadu, Zagrebaka na sjeveru, Krievaka i Poeka na istoku te Dubika na
jugu.27
Sredinom 14. stoljea dogaaju se administrativno-teritorijalne promjene sa
upanijama u Slavonskom kraljevstvu. Mijenjaju se njihove granice i prostor koji obuhvaaju
ukidanjem ili spajanjem starijih manjih upanija. Na prostoru dananje Sisako-moslavake
upanije dogaa se to da se Gorska upanija inkorporira u Zagrebaku upaniju.

26
27

Grgin 1996, 21-2.

Grgin 1996, 24-6.

12

U drugoj polovici 15. stoljea dogaaju se prve osmanske provale na teritorij

Zagrebake upanije. Pogranine banovine Matijaa Korvina nisu izdrale silovite navale niti
drugaiji nain ratovanja koji su primjenjivali Osmanlije tako da njihovim padom i
potpadanjem pod Osmanlije, granica prema Osmanskom Carstvu se smjeta na rijeku Unu i
Zagrebaku upaniju. Kroz 16. stoljee, predajom utvrda i posjeda habsburkoj upravi radi
lake obrane i financiranja, dio dananje Sisako-moslavake upanije postaje dijelom
Bihake (Perna, Hresno) i dijelom Hrastovike kapetanije (Hrastovica, Blinja, Bojna, Gora,
Ajti, Mazina Greda, Mutnica, Donji i Gornji Gradac, Zrin i Gvozdansko). 28 U prvoj polovici
16. stoljea posljednja uporita obrane na Uni padaju te se granica premjeta sjevernije na
rijeku Kupu gdje e se zahvaljujui novim tvrama Karlovcu i Sisku odrati.
Iako Osmanlije osvajaju utvrde na prostoru izmeu Une i Kupe, steeni teritorij dugo
vremena ostaje brisani prostor. Prema Moaaninu, to podruje ulazi dijelom pod Bosanski, a
dijelom pod Bihaki sandak.29 Zahvaljujui pobjedama kod Siska i Petrinje u posljednjem
desetljeu 16. stoljea, granica s Osmanskim Carstvom se poinje polako pomicati prema
Uni. Konano mirom u Srijemskim Karlovcima krajem 17. stoljea, znatan dio prijanjeg
teritorija Slavonskog kraljevstva, a time i dananje Sisako-moslavake upanije, biva
osloboen od Osmanske vlasti te pripojen Banskoj krajini i teritorijalno organiziran u obliku
Kostajnike, Glinske, Zrinske i Jasenovake kapetanije.30 U prvoj polovici 18. stoljea
dogaa se reforma Vojne krajine, tako da se ukidaju kapetanije i osnivaju pukovnije, ime e
se na prostoru dananje Sisako-moslavake upanije, a tadanje Banske krajine umjesto
prijespomenutih kapetanija javiti glinska i petrinjska pukovnija.31
Teritorijalna pripadnost ovih prostora nije se mijenjala sve do Napoleonskih ratova
kada mirom 1809. godine pod francusku vlast dolaze podruja juno od Save te ostaju sve do
1815. godine.32 Izmeu 1871. te 1881. godine razvojaena je Vojna krajina te se njeni dijelovi
pripajaju svjetovnoj vlasti. Pod upravu Zagrebake upanije dolazi prostor Banske krajine,
dok podruje oko Kutine biva dodano Bjelovarko-krievakoj upaniji.33 Podruje Sisakomoslavake upanije ostaje dijelom takvog ustroja do 1929. godine. Tadanjim reformama
teritorij kraljevstva podijeljen je na devet banovina, koje su se sastojale od niih upravnih
jedinica kotareva. Podruje upanije pripalo je Savskoj banovini (kotari Vrginmost,

28

Budak 2007, 68.

Moaanin 1996, 39-41.
30
Budak 2007, 69.
31
Potrebica 1996, 52.
32
Potrebica 1996, 59.
33
Pavlievi 1996, 91.
29

13

Pisarovina, Glina, Petrinja, Kostajnica, Sisak, Kutina, Novska) 34 do 1939. godine kada postaje
dijelom Banovine Hrvatske. Stvaranjem Nezavisne Drave Hrvatske, administrativno se
teritorij dijeli na velike upe i kotare (Prigorje, Pokuplje, Gora, Livac) 35. Za vrijeme druge
Jugoslavije, teritorijalno-upravna podjela mijenjala se jako esto. Podruje upanije spadalo je
prvo pod zagrebaku oblast (i manji okrug Baniju) 1945. 1950. godine; oblasti Zagreb i
Karlovac 1950. 1954. godine; kotare Karlovac, Sisak i Kutinu 1954. 1955. godine; kotare
Vrginmost, Glina, Dvor, Kostajnica, Petrinja, Sisak, Kutina, Novska, Velika Gorica izmeu
1955. 1962. godine; sisaki kotar 1962. 1974. godine; zajednica opina Sisak te Karlovac
1974. 1990. godine.36
Uspostavom Republike Hrvatske, 1992. godine Sisako-moslavaka upanija
obuhvaala je neto ire podruje od dananjeg podruje Vojnia na zapadu te Ivani grada
na sjeveru koji bivaju izdvojeni iz prostora upanije 1997. godine.

34

Klemeni 1996, 139.

Klemeni 1996, 141.
36
Klemeni 1996, 137.-147.
35

14

2.1. Crkveni posjedi na podruju dananje Sisako-moslavake upanije

U srednjem vijeku vrlo povlateno mjesto drali su pripadnici crkvenih zajednica, vrlo
esto zbog potpore i protekcije od strane vladara i plemstva. Unato tome to se hrvatski
povijesni prostor nalazi na razmei utjecaja razliitih vjerskih opredijeljenja koja su kroz
povijest fluktuirala i sukobljavala se meusobno, taj isti prostor ostao je vezan uz
Rimokatoliku crkvu.

Shodno tome i prostor dananje Sisako-moslavake upanije, u

srednjem vijeku bio je obiljeen odnosom s Rimokatolikom crkvom.

Za prostor dananje Sisako-moslavake upanije znaajnu ulogu odigrala je
Zagrebaka biskupija koja je do 18. stoljea bila dijelom Ostrogonske nadbiskupije. Prostor
nadlenosti Zagrebake biskupije bio je omeen Krbavskom biskupijom, Akvilejskim
patrijarhatom,

Salzburkom

nadbiskupijom,

Vesprimskom

biskupijom,

Peujskom

biskupijom i Bosanskom biskupijom, odnosno obuhvaala je prostor srednjovjekovnih

upanija Gorike, Gorske, Dubike, Garike, Podgorske, Zagrebake, Zagorske, Varadinske,
Krievake. Biskupija se dijelila na arhiakonate Goriki, Dubiki, Gorski, Zagrebaki,
Kalniki, Vrboveki, azmanski, Svetaki, Vaki, Gue, Komarniki, Varadinski, Kalniki,
Bekinski.37
Meu crkvene posjede, na podruju znaajnom za ovaj rad, pod ingerencijom
Zagrebake biskupije osim njenih izravnih posjeda, ubrajaju se posjedi crkvenih vitekih
redova (templara, ivanovaca...), kaptola (Zagrebaki kaptol) i ostalih crkvenih redova
(Topuska opatija cistercita, pavlinski samostan BDM kod Garia).
Podruje kojime se ovaj rad bavi pripadalo je Sisakoj biskupiji do 925. godine kada
je ujedno i posljedni spomen iste biskupije. Utemeljenjem Zagrebake biskupije izvjesno je
da je prostor Sisake biskupije apsorbiran u novu biskupiju zajedno sa svojim posjedima
naselje Sisak s okolicom od rijeke Odre do ua Kupe u Savu. 38 1215. godine zagrebaki
biskup daruje sisaki posjed, Pribievo i Dreninu Zagrebakom kaptolu. 39 Glavni posjed
biskupije na podruju dananje Sisako-moslavake upanije postaje petrinjsko-gradako
vlastelinstvo s utvrdama Hrastovicom, Velikim i Malim Gradcem te Gorom. 40 U ruke

37

kvorevi 1995, 175.

Slukan Alti 2003, 26.
39
Slukan Alti 2003, 26.
40
Hungary in the Late Middle Ages 2001, unosi: Gradac, Grabovac, Csuntic, Hrasztovicza ; Nadilo 2003,
425.
38

15

zagrebakog biskupa dolazi i Petrinja u 15. stoljeu41 te posjedi Topuske opatije u 16.
stoljeu.42
Prve posjede Zagrebaki kaptol stjee na Zagrebakoj gori, Toplicama kod Varadina
te u Zelini.43 Spomenuto je ve kako 1215. godine dobivaju u posjed Sisak, Pribievo i
Dreninu. U 13. stoljeu Kaptol stjee jo Duicu, Crnac i Kupu. 44 Iz potvrde Karla I. iz 1328.
godine saznaje se opseg ukupnog sisakog vlastelinstva: Vurot, Petrovac, Duica, Jazvenik,
Stupno, Odra, Drenina, Prano, Sisak i Streleko,45 a u kaptolskom statutu Ivana Arhiakona
spominju se jo Sela, Kupa, Lahen, Pijaviina, Vinodol i Crnac. 46 Najpoznatiji svoj katel
Zagrebaki kaptol poinje graditi 1544. godine na uu Kupe u Savu kraj Siska, koji e ubrzo
postati uz Karlovac osnovica obrambene linije na Kupi.
Poetkom 13. stoljea Andrija II. daruje cistercitskom redu samostan i ogromne
posjede na prostoru upanije Gora.47 Prvotni posjed obuhvaao je podruje od granice s
Gorikom upanijom na zapadu, Kupom na sjeveru do sjevernih obronaka Zrinske gore na
jugu i templarskih posjeda na vlastelinstvu Gora na istoku. S vremenom i jaanjem velikaa,
zbog slabljenja kraljevske moi, cisterciti bivaju primorani njegovati dobre odnose sa
susjednim plemiima i velikaima to je najbolje vidljivo u njihovoj suradnji s Baboniima. 48
Tijekom osmanskih provala i razaranja poetkom 16. stoljea, opatija se ne uspijeva uspjeno
braniti te cisterciti naputaju svoj samostan. Upravu nad jo uvijek impozantnim posjedima
opatije preuzimaju pojedini plemii koji posjedima upravljaju kao svojim vlastitima, ili ih
razaraju i pljakaju.49 Topuska opatija u drugoj polovici 16. stoljea biva vraena
Zagrebakom biskupu.
Krajem 13. stoljea formiraju se prve pavlinske zajednice na prostoru Ugarskohrvatskoga kraljevstva, a slubenu potvrdu dobivaju 1328. godine od pape Ivana XXII. 50
Najraniji samostan pavlina na podruju srednjovjekovne Slavonije je osnovan u Dubici, no
njegovi ostaci i tona lokacija do danas jo nisu utvreni. Samostan Gari na Moslavakoj
gori spominje se ve 1257. godine, a djelovao je do sredine 16. stoljea. 51 Samostan Blaene
41

Nadilo 2003, 428.

Adamek 1969, 285.
43
Gulin 2001, 23.
44
Slukan Alti 2003, 26.
45
Slukan Alti 2003, 26-7.
46
Slukan Alti 2003, 27.
47
Tkali 1897, 110-1.
48
Vidi Kekez Cistercians and nobility in medieval Croatia: the Babonii kindred and monasteries of
Topusko (Toplica) and Kostanjevica (Landstrass) in the 13th and early 14th centuries 2010.b.
49
Vidi Adamek Nemiri na podrujima Topuske opatije sredinom XVI. stoljea, Historijski zbornik, 1969.
50
Pisk 2011, 19-20.
51
Pisk 2011, 31.
42

16

Djevice Marije kod Garia igrao je vanu ulogu u svojoj regiji, a obavljao je i funkcije
vjerodostojnog mjesta. Primao je brojne posjedovne darove i povlastice od vladara, velikaa,
ostalog plemstva i obinih pojedinaca te je s mnogima nerijetko ulazio u sukobe. 52 Pisk
smjeta samostan na tromei upravnih podruja Graenice (kasnije i Brljanovca) i Garia te
vlastelinstva Moslavine.53 Svoje posjede samostan iri na podruje od rijeke Lonje na jugu,
vlastelinstva Moslavina na zapadu, posjeda utvrde Gari na sjeveru, posjeda utvrde
Brljanovac na istoku te Graenice na Jugu. 54 Poput cistercita, i pavlini su bili primorani
napustiti svoj samostan i posjede pred osmanskim prodorima u 16. stoljeu.
Crkveni viteki red templara,55 spominje se na podruju Ugarsko-hrvatskog
kraljevstva ve u drugoj polovici 12. stoljea kroz posjed koji im daruje ban Bori. 56 Prve
posjede na podruju dananje Sisako-moslavake upanije stjeu takoer u drugoj polovici
12. stoljea, u obliku predija Haco koji im daruje Gorski upan. 57 Najznaajnija isprava za
povijest templara na tlu dananje upanije je ona Andrije II. iz 1209. godine u kojoj osim to
potvruje prethodna darovanja svoga oca, i sam podijeljuje odreene posjede templarima. 58
Dobroni popisuje sve posjede templara do njihova ukidanja poetkom 14. stoljea te u njih
ulaze Zdelja, Gora s posjedima na Baniji i kod Farkaia, zagrebaka Nova Ves, Glogovnica,
Sv. Petar od Bade, Senj, Bojie, posjed kraj Vake u istonoj Podravini, Sveti Martin,
Ljesnica i Raea, zemlje oko Une, Klis, upanija Gacka, Sveti Martin kod Naica, Nova
Raa, Opoj-grad, Dubica sa upanijom, Poega i posjedi oko nje, Breznica te Limska draga u
Istri.59
Red sv. Ivana Jeruzalemskog javlja se na podruju Ugarsko-hrvatskog kraljevstva u
isto vrijeme kada i templari. Prvi posjed zahvaljujui Boriu banu stjeu kod Gornjeg Svetog
Martina.60 Prvi zabiljeeni posjed ivanovaca na podruju Sisako-moslavake bila je
vjerojatno Peenica za koju nije jasno kada tono dolazi u njihov posjed, ali je izgledno da je
pripadala njihovom preceptoratu ian koji je obuhvaao neke zemlje u Turopolju. 61 S

52

Vie o pavlinskom samostanu kod Garia vidi u Pisk Pavlinski samostan Blaene Djevice Marije na Gariu
(Moslavaka gora) i njegova uloga u regionalnoj povijesti, 2011.
53
Pisk 2011, 40.
54
Pisk 2011, 80-96.
55
Vie o crkvenim vitekim redovima ivanovaca i templara na hrvatskom povijesnom prostoru vidi u
Dobroni Posjedi i sjedita templara, ivanovaca i sepulkralaca u Hrvatskoj, Rad JAZU, 406, 1984.;
Dobroni Viteki redovi. Templari i ivanovci u Hrvatskoj, 1984.
56
Dobroni 1984, 26.
57
Dobroni 1984, 26.
58
Dobroni 1984, 29-30, 32-34.
59
Dobroni 1984, 78.
60
Dobroni 1984, 97.
61
Dobroni 1984, 98.

17

nestankom templara, Ivanovci preuzimaju njihove posjede te ukupne posjede ivanovaca sada
ine zemlje oko Ivanice i Varadina, Ljuba, ian, posjedi u istonoj Slavoniji, Pakrac,
posjedi u Istri, Novi Dvor u Meimurju te svi prije spomenuti posjedi vitezova templara. 62

62

Dobroni 1984, 153-160.

18

3. Grbovnice plemstva s prostora dananje Sisako-moslavake upanije

Od ukupno devet grbovnica, odnosno litterae armales, za koje je utvreno da
pripadaju pojedincima koji su ivjeli unutar prostorno-vremenskog okvira ovog rada, pet
grbovnica nalazi se pohranjeno u Gradskom muzeju Sisak (GMSK), dvije grbovnice nalaze se
u Dravnom arhivu u Sisku (DASK), jedna u Arhivu Hrvatske akademije znanosti i
umjetnosti (HAZU) te jedna u Hrvatskom dravnom arhivu (HDA).
3.1 Grbovnice Gradskog muzeja Sisak

U sklopu fonda Dokumentarna zbirka 1 GMSK nalazi se skupina od pet grbovnica

podijeljenih od druge polovice 16. pa do kraja 17. stoljea. Grbovnice su restaurirane te se
uvaju rasklopljene u zasebnim mapama. Kraljevski peat sauvan je kod tri isprave
(Mihaljevia, Matlekovia i Vukia). Osim imena primatelja na samim grbovnicama, ne
nalazi se drugih podataka o istima, ak ni u obliku plemikog pridjevka.
Najstarija grbovnica je iz 1569. godine, podijeljena nekom Benediktu. Grbovnica se
uva pod inventarnim brojem 243P. Povelja kojom Maksimilijan II. podijeljuje plemstvo i grb
Benediktu ije prezime ne moemo razaznati te njegovim sinovima Barnabi, Jakobu i Tomi te
roacima Jurju i Eleni, izdana je u Pounu 16. listopada 1569. godine.
Grb bi mogao biti opisan na sljedei nain: tit horizontalno podijeljen na dva dijela gornji modri i donji svijetlosmei iz kojeg raste uspravni svijetlosmei lav ispruenih apa s
otvorenim klijetima u desnoj. Na titu zatvorena vojnika kaciga s kraljevskom krunom
ukraenom biserima, iz koje raste uspravni lav svijetlosmee boje s otvorenim klijetima u
desnoj api. S vrha kacige slijeva se plat modrozlatne boje.
Scutum povelje glasi: Scutum per medium in duas partes linea diuisum, superne
caelestini, inferne vero fului coloris, e quo emergit medius fuluus leo, ore hiante, lingua
rubicunda exerta, oculis trucibus, iracundo similis, anteriorum pedum leuo extenso dextro
vero forcipes apertas comprehensas tenens, scuto appositam galeam clausam, ornamentum
militare regio diademate praeciosis margaritis corusco redimitam, emergente ex eo, altero
fuluo leone, priori omnibus modis conformi. Lacinys seu lemniscis, celestino et cesio vtrinque
coloribus variegatis diffluentibus scutumque ipsum pulchre exornantibus... (tit po sredini
podijeljen na dva dijela, gornji modre, donji svijetlosmee boje, iz koje raste svijetlosmei
lav, razjapljenih ustiju, isplaenog crvenog jezika, razgoraenih oiju, isto gnjevnih. Prednje
ape ispruene i podignute, u desnoj drei otvorena klijeta. Na titu zatvorena kaciga,
19

vojnikim ukrasom kraljevske krune s dragocjenim sjajeim biserima ovjenana, iz koje raste
drugi svijetlosmei lav, po svemu slian prethodnome. Skutovi i vrpce, s obje strane modre i
plavkaste boje, padaju aroliko lijepo ukraavajui tit...).

Slika 1. Grb nekog Benedikta

Grbovnica podijeljena Ivanu Buiu uva se u fondu Dokumentarna zbirka 1 pod

inventarnim brojem 20339. Povelja kojom Rudolf II. podijeljuje plemstvo i grb Ivanu Buiu
te njegovim sinovima Ivanu, Martinu, Gaparu i Jurju, izdana je u Pragu 29. oujka. 1602.
godine. Opis grba glasio bi: utozlatni tit u kojemu na zelenom polju lei turska glava na
koju se s lijeve strane tita obruava orao naravne boje. Na titu zatvorena vojna kaciga s
vojnim ukrasom iz kojeg raste orlovo krilo.
Scutum grbovnice: Scutum videlicet militare erectum flavi coloris cuius fundum viridis
campus iniecto ei capite Turcico occupat, prostratum id ipsum caput aquila ex sinistro scuti
latere volitans dilacerat. Scuto incumbentam galeam militarem clausam sexto militari alam
aquileam expansam producente ornatum. A summitate vero galea lemnisciis seu teniis hinc
rubri et albi, illinc vero aurei et pariter albi colorum in utrumque scuti latus defluentibus
illudque decenter adornantibus.... (tit vidno vojniki uspravan utozlatne boje ije dno
zauzima zeleno polje s baenom turskom glavom, iznad koje glave se nalazi orao
20

obruavajui se s lijeve strane tita. Nad titom stoji zatvorena vojnika kaciga s vojnim
vijencem iz kojeg raste orlovo krilo inei ukras. S vrha kacige skutovi i vrpce, ovdje crveni i
bijeli, tamo zlatni i bijele boje, s obje strane tita teku i krase ga).

Slika 2. Grb Ivana Buia

Grbovnica Pavla Matlekovia iz 1628. godine, trea je grbovnica u sastavu

Dokumentarne zbirke 1, a nalazi se pod inventarnim brojem 133:KP-P. Grbovnicu je podijelio
Ferdinand II. u Beu, Pavlu Matlekoviu, njegovoj brai Matiji i Petru te njegovim roacima
Petru i Andreju. Opis grba glasio bi: u modrome titu na zelenom polju stoji nadesno
gledajui uspravan stupajui zlatni lav razjapljenih ralja i isplaenog jezika naravne boje,
ravastog repa, koji u lijevoj ispruenoj api za perin dri tursku glavu naravne boje, a u
desnoj podignutoj sablju zlatnog balaka i nakrsnice te sivog sjeiva. Na titu otvorena
reetkasta kaciga s krunom iz koje raste zlatni lav ravastog repa i ispruenih apa. Plat je
zlatno-bijeli i modro-bijeli.
Scutum isprave u prijepisu glasi: Scutum videlicet militare erectum rubri [sic!] coloris,
fundum illius viridi campo occupante, in quo integer fuluus leo, divaricatis posterioribus
pedibus erecte stare, ac cauda bifurcata ad tergo reflexa et ore hianti, linguaque exerta
effigiatus, anteriorum pedum sinistro, caput turcicum capillis compraehensum tenere, dextro
vero nudam frameam caputtenus vibrare et gradienti similis ad dextram scuti partem
21

conuersus esse cernitur. Scuto incumbentem galeam militarem, craticulatam siue apertam,
regio diademate alterum fuluum leonem anterioribus pedibus raptui inhiantem, de reliquo
inferiori canformem, pubetenus eminentem, proferente ornatam. A summitate vero siue cono
galeaem laciniis et lemniscis, hinc flauis et candidis, illinc autem similiter candidis et
caerulis, in scuti extremitates sese diffundentibus scutumque ipsum decenter exornantibus...
(tit vidno vojniki uspravan crvene [modre!] boje, u ijem dnu se nalazi zeleno polje, na
kojemu utozlatni lav, razmaknutih stranjih nogu uspravan stoji, ravastog repa od lea
okrenutog i razjapljenih ralja, prikazan isplaenog jezika, prednjom lijevom nogom drei za
perin tursku glavu, desnom maui iznad glave isukanim maem, i prikazan je kako
napreduje postupno prema desnoj strani tita. Na titu stoji otvorena reetkasta vojnika
kaciga s kraljevskom krunom kojoj drugi utozlatni lav prednjim rairenim nogama grabei,
po svim drugim vidljivim karakteristikama donjemu slian, ini ukras. S vrhe iste te kacige
vrpce i trake, ovdje utozlatne i bijele, tamo isto tako bijele i modre, uz rubove tita padaju i
tit prigodno ukraavaju...).

Slika 3. Grb Pavla Matlekovia

Grbovnica Andrije Mihaljevia iz 1649. godine s inv. brojem 29: KP-P dio je
Dokumentarne zbirke 1. Grbovnicu je 8. travnja u Pounu Ferdinand III. podijelio Andriji
Mihaljeviu i njegovom sinu Stjepanu. Opis tita glasi: u crvenome titu na zelenom polju
22

stoji nadesno okrenuti uspravan utozlatni lav rairenih nogu, raljastog repa, lijeve prednje
ispruene noge, desne prednje podignute u kojoj dri granicu s tri bijele rue. U zaglavlju
tita, u desnom kutu srebrni polumjesec, u lijevom zlatna esterokraka zvijezda. Na titu
otvorena reetkasta kaciga s krunom iz koje raste lik iz tita. Plat je utozlatno-modri i bijelocrveni.
Scutum isprave glasi: Scutum videlicet militare erectam rubri coloris fundum illius
viridi campo late interoccupante, super quo integer fuluus leo, diuaricatis posterioribus
pedibus, tota corporis mole errecta, ore hianti linguaque rubicunda exerta et cauda bifurcata
ad terqum elevata, gradienti similis anteriorum vero pedum sinistro ad rapiendum protenso,
dextro ante ramum ternarum albescentium rosarum ostentere atque in dextram scuti partem
conversus esse visitur, in superioribus vero scuti angulis hinc hemisphaeriam lunae, indae
antem aurea stella rutilare cernuntur. Scuto incumbentem galeam militarem craticulatam sive
apertam regio diademate ex eoque aliam leonem inferiori per omnia conformam inquinetur
proferente ornatam. A summitate vero sive cono galea laciniis seu lemniscis, hinc flauis et
caeruleis illinc autem candidis et rubris in scuti extremitates sese diffundentibus, scutumque
ipsum decenter exornantibus... (tit vidno vojniki uspravan crvene boje dno kojeg zauzima
zeleno polje na kojemu cijeli utozlatni lav rairenih stranjih nogu, itavim tijelom uspravan,
isplaenog crvenkastog jezika iz razjapljenih ustiju i raljastog repa od lea uzdignutog,
stupajui slino prednjim nogama lijevom ispruenom grabei, desnom podiui granicu s
bijelim ruama, te na desnu heraldiku stranu tita gledajui, a u vrhu tita u ovom kutu
polumjesec, tamo zlatna zvijezda se vidljivo sjaje. Na titu otvorena reetkasta vojna kaciga s
kraljevskom krunom kojoj, drugi lav po svemu odgovarajui donjem, miriei [rue ?], ini
ukras. S vrha iste kacige vrpce i trake, ovdje utozlatne i modre, tamo takoer bijele i crvene,
sputaju se s rubova tita i tit lijepo ukraavaju...).

23

Slika 4. Grb Andrije Mihaljevia

Zadnja grbovnica iz Dokumentarne zbirke 1 GMSK, koja odgovara prostornovremenskom okviru rada, je ona podijeljena Gvozdenu Vukiu, njegovim sinovima
Demetriju i Ignatu te njegovim roacima Szmolionu i Ivanu, s inv. brojem 297:KP-P, izdana
1656. godine u Beu. U modrom titu na zelenom polju na crnom konju vojnik u crvenoj
odori lijevom rukom dri uzde, a desnom mae sabljom na kojoj je nataknuta odrubljena
turska glava, izmeu bijelog mjeseca i zlatne esterokrake zvijezde. Na titu otvorena
reetkasta kaciga ukras koje ini ljudska ruka u crvenom rukavu s ravnom sabljom na kojoj
nosi odrubljenu tursku glavu. Plat je utozlatno-modri i bijelo-crveni.
Prijepis scutuma grbovnice glasi: Scutum nimirum militare erectum caelestini coloris
fundum illius viridi latepetriti campo occupante super quo vir militaris generoso equo
insidens, manuum vero sinistra habenas equi intendere, dextra vero strictum ensem in eaque
detruncatum Turcicum caput appensam, fortiter vibrando, in quae dextram scuti partem
interque candidam lunam et auream stellam delineatus esse cernitur. Scuto incumbentem
galeam militarem craticulatam sive apertam regio diademate, brachium humanum
cataphractum rubra manica in clutum/dutum, ac in vola ipsa itidem strictam acinaceam cum
detruncato Turcico capite gestani, proferente ornatam. A summitate vero siue cono galeae
laciniis siue lemniscis, hinc flauis et caeruleis, illinc autem candidis et rubris, in scuti
extremitas sese placide diffundentibus, scutumque ipsum decenter exornantibus... (tit,
24

dakako, vojniki uspravan modre boje dno kojega zauzima iroko otvoreno zeleno polje na
kojemu vojnik vjeto na konju sjedi, rukama, dakle, lijevom dri uzde konja, desnom ravnim
maem na koji je privrena odrubljena turska glava snano maui, koji se u desnoj strani
tita izmeu ocrtanih bijelog mjeseca te zlatne zvijezde vidi. Na titu vojna otvorena
reetkasta kaciga s kraljevskom krunom, na kojoj se crvena oklopljena ljudska ruka s
rukavom smjestila i podignutom takoer ravnom sabljom s noenom odrubljenom turskom
glavom, inei ukras. S vrha kacige vrpce i trake, ovdje utozlatne i modre, tamo isto bijele i
crvene, na rubovima tita se sputaju i tit ukraavajui...).

Slika 5. Grb Gvozdena Vukia

25

3.2. Grbovnice Dravnog arhiva u Sisku

Grbovnice iz DASK spadaju u zbirku povelja koja sadri najstarije arhivsko gradivo u
vlasnitvu Arhiva, u razdoblju od 1565. do 1866. godine. Svaka grbovnica dio je vlastitog
obiteljskog fonda. Grbovnica Blaa Priseka (Prieka) nalazi se u Arhivu obitelji Prisek
(Priek) iz Letovania s oznakom fonda HR-DASK-277, a sama grbovnica nosi oznaku HRDASK-277: I/1. U sklopu tog istog fonda nalazi se jo pet spisa vezanih za primatelja
grbovnice iz kojih se moe stei dobar uvid u topografiju letovanikog kraja i u sam proces
uzdizanja pojedinca kroz vojnu slubu do statusa plemia. Grbovnica Mihaela Sokolovia,
zvanog tefi, nalazi se u Arhivu obitelji Sokolovi iz Setua s oznakom HR-DASK-278,
dok sama grbovnica nosi oznaku HR-DASK-278: 1. Osim navedene povelje o dodjeli
plemstva i grba, u istom fondu se jo nalazi i povelja iz 1752. godine kojom stalei potvruju
plemstvo obitelji Sokolovi. Obje grbovnice uvaju se u posebnim mapama, sasvim
rastvorene.
Povelja kojom Rudolf II. podijeljuje plemstvo Blau Priseku izdana je u Beu 14.
lipnja. 1578. godine. Grb bi mogli opisati na sljedei nain: modri tit u kojemu na zelenoj
podlozi stoji graniar u crvenoj odori gledajui udesno, lijevom rukom naslonjen o bok, u
desnoj ispruenoj ruci sablja krivoija s odrubljenom turskom glavom nabodenom na vrh.
Nad titom zatvorena vojna kaciga iznad koje raste crvena miica okrenuta udesno, sa sabljom
na kojoj je odrubljena turska glava iz koje tee krv. Plat je crvenobijel, odnosno zlatnobijel.
Scutum povelje glasi: Scutum videlicet militare erectum caelestini coloris inemus
fundo campus viridis supra quem integer homo pileo rubro, rubraque veste ornatus manum
levam lumbis iniectam, dextra vero frameam unam cum infixo capite Turcico gerens cernitur.
Scuto incumbentem galeam militarem clausam serto militari brachium humanum tenens
frameam in sua pariter capite Turcico producente ornatum. A summitate vero galeae laciniis
seu lemniscis hinc rubi et albi illinc pariter albi et aurens coloris in utrumque scuti latus
defluentibus, scutumque decenter adornantibus... (tit naravno vojniki uspravan modre boje,
u kojemu se nalazi zeleno polje na kojem se vidi cijeli ovjek crvene kape, crvenim ruhom i
ukrasima, lijevom rukom poduprt o bok, desnom nosei na uspravnom mau nabodenu tursku
glavu. Nad titom stoji zatvorena vojnika kaciga, ukraena nosei vojnikovu ruku koja dri
ma i na njemu istu tursku glavu prikazujui. S vrha kacige skutovi i vrpce oboje, ovdje
crvene i bijele, a tamo jednako bijele i zlatne boje, s obje strane tita teku, lijepo ukraavajui
tit...).

26

Slika 6. Grb Blaa Prieka

Povelja kojom Ferdinand II. podijeljuje plemstvo Mihaelu Sokoloviu zvanom tefi,
njegovoj brai Lovri, Grguru i njegovim sestrama Margareti i Ursuli te njegovim sinovima
Matiji i Benediktu, izdana je u Linzu 27.VII.1648. godine. Ovaj grb bi mogli opisati na
sljedei nain: modri tit u kojemu u vrhu tita zlatno sunce i srebrni polumjesec promatraju
na zelenoj podlozi s desne strane vojskovoa u zelenoj dolami i crvenim hlaama, jaui na
crnom konju desnom rukom puca iz kubure, lijevom dri koplje s crvenim stijegom, oko
kojega se naziru lica vojnika u naravnoj boji, a na lijevoj strani na elu turske vojske turski
vojskovoa u crvenoj odori sa sabljom u lijevoj ruci pada zajedno sa svojim crnim konjem iz
kojega tee krv, dok ga promatraju prestraena lica turske vojske. Nad titom otvorena
reetkasta kaciga na kojoj iz krune raste lik vojskovoe u zelenoj dolami i crvenom pojasu
drei u lijevoj ruci crno pero, a u desnoj ma na koji je nabodena glava turskog vojskovoe
iz koje kaplje krv. S desne strane plat je modro-zlatan, a s lijeve bijelo-crven.
Scutum povelje glasi: Scutum videlicet militare erectum caelestini coloris, fundum
eius viridi campo late occupante, in quo duo exercitus, hinc quidem Hungaricus, zubro vexillo
fluitante praesunte(!), atque vir antesignanus eiusdem viridi veste Hungarica amictus, iuvenili
forma conspicuus, candido equo insidens, dextraque manu sclopetum manuarium explodens,
illinc in adversum in aciem prodeuntis Turcici exercitus, similiter antesignanum, rubro
27

amictu vestitum, una cum conscenso nigro equo traiecisse ex eoque idem Turca, unam cum
suo equo cadescens, concidisse conspiciuntur utrinque reliquis commilitonibus, ad instar,
instructissimae pugnae a tergo concurrentibus, ac in superficie scuti, hinc aureo sole, illinc
vero hemisphaerio lunae rutilantibus. Scuto incumbentem galeam militarem craticulatam sive
apertam regio diademate, alterum virum Hungarum seu Croatam mediotenus eminentem,
manuum dextra, strictum acinacem, cuius cuspidi absectum caput Turcicum, cydari tectum est
infixum, sinistra vero calamum scriptorium ostentantem, intuentique obversum, alioquin
vestium, cingulo rubro et facietenus inferiori similem, proferente ornatam. A summitate vero
sive cono galeae laciniis seu lemniscis, hinc flavis et caeruleis, illinc vero candidis et rubris,
in scuti extremitates sese placide diffundentibus illudque decenter exornantibus... (tit
naravno vojniki uspravan modre boje, ije dno ispunjava iroko zeleno polje, u kojemu dvije
vojske, ovdje uistinu ugarska, predvoena crvenom vijereom zastavom, i mukarac
zapovjednik iste, uoljivo mladenakog izgleda, zelenim ugarskim ruhom odjeven, sjedei na
lijepom konju, desnom rukom pucajui iz puke, tamo nasuprot na elu napredujue turske
vojske, takoer zapovjednik crvenim ruhom odjeven, zajedno sa svojim crnim konjem bude
sruen, i od tog istog Turina, koji je zajedno sa svojim konjem pao, preostali sudruzi oko
njega primjetie da pada mrtav, kao da su spremni da iz rijeene bitke pobjegnu, a u zaglavlju
tita sjaje se, s ove strane zlatno sunce, s one pravilni polumjesec. Nad titom stoji vojnika
kaciga, reetkasta i otvorena, ukraena kraljevskom krunom, iz sredine joj raste lik drugog
mukarca, Ugra ili Hrvata, u rukama mu, desnoj ravna sablja na ijem vrhu je nasaena
odsjeena turska glava, lijevom pokazujui naravne boje pisarsko pero, koji promatra
protivnike na titu, crvenog pojasa, a odore i izraza lica slinih onome na titu. S vrha kacige
rubom tita ire se postepeno i prikladno ukraavajui, skutovi i vrpce, ovdje zlatni i nebeski,
a tamo bijeli i crveni...).

28

Slika 7. Grb Mihaela Sokolovia

29

3.3. Grbovnica Arhiva HAZU

Fond Armales Arhiva HAZU sadri 141 ispravu, a sastavljen je od izvornih litterae
armales te prijepisa grbovnica gdje izvornici nedostaju. Grbovnica s oznakom A-28 oznaava
povelju kralja Rudolfa II. podjeljenu stanovitom Ioanni Kithonich de Kozthanicza, odnosno
Ivanu Kitoniu od Kostajnice.
Povelja kojom Rudolf II. podijeljuje grb i plemstvo Ivanu Kitoniu od Kostajnice,
njegovoj majci Margareti, brai Pavlu i Ivanu, Pavlovim sinovima Stjepanu i Ivanu, te
njegovim sestrama Barbari, Katarini, Heleni, Ursuli, Magdaleni i Heleni, izdana je 13. IV.
1590. godine u Pragu. Kitoni je svojevremeno bio zapaeni pravnik ija su djela dugo
vremena bila standard u pravnoj nauci te su prevedena na maarski i hrvatski. 63 Ivan Bojnii
u Der Adel von Kroatien und Slavonien donosi prikaz tog grba, ali i druge verzije koja se
nalazi u Kitonievom radu Directio methodica processus judiciarii iz 1619. godine, koje je
2004. godine izdano i u hrvatskom prijevodu. Opis ovog grba glasio bi: modri tit u kojemu
na zelenom trobrijegu stoji uspravan medvjed naravne boje okrenut u desno sa zlatnim
prstenom u nosu koji u ispruenim apama dri kestenovu granicu s tri kestenova ploda. Nad
titom zatvorena kaciga s krunom i rastuim medvjedom koji u prednjim apama dri
kestenovu granicu s tri kestenova ploda. Plat je modro-uti i modro-crveni.
Scutum grbovnice glasi ovako: Scutum videlicet militare erectum caelestini coloris
cuius fundum tryugis viridis monticulus occupat, cui integer naturalis vrsus in dextrum scuti
latus conuersus, ore patulo lingua exerta aureoque circulo in naribus conspicuus,
posterioribus pedibus tota corporis mole innixus, insistere anterioribus vero ramusculum cum
tribus castaneis, totidemque foliis, in summitate enatis, tenere cernitur. Scuto impositam
galeam militarem clausam regia corona dimidium priori per omnia similem vrsum
producente ornatam. A sumittate vero siue cono galeae laciniis seu teniis, hinc caelestini et
crocei, illinc caelestini similiter et rubri colorum in scuti oram defluentibus illudque decenter
adornantibus... (tit naravno vojniki uspravan nebeske boje u ijem podnoju na zelenom
trobrijegu nalazi se medvjed u potpunosti naravne boje jasno okrenut udesno, s izviruim
jezikom iz irom otvorenih usta vidljivo ukraen prstenom, na stranjim nogama i itavim
tijelom uspravno zakoraivi, a u prednjim paljivo pokazuje pravu granicu iz koje rastu s tri
kestena i isto toliko listova. Nad titom stoji zatvorena vojnika kaciga s kraljevskom krunom
63

Leksikografski zavod Miroslav Krlea, KITONI KOSTAJNIKI, Ivan (prema lanku iz Hrvatskog
biografskog leksikona sv. 7, Jurekovi i Tkalevi 2009.), posjeeno 21.02.2013.,
http://enciklopedija.lzmk.hr/clanak.aspx?id=19094.

30

kojoj ukras ini polovica medvjeda po svemu slina prijanjem. S vrha kacige skutovi i vrpce,
ovdje nebeske i zlatne, a tamo jednako nebeske i crvene, s obje strane tita teku ukraavajui
ga...).

Slika 8. Grb Ivana Kitonia od Kostajnice

Drugu, kasniju, verziju grba Kitonia od Kostajnice, Bojnii opisuje ovako: tit je
razdijeljen na dva jednaka dijela s tri dunje u svakom, desnokosom gredom u kojoj uspravni
medvjed u desnoj prednjoj api dri kestenovu granicu s plodovima. Ukras kacige je rastui
orolav koji objema prednjim kanama dri ulijevo razvijeni stijeg. Geslo je Tendit ad ardua
virtus.64

64

Bojnii 1899, 89.

31

Slika 9. Noviji grb Kitonia od Kostajnice

65

3.4. Grbovnice Hrvatskog dravnog arhiva

HDA u sklopu svoje bogate grae sadri nekoliko arhivskih fondova relevantnih za
istraivanje heraldike i povijesti plemstva. To su zbirka grbovnica Armales (HR HDA 885),
zbirka prijepisa grbovnica (HR HDA 886), zbirka Grbovi obitelji Hrvatske i Slavonije (HR
HDA 887) te zbirke otisaka peata (HR HDA 912). U sklopu zbirke grbovnica nalazi se
grbovnica Rudolfa II. izdana Jurju Mesariu i njegovim sinovima, te njegovom urjaku
Martinu Tonkoviu de Letovani.
Povelju kojom je Rudolf II. podijelio plemstvo i grb Jurju Mesariu, njegovim
sinovima te njegovom urjaku Martinu Tonkoviu de Letovani i urjakovom sinu, izdana je
21.4.1578. godine u Pressburgu. Opis grba glasio bi: u modrom titu na zelenoj podlozi turska
glava probodena zlatnom strijelom. Na titu zatvorena reetkasta kaciga s kraljevskom
krunom iz koje raste modra ruka koja dri zlatnu strijelu, oboje okrenuti udesno. Plat je
crveno-bijeli te crveno-zlatni.
Scutum grbovnice glasi: Scutum videlicet militare erectum coelestini coloris in cuius
fundo collis viridis caputque Turcicum propria abrepta transfovatum sagitum haeuere
cernitur. Scuto incumbentem galeam militarem apertam regio diademate brachium humanum
ceruleo colore vestitum sagitam gerens proferente ornatum. A summitate vero sive cono
galeae lamnisciis seu teniis hinc rubri et albi, illinc similiter rubri et aurei colorum in scuti
[?] de fluentibus illudque decenter adornantibus... (tit naravno vojniki uspravan plave boje
u ijem je dnu zeleno polje i odrubljena turska glava probodena strijelom. Nad titom stoji
65

Bojnii 1899, taf. 63.

