SREDNJA ŠKOLA «USKOPLJE»

GORNJI VAKUF – USKOPLJE

MATURALNI RAD

TEMA:SPOLNI SUSTAV
PREDMET: BIOLOGIJA

MENTORICA:
_______________
IVANA IVANČIĆ

UČENICA:
___________________
ROBERTA ŠARIĆ

G. VAKUF- USKOPLJE, TRAVANJ 2023.GODINE

SADRŽAJ

1. UVOD..................................................................................................................................................1
2. MUŠKI SPOLNI SUSTAV.......................................................................................................................2
2.1 UNUTARNJI SPOLNI ORGANI........................................................................................................2
2.2 VANJSKI SPOLNI ORGANI..............................................................................................................4
3. ŽENSKI SPOLNI SUSTAV......................................................................................................................5
3.1 MATERNICA..................................................................................................................................6
3.2 JAJNICI..........................................................................................................................................6
3.3 JAJOVODI......................................................................................................................................7
3.4 VAGINA (RODNICA)......................................................................................................................7
4. MENSTRUALNI CIKLUS........................................................................................................................8
5. TRUDNOĆA.......................................................................................................................................10
6. EMBRIONALNI RAZVOJ.....................................................................................................................12
6.1 EMBRIONALNA FAZA..................................................................................................................13
7. ZAKLJUČAK.......................................................................................................................................15
8. LITERATURA......................................................................................................................................16
 1

1. UVOD

Spolni sustavi su sustavi organa u ženskom i muškom organizmu kojima je osnovna

uloga razmnožavanje. Za razliku od ostalih sustava organa, organi spolnog sustav se znatno
razlikuje među različitim spolovima iste vrste. Spolni sustav čovjeka uključuje vanjske spolne
organe i unutarnje spolne organe. Neke skupine kralježnjaka imaju velike sličnosti u građi
spolnih sustava mužjaka i ženki koji se uglavnom sastoje od spolnih žlijezda, različitih
vodova i otvora. Postoje, međutim, znatne razlike u fizičkim prilagodbama kao i strategijama
razmnožavanja unutar svake grupe kralježnjaka. Razvoj spolnog sustava čovjeka je usko
povezan s razvojem mokraćnog sustava. Iako se spolni sustavi odraslog muškarca i žene
znatno razlikuju, oboje polaze iz iste embrionalne osnove. Spol čovjeka određen je genetski
već kod oplodnje. Do kraja 6. tjedna unutarmaterničnog razvoja preteče spolnih organa
razvijaju se jednako. Pod utjecajem posebnog dijela kromosoma Y, engl. naziva sex
determining region – SRY, dolazi do diferencijacije u muški spolni sustav. Gen koji se nalazi
u dijelu SRY, čimbenik određenja testisa (engl. testis determining factor – TDF) izravno
usmjerava razvoj u muški spol. Ako TDF nije prisutan dolazi do razvoja ženskog spolnog
sustava.
 2

2. MUŠKI SPOLNI SUSTAV

Muški spolni sustav je sustav organa koji je smješten u zdjelici i izvan nje, a služi za
razmnožavanje. Muški spolni sustav čine sljedeći organi: sjemenik (lat. testis), pasjemenik
(lat.epididymis), sjemenovod (lat. ductus deferens), sjemeni mjehurići (lat. vesiculae
seminales), mlaznični vod (lat. ductus ejaculatorius), predstojna žlijezda (lat. prostata),
bulbouteralne žlijezde (lat. glandulae bulbo-utherales, gomoljno-cijevne žlijezde), muški
spolni ud (lat. penis).
Sjemenici, pasjemenici, sjemenovodi, sjemeni mjehurići, mlaznični vodovi i bulbouteralne
žlijezde su parni organi. Dijelovi spolnog sustava su i mokraćna cijev (koja je i dio
mokraćnog sustava) i mošnja

2. 1. Unutarnj spolni organi

Testisi ili sjemenici su muške spolne žlijezde homologne jajnicima kod žena. Muški sisari
imaju dva testisa, koji se najčešće nalaze u produžetku stomaka, iza penisa, u kožnoj vrećici
koja se naziva skrotum ili mošnice. Njihova veličina iznosi oko 5 cm. U pubertetu počinju da
produkuju spermatozoide1, odprilike oko 70 miliona na dan, i muški polni hormon-
testosteron, koji između ostalog dovodi do dubljeg glasa, uvećanja mišićne mase i tijela,
brade. Poslije puberteta volumen testisa može se uvećati i do 500% u odnosu na veličinu prije
puberteta.
Osnovna svrha testisa je proizvodnja hormona i spermatogeneza ili stvaranje spermatozoida.
Iz testisa spermiji ulaze u pasjemenik, gdje sazrijevaju pod uticajem posebnih enzima 2 i
bjelančevina, zatim kroz sjemenovod odlaze u blizinu sjemenskih mjehurića. Ovdje se
izlučuje dio tekućine, koja ih tokom spolnog odnosa odvodi u mokraćni kanal. Kod sisara,
testisi su locirani izvan tijela, pošto je spermatogeneza efikasnija na temparaturama nižim od
temparature tijela od 37 stupnjeva. Kremasti mišić obavija testise. Kada se ovaj mišić skupi,
testisi se približe bliže tijelu, čime se obezbjeđuje zagrijavanje, odnosno održavanje
temperature testisa. Kada temperatura treba da se spusti, ovaj mišić se opušta i spušta testise
od tijela i omogućuje hlađenje testisa. Isti se mehanizam dešava kada se organizam izloži
stresu (testisi se podižu u evolutivnom cilju zaštite prilikom borbe), i tokom orgazma.
Normalno je da jedan testis niži od drugog (najčešće lijevi). Ovo je zbog razlike u vaskularnoj
i anatomskoj strukturi na lijevoj i desnoj strani mošnica i testisa. Također se misli da je i ovo
evolutivnog karaktera, kako se testisi ne bi odbijali jedan od drugog.
Pasjemenik nastaje združivanjem odvodnih vodova koji izlaze iz sjemenika i nastavlja se kao
jedan kanal u sjemenovod. Kanal pasjemenika dug je 3-4 metra, ali je ispresavijan tako da čini
malu tvorbu uz gornji pol sjemenika. U njemu se pohranjuje dio zrelih spermija koji pri
snošaju prolaze sjemenovodom i prostatom prema izlazištu mokraćne cijevi.

1
Spermatozoidi su vrlo malene muške spolne stanice , koje na prednjem dijelu sadrže jezgru.
2
Enzim je biološki katalizator koji ubrzava kemijsku reakciju.
 3

Sjemenovodi se nastavljaju na pasjemenike, izlaze iz mošnje, zajedno s krvnim i limfnim

žilama čine sjemensku vrpcu (lat. funiculus spermaticus) sve do spajanja s izvodnim
kanaličima sjemenih mjehurića, od kuda počinje mlaznični vod. Sjemenovod je dug oko 50
cm.
Sjemenski mjehurići su žlijezde koje izlučuju svoj sekret kroz izvodne kanale, koji se sa
sjemenovodima spajaju i čine mlaznične vodove.
Mlaznični vod je kratki vod koji nastaje spajanjem izvodnih kanala sjemenih mjehurića i
sjemenovod, i vodi sve do ušća u mokraćnu cijev, u predstojnoj žlijezdi. Razlikujemo desni i
lijevi mlaznični vod.
Gomoljno-cijevne žlijezde (Cowperove žlijezde) su žlijezde veličine graška, koje izlučuju
lužnatu izlučevinu koja poništava kiselost mokraće neposredno prije izbacivanja sjemena.
Predstojna žlijezda ili prostata – žlijezda izgleda kestena, a sastoji se od 30-50 razgranjenih
tubuloalveolarnih žlijezda, njihovih odvodnih kanala koji se otvaraju u mokraćnu cijev,
vezivnog tkiva i glatkih mišićnih niti. Prostata luči lužnate sekrete koji neutraliziraju kiselu
reakciju koja se pojavljuje u spermijima. Ti sekreti su smješteni uz mokraćnu cijev i miješaju
se sa spermijima u tijeku izbacivanja iz tijela i tako tvore spermu. Ti sekreti sadržavaju šećer
fruktozu, neke aminokiseline3 i enzime i tako prehranjuje spermije
Osnovna funkcija prostate je proizvodnja većine tekućine u sjemenu. Tekućina (sekret)
prostate i sjemenih mjehurića štiti i prehranjuje spermije na njihovom putu do jajne stanice
žene u maternici. Dakle, temeljna funkcija prostate je vezana uz plodnost, a ne spolnu
(seksualnu) moć muškarca. Najčešće promjene na prostati su upala (prostatitis) i benigna
prostatična hipertrofija (BPH).
Budući da mokraćna cijev prolazi sredinom prostate svaka znatnija promjena u prostati
(najčešće upala, dobroćudno povećanje i rak) mogu dovesti do smetnji mokrenja. Upalne
bolesti (osobito akutni prostatitis) su tipične za mlađu dob muškarca dok se benigno
povećanje a osobito rak prostate iznimno rijetko pojavljuju prije pedesete godine.

3
Aminokiseline su osnovni blokovi od kojih se sastoje proteini
 4

2. 2. Vanjski spolni organi

Penis je muški kopulacijski organ. On je mišićno, spužvasto i cjevasto tijelo dobro opremljeno
krvnim žilama i živcima. Sastoji se od Cowperove žlijezde 4, otvora Cowperove žlijezde,
mokraćne cijevi, kavernoznog i spužvastog tijela, arterije, glavića penisa i otvora mokraćne
cijevi. Kroz penis putem mokraćne cijevi iz mokraćnog mjehura izlazi mokraća U penisu se
nalazi završni dio sjemenovodnih puteva kojima spermiji tokom spolnog odnosa stižu
u vaginu.
Mošnja (lat. scrotum) je izbočina kože i mišića koja sadrži sjemenike, prisutna kod muških
jedinki nekih vrsta sisavaca. Nastavak je trbušne šupljine. Mošnja je dio muškog spolnog
sustava. Ona je homologan organ velikim stidnim usnama žene (kod čovjeka). Mošnje su
vezivnom pregradom podijeljene na dvije polovice i svaka sadrži jedan sjemenik,
jedan pasjemenik i pridružene krvne žile i živce Uloga mošnja je održavanje temperature
sjemenika ispod tjelesne temeprature. Temperature oko 34.4 stupnjeva celzijevih čine se
idealnim za spermatogenezu (kod čovjeka).