32

otvorena vojna kaciga s kraljevskom krunom iji ukras ini rastua ljudska ruka modre boje
ruha sa strijelom. S vrha kacige skutovi i vrpce ovdje crvene i bijele, tamo takoer crvene i
zlatne boje, teku ukraavajui ga s obje strane...).

Slika 10. Grb Jurja Mesaria i Martina Tonkovia de Letovani

33

4. Grbovi koji se nalaze ili su se nalazili u fizikom obliku na prostoru

dananje Sisako-moslavake upanije
Unato velikom broju plemikih obitelji koje su u odreenom trenutku prebivale ili
drale posjede na prostoru dananje Sisako-moslavake upanije, sauvano je jako malo
izravnih svjedoanstava o njihovim grbovima. U ovom poglavlju prikazat e se grbovi koji su
u nekom obliku pronaeni na prostoru upanije ili se uvaju u arhivskim ustanovama s
prostora upanije.

4.1. Sauvani grbovi obitelji Erddy

Dravni arhiv u Sisku u sklopu zbirke najstarijih isprava, osim u prethodnom
poglavlju izloene dvije grbovnice, sadri i odreeni broj isprava koje su ovjerene peatima
koji su u odreenom broju sluajeva i sauvani. U prostorno-vremenski okvir ovog rada ulaze
dvije takve isprave.
Starija pripada Arhivu obitelji Zebi koji nosi oznaku HR-DASK-279, a sama isprava
uvedena je pod oznakom II/a5. Zebii su bili obitelj slobodnjaka iz Starog Broda koji su se
krajem 17. stoljea pismeno potuili grofu Erddyju, na to im on odgovara spomenutom
ispravom datiranom u 1687. godinu. Na ispravi je pri dnu u crveni vosak utisnut peat s
grbom grofa Nikole III. Erddyja koji je usprkos vremenu vrlo dobro ouvan te se sam grb
jako dobro raspoznaje. Otisak grba je eventualno prekriven papirom kako bi se izbjeglo
lomljenje voska. Budui da se radi o peatu bez rafrura, same boje grba nisu nam poznate, ali
tome se lako doskoi jednostavnim usporeivanjem s nekim drugim prikazom u boji grba
Nikole III. Erddyja.
Grb u pitanju je grofovski grb obitelji Erddy, a njegov opis glasi: kvadrirani tit sa
srcem tita u 1. polju u zlatnom crni raskriljeni okrunjeni orao; u 2. i 3. polju u modrom
izmeu dvije valovite srebrne grede dvije zlatne esterokrake zvijezde; u 4. polju u zlatnom
obrambeni zid naravne boje s otvorenim vratima i nazupanom kulom s dva prozora; srce tita
u crvenom polju iz zlatne polovice kotaa raste smei jelen. Nad titom tri okrunjene kacige
iz krune prve izmeu crnog i crvenog nojevog pera raste oklopljena miica okrenuta ulijevo
koja dri ma; na kruni druge stoji crni raskriljeni okrunjeni orao; iz krune tree izmeu
modrog i crvenog nojeva pera raste oklopljena miica okrenuta udesno koja dri crvenozlatnu zastavicu. Platevi su crno-zlatni i modro-crveni.
34

Slika 11. Grb Nikole III. Erddyja

U sklopu Arhiva obitelji Prisek pod oznakom II/a3 nalazi se isprava iz 1691. godine.
Ispravu ini latinski prijepis glagoljske listine (koja izvorno potjee iz 1565. godine) te je
napisana 16. VII. 1691. godine u Moravi, a godinu dana kasnije 4. XI. 1692. potvrena je u
Jaski. Na ispravi se nalazi, utisnut u crveni vosak, peat s grbom grofa Aleksandra Erddyja
te drugi peat koji je dodan 1692. godine i nije ga mogue razaznati. Otisak peata s grbom
grofa Erddyja veim dijelom je oteen, no vidljivi elementi bez imalo sumnje ukazuju da se
radi o grofovskom grbu Erddyja. Elementi grba koji se naziru su dijelovi drugog i etvrtog
polje kvadriranog tita, koji sadre dvije esterokrake zvijezde izmeu dvije valovite grede,
odnosno obramnebi zid s otvorenim vratima i nazupanom kulom.

Slika 12. Grb Aleksandra Erddyja

35

4.2 Sauvani grbovi obitelji Zrinski

U selu Zrin, nekadanjem prvom sjeditu obitelji Zrinski, nalazi se ruevna
franjevaka crkva Sv. Margarete u kojoj je sahranjen Nikola III. Zrinski u prvoj polovici
1534. godine. Njegovo posljednje poivalite bilo je oznaeno vrlo bogato ukraenom
nadgrobnom ploom koja je kasnije bila premjetena i uzidana iznad portala iste crkve, da bi
na posljetku bila sklonjena u franjevaku crkvu u Hrvatskoj Kostajnici.66 Na nadgrobnoj ploi
nalazi se blago stilizirani prikaz grba Zrinskih. Samoj ploi nedostaje donji dio koji je
vjerojatno otklesan, dok je sauvani dio ploe raspuknut na dva dijela. U vei tit koji na
svome dnu prelazi u vitice, umetnut je manji tit u kojemu se nalaze dva paralelna orlova krila
Zrinskih. Nad titom se nalazi turnirska kaciga iz koje raste raskriljeni zmaj. Zanimljivo je za
primjetiti kako su i tit i kaciga okrenuti u krivu, heraldiku lijevu stranu.

Slika 13. Nadgrobna ploa Niko le III. Zrinskog iz 1534. godine

66
67

67

Mirnik 2007, 35-36.

Slika preuzeta iz Mirnik 2007, 36.

36

Osim spomenute nadgrobne ploe, Zrinski su ostavili velik trag u obliku novca koji su
zahvaljujui rudnicima, pogotovo onom u Gvozdanskom, te posebnim privilegijima o vaenju
rude te kovanju novca, kovali u 16. stoljeu. Kovnicu novca u Gvozdanskom titila je utvrda
u istom mjestu te moemo sa sigurnou pretpostaviti da je kovnica funkcionirala do
neposredno pred pad Gvozdanskog i zrinskog Pounja. Nakon oslobaanja od osmanske vlasti,
od 18. stoljea pokuavalo se ponovno pokrenuti kovnicu s promjenjivim uspjehom. O
Gvozdanskom, kovnici, utvrdi i novcu Zrinskih, pisali su mnogo Ivan Mirnik, 68 Milan
Kruhek,69 a jedan od najdetaljnijih prikaza novca Zrinskih pruio je Tomislav Bili u
monografiji o pronaenom novcu u Bukovi.70 Iako do sada niti jedan primjer novca Zrinskih
nije pronaen na prostoru dananje Sisako-moslavake upanije, kovnica Zrinskih u
Gvozdanskom jedan je od znaajnijih oblika heraldike batine ovog kraja budui da se ba
ovdje kovao, danas vrlo vrijedan, novac s heraldikim motivom Zrinskih. U sluaju kovanica
s prikazom grba Zrinskih, javile su se tri inaice grba Zrinskih. Znatan dio kovanica sadri
uobiajeni grb Zrinskih do polovice 16. stoljea uspravnu dvostruku orlovu kreljut, s
kacigom iz ije krune raste zmaj. Rijei su prikazi kvadriranog grba u kojemu 1. i 4. polje
sadri dvostruku orlovu kreljut, dok 2. i 3. sadre ukrtene rudarske ekie. Oko polovice 16.
stoljea javlja se i novi grb Zrinskih u neto neobinoj inaici kvadriran tit u kojemu je 1. i
4. polje stari grb Zrinskih, dok se u 2. i 3. polju nalazi grb Ernuta.

68

Mirnik, Ivan. 1991. Kovnica novca u Gvozdanskom; 1992. Srebra Nikole Zrinskog: gvozdanski rudnici i
konvica novca.; 1998. Kovnica novca knezova Zrinskih u Gvozdanskom; 2002. Nacrt arheoloke
topografije kostajniko-dvorskoga kraja; 2007. Nacrt arheoloke topografije kostajniko-dvorskoga
kraja.
69
Vidi fusnotu br. 18.
70
Bili, Tomislav. 2010. Ostava srebrnog novca 15. i 16. st. iz Bukove kod Virovitice.

37

Slika 14. Stari grb Zrinskih s groa iz 1527. godine

Slika 15. Grb Zrinskih na taliru iz 1533. godine

71
72

71

72

Slika preuzeta iz Mirnik 2007, 27.

Slika preuzeta iz Mirnik 2007, 27.

38

4.3. Sauvani grb obitelji Roh de Deche

Jedan od najstarijih sauvanih prikaza grba na prostoru dananje Sisako-moslavake
upanije, nalazi se u zbirci kamenih spomenika Hrvatskog povijesnog muzeja pod
inventarnim brojem 6811. Radi se o grbu obitelji Roh de Deche s nadgrobne ploe Ivana
Roha de Deche koji se izvorno nalazio u crkvi sv. Marije Snjene u Kutini. 73 Nadgrobna
ploa je naknadno premjetena u zagrebaku katedralu. Sam grb nije u potpunosti itljiv,
naime ploa je raspuknuta na dva dijela te izlizana vjerojatno dugogodinjim hodanjem to je
rezultiralo i time da se natpis na rubnom dijelu ploe gotovo ne razabire. Dubravka Pei
aldarevi predlae Bojniiev opis grba iako nije sasvim sigurno odgovara li izgled grba s
nadgrobne ploe kasnijem prikazu grba s peata kojeg Bojnii iznosi kao grb obitelji Roh de
Deche. Kvadriran tit: 1. tri esterokrake zvijezd 1:2; 2. iznad polumjeseca (capasti) kri; 3.
ljiljan; 4. greda; u nakitu kaciga iz koje raste ptije krilo, a preko njega kosa greda.74

Slika 16. Grb obitelji Roh de Deche

75

73

Pei aldarevi 2005, 81.

Pei aldarevi 2005, 81.
75
Slika preuzeta iz Brajkovi 1995, 139.
74

39

5. Plemike obitelji s posjedima na prostoru dananje Sisakomoslavake upanije i njihovi grbovi

U nastavku e biti izloeni podaci o plemikim obiteljima, te njihovim grbovima, koji
su ivjeli ili drali posjede na prostoru dananje Sisako-moslavake upanije u razdoblju
izmeu 13. i kraja 17. stoljea. Lociranje posjeda obitelji izvreno je u velikom broju
sluajeva pomou interaktivne karte Pla Engela Hungary in Late Middle Ages. Podaci o
grbovima te njihove slike preuzeti su iz Bojniievog DAKS, budui da za znatan broj obitelji
autor ovog rada nije uspio pronai izvornike na temelju kojih je Bojnii bazirao svoje
reprodukcije grbova, dok u ostalim sluajevima poput grbova poznatih s peata, otisci peata
nisu dovoljno raspoznatljivi da bi posluili kao ogledni primjer grba pojedine obitelji.76

5.1. Obitelj Alapi

Alapy su ugarska plemika obitelj koja po svome preseljenju u Slavonsko kraljevstvo
postaje poznata kao Alapii. Svoj uspon na prostoru Slavonskog kraljevstva poinju s
Baltazarom Alapiem koji obnaa ast bana Jajake banovine i podbana Slavonije. Njegovi
matini posjedi na podruju Slavonske kraljevine postaju Veliki i Mali Kalnik. 77 Ivan Korvi
daruje predij Vrateko koji je pripadao Topuskoj opatiji Baltazaru Alapiu te nakon
izumiranja Slunjske grane Frankopana, dio njihovih posjeda dre i Alapii.78 Za Ivana
Alapia, obitelj se nala u sporu s Topuskom opatijom oko posjeda u Vratekom te je i sam
kralj naredio da se posjed vrati opatiji, no nije sigurno je li se to dogodilo budui da se jo
1580. godine posjed u pitanju spominje kao dio vlasnitva obitelji. 79 Najpoznatiji lan obitelji
bio je Gapar Alapi, hrvatsko-slavonski ban, sudionik bitke kod Sigeta te jedan od guitelja
seljake bune 1573. godine. S njegovom smru izumire obitelj Alapi.

76

Unato tome, znatan broj grbova plemikih obitelji nalazi se sauvano u obliku otisaka peata u zbirci
dokumenata AHAZU, zbirci otisaka peata (F-912) HDA, pojedinim obiteljskim fondovima HDA te u
zbirkama Acta Nobilitaria u sklopu upanijskih fondova Zagrebake i Krievake upanije u HDA.
77
Brajkovi 1995, 61.
78
Opina Lekenik, Povijest naselja Opine Lekenik, posjeeno 10.08.2012.,
http://www.lekenik.hr/tekst/47/; Adamek 1969., 287.; Adamek 1976, 20, 46, 114, 118, 156, 166,
191, 230, 254, 267, 281.
79
vab 1983, 51; vab 1983, 50-51.

40

Grb obitelji Alapi

Brajkovi u Grbovi, grbovnice, rodoslovlja donosi prikaz grba Gapara Alapia
izraenog poetkom 20. stoljea. Izgled grba: U crvenom titu savinuta ruka u oklopu
probodena u nadlaktici crnom strelicom dri sablju sa zlatnom drkom; sablju lijevo prate
zlatna osmokraka zvijezda i polumjesec; zlatni krilati zmaj koji ujeda vlastiti rep okruuje
unutarnji rub tita.80

Slika 17. Grb Gapara Alapia

81

Sljedei grb nalazi se u DAKS: U crvenom savinuta oklopljena ruka dri sablju
krivoiju sa zlatnom drkom, u gornjem desnom uglu tita stoji estokraka zlatna zvijezda.
Ukras kacige je uspravljena oklopljena podlaktica koja dri sablju. Plat je crveno-srebreni.

Slika 18. Grb obitelji Alapy de Nagy -Kemlek

82

80

Brajkovi 1995, 61.

Brajkovi 1995, 61.
82
Slika preuzeta iz Bojnii 1899, tab. 2.
81

41

5.2. Obitelj Baboni, odnosno Blagajski

Babonii su hrvatski plemiki rod s prostora Pokuplja, Pounja i Banovine, u ijoj su
povijesti igrali nemalu ulogu u razdoblju od najkasnije XIII. do XVI. stoljea kada su, kao i
mnoge druge plemike obitelji gubei posjede zbog Osmanlija, bili primorani da iste napuste i
potrae sigurniju budunost na prostorima udaljenima od krajeva pod osmanlijskom ugrozom.
Posjedi Babonia obuhvaali su prostor juno od rijeke Kupe, izmeu dananjih Karlovca i
Siska,83 a za vrijeme svoje najvee moi drali su i srednjovjekovne upanije koje se danas
nalaze u sastavu Republike Bosne i Hercegovine.
Na junom obronku dananje Zrinske gore, nalazi se matini posjed obitelji Baboni s
pripadajuom utvrdom Gorika u nekadanjoj Gorskoj upaniji, koji se danas pak nalazi u
naselju Gorika, nedaleko opine Dvor. S postupnim jaanjem, Babonii e nastojati proiriti
svoje posjede i utjecaj na tok rijeke Une budui da je Pounje u srednjem vijeku predstavljalo
jedan od najvanijih prometnih pravaca koji je spajao srednjovjekovnu Slavoniju sa
srednjovjekovnom Hrvatskom, odnosno Dalmacijom. Drugi razlog poetnom gravitiranju
prema Pounju je taj to je sjeverne obronke Zrinske gore dralo u svojim posjedima est
rodova Gorske upanije, a podruje od Zrinske gore do Save i Kupe zagrebaki biskupi,
kaptol i crkveni redovi templari te cisterciti. 84
Sljedei posjedi steeni na podruju dananje Sisako-moslavake upanije jesu Gren
(Gergyen) i Bojna (Boyna) koje Vodika grana dobiva u zamjenu za Vodievo od bana
Rolanda.85 Zbog nezadovoljstva jednoga od brae Babonia, postignut je novi dogovor prema
kojemu Vodice braa zamjenila za posjede Stojmeri, Deronicu i Bojnu, od kojih se osim
Bojne na podruju dananje Sisako-moslavake upanije vjerojatno nalazio posjed
Deronica.86
Gorika grana sredinom 13. st. iri svoje posjede na teritorij srednjovjekovne Gorike
upanije, ali i na podruje Pounja u kojemu Dionizije I. postaje upan Psetske upanije 87 te je
ujedno prvi iz roda Banonia koji dri ast bana Slavonije. Osim na Goriku i Psetsku
upaniju, Babonii se ire i na Podgorsku upaniju.
U drugoj polovici 13. stoljea, Babonii su stavljeni pred prvu kunju u obliku sukoba
s dvije utjecajne plemike porodice, Gisingovcima i Gut-Keledima. U prvoj etapi sukoba
83

Antoljak 1983, 306.

Kekez 2012, 37.
85
Kekez 2012, 52.
86
Kekez 2012, 52.
87
Kekez 2012, 54.
84

42

ubijen je sam ban Joakim Pektar iz porodice Gut-Keleda, nakon ega Babonii voeni
Stjepanom IV. ostvaruju prevlast te prisiljavaju porodice Gisingovaca i Gut-Keleda na
sklapanje mira. Tim mirom iz travnja 1278. godine Babonii dobivaju u posjed tvrdi grad
Stjeninjak te upravu nad objema Psetskim upanijama, Drenikoj upaniji, Gajskoj
upaniji, Novigradskoj upaniji te, za potrebe ovog rada vrlo znaajno, Gorsku upaniju i
naselje Petrinju.88
Sredinom druge polovice 13. stoljea Babonii dodatno proiruju vlastite posjede u
Gorskoj upaniji kupovinom posjeda ostalih manjih plemikih rodova, poglavito est rodova
Gorske upanije, ime okrupnjavaju vlastite posjede na Zrinskoj gori sve do rjeice Maje. 89 O
moi Babonia pred izmak stoljea svjedoi i to da Stjepan IV. postaje banom itave
Slavonije,90 a uskoro banom postaje i Radoslav I. 91
Za vrijeme smjene dinastije Arpadovia i dinastije Anuvinaca na ugarskohrvatskom
prijestolju, poput ubia Bribirskih, i Babonii e vjetim balansiranjem izmeu dva glavna
pretendenta na prijestolje, Andrije III. i Karla Martela (odnosno Karla Roberta nakon smrti
Karla Martela), stei mnoge nove posjede i povlastice. Kekez tako navodi da je Stjepan IV.
favorizirao Andriju III., a Radoslav I. je nastojao to due ostati neopredjeljen.92 Za potrebe
ovog rada znaajno je to Andrija III. kako ne bi zaostao s darivanjima naspram svoga
suparnika, potvruje Radoslavu I. batinsko pravo na posjede Vrbas, Gla, Petrinju, Vinodol,
elinu, Oki, Podgorje i Samobor. 93 Sljedee vijesti o posjedima s prostora dananje Sisakomoslavake upanije o kojima povijesna vrela govore su posjed Hrastovica oko kojeg se ban
Radoslav I. sporio sa zagrebakim biskupom te neka zemlja u Drozgometu (kraj rjeice Maje)
koju Stjepan IV. kupuje.94 Do konanog rjeavanja pitanja smjene dinastija na ugarskom
prijestolju, Babonii e jo nekoliko puta ishoditi priznavanje svih prava i posjeda. Tijekom
vremena, biva rodovska sredita Vodievo i Gorika gube na vanosti te glavna utvrda u
Gorskoj upaniji postaje grad Zrin.95
Nakon slamanja samovolje velikaa u Ugarskoj, Karlo Robert usmjerava svoju
politiku prema kraljevstvima Slavoniji, Hrvatskoj i Dalmaciji. Uz pomo bana Ivana I.
Babonia, ugarsko-hrvatski kralj slama otpor Gisingovaca. Kao nagradu, daruje Ivanu I.
88

Kekez 2012, 61.

Kekez 2012, 68.
90
Kekez 2012, 70-71.
91
Kekez 2008, 69.
92
Kekez 2008, 69.
93
Kekez 2012, 79.
94
Kekez 2012, 83.
95
Kekez 2008, 75.
89

43

utvrde i posjede Moslavinu, Brljanovac, Polonicu, Meuri te trgovita Gornju i Donju

Graenicu.96 Iako ban Ivan I. Baboni tada postaje ban Slavonije, Hrvatske i Dalmacije,
vrhunac obitelji nije dugo trajao, naime nedugo zatim kralj Karlo Robert odluuje se
obraunati i s Baboniima. Prvo smjenjuje Ivana I. s banske asti, a zatim poinje i postupno
oduzimati posjede Babonia ime poinje polagani pad moi i utjecaja te obitelji. Iste godine
Babonii gube i vlastelinstvo Zrin te bivaju polako izgurivani sa svojih posjeda i politike
pozornice te e se njihovi posjedi i domena njihova utjecaja svesti samo na Pounje i ui
prostor Gorske upanije.97
Usprkos tome to je veina posjeda onih Babonia koji su se odluili izravno
suprotstaviti kralju oduzeta, preostao je dio posjeda u rukama Dujma Babonia i Pavla
Babonia koji e prema svojim sjeditima nositi pridjevke Blagajski; od Blagaja te od
Krupe. Dujam Blagajski uspio je sauvati te ak proiriti svoje posjede zahvaljujui tome to
se je za razliku od ostatka roda priklonio kralju Karlu Robertu te njegovom nasljedniku. 98
Sredinom druge polovice 14. stoljea Blagajski pokuavaju povratiti i stei nove posjede na
podruju Gorske upanije,99 to im ne uspjeva u cjelosti jer se od sredine prve polovice 14.
stoljea na vlastelinstvu Zrin nalazi ogranak ubia Bribirskih, sada zvani Zrinski, s kojima se
Blagajski otad nerijetko sukobljavaju.100
1382. godine, umire Pavao od Krupe te se zajedno s njim gasi njegova grana Babonia
od Krupe.101 Glavna uloga unutar roda prelazi Blagajskima koji e slijediti politiku svog
prethodnika Dujma te ubudue stajati na kraljevoj strani u njegovim sukobima s velikaima te
e izmeu ostaloga stati na stranu igmunda Luksemburkog, Matije Korvina te Vladislava
II. Jagelovia.102 Posjedi i teite moi za vremena Babonia Blagajskih sele se gotovo
potpuno na posjede u Pounju i oko rijeke Sane te manjim dijelom oko gornjeg toka rijeke
Gline.103
Od kraja 15. stoljea povijest knezova Babonia Blagajskih na prostoru
srednjovjekovnog Ugarsko-hrvatskog kraljevstva obiljeavaju stalne borbe s Osmanlijama
pred ijim nadiranjem ne uspjevaju sauvati svoje posjede. 1546. godine kupuju posjede u

96

Kekez 2012, 113.

Kekez 2012, 136.
98
Kekez 2012, 136.
99
Kekez 2012, 152-154.
100
Kekez 2012, 147., 154.
101
Kekez 2012, 155.
102
Antoljak 1983, 309.
103
Kekez 2012, 170.
97

44

Kranjskoj, gdje dobivaju potvrdu novog grba i austrijskog plemstva te nakon gubitaka gotovo
svih starih posjeda na kraju se tamo i preseljavaju.104
Grb Babonia, odnosno Blagajskih
Jedno od najranijih historiarskih djela koje se bavilo Baboniima, a da sadri prikaz,
odnosno pokuaje rekonstrukcije njihovih grbova je djelo Ljudevita Thalloczyja Historika
istraivanja o plemenu gorikih i vodikih knezova: sa 13 slika u tekstu iz 1897. godine. Ivan
Bojnii u prvom izdanju svoga djela Der Adel von Kroatien und Slavonien donosi dva grba
Babonia Blagajskih, s time da prvi grb pogreno pripisuje njima iako se radi o grbu obitelji
Orsini. U drugom nadopunjenom izdanju donosi tri nova primjera grba Babonia, koje ovaj
put temelji na peatima iz 13. i 14. stoljea zahvaljujui prethodno spomenutom
Thalloczyjevom radu. Daleko najopirniji i najdetaljniji pregled razvoja grba Babonia kroz
povijest donosi Hrvoje Kekez u svojoj disertaciji Plemiki rod Babonia do kraja 14. stoljea.
U poglavlju 3.3.2. Grb 105 donosi vlastite rekonstrukcije svih do sada poznatih primjera grba
Babonia i Blagajskih, ali i uspjeno opovrgava Thalloczyjevu tvrdnju da su Babonii
preuzeli element lava s grba Ursinija te zakljuuje kako su osnovni grb Babonia do
uvoenja novih heraldikih elemenata - inile lijevokose grede te rastui propeti lav.
Uvoenje novih elemenata i pokuaj povezivanja s goriko-tirolskim grofovima Ursinijima,
Kekez smjeta u 15. stoljee kada na grbovima Blagajskih element lava biva zamijenjen
heraldikom ruom, dok se u 16. stoljeu u kvadrirani tit dodaje element medvjeda.
Grbovnicom cara Maksimilijana II. 1571. godine, Blagajski bivaju primljeni u austrijsko
plemstvo te dobivaju novi grb, koji se u nekim kasnijim prikazima razlikuje od izvornika tek
u detaljima.
Osnovni grb Babonia etiri lijevokose grede iz kojih raste propeti lav. Grb
Blagajskih tit horizontalno razdijeljen, gore rua, dolje est lijevokosih greda. Grb
Blagajskih iz 1571. godine - kvadrirani tit, u 1. zlatnom polju uspravni stupajui medvjed
okrenut ulijevo naravne boje sa srebrnim buzdovanom u lijevoj prednjoj api; u 2. i 3.
srebrnom polju tri crvene i dvije srebrne lijevokose grede s rascvjetalo ruom u gornjem
desnom kutu; u 4. crnom polju gledajui u desno, uspravni stupajui zlatni lav sa sabljom
krivoijom uzdignutom iznad glave u prednjoj desnoj api. Nad titom dvije turnirske kacige.
Iznad prve kacige, uspravni crni medvjed gledajui u lijevo, u prednjoj desnoj api dri
104
105

Kekez 2012, 177.

Kekez 2012, 212-224.

45

srebreni buzdovan i kapu s plavim paunovim perom. Iznad druge kacige, okrunjeni uspravni
zlatni lav, stupajui u desno, u lijevoj ruci koplje sa stijegom u kojemu se na srebrnoj gredi u
crvenoj podlozi nalazi stari ugarski grb, a u desnoj sablja krivoija podignuta iznad glave.
Plat je srebrno-crvene, odnosno zlatno-crne boje.

Slika 19. Osnovni grb Babonia (peat Petra od Krupe iz 1336. g odine)

106

Slika 20. Grb Blagajskih (Kekezova rekonstrukcija peata Stjepana Blagajskog iz

1527. godine)

107

Slika 21. Grb Blagajskih iz 1571. godine (Kekezova rekonstrukcija)

106
107

108

Slika preuzeta iz Bojnii 1899, tab. 155.

Slika preuzeta iz Kekez 2012, 223.

46

5.3. Obitelj Baka, odnosno Erddy

Plemika obitelj Erddy potjee od stanovitog Franje Bakolza, kmeta na posjedu
Erdd u dananjoj Rumunjskoj.109 Njegovi potomci Bakai 1459. godine primaju ugarsko
plemstvo te uzimaju pridjevak de Erdd. Za hrvatske prilike interesantan je Toma Baka de
Erdd, ostrogonski nadbiskup koji je osim toga vrio i slubu dravnog kancelara zbog ega
postaje jedna od najmonijih osoba u kraljevstvu, to bi moglo baciti dodatno svjetlo na
njegovo darivanje od strane ugarsko-hrvatskog kralja Vladislava II. Jagelovia 1493. godine,
ime Toma postaje vlasnikom brojnih posjeda u tadanjem Slavonskom kraljevstvu.
Naime, nakon smrti Stjepana upora Moslavakog, posljednjeg od svoje loze, kralj
Vladislav II. koristi svoje kraljevsko pravo i uporove posjede (iako ih je on oporuno
ostavio odreenim crkvama i samostanima u Moslavini) daruje Tomi.110 Marko Bedi u
svome lanku Moslavina od XII-XVI stoljea donosi hrvatski prijevod originalnog teksta
darovnice u kojemu se navode sljedea mjesta: tvrava Jelengrad, grad Moslavina s
posjedom, Podgradska, Otoec, Peenica, Vrtlin, Lokavec, Lipje, Sitovo selo, Goznica, Bok,
Bekince, Borhov zdenac, Glogovo, Tomaevce, Kresince, Kusekovo, Vii, Pein vrh,
Slobodicu, Brezovu, Sobodu, Brestovac, Glogovo, Egidovinu, Mikotince, Obsevo, Kalinu,
Preanac, Cirkvinicu, Mreznu, Kosovac, Marijaevac, esmansku ves, Medjpolje, Bradino
selo, Peevac, Lahnie, Jazoplovo, Preno, Prerovec, Loka, Trebarjevo, Martinska Ves,
Mahovo, Svetu, Zamlaje, Jazvina, Hrastelnica, elezno, Obedica, Pusja, Botovec,
Kraljevec, Cerkinica vrh, Padjininci, Krozak, Logomerje, Prerovin, Dubrovak, Ljubljana i
Lazina, Graenica, Svi Sveti, Marijino, Sv. Jelena, Pognyo, Zedininci, Balatinci, Pribale,
Ramaindol, Vrhovine, esenska ves i Dijakovec.111 Iz transkripcije je vidljivo da u
posljednjem desetljeu 15. stoljea obitelj Baka stjee prve posjede na prostoru dananje
Hrvatske, odnosno prostora dananje Sisako-moslavake upanije (posjedi na prostoru
Moslavine te Sisake Posavine). Agneza Szabo navodi kako je nadbiskup Toma Baka 1504.
godine dodatno proirio svoje posjede kroz ugovor s Andrijom Heningom na podruje izmeu
Kupe i Zagreba.112
Steene posjede Toma ostavlja sinovima svoga brata Nikole. Otprilike u to isto
vrijeme, vodstvo ove grane Bakaa (buduih Erddyja) preuzima Nikolin sin, Petar I. Upravo
108

Slika preuzeta iz Kekez 2012, 224.

Szabo 2002, 147.
110
Bedi 1992, 35.
111
Bedi 1992, 35.
112
Szabo 2002, 147.
109

47

u njegovim rukama nalazi se i Moslavina, a nakon Tomine smrti i ostali najvaniji posjedi.
1512. godine, Petar I. dobiva barunat i mijenja prezime koje sada glasi Erddy te uzima
pridjevak de Eberaw, odnosno de Monyorkerk, no ve 1516/16. godine u izvorima je
zabiljeeno sluajeva da je kao pridjevak koristio i de Monoszlo. 113 Tijekom promjene
dinastija na ugarsko-hrvatskom prijestolju sredinom prve polovice 16. stoljea, Petar I. te
njegov brat, zagrebaki biskup imun, pristaju uz Ferdinandovog protukandidata, Ivana
Zapolju, koji uzdie imuna na bansku ast.
Ve drugom polovicom 15. stoljea Osmanlije prodiru u hrvatske povijesne zemlje, a
prve provale na posjede Erddyja padaju u 1545. godinu kada glava ovog ogranka roda
postaje Petrov sin, Petar II., koji sredinom stoljea dobiva i bansku ast.114 Zbog svojih
zasluga u vojevanju, Petru II. biva dodijeljena nasljedna grofovska ast te se tada dogaa i
promjena u grbu Erddyja. 115 Daljnju povijest porodice do konca 17. stoljea obiljeavat e
pojedinci koji e se isticati u vojevanju protiv Osmanlija. Osim toga, Erddy su nastojali to
kupnjom, a to ugovorima o nasljeivanju i zamjeni dobiti im vie posjeda udaljenih od
predjela koji su se nali pod osmanskom ugrozom. Sredinom 16. stoljea pod osmansku vlast
pada utvrda i posjed Moslavina te ostali posjedi Erddyja u okolici Moslavine, odnosno
Moslavake gore.116
Borbu protiv osvajaa preuzimaju Petrovi sinovi, Toma II. i Petar III.. Posebno se
istaknuo Toma II. koji biva imenovan banom te dobiva tvravu Varadin s posjedom i
nasljednu upansku ast u Varadinskoj upaniji. Najvanije dostignue Tome II. Erddyja je
sudjelovanje s banskom vojskom u pobjedi nad Osmanlijama pod kaptolskim katelom kraj
Siska 22. lipnja 1593. godine, za koju je u historiografiji uvrijeeno miljenje da je oznaila
bitan preokret u dugotrajnim borbama s Osmanlijama.117 Do kraja 16. stoljea Erddy
uspjevaju povratiti dio svojih moslavakih imanja (od kojih je najznaajnija Moslavina), no
dio ipak ostaje u osmanskim rukama.
Tomin brat Petar III. kratko vrijeme je drao poloaj kapetana Kraljevstva. Za brae
Tome II. i Petra III. dijeli se loza Erddyja na ugarsku (Tomini potomci) i hrvatsku granu
(Petrovi potomci). Ugarskoj grani pripadao je Sigismund Erddy, hrvatski ban i protivnik
protestantizma za vrijeme reformacije i protureformacije.118 Istaknuti pripadnik hrvatske

113

Szabo 2002, 148-149; Radau 1998, 54; Brajkovi 1995, 73.

Szabo 2002, 150-151.
115
Szabo 2002, 151; Radau 1998, 68.
116
Bedi 1992, 36; Szabo 2002, 151.
117
Szabo 2002, 154.
118
Brajkovi 1995, 74.
114

48

grane u 17. stoljeu bio je Nikola III. Erddy, hrvatski ban, koji je osim mnogih pobjeda
protiv Osmanlija, postigao i konano oslobaanje svih posjeda Erddyja (meu zadnjima od
kojih je bilo kutinsko vlastelinstvo).119 Do kraja 17. stoljea, osim oslobaanja starih posjeda i
stjecanja novih u ugarskom dijelu kraljevstva, rod Erddy se iri na prostor izmeu donjeg
Pokuplja i junog ruba Turopolja, tonije na posjede Breane, Cerja, Letovania i Starog
Brda.120 Nesumnjivo je da se rod Bakaa, kasnijih Erddyja, od skromnih poetaka razvio u
jedan od najmonijih rodova Ugarsko-hrvatskog kraljevstva. Kao vlasnici mnogih posjeda na
teritoriju dananje Republike Hrvatske, a time i prostora dananje Sisako-moslavake
upanije, rod Erddy igrao je vanu ulogu u povijesnom razvoju tih prostora.
Grb Bakaa, odnosno Erddyja
Vjerojatno najraniju heraldiku obradu grbovlja obitelji Erddy donosi Bojnii u
svome djelu Der Adel von Kroatien und Slavonien. Bojnii prikazuje dva grba obitelji Baka
(1459. i 1489. godine) i tri grba obitelji Erddy (najstariji poznati grb iz 1545. godine te dva
grofovska grba, iz 1565. i 1580. godine). Brajkovi u djelu Grbovi, grbovnice, rodoslovlja
donosi popisane sauvane primjerke grbova Erddyja koji se uvaju u sklopu heraldike
zbirke Hrvatskog povijesnog muzeja. Primjerci vezani za Bakae, odnosno Erddyje, sadre
est gotovo istih grbova, izraenih poetkom 20. stoljea oslikavanjem lima, dok se jedan
primjerak grba nalazi na drvorezu iz 1700. godine. 121 Isto djelo sadri i prikaz tri grba koji se
nalaze na kamenim spomenicima te su dio zbirke kamenih spomenika HPM, a pripadali su
Tomi Bakau Erddyju, Ivanu Erddyju i Tomi II. Erddyju. 122
Izvorni grb te kasnije srce tita obitelji Baka, odnosno Erddy, ini propeti jelen
okrenut u desno koji raste iz kotaa. Jedine promjene kroz godine bile su u obliku
promijenjene boje pojedinih elemenata tita (podloge, kotaa, jelena) ili razliitih ukrasa
kacige te plata.

119

Szabo 2002, 157.

Opina Lekenik, Povijest naselja Opine Lekenik, posjeeno 10.08.2012.,
http://www.lekenik.hr/tekst/47/.
121
Brajkovi 1995, 73
122
Brajkovi 1995, 133-134.
120

49

Slika 22. Grb obitelji Baka iz 1459. godine

123

Prilikom dodijeljivanja grofovske asti, Erddy su dobili i novi grb koji na neki nain
reprezentira njihov dotadanji uspon i mo. tit je kvadriran sa srcem tita u kojemu na
zelenom trobrijegu stoji polovica kotaa iz koje raste propeti jelen. U 1. crvenome polju
okrunjeni zlatni orao; u 2. i 3. modrome polju izmeu dviju srebrnih valovitih linija dvije
zlatne zvijezde jedna uz drugu; u 4. crvenome polju obrambeni zid naravne boje otvorenih
vrata i nazupanom kulom s dva prozora. Nakit tita ine tri okrunjene kacige s ukrasima. Iz
krune prve kacige raste u lijevo okrenuta oklopljena ruka s maem naravne boje i zlatnim
titnikom; na kruni druge stoji zlatni orao rairenih krila gledajui u desno; iz krune tree
raste oklopljena ruka s kopljem s kojega se vijori modro-zlatni plamenac. Platevi su crvenozlatni, crveno-srebreni te modro-srebreni.

Slika 23. Grofovski grb Erddyja iz 1565. godine

123

124

Slika preuzeta iz Bojnii 1899, tab. 6.

50

5.4. Obitelj Bani od Lendave

Bnffy, odnosno Banii, plemika je obitelj njemakog podrijetla, koja svoje korijene
vue od grofa Haholda. Prve posjede stjeu u Zaladskoj upaniji, a zatim se ire na omodsku
i Krievaku. Slavonski ban Stjepan I. od kralja dobiva posjed Lendavu prema kojem e
Banii uzeti pridjevak de Lendwa. Banske asti obnaati e i njegovi potomci Nikola,
Stjepan II., Ivan I., Pavao I. U 16. stoljeu, osim virovitikog vlastelinstva i asti nasljednog
upana Virovitike upanije,125 stjeu preko Margarete Sekeljeve nakratko posjede
Tituevinu, Blinju, Prano i Staro selo u Zagrebakoj upaniji, 126 no gube ih nakon dolaska
Habsburgovaca na ugarsko-hrvatsko prijestolje budui da su u borbama stali uz Ivana
Zapolju.
Grb obitelji Bani od Lendave
U zlatnom crna bivolja glava s uspravnim rogovima naravne boje. Na titu crveni kri.
uvar tita je okrunjeni crni orao.

Slika 24. Grb obitelji Bani de Lendwa

127

124

Slika preuzeta iz Bojnii 1899, tab. 33.

vab 1983, 420.
126
Klai 1907, 190.
127
Slika preuzeta iz Bojnii 1899, tab. 7.
125

51

5.5. Obitelj Batthyny

Batthyni su maarska plemika obitelj koja prve posjede na prostoru Slavonskog
kraljevstva stjee poetkom 15. st. u Krievakoj upaniji,128 kada postupno dobivaju ulogu i
u hrvatskoj povijesti. Na daljnje posjede u Krievakoj, Varadinskoj i Zagrebakoj upaniji
Batthyny se ire zahvaljujui Baltazaru Batthynyju koji nasljeuje posjede Ladislava
Hermanffyja od Grebena. U prostorni okvir ovoga rada ulaze njegovi posjedi Latkovina s
utvrdom i Koncovo.129 Zbog osmanske ugroze, Batthyny postupno naputaju posjede u
Krievakoj i Zagrebakoj upaniji te se usredotouju na svoje Varadinske i prekodravske
posjede.
Grb obitelji Batthyny
Osnova grba obitelji Batthyny je u modrome titu na zelenome trobrijegu planina
naravne boje ispred koje iz trobrijega raste zlatni lav s maem u ustima, a na vrhu planine u
gnijezdu naravne boje pelikan rairenih krila kljunom razdire svoja prsa te krvlju hrani ptie.
Razliite inaice grbova Batthynyja razlikuju se tek u broju i ukrasima kaciga te platevima.

Slika 25. Grb obitelji Batthyny

130

128

vab 1983, 529.

Plosfalvi 2012, 108.
130
Slika preuzeta iz Bojnii 1899, tab. 9.
129

52

5.6. Obitelj Berislavi Grabarski

U starijoj hrvatskoj historiografiji Berislavie se smatralo plemikom obitelji koja
potjee iz srednjovjekovne Bosne te je pred Osmanlijama prebjegla u srednjovjekovnu
Slavoniju, odakle se dodatno razgranala hrvatskim povijesnim prostorom. 131 Nedoumice oko
pitanja porijekla Berislavia razrjeila je Marija Karbi svojom doktorskom disertacijom u
kojoj je dokazala kako Berislavii potjeu od roda bana Boria.132
Za podruje Sisako-moslavake upanije znaajan je ogranak Berislavia Grabarskih.
Meu matine posjede Grabarskih ubrajaju se Grabarje i Brod (na Savi).133 Prvotno se ire na
podruje Poeke i Vukovske upanije kupovinom posjeda ili primanjem istih od vie
instance, ali i poput Zrinskih, sastavljanjem ugovora o meusobnom nasljeivanju s drugim
plemiima.134 Posjede u Zagrebakoj upaniji stjeu kroz enidbene veze, naime Franjo
Berislavi preko svoje supruge Barbare prima sve posjede pokojnog despota Vuka
Brankovia. Radi se o Bijeloj Stijeni, Totuevini i Komogovini s Graduom. 135 Grabarski se
ujedno ire i na odreene posjede u Krievakoj te Varadinskoj upaniji.136
Zahvaljujui enidbenim vezama s Brankoviima, Ivan Berislavi biva postavljen za
srpskog despota 1504. godine, no naslov i s njime povezane posjede Berislavii gube ve
smru njegova sina Stjepana kada izumire i ogranak Grabarskih. Od ostalih ogranaka
Berislavia vrijedi spomenuti Podvrke, Cernike i Trogirske. 137 Za hrvatsku povijest
najznamenitiji je Petar Berislavi, potomak trogirskog ogranka Berislavia, koji je za svoga
ivota obavljao dunost hrvatskog bana te se istakao u mnogim pobjedama nad Osmanlijama.
Grb obitelji Berislavi Grabarski
Bojnii i Karbi upozoravaju kako su sauvani podaci samo o grbovima ogranka
Berislavia Grabarskih te Cernikih. Za potrebe ovoga rada izloit e se samo grb Grabarskih,
budui da su bili jedini ogranak Berislavia vezan za prostor dananje Sisako-moslavake
upanije.

131

Radau 1983, 689.

Karbi 2005, 163-172.
133
Karbi 2005, 164.
134
Radau 1983, 689; Karbi 2005, 164-168.
135
Karbi 2005, 168.; Adamek 1869, 189.
136
Karbi 2005, 169-170.
137
Za podjele roda vidi Hrvatski biografski leksikon, sv. BERISLAVII; Karbi 2005.; Mesi 2007.
132

53

Slika 26. Grb Berislavia Grabarskih

138

tit vertikalno raskoljen, s desne strane tri lijevokose grede, s lijeve strane dvije
ukrtene strijele s vrhovima prema dolje.

138

Slika preuzeta iz Bojnii 1899, tab. 11.

54

5.7. Obitelj Brankovi

Brankovii su srpska velikaka obitelj koja po enskoj lozi potjee od Nemanjia.
Matini posjedi obitelji nalazili su se na podruju Kosova. U prvoj polovici 15. stoljea
vladali su Srpskom despotovinom, dok od sredine stoljea ostaju tek titularni despoti.
1471. godine Vuk Grgurevi Brankovi nasljeuje nominalnu titulu srpskog despota.
Budui da su Osmanlije okupirali Despotovinu, veinu svog ivota proveo je borei se protiv
njih kao vojskovoa i kapetan u slubi ugarsko-hrvatskog kralja Matijaa Korvina. Korvin mu
daruje posjede u Slavonskom kraljevstvu zbog zasluga u borbi protiv Osmanlija, ali
vjerojatno i zato kako bi srpskog despota uinio svojim vazalom. Vuk se vjenao s Barbarom
Frankopan, s kojom je drao posjede Tituevinu, Komogovinu, Bobovac i Kostajnicu. 139
Posjedi ostaju u rukama Brankovia sve do smrti despota Jovana.
Grb Brankovia
Bojnii u svome Der Adel von Kroatien und Slavonien donosi podatke o nekoliko
grbova obitelji Brankovi, iako je osnovni izgled grba u stvari isti kroz sve inaice - u
nakoenom srebrnom titu izmeu dvije modrih slonovih kljova stoji uspravan stupajui
crveni lav okrenut u desno. Nad titom kaciga s krunom iz koje raste zlatni zmaj gledajui u
desno. Plat je modro-srebrne boje.

Slika 27. Grb Brankovia

140

139

Hungary in the Late Middle Ages 2001, unosi: Bobovac, Kosztajnica, Komogovina; Karbi 2007, 76.;
Klai 1907, 189-191.
140
Slika preuzeta iz Bojnii 1899, tab. 16.

55

5.8. Obitelj Cudar

Cudari, odnosno Zudari, su plemika obitelj ugarskog podrijetla s matinim posjedima
u Borodskoj upaniji koja krajem 13. stoljea stjee posjede u Poekoj upaniji, a u 14. i 15.
stoljeu posjede u Krievakoj te Zagrebakoj upaniji. Pred kraj 14. stoljea u vlasti obitelji
Cudar nali su se posjedi vlastelinstva Gora unti, Mokrice, Gradec, Grabovac, Knezovo
Polje te Petrinja.141 Koristili su pridjevke de Bulch/Blch te de Olnod prema svojim
najvanijim posjedim. Najpoznatiji lan obitelji bio je ban itave Slavonije Petar Cudar.
Obitelj se u mukoj grani gasi krajem 15. stoljea.

Grb obitelji Cudar

Bojnii donosi opis i prikaz grba te opaske o nedosljednostima, odnosno o
naknadnom otkrivanju tinktura tita.

Slika 28. Grb obitelji Cudar

142

U modrom polju, nakoenog tita zlatnog okvira, na zlatnom brijegu stoji esterokutna
zlatna kopa udubljenih stranica, ijih pet vrhova je ukraeno polovicama ljiljana naravne
boje. Ukras kacige je lik iz tita. Plat je modro-srebrni.

141
142

Hungary in the Late Middle Ages 2001; Novak 2012, 36-69.

Slika preuzeta iz Bojnii 1899, tab. 154.

56

5.9. Obitelj upor

Podrijetlo obitelji upor bilo je predmet nedoumica u domaoj historiografiji. Budui
da se na podruju Slavonskog kraljevstva javljaju u prvoj polovici 14. stoljea kao ve ojaala
plemika obitelj, nametnulo se pitanje njihovih predaka. ii je smatrao da vuku podrijetlo
od ugarskoga roda Csupor, dok je Nada Klai smatrala da se radi o izravnim potomcima
ugarskog roda Monoszlo koji su bili gospodari posjeda i utvrde Moslavina u 12., 13. i poetku
14. stoljea.143 Kruhek takoer prihvaa miljenje o uporima kao gospodarima Moslavine
tek od 14. stoljea, bez prethodnog kontinuiteta.144 Svojevrsno razrjeenje ovog pitanja donosi
Nikoli Jakus koja analizom odreenih faktora poput uzorka nasljeivanja imena te drugih
indikativnih injenica zakljuuje da se najvjerojatnije radi o jednoj grani knezova
Moslavakih.145
Najraniji imenom poznati posjednik vlastelinstva Moslavine je odreeni upan
Makarije koji je ivio krajem 12. stoljea. Nikoli Jakus istie da se njegovi potomci nisu
odma nazivali pridjevkom po utvrdi de Monoszlo, 146 ve da su tu praksu poeli upranjavati
sredinom 13. stoljea. Za pretpostaviti je da je tome tako stoga to je upan Makarije, inae
ugarskoga podrijetla, imao odreene matine posjede u ugarskom dijelu kraljevstva te tek za
njegovih potomaka Moslavina postaje dovoljno vaan posjed da se u skladu s praksom onog
vremena, nazivaju prema utvrdi koja im je sjedite. Ostali posjedi u Slavonskom kraljevstvu
na koje se ire zarana su posjed Tole, odreeni posjed uz Savu, predij uz Unu u Cheresneu,
posjedi u Podravini, a osim njih, Makarijevii su bili vlasnici i posjeda na podruju Bake,
Srijemske, Baranjske, omoske upanije.147 Meu Makarijevim sinovima najvie se istaknuo
Toma koji je dugo vremena bio osoba od povjerenja hercega Andrije, odnosno kralja Andrije
II. Toma tako iri posjede u Bakoj upaniji, ali i na anadsku, Vukovsku te Zagrebaku. 148
Rasipanjem velikih posjeda Moslavakih za njegovih nasljednika, posjed Moslavina ulazi u
najvanije posjede obitelji.149 Poetkom 14. stoljea, Moslavaki gube moslavako i okolna
vlastelinstva koja nakratko prelaze u ruku Baboniima, no vrlo brzo i Babonii padaju u
kraljevu nemilost te i sami gube moslavake posjede.

143

Nemeth 1993, 134.; Nikoli Jakus 2011, 271.

Kruhek 2002, 98.
145
Nikoli Jakus 2001, 271.
146
Nikoli Jakus 2001, 272.
147
Nikoli Jakus 2001, 273-274.
148
Nikoli Jakus 2001, 275.
149
Nikoli Jakus 2001, 279.
144

57

U vrlo vrijednom radu za povijest upora Moslavakih, Nikoli Jakus uspijeva

povezati jednog od Moslavakih, Stjepana, s prvim poimenice poznatim uporom, takoer
Stjepanom.150 Do sredine 14. stoljea ogranak Moslavakih - upori su ponovno vlasnici
moslavakog vlastelinstva. Ve 1334. godine upori su u posjedu Martinske Vesi, a 1368.
godine spominju se kao vlasnici nekretnina i mlina u Gradecu te 1381. godine utvrde u
Brljanovcu.151 Nastojei ojaati svoj poloaj u kraljevstvu, upori podravaju kraljevsku
vlast te ostvaruju prisne odnose s pavlinskim samostanom BDM na Gariu. Sjedite upora
osim tvrdog grada Moslavine, bio je Jelen-grad, a u posjedu su imali ostale katele nastale za
vrijeme uurbane izgradnje katela, kula i tvrdih gradova nakon mongolske provale sredinom
13. stoljea.
Obitelj upor svoj vrhunac doivljava u 15. stoljeu za vrijeme brae Pavla, Stjepana
V. i Jurja II. 1412. godine Pavao upor nakon dugogodinje upanske slube u Krievakoj i
Zagrebakoj upaniji, postaje slavonski ban. Pavlov unuk Nikola V. bio je bliski pobornik
kralja Matijaa Korvina te je izmeu ostaloga drao ast transilvanijskog vojvode, nasljednu
ast virovitikog upana, a sudjelovao je i u kraljevim vojnama zbog ega je kao nagradu
dobio posjede izumrle obitelji Koroski (u Vukovskoj, Poekoj te dijelu Baranjske
upanije).152 Posljedni upor, Stjepan VI., umire 1492./1493. godine te sva svoja imanja
oporuno ostavlja preteito crkvenim tijelima poput pavlinskog samostana u Gariu. No
Vladislav II. Jagelovi, koristei kraljevsko pravo raspolaganjem posjeda obitelji bez mukih
potomaka, sve posjede upora dodijeljuje ostrogonskom nadbiskupu Tomi Bakau de Erdd.
Stjepanova oporuka prua izvrsnu priliku u uvid kojim sve posjedima, pogotovo na
podruju dananje Sisako-moslavake upanije, je porodica upora raspolagala na svome
vrhuncu. Tako se u oporuci spominju sljedei posjedi: ...grad Jelengrad i trgovite
Moslavina s katelom, te posjede Podgradsku, Otoec, Peenica, Vrtlin(ska), Lokavec, Lipje,
Sitovo, Goznicu, Bok, Bokince, Borhov zdenac, Glogovo, Tomaevce, Kresince, Kusekovo,
Pein Vrh, Slobodicu, Brezovu Slobodu, Brestovac, Glogovo, Egodovinu, Mikotince, Obsevo,
Kalinu, Preanac, Cirkvinicu, Mreznu, Kosovac, Marijaevac, esmansku ves, Medjpolje,
Bradino selo, Peevac i Lahinie [...] Jazovo, Preno, Prerovec, Loka, Trebarjevo,
Martinska Ves, Mahovo, Svetu, Zamlaje, Jazvina, Hrastelnica, elezno, Obedica, Pujsa,
Botovac, Kraljevec, Cerkinica vrh, Padjininci, Krozak, Logomerje, Prerovin, Dubrovak,

150

Nikoli Jakus 2001, 279-30.

Nemeth 1993, 134.; Nikoli Jakus 2011, 281-282.
152
Nemeth 1993, 134.; Nikoli Jakus 2011, 292.
151

58

Ljubljana, Lazina, Graenica, Svi Sveti, Marijino, Sv. Jelena, 'Pognyo', Zedininci, Balatinci,
Pribale, Ramain dol, Vrhovine, esenska Ves, Dijakovec.153
Grb upora Moslavakih
U Hrvatskom biografskom lekiskonu, pod natuknicom UPOR, navedena su dva
sauvana prikaza grba upora Moslavakih. Radi se o peatu bana Pavla iz 1412. godine te
kaleu biskupa Demetrija.154 U Bojniievom DAKS stoji autoreva opaska da se peat bana
Pavla sastoji samo od tita, dok kale biskupa Demetrija sadri potpuni grb.

Slika 29. Grb upora Moslavakih

155

U modrom nakoenom titu na uspravnom crveno-srebrnom rombu s 4 puta 4 polja

stoji u desno okrenuta svraka naravne boje. Ukras kacige je figura iz tita. Plat je crvenosrebrni.

153

Bedi 1998, 45-47.

Nemeth 1993, 134.
155
Slika preuzeta iz Bojnii 1899, tab. 23.
154

59

5.10. Obitelj Drgfi

Drgfi su velikaka te barunska obitelj koja potjee iz Moldavije, a kasnije postaju
erdeljski vojvode.

Zahvaljujui svojemu barunskom statusu, od sredine 15. stoljea do

sredine 16. stoljea kada obitelj izumire, stjeu posjede diljem Ugarskog kraljevstva, izmeu
ostaloga i na prostoru Slavonskog kraljevstva. 156 Osim kratke epizode kada stjeu posjede
Kaniaja (Trepa, Stipan, ljivovac, Pjeanica, Brnjavac, Vrginmost i Podgorje), 157 ali ih
ubrzo vraaju,158 izmeu 1476. i 1497. godine dre i Vasmegyericse u Krievakoj
upaniji.159
Grb obitelji Drgfi
U Bojniievom DAKS nalazi se grb obitelji Drgfi pod natuknicom Draghffy de
Beltek. U modrome titu uspravna zlatna strijela s vrhom prema gore, sa svake strane joj
jedno zlatno sunce, a na dnu tita zlatni polumjesec. uvar grba su dva zlatna zmaja koji
okruuju tit svojim tijelima. Ukras kacige je crno krilo okrenuto ulijevo. Plat je modrozelene boje.

Slika 30. Grb obitelji Drgfi

160

156

A Drgfi csalad. http://mek.niif.hu/04700/04750/html/144.html, posjeeno 12.1.2013.

Hungary in Late Middle Ages 2001, unosi: Trepa, Stipan, ljivovac, Pjeanica, Brnjavac, Vrginmost i
Podgorje.
158
Lopai 1895, 277.
159
Hungary in Late Middle Ages 2001, unos: Vasmegyericse.
160
Slika preuzeta iz Bojnii 1899, tab. 30.
157

60

5.11. Obitelj Egervarski

Egervarski su ugarska plemika obitelj iz Zaladske upanije koja u drugoj polovici
15. stoljea stjee posjede na prostoru Slavonskog kraljevstva zahvaljujui tadanjem banu
Ladislavu Egervarskom koji se znatno istakao u borbama s Osmanlijama. 161 Posjedi koje
dobiva kao zahvalu od kralja, prema Engelu, pripadaju veleposjedima Sztenicsnjak i Szelnica,
a to su Trepa, Stipan, ljivovac, Pjeanica, Brnjavac, Vrginmost i Podgorje. 162 Kako
Ladislav uskoro umire, posjede nasljeuje njegov sin Stjepan. U Engelovoj interaktivnoj karti
nalazimo Stjepana (Istvana) Egervarskog u 1498. godini kao posjednika sljedeih
veleposjeda: Krapje (Krapje, Puska, Trebe), Velike (Velike, Povelicsje, Lonja, Micinovic,
Lipovljani, Piljenice, Banova Jaruga) te Ovelike (Ovelike, Plesmo). Od Engela saznajemo i da
su veleposjedi Krapje te Velike u rukama Egervarskih od 1476. do 1511. godine. Ladislavova
supruga udaje se za Jurja Kaniaja te spomenuti posjedi prelaze u ruke obitelji Kaniaj.

Grb obitelji Egervarski

Slika 31. Grb obitelji Egervarski

163

Grb obitelj Egervarski poznat nam je s otiska peata bana Ladislava koji donosi
Bojnii u svome DAKS. U titu oklopljena ruka svinuta u laktu dri pet lipinih listova s
peteljkama.

161

Lopai 1895, 276.

Hungary in Late Middle Ages 2001, unosi: Trepa, Stipan, ljivovac, Pjeanica, Brnjavac, Vrginmost,
Podgorje, Krapje, Puska, Trebe, Velike, Povelicsje, Lonja, Micinovic, Lipovljani, Piljenice, Banova
Jaruga, Ovelike, Plesmo.
163
Slika preuzeta iz Bojnii 1899, tab. 32.
162

61

5.12. Obitelj Farkai

Farkaii su plemiki rod iz plemena Krei koje je nastanjivalo srednji tok rijeke
Une, u dananjoj Republici Bosni i Hercegovini. Zajedno s ostalim obiteljima porodice
Kreia drali su posjede i utvrde Podzvizd i Vranogra. Za prvih provala Osmanlija, ulaze u
slubu hrvatskih velikaa te aktivno sudjeluju u borbama protiv Osmanlija. Unato tome
bivaju primorani zajedno s drugim hrvatskim plemiima potraiti sigurnost u Slavonskom
kraljevstvu te naseljavaju prostor izmeu Kupe i Korane. Dio Farkaia naselio se na posjede
Reicu i Luku, dok dio nalazimo i u Sisakom Pokuplju, tonije na podruju Letovania. 164
Radau u natuknici FARKAI spominje Gapara i Ivana na podruju Letovania krajem
16. st. Na Letovanikom posjedu nalazio se katel Frankopana Slunjskih te se moe
pretpostaviti da Farkaii, poglavito Gapar (Casparis) se nalaze u slubi Slunjskih te
sudjeluju u obrani katela, za to su zauzvrat dobili manji posjed u sklopu veeg
Letovanikog, to pak saznajemo iz popisa poreza za 1573. godinu. 165
Grb obitelji Farkai
Grb Farkaia ini tit koji je u dnu presjeen s tri vertikalne grede iznad kojih
okrunjeni orao rairenih krila okrenut u lijevo u kandama nosi janje.

Slika 32. Grb obitelji Farkai

166

164

Radau 1998, 139.

Adamek 1976, 254.
166
Sliak preuzeta iz Bojnii 1899, tab. 161.
165

62

5.13. Obitelj Krkih knezova Frankopana

Frankopani, izvorno zvani Krki, osnosno Modruki knezovi, jedna su od najstarijih
hrvatskih plemikih porodica. Za svoga vrhunca, Frankopani su gospodarili brojnim
posjedima od Kvarnerskog primorja do Zagrebake upanije, u sklopu ega se nalo i
nekoliko posjeda na podruju dananje Sisako-moslavake upanije.
Prvi spomenuti predak Krkih knezova bio je Dujam, knez grada i otoka Krka za
vrijeme mletake uprave.167 Budui da starija braa preuzimaju oev posjed, najmlai brat
Bartol II. prelazi u slubu tadanjeg ugarsko-hrvatskog kralja Bele III. Ve krajem 12. stoljea
Bartol II. biva nagraen za svoju slubu Modrukom upanijom kao trajnim nasljedstvom.
Bartol II. vjerno slubuje i pod kraljem Andrijom II. koji ga dariva Vinodolskom upanijom.
Spomenute posjede na hrvatskom kopnu nasljeuje Vid II., 168 sinovac Bartola II.
Vjekoslav Klai navodi kako za vrijeme smjene dinastija Arpadovia i Anuvinaca na
ugarsko-hrvatskom prijestolju, knezovi ire svoj posjed na upaniju Gacku te grad Otoac, a u
isto vrijeme postaju nasljedni knezovi Senja.169 Veu se uz Anuvince i vladare iz njihove
dinastije, zahvaljujui emu za kraljevog slamanja ugarsko-hrvatskih velikaa ostaju van
kraljevog interesa i sukoba, a svi do tada prikupljeni posjedi ostaju sauvani. Krki knezovi su
pomagali kraljeve i banske vojske pri slamanju hrvatskih velikaa ime su 1323. godine od
kralja stekli u posjed Dreniku upaniju i grad Slunj.170
U sljedeem sukobu vezanom za kraljevsko prijestolje, Krki knezovi ponovno staju
uz kralja, ovaj put Sigismunda Luksemburkog. Meu knezovima tada se istaknuo Ivan V.
koji je zajedno sa Sigismundovim pobornicima pomogao spasiti kraljicu Mariju koju je
zarobila protivnika strana, te 1387. godine kralj Sigismund ga nagrauje au bana
kraljevina Slavonije, Dalmacije i Hrvatske. 171 Ivanov sin Nikola IV. ishouje potvrdu pape
Martina V. da su Krki knezovi potomci Anicija i roaci rimskih Frangepana. 172 Ugarskohrvatsko kraljevstvo nalo se u turbulentnim vremenima za Nikolinog ivota, no unato
svemu, uspio je sauvati svoje posjede i mo te je obnaao i bansku ast. Za njegova vremena
rod Krkih knezova Frankopana nalazio se na vrhuncu te su bili najmoniji velikai na
podruju Hrvatsko-slavonskog kraljevstva. Nakon Nikoline smrti, njegovi potomci

167

Klai 1901, 82., Brajkovi 1995, 75-76.

Klai 1901, 90., Brajkovi 1995, 76.
169
Klai 1901, 117.
170
Klai 1901, 132.; Brajkovi 1995, 76.
171
Klai 1901, 163.
172
Klai 1901, 163.
168

63

razdijeljuju obiteljske posjede, jedino Senj i otok Krk ostaju zajednikim posjedom svih
nasljednika. Prema toj diobi kasnije e se formirati i posebni ogranci obitelji Frankopan:
Frankopani Ozaljski, Cetinski, Slunjski i Traki.
Prva pojava knezova Frankopana na prostoru dananje Sisako-moslavake upanije
je za kneza Martina IV. Svoje posjede na podruje izmeu Save i Kupe iri Martin IV.
Frankapan zahvaljujui braku s Jelenom Lipovakom. Tako osim Lipovca, stjee i
Jastrebarsko, Kostajnicu i Komogovinu. Od porodinih dobara dobiva Oki, Starigrad, Novi,
Bribir, Kotor, Bakar, Trsat, uskoro svojim posjedima pridruuje i gradove Hreljin i
Drivenik.173
No ve za Matijaa Korvina i njegovog slamanja velikake samovolje, ni Frankopani
ne ostaju poteeni kraljeve panje. Zbog svoje razdijeljenosti na pojedine ogranke i
meusobne nesloge, Frankopani se ne uspjevaju uspjeno oduprijeti kralju koji im oduzima
Senj 1471. godine.174 1480. godine, nastojei sauvati otok Krk od kraljeve vojske, Ivan VII.
Krki predaje otok Krk u ruke Mleanima, ime Krki knezovi Frankopani gube zauvijek svoj
matini posjed.175
Smru Martina IV. Frankopani, osim Krka i Senja, gube i njegove posjede koji prelaze
u ruke kralja Matijaa Korvina. U njihovom vlasnitvu ostaju samo Modruki, Ozaljski,
Traki, Cetinski, Slunjski veleposjedi. Vodstvo porodice preuzima Stjepan II. Ozaljski koji
dobiva od kralja Vinodol te Hreljin i Drivenik. 176 Nasljeuje ga sin Bernardin, istaknuti
ratnik, koji kao pristaa Ivana Zapolje pogiba pri opsadi Varadina. Svi posjedi Ozaljskih u
pedesetim godinama 16. stoljea prelaze u ruke Zrinskih kroz ugovor o nasljeivanju potpisan
izmeu Stjepana III. i Nikole IV. Zrinskog, no nakon korigiranja ugovora, dio posjeda ipak
odlazi Frankopanima Trakima.177 Osim Ozaljske, do kraja 16. stoljea gase se Cetinska i
Slunjska grana Frankopana.
Za podruje dananje Sisako-moslavake upanije znaajna je Slunjska grana
Frankopana. Njen osniva bio je Dujam sredinom 15. stoljea, a vjerojatno najistaknutiji
pripadnik te grane bio je Franjo I. koji sredinom 16. stoljea nasljeuje oeve posjede Slunj,
Cetin, Malu i Veliku Kladuu, Krstinju, Kremen, Ledenice i posjed Gore u Pokuplju, a
kasnije na posjedu Letovani podie i katel.178 Bio je vrlo angairan u obrani ne samo

173

Stri 1998, 416-417.

Klai 1901, 264.
175
Klai 1901, 278-282.
176
Klai 1901, 294-295.
177
Stri 1998, 396.
178
Stri 1998, 406.; Brajkovi 1995, 76.
174

64

vlastitih posjeda, ve itavog kraljevstva, zbog ega postaje i hrvatsko-slavonsko-dalmatinski

ban uz biskupa Juraja Drakovia. Zajedno s Kaptolom te kraljevskim snagama sudjelovao je
u utvrivanju obrambene linije na Kupi te je uspjeno sudjelovao u borbama s Osmanlijama
koji za njegova ivota nisu positgli znaajne teritorijalne pomake.
Poetkom 17. stoljea jedina preostala grana Frankopana su knezovi Traki. U
njihovom posjedu nalazili su se Brinja, Bosiljevo, rnomelj.179 Poput ostalih pripadnika roda
Frankopana, istakli su se u borbama protiv Osmanlija, ali su svoj kraj nali smru Frana II.
Krste Frankopana Trakog zbog sudjelovanja u protudvorskoj uroti s dijelom ostalih
velikaa Ugarsko-hrvatskog kraljevstva.
Grbovi Krkih knezova Frankopana
Bojnii u DAKS donosi dvije verzije grbova Frankopana. Najstariji grb koji je
pripadao Krkim knezovima, a Bojnii ga smjeta u 1365. godinu, dok drugu verziju smjeta
u u 15. stoljee kada Krkim knezovima papa potvruje srodstvo s rimskim Frangipanima.
Osim Bojniia, grbove Krkih knezova Frankopana obradili su i Vlasta Brajkovi u Grbovi,
grbovnice, rodoslovlja, Zorislav Horvat u Heraldiki titovi gotike arhitekture kontinentalne
Hrvatske te Bartol Zmaji koji donosi najiscrpniju obradu sauvanih primjeraka grbova
knezova Krkih, odnosno Frankopana, u svome lanku objavljenom u Krkom zborniku,
Grbovi knezova Krkih, kasnije Frankopana.

Slika 33. Grb Krkih knezova

179
180

180

Brajkovi 1995, 76.

Slika preuzeta iz Bojnii 1899, tab. 35.

65

Nakoeni tit horizontalno razdijeljen na gornje crveno polje sa zlatnom

esterokrakom zvijezdom i donje zlatno polje. Ukras kacige je krilo ukraeno kao i tit. Plat
je crveno-zlatan.

Slika 34. Grb Frankopana

181

Nakoeni modri tit u kojemu dva uspravna lava okrenuta jedan prema drugome,
izmeu prednjih apa dre tri komada kruha. Ukras kacige zlatna kruna. Plat je modro-zlatni.
Bojnii dodaje kako ukras kacige nekada ine likovi iz tita ili crveno-zlatna nojeva pera.182

181
182

Slika preuzeta iz Bojnii 1899, tab. 35.

Bojnii 1899, 48.

66

5.14. Obitelj Gising

Gisingovci su ogranak plemike obitelji Heder njemakog podrijetla, koja je u 12.
stoljeu stigla u Ugarsko kraljevstvo sluiti kraljeve iz dinastije Arpadovia. Poznati su jo
pod nazivom Gssing prema njemakom imenu posjeda koji su prvotno stekli. Maarska
historiografija pozna ih jo pod nazivom Nmetjvarci, odnosno Kszegi. 183
Svoje posjede ire na Zaladsku, Pounsku i omoku upaniju u ugarskom dijelu
kraljevstva, dok se u slavonskom dijelu smjetaju u Krievaku i Poeku upaniju. Drali su
upanske asti u velikom dijelu Ugarsko-hrvatskog kraljevstva, tako da su od 13. do 14.
stoljea obnaali upanske asti u sljedeim upanijama: obje Psetske upanije, Gorska,
Gajska, Drenika, Novigradska, Vrbaka, Sanska, opronska, eljezna i Zaladska. 184 Osim
upanskih asti, Gisingovci su takoer vrlo dug niz vremena obnaali ast slavonskog bana.
Karbi navodi kako su uspjeli obnaati bansku ast gotovo 40 godina, uz krae prekide.185
U drugoj polovici 13. stoljea, Gisingovci ulaze u sukobe s drugim velikakim
obiteljima Ugarsko-hrvatskog kraljevstva, ali i sa samim vladarem. Bez bojazni su silom
pripajali ili pustoili protivnike posjede. Sudjelovali su i u dinastikim borbama, isprva na
strani Ugarsko-hrvatskih kraljeva, no kasnije bi se okretali protiv istih. 186 Za prostor Sisakomoslavake upanije znaajan je upravo sukob Gisingovaca s Baboniima koji upravo u to
doba poinju svoj uspon prema jednoj od najmonijih slavonsko-hrvatskih velikakih obitelji.
Unato svojim brojnim posjedima, Gisingovci ne uspjevaju slomiti Babonie, tovie, bivaju
prisiljeni na potpisivanje nekoliko mirova. Najznaajniji je onaj potpisan 1278. godine u
Dubici gdje preputaju Baboniima upravu nad obje Psetske, Gorskom, Gajskom,
Drenikom, Novigradskom upaniju te im ustupaju naselje Petrinju. 187 Borbe jenjavaju
izmeu dviju obitelji tek nakon intervencije ostrogonskog nadbiskupa i kralja 1280. godine, te
Gisingovci gube utjecaju u upanijama s desne strane Une i Save. Konaan slom moi
Gisingovaca pada u prvu polovicu 14. stoljea kada im se uspjeno suprotstavljaju vladari iz
nove Anuvinske dinastije te vie ne uspijevaju smoi dovoljno snage za neku vaniju ulogu u
kraljevstvu.188

183

Karbi 1999, 21.

Karbi 1999, 22.; vab 1998; 687.; Kekez 2007, 80-81.
185
Karbi 1999, 22.
186
Karbi 1999, 24-25.
187
vab 1998; 687.; Karbi 1999, 23; Kekez 2008, 64.; Kekez 2012, 60-61.
188
Karbi 1999, 25.
184

67

Grb obitelji Gising

Grb obitelji Gising u stvari je grb roda Heder. U crvenome tri uspravne bijele grede.
Ukras kacige su crna pijetlova pera te crveno-bijeli plat.

Slika 35. Grb roda Heder, odnosno Gisingovaca

189

189

Slika preuzeta iz Bojnii 1899, tab. 44.

68

5.15. Obitelj Gregorijanec

Gregorijanci su bili poznata plemia obitelj koja se spominje u prvoj polovici 15.
stoljea, a vrhunac doivljavaju u 16. stoljeu. Svoj uspon Gregorijanci poinju u Krievakoj
upaniji gdje im se nalazio matini posjed. Najvee irenje posjeda dogodilo se za Ambroza
Gregorijanca sredinom 16. stoljea. Vjerojatno zahvaljujui tome to je obavljao mnoge
ugledne slube, iri obiteljske posjede na Zagrebaku upaniju gdje je raspolagao posjedima
u Gornjoj Stubici, Bedenici te u Turopolju.190

U Varadinskoj upaniji dobiva posjede

Sutjesku, Buin i Beretinec.191 Osim proirenja posjeda obitelji u Krievakoj, Varadinskoj i

Zagrebakoj upaniji, drao je podbansku ast te bio

upan Krievake i Zagrebake

upanije.
Za

podruje

Sisako-moslavake

upanije

znaajna

je

kupovina

Ambroza

Gregorijanca iz 1559. godine kojom je postao vlasnik posjeda u Lekeniku. 192 Nakon
Ambrozove smrti posjedi obitelji poinju se polako rasipati, dijelom pod utjecajem nesloge i
meusobnog sporenja njegovih nasljednika, a dijelom zbog sukoba s drugim plemiima.
Njegov sin obavlja kratko vrijeme slube podbana i upana Krievake te Zagrebake
upanije. Posjedi Gregorijanaca e se kroz 17. stoljee postupno smanjivati, da bi do kraja
stoljea preko enskih lanova obitelji preli u ruke drugih plemia.

190

Radau 2002, 164.

Radau 2002, 164.
192
Radau 2002, 164.; Laszowski 1910, 356-357.
191

69

Grb Gregorijaneca
Grb obitelji Gregorijanec donosi Bojnii u DAKS, a moemo ga vidjeti jo i u seriji
Hrvatski biografski leksikon pod natuknicom GREGORIJANEC.

Slika 36. Grb obitelji Gregorijan ec

193

U crvenom polju, na zlatnoj granici s liem na oba kraja stoji crni gavran proboden
zlatnom strijelo kroz vrat, a u zaglavlju tita esterokraka srebrna zvijezda i srebrni
polumjesec. Ukras gacie je lik iz tita. Plat je modro-zlatni i crveno-srebrni.

193

Slika preuzeta iz Bojnii 1899, tab. 41.

70

5.16. Obitelj Henningh od Susedgrada

Susedgradsku utvrdu i ostale posjede Henninzi Susedgradski stjeu enidbom Andrije
Henninga s Doroteom Tth iz porodice Arlandovia. Arlandovii su jedan od ogranaka starog
plemena Aka, odnosno Aa, s podruja Zagrebake upanije, iji su se matini posjedi
nalazili u okolici samog Gradeca. Steenim posjedima Arlandovia pripadali su sljedei
posjedi koji se danas nalaze na prostoru dananje Sisako-moslavake upanije: posjed Jezero
(danas Jezero Posavsko, nekada dio Zelinskog vlastelinstva) i posjedi Lekenik, Poljana,
Severje, Peenica, Vukojevac (dijelovi Lekenikog vlastelinstva). 194 Svi navedeni posjedi, uz
ostale koji nisu bitni za temu rada te nisu spomenuti, prelaze iz ruku Ivana Ttha
Susedgradskog iz porodice Arlandovia u ruke Henningha te ve u 16. st. isti posjedi dolaze u
ruke Erddyja.

Grb obitelji Henningh od Susedgrada

Autor ovog rada nije uspio pronai grb porodice Arlandovia (te istaknutih pojedinaca
koji su se nazivali Tth Susedgradski) niti plemena Aa, stoga uvrtava tek njihove
svojevrsne nasljednike Henninge. Podatke o grbu, ali i obitelji Henningh donosi Bojnii. U
titu uspravan stupajui okrunjeni lav isplaenog jezika, s dva repa.

Slika 37. Grb obitelji Henningh od Susedgrada

194
195

195

Hungary in Late Middle Ages 2001, unosi: Jezero, Lekenik, Poljana, Severje, Peenica, Vukojevac.
Slika preuzeta iz Bojnii 1899, tab. 44.

71

5.17. Obitelj Hermanffy od Grebena

Hermanffy su jedan od ogranaka porodice de Greben (de Gereben) koja je u 13.
stoljeu drala utvrdu Greben u Varadinskoj upaniji. Znaajan, ali kratkotrajan, uspon
obitelj Hermanffy doivljava u 15. stoljeu kada uvelike ire svoje posjede u Krievakoj
upaniji. enidbom s Anom, udovom obitelji Latkfy, Ladislav Hermanffy postaje prvo
skrbnikom njenog sina Mihaela Latkfyja koji zatim oporuno ostavlja svoja imanja Ladislavu
za sluaj da Mihael umre bez nasljednika, to se i deava te ve nakon 1468. godine Ladislav
stjee posjede Latkfyja Latkovinu s utvrdom te Koncovo. 196 Budui da Ladislav nije imao
mukog potomka, posvojio je supruga svoje keri, Baltazara Batthynija kojemu oporuno
ostavlja svoje posjede. Smru Ladislava 1489.godine gasi se obitelj Hermanffy.

Grb obitelji Hermanffy od Grebena

Grb Hermanffyja ini tit u kojemu je iznad zupanika stupajui lav.

Slika 38. Grb obitelji Hermanffy od Grebena

196
197

197

Plosfalvi 2012, 107.

Slika preuzeta iz Bojnii 1899, tab. 45.

72

5.18. Obitelj Hrvatini, odnosno Latkfy

Hrvatinii su stari velikaki rod iz Donjih Kraja u srednjovjekovnoj Bosni. Osim
vane uloge koju je rod igrao kroz povijest za bosansku dravu, Hrvatinii su u odreenom
trenutku stekli na kratko posjede na prostoru Hrvatskog i Slavonskog kraljevstva, da bi na
prijelazu iz 14. u 15. stoljee nosili i banske titule. Tijekom 14. stoljea, Anuvinci su
nastojali proiriti i uvrstiti svoju mo i na teritorij bosanske drave te su u sklopu toga
pokuavali pridobiti odreene ugledne i mone plemie. To im prvo polazi za rukom sa
sinovima kneza Pavla, Pavloviima, koji dobivaju odreene posjede u Slavonskom
kraljevstu.198
Sljedei ogranak Hrvatinia koje Anuvinci pridobivaju na svoju stranu je onaj Vlatka
Vukoslavia, kojima Ludovik I. daruje posjede oko grada i utvrde Branovca te taj ogranak
Hrvatinia uzima pridjevak de Berstyanci.199 Kasnije se ne nazivaju vie Hrvatinii, nego
Latkfy de Brestyanovcz, prema Vlatku Vukoslaviu, iako ve 1391. godine ostaju bez utvrde i
grada Branovca. Unato tome, obitelj se oporavlja te ubrzo gradi novi katel u Latkovini. 200
Od mnogobrojnih posjeda utvrde, na prostoru dananje Sisako-moslavake upanije nalazili
su se Latkovina, Koncovo, Cekno i Stupna, koje Latkfy dre od 1364. do 1481. godine kada
obitelj izumire.201 Njihovi posjedi enidbenim vezama prelaze u ruke obitelji Hermanfi. 202
Velikaka grana Hrvatinia na prijelazu stoljea biva toliko utjecajna da ve Vuk
Vuki postaje hrvatski ban od 1391. do 1393. godine, dok njegov brat Hrvoje Vuki od
1398. do 1408. dri ast hrvatskog i dalmatinskog bana.203 okovi navodi kako protukralj
Ladislav Napuljski daruje Hrvoju Vukiu grad Zrin, iako je vrlo vjerojatno da je to darivanje
bilo tek nominalno budui da se Zrin nalazio u rukama Zrinskih koji su bili Ladislavovi
protivnici te Hrvoje vjerojatno nije mogao ostvariti vlast nad gradom. 204
Grb obitelji Hrvatini, odnosno Latkfy
Grb Hrvatinia ini nakoeni crveni tit koji dijeli desnokosa zlatna greda u kojoj se
nalaze tri cvijeta ljiljana jedan iznad drugog, a iznad i ispod grede jedan srebrni kri. Ukras
198

okovi 2002, 726.

okovi 2002, 729.
200
Plosfalvi 2012, 174.
201
Hungary in Late Middle Ages 2001, unosi: Latkovina, Koncovo, Cekno, Stupna.; okovi 2002, 727.
202
Plosfalvi 2012, 175.
203
Bojnii 1899, 70.
204
okovi 2002, 733.
199

73

tita je kaciga s krunom iz koje raste oklopljena ruka okrenuta u desno koja dri ma sa
titnikom zlatne boje, s desne strane ruke dva crvena kria jedan iznad drugog, s lijeve tri
zlatna cvijeta ljiljana jedan iznad drugog. Plat je crveno-srebrn.

Slika 39. Grb obitelji Hrvatini

205

Grb obitelji Latkfy ini nakoeni tit s horizontalnom gredom u zaglavlju ispod koje
stoji est ljiljana (3-2-1). Ukras tita je kaciga iz koje raste zmaj rairenih krila te plat. Boje
nisu poznate. Bojnii ih pogreno smatra potomcima hrvatskog plemena Kaia, zbog zmaja
koji je ukras grba Latkfyja i lik grba Kaia, unato tome to u istoj natuknici donosi ispravnu
genealogiju Latkfyja, no ne uspijeva ih povezati s Vlatkom Vukoslaviem (prema imenu
Latkfy) ili s Hrvatiniima (prema motivu ljiljana te grede u zaglavlju).

Slika 40. Grb obitelji Latkfy de Brestyanovcz

205
206

206

Slika preuzeta iz Bojnii 1899, tab. 50.

Slika preuzeta iz Bojnii 1899, tab. 72.

74

Grb Hrvoja Vukia ini nakoeni srebrni tit u ijem vrhu su dvije crvene
horizontalne grede ispod kojih stoje jedno do drugoga ispruena crvena ruka s maem sa
zlatnim titnikom te crveni uspravni stupajui lav s dva repa, oboje okrenuti u desno. Ukras
tita je kaciga s crvenobijelom toenicom iz koje raste crvena ruka iz tita. Plat je crvenozlatni.

Slika 41. Grb Hrvoja Vukia

207

207

Slika preuzeta iz Bojnii 1899, tab. 50.