Slika 1 - Muški spolni sustav

4
Bulboureterska žlijezda ili Cowperova žlijezda jedna je od dvije male egzokrine žlijezdeu reproduktivnom sistemu mnogih
muških sisara
 5

3. ŽENSKI SPOLNI SUSTAV

Ženski spolni sustav je sustav organa u zdjelici žene koji služi za razmnožavanje . Sastoji se
od sljedećih organa: jajnik (lat. ovarium), jajovod (lat. tuba uterina), maternica (lat. uterus),
rodnica (lat. vagina), stidnica (lat. vulva), rodnično predvorje (lat. vestibulum vaginae), male
stidne usne (lat. labia minora pudendi), velike stidne usne (lat. labia majora pudendi), dražica
(lat. clitoris), djevičnjak (lat. hymen).
Vanjski ženski spolni organ je stidnica (vulva) koju čine kožni nabori velike i male usne. U
prednjem dijelu malih usana nalazi se dražica, ispod dražice vanjski je otvor mokraćne cijevi,
a zatim veći otvor, ulaz u rodnicu. Klitoris je puno manji od penisa ali je građom sličan. Kod
djevojčica predvorje rodnice prekriva opna djevičnjak koji ima mali otvor za otjecanje
menstrualne krvi. Prvim spolnim odnosom djevičnjak puca (defloracija) i može se javiti malo
krvi, ali i ne mora ako je himen elastičan.
Unutarnji spolni organi smješteni su u zdjelici5. Rodnica je cjevasti mišićni organ sa
sluznicom bogatom žlijezdama, duljine do 10 cm. U rodnicu se odozgo izbočuje vrat
maternice (cervix uteri) s otvorom, ušćem maternice. Prilikom menstruacije 6, ovuda istječe
krv. Kod oplodnje, kroz otvor vrata maternice u nju ulaze spermiji, a odatle odlaze u jajovode.
Na vrat maternice se nastavlja tijelo maternice s dva postranična otvora na koja se nadovezuju
jajovodi.

Slika 2 - Ženski spolni sustav

5
Zdjelica je koštani obruč kojeg čine dvije zdjelične kosti: križna kost i trtična kost a nalazi se na donjem kraju kralježnice.
6
Menstruacija ili mjesečnica mjesečno je krvarenje do kojeg dolazi pod utjecajem žlijezda s unutarnjim lučenjem, pri čemu
se sluznica maternice koja je bogata krvnim žilama svaki mjesec priprema za primitak oplođenog jajašca.
 6

3. 1. Maternica

Maternica (uterus) je organ ženskog spolnog sustava, koji se nalazi u zdjelici iza mokraćnog
mjehura i ispred debelog crijeva. Ona je osim kod žene, spolni organ i u svih ženskih jedinki
sisavaca7 koji rađaju žive mlade (tj. ne legu jaja). Glavna funkcija je prehrana i zaštita ploda.
Maternica je kruškoliki mišićni organ u kojem se odvija razvoj ploda. Unutrašnjost maternice
obložena je sluznicom (endometrij) koja se u vrijeme menstruacije oljušti, a u trudnoći stvara
posteljicu (placentu). Dijelovi maternice su tijelo maternice (lat. corpus uteri) i vrat maternice
(lat. cevix uteri). Između trupa i vrata nalazi se suženi dio (lat. isthmus) koji anatomski
pripada trupu maternice a funkcionalno vratu (kod poroda donji uterini segmnet isthmusa ima
važnu ulogu). Dno maternice (lat. fundus uteri) je dio tijela maternice koji se nalazi izbočen
iznad hvatišta jajovoda za maternicu. Rogovi maternice su dijelovi maternice na koje se vežu
jajovodi. Maternica odrasle žene duga je 7.5 cm a teška 40 do 60 grama. Vrat maternice
dijelimo na dio koji se nalazi u rodnici i dio izvan. Porcija se nalazi otprilike 1 cm u rodnici
dok je ostatak dug otprilike 2 cm.
Maternica je građena od tri sloja:
Potrbušnica (lat. perimetrium) – vanjski sloj, serozna ovojnica srasla s mišićnim slojem
Mišićni sloj (lat. myometrium) – najdeblji sloj koji se sastoji od snopova glatkih mišića i male
količine vezivnog tkiva između glavnih snopova
Sluznica maternice (lat. endometrium) – sloj koji obavija unutrašnjost materišta, a sastoji se
od epitela (jednoslojnog cilindričnog i žlijezdanog) i veziva, i koji tijekom menstruacijskog
ciklusa prolazi kroz određene promjene.