75

5.19. Obitelj Hri

Hrii su plemika obitelj koja se dijelila na dvije grane, prema prostoru koji su
naseljavali, Topuske i Jakupske. Topuska grana Hria 1569. godine prima grbovnicu od
Rudolfa II. Poput mnogih drugih obitelji s prostora dananje Banije, morali su bjeati pred
osmanskom ugrozom te tako sklonite nalaze u Samoboru, tajerskoj i Koprivnici. 208
Jakupska grana naselila se u Varadinskoj upaniji. Vrijedi napomenuti da se grb Hria iz
16. stoljea razlikuje od grba koji im je bio podijeljen krajem 19. stoljea.
Grb obitelji Hri

Slika 42. Grb obitelji Hri iz 1569. godine

209

U modrome titu stoji nadesno okrenuti uspravni stupajui zlatni orolav s cvijetom
ljiljana u lijevoj te sabljom krivoijom u desnoj uzdignutoj api. Na titu kaciga s krunom iz
koje raste lik iz tita. Plat je modro-srebrn i crveno-srebrn.

208
209

Majnari 2002, 741.

Slika preuzeta iz Bojnii 1899, tab. 163.

76

5.20. Obitelj Impri

Imprii su plemika obitelj iz Zagrebake upanije koja je posjedovala Jamnicu prema
kojoj su i nosili plemiki pridjevak. Javljaju se poetkom 15. stoljea te su za svoje najranije
povijesti vezani za Turopolje, no ve sredinom 16. stoljea stjeu udjele i ire se na druge
posjede. Osim Jamnice, stjeu posjedovne udjele u Pokupskom, Psarjevu i Opatovini.210
Znaajno za ovaj rad je da je Tomo Impri od sredine 16. stoljea posjedovao odreene
zemlje u Brkievini koje ostaju u vlasnitvu Impria sve do njihova izumiranja na kraju 16.
stoljea.211
Grb obitelji Impri

Slika 43. Grb obitelji Impri

212

Bojnii u DAKS donosi opis i prikaz grba obitelji Impri. U titu iz krune rastu
jelenji rogovi izmeu kojih rastu tri rue, a u zaglavlju tita u desnom kutu esterokraka
zvijezda i polumjesec u lijevom. Na titu kaciga s krunom iz koje rastu jelenji rogovi izmeu
kojih stoji ma okrenut vrhom prema gore. Boje plata nepoznate.

210

Radau 2005, 45.

Radau 2004, 46.
212
Slika preuzeta iz Bojnii 1899, tab. 51.
211

77

5.21. Obitelj Jelai od Bievia

Glavna grana obitelji Jelai koju je proslavio ban i vojskovoa Josip Jelai dobro je
dokumentirana u historiografiji. Najiscrpnije djelo koje se njome bavi svakako je ono Pavla
Maeka Plemeniti rod Jelaia, koje prua rodoslovlje svih grana porodice Jelai i kratke
crtice o pojedinim lanovima. Razumljivo je kako je najvie istraena grana porodice koja e
rezultirati u poznatome hrvatskom banu, ali zato se o povijesti porodice prije stjecanja
plemikog statusa u 16. stoljeu te o drugim mnogo manje poznatim granama, vrlo malo
istraivalo. ak i Maek svoju rodoslovnu monografiju poinje tek s prvom grbovnicom iz
1579. godine. Mogui razlog tome je to za ostale grane porodice te neke slabo poznate
pojedince nema toliko izvora i podataka, ali i zbrka koja je nastala s najranijim pokuajima
izvoenja genealogije porodice Jelai kada su se zamjenjivali ili poistovjeivali pojedini
pripadnici porodice. Osim Maeka, radovima o povijesti i genealogiji porodice Jelai
doprinijeli su Viktor Duiin, natuknice u Hrvatskom biografskom leksikonu, Bojniiev Der
Adel von Kroatien und Slavonien te natuknice u Brajkovievoj Grbovi, grbovnice i
rodoslovlja.
ini se kako je porodica Jelai izvorno s prostora srednjovjekovnog srednjeg Pounja
odakle se pred osmanskom ugrozom seli prvo u Pokuplje, a zatim u Liku, Turopolje, Zagorje i
drugdje. Nije jasno jesu li Jelaii bili plemii prije svog dolaska na prostor Ugarskohrvatskog kraljevstva. Za prostor dananje Sisako-moslavake upanije, na temelju
sauvanih sigurnih spomena pojedinih pripadnika porodice, bitan je ogranak Jelaia od
Bievia. Naime, ve 1537. godine Jelaii se javljaju kao vojnici i slubenici Frankopana
Slunjskih.213 Pavao Maek razlikuje dvije grane Jelaia potomke primatelja grbovnice iz
1579. godine te Jelaie od Bievia.214 Prvi siguran spomen Jelaia u kontekstu plemia je
1569. godine kada ban Franjo Frankopan Slunjski daruje posjed Bievi, smjeten nedaleko
dananje Petrinje, Krsti Jelaiu.215 Njegovi potomci kasnije se nazivaju Jelaii od Bievia
te se razvijaju samostalno od Jelaia Buzinskih. Gabrijel i Vuk, sinovi Krste, svoje posjede
ire sjevernije, to dalje od osmanske ugroze. Budui da se i dalje slue istim pridjevkom, a
ukljueni su i u vojevanje protiv Osmanlija, moemo smatrati da su i dalje vezani za prostor
od vanosti za ovaj rad. Web-stranica Opine Lekenik donosi navod o brai Gabrijelu i Vuku

213

Brajkovi 1995, 143.

Maek 2010, 30., 40.
215
Maek 2010, 40.
214

78

Jelai koji dre posjed Stari Farkai, no ne potkrepljuju ga podacima o izvoru ili literaturi iz
koje je preuzet.216 Rod Jelaia od Bievia izumire u 19. stoljeu.
Grb Jelaia od Bievia
Pavao Maek piui o ovom ogranku donosi navod o grbovnici, koju je Bievikima
podijelio Rudolf II. 1580. godine, koji se nalazi u jednom rodoslovlju iz 1702. godine. 217
Bojnii ne donosi nikakve podatke o ovoj grani Jelaia niti poznaje njihov grb. Maek na
omotu monografije uz grb glavne grane Jelaia, stavlja ono to pretpostavlja da je grb
Bievia. Na titu u desno okrenuta, odjevena ruka svinuta u laktu dri sablju krivoiju.

Slika 44. Grb Jelaia od Bievia

218

216

Opina Lekenik, Povijest naselja Opine Lekenik, posjeeno 10.08.2012.,

http://www.lekenik.hr/tekst/47/.
217
Maek 2010, 40-41.
218
Slika preuzeta s naslovnice Maek 2010.

79

5.22. Obitelj Kaniki

Kaniki su ugarska plemika obitelj koja potjee od roda Osl, a drali su posjede na
podruju Slavonskog kraljevstva od 14. do 16. st. kada obitelj izumire. Ime Kaniki uzimaju
prema utvrdi i posjedu Kania koje Lovri daruje kralj Karlo Robert 1321. godine te od tada
moemo pratiti Kanike kao zasebni ogranak roda Osl. Nerijetko su igrali znaajnu ulogu u
hrvatskoj povijesti kao ostrogonski nadbiskupi, zagrebaki biskupi te slavonski i hrvatski
banovi.
Upravo zahvaljujui tome stjeu mnoge posjede na prostoru Slavonskog kraljevstva,
od kojih su za potrebe ovog rada zanimljivi posjedi koje dobivaju nakon smrti Ladislava
Egervarskog vjenavanjem Franje Kanikog s Ladislavovom udovom - Trepa, Stipan,
ljivovac, Pjeanica, Brnjavac, Vrginmost, Podgorje, Velike, Povelicsje, Lonja, Micinovi,
Lipovljani, Piljenice, Banova Jaruga219 a koje dre sve do svoga izumiranja u prvoj polovici
16. stoljea kada preko enidbenih veza prelaze u ruke Nadadija, 220 dok posjed Meuri
(Vasmegyericse), danas u sastavu grada Kutine, dre od 1497. do 1520. godine. 221
Grb obitelji Kaniki
Grb Kanikih poznat nam je jo od Stjepana Kaniaja koji je pred kraj 14. stoljea
obnaao ast zagrebakog biskupa te je ostavio za sobom mnogo primjera svog grba na
Zagrebakoj katedrali. Detaljan pregled grbova Kanikih donose Bojnii u DAKS, Brajkovi
u Grbovi, grbovnice i rodoslovlja te Horvat u Heraldiki titovi gotike arhitekture u
kontinentalnoj Hrvatskoj. Osnovni grb Kanikih je u plavom titu nadesno okrenuta crna
orlova noga koja izrasta u crno raireno krilo. Nerijetko se s obje strane lika nalaze
esterokraka zvijezda (nekada sunce) i polumjesec.

219

Hungary in Late Middle Ages 2001, unosi: Trepa, Stipan, ljivovac, Pjeanica, Brnjavac, Vrginmost,
Podgorje, Velike, Povelicsje, Lonja, Micinovi, Lipovljani, Piljenice, Banova Jaruga.
220
Lopai 1895, 277.
221
Hungary in Late Middle Ages 2001, unosi: Vasmegyericse.

80

Slika 45. Grb obitelji Kaniki

222

222

Slika preuzeta iz Bojnii 1899, tab. 58.

81

5.23. Obitelj Katelanovi

Katelanovii su obitelj talijanskog porijekla iji rodonaelnik Petar zvani Castellanus
nakon enidbe s keri Pavla Pekrija, stjee posjed Sveti Duh u Krievakoj upaniji. 223 Osim
rodbinskim vezama s Pekrijima, svoj uspon Katelanovii imaju zahvaliti odanosti ugarskim
kraljevima tijekom dinastikih sukoba, ali i vremenu provedenom kao familijari velikakih
obitelji poput Talovaca, Bitovaca i drugih. Neki od mnogih posjeda koje su drali, bili su
Batina, Bisag, Bistrica, Otrc, Novomesto, Sveti Duh. 224 Jedini posjed koji su drali na
prostoru dananje Sisako-moslavake upanije bio je aire.225
Grb obitelji Katelanovi
Grb Katelanovia ini vertikalno raskoljeni tit koji s desne strane u zlatnom polju
sadri polovicu crnog orla koji u kljunu dri granicu s pet zelenih listova, a s lijeve strane
podijeljen je vertikalno na crvenu bliu i bijelu dalju polovicu.

Slika 46. Grb obitelji Katelanovi

226

223

Bojnii 1899, 84.

Bojnii 1899, 84.
225
Hungary in Late Middle Ages 2001, unos: aire.
226
Slika preuzeta iz Bojnii 1899, tab. 59.
224

82

5.24. Obitelj Keglevi

Keglevii su plemika obitelj s podruja Hrvatskog kraljevstva iji je najraniji spomen
iz 14. stoljea. S matinog podruja izmeu rijeke Zrmanje i Knina, pred osmanskom
ugrozom sele se na podruje srednjovjekovne Slavonije. U drugoj polovici 15. stoljea u
ispravi su spomenuti njihovi posjedi Ramljani, Gornje Poriane, Besulje te dijelovi posjeda
Donje Poriane, Koevii, Pokorovnici, Prklji i Dobravoda, a ubrzo dobivaju jo i Brdare,
Bahie i Konjicu. Ivan Keglevi do kraja 15. stoljea preko svoje supruge stjee Buim i
Ostrovicu te kraljevom darovnicom Kostajnicu, Stabandu i aglie.227
Za vrijeme Petra II. Keglevia poetkom 16. stoljea, obitelj premjeta svoje sjedite u
Hrvatsko Zagorje te se iri na posjede Krapina, Kostel, Lobor i Bijelu Stijenu. Za prostor
Sisako-moslavake upanije znaajno je njegovo stjecanje posjeda Blinja u tadanjoj
Zagrebakoj upaniji.228 Nakon naputanja Topuske opatije i pripadnog vlastelinstva od
strane njenih izvornik vlasnika cistericita, Petar biva imenovan upraviteljem cistercitske
opatije dok njegov sine Franjo ne postane punoljetan.229 Za vrijeme Franje Keglevia,
vlastelinstvo Topuske opatije nalazi se u njegovim rukama te on njime upravlja poput
svjetovnim vlastelinstvom, nastojei pod sebe staviti sve kmetove i predijalce pripadajueg
veleposjeda.230
Osim Petra i Franje, sljedei Keglevi koji se povezuje s posjedima na prostoru
dananje Sisako-moslavake upanije je Petar Keglevi koji je ivio na prijelazu 17. u 18.
stoljee, a bio je banski namjesnik i veliki upan. Dovodi ga se u vezu s vlastelinstvima Blinja
i Totuevina.231

227

Majnari 2009, 228.

Majnari 2009, 228.; Mujadevi 2009, 232.
229
Mujadevi 2009, 232.
230
Adamek 1969., 283.-308.
231
Katui 2009, 234.
228

83

Grb obitelji Keglevi

O grbu Keglevia saznajemo iz Bojniievog DAKS. Bojnii napominje kako se grb
Keglevia sve do njegovog djela pogreno prikazivano i opisivano, budui da on prvi svoju
heraldiku analizu bazira na originalnoj diplomi.232

Slika 47. Grb obitelji Keglevi

233

U modrom titu, na dnu tita crvene boje presjeenom dvjema vodoravnim srebrnim
gredama, stoje dva uspravna okrunjena lava okrenuta jedan prema drugome te skupa dre
uspravan ma s otricom prema gore na kojoj se nalazi zlatna kruna. Ukras su tri okrunjene
kacige. Iz krune prve i tree kacige raste uspravan lav okrenut prema drugoj kacigi. Na kruni
druge kacige stoji turnirsko koplje okrenuto vrhom prema gore o koje je ovjeena zastava u
bojama tita, a dre ga lavovi s prve i tree kacige. Plat je modro-zlatan, zlatno-srebrn i
crveno-srebrn.
Zorislav Horvat u Heraldiki titovi gotike arhitekture kontinentalne Hrvatske donosi
podatke o sauvanom primjerku starijeg grba Keglevia pronaenog na jednoj od ploa
buimskog katela.234

232

Bojnii 1899, 86.

Slika preuzeta iz Bojnii 1899, tab. 60.
234
Horvat 1996, 93.
233

84

5.25. Obitelj Moroviki, odnosno Marti

Obitelj Moroviki potjeu iz ugarskog roda Gut-Keled koji pak svoje porijeklo vuku
od njemakih vitezova to su u razvijenom srednjem vijeku stigli u Ugarsko kraljevstvo.
Matini posjed Morovii, prema kojemu je obitelj i uzela ime, nalazio se u Vukovskoj
upaniji, a zaetnik obitelji bio je Mihael de genere Gutkheled.235
Uspon i znatno irenje posjeda, obitelj Morovikih doivljava za Ivana Morovikog
koji na prijelazu iz 14. u 15. stoljee dobiva mnogo posjeda od igmunda Luksemburkog za
svoju vjernu slubu. Upravo za njegova vremena rod Morovikih se iri i u Krievaku
upaniju gdje dobiva posjed Velika.236 U opseg posjeda Velika ulaze mjesta Velika,
Povelicsje, Lonja, Micinovic, Lipovljani, Piljenice te Banova Jaruga. 237 Osim spomenutih
posjeda, Moroviki su jo drali posjede Krapje (Krapje, Puska, Trebe), Vasmegyericse i
Ovelika (Plesmo, Ovelika).238
Osim prije navedenih posjeda koji su znaajni za prostorni okvir ovog rada, Moroviki
su drali jo mnoge posjede diljem Slavonije. Obitelj svoj vrhunac doivljava za Ladislava
Morovikog, no ve njegovom smru te ranom smru njegovih sinova, itava obitelj izumire
u mukoj grani.

235

Karbi 2008, 14.

Karbi 2008, 20.; Hungary in Late Middle Ages 2001, unos: Velika.
237
Hungary in Late Middle Ages 2001, unos: Velika, Povelicsje, Lonja, Micinovic, Lipovljani, Piljenice,
Banova Jaruga.
238
Hungary in Late Middle Ages 2001, unos: Krapje, Puska, Trebe, Vasmegyericse, Ovelika, Plesmo.
236

85

Grb obitelji Moroviki

Obitelj Moroviki, budui da potjee od porodice Gut-Keled, ima grb gotovo
istovjetan onome spomenute porodice. Jedina razlika je u boji elemenata grba. Nakoeni
crveni tit vodoravno presijecaju tri bijela iljka. Na titu je kaciga s krunom iz koje raste
krilo ukraeno poput tita. Plat je crveno-bijele boje.

Slika 48. Grb obitelji Moroviki

239

239

Slika preuzeta iz Bojnii 1899, tab. 81.

86

5.26. Obitelj Pekri od Petrovine

Obitelj Pekri ogranak su ugarskog roda Teteny koji je svojevremeno bio jedan od
najmonijih velikakih rodova Ugarskog kraljevstva. Rodonaelnik Pekrija bio je Petar
Pekri240 s kraja 13. stoljea za kojega poinje vrhunac obitelji Pekri, a trajat e itavo 14.
stoljee. Neki od mnogih posjeda koje su Pekriji drali, bili su Peker-Sredjani, Asszuagy,
Guerovac, Sobonica, Garignica te kasnije Petrovina prema kojoj uzimaju plemiki
pridjevak de Petrovina.241 Posjed Vasmegyericse odgovara dananjem Meuriu, koji se
danas nalazi na istonom djelu Sisako-moslavake upanije. 1403. godine Pekriji padaju u
igmundovu nemilost te znatan dio njihovih posjeda prelazi u ruke Morovikih. 242 Iako
nikada vie nee dosegnuti razinu moi koju su imali u 14. stoljeu, Pekriji se ipak
oporavljaju te nastavljaju igrati vanu ulogu u povijesti Slavonskog kraljevstva.

Grb obitelji Pekri

Osnova grba obitelji Pekri su u plavom titu dvije uspravne isprepletene zelene zmije koje
izmeu sebe dre ili kraljevsku jabuku s kriem ili krunu. Ostale inaice grba Pekrija
razlikuju se po ukrasima kacige te bojama plata.

Slika 49. Grb obitelji Pekri de Petrovina

243

240

Bojnii 1899, 143.

Bojnii 1899, 143.
242
Plosfalvi 2012, 199.,200.
243
Slika preuzeta iz Bojnii 1899, tab. 103.
241

87

5.27. Obitelj Peranski

U 15. stoljeu potomak Jurja II. i klike grane knezova Bribirskih, Jakov II., dobiva od
kralja Sigismunda posjed Pernu, na granici dananje Banovine i Korduna. Budui da nije
imao potomaka, Jakov II. ostavlja posjed svojoj rodbini Grguru i Nikoli sinovima Mikca te
Jurju i Ivanu sinovima Ivana.244 U drugoj polovici 15. stoljea, Peranski su se morali skloniti
pred osmanskom navalom te su zaloili svoj posjed Dujmu te kasnije Martinu Frankopanu.
Posjed Perna dolazi ponovno u ruke Peranskih 1480. godine. 245 Sljedei posjedi koje Peranski
steu su Svinica te Zavrje i Vrkovi.246 Krajem 16. stoljea, pod osmanskim navalama,
obitelj gubi Pernu, ali zato stjeu nove posjede u Jamnici, Paradui, Tomanicu, Pietkama,
Stativama i Dreniku.247 Nakon osloboenja znatnih dijelova Hrvatskog i Slavonskog
kraljevstva, Peranski ipak ne uspijevaju povratiti Pernu. Tri stoljea nakon zaetka obitelji
Peranski, zadnji potomak, Juraj Peranski umire ne ostavljajui nasljednika.248

Grbovi Peranskih
O grbu Peranskih saznajemo iz Lopaievog djela Gradovi oko Kupe i Korane u
kojemu navodi kako se njihov grb nije razlikovao od grba ubia.249 Vizualni prikaz njihovih
grbova donosi Bojnii u DASK i to u dvije varijante.

Slika 50. Grb Peranskih iz 1494. godine

250

244

Lopai 1895, 213.

Lopai 1895, 215.
246
Lopai 1895, 216.
247
Lopai 1895, 220.
248
Lopai 1895, 221.
249
Lopai 1895, 214.
250
Slika preuzeta iz Bojnii 1899, tab. 128.
245

88

Dva uspravna orlova krila s perima okrenutima prema van, izmeu kojih je u zaglavlju
tita ljiljan, a u gornjim kutevima po jedna esterokraka zvijezda.

Slika 51. Grb Peranskih iz 1665. godine

251

Dva uspravna orlova krila s perima prema van. Ukras kacige je na kruni lik iz tita sa
esterokrakom zvijezdom izmeu. tit ukraava plat, ali boje nisu poznate.

251

Slika preuzeta iz Bojnii 1899, tab 128.

89

5.28. Obitelj Roh od Deche

Prvi spomen obitelji Roh na prostoru Slavonskog kraljevstva je iz 1263. godine kada
kupuju posjed Deche u tadanjoj Garikoj upaniji koji ubrzo postaje njihov matini
posjed.252 Kroz vrijeme obitelj stjee ostale posjede bilo kupovinom ili darovnicama od kralja,
to bi moglo znaiti da je obitelj osim znatnih financijskih sredstava esto bila u milosti
vladara. Prve slube obavljaju drugom polovicom 14. stoljea, dok pravi uspon i vrhunac
doivljavaju u 15. stoljeu kada osim to redovito sudjeluju na saborima, Ladislav, sin
Stjepanov, obnaa slubu podbana.
Najraniji posjed koji obitelj Roh stjee na prostoru dananje Sisako-moslavake
upanije je kutinski posjed kojeg dobivaju 1273. godine od kralja kao zahvalu za istaknute
slube, a na kojemu e u 15. stoljeu graditi kutinski katel.253 Ostali posjedi s prostora
dananje Sisako-moslavake upanije koje su drali sve do izumiranja u mukoj liniji 1503.
godine jesu Blagaj, artovac te Kaptolovc.254

Grb obitelji Roh od Deche

Grb obitelji Roh ini kvadrirani tit s tri ( 1 2) esterokrake zvijezde u prvom polju,
maltekim titom na polumjesecu u drugom polju, cvijetom ljiljana u treem polju i
horizontalnom gredom u etvrtom polju.

Slika 52. Grb obitelji Roh de Deche

255

252

Plosfalvi 2012, 217.

Plosfalvi 2012, 218., 221.
254
Hungary in Late Middle Ages 2001, unosi: Blagaj, artovac, Kaptolovc, Kutina.
255
Slika preuzeta iz Bojnii 1899, tab. 115.
253

90

5.29. Obitelj Svetaki

Do odreenog trenutka u 14. stoljeu kada poput ostalih plemikih porodica i obitelj
Svetakih se poinje nazivati prema svome matinom posjedu Svetaje (Zempche), bili su
poznati kao Tiboldovii, odnosno plemii de genere Tiboldi bani. Prvi Tiboldovi od kojega
se moe pratiti genealogija obitelji Svetaki bio je Budur. 256 Tiboldovii su zarana drali
ogromne posjede od Bobovca u imekoj upaniji u Ugarskoj sve do rijeke Save u
Slavonskom kraljevstvu. 257
Obitelj s vremenom gubi prekodravske posjede, vjerojatno krajem 14. st. kada su
odreeni Svetaki pali u igmundovu nemilost,258 ali uspijevaju sauvati one u Krievakoj
upaniji. Svetaje, odnosno Zempche, je posjed u Krievakoj upaniji koji obuhvaa iri
prostor dananje Novske, a Klai ga opisuje na sljedei nain: ...steralo se je uza samu lijevu
obalu rijeke Save i naokolo Velikoga i Maloga Struga poev od Jasenovca do utoka Maloga
Struka u Savu. Na sjeveru prelazio je taj posjed iz savske nizine u pobrdje, koje se sa gore
Psunja sputa izmeu potoka Pakre i ravne Posavine na zapad prema Lipovljanima i
Kraljevoj Velikoj. Nesumnjivo je tomu imanju ili posjedovanju pripadao okoli dananje
Novske, kao i itav kraj naokolo Subocke rijeke zajedno s mjestima Subockom i Subockim
gradom.259 Klai takoer navodi kako se plemii Tiboldovii prvi put nazivaju Svetakima
tek 1350. godine.260
Osim Klaia, detaljne podatke o posjedima Svetakih saznajemo i od Pla Engela,
ponajvie za razdoblje druge polovice 14. do ranog 16. stoljea. Od mnogobrojnih posjeda
Svetakih, prostornom okviru rada odgovara posjed Szencse (Svetaje, Zempche) unutar
kojega se nalaze mjesta Drenov Bok, Szenceszentdemeter, Peklence, Voarica, Grabovac
Stari, Szencse, Brestaa, Kozacsina i Szombathely. 261 Svetaki e zadrati svoje posjede ak i
tijekom osmanske navale, budui da e prepustiti svoje utvrde Osmanlijama te postati njihovi
vazali. Osim spomenutog bana Tibolda, Svetaki nisu obnaali banske asti, ali su zato dugi
niz godina drali ast podbanova te su nerijetko bili familiari najveih velikaa Ugarskohrvatskog kraljevstva.

256

Plosfalvi 2012, 231.

Klai 1913, 5.
258
Plosfalvi 2012, 232.
259
Klai 1913, 3.
260
Klai 1913, 4.
261
Hungary in Late Middle Ages 2001, unosi: Drenov Bok, Szenceszentdemeter, Peklence, Voarica,
Grabovac Stari, Szencse, Brestaa, Kozacsina i Szombathely.
257

91

Grb obitelji Svetaki

Grb Svetakih poznat nam je zahvaljui Bojniiu koji u DAKS objavljuje
rekonstrukciju grba s peata Mihaela de Zempche na kojemu se nalazi tit koji presijecaju tri
horizontalne grede. Boje te nakit i ukras tita nisu poznati.

Slika 53. Grb obitelji Svetaki

262

262

Slika preuzeta iz Bojnii 1899, tab. 151.

92

5.30. Obitelj iinaki od iinca

Adamek navodi da su plemii iinaki svoje ime uzeli prema posjedu koji su
uivali.263 Spomenuti iinec odgovara dananjem mjestu iinec u sastavu opine Lekenik.
iinake na istoimenom posjedu moemo pratiti ve od 1507. godine zahvaljujui
Ademekovom Popisi i obrauni poreza u Hrvatskoj u XV i XVI stoljeu. 264
Grb obitelji iinaki
Bojnii u DAKS donosi dva primjera grba iinakih, jedan iz 1613. i jedan iz 1721.
godine. U radu emo prikazati tek grb iz 1613. jer samo on ulazi u vremenski okvir rada. Dno
tita presijecaju tri horizontalne grede iz kojih na desnoj strani raste okrunjeni lav, a s lijeve
patrijarhalni tit. Na titu kaciga s krunom iz koje raste okrunjeni lav. Boje plata nepoznate.

Slika 54. Grb obitelji iinaki

265

263

Adamek 1969, 287.

Adamek 1976, 20, 46, 140, 145, 148, 152, 156, 166, 183, 185, 191, 215, 230, 254, 267, 281, 301, 429,
475, 483, 501, 571, 574.
265
Slika preuzeta iz Bojnii 1899, tab. 124.
264

93

5.31. Obitelj Ugrinovi od Roga

Ugrinovii, ili Ugrinii, potjeu od plemena ubi. Njihov matini posjed i utvrda
Rog, nalazio se na desnoj obali Krke. Zajedno s mnogim drugim hrvatskim plemikim
obiteljima, gube svoje matine posjede tijekom osmanskih osvajanja. Ugrinovii stupaju u
slubu Petra Keglevia s kojim sudjeluju u borbi protiv Osmanlija te nakratko bivaju
smjeteni na njegovom posjedu Ustilonja u Slavonskom kraljevstvu. Keglevi nije uspio
zadrati spomenuti posjed te Ugrinovii bivaju primorani traiti novo sklonite. Ivanu
Ugrinoviu uspjeva oeniti se s Helenom iz plemike obitelji Vagatovia koji su drali posjed
Miholje (dananji Farkai u iroj Sisakoj okolici) na Kupi 1534. godine. 266 Nikola
Vagatovi posvaja Ivana Ugrinovia ime posjed Miholje prelazi na njega s Nikolinom
smru. Unato tome, Ugrinovii se jo uvijek nisu nali na sigurnome, budui da su
Osmanlije nerijetko provaljivali u pljakakim pohodima preko Kupe te se i njihov posjed
Miholje esto nalazio u opasnosti. U drugoj polovici 16. stoljea Ugrinovii ulaze u slubu
Jurja Drakovia te Gapara Alapia pokuavajui zasluiti dodatne prihode ili neki novi
sigurniji posjed za svoju obitelj. To im napokon uspijeva 1586. godine kada dobivaju imanja
Tepla i Radosfalva u sklopu veleposjeda Likava. 267
Grb obitelji Ugrinovi
Jurkovi donosi podatak kako Ugrinovii i dalje nastavljaju koristiti osnovni grb roda
ubi kojemu kasnije dodaju kulu. Tom navodu pridodaje da se spomenuti grb moe pronai
u Bojniievom DAKS na stranici 78., odnosno tabeli 132. pod natuknicom Ugrinovich. No
u reizdanju DAKS (1899. godine) Golden Marketinga iz 1995. pod natuknicom Ugrinovich
nalazi se podatak i grb sasvim druge obitelji Ugrinovi iz Korjeni-Neorieva grbovnika.
Kako je tono dolo do ove zabune, nije poznato.

266
267

Jurkovi 2008, 73.

Jurkovi 2008, 82.

94

5.32. Obitelj Zalathnoky

Zalathnoky (Slatinski) potjeu, kao to se moe vidjeti iz njihova imena, iz
Zalathnoka, odnosno posjeda i utvrde Slatine u Istonoj Slavoniji. Pripadnici obitelji
primorani su pred osmanskom ugrozom bjeati na podruje Zagrebake upanije gdje
dobivaju i neke posjede. Jedan od tih posjeda je Lekenik, koji pak odgovara dananjoj opini
Lekenik te time ulazi u prostorni okvir rada. Kao vlasnik posjeda Lekenik spominje se u
1554. godini Matej Slatinski.268

Grb obitelji Zalathnoky

Bojnii donosi dvije inaice grba Slatinskih. Grb iz 1543. godine ini jedna rua, dok
je onaj iz 1570. neto sloeniji. U titu izmeu dvije desnokose valovite grede stupajui lav,
ispod i iznad greda jedna rua.

268
269

Slika 55. Grb obitelji Zalathnoky iz 1543. godine

269

Slika 56. Grb obitelji Zalathnoky iz 1570. godine

270

Laszowski 1910, 356.

Slika preuzeta iz Bojnii 1899, tab. 149.

95

5. 33. Obitelj Zrinski

Obitelj Zrinski nasljednici su velikake grane obitelji ubi, knezova i banova
Bribirskih, koja je igrala jednu od najvanijih uloga u povijesti Hrvatskog kraljevstva do prve
polovice 14. stoljea.
Klai spominje cijepanje velikake grane na dva ogranka, kliku granu Juraja II. te
ostroviku granu Pavla II.271 Nastojei sauvati posjede roda, pod vodstvom Pavla II., Bribirci
se priklanjaju Mleanima u borbama protiv ugarsko-hrvatskog kralja Ludovika I. Igrom
sluaja, nasljednik Pavla II. Juraj III., nalazi se u Senju u rukama svojih roaka knezova
Krkih, koji su za vrijeme prvih kraljeva anuvinske dinastije uspjeli ostati u kraljevskoj
milosti te sada pokuavaju izmiriti svog neaka Jurja s kraljem Ljudevitom I. Tome se protive
Jurjevi skrbnici Mladen III. i Gregorije II. koji se i dalje na mletakoj strani opiru kralju. No
ve 1347. godine i Gregorije II. odluuje pokuati se pomiriti s kraljem. Tako u svoje ime i
Jurja III. ije je skrbnik bio, predaje kralju grad Ostrovicu. Kralj prihvaa Ostrovicu, ali i
spomenute knezove u svoju milost. Sadraje isprava kojima kralj prima knezove u svoju
milost, ali im i daruje nove posjede u Slavonskom kraljevstvu prepriava Klai koji kae On
im dakle poklanja grad Zrin u Slovinskoj zemlji sa svim pripadcima i koristima, posjedima,
selima varoima [...] osim Zrina daje kralj jo i zemlju Stupnicu tik do Zrina... 272 Velikaka
grana roda ubia koja ostaje u Hrvatskoj polako gubi na znaaju, a pridjevak Bribirski
uzimaju ostale srodne grane ubia.
Sada ve biva Ostrovika grana roda, prema svome novome sjeditu poinje se
nazivati Zrinskima, a njen glavar postaje Juraj I. Zrinski kroz kojega poinje i povijest
Zrinskih na prostoru dananje Sisako-moslavake upanije. Horvat ukratko opisuje koji
teritorij je obuhvaao posjed Zrin prije dolaska Bribiraca ...podruje du lijeve obale Une od
Kostajnice (ali ne ukljuujui Kostajnicu) do irovca i do vrhova Zrinske gore. 273 Prvo
proirenje njihovih novih posjeda bilo je na katel Pedalj.274 Kao i ranije, za boravka u svojoj
djedovini, Zrinski su nastojali proiriti i zaokruiti svoje posjede. Horvat dodaje kako su za
najranijeg boravka proirenje posjeda nastojali ostvariti parnicama protiv susjeda i
podravanjem osobe kralja te kraljevske vlasti.275 tefanec dodaje kako je jo jedan od

270

Slika preuzeta iz Bojnii 1899, tab. 150.

Klai 1897, 140.
272
Klai 1897, 165.
273
Horvat 2007, 102.
274
Horvat 2007, 103.
275
Horvat 2007, 103.
271

96

glavnih naina irenja bilo sklapanje ugovora o nasljeivanju, ne samo s pripadnicima

vlastitog roda ubia, ve i s drugim velikakim obiteljima. 276 Svojim dolaskom u Donje
Pounje, Zrinski su u poetku stekli neprijateljski nastrojene susjede u obliku velikaa
Babonia Blagajskih, iji su se posjedi tamo nalazili dok im ih kralj nije oduzeo. Osim estih
meusobnih razmirica s Blagajskima, Zrinski e relativno tiho ui u 15. stoljee kada poinje
novi uspon obitelji.
Prvi istaknuti lan roda Zrinskih bio je Petar II. koji je uspio ishoditi od kralja dozvolu
za vaenje rude na svojim posjedima bez plaanja poreza. No za njegova vremena dogaa se
takoer neto to e obiljeiti itavu povijest obitelji koja slijedi, a to je upad Osmanlija na
prostor srednjovjekovnog Hrvatsko-slavonskog kraljevstva, tonije Pounja, ime poinju
viestoljetne borbe protiv Osmanlija.277 Najvie o posjedima Zrinskih moe se doznati pratei
spomen o utvrdama i gradovima pa tako Kruhek navodi da pri kraju XV. stoljea u njihovom
je posjedu 8 gradova i katela s prostranim posjedima izmeu Une i Zrinske gore: Zrin,
Pedalj grad, Gvozdansko, Prevrac, Brodski grad, Pastua, Ljenica.278 Nikola III. je prvi
Zrinski koji istaknuvi se u borbama s Osmanlijama dobiva bansku ast. Nikola je ujedno i
sklopio ugovore o nasljeivanju sa svojim tastom Ivanom Karloviem, tako da nakon
odreenih pravnih potekoa s nasljeivanjem u ruke Zrinskih dolaze i Karlovievi posjedi
Medvegrad, Rakovec, Lukavec, Novi, Mutnicu i Vrbovec.279 Brajkovi dodaje kako Nikola
III. ujedno uzima u zakup Bojakovinu, Pakrac, Kamensko i Kostajnicu.280 Nikola IV.
osigurao je dodatno proirenje posjeda obitelji kroz ugovor o nasljeivanju sa Stjepanom
Frankopanom Ozaljskim koji umire 1577. godine, a njegovi posjedi veinom u Karlovakom
Pokuplju, Gorskom kotaru te Vindolu prelaze u ruke Zrinskih.281
Zbog sve eih i sve dubljih osmanskih provala, Zrinski prvo pokuavaju utvrditi
svoje granine posjede na Uni izgradnjom mnogih katela i straa, no radi specifinog naina
ratovanja Osmanlija, tzv. spaljene zemlje, vie ne uspijevaju financirati posade u svim svojim
gradovima i katelima. Dio katela preputaju kralju, dok one najvanije posjede poput Zrina,
Kostajnice i Gvozdanskog nastoje zadrati u vlastitim rukama. Od prve polovice 16. stoljea
Zrinski takoer nastoje stei posjede udaljene od ugroenih krajeva, tako da ve u drugoj
polovici 16. stoljea kao to navodi tefanec, njihovi posjedi se mogu grupirati na tri skupine:

276

tefanec 2001, 16.

tefanec 2001, 104.
278
Kruhek 1999, 13.
279
tefanec 2001, 22.
280
Brajkovi 1995, 109.
281
Regan 2007, 137.
277

97

posjedi u upanijama Vas i Zala, posjedi u sredinjoj Hrvatskoj i primorski posjedi.282

Osmanskim probijanjem obrambene granice na Uni, Zrinski gube svoje sjedite Zrin i
premjetaju se u Meimurje koje e im postati najvaniji posjed, a njegov tvrdi grad akovec
novo sjedite. Nakon stjecanja meimurskog posjeda, Nikola IV. mijenja grb obitelji tako to
je u dotadanji grb ubia, odnosno Zrinskih, ukljuio grb obitelji Ernuszt koja je bila zadnji
vlasnik posjeda Meimurje i grada akovca.283
Krajem 16. stoljea Zrinski su izgubili sve svoje posjede u donjem Pounju, ali i dalje
ostaju ivo ukljueni u protuosmanske borbe. Najznamenitiji Zrinski u 16. stoljeu bio je
vjerojatno Nikola IV., esto nazivan Sigetski, koji je poginuo branei utvrdu Siget nakon
dugotrajne i hrabre obrane koja je vezala i iscrpila osmanske snage, upropastivi im prvotni
naum pohoda osvajanje Bea. Njegov unuk Juraj V. istaknuo se, osim u borbama s
Osmanlijama, tijekom Tridesetogodinjeg rata u kojemu je sudjelovao na strani katolikih
snaga predvoenih Habsburgovcima, ali iji kraj nije doivio budui da umire 1626. godine u
sumnjivim okolnostima.284 Posljednji istaknuti Zrinski su Petar IV. i Nikola VII. Obojica su
bili nosioci banske asti te zapaeni ratnici, a poznati su kao pokretai i voe takozvane
zrinsko-frankopanske urote.
Za svog vrhunca posjedi Zrinskih obuhvaali su prostor od rijeke Mure do Jadranskog
mora: Meimurje, posjedi u okolici Zagreba, Medvedgradsko vlastelinstvo, posjedi u
Pokuplju, Vinodolu i Modrukoj upi te posjedi u ugarskim upanijama Vas i Zala.285 U
svome lanku Plemiki gradovi, kateli i tvrave obitelji Zrinski, Regan donosi pregled
najznaajnijih gradova, katela i tvrava podijeljenih na regije, odnosno vee teritorijalne
cjeline. Tako na prostoru dananje Banovine izdvaja katel Goriku (Goru), katel
Gvozdansko, plemiki grad u Kostajnici (Stari grad), katel Novi Novi, plemiki grad Pedalljgrad, katel Pre(ko)vrac, plemiki grad Zrin. 286 Do svoje propasti nisu uspjeli povratiti
matine posjede u donjem Pounju (dananjoj Banovini), koji e po svome osloboenju biti
inkorporirani u krajiki sustav obrane.

282

tefanec 2001, 19.

Brajkovi 1995, 109.
284
Brajkovi 1995, 109.
285
Kruhek 1999, 22-23.
286
Regan 2007, 140-7.
283

98

Grb obitelji Zrinski

Najdetaljniji prikaz i heraldiku obradu grbova ubia te Zrinskih donosi Bojnii.

Slika 57. Grb Zrinskih

287

U crvenome titu dva uspravna orlova krila, s perima prema van. Ukras kacige je iz
krune rastui zlatni zmaj rairenih krila. Plat je crveno-zlatan.

Slika 58. Grb Zrinskih od 1554. godine

288

U crvenome vertikalno razdijeljenom titu s desne strane grb Zrinskih, s lijeve iznad
kamenog nazupanog zida naravne boje uzdie se kula naravne boje s nazupanim vijencem i
dvije pukarnice, s obje strane kule nalazi se po jedna esterokraka zlatna zvijezda. Ukras
287
288

Slika preuzeta iz Bojnii 1899, tab. 153.

Slika preuzeta iz Bojnii 1899, tab. 153.

99

kacige je zlatni zmaj rairenih krila koji raste iz krune. Plat je crveno-zlatan. Grb je
reproduciran prema povelji kralja Ferdinanda I. grofu Nikoli Zrinskom iz 1554. godine.
Bojnii jo nabraja kasnije varijante istog grba koje se razlikuju u odreenim detaljima, iako
osnova grba i glavni motiv zdruenog grba ostaju isti.289
Crno orlovo krilo na crvenom titu predstavlja kontinuitet i dodirnu toku s najranijom
povijeu roda. Preuzimanjem posjeda u Meimurju i uspostavljanjem novog sjedita u
akovcu, svome grbu pridruuju grb izumrle obitelji Ernuszt, prethodnik vlasnika posjeda.
Spomenuti grb Ernuszta u sklopu grba Zrinskih s vremenom doivljava neznatne promjene
kod pojedinih lanova roda.

289

Bojnii 1899, 211.