3. 2. Jajnici

Jajnici su parni organi koji su dio unutrašnjeg reproduktinog sustava žene. Imaju i endokrinu
funkciju. Ovalnog su oblika, sličan bademu. Najčešće su dugi 3-5 cm i široki 1,5-3 cm.
Smješteni su na krajevima jajovoda ili fallopijan tuba, odnosno neposredno uz njihov otvor,
na bočnim stranama gornjeg dijela male karlice u plitkim jamicama na dnu trbušne duplje, s
obe strane materice. Homologni su testisima kod muškaraca. Formiraju se već u sedmom
tjednu intrauterinog razvoja. U sebi sadrže određeni broj primordijalnih (prvobitnih) jajnih
stanica (od 300 000 do 400 000) smještenih u vezivnom tkivu, stromi jajnika od kojih samo
oko 10% ostaje, tako da ih u vrijeme puberteta ima oko 30 000 što je njihov konačan broj.
Veličina primordijalnog folikula iznosi oko 50 do 100 mikrometara. Primordijalna jajna
stanica (primarni folikul) je pod utjecajem hormona FSH8 i LH koji potiču rast nekoliko
7
Sisavci (lat.Mammalia) su jedan od razreda unutar velike skupine životinja s kralježnicom.
8
Folikulostimulirajući hormon je hormon koji se sintetizira i izlučuje u prednjem režnju hipofize
 7

primarnih folikula istovremeno, ali od petog do sedmog dana ciklusa odabire se samo jedan
folikul a ostali propadaju. Zreo folikul se naziva Grafov folikul. Ovaj proces traje tokom
fertilnog perioda žene odnosno od puberteta do menopauze.

Pored ove funkcije, jajnik također ima i endokrinu funkciju. Njihov zadatak je da tokom
cijelog života žene proizvode i dva specifična hormona estrogen i progesteron. Estrogen
kontinuirano tokom čitavog života žene i progesteron u drugoj fazi menstrualnog ciklusa i u
toku trudnoće. U klimakteriju jajnik prekida svoju funkciju proizvođača jajnih stanica čime se
završava fertilni period žene. Jajnici u kasnijim godinama postepeno zakržljaju i na kraju
budu veličine košpice šljive. Uporedo s time smanjuje se i lučenje spolnih hormona u njima.

3. 3. Jajovodi

Jajovod ili tuba uterina je kanal u čijoj vanjskoj trećini, ukoliko za to postoje uslovi, dolazi do
oplodnje, odnosno spajanja muške i ženske spolne stanice. Na jajovodu opisujemo idući od
lateralno prema medijalno, nekoliko dijelova:
Infundibulum tube uterine predstavlja lateralni kraj jajovoda. Na njemu nalazimo otvor,
ostium abdominalis tube uterine, preko kojeg jajovod komunicira sa peritonealnom šupljinom.
Kroz ovaj otvor ulazi jajna stanica. Međutim nekada do oplodnje dolazi i u trbušnoj šupljini
tzv. Abdominalna trudnoća koja je vrlo opasna. Fimbrije pomažu jajnoj stanici da uđe iz
trbušne duplje u jajovod.Ampula tube uterine je dio koji se nastavlja na infundibulum. To je
prošireni dio jajovoda koji lagano prelazi u suženje nazvano istmus tube uterine.Istmus je
uzak i ima cilindrični oblik. On se u superolateralnom uglu uterusa nastavlja na pars uterina.
Pars uterina je dio jajovoda koji prolazi kroz zid uterusa. Ovaj dio tube se otvara u matericu
preko otvora nazvanog ostium tube uterine.Tuba uterina je obavijena peritoneumom koji se
nastavlja kao duplikatura nazvana mezosalpings. Unutrašnja površina jajovoda posjeduje
uzdužne nabore sluznice, plike tubarije. Ovi nabori su najbolje razvijeni u ampularnom dijelu
i označeni su kao plike ampulares. U slučaju upala ovi nabori mogu sinehijama potpuno suziti
lumen jajovoda i onemogućiti prolaz jajne stanice u matericu što rezultira razvojem ploda u
jajovodu sa nastankom vrlo opasne tubarne trudnoće.

3. 4. Vagina (rodnica)

Vagina (potječe od lat. riječi vagina što znači „korice mača“) je naziv za ženski spolni organ
odnosno rodnicu. Vanjski dijelovi stidnice su velike ili glavne usne i manje ili unutarnje usne.
Vanjski ulaz iz stidnice u rodnicu naziva se introitus, a stidne dlake na stidnici štite osjetljivo
tkivo 9rodnice i grlića maternice. Koža stidnice sadrži apokrine znojne žlijezde, identične
onima ispod pazuha. Te se žlijezde razlikuju od običnih znojnih žlijezda jer njihovo lučenje
potiču emocionalne situacije, a ne samo fizički napor.
Vagina ima tri osnovne funkcije:
-odvodi menstrualnu krv iz organizma
9
Tkivo predstavlja skup stanica sličnih po obliku, građi i veličini, koje obavljaju zajedničku funkciju .
 8

-ima seksualnu funkciju

-dio je porođajnog kanala

Stidnica i rodnica čine najistaknutije točke ulaska u genitalni trakt. Grlić maternice i njegov
otvor, čini ulaz u maternicu i unutarnje organe zdjelice (jajovode i jajnike). Grlić maternice se
spaja s gornjim dijelovima rodnice i prekriven je istom vrstom stanica kao i sluznica rodnice.
Mokraćni mjehur je smješten iznad vagine, dok je uretralni kanal koji iz mjehura vodi
mokraću prema van i izgleda poput cjevčice smješten s gornje strane rodnice sve do
vaginalnog otvora. Rektum je smješten iza vagine.
Rodnica je mišićna cijev duljine 8-10 cm i promjera oko 25 mm kad su joj stijenke
rastegnute. Gornji dio vagine okružuje grlić maternice. Građena je od 3 sloja: spoljašnjeg
sloja koji je građen od vezivnog tkiva, srednjeg sloja ili mišićnog sloja i sluznice. Zidovi
vagine su debeli oko 3 do 4 mm. Vaginalna sredina je izrazito kisela, a narušavanje ph
vrijednosti10 može uzrokovati različite infekcije.

4. MENSTRUALNI CIKLUS

Menstrualni ciklus vrlo je složen slijed događaja koji se sastoji od velikog broja usko
koordiniranih aktivnosti. Krajnji cilj jest stvoriti i ponuditi jajnu stanicu za oplodnju,
pripremiti maternicu za implantaciju oplođenog jajašca, a ostali dio reprodukcijskog sustava
za transport gameta, tj. reproduktivnih stanica. Gotovo da nema endokrine žlijezde koja
svojom urednom funkcijom nije uključena u regulaciju, a patološkim djelovanjem u nastanak
poremećaja složenog procesa menstruacije. Regulacija menstrualnog ciklusa rezultat je
složene interakcije između središnjeg živčanog sustava i perifernih ženskih spolnih organa
(jajnika i maternice). Na svakoj od ovih razina stvaraju se hormoni koji omogućavaju ili
sprječavaju oslobađanje hormona na drugim razinama. Iz hipotalamusa 11 se luči hormon
oslobađanja gonadotropina (eng. gonadotropin releasing hormon - GnRH) koji omogućava
oslobađanje hormona iz hipofize, tzv. gonadotropina (folikul stimulirajućeg hormona - FSH i
luteinizirajućeg hormona - LH).
Gonadotropini hipofize u jajniku potiču sazrijevanje folikula, ovulaciju i formiranje žutog
tijela, te ovisno o fazi ciklusa oslobađanje hormona estrogena i/ili progesterona. Navedeni
hormoni nadalje djeluju na sluznicu maternice (endometrij) koju pripremaju za trudnoću. Ako
do trudnoće ne dođe, menstrualni ciklus završava odbacivanjem pripremljene sluznice
maternice u obliku menstrualnog krvarenja te čitav ciklus ponovno kreće od početka.
Reprodukcijski se sustav žene na opisani način priprema za prihvat oplođene jajne stanice iz
mjeseca u mjesec, bez obzira hoće li do trudnoće doći ili ne. Konačni kraj menstrualnih
ciklusa nastupa posljednjom menstruacijom u reprodukcijskom životu žene, tj. menopauzom.

10
pH ili pH-vrijednost je broj koji služi kao mjera kiselosti, odnosno lužnatosti vodenih otopina
11
hipotalamus je dio središnjeg živčanog sustava koji je zadužen za kontrolu i funkciju endokrinog sustava čovjeka.
 9

Poremećaji menstrualnog ciklusa ubrajaju se u najčešće ginekološke probleme. Izostanak

menstrualnog ciklusa javlja se normalno samo u tri životna razdoblja: prije puberteta, za
vrijeme trudnoće i dojenja te nakon menopauze. U svakoj drugoj okolnosti izostanak
menstrualnog ciklusa smatra se patološkim te zahtjeva detaljnu dijagnostičku obradu i
liječenje. Dogovorno, prvi dan menstrualnog krvarenja predstavlja prvi dan menstrualnog
ciklusa. Uredan menstrualni ciklus, ovisno o razini proučavanja, dijelimo u dva dijela:
ovarijski ciklus, ako ga promatramo na razini jajnika i endometrijski ciklus, ako ga
promatramo na razini maternice.
Obično se smatra da menstrualni ciklus traje 28 dana, ali takav ciklus ima malo žena.
Menstrualni ciklus znatno varira, a najveće varijacije u duljini ciklusa pojavljuju se poslije
prve menstruacije (menarhe) i prije menopauze. U prvih 5 do 7 godina nakon menarhe i 6 do
8 godina prije menopauze česti su neredoviti ciklusi zbog izostanka ovulacije. 12 U dobi od 20.
do 40. godine menstrualni je ciklus relativno stabilan, a varijacije nisu veće od otprilike 2
dana. Između 25. i 30. godine života žena ima najdulje menstrualne cikluse, da bi se njihova
duljina prema četerdesetim godinama značajno smanjila.

Ponekad i u žena generativne dobi dođe do anovulacijskih ciklusa, što je često povezano s
bolešću, stresom, putovanjem, naporom ili gubitkom na težini. Često se kaže da za
menstrualni ciklus postoji pravilo da nema pravila. Ipak smatra se normalnim da razmaci
između krvarenja iznose 28 dana, uz mogućnost odstupanja od 7 dana. Normalan menstrualni
ciklus traje između 21 i 35 dana, s prosječnim trajanjem krvarenja između 2 i 6 dana i
prosječnim gubitkom krvi od 20 do 60 mL. Mlađe žene gube manje krvi od starijih. Većina
krvi izgubi se u prva tri dana. Gubitak veći od 80 ml smatra se patološkim. Menstrualna krv je
tamno crvena, a osim krvi sadrži sluz iz vrata maternice i sadržaj rodnice. Svijetlo crveni
iscjedak upućuje na obilnije krvarenje. Menstrualna krv normalno se ne zgrušava. Sluznica
maternice ili endometrij bogata je aktivatorom plazminogena13. Pri obilnom krvarenju
pojavljuju se ugrušci, budući da nema dovoljno vremena kako bi na krv djelovali enzimi koji
sprječavaju zgrušavanje.