100

5.34. Ostali plemii

U knjizi Obrana Siska od Turaka Jurja Kolakovia nalazimo podatak o sedmorici
pojedinaca kojima su grbovnicom podijeljeni grb i plemstvo zbog zasluga u bitci kod Siska
1593. godine. To su katelan Mate Antoli (grbovnicu podijelio Rudolf II.), vojvoda sisake
tvrave Stanislav Kovai (grbovnica podijeljena 1609. godine), Ivan Krajai iz Boka
(grbovnicu podijelio Matija II.), Martin Magjar i Antun Ivi iz Drenine (zajednika
grbovnica podijeljena 1659. godine od cara Leopolda) te Simeon Zlovoli, ili Petrui iz
aine. Unato tome to Kolakovi za neke od spomenutih ak navodi careve i godine kada
su im grbovnice podijeljene, dio grbovnica ipak nismo uspjeli pronai. U Bojniievom
DAKS nalaze se natuknice i grbovi Mate Antolia te Stanislava Kovaia. Od ostalih
pojedinaca, spomen o Simeonu Zlovoliu, ili Petruiu iz aine nalazimo tek u
Bojniievom Popisu plemia proglaenih na saboru kraljevina Hrvatske, Slavonije i
Dalmacije g. 1557.-1848. Sudei po tri pronaena pojedinca od est, odnosno sedam
navedenih, moglo bi se pretpostaviti da je Kolakoviev navod istinit u smislu da spomenuti
pojedinci sa ireg sisakog podruja uistinu jesu primili grbovnice, ali ne nuno zbog zasluga
u bitci kod Siska 1593. godine, s time da bi dio grbovnica mogao biti izgubljen ili se i dalje
nalaze u posjedu obitelji.

Slika 59. Grb Stanislava Kovaia

290

290

Slika preuzeta iz Bojnii 1899, tab. 166.

101

Grbovnica Matije II. izdana je 24. oujka 1609. godine u Beu, Stanislavu Kovachichu
vojvodi sisake tvrave. U modrome titu horizontalna srebrna valovita greda na kojoj je
amac naravne boje iz kojeg raste graniar u crvenom ruhu sa sabljom u desnoj uzdignutoj
ruci te odrubljenom turskom glavom u lijevoj. U dnu tita zeleni trobrijeg. Na titu kaciga s
krunom iz koje raste lik iz tita. Plat je crveno-srebrn i modro-zlatan.

Slika 60. Grb Stjepana La ckovia

291

Grbovnica Rudolfa II. izdana je 28. rujna 1579. godine u Pragu, Stjepanu
Laczkowythu. U dnu modroga tita zeleni trobrijeg na kojemu stoji nadesno okrenuti uspravni
stupajui leopard naravne boje sa sabljom krivoijom zlatnog titnika u desnoj api na koju je
nabodena turska glava. Na titu kaciga s krunom iz koje raste lik iz tita. Plat je modro-zlatan
s obje strane kacige.

291

Slika preuzeta iz Bojnii 1899, tab. 167.

102

6. Grbovi zagrebakih biskupa s prostora dananje Sisako-moslavake

upanije
U razdoblju koje ovaj rad obuhvaa, razliite biskupije, nadbiskupije i kaptoli
primarno su koristili vlastite jedinstvene peate koji su sadravali specifine simbole
graevine, likove ili svece zatitnike pojedine biskupije kako bi se raspoznavali. Ti opi
simboli na peatima s vremenom bivaju zamijenjeni za obiteljske grbove, odnosno osobne
grbove pojedinih biskupa te ostalih crkvenih velikodostojnika. Prilikom postavljanja na
biskupsku ast, pojedinci nisu dobivali univerzalni grb biskupije (jer takav nije postojao!), ve
su svojim obiteljskim grbovima dodavali elemente crkvene heraldike poput razliitih ukrasa,
uvara grbova, gesla te samih likova unutar tita koji su imali odreenu simboliku. Ti
obiteljski grbovi s dodanim elementima crkvene heraldike bi zatim bili smjetani unutar
peata pojedine biskupije te bi pojedini biskup za obnaanja biskupske asti koristio peat sa
svojim vlastitim grbom. Najvei doprinos poznavanju biskupskih grbova Zagrebake
biskupije donio je Bartol Zmaji u svome lanku Grbovi zagrebakih biskupa i nadbiskupa,
koji e posluiti kao glavni izvor za ovo potpoglavlje rada. Sam Zmaji uvelike se posluio
Bojniievim djelom Der Adel von Kroatien und Slavonien u sluaju kada nije bilo sauvanog
primjera biskupskog grba. U nastavku rada bit e prikazani samo grbovi biskupa koji
pripadaju obiteljima s posjedima na prostoru dananje Sisako-moslavake upanije.
Demetrije II. upor Moslavaki

Slika 61. Grb Demetrija II. upora Moslavakog

292

Izgled grba: u plavom zlatnom obrubljeni nagnuti pravokutnik (romb), u kojem se nalaze 4
4 izmjenine crvene i srebrene kocke u 4 reda. Na vrhu romba sjedi svraka. Na titu biskupska
mitra.293
292

Slika preuzeta iz Zmaji 1945, 477.

103

Ivan V. Baka de Erdd

Slika 62. Grb Ivana V. Baka de Erdd

294

Poznat samo obiteljski grb. Izgled grba: u plavom raste iz polovice kotaa zlatne boje crveni
jelen.295
imun I. Baka de Erdd

Slika 63. Grb imuna Bakaa de Erdd

296

Njegov grb se razlikuje od njegovog prethodnika Ivana V. samo po tome to kraj lebdee
mitre stoje inicijali S i E.297

293

Zmaji 1945, 477.

Slika peuzeta iz Zmaji 1945, 478.
295
Zmaji 1945, 478.
296
Slika preuzeta iz Zmaji 1945, 479.
297
Zmaji 1945, 479.
294

104

Pavao Gregorijanec

Slika 64. Grb Pavla Gregorijanca

298

Izgled grba: u crvenom sjedi na zlatnom tapu, iz kojega na obim rubovima rastu
zeleni listovi, crni gavran, iji je vrat proboden zlatnom strjelicom, praen na gornjem desnom
uglu srebrenom zviezdom, a na lievom srebrenim polumjesecom. Nad titom biskupska
mitra.299
Plemikim obiteljima koje su obitavale ili drale posjede na prostoru dananje
Sisako-moslavake upanije sa sigurnou pripadaju Demetrije II. upor Moslavaki, Ivan
V. Baka de Erdd, imun I. Baka de Erdd te Pavao Gregorijanec. Zmaji grijei kada
biskupa Nikolu I. pripisuje porodici Baboni na temelju neke, kako i sam kae, neprovjerene
tvrdnje. Da se spomenutog Nikolu I. ne moe smjestiti u porodicu Babonia, jasno je iz rada
Hrvoja Kekeza koji u svojoj doktorskoj disertaciji pokazuje da se za vrijeme obnavljanja
biskupske asti problematinog Nikole I. (1350. 1356.) spominje tek jedan Baboni po
imenu Nikola IV. Nikola IV. se u izvorima javlja tek od 1352. do 1399. godine, ali je iz
izvora poznato i to da je bio vjenan Majom Rateti te je imao trojicu sinova koji se u
izvorima spominju u posljednjem desetljeu 14. stoljea.300 U sluaju biskupa Ivana VI.
Kranjia-Moslavakog, prema pridjevku mogue je pretpostaviti da potjee iz Moslavine, to
i rade Zmaji (u Grbovi zagrebakih biskupa i nadbiskupa) te Rudolf Horvat (u Povijest
Hrvatske), no autor ovog diplomskog rada nije uspio pronai konkretne dokaze da se radi o
dijelu Moslavine obuhvaenom prostornim okvirom ovog rada te grb istog biskupa nije
uvrten.

298

Slika preuzeta iz Zmaji 1945, 479.

Zmaji 1945, 479.
300
Kekez 2012, 183-184.
299

105

6.1. Grbovi crkvenih redova na podruju dananje Sisako-moslavake upanije

6.1.1. Red sv. Pavla prvog pustinjaka (pavlini)

Slika 65. Grb pavlina

301

Izgled grba: ovalni kvadrirani grb sa srcem tita. Prvo i etvrto polje u bijelom iz
zelene podloge raste zelena palma, drugo i tree polje u plavom zlatni uspravni lav u koraku
okrenut nadesno, odnosno nalijevo. U srcu tita u srebrnom crni gavran okrenut nalijevo
spreman za let, s komadom kruha u kljunu gleda prema nazad. Likovi u titu odgovaraju
predaji o dogaajima iz ivota sv. Pavla Pustinjaka. Niti jedan primjerak grba nije pronaen
na prostoru dananje Sisako-moslavake upanije.

301

Wikipedia the free encyclopedia, Order of saint Paul the First Hermit, posjeeno 13.08.2012.,
http://en.wikipedia.org/wiki/Order_of_Saint_Paul_the_First_Hermit#Coat_of_arms.

106

6.1.2. Cistercitski red

Slika 66. Grb cistercita

302

Izgled grba: u plavom redovi zlatnih ljiljana, u srcu tita crvenih rubova naizmjenine
desnokose zlatne i plave grede. Na titu srebrna mitra sa zlatnim ukrasom. Iza tita izviruju
dva zlatna pastirska biskupska tapa, okrenuta prema van. Ispod tita na lenti nalazi se geslo
Cistercium Mater Nostra. Primjerci grba nisu pronaeni na prostoru dananje Sisakomoslavake upanije.

302

Wikipedia the free encyclopedia, Cistercians, posjeeno 13.08.2012.,

http://en.wikipedia.org/wiki/File:Arms_of_Ordo_cisterciensis.svg.

107

7. Razmatranje heraldike batine prostora dananje Sisakomoslavake upanije

Jedan od najvr ijednijih izvora za temu ovog rada su povelje o dodjeli plemstva i grba,
tj. grbovnice. Pretraujui relevantne arhivske i muzejske ustanove, ustanovljeno je devet
grbovnica koje odgovaraju prostorno-vremenskom okviru rada. Tih devet grbovnica su ona
odreenog Benedikta (GMSK 1), Ivana Buia (GMSK 2), Pavla Matlekovia (GMSK 3),
Andrije Mihaljevia (GMSK 4), Gvozdana Vukia (GMSK 5), Blaa Prieka (DASK 1),
Mihaela Sokolovia (DASK 2), Ivana Kitonia od Kostajnice (AHAZU 1) te Martina
Tonkovia (AHDA 1)..
to se tie vanjskih karakteristika grbovnica, sve su pisane na pergameni. Budui da
su se dugo vremena uvale preklopljene, vidljivi su blaga oteenja i tragovi koji u odreenim
sluajevima smetaju iitavanje teksta, no niti u jednom sluaju se ne radi o neitljivosti zbog
presavijanja. Sve grbovnice osim AHAZU 1 i AHDA 1 uvaju se rastvorene u punoj veliini
u mapama, dok se navedene dvije dre u odgovarajuim kovertama. Takoer osim spomenute
dvije, sve ostale grbovnice su restaurirane. Primjeuje se kako su i pergamene nekih
grbovnica potamnile (dok je tekst izblijedio) to sugerira da se u odreenom trenutku nisu
uvale na odgovarajuem svjetlu i u odgovarajuem okruenju. Sve su navedene grbovnice
izvorne plemike povelje, sauvane u izvornom obliku, niti jedna u obliku prijepisa. U
nekoliko sluaja, na pergamenama se nalaze rupe, od onih manjih koje ne ometaju itanje
(GMSK 1) do onih s veim rupama (GMSK 4, GMSK 2) koje pogotovo u sluaju GMSK 2
ine probleme prilikom iitavanja teksta.
Pismo kojime su grbovnice pisane je kancelarijsko pismo koje je vrlo slino skoro u
svim sluajevima. Jedina grbovnica koja znaajno odudara od ostalih je GMSK 1 koja je
nastala za vrijeme Maksimilijana II. u Pounu. U praksi, pismo gotovo svih grbovnica
razlikuje se u detaljima poput naina na koji stiliziraju odreeno slovo ili koliini kratica koje
se koriste (najvea koliina kratica se nalazi u GMSK 5), te se uzorci primjeuju ovisno o
tome za kojeg vladara i u kojemu gradu su pisane. Razlike se javljaju i u tome na koji nain je
napisano i ukraeno ime vladara te nekoliko prvih rijei teksta. Grbovnice Maksimilijana II.
(GMSK 1) i Rudolfa II. (GMSK 2, DASK 1, AHAZU 1, AHDA 1) bogato su ukraene te je
vladarevo ime i nekoliko slijedeih rijei uvijek stilizirano na lijep i razliit nain, nakon ega
se ostatak intitulacije nastavlja slovima zlatne boje i neto veim od glavnine teksta, osim u
sluaju GMSK 1 i GMSK 2, kod kojih je izrazito stilizirano tek vladarevo ime. Grbovnice
Ferdinanda II. i Ferdinanda III. sadre intitulacije pisane na isti nain, zlatnim slovima te je
108

vladarevo ime i nekoliko sljedeih rijei obino znatno vee od ostatka intitulacije. Razlike u
pismu kod grbovnica vide se i na nainu na koji oznaavaju vane dijelove isprave poput
rijei scutum, datum, ime primatelja, venerabilis i sl. to obino rade zlatnom, velikom ili
manjom kapitalom.
Tinta kojom su isprave pisane je crne boje, odnosno u nekim sluajevima izblijedivi u
smeu nijansu, dok je u sluaju DASK 2 tinta jako izblijedjela. Na svim grbovnicama vidljivi
su tragovi oteenja u obliku veih i manjih mrlja tinte, koje iako oteavaju itanje, ne ine ga
nemoguim. U sluaju GMSK 5, pravokutnik u kojemu se nalazi slika grba jako je oteen
najvjerojatnije vlagom, tako da je upravo srednji dio pravokutnika i tita zamrljan te se ne
razabiru detalji grba. to se tie vanjskih oteenja, za posumnjati je da se u sluaju GMSK 1
umjesto o nehotinim oteenjima, radi ili o pokuajima grubog falsificiranja, ili o tome da je
nepoznata osoba naknadno pokuavala popraviti prethodno nastalo oteenje. Naime, u
sluaju spomenute grbovnice na svakom mjestu gdje se nalazi prezime primatelja i suprimatelja grbovnice, tekst je zamrljan do neitljivosti te se razabiru tek dva zadnja slova na
svakom mjestu gdje se nalazi prezime. Na nekoliko takvih mjesta vidljivo je naknadno
pokuavanje pisanja teksta. U sluaju AHAZU 1, na svim dijelovima teksta i pergamene gdje
se nalaze imena primatelja grbovnice, ista su podcrtana najvjerojatnije grafitnom olovkom. U
nekim sluajevima, poput AHAZU 1, na poleini pergamene nalazi se napisano tko i kada
ustanovi daruje spomenutu grbovnicu, ili kada je izdana te potvrena.
Kraljevski visei peati (otisnuti na crveni vosak unutar posebnih kutijica, privreni
vrpcom kroz probuenu pergamenu) su sauvani s odgovarajuim kutijama u manjoj ili veoj
mjeri za sve grbovnice osim kod GMSK 1, GMSK 2, DASK 1, AHAZU 1 i AHDA 1, za koje
dodue se moe pretpostaviti da su sauvani, ali da se ne nalaze vie privreni za tijelo
pergamene (osim u sluaju DASK 1 gdje je peat uniten). Na peatima se nalazi dvoglavi
carski orao na prsima kojega je veliki tit s grbovima zemalja Monarhije i krunom.
Slike grbova se u svim sluajevima nalaze unutar oslikanog pravokutnika u gornjem
dlijevom kutu povelja. Nain oslikavanja i ukraavanja pravokutnika je razliit, javljaju se ili
tek grb primatelja, ali znatno ee dodatni elementi poput grbova ostalih kraljevina pod
Habsburgovcima, likova koji dre podlogu u kojoj je glavni grb ili se nalaze oko istoga,
stilizirana podloga i rubovi pravokutnika itd. Grbovnice koje su izraene za Rudolfa II.
(DASK 1, GMSK 2, AHDA 1) u oslikanim pravokutnicima osim stilizirane podloge nemaju
dodatnih elemenata, osim AHAZU 1 u kojoj se u pravokutniku javljaju grbovi drugih
kraljevina, poput svih grbovnica Maksimilijana II., Ferdinanda II. te Ferdinanda III. (u sluaju
kojih, grbovnice Ferdinanda II. i III. sadre iste grbove kraljevina). U sluaju GMSK 1 i 2,
109

boje kojima je ukraen pravokutnik i grb u njemu su pomalo izblijedile, te u sluaju GMSK 2
ne odgovaraju prvotnoj boji. Pravokutnik i grb kod GMSK 1 stilom svoje izrade odudara od
ostalih grbovnica jer likovi i grb primatelja djeluju arhainije od ostalih grbovnica.
Pravokutnici s grbovima kod grbovnica Ferdinanda II., Ferdinanda III., Maksimilijana II. te
AHAZU 1 oslikani su vrlo bogatim i intenzivnim bojama, za razliku od ostalih koje su
oslikane blaim i umjerenijim varijantama boja.
Po unutarnjim karakteristikama, iako u naravi vrlo sline, grbovnice se razlikuju
ponovno ovisno o mjestu i vladaru za vrijeme kojega nastaju. Isprave su pisane latinskim
jezikom, sa svim karakteristikama koje dolaze sa srednjovjekovnim latinskim, te u u
potpunosti sastavljene od formula uobiajenih za ovu vrstu isprave, dakle plemike povelje.
Ovisno o vladaru te dakle razdoblju u kojemu su pisane, grbovnice bi npr. za jednog vladara
pri pisanju rijei koristile v umjesto u, dok za drugog vladara to ne bi bio sluaj. Struktura
isprava slijedi opi poredak - protokol, kontekst i eshatokol, razlikuju se tek u redoslijedu
pojedinih dijelova konteksta u pojedinim grbovnicama.
Sve grbovnice zapoinju intitulacijom i inskripcijom, a zavravaju datacijom,
subskripcijom i aprekacijom. U intitulaciji se uz ime vladara nalaze njegovi naslovi preko
kojih polae stvarno i simbolino pravo na spomenute zemlje Nos Rudolphus Secundus,
Dei gratia electus Romanorum.... Inskripcija, kojom se auktor isprave obraa i imenuje
osobu

kojoj

izdaje

ispravu,

zapoinje

uvijek

sljedeom

formulom

...memoriae

commendamus tenore praesentium significantes quibus expedit universis.... U dataciji se

najee formulom koja poinje rijeju Datum per manus... oznauje mjesto (npr. in arce
nostra regia Posoniensi) i vrijeme izdavanja isprave koje se navodi kao nadnevak kada je
sama isprava sastavljena (npr. vigesima prima die mensis Apriliis anno Domini millesimo
quinguentesimo septuagesimo octavo), ali i kao tekue godine vladanja pojedinim
kraljevstvom (npr. regnorum nostrorum romani tertio). Subskripcija grbovnica osim imena
i potpisa osobe koja sastavlja ispravu, sadri vladarev vlastoruni potpis te popis svjedoka
(dignitarij) koji se u ovom razdoblju tek imenuju, a ne potpisuju niti prilau vlastite peate.
Aprekacija dolazi obino u obliku kratke formule in Christo patribus dominis kojom se
izraava elja za sretnim izvravanjem isprave, a relikt je starijih razdoblja kada je bila
opreni dio slinog uvodnog dijela isprave - invokacije. Sljedei dio sadraja isprave koji je u
svim grbovnicama na mjestu kojemu inae dolazi jest koroboracija koja nas uvjerava da je
isprava pokazana svjedocima te da je osvjedoena peatom za trajno pamenje, a u
grbovnicama ju obino nalazimo u obliku formule In cuius re memoriam firmitatemque

110

perpetuam praesentes litteras nostras secreto sigillo nostro quo ut rex Hungariae utimur
impendenti communitas.
to se tie sredinjeg dijela grbovnica, ili konteksta, osim ve spomenute koroboracije,
u njemu se u ispravama se redovito nalaze promulgacija, naracija i dispozicija. Arenga i
sankcija s vremenom su se izgubile iz sadraja grbovnica. Tako poslije inskripcije u
grbovnicama slijedi naracija koja obino opisuje kako i zato dolazi do izdavanja isprave. U
grbovnicama vidimo da se jako esto radi o tome da vladar promilja i istrauje molbe i
preporuke drugih kojima mu preporuaju osobu (primatelja grbovnice) koja se odreenim
zaslugama istaknula i zasluila vladaru, to i vladar sam esto u formuli istakne. Npr. quod,
nos cum ad nonnullorum fidelium nostrorum humillimam supplicationem nostrae propterea
factam Maiestati, tum vero attentis et consideratis fidelitate et fidelibus servitiis fidelis nostri
GEORGII MESZARICH, quae idem sacrae primum regni nostri Hungariae coronae et deinde
Maiestati nostrae pro locorum et temporum diversitate fideliter exhibuitisse et impendisse, ac
in futurum quoque exhibere et impendere velle dicitur.... U sluaju GMSK 1 to nije izraeno
openitom formulom ve se navode osobe koje preporuaju budueg primatelja grbovnice.
Naracija je u svim pronaenim grbovnicama slina, s minimalnim razlikama. Dio isprave koji
najavljuje to e se izvriti u glavnom dijelu isprave i na temelju kojeg prava, zove se
promulgacija, iji je glavni dio sljedea formula eis certe virtutum suarum monumenta.
Glavni dio konteksta, ali i isprave u cjelini, je dispozicija u kojemu se nalazi opisan glavni akt
isprave, odnosno ono neto to se tom ispravom daje, postie i sl. U sluaju grbovnica,
dispoziciju ini opis grb koji se daruje primatelju. Opis grba sastoji se od tri glavna dijela
opisa tita, opisa kacige te opisa plata. Sporedan dio koji nije od tolike vanosti za heraldiku
se nalazi nakon opisa plata te govori i tome kako je grb naslikan te se nalazi u gornjem
lijevom kutu pravokutnika radi jasnoe i razumijevanja.
Pred kraj rada u sklopu priloga bit e predstavljeni prijepisi grbovnica koji e izloiti
itav sadraj isprava u izvornom obliku na latinskom jeziku s razrijeenim kraticama te
nadomjetenim oteenjima i nepoznanicama gdje e to biti mogue.
Promatrajui heraldike karakteristike grbovnica, u svim sluajevima grbovi su
detaljno i vjerno predoeni na grbovnicama. Tek na jednoj grbovnici (GMSK 5) nije mogue
razaznati dio grba, dok na drugoj (GMSK 1) tek dijelovi plata i ukrasa nisu sasvim
raspoznatljivi, ali oba oteenja su nastala kasnije, vanjskim faktorima, kao to je to
spomenuto ranije u radu. U uvjerljivoj veini sluajeva radi se o modrom titu koji ini
podlogu grba, tek je u GMSK 2 (utozlatna) i GMSK 4 (crvena) neka druga boja iskoritena
za temeljnu boju tita. GMSK 1 je jedini sluaj grbovnice u kojemu je tit razdijeljen i to
111

horizontalno. Unato tome svi ostali grbovi su jednostavni u svojoj naravi. U svim grbovima
osim GMSK 1, u dnu tita nalazi se podloga u obliku ili zelenog polja ili zelenog trobrijega te
time moemo primijetiti i u sluaju ovih devet grbovnica, da je motiv zelene podloge (polja,
trobrijega) i modre pozadine vrlo est, pogotovo stoga to se isti motiv vrlo esto javlja u
heraldici prostora Ugarsko-hrvatskog kraljevstva. Drugi lako uoljiv motiv na pronaenim
grbovnicama je odsjeena turska glava koja je uvijek naravne boje, nekada s kapom, nekada
bez, a koja se javlja na ak pet od devet grbova (iznimke su DASK 2, GMSK 1, GMSK 4 i
AHAZU 1). Turska glava se javlja u sljedeim kombinacijama u grbovima: dri se u ruci,
stoji na tlu, stoji na tlu probodena strijelom, dvaput je na mau ili probodena maem, a od
toga u tri sluaja ima neku vrstu kape (DASK 1, GMSK 2, AHDA 1). Taj motiv vrlo jasno
govori o prirodi zasluga i preokupaciji primatelja grba, budui da se pojavljuje gotovo
iskljuivo s poetkom osmanskih provala i obrambenih ratova te je kao takav karateristian za
plemstvo koje je sudjelovalo u borbama protiv Osmanlija, pogotovo ono plemstvo s podruja
Vojne Krajine. Od sljedeih motiva specifinih za plemstvo koje je grb i plemiki status
dobilo zbog svojih ratnikih zasluga, zastupljen je zlatni lav i to u tri grba (GMSK 1, GMSK
3, GMSK 4) u kojima se javlja jednom rastui iz polovice tita (GMSK 1). U sva tri grba radi
se o uspravnom lavu okrenutom nadesno, razjapljenih ustiju i isplaenog jezika koji dri
odreeni predmet u jednoj ili obje prednje ape (hvataljke u desnoj u sluaju GMSK 1, turska
glava u lijevoj te sablja u desnoj u sluaju GMSK 3, tri bijele rue u desnoj u sluaju GMSK
4) te u GMSK 3 i GMSK 4 raskoraenih nogu i raljastog repa. Motiv ratnika, odnosno
graniara sudei po crvenoj odjei, javlja se tek u DASK 1, gdje ga vidimo prikazanog stojei
uspravno, s kapom i sabljom. Lik konjanika javlja se na dva grba, na bijelome konju i u
zelenoj ugarskoj dolami s pukom u ruci, u sklopu sloenije kompozicije (DASK 2) i u
crvenom ruhu s kapom i sabljom na crnom konju (GMSK 5). Zadnji likovi koji se u grbu
javljaju je uspravan udesno okrenuti medvjed naravne boje isplaenog jezika i zlatnog prstena
u nosu (AHAZU 1) te orao naravne boje koji se obruava s lijeva na desno spremajui se
zgrabiti tursku glavu (GMSK 2). Likovi u titu najee dre odreeni predmet, i to: oruje
(sablja DASK 1, GMSK 3, GMSK 5, puka DASK 2), cvijee (bijele rue GMSK 4, cvijet
kestena AHAZU 1) i hvataljke (GMSK 1). Od oruja prisutna je jo zlatna strijela (AHDA 1).
Zastupljena oruja sa sjeivom su ma ravne otrice (ravna sablja? GMSK 5) i sablja krivoija
(DASK 1, GMSK 3). U titovima grbovnica javljaju se jo nebeska tijela u zaglavlju tita,
obino po jedno u svakom kutu, ili sa svake strane nekog predmeta: zlatno sunce i srebrni ili
bijeli polumjesec (DASK 2), zlatna esterokraka zvijezda i srebrni/bijeli polumjesec (GMSK
4, GMSK 5).
112

Sve pronaene grbovnice u sklopu svojih grbova imaju nakit i ukras kacige. Sve
kacige su vojne i okrenute nadesno, a meu njima etiri su zatvorene (DASK 1, AHAZU 1,
GMSK 1, GMSK 2), dok su preostale otvorene, odnosno reetkaste. Primjeuje se da sve
kacige osim dvije Rudolfa II. (DASK 1, GMSK 2) imaju kraljevsku krunu. Osim u prethodno
spomenutim, u svim ostalim sluajevima iz krune raste ukras kacige. Jedno od pravila
heraldike je da ukras kacige moe biti jedino lik iz tita, no to pravilo se nije uvijek potovalo.
Ukrasi kacige su rastui likovi koji u potpunosti odgovaraju onima iz tita samo u tri sluaja
(lav s hvataljkama GMSK 1, lav s buketom rua GMSK 4, medvjed s cvijeem kestena
AHAZU 1), dok u ostalim sluajevima ukrase predstavljaju djelomini ili odreeni detalji
likova iz tita (svinuta ruka sa sabljom i turskom glavom DASK 1 i GMSK 5, svinuta ruka sa
strijelom AHDA 1, orlovo krilo GMSK 2, lav GMSK 3, zapovjednik s turskom glavom i
perom DASK 2). U svim sluajevima ukrasi kacige su okrenuti nadesno. Spomenuta su tri
sluaja u kojima ukras kacige ini ruka savinuta u laktu, takozvana bosanska ruka, odnosno
bosanska miica (DASK 1, AHDA 1, GMSK 5). U ukrasima kaciga javljaju se takoer turske
glave i to u tri sluaja (DASK 1, DASK 2, GMSK 5). Platevi grbova prema pravilu su
predstavljeni od dvije najprisutnije boje i metala te bi trebali uvijek odgovarati opisu u
scutumu grbovnice, no tome nije uvijek tako u stvarnosti. Scutumi se u sluaju pronaenih
grbovnica razlikuju od slike grba na pet mjesta: blii plat opisan je kao bijelo-crven, dok je
na slici crno-crven (DASK 2); plat je opisan kao caerulis [nebesko plava, modra] i cesio [od
lat. caesius, sivo-plav, nebeski plav], a na slici je modro-zlatan (GMSK 1); platovi opisani
kao crveno-bijeli i utozlatno-bijeli, a na slici su crveno-bijeli i zeleno-bijeli (GMSK 2); plat
opisan kao bijeli i crveni, a na slici je bijeli (potamnjeni jako) i modri (GMSK 4); plat je
opisan kao bijelo-crveni, na slici je crno-crveni (GMSK 5). Problem razlike boja plata u
opisu tita od onih na slici tita u sluajevima kada se radi o bijeloj ili srebrnoj boji (albi,
candida) lako je za objasniti budui da bijela boja nalake blijedi sa slike, odnosno u njenom
sluaju tamni, tako da na svakoj slici gdje se nalazi plat crne boje, a u opisu grba stoji da je u
stvari bijele, radi se o jednostavnom oteenju. Ista situacija vrijedi i za plateve zlatne boje
koji blijede, odnosno tamne prema zelenoj nijansi (GMSK 2). S druge strane, u sluajevima
GMSK 1 kada je upotrijebljeno dvije nijanse iste boje, a slika prikazuje kako bi ispravan plat
trebao izgledati, koristei dvije najprisutnije boje (utozlatna i modra), vjerojatno se radi o
propustu autora ili slikara, te u sluaju GMSK 4, kada umjesto crveno-bijele, plat biva
modro-bijele, vjerojatno se takoer radi o greci prilikom sastavljanja grbovnice ili slikanja.
Gledajui iznova na devet pronaenih grbovnica, odnosno grbova, primjeuju se tri
svojevrsna kurioziteta. U sluaju GMSK 1, lav u ruci dri hvataljke (tipaljke, moda ak
113

karice), to je jedan od predmeta koji se rijetko javlja. Kod AHAZU 1, radi se o govoreem,
odnosno o iskaznom grbu, budui da medvjed u ruci dri kestenove granice s plodovima, a
primatelj grbovnice je roen u te nosi pridjevak de Kozthanicza. Svakako najneobiniji,
najzanimljiviji i najsloeniji grb je onaj Mihaela Sokolovia DASK 2, gdje se radi o tzv.
dinaminom grbu. Osim vrlo detaljnog prikaza bitke dviju vojski te dvaju zapovjednika istih,
najvrijednija injenica je da se radi o grbu koji odnosom svojih elemenata pria neku priu,
odnosno dinamian je, budui da u ukrasu kacige prikazuje rezultat (lik ugarskog
zapovjednika s odrubljenom glavom turskog zapovjednika) bitke koja se dogaa u samome
titu.
Drugi najvrijedniji skup izvora za heraldiku batinu prostora dananje Sisakomoslavake upanije su svi ostali materijalni nalazi (osim grbovnica), dakle peati, novac,
kameni reljefi, slike, ukrasi itd. Igrom sree, odnosno nesree, nalazimo se u situaciji da
moemo navesti tek jako malen i gotovo nezamjetan broj materijalnih nalaza s heraldikim
obiljejima s prostora upanije. Usporeujui situaciju s onom u dananjoj Zagrebakoj
upaniji i gradu Zagrebu, dananjoj Varadinskoj i Koprivniko-krievakoj upaniji,
Sisako-moslavaka upanija ima uvjerljivo najmanju sauvanu, odnosno pronaenu
heraldiku batinu. To su dvije nadgrobne ploe, jedna obitelji Roh de Decse, druga obitelji
Zrinski. Grb obitelji Roh nije u potpunosti itljiv te oni vidljivi elementi djelomino odstupaju
od drugog primjera njihovog grba koji je sauvan, to bi moglo ukazivati na to ili da se radi o
ogranku obitelji, ili da je obitelj s vremenom dodala odreene druge elemente u svoj grb. Grb
Zrinskih u potpunosti je identian starom grbu obitelji, s jedinom razlikom da kaciga i zmaj
gledaju u krivu, lijevu stranu. Obje su se izvorno nalazile u sakralnim graevinama, da bi bile
naknadno premjetene. Druga skupina izvora su otisci peata na ispravama, od kojih dva
otiska peata obitelji Erddy odgovaraju prostorno-vremenskom okviru rada, dakle bili su
koriteni od strane obitelji koja je imala posjede na prostoru dananje Sisako-moslavake
upanije te se nalaze na ispravama koje se odnose na obitelji (jednu plemenitu i jednu
neplemenitu slobodnjaku) s ovog prostora te su se originalno nalazile u njihovom posjedu, a
zatim u njihovim fondovima unutar DASK. Grbovi Erddyja na otiscima peata predstavljaju
varijantu njihovih grofovskih grbova, bez oznaenih boja. Vrlo izgledno je da to nisu jedini
takvi sluajevi te da bi obavezno trebalo postojati jo primjera dokumenata s otiscima peata
to Erddyja, to drugih plemenitih obitelji, dok se ne izvre daljnja istraivanja arhivskih i
muzejskih fondova te stupi u kontakt s obiteljima koje su nasljednici plemia, ne moe se ipak
uzeti kao definitivnu injenicu spomenutu pretpostavku. Posljednji oblik heraldike batine
koja nije sauvana u svome izvornom i izravnom obliku na ovom prostoru, ali zato o njoj
114

postoji bogata prepiska te spomen u opirnoj literaturi, a rijetki, no iznimno vrijedni izloci
uvaju se u zbirkama razliitih Muzeja, je rudnik srebra te kovnica novca u Gvozdanskom,
prvotnom posjedu Babonia, a kasnije vanom posjedu, utvrdi te gospodarskom sreditu
Zrinskih. U spomenutoj kovnici s dozvolama vladara, uz strunu pomo te prema tono
odreenim uputstvima kovao se srebrni novac, koji je u nekoliko svojih oblika sadravao grb
Zrinskih u ak tri razliite inaice (stari grb Zrinskih, grb Zrinskih s kulom Ernuszta te
nepoznati i vjerojatno izmiljeni kvadrirani grb s orlovim krilima i ukrtenim rudarskim
ekiima). Novac je bio iznimne kvalitete, ali se kovao u relativno kratkom vremenskom
periodu tako da nije pronaen, ili barem ne postoji spomen da je neki primjerak s grbom
Zrinskih pronaen na prostoru dananje Sisako-moslavake upanije.
Ako pokuamo dati pregled prethodne kategorije grbova obitelji, na prvi pogled
moemo zakljuiti da se ujedno radi i o starim, ali i novim grbovima te jednostavnima, ali i
sloenima. Grb Zrinskih do sredine 16. stoljea vue iskljuivo korijene od grba roda ubi iz
kojega potjeu te sam grb datira najranije u 14. stoljee te je prema tome vrlo star. Njegova
starost osim u povezanosti s grbom ubia koji spadaju u hrvatsko praplemstvo, oituje se i u
njegovoj jednostavnosti, budui da se radi tek o dva usporedna uspravna crna krila u crvenom
polju koja perima gledaju prema van, s kacigom i krunom iz koje raste raskriljeni zmaj. Drugi
primjer starog grba je onaj obitelji Roh, koji datiraju na podruju Kutine jo od 13. stoljea te
sadri jednostavne elemente karakteristine za staro plemstvo iz razdoblja Anuvinaca kosu
gredu, ljiljane i polumjesec ispod kria. Grb obitelji Roh je ujedno i prvi primjer sloenog
grba s prostora dananje Sisako-moslavake upanije budui da se radi o kvadriranom grbu s
razliita etiri polja, odnosno s tri razliita i jednim koje se ponavlja, ovisno o tome
promatramo li peat ili nadgrobnu plou. Sljedei primjer sloenog i novog grba je grofovski
grb Erddyja iz polovice 16. stoljea, koji sadri pet polja i tri kacige. Opisi tih dvaju grbova
nalaze se u podpoglavlju Sauvani grbovi obitelji Erddy. Osim spomenutih openitijih
zakljuaka o heraldikoj batini druge kategorije, ne mogu se izvesti precizniji zakljuci niti
pretpostavke, budui da je opseg grae druge kategorije na raspolaganju vrlo ogranien te ne
predstavlja dovoljnu kontrolnu grupu za vrenje analiza.
Trei spomenuti kriterij prema kojemu su plemike obitelji uvrtavane u ovaj rad, bio
je ujedno najiri i najindirektniji, naime u obzir su uzimane sve obitelji koje odgovaraju
prostorno-vremenskom okviru, dakle ivjeli su ili posjedovali odreene zemlje na prostoru
dananje Sisako-moslavake upanije od 13. do kraja 17. stoljea. Obitelji u pitanju moemo
podijeliti na nekoliko skupina.

115

Prvoj skupini pripadaju velikake obitelji koje su posjedovale matine posjede unutar
prostorno-vremenskog okvira to su prije svega upori, zatim Babonii, Svetaki i Zrinski,
no ak tri obitelji unutar vremenskog perioda naputaju povijesnu pozornicu upori
izumiru, Babonie nasljeuje Blagajska grana iji su matini posjedi van prostornog okvira
rada, Zrinski bivaju izgnani pred osmanskim osvajanjima te na posljetku propadaju nakon
neuspjele urote. Jedino Svetaki, koji ako raunamo njihove izravne pretke Tiboldovie, na
istonom dijelu prostornog okvira uspijevaju preivjeti skoro pola tisuljea, odnosno do 18.
stoljea. Problem sa Svetakima je to su zbog poloaja svojih posjeda gravitirali primarno
prema kasnosrednjovjekovnoj Krievakoj upaniji te su ostavili gotovo zanemariv trag na
sredinjem podruju dananje upanije, iako upravo njima dugujemo dananju Novsku te
neka druga mjesta na istonom dijelu Sisako-moslavake upanije. U spomenutu skupinu
mogli bi dodati i ubie Peranske, koji unato tome to se nikada nisu uzdigli do veliine i
utjecaja njihovih roaka Zrinskih, ili predaka ubia Bribirskih, ipak su kroz dui period
drali matine posjede oko Perne te su stekli odreeno bogatstvo i ugled.
Sljedea skupina su srednje i velikake obitelji koje su unutar prostorno-vremenskog
okvira posjedovale nasljednje zemlje na prostoru dananje upanije Blagaji, Frankopani
Slunjski, Erddy, Roh de Deche, Cudar, Ltkfy. Od spomenutih obitelji samo su Erddy
preivjeli na prostoru upanije te jo vie ojaali kroz vrijeme i doivjevi na koncu oporavak
svojih posjeda, no ne moemo ih smatrati matinom ili autohtonom obitelji budui da potjeu
iz Ugarske, a vane moslavake posjede gube za osmanskih osvajanja, tijekom kojih na
prostoru upanije dre samo posjede sporedne vanosti. Roh de Deche izumiru na samom
poetku 16. stoljea, Blagaji naputaju Slavonsko kraljevstvo u drugoj polovici 16. stoljea, a
Frankopani Slunjski koji su u kratkom vremenu na prostoru upanije odigrali znaajnu ulogu
u obrani njenog prostora kroz prolost te pojavi nieg armalistikog plemstva prije nego to su
i oni izumrli u drugoj polovici 16. stoljea. Ovoj grupi bi mogli dodati Cudare Gradake,
odnosno Olnodske, iako se radi o ugarskoj barunskoj obitelji koja je posjede na ovim
prostorima drala tek nekoliko generacija.
to se ostalih velikaa tie koji su izloeni u ovome radu Gisingi, Drgfy, Kaniki,
Vukii, Brankovii, Egervarski - radi se prvenstveno o stranim magnatskim i barunskim
obiteljima koje posjede dobivaju izravno od kralja, ili ih nasljeuju enidbenim vezama te ih
dre relativno kratko, tek jednu do dvije generacije. U sluaju svih od spomenutih obitelji radi
se o stranom barunskom plemstvu koji potjeu van Slavonskog kraljevstva, to lako
primjetivo u heraldikim elementima njihovih grbova gdje uoavamo njemake, srpske,
ugarske, bosanske utjecaje.
116

Sljedea skupina su srednje plemstvo koje stjee odreene posjede na prostoru

upanije i dri ih tijekom nekoliko generacija, no eventualno ih gube ili izumiru. To su
Alapii, Berislavii, Gregorijanci, Heningi od Susedgrada, Moroviki, Hermanffy od
Grebena, Batthyany, Imprii i Katelanovii.
Sljedea skupina je znaajna po tome to predstavljaju velikim dijelom staro hrvatsko
plemstvo iz podruja Hrvatskog kraljevstva (i dijelom iz Slavonskog kraljevstva
Zalthnoky), koje zbog osmanskih osvajanja gubi svoje matine posjede te bivaju primorani na
preseljenje na sjever, prvo u Slavonsko kraljevstvo, ali nedugo zatim jo dalje od nadiruih
Osmanlija. To su prije svega Keglevii, Ugrinovii, iinaki, Jelaii od Bievia, Farkaii i
Zalathnoky, ali i mnogi drugi koje autor nije izravno uspio povezati s prostorom dananje
Sisako-moslavake upanije.
Posljednju skupinu ini armalistiko plemstvo s prostora dananje Sisako-moslavake
upanije, ije grbovnice autor nije uspio pronai ili nisu sauvane, te je priloen pregled
njihovih grbova iz Bojniievog DAKS Hersych, Kovachich, Laczkowyth.
Poput druge kategorije izvora, i trea skupina plemstva ije je heraldiko znakovlje
poznato (ulazi u okvir rada prema treem kriteriju), predstavlja odreene probleme u
pokuajima njegove analize. Najuoljiviji problem je onaj kriterija, naime ba zato to za
sobom nisu ostavili nikakva materijalna svjedoanstva o svome heraldikom znakovlju unutar
prostornog okvira rada, stvaraju se potekoe kako tono definirati kriterij za analizu njihovih
grbova, budui da potjeu s matinih posjeda izvan upanije, nisu igrali aktivnu ulogu u
povijesti prostora dananje Sisako-moslavake upanije, steene posjede dre vrlo kratko ili
se u nekim sluajevima radi o posjedovanjima ogranienima tek na ivotni vijek primatelja.