12
Ovulacija je dio normalnog menstruacijskog ciklusa. Za vrijeme ovulacije dolazi do otpuštanja zrele jajne stanice iz jajnika
prema jajovodu u kojem se događa njena oplodnja najkvalitetnijim spermijem
13
Značajan enzim u krvi.
 10

5. TRUDNOĆA

Simptome trudnoće naročito one rane nije uvijek lako prepoznati. Postoje određeni rani
simptomi koji bi mogli uputiti na zaključak da se radi o trudnoći. Klasična prezentacija
trudnoće u žena sa regularnim menstruacijskim ciklusom je amenoreja 14, mučnina,
povraćanje, opći umor te napetost u dojkama. Kućni testovi na trudnoću (kao što su testovi iz
uzorka urina kojih ima preko 25 vrsta) postižu točnost od 99%, a najranije se mogu koristiti
"na dan očekivanja redovite mjesečnice". Ipak, postoje određeni rani simptomi koji bi mogli
uputiti na zaključak da se radi o trudnoći.
Dijagnoza trudnoće zahtjeva višeznačni pristup uključujući anamnezu, fizikalni pregled,
laboratorijsku obradu i ultrazvučni pregled. Trenutno, liječnici koriste sve te metode kako bi
dijagnosticirani trudnoću u ranoj gestaciji i ujedno isključili eventualnu patologiju.
Tradicionalna potvrda trudnoće je uključivala samo anamnestičke podatke o menstruacijskom
ciklusu, datum zadnje mjesečnice te ginekološki pregled.
Fizikalnim pregledom trudnice ginekolog nalazi nekoliko znakova: povećanu maternicu,
smekšavanje i povećanje vrata maternice (tzv. Hegarov znak, primjećuje se nakon 6 tjedana).
Chadwickov znak je plavičasta diskoloracija vrata maternice, posljedica venske staze i može
se primijetiti od osmog tjedna trudnoće. Zahvaljujući napretku medicine, napose kemijskih
testova za trudnoću i ultrazvuka, liječnici sada mogu dijagnosticirati trudnoću i prije nego se
pojave ti fizički znakovi i simptomi trudnoće. Različiti hormoni mogu se mjeriti i pratiti u
dijagnosticiranju trudnoće.
Glavni rani znakovi trudnoće su sljedeći:
o Oskudno krvarenje (spotting) i grčevi. Takvo krvarenje se još naziva implantacijsko
krvarenje te se može pojaviti 6-12 dana nakon oplodnje. Grčevi nalikuju
menstruacijskim grčevima pa žene često takvo krvarenje zamjene za početak redovite
mjesečnice. Ali to krvarenje i grčevi su slabijeg karaktera.
o Bijeli mliječni iscjedak iz rodnice koji je posljedica epitelizacije stijenke rodnice je
također pojačan; taj iscjedak bez mirisa koji se nastavlja kroz trudnoću je bezopasan i
ne zahtijeva liječenje.
o Promjene u dojkama su još jedan znak rane trudnoće. Nakon koncepcije naglo raste
količina ženskih hormona te upravo zbog tih hormonskih promjena dojke mogu
postati tvrde, punije, nabreknute, a mogu biti osjetljive i na dodir. Područje oko
bradavica, koje se naziva areola, može potamnjeti te često bude i vidljiv venski splet
kroz kožu dojke.
o Mučnine (jutarnje) s ili bez povraćanja. Jutarnje mučnine su poznati simptom
trudnoće; ipak, nema svaka žena mučnine. "Jutarnje" mučnine mogu se pojaviti u
svako doba dana ili noći, ponekad se javljaju najranije tri tjedna nakon začeća. Točan
uzrok mučnina nije poznat iako hormoni trudnoće igraju veliku ulogu. Trudnicama
mogu smetati i različiti mirisi, koji im prije nisu smetali i sada izazvati povraćanje.
Moguće je da mučnina, želja za određenom hranom i odbojnost prema nekoj hrani
mogu potrajati kroz čitavu trudnoću. Većini se trudnica ovi simptomi smanjuju nakon
13. tjedna trudnoće.
14
Izostanak mjesečnice
 11

o Umor i pospanost. Normalno je na početku trudnoće osjećati se vrlo umornom, već