117

8. Zakljuak
Stanje heraldike batine Sisako-moslavake upanije daleko je od onog obujma rada
sline tematike Monumenta heraldica Goroslava Otria. Do sada nije pokuano usustaviti
odreenu zbirku heraldike ovog prostora, iako se tome vrlo blizu primakao Hrvatski povijesni
muzej, koji se dodue ograniio na prostor Moslavine svojom izlobom Heraldika ostavtina
moslavake regije u fundusu HPM. Problemi koji se nalaze pred pokuajima sintetiziranja
jednog takvog rada nisu zanemarivi. Znatan broj grbovnica koje se uvaju u odreenim
fondovima, osim samog imena primatelja ne sadre nikakve druge podatke kojima bi ih se
uspjelo locirati o kojem se tono prostoru ili ak pojedincu radi. Dio grbovnica ne uva se u
zbirkama usko povezanima s njima, ve se nalaze u sporednim fondovima koje nije uvijek
lako odgonetnuti, ili su zametnute u potpunosti. Nekoliko primjera iz ovoga rada svjedoi da
se one grbovnice i heraldiki podaci odreenih obitelji, koji su bili poznati u Bojniievo
vrijeme, vie ne nalaze tamo gdje ih je Bojnii zadnji put prouavao, dok nekolicina drugih
primjera svjedoi da neke od grbovnica o kojima je spomen sauvan u literaturi, jo uvijek
nisu pronaene, restaurirane i pohranjene u odgovarajuu arhivsku ili muzejsku zbirku.
Spomenuto je ve odstupanje prostora dananje Sisako-moslavake upanije od
ostalih dananjih upanija u negativnom smislu zbog ogranienog opsega trenutno poznate
heraldike batine. Dio razloga tome svakako lei u povijesnim specifinostima ovog irokog
i naizgled nepovezivog prostora. Jo od poetka 13. stoljea, znatan dio prostora dananje
upanije potpao je pod neki od oblika crkvene vlasti, bilo u obliku biskupskih posjeda,
kaptolskih posjeda, posjeda ivanovaca, templara, cistercita ili pavlina. Preostali raspoloivi
dijelovi prostora do polovice 14. stoljea uglavnom prelaze u ruke prvih magnata poput
Babonia na jugu ili obitelji upor, Roh i Svetaki na istoku. Plemii slabijeg gospodarskog
stanja koji nisu obnaali odreene dravne ili administrativne slube bivaju prisiljeni na
stagniranje, propadanje u obliku prodaje vlastitih posjeda i zaduivanja ili ulaenja u vojnu
slubu jaih porodica u obliku familijara i katelana. ak i znatan broj slobodnjaka i niskog
plemstva vezanog za utvrde kojih je u razvijenom srednjem vijeku na prostoru dananje
Sisako-moslavake upanije bio znatan broj, veinom potpadaju pod prevlast jaih prilikom
njihovog zakupljivanja ili primanja utvrda u posjed. Osim domaeg dobrostojeeg plemstva i
magnata, s Anuvincima pristiu i strani velikai poput Cudara, Tttsa koji dobivaju ili
zakupljuju znatan broj posjeda te time jo vie smanjuju onaj broj preostalog nieg plemstva.
Prve osmanske provale, prostor dananje upanije doekuje vidno podijeljen na nekoliko
velih vlastelinstava (Zrinskih, Blagajskih, upora, Ltkfyja, Svetakih i crkvenih
118

veleposjeda) na kojima je osim spomenutih obitelji u ovom radu, prema saznanjima autora
ovog rada, niti jedna druga obitelj nije posjedovala ili barem nije za sada pronaen grb. Jedna
od mogunosti je da su rijetke preostale obitelji koje su posjedovale grb, vjerojatno isti ili
pravo na nj izgubile uslijed financijskog propadanja ili propadanja pred osmanskim
provalama. Zanimljivo je za primjetiti ujedno kako osim Zrinskih i Rohovia te kasnije
Erddyja, niti jedna druga obitelj nije za sobom ostavila tragove u obliku nadgrobnih ploa na
sakralnim graevinama na prostoru dananje upanije303 ili ostataka peata, odnosno ako i
postoje, do sada ili nisu pronaeni, ili se uvaju van prostora upanije te se s vremenom
znanje o njima i veza s ovim prostorom izgubila. S ve spomenutim osmanskim osvajanjima,
dogaa se migracija plemstva s prostora Hrvatskog kraljevstva koje sa sobom donosi i vlastito
znakovlje koje pronalazimo ili u obliku peata, ili naknadnih potvrda plemstva i grba od
strane vladara. Problem s migracijom plemstva je to se u velikom broju sluajeva nisu uspjeli
definitivno smjestiti, budui da se s vremenom i dubina osmanskih provala poveavala te je
granica u jednom trenutku bila svedena na pojas utvrda na rijeci Kupi te se tek nakon
relativno kratkog vremena provedenog na prostoru dananje Sisako-moslavake upanije,
sele dalje na sjever, u nekim sluajevima ak preko Drave. Spomenute osmanske provale
takoer su jedan od uzroka zato je slika plemstva na prostoru dananje upanije relativno
siva. Naime Ugarsko-hrvatsko kraljevstvo te njegovo plemstvo nisu se uspjeli uspjeno
suprotstaviti ili zaustaviti osmanska nadiranja sve do dolaska Habsburke dinastije, i tek tada
uz velike rtve i financijske izdatke. No do tog trenutka granica s Osmanlijama se pomicala
sve sjevernije te je za sobom ostavila znatan broj sada praznih posjeda plemstva i crkvenih
institucija. Jedan od bitnih primjera toga su Zrinski, Blagaji te djelomino Erddy koji gube
svoje vane posjede. No odreena svjetla toka kada je u pitanju heraldika batina je ta, da je
s organiziranijom obranom od Osmanlija, nie i srednje plemstvo te slobodni i poluslobodni
pojedinci napokon dobilo mogunost za prehraniti se, koliko god opasna bila. Upravo s
protuosmanskim ratovanjem za vrijeme Habsburke dinastije dolazi do procvata nieg i
srednjeg plemstva. Do tada siromani i izgnani plemii stjeu sredstva te poboljavaju svoj
poloaj od kojih se neki ak promeu u srednje plemstvo, a sposobni ratnici u obliku
slobodnih, poluslobodnih, ili zavisnih pojedinaca s vlastitih, plemikih ili crkvenih posjeda te
onih koji su otprije bili plemeniti, ali nisu imali nikakve povelje niti grba, postaju nie
plemstvo, odnosno armalisti.
303

emu bi razlog mogao biti upravo to to osim spomenutih, niti jedna druga obitelj nije smatrala posjede
na prostoru dananje upanije naroito vanima, te su sahranjivani van upanije ili su njihovi peati i
spisi sauvani u obiteljskim arhivima koji se ne uvaju na prostoru dananje upanije.

119

Upravo prvorazredni primjer heraldike batine prostora dananje Sisakomoslavake upanije je devet pronaenih grbovnica iz razliitih arhivskih i muzejskih
ustanova koje svojom kvalitetom te odreenim karaketeristikama koje se kroz njih provlae
ako ih promatramo kao odreenu cjelinu, svjedoe o jednom blagu koje tek treba otkriti i
iskopati iz skrovitih kutaka u kojima stoje zaboravljene. Njihovom analizom smo ustanovili
da pripadaju veinom vojnicima, odnosno pojedincima koji su se u plemiki stale prometnuli
svojim vojnim zaslugama. Svjedok tome su likovi lava i krajinika, odnosno elementi oruja i
turskih glava na grbovima. Daljnjom analizom ustanovilo se da je najea kompozicija tita
grba upravo modra pozadina sa zelenim poljem ili brijegom na dnu, motiv koji je
karakteristian za ugarsko-hrvatsko plemstvo kasnog srednjeg te ranog novog vijeka. Kada bi
analizu proirili na ostalo plemstvo koje se je u odreenom trenutku javilo na podruju
dananje upanije, vidjeli bismo da je ba prostor upanije jedno vrlo plodno tlo na kojemu su
se mijeali heraldiki pravci hrvatskog, slavonskog te ak u nekim sluajevima dalmatinskog
plemstva i grbovlja s heraldikom karakteristinom za srednjoeuropski prostor poput
njemakih, bosanskih i ugarskih utjecaja. Prostor je to u kojemu su se smjenjivali
najjednostavniji gotovo drevni grbovi s onim najnovijima, najsloenijima, gotovo
najobijesnijim primjercima grbova novijeg plemstva. Na ovom prostoru su se rame uz rame
nali grbovi starog hrvatskog plemstva proslavljenog u najslavnijim razdobljima povijesti
ovih prostora s onima novog vojnog plemstva, ija uloga i snaga se tek ustanovila s izmakom
srednjeg u rani novi vijek.
Usporeujui izloenu heraldiku batinu u ovome radu s grbovima koji se danas
koriste, a to su ponajvie grbovi upanija, gradova, opina, ali i javnih udruga, svjedoanstvo
o batinjenju elemenata grba nalazimo u obliku grbova grada Kutine i opine Popovaa. Grad
Kutina batinio je tit sa svim elementima iz grba obitelji upor, s jedinom razlikom u boji
tita koja je u sluaju gradskog grba plava. Opina Popovaa u kompoziciji grba batinila je
modificirani grb Bakaa, odnosno srce tita Erddyja, u obliku manjeg plavog tita u kojemu
iz polovice bijelog kotaa raste bijeli jelen. U ostalim sluajevima grbova, veina ih je
izraena u obliku govoreih grbova tako da likovima tita asociraju na ime samog nositelja, ili
s elementima koji asociraju na burnu povijest i ulogu koju su odreeni gradovi ili opine
igrali.
Autor ovog rada nije bio u mogunosti u potpunosti obuhvatiti temu te izvore, zbog
njene opsenosti i razbacanosti u arhivima, pomagalima i literaturi. Ni svi plemii koji su
pokazivali mogunost da pripadaju ovom prostoru nisu uvrteni u rad jer se u nekim
sluajevima nije moglo iskristalizirati definitivne dokaze o njihovom pripadanju u prostorno120

vremenski okvir ovog rada. Unato tome, autor ovog rada smatra kako je prostor i tematika za
prouavanje grbovlja plemstva, ali i samog plemstva s prostora dananje Sisako-moslavake
upanije vrlo obeavajua te da nudi prilike ne samo za pregledno ili sintetsko razmatranje
tema, ve i dubinsko poput radova Klauera, Plosfalvija, Jurkovia i Jerkovia kada su u
pitanju studije o plemstvu upanija kroz povijest, ili poput dubinskih studija o pojedinim
rodovima koje su izraene u posljednjem desetljeu. Ne samo da je otvoren prostor za
fokusirana istraivanja, ve znatan dio arhivske heraldike grae nije jo zadovoljavajue
obraen, a i spomenuto je ve da se jo uvijek odreen broj grbovnica nalazi u privatnom
vlasnitvu. Neki daljnji koraci u istraivanju heraldike batine ovog prostora mogli bi biti
usporeivanje Bojniievog DAKS sa serijom izdanja Diplomatiki zbornik, pretraivanje
mikrofilmova s prijepisima kraljevskih registraturnih knjiga Libri regii, pretraivanje bekog
Haus-, Hof- und Staatsarchiva te na posljetku pronalaenje ivih potomaka u onim
sluajevima kada se podaci o grbu ili grbovnice nalaze u rukama primatelja.
Osim isto znanstvenog aspekta, heraldika svojom vizualnou i pristupanou otvara
vrata i edukativnoj uporabi grbova, za prouavanje zaviajne, vojne ili politike povijesti, ali i
kao svojevrsnu slikovitu i zabavnu stranu povijesti.
Heraldika batina prostora dananje Sisako-moslavake upanije, ali i openito
heraldika batina hrvatskih povijesnih zemalja, usprkos poetnim tekoama i nedoumicama,
pristupano je i zahvalno podruje istraivanja, koje nije iskljuivo samoj heraldici ve se
pogotovo dotie i ostalih pomonih povijesnih znanosti bez kojih bi prouavanje iste bilo
nezamislivo, ali usput otvara i druge mogunosti unutar ostalih povijesnih znanosti.

121

9. Prilozi
9.1. Prijepis grbovnice Maksimilijana II. nekom Benediktu, Poun 16. listopada
1569. godine

Gradski muzej Sisak, fond: Dokumentarna zbirka 1, inv. broj. 243P

NOS MAXIMILIANUS SECUNDUS, Dei gratia electus Romanorum imperator, semper

Augustus ac Germaniae, Hungariae, Bohemiae, Dalmatiae, Croatiae, Sclauoniae, Ramae,
Seruiae, Gallitiae, Lodomeriae, Cumaniae, Bulgariaeque etc. rex, archidux Austraiae, dux
Burgundiae, Brabantiae, Styriae, Carinthiae, Carniolae, marchio Morauiae, dux Lucemburgae
ac Superioris et Inferioris Slesiae, Wirtembergae et Thekae ac princeps Sueuiae, comes
Habspurgi, Tyrolis, Ferretis, Kyburgi et Goritiae, landgrauius Alsatiae, marchio Sacri Romani
Imperii supra Anasum, Burgouiae ac Superioris et Inferioris Lusatiae, dominus Marchiae,
Portus Naonis et Salinarum, memoriae commendamus tenore praesentium significantes
quibus expedit vniuersis, quod, nos cum ad nonnullorum fidelium [nost]rorum praelatorum et
baronum humilimam supplicationem nostrae propterea factam Maiestati tum vero attentis et
consideratis fidelitate et fidelibus seruitiis, fidelis nostri BENEDICTI [RETKOYCH?], quae
idem sacrae primum regni nostri Hungariae coronae et deindae Maiestati nostrae pro locorum
et temporum varietate, maxime vero post domini suum, fidelem nostrum spectabilem et
magnificum quondam Petrum Erdewdy comitem Montis Claudi ac regnorum nostrorum
Dalmatiae, Croatiae et Sclauoniae banum, necnon consiliarium nostrum non minus fideliter,
quam vtiliter exhibuisse et hodieque generosae et magnificae dominae Barbarae Alapy de
Nagykewmlewk relictae consorti eius necnon liberis, constanter exhibere et impendere dicitur
ac seu imposterumque exhibiturum promitit cum igitur ob hoc, tum vero ex gratia et
munificentia nostra regia, qua quosque de nobis et Republica Christiana benemeritos ac
virtutis colendae studiosos, maiorum et antecessorum nostrorum, diuorum quondam
Hungariae regum exemplo prosequi eiusque certa virutum suarum monimenta quae ad
maioraque prestanda eos incitare possent, decernere consueuimus. Eundem Benedictum
[Retkoych?], ac per eum Barnabam, Jacobum et Thomam, filios quondam Georgii
[Retkoych?] et Elenam puellam sororem suam, e statu et conditione civili et ignobili, in qua
hactenus perstitisse dicuntur, de regiae nostrae potestatis plenitudine et gratia speciali
exemptos in caetum et numerum verorum regni nostri Hungariae nobilium duximus
cooptandos, adnumerandos et adscribendos, annuentes et ex certa nostra scientia animoque
122

deliberato concedentes, vt iidem a modo imposterumque futuris semper temporibus omnibus

illis gratiis honoribus, indultis, iuribus, libertatibus, priuilegiis, praerogatiuis et immunitatibus
quibus caeteri veri regni nostri Hungariae nobiles hactenus quomodolibet de iure vel
consuetudine vsi sunt et gauisi, vti, frui et gaudere possint et valeant heredesque et
posteritates ipsorum vtriusque sexus vniuersae valeant atque possint, in cuius quidem nostrae
erga ipsos exhibitae gratiae et clementiae testimonium, veraeque nobilitatis signum, haec
arma seu nobilitatis insignia:
SCUTUM per medium in duas partes linea diuisum, superne caelestini, inferne vero fului
coloris, e quo emergit medius fuluus leo, ore hiante, lingua rubicunda exerta, oculis trucibus,
iracundo similis, anteriorum pedum leuo extenso dextro vero forcipes apertas comprehensas
tenens, scuto appositam galeam clausam, ornamentum militare regio diademate praeciosis
margaritis corusco redimitam, emergente ex eo, altero fuluo leone, priori omnibus modis
conformi. Laciniis seu lemniscis, celestino et cesio vtrinque coloribus variegatis diffluentibus
scutumque ipsum pulchre exornantibus, prout haeac omnia, in principio seu capite presentium
literarum nostrarum, pictoris manu et artificio propriis suis coloribus recte depicta esse
cernuntur. Eidem Benedicto [Retkoych?], ac per eum dictis Barnabe, Jacobo et Thomae, filiis
quondam Georgii [Retkoych?], et puellae Elenae sorori suae, ipsiusque ac eorundem
haeredibus et posteritatibus vtriusque sexus vniuersis, gratiose danda duximus et conferentes
decernentes et ex certa nostra scientia animoque deliberato concedentes, vt ipse a modo
imposterum futuris semper temporibus eadem arma seu nobilitatis insignia, more aliorum
regni nostri Hungariae nobilium sub his iuribus, prerogatiuis, indultis, libertatibus et
immunitatibus quibus iidem vel natura vel ex consuetudine vtuntur vbique in preliis,
certaminibus, hastiludiis, torneamentis, duellis, monomachiis, aliisque omnibus et quibusuis
exercitiis militaribus et nobilitaribus necnon sigillis, velis, cortinis, papilionibus, auleis,
tapetis, annulis, vexillis, clipeis et domibus, generaliter vero in quarumlibet rerum et
expeditionum generibus sub merae et sincerae nobilitatis titulo, quo eos ac haeredes eorum
vtriusque sexus vniuersos, ab omnibus cuiuscunque status dignitatis, conditionis et
praeeminentiae homines existant, dici nominari haberique et reputari volumus, ferre, gestare,
illisque, vti frui et gaudere possint haeredesque et posteritates ipsorum vtriusque sexus
vniuersae valeant atque possint, imo damus et concedimus presentium per vigorem, in cuius
rei memoriam, firmitatemque perpetuam praesentes literas nostras maioris et secreti sigilli
nostri munimine roboratus. Eidem Benedicto [Retkoych?] ac per eum dictis Barnabae, Jacobo
et Thomae filiis quondam Georgii [Retkoych?], ac puellae Elenae, sorori suae, ipsiusque ac

123

eorundem haeredibus et posteritatibus vtriusque sexus vniuersis danda duximus et

concedenda.
DATUM per manus fidelis nostri nobis dilecti reverendi Ioannis Listy electi episcopi
ecclesiae Wesprimiensis, locique eiusdem comitis perpetui, consiliarii et aulae nostrae
vicecancellarii in arce nostra Posoniensi decima sexta die mensis Octobris anno Domini
millesimo quingentesimo sexagesimo nono. Regnorum nostorum Romani et Hungeriae
septimo, Bohemiae vero anno vigesimo primo. Venerabilibvs in Christo patribus Antonio
Verancio Agriensis, Georgio Draskowyth Zagrabiensis, Paulo Bornemyzza Transiluaniensis,
Stephano Radetio electo Waradiensis, Ioanne Monozlay electo Quinqueecclesiensis, praefato
Ioanne Listhio electo Wesprimiensis, Zacharia Sanctae Romanae Ecclesiae tituli sanctae
Mariae de Aguiro, cardinale De[?] administratoris Iauriensis, eodem Paulo Bornemyzza
gubernatoris Nittriensis, Ioanne ab Wylak Waciensis, Gregorio Bornemyzza Chanadiensis,
Stephano Feyrkewy electo Tininiensis, ecclesiarum episcopis ecclesias Dei foeliciter
gubernantibus, Strigoniensis, Colocensis et Bachiensis archiepiscopalibus Boznensis, item
Sirmiensis sedibus vacantibus. Item spectabilibus et magnificis comite Nicolao de Bathor
iudice curiae nostrae, praefato Georgio Draskowyth et Francisco Zlwny de Frangepanibus
Segniae, Vegliae, Modrusiaeque comite regnorum nostrorum Dalmatiae, Croatiae, Sclauoniae
banis, comite Georgio de Zrynyo tauernicorum, Francisco de Tah agazonum, Balthasar
Batthyany dapiferorum, Ioanne Pethew de Gerse cubiculariorum, Ladislao Banffy de
Alsolyndwa ianitorum, Christophoro de dicta Batthyan pincernarum nostrorum regalium
magistris, comite Ecchio a Salmis et Newburgh comite Posoniensi caeterisque quamplurimis
regni nostri Hungariae comitatus tenentibus et honores.
Maximilianus, manu propria
(Peat nije sauvan)

124

9.2. Prijepis grbovnice Rudolfa II. Ivanu Buiu, Prag 29. oujka 1602.

Gradski muzej Sisak, fond: Dokumentarna zbirka 1, inv. broj. 20339

NOS RUDOLPHUS SECUNDUS, Dei gratia, electus Romanorum imperator, semper

Augustus ac Germaniae, Hungariae, Bohemiae, Dalmatiae, Croatiae, Sclauoniae, Ramae,
Seruiae, Gallitiae, Lodomeriae, Comaniae, Bulgariaeque etc. rex, archidux Austriae, dux
Burgundiae, Brabantiae, Styriae, Carinthiae, Carniolae, marchio Morauiae, dux Lucemburgae
ac Superioris et Inferioris Silesiae, Wirtembergae et Thekae, princep Sueuiae, comes
Habspurgi, Tyrolis, Ferreti, Kiburgi et Goritiae, landgrauius Alsatiae, marchio Sacri Romani
Imperii supra Anasum, Burgoniae ac Superioris ac Inferioris Lusatiae, dominus Marchiae
Sclauonicae, Portus Naonis et Salinarum etc. memoriae commendamus tenore praesentium
significantes quibus expedit vniversis, quod, nos cum ad nonnullorum fidelium nostrorum
humillimam supplicationem nostrae propterea factam Maiestati, tum vero attentis et
consideratis fidelitate et fidelibus servitiis fidelis nostri IOANNIS BUSSICH, quae ipse
sacrae primum regni nostri Hungariae coronae et deinde Maiestati nostrae pro locorum et
temporum diversitate fideliter impendit et imposterum quoque se summo studio et animi
contentione exhibiturum promittit. Cum igitur ob hoc tum vero ex gratia et munificentia
nostra regia, qua quosque de nobis et Republica Christiana benemeritos ac virtutis colendae
studiosos, maiorum et antecessorum nostrorum divorum quondam Hungariae regum exemplo
prosequi, eisque certa virtutum suarum monimenta, quae ad maiora praestanda eos incitare
possent decernere consvevimus. Eundem Ioannem Bussich, ac per eum Ioannem, Martinum,
Casparum et Georgium similiter Bussich filios suos carnales et uterinos e statu rusticano in
quo ipsi hactenus permansisse dicuntur de regiae nostrae potestatis plenitudine et gratia
speciali exemptos, in caetum et numerum verorum et indubitatorum regni nostri Hungariae et
partium ei subiectarum nobilium duximus cooptandos, annumerandos et adscribendos.
Annuentes et ex certa nostra scientia animoque deliberato concedentes ut ipsi a modo
imposterum omnibus illis gratiis, honoribus, indultis, privilegiis, libertatibus, iuribus,
praerogativis et immunitatibus quibus ceteri veri et indubitati regni nostri Hungariae et
partium ei subiectarum nobiles hactenus quomodolibet de iure vel consvetudine usi sunt et
gavisi, uti, frui et gaudere perpetuis semper temporibus possint et valeant, haeredesque et
posteritates ipsorum utriusque sexus universae valeant atque possint. In cuius quidem nostrae
erga ipsos exhibitae gratiae et clementiae ac libertatis testimonium veraeque et indubitatae
nobilitatis signum haec arma seu nobilitatis insignia:
125

SCUTUM videlicet militare erectum flavi coloris cuius fundum viridis campus iniecto ei
capite Turcico occupat, prostratum id ipsum caput aquila ex sinistro scuti latere volitans
dilacerat. Scuto incumbentam galeam militarem clausam sexto militari alam aquileam
expansam producente ornatum. A summitate vero galeae lemnisciis seu teniis hinc rubri et
albi, illinc vero aurei et pariter albi colorum in utrumque scuti latus defluentibus illudque
decenter adornantibus, prout haec omnia in capite seu principio praesentium litterarum
nostrarum pictoris manu et artificio propriis suis coloribus recte depicta esse cernuntur. Eidem
Ioanni Bussich, ac per eum Ioanni, Martino, Casparo et Georgio similiter Bussich filiis suis
carnalibus et uterinis ipsorumque haeredibus et posteritatibus utriusque sexus universis
gratiose danda duximus et conferenda: Decernentes et ex certa nostra scientia animoque
deliberato concedentes ut ipsi a modo imposterum futuris et perpetuis semper temporibus
eadem arma seu nobilitatis insignia more aliorum regni nostri Hungariae et partium ei
subiectarum nobilium sub iisdem iuribus, praerogativis, indultis, libertatibus et immunitatibus
quibus caeteri veri et indubitati regni nostri Hungariae nobiles vel natura vel consvetudine usi
sunt et gavisi, [ut]unturque et gaudent, ubique in praeliis certaminibus, hastiludiis,
torneamentis, duellis, monomachiis ac aliis omnibus et quibusvis exercitiis militaribus et
nobilitaribus necnon sigillis velis, cortinis, auleis, annulis, vexillis, clypeis, tentoriis, domibus,
generaliter vero in quarumlibet rerum et expeditionum generibus sub merae et sincerae
nobilitatis <nobilitatis> titulo, quo eos ac haeredes ipsorum utriusque sexus vniversos ab
omnibus cuiuscunque status, dignitatis, conditionis et praeeminentiae homines existant
insignitos dici nominari haberique et repu[tari volumus, ferre, gesta]re illisque uti, frui et
gaudere possint et valeant, haeredesque et posteritates ipsorum utriusque sexus universae
valeant atque possint. Imo damus et concedimus praesentium per [vigorem. In cuius] rei
memoriam firmitatemque perpetuam, praesentes litteras nostras, secreto sigillo nostro quo ut
rex Hungariae utimur impendenti comunitas. Eidem Ioanni Bu[ssich, ac per eum dictis
Ioa]nni, Martino, Casparo et Georgio similiter Bussich filiis suis carnalibus et uterinis
ipsorumque haeredibus et posteritatibus utriusque sexu[s universis gratioso dandaa duximus et
concend]endas.
DATUM per manus fidelis nostri nobis sincere dilecti reverendissimi in Christo patris domini
Martini Pethe de Hethes [electi archiepiscopi Colocensis ac Bachiensis], locorumque
eorundem comitis perpetui, consil[iarii atque] aulae nostrae summi cancellarii, ac per
Hungariam locumtenentis nostri, in [arce] nostra regia Pragensi, vigesima no[na] Martii anno
Domini millesimo sexcentesimo secundo. Regnorum nostrorum Romani vigesimo septimo,
Hungariae et aliorum trigesimo, Bohemiae vero anno similiter vigesimo septimo.
126

Reverendissimis in Christo patribus dominis praefato Martino Pethe de Hethes Colocensis et

Bachiensis, ecclesiarum canonice unitarum archiepiscopo Stephano Zuhay Agriensis, Nicolao
Zelnisey Zagrabiensis, Demetrio Napragy Transylvaniensis, Nicolao Mihatio Varadiensis,
Georgio Zalatnaky Quinqueecclesiensis, praedicto Martino Pethe de Hethes administratore
Iauriensis, Francisco Forgach de Gymes Nittriensis, Petro Radovitio Vaciensis, Fausto
Venantio Chanadiensis, fratre Simone Bratulich Sirmiensis, Mathia Drascowich Tininiensis,
Ludovico Vylaky Boznensis et Marco Antonio de dominis electo Zegniensis et administratore
Modrusiensis, ecclesiarum episcopis ecclesias Dei feliciter gubernantibus. Metropolitana
Strigoniensis et Vesprimiensis cathedralibus sedibus vacantibus. Item spectabilibus et
magnificis comite Stephano de Bathor iudice curiae nostrae, Ioanne Drascowich de
Trakostyan regnorum nostrorum Dalmatiae, Croatiae, Sclavoniae bano, comite Georgio de
Zrinio tavernicorum, comite Francisco de Nadast agazonum, comite Thoma Erdeody
dapiferorum, praefato Ioanne Drascowich de Trakostyan cubiculariorum, Nicolao Istffanvy de
Kysazonfalva ianitorum, Stephano de Illeshaza curiae nostrae et Georgio Turzo de
Betlenfalva pincernarum nostrorum regalium magistris. Stephano Palffy de Erdeod Pozniensi,
caeterisque quamplurimis regni nostri comitatus tenentibus et honores.
Rudolphus, manu propria
(Peat nije sauvan.)

127

9.3. Prijepis grbovnice Ferdinanda II. Pavlu Matlekoviu, Be 16. kolovoz 1628.
godine

Gradski muzej Sisak, fond: Dokumentarna zbirka 1, inv. br. 133:KP-P

NOS FERDINADUS SECUNDUS, Dei gratia, electus Romanorum imperator, semper

Augustus ac Germaniae, Hungariae, Bohemiae, Dalmatiae, Croatiae, Sclauoniae, Ramae,
Servuiae, Gallitiae, Lodomeriae, Cumaniae, Bulgariaeque etc. rex, archidux Austriae, dux
Burgundiae, Brabantiae, Styriae, Carinthiae, Carniolae, marchio Morauiae, dux Lucemburgae
ac Superioris et Inferioris Silesiae, Wierthembergae et Thekae, princeps Sueuiae, comes
Habspurgi, Tyrolis, Ferreti, Kiburgi et Goritiae, landgrauius Alsatiae, marchio Sacri Romani
Imperii supra Anasum, Burgouiae ac Superioris et Inferioris Lusatiae, dominus Marchio
Sclauoniae, Portus Naonis et Salinarum etc. memoriae commendamus tenore praesentium
significantes quibus expedit vniuersis, quod, nos cum ad nonnullorum fidelium nostrorum
humillimam supplicationem nostrae propterea factam Maiestati, tum vero attentis et
consideratis,

fidelitate

et

fidelium

servitiorum

meritis,

fidelis

nostri

PAVLI

MATLEKOUICH, quae ipse sacrae primum regni nostri Hungariae coronae et deinde
Maiestati nostrae pro locorum et temporum varietate, fideliter exhibuit et impendit, ac
imposterum quoque se exhibere et impendere velle pollicetur. Cum igitur ob id, tum vero ex
gratia et munificentia nostra regia, qua quosque de nobis et Republica Christiana benemeritos,
ac virtutis colendae studiosos, antecessorum nostrorum diuorum quondam Hungariae regum
exemplo prosequi, eisque certa virtutum suorum monimenta, quae ad maiora quoque
praestanda, eos incitare possent, decernere consueuimus. Eundem itaque Pavlum
Matlekouich, ac per ispum fratres germanos Matthiam et Petrum, item Petrum et Andream
fratrueles suos, de statu et conditio ignobili, in qua hactenus persistisse dicuntur, de regiae
nostrae potestatis plenitudine et gratia speciali eximentes, in coetum et numerum verorum
atque indubitatorum regiae nostrae Hungariae, partiumque ei subiectarum nobilium, duximus
cooptandos, annumerandos et adscribendos. Annuentes et ex certa nostra scientia animoque
deliberato concedentes vt ipsi a modo imposterum, futuris et perpetuis semper temporibus,
omnibus illis gratiis, honoribus, indultis, privilegiis, libertatibus, iuribus, praerogatiuis et
immunitatibus, quibus caeteri veri antiqui et indubitati regni nostri Hungariae et partiam ei
annexarum nobiles, hactenus quomodolibet de iure vel consuetudine, vsi sunt et gavisi,
utunturque et gaudent, vti, frui et gaudere possint ac valeant, haeredesque et posteritates
ipsorum, vtriusque sexus vniuersae valeant atque possint. In cuius quidem nostrae erga ipsos
128

exhibitae gratiae et clementiae ac liberalitatis testimonium, veraque et indubitate nobilitatis

signum, haec arma seu nobilitatis insignia:
SCUTUM videlicet militare erectum rubri [sic!] coloris, fundum illius viridi campo
occupante, in quo integer fuluus leo, divoricatis posterioribus pedibus erecte stare, ac cauda
bifurcata ad tergo reflexa et ore hianti, linguaque exerta effigiatus, anteriorum pedum sinistro,
caput Turcicum capillis compraehensum tenere, dextro vero nudam frameam caputtenus
vibrare et gradienti similis ad dextram scuti partem conuersus esse cernitur. Scuto
incumbentem galeam militarem, craticulatam siue apertam, regio diademate alterum fuluum
leonem anterioribus pedibus raptui inhiantem, de reliquo inferiori canformem, pubetenus
eminentem, proferente ornatam. A summitate vero siue cono galeaem laciniis et lemniscis,
hinc flauis et candidis, illinc autem similiter candidis et caerulis, in scuti extremitates sese
diffundentibus, scutumque ipsum decenter exornantibus, prout haec omnia in capite seu
principio praesentis nostri privilegii, manu et artificio pictoris propriis ac genuinis suis
coloribus clarius depicta et lucidius in oculos intuentium posita esse conspiciuntur. Eidem
Pavlo Matlekouich ac per ipsum superius specificatis personis, ipsorumque haeredibus et
posteritatibus vtriusque sexus vniuersis, gratiose danda duximus et conferenda. Decernentes et
ex certa nostra scientia, animoque deliberato concendentes vt ipsi a modo imposterum, futuris
semper et perpetuis temporibus, eadem arma seu nobilitatis insignia, more aliorum regni
nostri Hungariae et partium sei subiectorum nobilium, sub iisdem iuribus, praerogatiuis,
indultis, libertatibus et immunitatibus, quibus ipsi vel natura, vel antiqua consuetudine, vsi
sunt et gauisi, utunturque et gaudent ubique in praeliis, certaminibus, pugnis, hastiludiis,
torneamentis, duellis, monomachiis, aliisque omnibus et singulis ac quibusuis exercitiis
militaribus et nobilitaribus, necnon sigillis, vellis, cortinis, aulaeis, annulis, vexillis, clypeis,
tentoriis, domibus et sepulchris, generaliter vero in quarumlibet rerum et expeditionum
generibus, sub merae vetustae ac sincerae nobilitatis titulo quo eos ac haeredes ipsorum
vtriusque sexus universas, ab omnibus cuiuscunque status, dignitatis, conditionis et
praeeminentiae homines existant, insignitos et ornatas, dici, nominari, haberique et reputari
volumus et mandamus ferre, gestare, illisque in aevum, vti, frui et gaudere possint ac valeant,
haeredesque et posteritates ipsorum, vtriusque sexus universae valeant atque possint. Imo
nobilitamus, damus et concedimus, praesentium per vigorem: In cuius rei memoriam,
firmitatemque perpetuam, praesentes literas nostras, secreto sigillo nostrae, quo ut rex
Hungariae utimur, impendenti communitas. Eidem Pavlo Matlekouich ac per ispum fratribus
germanis Nattguae et Petro, item fratruelibus, Petro et Andreae, suis ipsorumque haeredibus

129

et posteritatibus, vtriusque sexus universis, iam natis et deinceps nascituris, gratiose dandas
duximus et concedendas.
DATUM per manus fidelis nostri, nobis dilecti, reuerendi Stephano Sennyei de Kis Sennye,
episcopi ecclesia Wesprimiensis, locique eiusdem comitis perpetui Consilarii nostri et aulae
nostrae per regnum nostrum Hungariae cancellarii, in civitate nostra Vienna, die decima sexta
mensis Augusti, anno Domini millesimo sexcentesimo vigesimo octauo. Regnorum nostrorum
Romani nono, Hungariae et reliquorum undecimo, Bohemiae vero anno duodecimo.
Reverendissimis ac venerabilibus in Christo patribus, dominis Petro Pazmany Metropolitanae
Strigoniensis, Ioanne Thelegdy Colocensis et Bachiensis, ecclesiarum canonice vnitarum
archiepiscopis Ioanne Pyber electo Agriensis, Francisco Erghelio Zagrabiensis, Emerico
Lassy

electo

Varadiensis,

Stephano

Szentadrassy

de

Chik

Amadesfalva

electo

Transylvaniensis, praefato Stephano Sennyei Wesprimiensis, Paulo David electo Vaciensis,

Georgio Draskouich de Trakostian electo Quinqueecclesiensis, Nicolao Dallos electo
Iauriensis, dicto Ioanne Thelegdi administratore Nittriensis, Gregorio Nagiffalvi electo
Sirmiensis, Ioanne Posgay electo Bosnensis, Ioanne Ivanczy electo Tininiensis, Georgio
Dubovsky electo Chanadiensis, comite Vincentio Zuccony electo Rosonensis, fratre Ioanne
Baptista Agatich electo Segnensis et Modrusiensis, ecclesiarum episcopis, ecclesias Dei
feliciter gubernantibus. Item spectabilibus et magnificis comite Nicolao Ezterhasy de
Galantha praefati regni nostri Hungariae palatino, comite Melchiore Alaghy de Bekeny iudice
curiae nostrae regiae, comite Sigmundo Erdeody de Moniorokerek dicto regnorum nostrorum
Dalmatiae, Croatiae et Sclauoniae bano, comite Christophoro Banffy comite de Alsolindua
tauernicorum, comite paulo de Nadasd cubiculariorum, Paulo Rakoczy de Flseowadasz
ianitor, Thoma Bosnyak de Magiarbeel (?) dapiferorum, Paulo Palffy de Erdeod
pincernatorum, officio magistri agazonum vacantis et Emerico Czobor de Czoborzenthmihaly
curiae nostrorum regalium magistris ac Stephano Palffy de dicta Erdeod, comite Posoniensi,
caeterisque quamplurimis regni nostri Hungariae comitatibus tenentibus et honores.
Ferdinandus, manu propria.
Anno Domini millesimo sexcentesimo tricesimo secundo, die duodecima mensis Iulii.
Praesentes literae armales sacrae caesareae regiaeque Maiestatis in generali congregatione
dominorum statuum et ordinum Croatiae et Sclauoniae Regnorum, in liber regia civitate
Montis Graciae celebrata, exhibitae sunt et preasentatae, nemine contradicante.
Magister Petrus Znika protonotarius Regni Sclauonia
(Izvrsno ouvan peat u odgovarajuoj kutiji)
130

9.4. Prijepis grbovnice Ferdinanda III. Andriji Mihaljeviu, Poun 8. travnja 1949.

Gradski muzej Sisak, fond: Dokumentarna zbirka 1, inv. broj. 298:KP-P,

NOS FERDINANDUS TERTIUS, Dei gratia, electus Romanorum imperator, semper

Augustus ac Germaniae, Hungariae, Bohemiae, Dalmatiae, Croatiae, Sclauoniae, Ramae,
Seruiae, Gallitiae, Lodomeriae, Bulgariaeque etc. rex, archidux Austriae, dux Burgundiae,
Brabantiae, Styriae, Carinthiae, Carniolae, marchio Morauiae, dux Lucemburgae ac
Superioris et Inferioris Silesiae, Wirthembergae et Thekae, princeps Sueuiae, comes
Habspurgi, Ferreti, Kiburgi et Goritiae, landgrauius Alsatiae, marchio Sacri Romani Imperii
supra Anasum, Burgouiae ac vtriusque Lusatiae, dominus Marchiae Sclauonicae, Portus
Naonis et Salinarum etc. memoriae commendamus tenore praesentium significantes quibus
expedit vniuersis, quod, nos cum ad nonnullorum fidelium nostrorum humillimam
supplicationem nostrae propterea factam Maiestati, tum vero attentis et consideratis fidelitate
et fidelibus servitiis fidelis nostri ANDREAE MIHALIEUICH, quae ipse sacra primum regni
nostri Hungariae coronae et deinde Maiestati nostrae pro locorum et temporum varietate
fidelite exhibuit et impendit, ac sese imposterum quoque exhibere et impendere velle
pollicetur. Cum igitur ob id, tum vero ex gratia et munificentia nostra regia, qua quosque de
nobis et Republica Christiana benemeritos, virtutisque colendae studiosos antecessorum
nostrorum diuorum quondam Hungariae regum exemplo prosequi eisque certa virtutum
suarum monumenta quae ad maiora quaeque praestanda eos incitare possent, decernere
consueuimus. Eundem itaque Andream Mihalievuich, una cum fili suo, Stephano, i statu et
conditione ignobili, in qua hactenus perstitisse dicuntur de regiae nostrae potestatis
plenitudine et gratia speciali eximentes in caetum et numerum verorum atque indubitato regni
nostri Hungariae et partium ei subiectarum nobilium, duximus cooptandum, annumerandos et
adscribendos. Annuentes et ex certa nostra scientia animoque deliberato concedentes, ut ipsi a
modo imposterum futuri et perpetuis semper temporibus omnibus illis gratiis, honoribus,
indultis, privilegiis, libertatibus, iuribus, praerogatiuis et immunitatibus quibus caeteri, veri,
antiqui et indubitati regni nostri Hungariae et partium ei annexorum nobiles hactenus
quomodolibet de iure vel consuetudine usi sunt et gavisi utunturque et gaudent, uti, frui et
gaudere possint ac valeant haeredesque et posteritates ipsorum vtriusque sexus vniuersae
valeant atque possint. In cuius quidem nostrae erga ipsos exhibitatae gratiae et clementiae ac
liberalitatis testimonium, veraeque et indubitatae nobilitatis signum haec arma seu nobilitatis
insignia:
131