nakon tjedan dana od začeća. Najčešće je umor povezan s visokom razinom hormona
progesterona, iako postoje i drugi uzroci umora kao niske razine šećera u krvi, nizak
krvni tlak te nagli porast proizvodnje krvi.
o Izostanak mjesečnice. Najprimjetniji znak rane trudnoće - i onaj koji ponuka većinu
žena da učine test na trudnoću - jest izostanak mjesečnice. Ali sve izostale ili
odgođene mjesečnice nisu uzrokovane trudnoćom. Osim trudnoće postoje i drugi
uzroci koji izazivaju izostanak mjesečnice. Varijacija tjelesne težine, hormonalni
disbalans, umor ili stres te različite infekcije i uzimanje lijekova mogu izazvati
kašnjenje mjesečnice.
Ostali rani znakovi trudnoće su:
o Promjene raspoloženja. Nagli porast hormona trudnoće može vas učiniti neuobičajeno
emotivnim i plačljivim. Promjene raspoloženja su također učestale.
o Glavobolja i bolovi u leđima. Mnoge trudnice navode učestale glavobolje umjerenog
karaktera te kronične bolove u donjem dijelu leđa.
o Vrtoglavice i nesvjestica. Povezane su s dilatacijom krvnih žila, nižim krvnim tlakom i
niskim šećerom u krvi.
o Učestalo mokrenje. Mnogim trudnicama učestalo mokrenje počinje između 6. i 8.
tjedna trudnoće. Iako ono može biti posljedica infekcije mokraćnog mjehura,
dijabetesa ili prevelike upotrebe diuretika,15 u trudnoći je to najčešće posljedica
povećanja razine hormona trudnoće i pritiska gravidne maternice na mokraćni mjehur.
o Konstipacija ili zatvor. Tijekom trudnoće visoke razine hormona progesterona mogu
izazvati konstipaciju. Progesteron usporava prolaz hrane kroz crijeva te usporava
peristaltiku.
o Porast bazalne tjelesne temperature. Bazalna temperatura tijela raste neznatno nakon
ovulacije, a porast rane jutarnje temperature nakon buđenja može biti prvi znak rane
trudnoće

15
Diuretici su skupina lijekova koji uzrokuju povećano izlučivanje urina
 12

6. EMBRIONALNI RAZVOJ

Prenatalni ili unutarmaterični razvoj prosječno traje oko deset lunarnih perioda (“pravih”
mjeseci), tj. 280 dana (= 40 tjedana). Praćenje vremenskog slijeda događaja tokom tog
perioda obično polazi od podataka o “postmenstrualnoj starosti”, koja se računa od prvog
dana nakon posljednje menstruacije pred oplodnju. Ovo razdoblje ontogeneze prolazi kroz
germinalnu, embrionalnu i fetalnu fazu. Efektivno začeće je spajanje spermatozoida i jajne
stanice. Zigot je muški ako je jaje oplođeno spermatozoidom koji nosi Y kromosom, a ženski-
ako je oplođeno spermom sa X kromosomom.Y kromosom sadrži SRY 16 gen koji, u kasnijim
stadijima, uključuje produkciju androgena i usmjerava razvoj tijela muškog tipa.
Mitohondrije, naprotiv, dobijaju genetičku informaciju majke putem jajne stanice.
Tokom prvih sati nakon oplodnje završi se prva dioba zigota na dvije (gotovo) identične
stanice; njihovo spontano ili provocirano razdvajanje rezultira razvojem jednojajnih
blizanaca. Slijedeća (druga) stanična dioba završava se tek krajem drugog dana, a četvrtog
dana nakon oplodnje novi organizam ima ukupno oko 60 do 70 stanica. Stanične diobe i dalje
teku, ne “čekajući” jedna drugu. Do kraja prva dva tjedna završava se grupisanje zametnih
stanica po budućim funkcionalnim cjelinama i plod (na stupnju blastule) se ugnježđuje u zid
materice (nidacija).
Narednih sedam tjedana obuhvaća embrionalnu fazu razvoja i rasta, koja traje do pojave
uočljivih znakova regionalizacije i organogeneze, tj. do onog stupnja kada proces
diferencijacije i morfogeneze dospije do jasne prepoznatljivosti glavnih tjelesnih regiona i
organa. Ova razvojna faza obično završava krajem osmog postmenstrualnog tjedna. Zato se
početak trećeg mjeseca trudnoće u praksi uzima i kao početak fetalne faze prenatalnog života,
koja traje od rođenja. U proučavanju rasta, oplodnju (fertilizaciju) ne možemo posmatrati kao
jednostavno fizičko spajanje (koncepciju) jajne stanice i spermatozoida, već kao posljedicu i
početak složenog biokemijsko–fiziološkog međudjelovanja spojenih spolnih stanica.
Spajanjem njihovih genetičkih i metaboličkih potencijala u citoplazmi jajne stanice nastaje
pronukleus zigota, što označava na-stanak novog života i početni čin razvoja jedinke. Ubrzo
nakon oplodnje počinje intenzivno umnožavanje (replikacija, tj. autoreprodukcija) molekula
DNK17 i biosinteza gradivnih bjelančevina, a zatim i ubrzano uvišestručavanje broja stanica i
intenzivno prenatalno rastenje.

Spontani pobačaj ili pobačaj, u prvom trimestru trudnoće obično su uzrokovani disciplinom i
higijenom trudnoće. Tokom ovog trimestra plod je posebno podložan genetičkim
abnormalnostima pod uticajem raznih spoljnjih mutagenih i teratogenih faktora, kao što su
nikotin, alkohol, psihoaktivni lijekovi, infekcije, radijacija, nutricione deficijencije.
Čas rođenja razgraničava prenatalni i postnatalni period u životu svakog organizma. Tada je
ljudska beba prosječno “teška” oko 3.500 g i duga oko 50 cm, ostvarivši tako u prenatalnom
razvoju prosječni dnevni porast od oko 12, 5 g, odnosno 0,18 cm. Prosječno ukupno
16
Protein Y regiona koji određuje spol
17
Deoksiribonukleinska kiselina
 13

povećanje začetne dužine (1/93 cm) iznosi oko 5.000 puta, a početna zigotna masa
(1/1.700.000 g) poraste čak oko 6.000.000 puta; dnevni prirast ovih mjera je oko 0,18 cm,
odnosno 12,5 g.