SCUTUM videlicet militare erectam rubri coloris fundum illius viridi campo late
interoccupante, super quo integer fuluus leo, dinaricatis posterioribus pedibus, tota corporis
mole errecta, ore hianti linguaque rubicunda exerta et cauda bifurcata ad terqum elevata,
gradienti similis anteriorum vero pedum sinistro ad rapiendum protenso, dextro ante ramum
tenorum albescentiam rosarum ostentere atque in dextram scuti partem conversus esse visitur,
in superioribus vero scuti angulis hinc hemisphaeriam lunam, inde ante auream stella rutilare
cernuntur. Scuto incumbentem galeam militarem craticulatam sive apertam regio diademate
ex eoque aliam leonem inferiori per omnia conformam (?) proferente ornatam. A summitate
vero sive cono galea laciniis seu lemniscis, hinc flauis et caeruleis illinc autem candidis et
rubris in scuti extremitates sese diffundentibus, scutumque ipsum decenter exornantibus,
quemadmdum haec omnia principio seu capite praesentium literarum nostrarum pictoris manu
et artificio propriis suuis coloribus depicta esse conspiciuntur. Eidem Andreae Mihalieuich
simul cum filio suo Stephano, ipsorumque haeredibus et posteritatibus vtriusque sexus
vniuersis, gratiose danda duximus et conferenda. Decernentes et esse certa nostra scientia
animoque deliberato concedentes ut ipsi a modo imposterum futuris et perpetuis semper
temporibus, eadem arma seu nobilitatis insignia, more aliorum verorum atque indubitatorum
regni nostri Hungariae et partium ei subiectarum nobilium sub iisdem iuribus, praerogatiuis,
indultis, libertatibus et immunitatibus, quibus ipsi vel natura vel antiqua consuetudine usi sunt
et gavisi, utunturque et gadent, ubique in praeliis, certaminibus, pugnis, hastiludiis,
torneamentis, duellis, monomachiis, aliisque omnibus et singulis ac quibus suis exercitiis
militaribus et nobilitaribus, necnon sigillis, velis, cortinisi, aulaeis, annulis, vexillis, clypeis,
tentoriis, domibus et sepulchris generaliter vero in quorumlibet rerum et expeditionem
generibus, sub merae, vetustae ac sincerae nobilitatis titulo quo eos ab omnibus cuiuscunque
status, dignitatis, conditionis et praeeminentiae omines existant, insignatos et ornatos dici,
nominari, haberique et reputari volumus et mandamus ferre, gestare, illisque in aevum uti, frui
et gaudere possint ac valeant, haeredesque et posteritatis ipsorum utriusque sexus universae,
valeant atque possint. Imo nobilitamus et conferimus, praesentium per vigorem. In cuius rei
memoriam firmitatemque perpetuam, praesentes literas nostras secreto sigillo nostro, quo ut
rex Hungariae utimur impendenti communitas; eidem Andreae Mihalieuich, una cum praefato
filio suo Stephano, ipsorumque haeredibus et posteritatibus vtriusque sexus vniuersis, iam
natis et deinceps nascituris, fratiose dandas duximus et concedendas.
DATUM per manus fidelis nostri nobis dilecti reuerendi Georgii Szelepcheny electi episcopi
Wesprimiensis, locique eiusdem comitis perpetui, consiliarii nostri et per regnum nostrum
Hungariae aulae nostrae cancellarii, in arce nostra regia Posoniensi, die octavo mensis aprilis,
132

anno Domini millesimo sexcentesimo quadragesimo septimo. Regnorum nostrorum Romani

undecimo, Hungariae et reliquorum vigesimo secundo, Bohemiae vero anno vigesimo.
Reverendissimo ac venerabili in Christo patribus domino Georgio Lippay, ecclesiae
Matropolitanae Strigoniensis canonice unitae archiepiscopo, sede archiepiscopatus Colocensis
et Bachiensis vacante, Georgio Iakusich de Orbava Agriensis, Martino Bogdan Zagrabiensis,
Benedicto Kisdy electo Varadiensis, Stephano Simandy Transyluaniensis, praefato Georgio
Szelepcheny electo Wesprimiensis, Georgio Szecheny electo Quinqueecclesiensis, Georgio
Draskouich de Trakostian Iaurensis, Ladislao Hoszuthoty electo Vaciensis, Petro Mariany
electo Sirmiensis, Ioanne Psky electo Nitriensis, Sigismundo Zongor electo Chanadiensis,
fratre Georgio Bielauich electo Tininiensis, fratre Ioanne Chrisostamo de Szent Petronilla
electo Rosonensis, et fratre Andrea Francisci electo Segniensis et Modrusiensis, ecclesiarum
episcopis, ecclesias Dei feliciter gubernantibus. Item spectabilibus ac magnificis comite
Ioanne Draskouich de dicta Trakostian, regni nostri Hungariae palatino, comite Paulo Palffy
ab Erdeod, iudice curiae nostrae regiae, officio banali vacante, comite Stephano de Chiak
tauernicorum, comite Nicolao a Zrinio agazonum, comite Ladislao de praefata Chiak
ianitorum, comite Adamo de Battian dapiferorum, comite Adamo Forgach de Ghymes
pincernarum, comite Georgio Erdedy de Moniorokerek cubiculariorum, comite Francisco de
Nadasd curiae nostrorum regalium in Hungaria magistris ac praenotato (?) Paulo Palffy de
praelibata Erdeod comite Posoniensi, caeterisque quamplurimis regni nostri comitatibus
tenentibus et honores.
Ferdinandus, manu propria

Anno Domini millesimo sexcentesimo quadragesimo nono, die vndecima mensis Octobris,
Varasdinensis, in generali dominorum statuum et ordinum regni congregationes praesentes
literae armales praesentatae et acceptatae nemine contradicente.

Ioannes Zakmardy de [?] praedictorum prothonotarius regni.

(Od peata ouvan tek sredinji dio s prikazom grba.)

133

9.5. Prijepis grbovnice Ferdinanda III. Gvozdanu Vukiu, 17. studeni 1656. godine

Gradski muzej Sisak, fond: Dokumentarna zbirka 1, inv. broj. 297:KP-P

NOS FERDINANDUS TERTIUS, Dei gratia, electus Romanorum imperator, semper

Augustus ac Germaniae, Hungariae, Bohemiae, Dalmatiae, Kroatiae, Sclauoniae, Ramae,
Seruiae, Gallitiae, Lodomeriae, Cumaniae, Bulgariaeque etc. rex, archidux Austriae, dux
Burgundiae,

Brabantiae,

Styriae,

Carinthiae,

Carniolae,

marchio

Moraviae,

dux

Luxemburgae, ac Superioris et Inferioris Silesiae, Wierthembergae et Thekae, princeps

Sueuiae, comes Habspurgi, Tyrolis et Goritiae, landgrauius Alsatiae, marchio Sacri Romani
Imperii supra Anasum, Burgouiae, ac Superioris et Inferioris Lusatiae, dominus Marchiae
Sclauonicae, Portus Naonis et Salinarum etc. memoriae commendamus tenore praesentium
significantes quibus expedit vniuersis, quod, nos cum ad nonnullorum fidelium nostrorum
humillimam supplicationem nostrae propterea factam Maiestati, tum vero attentis et
consideratis fidelitate et fidelibus servitiis fidelis nostri GWOZDANII WKOVICH, quae ille
sacrae primum dicti regni nostri Ungariae coronae et deinde Maiestati quoque nostrae pro
locorum et temporum varietate fideliter et constanter exhibuit et impendit ac imposterum
quoque sese exhibiturum et impensurum pollicetur. Cum igitur ob id, tum vero ex gratia et
munificentia nostra regia, qua quosque de nobis et Republica Christiana benemeritos,
virtutisque colendae studiosos, antecessorum nostrorum diuorum quondam Ungariae regum
exemplo prosequi eisque certa virtutum suorum monumenta, quae ad maiora quaeque
praestanda eos incitare possent decernere consuevimus. Eundem Gwozdan Wkouich, ac per
eum Demetrium, Ignatium, filios, necnon Szmolion, atque Ioannem itidem Wkouich,
fratrueles suos, e statu et conditione ignobili in caetum et numerum verorum atque
indubitatorum eiusdem regni nostri Ungariae, partiumque eidem annexarum nobilium
duximus annumerandos, cooptandos et adscribendos. Annuentes et ex certa nostra scientia
animoque deliberato concedentes ut ipsi a modo imposterum futuris et perpetuis semper
temporibus, omnibus illis gratiis, honoribus, indultis, privilegiis, libertatibus et immunitatibus,
quibus caeteri veri, antiqui et indubitati eiusdem regni nostri Ungariae, partiumque ei
annexarum nobiles, hactenus quomodolibet de iure vel antiqua consuetudine usi sunt et gavisi,
utunturque et gaudent, uti, frui et gaudere possint et valeant, haeredesque et posteritates
ipsorum vtriusque sexus vniuersae iam notae, ac imposterum Dei beneficio nascitur valeant
atque possint. In cuius quidem nostrae erga eos exhibitae gratiae et clementiae ac liberalitatis
testimonium, veraeque et indubitate nobilitatis signum, haec arma seu nobilitatis insignia:
134

SCUTUM minirum militare erectum caelestini coloris fundum illius viridi latepaten(!) campo
occupante super quo vir militaris generoso equo insidens, manuum vero sinistra habenas equi
intertenere, dextra vero strictum eundem in eaque detruncatum Turcicum caput appensam,
fortiter vibrando, in que dextram scuti partem interque candidam lunam et auream stellam
delineatus esse cernitur. Scuto incumbentem galeam militarem craticulatam sive apertam
regio diademate, brachium humanum cataphractum rubra manica in clutum/dutum(!), ac in
vola ipsa itidem strictam acinacem cum detruncato Turcico capite gestante, proferente
ornatam. A summitate vero siue cono galeae laciniis siue lemniscis, hinc flauis et caeruleis,
illinc autem candidis et rubris, in scuti extremitas sese placidi diffundentibus, scutumque
ipsum decenter exornantibus, quemadmodum haec omnia in principio seu capite praesentium
literarum nostrarum pictoris edocta manu et artificio propriis et geminis suis coloribus clarius
depicta, et ob oculos intuentium posita esse conspiciuntur. Eidem Gwozdany Wkouich, ac per
eum prefatis personis, ipsarumque haeredibus et posteritatibus vtriusque sexus universae,
gratiose danda duximus et conferenda. Decernentes et ex certa nostra scientia, animoque
deliberato concedentes, vt ipsi a modo imposterum futuris perpetuis semper temporibus
eadem arma seu nobilitatis insignia more aliorum verorum atque indubitatorum dicti (?) regni
nostri Ungariae partiumque ei annexorum nobilium sub iisdem iuribus, praerogatiuis, indultis,
libertatibus et immunitatibus, quibus iidem vel natura vel antiqua consuetudine usi sunt et
gauisi, utunturque et gaudent, ubique in praeliis, certaminibus, pugnis, hastiludiis,
torneamentis, duellis, monomachiis ac aliis omnibus et singulis, ac quibusuis excercitiis
militaribus et nobilitaribus, necnon sigillis, velis, cortinis, aulaeis, annulis, vexillis, clypeis,
tentoris, domibus et sepulchris generaliter vero in quarumlibet rerum et expeditionum
generibus sub verae et indubitatae nobilitatis titulo, quo eos, ab omnibus cuiusque status,
difnitatis, conditionis et praeeminentiae homines existant, insignitos et ornatos dici, nominari,
volumus et mandamus ferre et gestare illisque in aevum vti, frui et gaudere possint et valeant,
haeredesque ipsorum suprafatae valeant atque possint. Imo nobilitamus, damus et concedimus
praesentium per vigorem. In cuius rei memoriam firmitatemque perpetuam praesentes literas
nostras secreto sigillo nostro, quo ut rex Ungariae utimur impendenti communitas. Eidem
Gwozdany Wkouich ac per eum supradictis personis ipsorumque haeredibus et posteritatibus
vtriusque sexus vniuersis gratiose dandas duximus et concedendas.
DATUM per manus fidelis nostri nobis dilecti reuerendi Georgii Szelepcheny, episcopi
ecclesiae Nittriensis, locique ac comitatus eiusdem supremi et perpetui comitis, consiliarii
nostri ac per dictum regnum Ungariae aulae nostrae cancellarii in civitate nostra Vienna
Austriae, die decima septima mensis Nouembris anno Domini millesimo sexcentesimo
135

quinquagesimo sexto. Regnorum nostrorum Romani vigesimo. Hungariae et reliquorum

trigesimo primo. Bohemiae vero anno vigesimo nono. Reuerendissimis ac venerabilibus in
Christo patribus ac dominus Georgio Lippay de Zombor Metropolitanae Strigoniensis et
Ioanne Psky Colocensie et Bachiensis ecclesiarum canonice unitarum archiepiscopis, dicto
Georgio Szelepcheny Nittriensis, Petro Petretich Zagrabiensis, Georgio Szecheny
Wespremiensis, Paulo Hoffman Quinqueecclesiensis, fratre Mariano Morouich electo
Bosnensis, altero fratre Georgio Bielauich Tininiensis et Petro Mariany Segneniensis et
Modrusiensis ecclesiarum episcopis, ecclesias Dei feliciter gubernantibus. Item spectabilibus
ac magnificis comite Francisco Wesseleny regni nostri Ungariae palatino, comite altero
Francisco de Nadasd iudice curiae nostrae regiae, comite Nicolao a Zrinio dictorum regnorum
nostrorum Dalmatiae, Croatiae et Sclauoniae bano, comite Stephano de Chyak tauernicorum,
dicto comite Erddy de Moniorokerek cubiculariorum, comite Nicolao Pallfy ab Erdod
ianitorum, comite Adamo de Batthiany dapiferorum, comite altero Adamo Forgach de
Ghymes pincernarum, nostrorum regalium in Hungaria magistris, officio magistri curiae
nostrae regia vacante, ac dicto comite Nicolao Palffy, ab Erdod comite Posoniensi
caeterisque quamplurimis regni nostri Ungariae comitatus tenentibus et honores.
Ferdinandus, manu propria
(Natpis na poleini neitak)
(Peat sauvan)

136

9.6. Prijepis grbovnice Rudolfa II. Blau Prieku, Be 14. lipnja 1578. godine
Dravni arhiv u Sisku, fond: Arhiv obitelji Prisek, HR-DASK-277: I/1.

NOS RUDOLPHUS SECUNDUS, Dei gratia, electus Romanorum imperator, semper

Augustus ac Germaniae, Hungariae, Bohoemiae, Dalmatiae, Croatiae, Sclavoniae, Ramae,
Serviae, Gallitiae, Lodomeriae, Comaniae, Bulgariaeque etc. rex, archidux Austriae, dux
Burgundiae, Brabantiae, Styriae, Carinthiae, Carniolae, marchio Moraviae, dux Luxemburgae
ac Superioris et Inferioris Slesiae, Wirtembergae et Thekae, princeps Sveviae, comes
Habspurgi, Tyrolis, Ferreti, Kyburgi et Goritiae, landgravius Alsatiae, marchio Sacri Romani
Imperii supra Anasum, Burgoniae ac Superioris et Inferioris Lusatiae, dominus Marchiae
Sclauonicae, Portus Naonis et Salinarum etc. memoriae commendamus tenore praesentium
significantes quibus expedit vniuersis, quod, nos cum ad nonnullorum fidelium nostrorum
praelatorum et baronum humillimam supplicationem, nostrae propterea factam Maiestati tum
vero attentis et consideratis fidelitate servitiorum meritis fidelis nostri BLASII PRISSEK DE
LETOUANICHYH, qua ipse sacra primum regni Hugnariae coronae et deinde Maiestati
nostrae pro locorum et temporum diversitate, fideliter impendit et imposterum quosque de
summo studio et animi contentione exhibiturum promitit. Cum igitur ob hoc tum vero ex
gratia et munificentia nostra regia, qua quosque de nobis ac Republica Christiana benemeritos
ac virtutis colendae studiosos, maiorum et antecessorum nostrorum, divorum quondam
Hungariae regum exemplo prosequi eisque certa virtutum suarum monimenta quae ad maiora
quaeque praestanda eos incitare possent decernere consuevimus. Eundem Blasium Prissek, e
statu et conditione civili ac ignobili, in qua perstitisse dicitur, de regia nostrae potestatis
plenitudine et gratia speciali exemptum in caetum et numerum verorum et indubitatorum
regni nostri Hungariae et partium ei subiectarum nobilium, ducimus cooptandum annuendum
et adscribendum. Annuentes et ex certa nostra scientia animoque deliberato concedentes ut
ipsi a modo imposterum omnibus illis gratiis honoribus indultis privilegiis, libertatibus,
iuribus, praerogativis et immunitatibus quibus caeteri veri et indubitati regni nostri Hungariae
et partium ei subiectarum nobiles hactenus quomodolibet de iure vel consuetudine usi sunt et
gavisi uti, frui, et gaudere perpetuis semper temporibus possint et valeant haeredesque et
posteritatis ipsius utriusque sexus universae valeant atque possint. In cuius quidem nostrae
erga ipsos exhibitae gratiae et clementiae ac libertatis testimonium veraque et indubitatae
nobilitatis signum: haec arma sive nobilitatis insignia:

137

SCUTUM videlicet militare erectum caelestini coloris inemus fundo campus viridis supra
quem integer homo pileo rubro, rubraque veste ornatus manum levam lumbis iniectam, dextra
vero frameam undam cum infixo capite Turcico gerens cernitur. Scuto incumbentem galeam
militarem clausam ferto militari brachium humanum tenens frameam unam in sua pariter
capite Turcico producente ornatum. A summitate vero galeae laciniis seu lemniscis hinc rubi
et albi illinc pariter albi et auri coloris in utrumque scuti latus defluentibus. Scutumque
decenter adornantibus, prout haec omnia in capite seu principio praesentium litterarum
nostrarum pictoris manu et artificio propriis suis coloribus recte depicta esse cernantur. Eidem
Blassio Prissek, ipsiusque haeredibus et posteritatibus utriusque sexus vniuersis gratiose
danda duximus et conferenda. Decernentes et ex certa nostra scientia animoque deliberato
concedentes, ut ipsi a modo imposterum futuris semper temporibus eadem arma seu
nobilitatis insignia more aliorum regni nostri Hungariae et partium ei subiectarum nobilium
sub iisdem iuribus, praerogativis, indultis, libertatibus et immunitatibus quibus iidem veri et
indubitati regni nostri Hungariae nobiles, vel natura, vel consuetudine usi sunt et gavisi
utunturque et gaudent ubique in praeliis, certaminibus, hastiludiis, torneaementis, duellis,
monomachiis ac aliis omnibus et quibusuis excertiis militaribus et nobilitaribus necnon
sigillis, velis, cortinis, auleis, annulis, vexillis, clypeis, tentoriis, domibus generaliter vero in
quarumlibet rerum et expeditionem generibus sub merae et sincerae nobilitatis titulo, quo cum
ac haeredes ipsorum utriusque sexus universos ab omnibus cuiuscunque status, dignitatis,
conditionis et preaeminentiae homines existant insignitos dici, nominari haberique et reputari
volumus ferre, gestare illisque uti, frui et gaudere possit et valeat haeredesque et posteritates
ipsius utriusque sexus vniuersae valeant atque possint. Imo damus et concedimus praesentium
per vigorem. In cuius rei memoriam firmitatemque perpetuam, praesentes litteras nostras,
secreto sigillo nostro quo ut rex Hungeriae utimur impendenti communitas. Eidem Blasio
Prissek ipsiusque haeredibus et posteritatibus utriusque sexus vniuersibus dandas duximus et
concendas.
DATUM per manus fidelis nostri dilecti reverendi Georgii Drascowyth, electi archieppiscopi
Calociensis ac eppiscopi Iauriensi locique eiusdem comitis perpetui et aulae nostrae summi
cancellarii in civitate nostra Vienna Austriae, decima quarta die mensis Iunii anno Domini
millesimo quingentesimo septuagesimo octavo. Regnorum nostrorum Romani tertio,
Hungariae et aliorum sexto, Bohemiae vero anno similiter tertio. Veneralibus in Christo
patribus praefato Georgio Drascowyth, Colocensis et Bachiensis ecclesiarum canonice
unitarum electo archiepiscopo, Stephano Radetio Agriensis, Ioanni Monozloy electo
Zagrabiensis, Paulo Bornemyzza Transsylvaniensis, Gregorio Bornemyzza Waradiensis,
138

Stephano Feyerkeovy Wesprimiensis, eodem Georgio Draskowyth electo Iauriensis, praedicto

Palo Bornemyzza gubernatore Nittriensis, Zacharia Mosoczy electo Waciensis, Balthasare
Melegh Chanadiensis, ac Georgio Sivkowyth Segniensis necnon administratore Modrusiensis
ecclesiarum episcopis, ecclesias Dei feliciter gubernantibus. Strigoniensis Metropolitana,
Quinqueecclesiensis ac Tininiensis, Bosnensis item et Sirmiensis cathedralibus sedibus
vacantibus. Item spectabilibus et magnificis comite Nicolao de Bathor iudice curiae nostrae,
Christophero Wugnad de Someg regnorum nostrorum Dalmatiae, Croatiae et Sclavoniae
bano, comite Georgio de Zrinio tavernicorum, Ladislao Banffy de Alsolyndwa agazonum,
Balthasare

de

Batthyan

dapiferorum,

Emerico

Czober

de

Czoberszenthmyhaly

cubiculariorum, Michaele Reway [donji dio peragmene preklopljen!] curiae nostrae magistris
comite Nicolao a Salmis et Newburg comite Posoniense, caeterisque quamplurimis [regni
nostri Hungariae comitatibus tenentibus et honores. Rudolphus, manu propria].
Na poleini: Anno Domini millesimo [...] praesentes [...] Maiestatis in generali congregatione
dominorum statuum et ordinum [...] Sclavoniae et Croatiae regia montis Gracensis
Zagrabiensis [...] exhibitae sunt et praesentatae, nemine contradicente.

[...]

139

9.7. Prijepis grbovnice Ferdinanda III. Mihaelu Sokoloviu, Linz 27. srpnja 1648.
Dravni arhiv u Sisku, fond: Arhiv obitelji Sokolovi, sign. A/I.

NOS FERDINANDUS TERTIUS, Dei gratia, electus Romanorum imperator, semper

Augustus ac Germaniae, Hungariae, Bohemiae, Dalmatiae, Croatiae, Sclavoniae, Ramae,
Serviae, Gallitiae, Lodomeriae, Cumaniae, Bulgariaeque etc. rex, archidux Austriae, dux
Burgundiae, Brabantiae, Styriae, Carinthiae, Carniolae, marchio Moraviae, dux Lucemburgae,
ac Superioris et Inferioris Silesiae, Wierthembergae et Thekae, princeps Sueuiae, comes
Habspurgi, Tyrolis, Ferreti, Kiburgi et Goritiae, landgrauius Alsatiae, marchio Sacri Romani
Imperii supra Anesum, Burgouiae ac Superioris et Inferioris Lusatiae, dominus Marchiae
Sclavonicae, Portus Naonis et Salinarum etc. memoriae commendamus tenore praesentium
significantes quibus expedit universis, quod, nos cum ad nonnullorum fidelium nostrorum
humillimam supplicationem, nostrae propterea factam Maiestati, tum vero attentis et
consideratis fidelitate et fidelibus servitiis fidelis nostri, MICHALIS SZOKOLOVICH, alias
STEFFCHICH, quae ipse sacrae primum regni nostri Hungariae coronae, et deinde Maiestati
nostrae pro locorum et temporum varietate, fideliter et constanter exhibuit et impendit, ac in
futurum quoque pari fidelitatis constantia sese exhibere et impendere velle pollicetur. Cum
igitur ob id, tum vero ex gratia et munificentia nostra regia, qua quosque de nobis et
Republica Christiana benemeritos ac virtutis colendae studiosos antecessorum nostrorum
divorum quondam Hungariae regum exemplo prosequi, eisque certa virtutum suarum
monimenta, quae ad maiora quoque praestanda, eos incitare possent, decernere consuevimus.
Eundem itaque Michalem Szokolovich, alias Steffchich, ac per eum, Laurentium,
Gregorium, fratres carnales et uterinos, item Margaritam et Ursulam similiter Szokolouich
sorores, necnon fratrum carnalium et uterinorum praedictorum, Matthiam et Benedictum
filios, suos, qui antea quoque nobilibus parentibus orti, et libertate nobilitari gauisi esse
perhibentur, de regiae nostrae potestatis plenitudine, et gratia speciali denuo in caetum et
numerum, verorum, indubitatorum regni nostri Hungariae, et partium ei subiectarum nobilium
duximus annumerandum cooptandos et adscribendos. Annuentes, et ex certa nostra scientia,
animoque deliberato concedentes, ut ipsi a modo imposterum futuris et perpetuis semper
temporibus omnibus illis gratiis, honoribus, indultis, privilegiis, libertatibus, iuribus,
praerogatiuis et immunitatibus, quibus caeteri veri antiqui et indubitati regni nostri Hungariae,
et partium ei annexarum nobiles hactenus quomodolibet de iure vel vero, ex consvetudine usi
sunt et gauisi, utunturque et gaudent, uti, frui, et gaudere possint ac valeant, haeredesque et
140

posteritates ipsorum utriusque sexus universe valeant atque possint. In cuius quidem nostrae
erga ipsos exhibita gratiae et clementiae, ac liberalitatis testimonium veraeque et indubitatae
nobilitatis signum, haec antiqua, sed aliquantulum illustrata arma seu nobilitatis insignia:
SCUTUM videlicet militare erectum caelestini coloris, fundum eius viridi campo late
occupante, in quo duo exercitus, hinc quidem Hungaricus, zubro vexillo fluitante praesunte(!),
atque vir antesignanus eiusdem viridi veste Hungarica amictus, iuvenili forma conspicuus,
candido equo insidens, dextraque manu sclopetum manuarium explodens, illinc in adversum
in aciem prodeuntis Turcici exercitus, similiter antesignanum, rubro amictu vestitum, unam
cum conscenso nigro equo traiecisse ex eoque idem Turca, unam cum suo equo cadescens,
concidisse conspiciuntur utrinque reliquis commilitonibus, ad instar, instructissimae pugnae a
tergo concurrentibus, ac in superficie scuti, hinc aureo sole, illinc vero hemisphaerio lunae
rutilantibus. Scuto incumbentem galeam militarem craticulatam sive apertam regio diademate,
alterum virum Hungarum seu Croatam mediotenus eminentem, manuum dextra, strictum
acinacem, cuius cuspidi absectum caput Turcicum, cydari tectum est infixum, sinistra vero
calamum scriptorium ostentantem, intuentique obversum, alioquin vestium, cingulo rubro et
facietenus inferiori similem, proferente ornatam. A summitate vero sive cono galeae laciniis
seu lemniscis, hinc flavis et caeruleis, illinc vero candidis et rubris, in scuti extremitates sese
placide diffundentibus illudque decenter exornantibus, quemadmodum haec omnia in
principio siue capite praesentium literarum nostrarum pictoris manu et artificio, propriis suis
coloribus, clarius depicta esse conspiciuntur. Eidem Michali Szokolovich, alias Steffchich,
ac per eum, supra nominatim specificatis personis, ipsorumque haeredibus et posteritatibus
utriusque sexus universis denuo gratiose danda duximus et concedenda. Decernentes, et ex
certa nostra scientia, animoque deliberato concedentes, ut ipsi a modo imposterum, futuris et
perpetuis semper temporibus, eadem arma seu nobilitatis insignia, more aliorum verorum et
antiquorum dicti regni nostri Hungariae, et partium ei subiectarum nobilium, sub iisdem
iuribus, praerogatiuis, indultis, libertatibus et immunitatibus, quibus iidem vel natura, vel
antiqua

consvetudine usi sunt et gauisi, utunturque et gaudent, ubique in praeliis,

certaminibus, hastiludiis, torneamentis, duellis, monomachiis, ac aliis omnibus et singulis ac

quibusuis exercitiis, militaribus et nobilitaribus, necnon sigillis, velis, cortinis, aulaeis,
annulis, vexillis, clypeis, tentoriis, domibus et sepulchris, generaliter vero in quarumlibet
rerum et expeditionum generibus, sub merae vetustae et syncerae nobilitatis titulo, que eos ab
omnibus, cuiuscunque status, dignitatis conditionis et preaeminentiae homines existans,
insignitos et ornatos dici, nominari, haberique et reputari volumus ac mandamus; ferre et
gestare, illisque uti, frui et gaudere possint ac valeant, haeredesque et posteritates ipsorum
141

utriusque sexus universae valeant atque possint. Imo nobilitamus, damus, renovamusque et
denuo concedimus praesentium per vigorem. In cuius rei memoriam firmitatemque
perpetuam, praesentes literas nostras privilegiales secreto sigillo nostro, quo ut rex Hungariae
utimur impendenti communitas eidem Michali Szokolovich, alias Steffchich ac per eum iam
specificatis personis, ipsorumque haeredibus et posteritatibus utriusque sexus universis, denuo
gratiose dandas duximus et concedendas.
DATUM per manus fidelis nostri, nobis dilecti reverendi Georgii Szelepcheny, electi episcopi
ecclesiae Nittriensi, locique eiusdem comitis perpetui et consiliarii nostri, ac per dictum
regnum nostrum Hungariae aulae cancellarii, in arce nostra Lincensi, Austriae Superioris, die
vigesima septima mensis Iulii, anno Domini millesimo sexcentesimo quadragesimo octauo.
Regnorum nostrorum Romani duodecimo. Hungariae et reliquorum vigesimo tertio.
Bohemiae vero anno vigesimo primo. Reverendissimo ac venerabilibus, in Christo patre,
domino Georgio Lippay de Zombor, archiepiscopo ecclesiae Metropolitanae Strigoniensis,
Colocensi et Bachiensi ecclesiarum canonice unitarum, sede archiepiscopali vacante, praefato
Georgio Szelepcheny electo Nittriensis, Benedicto Kisdy Agriensis, Sigismundo Zongor
electo Waradiensis, Petro Petretich electo Zagrabiensis, Stephano Simandy electo
Transylvaniensis, Georgio Szecheny electo Wesprimiensis, Paulo Hoffman electo
Quinqueeclesiensi, Georgio Draskouith de Trakostyan, (?) Ioanne Pusky electo Vaciensis,
Petro Maziany electo Sirmiensis, fratre Mariano Moravich Bosnensis, altero fratre Ge[...]
(presavinuta pergamena!)
Natpis na poleini: Anno Domini millesimo sexcentesimo quadragesimo nono, die decimo
(...)

142

9.8. Prijepis grbovnice Rudolfa II. Ivanu Kitoniu od Kostajnice, Prag 13. travnja
1590.

Arhiv HAZU, Fond Armales, sign. A 28,

NOS RUDOLPHUS SECUNDUS, Dei gratia, electus Romanorum imperator, semper

Augustus ac Germaniae, Hungariae, Bohemiae, Dalmatiae, Croatiae, Sclauoniae, Ramae,
Seruiae, Gallitiae, Lodomeriae, Cumaniae, Bulgariaeque etc. rex, archidux Austriae, dux
Burgundiae, Brabantiae, Styriae, Corinthiae, Carniolae, marchio Morauiae, dux Lucemburgae
ac Superioris et Inferioris Silesiae, Wirtembergae et Thekae, princeps Sueuiae, comes
Habspurgi, Tirolis, Ferreti, Kiburgi et Goritiae, landgrauius Alsatiae, marchio Sacri Romani
Imperii supra Anasum, Burgoviae, Superioris et Inferioris Lvsatiae, dominus Marchiae
Sclauonicae, Portus Naonis et Salinorum etc. memoriae commendamvs tenore praesentium
significantes qvibus expedit vniuersis, quod, nos cum ad nonnullorum fidelium nostrorum
humilimam supplicationem, nostrae propterea factam Maiestati tum vero attentis et
consideratis fidelitate et fidelibus servitiis fidelis nostri agilis IOANNIS KITHONICH DE
KOZTHANICZA quae idem sacrae primum regni nostri Hungariae coronae et deinde
Maiestati nostrae, pro locorum et temporum diuersitate fideliter exhibuisse et impendisse ac
in futurum quoque exhibere et impendere velle dicitur. Cum igitur ob hoc tum vero ex gratia
et munificentia nostra regia qua quosque de nobis et Republica Christiana benemeritos ac
virtutis colendae, studiosos maiorum et antecessorum nostrorum diuorum quondam Hungariae
regnum exemplo prosequi, eisque certa virtutum suarum monimenta quae ad maiora quoque
praestanda eos incitare possent decernere consueuimus. Eundem Ioannem Kitonich de
Kozthanicza ac per eum matrem Margaretham, Paulum et Ioannem fratres carnales, item
Stephanum et Ioannem dicti Pauli filios, necnon Barbaram, Catherinam, Helenam, Vrsulam,
Magdalenam et Helenam, e statu et condicione ignobili in qua hactenus perstitisse dicuntur de
regiae nostrae potestatis plenitudine et gratia speciali exemptos in caetum et numerum
verorum et indubitatorum regni nostri Hungariae, partiumque ei subiectarum nobilium
duximus cooptandos, annumerandos et adscribendos, annuentes et ex certa nostra scientia
animoque deliberato concedentes vt ipsi a modo imposterum futuris et perpetuis semper
temporibus omnibus illis gratiis, honoribus, indultis, priuilegiis, libertatibus, iuribus,
praerogatiuis et immunitatibus, quibus caeteri veri et indubitati regni nostri Hungariae
partiumque ei subiectarum nobiles hactenus quomodolibet de iure vel consuetudine vsi sunt et
gauisi, vtunturque et gaudent vti frui et gaudere perpetuis semper temporibus possint et
143

valeant haeredesque et posteritates ipsorum vtriusque sexus universae valeant atque possint.
In cuius quidem nostrae erga ipsos exhibitae gratiae et dementiae ac liberalitatis testimoniam,
veraque et indubitate nobilitatis signum, haec arma siue nobilitatis insignia:
SCUTUM videlicet militare erectum caelestini coloris, cuius fundum tryugis viridis
monticulus occupat, cui integer naturalis vrsus in dextrum scuti latus conuersus, ore patulo
lingua exerta, aureoque circulo in naribus conspicuus, posterioribus pedibus tota corporis
mole innixus, insistere anterioribus vero ramusculum cum tribus castaneis, totidemque foliis,
in summitate enatis, tenere cernitur. Scuto impositam galeam militarem clausam regia corona
dimidium priori per omnia similem vrsum producente ornatam. A summitate vero siue cono
galeae laciniis seu teniis, hinc caelestini et crocei, illinc caelestini similiter et rubri colorum in
scuti oram defluentibus, illudque decenter adornantibus. Prout haec omnia in capite seu
principio praesentium literarum nostrarum pictoris manu et artificio propriis suis coloribus,
recte depicta esse cernuntur. Eidem Ioanni Kithonich de Kozthanicza ac per eum matri
Margarethae, Paulo et Ioanni fratribus carnalibus, item Stephano et Ioanni dicti Pauli filiis
necnon Barbarae, Catherinae, Helenae, Vrsulae, Magdalenae et Helenae, ipsorumque
haeredibus et posteritatibus vtriusque sexus vniuersis, gratiose danda duximus et conferenda.
Decernentes et ex caerta nostra scientia animoque deliberato concedentes vt ipsi a modo
imposterum futuris et perpetuis semper temporibus, eadem arma siue nobilitatis insignia,
instar aliorum regni nostri Hungariae et partium ei subiectarum nobilium sub iisdem iuribus,
praerogatiuis, indultis, libertatibus et immunitatibus, quibus iidem vel natura, vel ex
consuetudine vsi sunt et gauisi, vtunturque et gaudent vbique in praeliis certaminibus
hastiludiis, torneamentis, duellis, monomachiis, ac aliis omnibus et quibusuis exercitiis
militaribus et nobilitaribus necnon sigillis, velis, cortinis, auleis, annulis, vexillis, clypeis,
tentoriis, domibus, generaliter vero in quarumlibet rerum et expeditionum generibus, sub
morae et syncerae nobilitatis titulo, quo eos ac haeredes ipsorum vtriusque sexus vniuersos ab
omnibus cuiuscunque status, dignitatis, conditionis et praeeminentiae homines existant
insignitos dici, nominari haberique et reputari volumus, ferre, gestare, illisque, vti, frui et
gaudere possint et valeant, haeredesque et posteritates ipsorum vtriusque sexus universae
valeant atque possint. Imo damus et concedimus praesentium per vigorem. In cuius rei
memoriam firmitatemque perpetuam, praesentes literas nostras, secreto sigillo nostro quo ut
rex Hungarie utimur impendenti communitas. Eidem Ioanni Kithonich de Kozthanicza, ac per
eum matri Margarethae, Paulo et Ioanni fratribus carnalibus, item Stephano et Ioanni dicti
Pauli filiis necnon Barbarae, Catherinae, Helenae, Vrsulae, Magdalenae et Helenae, sororibus

144

carnalibus, ipsorumque haeredibus et posteritatibus, vtriusque sexus vniuersis gratiose dandas

duximus et concedendas.
DATUM per manus fidelis nostri nobis dilecti reuerendi Petri Heressinezii, episcopi Iaurensis
locique eiusdem comitis perpetui consiliarii et aulae nostrae summi cancellarii in arce nostra
regia Pragensi decima tertia die mensis Aprilis, anno Domini millesimo quingentesimo
nonagesimo. Regnorum nostrorum Romani decimo quinto, Hungariae et aliorum decimo
octavo, Bohemiae [vero anno similter decimo quinto]. Venerabilibus in Christo patribus
dominis Caspare Zthankowaczky electo Zagrabiensis, Martino Pethe de [Hetes] electo
Varadiensis, Ioanne Kutassy electo Quinqueecclesiensis, Francisco Forgach de Gymes electo
Wesprimiensis, eodem Petro Heressinezii Iauriensis, Stephano Mathissy electo [Vaciensis],
Paulo Zegedei electo Chanadiensis, Stephano Feierkewi electo Nitriensis, fratre Stephano
Tarnouio electo Sirmiensis, Ioanne Chereody electo Tininiensis ecclesiarum episcopis
ecclesias Dei feliciter gubernantibus. Strigoniensis item Colocensis et Bachiensis ecclesiarum
canonice unitarum Metropolitanis necnon Agriensis, Transylvaniensis et Boznensis,
chatedralibus sedibus vacantibus. Item spectabilibus et magnificis comite Stephano de Bathor
iudice curiae nostrae, comite Thoma Erdeudy de Monyorokerek comite perpetuo Montis
Claudii regnorum nostrorum Dalmatiae, Croatiae et Sclauoniae bano, comite Georgio de
Zrinio tauernicorum, comite Francisco de Nadasd agazonum, Nicolao Palffy de Erdeod
cubiculariorum, Francisco de Rewa ianitorum, Stephano Mieshazy curiae nostrae et Simone
Forgach pincernarum nostrorum regalum magistris, eodem Nicolao Palfy comite Posoniensi
caeterisque quamplurimis regni nostri comitatus tenentibus et honores.
Rudolphus, manu propria
(Tekst na poleini neitak)
(Peat nije sauvan)

145

9.9. Prijepis grbovnice Rudolfa II. Jurju Mesariu, Poun 21. travnja 1578. godine
Hrvatski dravni arhiv, fond 885 Zbirka grbovnica Armales, Georg Meszarich