Slika 3 - Prikaz embrionalnog razvoja

6. 1. Embrionalna faza

Prvi mjesec - Novonastali zigot (u jajovodu) se već prvog dana dijeli na više stanica. Već 3.-
4. dana zametak putuje jajovodom do maternice, gdje se ugnijezdi u njenom unutrašem sloju,
a od 7. do 10. dana nakon začeća počinje se hraniti. Njegovi izlučeni hormoni, nakon toga,
spriječavaju menstruaciju trudnice. Živčani sustav, uključujući mozak i kičmenu moždinu
oblikuju se oko 20. dana. Dan kasnije i srce počinje kucati. Nakon četiri tjedna vidljivi su prvi
rezultati organogeneze; raspoznaju se noge, ruke, oči i uši. Već su oblikovani i mišići i kičma.
Nakon mjesec dana srce upumpava sve veće količine krvi u krvotok, koji se odvaja od
majčinskog (u posteljici). Embrij je tada 10.000 puta veći od prve stanice (zigota), a i dalje
ubrzano raste.
Drugi mjesec - Proizvodnja pigmenta u očima počinje 35. dana, kada se na ruci uočavaju i svi
prsti. Oko 40. dana pojavlju se moždane brazde. Tokom 6. tjedna mozak kontrolira funkcije
vitalnih organa i mišića, a jetra proizvodi krvne stanice. Veličina Embrija je 10-12 mm.
Pupčanom vrpcom dobija krv s kisikom i hranjivim tvarima, a krvotokom odlazi reducirana
krv. Srce bije oko 140-150 otkucaja u minuti. U 7. Sedmici zatvaraju se očni kapci, koji će se
otvoriti će tek u 7. mjesecu trudnoće. Oblikuju se z zubini zameci. U 8. sedmici embrij je
postao plod (lat. fetus), kada počinje fetalna faza prenatalnog perioda rasta i razvoja.
Funkcioniraju i bubrezi i želudac, a usklađuje se rad nervnog i mišićnog sistema. Plod je tada
dug oko 3 cm i lebdi u plodnoj vodi, u kojoj je zaštićen od udara, pritisaka i potresa.
Treći mjesec - U 9. sedmici trudnoće pojavljuju se unikatni otisci prstiju, koji ostaju
nepromijenjeni do smrti. Mišići ploda funkcioniraju i mogu pomicati glavu. Može sisati prst,
otvarati i zatvarati usta, a razvija se sistem organa za disanje. Niazmjenično spava i budi se. U
 14

narednom tjednu i, može se čak mrštiti, gutati i micati očnim kapcima. U 11. počinje
uriniranje (mokrenje).

Četvrti mjesec - Na majčinom habitusu raspoznaje se trudnoća. Plod može čuti majčin glas,
zvukove i otkucaje njenog srca. Kosti su mehke i savitljive. Putem pupčane vrpce kruži
tekućina (dnevno oko 280 litara). Dužina ploda je oko 25 cm. Međusobni omjer tjelesnih
proporcija sličan je kao kod odraslih, ali je glava neproporcionalno veća. Majka počinje
osjećati pokrete ploda (vijest: „dijete je oživjelo“).
Peti mjesec - Fetus osjeća zvukove izvana i na njih reagira.
Šesti mjesec - Koža je zaštićena osobitom masnoćom. Proradile su lojne i znojne žlijezde.
Sedmi mjesec - Funkcionalna su sva četiri osnovna osjetils: sluh, vid, opip i okus. Fetus
prepoznaje glas majke.
Osmi mjesec - Beba može štucati. Koža je sve deblja, formiraju se sopstvena antitijela.
Deveti mjesec - Svi tjelesni organi se i dalje razvijaju i „dozrijevaju“, pa je beba je spremna za
rođenje. Mogla je preživjeti i nakon prijevremenog poroda, ali sada je najspremnija. U
prosjeku, beba se rađa se između 266. i 294. dana od začeća.
 15

7. ZAKLJUČAK

Spolni sustav predstavlja skup organa koji omogućavaju reprodukciju kod muškaraca i žena.
Reproduktivni sustav razlikuje se među polovima. Kod muškaraca on se sastoji od penisa,
prostate, testisa, semenovoda i semenika, dok se kod žena sastoji od jajnika, jajovoda,
materice, vagine i vulve. Spolni sustav je sustav organa koji organizmima služi u svrhu
razmnožavanja.
Spolni sustav čovjeka uključuje vanjske spolne organe i unutarnje spolne organe. Iako se
spolni sustavi odraslog muškarca i žene znatno razlikuju, oboje polaze iz iste embrionalne
osnove. Spol čoveka određen je genetski već kod oplodnje. Muški spolni sistem proizvodi
spermatozoide, dok ženski proizvodi jajne stanice.
 16

8. LITERATURA

1. Guyton C., H. E. (2017). Medicinska fiziologija. Medicinska naklada. Zagreb.

2. Springer O, .. (2002). Udžbenik iz biologije za 3. razred gimnazije. Profil. Zagreb.