NOS RUDOLPHUS SECUNDUS, Dei gratia, electus Romanorum imperator, semper

Augustus ac Germaniae, Hungariae, Bohemiae, Dalmatiae, Croatiae, Sclavoniae, Ramae,
Serviae, Gallitiae, Lodomeriae, Cumaniae, Bulgariaeque etc. rex, archidux Austriae, dux
Burgundiae, Brabantiae, Styriae, Carinthiae, Carniolae, marchio Moraviae, dux Lucemburgae
ac Superioris et Inferioris Slesiae, Virtembergae et Thekae, princeps Sveviae, comes
Habspurgi, Tyrolis, Ferreti, Kyburgi et Goritiae, landgravius Alsatiae, marchio Sacri Romani
Imperii supra Anasum, Burgoniae ac Superioris ac Inferioris Lusatiae, dominus Marchiae
Sclavonicae, Portus Naonis et Salinarum etc. memoriae commendamus tenore praesentium
significantes quibus expedit vniversis, quod, nos cum ad nonnullorum fidelium nostrorum
humillimam supplicationem nostrae propterea factam Maiestati, tum vero attentis et
consideratis fidelitate et fidelibus servitiis fidelis nostri GEORGII MESZARICH, quae idem
sacrae primum regni nostri Hungariae coronae et deinde Maiestati nostrae pro locorum et
temporum diversitate fideliter exhibuisse et impendisse, ac in futurum quoque exhibere et
impendere velle dicitur. Cum igitur ob hoc tum vero ex gratia et munificientia nostra regia
qua quosque de nobis et Republica Christiana benemeritos ac virtutis colendae studiosos
maiorum et antecessorum nostrorum diuorum quondam Hungariae regum exemplo prosequi,
eisque certa virtutum suarum monimenta quae ad maiora quoque praestanda eos incitare
possent, decernere consvevimus. Eundem Georgium Meszarich, ac per eum Blasium et
Mathiam similiter Meszarich filios suos carnales et uterinos, item Martinum Tonkovich de
Letovanich consobrinum et Matthaeum filium eiusdem, de regiae nostrae potestatis
plenitudine et gratia speciali in caetum ac numerum verorum et indubitatorum regni nostri
Hungariae et partium ei subiectarum nobilium duximus cooptandos, annumerandos et
adscribendos. Annuentes et ex certa nostra scientia animoque deliberato concedentes ut ipsi a
modo imposterum et futuris et pe[r]petuis semper temporibus omnibus illis gratiis, honoribus,
indultis, privilegiis, libertatibus, iuribus, praerogativis et immunitatibus, quibus coeteri veri et
indubitati regni nostri Hungariae et partium ei subiectarum nobiles hactenus quomodolibet de
iure vel consvetudine usi sunt et gavisi, utunturque et gaudent uti, frui et gaudere perpetuis
semper temporibus possint atque valeant haeredesque et posteritates ipsorum utriusque sexus
universae valeant atque possint. In cuius quidem nostrae erga ipsos exhibitae gratiae et
dementiae ac libertatis testimonium, veraeque et indubitate nobilitatis insignia:
146

SCUTUM videlicet militare erectum coelestini coloris in cuius fundo collis viridis caputque
Turcicum propria abrepta transfovatum sagitum haeuere cernitur. Scuto incumbentem galeam
militarem apertam regio diademate brachium humanum ceruleo colore vestitum sagitam
gerens proferente ornatum. A summitate vero sive cono galeae lemniscis seu teniis hinc rubri
et albi, illinc similiter rubri et aurei colorum in scuti [?] de fluentibus illudque decenter
adornantibus. Prout haec omnia in capite seu principio praesentium litterarum nostrarum
pictoris manu et artificio propriis suis coloribus, recte depicta esse cernuntur. Eidem Georgio
Meszarich, ac per eum dictis Blasio et Mathiae similiter Meszarich filiis suis carnalibus et
uterinis, item Martino Tonkovich de Letovanich consobrino et Mathaeo filio eiusdem,
ispsorumque haeredibus et posteritatibus utriusque sexus universis, gratiose danda duximus et
conferenda. Decernentes et ex caerta nostra scientia animoque deliberato concedentes ut ipsi a
modo imposterum futuris et perpetuis semper temporibus, eadem arma seu nobilitatis
insignia, more aliorum regni nostri Hungariae et partium ei subiectarum nobilium sub iisdem
iuribus, praerogativis, indultis, libertatibus et immunitatibus, quibus iidem vel natura, vel
consvetudine usi sunt et gavisi, utunturque et gaudent ubique in praeliis certaminibus
hastiludiis, torneamentis, duellis, monomachiis ac aliis omnibus et quibusvis exercitiis
militaribus et nobilitaribus necnon sigillis velis, cortinis, auleis, annulis, vexillis, clypeis,
tentoriis, domibus, generaliter vero in quarumlibet rerum et expeditionum generibus sub
merae et sincere nobilitatis titulo, quo eos ac haeredes ipsorum utriusque sexus universos ab
omnibus cuiuscunque status, dignitatis, conditionis et praeeminentiae homines existant
insignitos dici nominari haberique ac reputari volumus ferre, gestare illisque uti, frui et
gaudere possint et valeant, haeredesque et posteritates ipsorum utriusque sexus universae
valeant atque possint. Imo damus et concedimus praesentium per vigorem. In cuius rei
memoriam firmitatemque perpetuam, praesentes litteras nostras, secreto sigillo nostro quo ut
rex Hungariae utimur impendenti communitas. Eidem Georgio Meszarich ac per eum dictis
Blasio et Mathiae similiter Meszarich filiis suis carnalibus et uterinis, item Martino
Tonkovich de Letovanich consobrino et Mathaeo filio eiusdem, ipsorumque haeredibus et
posteritatibus, utriusque sexus vniversis gratiose dandas duximus et concedendas.
DATUM per manus fidelis nostri nobis dilecti reuerendissimi Georgii Drascowyth electi
archiepiscopi Colocensis ac episcopi Iauriensis, locique eiusdem comitis perpetui consiliarii
atque aulae nostrae summi cancellarii in arce nostra regia Posoniensi, vigesima prima die
mensis Aprilis, anno Domini millesimo quincentesimo septuagesimo octavo. Regnorum
nostrorum Romani tertio, Hungariae et aliorum sexto, Bohemiae vero anno similiter tertio.
Venerabilibus in Christo patribus dominis praefato Georgio Drascowyth Colocensis et
147

Bachiensis. Ecclesiarum canonice unitarum electo archiepiscopo Stephano Radetio Agriensis,

Ioanne Monozloy electo Zagrabiensis, Paulo Bornemyzza Transylvaniensis, Gregorio
Bornemyzza Varadiensis, Stephano Feyerkewy Vesprimiensis, eodem Georgio Drascowyth
electo episcopo Iauriensis, Balthasare Melegh Chanadiensis, Zacharia Mossoczy electo
Vaciensis, praedicto Paulo Bornemyzza gubernatore Nittriensis ac [Georgio] Sywkowyth
Segniensis, necnon administratore Modrusiensis. Ecclesiarum episcopis ecclesias Dei feliciter
gubernantibus. Strigoniensis Metropolitana, Quinqueecclesiensis, Boznensis, Sirmiensis et
Tyniniensis cathedralibus sedibus vacantibus. Item spectabilibus et magnificis comite Nicolao
de Bathor iudice curiae nostrae, Christophoro Vngnad regnorum nostrorum Dalmatiae,
Croatiae et Sclavoniae bano, comite Georgio de Zrynio tavernicorum, Ladislao Banffy de
Alsolyndwa agazonum, Balthasare de Batthyan dapiferorum, Emerico Czobor de
Czoborzenthmihaly cubiculariorum, Michaele Beway ianitorum, Ioanne Krwsyt de Lwpoglau
curiae nostrae et Michaele Varday de Kyswarda pincernarum nostrorum regalium magstris
comite Nicolao a Salmis et Newbwrgh comite Posoniensi, coeterisque quamplurimis regni
nostri comitatus tenentibus atque honores.
Rudolphus, manu propria
(Tekst na poleini neitak)
(Peat nije sauvan)

148

10. Popis slika

1. Slika 1. Grb nekog Benedikta

2. Slika 2. Grb Ivana Buia
3. Slika 3. Grb Pavla Matlekovia
4. Slika 4. Grb Andrije Mihaljevia
5. Slika 5. Grb Gvozdana Vukia
6. Slika 6. Grb Blaa Prieka
7. Slika 7. Grb Mihaela Sokolovia
8. Slika 8. Grb Ivana Kitonia od Kostajnice
9. Slika 9. Noviji grb Kitonia od Kostajnice
10. Slika 10. Grb Jurja Mesaria i Martina Tonkovia de Letovani
11. Slika 11. Grb Nikole III. Erddyja
12. Slika 12. Grb Aleksandra Erddyja
13. Slika 13. Nadgrobna ploa Nikole III. Zrinskog iz 1534. godine
14. Slika 14. Stari grb Zrinskih s groa iz 1527. godine
15. Slika 15. Grb Zrinskih na taliru iz 1533. godine
16. Slika 16. Grb obitelji Roh de Deche
17. Slika 17. Grb Gapara Alapia
18. Slika 18. Grb obitelji Alapy de Nagy-Kemlek
19. Slika 19. Osnovni grb Babonia (peat Petra od Krupe iz 1336. godine)
20. Slika 20. Grb Blagajskih (Kekezova rekonstrukcija peata Stjepana Blagajskog iz
1527. godine)
21. Slika 21. Grb Blagajskih iz 1571. godine (Kekezova rekonstrukcija)
22. Slika 22. Grb obitelji Baka iz 1459. godine
23. Slika 23. Grofovski grb Erddyja iz 1565. godine
24. Slika 24. Grb obitelji Bani de Lendwa
25. Slika 25. Grb obitelji Batthyny
26. Slika 26. Grb Berislavia Grabarskih
27. Slika 27. Grb Brankovia
28. Slika 28. Grb obitelji Cudar
29. Slika 29. Grb upora Moslavakih
30. Slika 30. Grb obitelji Drgfi
149

31. Slika 31. Grb obitelji Egervarski

32. Slika 32. Grb obitelji Farkai
33. Slika 33. Grb Krkih knezova
34. Slika 34. Grb Frankopana
35. Slika 35. Grb roda Heder, odnosno Gisingovaca
36. Slika 36. Grb obitelji Gregorijanec
37. Slika 37. Grb obitelji Henningh od Susedgrada
38. Slika 38. Grb obitelji Hermanffy od Grebena
39. Slika 39. Grb obitelji Hrvatini
40. Slika 40. Grb obitelji Latkfy de Brestyanovcz
41. Slika 41. Grb Hrvoja Vukia
42. Slika 42. Grb obitelji Hri iz 1569. godine
43. Slika 43. Grb obitelji Impri
44. Slika 44. Grb Jelaia od Bievia
45. Slika 45. Grb obitelji Kaniki
46. Slika 46. Grb obitelji Katelanovi
47. Slika 47. Grb obitelji Keglevi
48. Slika 48. Grb obitelji Moroviki
49. Slika 49. Grb obitelji Pekri de Petrovina
50. Slika 50. Grb Peranskih iz 1494. godine
51. Slika 51. Grb Peranskih iz 1665. godine
52. Slika 52. Grb obitelji Roh de Deche
53. Slika 53. Grb obitelji Svetaki
54. Slika 54. Grb obitelji iinaki
55. Slika 55. Grb obitelji Zalathnoky iz 1543. godine
56. Slika 56. Grb obitelji Zalathnoky iz 1570. godine
57. Slika 57. Grb Zrinskih
58. Slika 58. Grb Zrinskih od 1554. godine
59. Slika 59. Grb Stanislava Kovaia
60. Slika 60. Grb Stjepana Lackovia
61. Slika 61. Grb Demetrija II. upora Moslavakog
62. Slika 62. Grb Ivana V. Baka de Erdd
63. Slika 63. Grb imuna Bakaa de Erdd
64. Slika 64. Grb Pavla Gregorijanca
150

65. Slika 65. Grb pavlina

66. Slika 66. Grb cistercita

151

11. Popis priloga

1. Prijepis grbovnice Maksimilijana II. nekom Benediktu, Poun 16. listopada 1569.
godine
2. Prijepis grbovnice Rudolfa II. Ivanu Buiu, Prag 29. oujka 1602.
3. Prijepis grbovnice Ferdinanda II. Pavlu Matlekoviu, Be 16. kolovoz 1628. godine
4. Prijepis grbovnice Ferdinanda III. Andriji Mihaljeviu, Poun 8. travnja 1949.
5. Prijepis grbovnice Ferdinanda III. Gvozdanu Vukiu, 17. studeni 1656. godine
6. Prijepis grbovnice Rudolfa II. Blau Prieku, Be 14. lipnja 1578. godine
7. Prijepis grbovnice Ferdinanda III. Mihaelu Sokoloviu, Linz 27. srpnja 1648.
8. Prijepis grbovnice Rudolfa II. Ivanu Kitoniu od Kostajnice, Prag 13. travnja 1590.
9. Prijepis grbovnice Rudolfa II. Jurju Mesariu, Poun 21. travnja 1578. godine

152

12. Saetak
Rad se bavi heraldikom batinom prostora dananje Sisako-moslavake upanije, u
razdoblju od poetka 13. do kraja 17. stoljea. U radu je utvreno to sve spada te na koji
nain se javlja heraldika batina spomenutog prostora. Naglasak je stavljen na heraldiku
batinu u obliku grbovnica podijeljenih pojedincima s prostora upanije te uz njihovu
heraldiku analizu, u prilozima autor donosi i izvorne prijepise na latinskom jeziku svih
grbovnica u pitanju budui da se radi o do sada neobjavljenoj izvornoj grai. U drugom dijelu
rada autor iznosi pregled plemstva koje je dralo posjede na prostoru dananje Sisakomoslavake upanije te njihovih grbova.
Kljune rijei: heraldika, grbovi, grbovnice, Sisako-moslavaka upanija, plemstvo

153

13. Summary
This graduate thesis deals with the heraldic heritage of the modern Sisak-Moslavina
County area in the period from the beginning of the 13th to the end of the 17th century. In the
thesis it was determined what comprises and in which way does the heraldic heritage of the
before mentioned area manifests itself. The emphasis of the thesis is on the heraldic heritage
in the form of grants of arms granted to the individuals from the County area and their
heraldic analysis, while in the addendum the author of the thesis provides the authentic
transcripts in latin of the previously unpublished and unreviewed grants of arms. In the
second part of the thesis the author introduces a compendium of nobility, along with their
coats of arms, that held estates in the area of the modern Sisak-Moslavina County.

Key words: heraldry, coats of arms, grants of arms, Sisak-Moslavina County, nobility

154

14. Bibliografija
14.1. Izvori

Arhiv Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti,

Fond Armales, A28 Ivan Kitoni de Kozthanicza,
Dravni arhiv u Sisku,
Arhiv obitelji Prisek,
Arhiv obitelji Sokolovi,
Arhiv obitelji Zebi,
Gradski muzej Sisak,
Dokumentarna zbirka 1
Hrvatski dravni arhiv,
Fond 885 Zbirka grbovnica/Armales.

14.2. Objavljeni izvori

Hrvatski povijesni muzej,

Zbirka kamenih spomenika.

14.3. Literatura
Adamek, Josip - Kampu, Ivan. 1976. Popisi i obrauni poreza u Hrvatskoj u XV. i XVI.
stoljeu. Zagreb: Liber.
Adamek, Josip. 1969. Nemiri na posjedima topuske opatije sredinom XVI. st.. Historijski
zbornik. Godina XXI-XXII.: 283-308.
Ani, Mladen. 1994. Cistercitska opatija u Topuskom do pretvaranja u komendu. Radovi
Zavoda za povijesne znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zadru. Sv. 36.: 309352.
Antoljak, Stjepan. 1983. BABONII. U Hrvatski biografski leksikon. Sv. I. Zagreb:
Jugoslavenski leksikografski zavod.: 306-310.

155

Atlagi, Marko. 1982. Grbovi plemstva u Slavoniji: 1700-1918. akovec: RO Zrinski TIZ
akovec - Povijesno drutvo Pakrac-Daruvar, Grubino polje.
Bedi, Marko. 1992. Moslavina od XII-XVI stoljea. Zbornik Moslavine. Br. II. Kutina:
Muzej Moslavine Kutina.: 25-40.
Bedi, Marko. 1995. upori Moslavaki. Kaj: asopis za knjievnost, umjetnost i kulturu.
Sv. 28. Br. 3. Zagreb: Kajkavsko spravie: 53-67.
Bedi, Marko. 1996. Velikaka obitelj Erdody: uspon i pad. Kaj: asopis za knjievnost,
umjetnost i kulturu. Sv. 29. Br. 3. Zagreb: Kajkavsko spravie.: 31-52.
Bedi, Marko. 1998. Naselja Moslavine: od najstarijih pisanih naziva do danas. Kaj:
asopis za knjievnost, umjetnost i kulturu. Sv.31. Br. 1. Zagreb: Kajkavsko spravie.: 37-52.
Bedi, Marko. 2003. Hrvatska velikaka obitelj Erdody: (Erdody de Monyorokerek et
Monoszlo). Zbornik Moslavine. Br. V-VI. Kutina: Muzej Moslavine.: 47-63.
Bili, Tomislav. 2010. Ostava srebrnog novca 15. i 16. st. iz Bukove kod Virovitice. Zagreb:
Arheoloki muzej u Zagrebu.
Bojnii, Ivan. 1896. Series nobilium quorum litterae armales in general. congregationibus
regnorum Croatiae, Slavoniae et Dalmatiae publicatae et acceptatae sunt a. 1557-1848.
(Popis plemia proglaenih na Saboru Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije g. 15571848.) . Zagreb: Tiskara knjiare Lav. Hartmana (Kugli i Deutsch).
Bojnii, Ivan. 1899. Der Adel von Kroatien und Slavonien. Nrnberg: Verlag von Bauer und
Raspe. (izdanje 1995. Zagreb: Golden marketing).
Bojnii, Ivan. 1923. Grb knezova Zrinjskih. Narodna starina sv. II. br. 5. Zagreb.: 159160.
Brajkovi, Vlasta. 1995. Grbovi, grbovnice, rodoslovlja. Katalog zbirke grbova, grbovnica i
rodoslovlja. Zagreb: Hrvatski povijesni muzej.
Brkovi, Milko. 2011. Srednjovjekovne isprave bosansko-humskih vladara Veneciji.
Radovi Zavoda za povijesne znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zadru. God.
53.: 49-100.
Budak, Neven. 2007. Hrvatska i Slavonija u ranome novome vijeku. Zagreb: Leykam
international.
Buturac, Josip. 1984. Popis upa zagrebake biskupije 1334. i 1501. godine. Starine. Br.
59. Zagreb.: 43-96.
okovi, Pejo. 2002. HRVATINII. U Hrvatski biografski leksikon. Sv. V. Zagreb:
Leksikografski zavod Miroslav Krlea.: 725-728.

156

okovi, Pejo. 2002. HRVATINII, Vlatko Vukoslavi. U Hrvatski biografski leksikon.

Sv. V. Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krlea.: 729-730.
okovi, Pejo. 2002. HRVATINII, Hrvoje Vuki. U Hrvatski biografski leksikon. Sv.
V. Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krlea.: 730-734.
Dobroni, Lelja. 1984. Viteki redovi templari i ivanovci u Hrvatskoj. Zagreb: Kranska
sadanjost.
Duiin, Viktor Antun (ur.). 1937. Glasnik heraldike: grboslovlja, rodoslovlja, ivotopisa i
peatoslovlja. Godite I. Zagreb: Konsorcij Heraldikog Zavoda.
Duiin, Viktor Antun (ur.). 1938. Glasnik heraldike: grboslovlja, rodoslovlja, ivotopisa i
peatoslovlja. Godite II. Zagreb: Konsorcij Heraldikog Zavoda.
Duiin, Antun Viktor i dr. 1938. Heraldiki zbornik Zbornik plemstva u Hrvatskoj,
Slavoniji, Dalmaciji, Bosni i Hercegovini, Dubrovniku, Kotoru i Vojvodini. Knjiga I. (A H).
Zagreb: Vlastita naknada.
Duiin, Antun Viktor i dr. 1939. Heraldiki zbornik Zbornik plemstva u Hrvatskoj,
Slavoniji, Dalmaciji, Bosni i Hercegovini, Dubrovniku, Kotoru i Vojvodini. Knjiga II. Svezak
1. (I - J). Zagreb: Vlastita naknada.
Engel, Pl. 2001. Hungary in Late Middle Ages. (PC CD ROM izdanje).
Galovi, Tomislav. 2009. Hrvatska heraldika periodika: Vitezovi i Glasnik heraldike.
Arhivski vjesnik. Godina 52.: 81-127.
Galovi, Tomislav - Filipovi, Emir. 2008. Prilog bibliografiji radova o heraldici (s
posebnim osvrtom na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu). Arhivski vjesnik. Godina 51.: 161226.
Goldstein, Ivo i dr. (ur.). 1996. Hrvatske upanije kroz stoljea. Zagreb: kolska knjiga.
Golec, Ivica. 1993. Povijest grada Petrinje (1240-1592-1992). Petrinja: Matica hrvatska;
Zagreb: kolska knjiga.
Grgin, Borislav. 1996. upanije u razvijenom i kasnom srednjem vijeku. U Goldstein, Ivo
i dr. (ur.) Hrvatske upanije kroz stoljea. Zagreb: kolska knjiga.: 21-38.
Gulin, Ante. 2001. Hrvatski srednjovjekovni kaptoli: loca credibilia sjeverne i sredinje
Hrvatske. Zagreb: Golden marketing.
Horvat, Zorislav. 1996. Heraldiki titovi gotike arhitekture kontinentalne Hrvatske.
Zagreb: Drutvo povjesniara umjetnosti.
Horvat, Zorislav. 2007. Kateli knezova Zrinskih potkraj 15. i poetkom 16. stoljea u
Pounju. U Ladi, Zoran Vidmarovi, uro (ur.) Povijest obitelji Zrinskih. Zagreb: Matica
Hrvatska.: 97-136.
157

Hrvatski biografski leksikon. Sv. I. 1983. Ur. Nikica Kolumbovi. Zagreb: Jugoslavenski
leksikografski zavod.
Hrvatski biografski leksikon. Sv. II. 1989. Ur. Aleksandar Stipevi. Zagreb: Jugoslavenski
leksikografski zavod Miroslav Krlea.
Hrvatski biografski leksikon. Sv. III. 1993. Ur. Trpimir Macan. Zagreb: Leksikografski zavod
Miroslav Krlea.
Hrvatski biografski leksikon. Sv. IV. 1998. Ur. Trpimir Macan. Zagreb: Leksikografski zavod
Miroslav Krlea.
Hrvatski biografski leksikon. Sv. V. 2002. Ur. Trpimir Macan. Zagreb: Leksikografski zavod
Miroslav Krlea.
Hrvatski biografski leksikon. Sv. VI. 2005. Ur. Trpimir Macan. Zagreb: Leksikografski zavod
Miroslav Krlea.
Hrvatski biografski leksikon. Sv. VII. 2009. Ur. Trpimir Macan. Zagreb: Leksikografski zavod
Miroslav Krlea.
Jerkovi, Marko. 2008. Plemstvo Krievake upanije u srednjem vijeku uvod u
problematiku i historiografski pregled. Povijesni prilozi. Sv. 34. Br. 34.: 45-69.
Joka, Mile (ur.). 1991. Dvor na Uni: od prijeslavenskog doba do naih dana: zbornik
naunih i publicistikih radova. Dvor: Skuptina opine; Beograd: Beogradski izdavakografiki zavod.
Jurkovi, Ivan. 2002. Raseljena plemika obitelj za osmanske ugroze: primjer Berislavia
de Wehreka de mala Mlaka (Dio prvi: Stjepan Berislavi Vrhriki i Malomlaki). Zbornik
Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i drutvene znanosti. Sv. 20. Zagreb:
Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti: 125-164.
Jurkovi, Ivan. 2003. Raseljena plemika obitelj za osmanske ugroze: primjer Berislavia
de Werhreka de Mala Mlaka. (Dio drugi Nasljednici Stjepana Berislavia tijekom 16. st.).
Zbornik Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i drutvene znanosti Hrvatske
akademije znanosti i umjetnosti. Sv. 21. Zagreb: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti.:
119-181.
Jurkovi, Ivan. 2004. The Fate of the Croatian Noble Families in the face of Ottoman
Advance. Doktorska disertacija. Department of Medieval Studies. Central European
University.
Jurkovi, Ivan. 2008. Ugrinovii od Roga raseljena plemika obitelj plemenitog roda
ubia Bribirskih. Zbornik Odsjeka povijesnih znanosti Zavoda za povijesne i drutvene
znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Sv. 26.:71-85.
158

Karbi, Marija. 1999. Gisingovci ugarsko-hrvatska velikaka obitelj njemakog podrijetla.

U Triler, Renata Mak, Nikola (ur.) Godinjak Njemake narodnosne zajednice. VGD
Jarhubuch. Osijek: Njemaka narodnosna zajednica. Zemaljska udruga Podunav. vaba.: 2126.
Karbi, Marija. 2005. Rod Boria bana. Primjer plemikog roda u srednjovjekovnoj
Poekoj upaniji. Doktorska disertacija. Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu.
Karbi, Marija Karbi, Damir. 2006. Kostajnica i njeni gospodari tijekom srednjeg
vijeka. U Krupi, Marija (ur.) Hrvatska Kostajnica 1240.-2000. Hrvatska Kostajnica: Grad
Hrvatska Kostajnica; Zagreb: Hrvatski institut za povijest.: 49-60.
Karbi, Marija. 2007. Hrvatsko plemstvo u borbi protiv Osmanlija. Primjer obitelji
Berislavia Grabarskih iz Slavonije. Povijesni prilozi. Sv. 25.: 71-85.
Karbi, Marija. 2008. Moroviki (Marti) iz plemikog roda Gut-Keled. U Triler, Renata
Mak, Nikola (ur.) Godinjak Njemake narodnosne zajednice. VGD Jarhubuch. Osijek:
Njemaka narodnosna zajednica. Zemaljska udruga Podunav. vaba.: 13-22.
Katui, Maja. 2009. KEGLEVI, Petar (Keglevich, Keglewich; Petrus). U Hrvatski
biografski leksikon. Sv. III. Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krlea.: 234.
Kekez, Hrvoje. 2005. Grbovnice (armales) cara Leopolda I.. Zbornik Odsjeka povijesnih
znanosti Zavoda za povijesne i drutvene znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
Sv. 23.: 215-243.
Kekez, Hrvoje. 2007. Hinc transit fluvium Vrbaz: kada i kako je slavonski plemiki rod
Babonia doao u posjed upe Vrbas?. Hrvatska misao. Br. 4. Sarajevo.: 76-93.
Kekez, Hrvoje. 2008. Izmeu dva kralja: plemiki rod Babonia u vrijeme promjena na
ugarsko-hrvatskom prijestolju, od 1290. do 1309. godine. Povijesni prilozi. Sv. 35. Zagreb.:
61-89.
Kekez, Hrvoje. 2010.a Grbovi i grbovnice zelinskog plemstva. U Gulin, Ante (ur.) Sveti
Ivan Zelina povijest i kultura. Zagreb: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti; Sveti Ivan
Zelina: Grad Sveti Ivan Zelina.
Kekez, Hrvoje. 2010.b Cistercians and nobility in medieval Croatia: the Babonii kindred
and monasteries of Topusko (Toplica) and Kostanjevica (Landstrass) in the 13th and early
14th centuries. Citeaux: commentarii cistercienses. Sv. 61. Fasc. 2-4. Forges-Chimay.: 257278
Kekez, Hrvoje. 2012. Plemiki rod Babonia do kraja 14. stoljea. Doktorska disertacija.
Hrvatski studiji Sveuilita u Zagrebu.

159

Klai, Vjekoslav. 1897. Bribirski knezovi od plemena ubi do godine 1347.

Zagreb:

Naklada Matice hrvatske.

Klai, Vjekoslav. 1901. Krki knezovi Frankapani. Knjiga prva. Od najstarijih vremena do
gubitka otoka Krka (od god. 1118. do god. 1480.). Zagreb: Izdanje Matice hrvatske.
Klai, Vjekoslav. 1907. Topografske sitnice. Vjesnik Arheolokog muzeja u Zagrebu. Sv.
9. Br. 1. Zagreb.: 185-193.
Klai, Vjekoslav. 1913. Plemii Svetaki ili Nobiles de Zempche. Rad Jugoslavenske
akademije znanosti i umjetnosti. Knjiga 199. Zagreb: Jugoslavenska akademija znanosti i
umjetnosti.: 1-66.
Klauer, Vedran. 2007. Plemstvo zagrebake upanije u srednjem vijeku. Diplomski rad.
Hrvatski studiji Sveuilita u Zagrebu.
Klemeni. Mladen. 1996. Promjene upravno-teritorijalnog ustroja Hrvatske 1918-1992..
U Goldstein, Ivo i dr. (ur.) Hrvatske upanije kroz stoljea. Zagreb: kolska knjiga.: 123-148.
Kruhek, Milan. 1999. Posjedi i gradovi obitelji Zrinskih i Frankopana. Zagreb: Hrvatski
povijesni muzej.
Kruhek, Milan. 2002. Srednjovjekovni utvreni gradovi Moslavine. U Pasari, Dragutin
(ur.) Kutina: povijesno-kulturni pregled s identitetom dananjice. Kutina: Matica hrvatska.:
93-124.
Krupi, Marija (ur.). 2002. Hrvatska Kostajnica (1240.-2000.). Hrvatska Kostajnica: Grad
Kostajnica i Hrvatski institut za povijest.
Laszowski, Emilij (ur.). 1903.-4. Vitezovi mjesenik za genealogiju, biografiju, heraldiku
i sfragistiku. Godite I. Zagreb: Tiskara C. Albrecht (J. Wittasek).
Laszowski, Emilij (ur.). 1905. Vitezovi mjesenik za genealogiju, biografiju, heraldiku i
sfragistiku. Godite II. Zagreb: Tiskara C. Albrecht (J. Wittasek).
Laszowski, Emilij. 1910. Plemenita opina Turopolje. Velika Gorica: Plemenita opina
turopoljska. (reizdanje iz 1995. godine).
Lopai, Radoslav. 1895. Oko Kupe i Korane: mjestopisne i povjestne crtice: sa dvadeset i
tri slike i jednom zemljopisnom kartom. Zagreb: Naklada Matice hrvatske.
Maek, Pavao - Jurkovi, Ivan. 2006. Rodoslov Berislavia Vrhrikih i Malomlakih (od
15. do 18. st.). Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru. Br. 48. Zagreb:
Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti.: 285-341.
Maek, Pavao. 2008.

Rod biskupa Demetrija upora. Prilog rodoslovlju upora

Moslavakih. Tkali. Godinjak Drutva za povjesnicu Zagrebake nadbiskupije. God. 12.

Br. 12. Zagreb: Drutvo za povjesnicu Zagrebake nadbiskupije: 277-313.
160

Maek, Pavao. 2010. Plemeniti rodovi Jelaia: I. rod Jelaia od Prigorja, Pue, Buzina i
Pretkovca (Krapine): II. rod Jelaia od Bievia: s priloenim rodoslovnim stablima.
Zagreb: Drutvo za povjesnicu Zagrebake nadbiskupije Tkali.
Majnari, Ivan. 2002. HRI. U U Hrvatski biografski leksikon. Sv. VII. Zagreb:
Leksikografski zavod Miroslav Krlea.: 741-742.
Majnari, Ivan Katui, Maja. 2009. KEGLEVII. U Hrvatski biografski leksikon. Sv.
VII. Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krlea.: 227-231.
Matijevi Sokol, Mirjana. 2008. Nostrum et regni nostri registrum. Srednjovjekovni arhiv
Ugarsko-hrvatskog kraljevstva. Arhivski vjesnik. God 51.: 237-257.
Mesi, Matija. 2000. Pleme Berislavia. (pretisak) Slavonski Brod: Matica hrvatska Ogranak
Slavonski Brod.
Mirnik, Ivan. 2007. Nacrt arheoloke topografije kostajniko-dvorskog kraja. U Slukan
Alti, Mirela (ur.). Povijesni atlas gradova. IV. svezak: Hrvatska Kostajnica. Zagreb: Institut
drutvenih znanosti Ivo Pilar; Sisak: Dravni arhiv Sisak.: 15-36.
Moaanin, Nenad. 1996. Upravna podjela hrvatskih zemalja u sklopu Osmanlijskog
Carstva. U Goldstein, Ivo i dr. (ur.) Hrvatske upanije kroz stoljea. Zagreb: kolska knjiga.:
39-47.
Mujadevi, Dino Katui, Maja. 2009. KEGLEVI, Petar. U Hrvatski biografski
leksikon. Sv. III. Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krlea.: 232-233.
Nadilo, Branko. 2003. Sisaka tvrava i druge utvrde u Donjem Pokuplju. Graevinar. Sv.
55. Br. 7.: 425-432.
Nemeth, Kreimir Radau, Tatjana. 1993. UPOR. U Hrvatski biografski leksikon. Sv.
III. Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krlea.: 133-135.
Nikoli Jakus, Zrinka. 2011. Obitelj upor Moslavaki. Radovi Zavoda za
znanstvenoistraivaki i umjetniki rad u Bjelovaru. Br. 4. Zagreb: Hrvatska akademija
znanosti i umjetnosti: 269-300.
Otri, Goroslav i dr. 2002. Monumenta Heraldica. Izbor iz heraldike batine Primorskogoranske upanije. Rijeka: Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka.
Plosfalvi, Tams. 2012. The Noble Elite in the County of Krs (Krievci) 1400 1526..
Doktorska disertacija. Department of Medieval Studies, Central European University.
Pasari, Dragutin (ur.). 2002. Kutina: povijesno-kulturni pregled s identitetom dananjice.
Kutina: Matica hrvatska.

161

Pavlievi, Dragutin. 1996. upanije u Hrvatskoj i Slavoniji u prijelaznom radoblju od

1848. do 1881.. U Goldstein, Ivo i dr. (ur.) Hrvatske upanije kroz stoljea. Zagreb: kolska
knjiga.: 71-97.
Pei aldarovi, Dubravka. 2005. Moslavaki kraj u heraldikom fundusu Hrvatskog
povijesnog muzeja. Zbornik Moslavine. Br. VII-VIII. Kutina: Muzej Moslavine Kutina.: 7384.
Pisk, Silvija.

2007. Topografija Garia, Graenice i Moslavine od 1163. do 1400..

Magistarski rad. Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu.

Pisk, Silvija. 2011. Pavlinski samostan Blaene Djevice marije na Gariu (Moslavaka gora)
i njegova uloga u regionalnoj povijesti. Doktorska disertacija. Filozofski fakultet Sveuilita
u Zagrebu.
Potrebica, Filip. 1996. upanije u Hrvatskoj i Slavoniji u 18. i prvoj polovici 19. stoljea.
U Goldstein, Ivo i dr. (ur.) Hrvatske upanije kroz stoljea. Zagreb: kolska knjiga.: 49-70.
Radau, Tatjana. 1983. BERISLAVII. U Hrvatski biografski leksikon. Sv. I. Zagreb:
Jugoslavenski leksikografski zavod.: 688-690.
Radau, Tatjana. 1998. ERDDY. U Hrvatski biografski leksikon. Sv. IV. Zagreb:
Leksikografski zavod Miroslav Krlea.: 54-65.
Radau, Tatjana. 1998. ERDDY, Petar II.. U Hrvatski biografski leksikon. Sv. IV.
Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krlea.: 68-69.
Radau, Tatjana. 1998. FARKAI. U Hrvatski biografski leksikon. Sv. IV. Zagreb:
Leksikografski zavod Miroslav Krlea.: 138-140.
Radau, Tatjana. 2002. GREGORIJANEC. U Hrvatski biografski leksikon. Sv. V. Zagreb:
Leksikografski zavod Miroslav Krlea.: 163-167.
Radau, Tatjana. 2005. IMPRI. U Hrvatski biografski leksikon. Sv. VI. Zagreb:
Leksikografski zavod Miroslav Krlea.: 45-46.
Ragu, Jaka - Kekez, Hrvoje - Krpan, Vladimir (ur.). 2012. Osam stoljea untia 1211
2011. Petrinja: Matica hrvatska u Petrinji; Zagreb: Hrvatski institut za povijest.
Regan, Kreimir. 2007. Plemiki gradovi, kateli i tvrave obitelji Zrinski. U Ladi, Zoran
Vidmarovi, uro (ur.) Povijest obitelji Zrinskih. Zagreb: Matica Hrvatska.: 137-192.
Roksandi, Drago - Kolar-Dimitrijevi, Mira (ur.). 1988. Glinski kraj kroz stoljea. Glina:
Skuptina opine; Zagreb: Grafiki zavod Hrvatske.
Salopek, Davor (ur.). Petrinjski zbornik: za povijest i obnovu zaviaja. Brojevi I. X.
Petrinja: Matica hrvatska Petrinja.

162

Slukan Alti, Mirela. 2001. Razvoj i prostorna organizacija srednjovjekovne Kostajnice.

Zbornik Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i drutvene znanosti Hrvatske
akademije znanosti i umjetnosti. Sv. 25.: 1 -23.
Slukan Alti, Mirela (ur.). 2004. Povijesni atlas gradova. II. svezak: Sisak. Sisak: Dravni
arhiv Sisak.
Slukan Alti, Mirela (ur.). 2007. Povijesni atlas gradova. IV. svezak: Hrvatska Kostajnica.
Zagreb: Institut drutvenih znanosti Ivo Pilar; Sisak: Dravni arhiv Sisak.
Stipii, Jakov. 1985. Pomone povijesne znanosti u teoriji i praksi: latinska paleografija,
opa diplomatika, kronologija, rjenik kratica. (2. dopunjeno izdanje). Zageb: kolska knjiga.
Stri, Petar. 1998. FRANKAPAN. U Hrvatski biografski leksikon. Sv. IV. Zagreb:
Leksikografski zavod Miroslav Krlea.: 387-398.
Stri, Petar. 1998. FRANKAPAN, Franjo I. Slunjski. U Hrvatski biografski leksikon. Sv.
IV. Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krlea.: 406-408.
Stri, Petar. 1998. FRANKAPAN, Martin IV. U Hrvatski biografski leksikon. Sv. IV.
Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krlea.: 416-418.
Szabo, Agneza. 2002. Istaknuti lanovi iz obitelji Erddy s posebnim osvrtom na grad
Kutinu. U Pasari, Dragutin (ur.) Kutina: povijesno-kulturni pregled s identitetom
dananjice. Kutina: Matica hrvatska.: 147-171.
kvorevi, Antun. 1995. Zagrebaka biskupija i Zagreb: 1094. 1994.: zbornik u ast
kardinala Franje Kuharia. Zagreb: Nadbiskupija zagrebaka.
tefanec, Nataa. 2001. Heretik Njegova Velianstva. Povijest o Jurju IV. Zrinskom i
njegovu rodu. Zagreb: Barbat.
vab, Mladen. 1983. ALAPI, Gapar. U Hrvatski biografski leksikon. Sv. I. Zagreb:
Jugoslavenski leksikografski zavod.: 50-51.
vab, Mladen. 1983. ALAPI, Ivan. U Hrvatski biografski leksikon. Sv. I. Zagreb:
Jugoslavenski leksikografski zavod.: 51.
vab, Mladen. 1983. BNFFY, de Lendwa (Banii). U Hrvatski biografski leksikon. Sv. I.
Zagreb: Jugoslavenski leksikografski zavod.: 420.
vab, Mladen. 1983. BATTHYNY. U Hrvatski biografski leksikon. Sv. I. Zagreb:
Jugoslavenski leksikografski zavod.: 529-530.
vab, Mladen. 1998. GISINGOVCI. U Hrvatski biografski leksikon. Sv. IV. Zagreb:
Leksikografski zavod Miroslav Krlea.: 687-688.
Tepert, Darko - Juri, Spomenka (ur.). 2011. Sisaka biskupija. Antiquam Fidem. Radovi
sa znanstvenog skupa Sisak, 3.-5. prosinca 2010. Zagreb: Glas Koncila.
163

Thalloczy, Ljudevit. 1897. Historika istraivanja o plemenu gorikih i vodikih knezova: sa

13 slika u tekstu. Sarajevo: Zemaljska tamparija.
Tkali, Ivan. 1897. Cistercitski samostan u Topuskom. Vjesnik Arheolokog muzeja u
Zagrebu. Sv. 2. Br. 1.: 110-129.
Vrgo, Hrvoje. 1995. Sisako-moslavaka upanija: prirunik za zaviajnu nastavu. Zagreb:
kolska knjiga.
Zeli, Boko. 2001. Sisako-moslavaka upanija: mjesta gdje ivot ostaje priroda, a
dogaaji postaju povijest. Sisak: upanijsko poglavarstvo Sisako-moslavake upanije;
Turistika zajednica Sisako-moslavake upanije.
Zmaji, Bartol. 1944. Grbovi zagrebakih biskupa i nadbiskupa. U Kniewald, Dragutin
(ur.) Kulturno poviestni zbornik Zagrebake nadbiskupije u spomen 850 godinjice osnutka (I.
dio). Zagreb: Hrvatski izdavalaki bibliografski zavod.: 471-493.
Zmaji, Bartol. 1945. Razvitak heraldike u banskoj Hrvatskoj. Vjesnik dravnog arhiva
XI.: 43-58.
Zmaji, Bartol. 1970. Grbovi Krkih knezova, kasnije Frankopana. U Krki zbornik I.
Krk.: 255-257.

14.4. Web-stranice
Leksikografski zavod Miroslav Krlea, KITONI KOSTAJNIKI, Ivan (prema lanku
iz Hrvatskog biografskog leksikona sv. 7, Jurekovi i Tkalevi 2009.), posjeeno
21.02.2013., http://enciklopedija.lzmk.hr/clanak.aspx?id=19094.
Opina

Lekenik,

Povijest

naselja

Opine

Lekenik,

posjeeno

10.08.2012.,

http://www.lekenik.hr/tekst/47/.
Wikipedia

the

free

encyclopedia,

Cistercians,

posjeeno

13.08.2012.,

http://en.wikipedia.org/wiki/File:Arms_of_Ordo_cisterciensis.svg.
Wikipedia the free encyclopedia, Order of saint Paul the First Hermit, posjeeno
13.08.2012.,
http://en.wikipedia.org/wiki/Order_of_Saint_Paul_the_First_Hermit#Coat_of_arms.

164