ŠKOLA: Srednja medicinska škola

ŠKOLSKA GODINA: 2022/2023

RAZRED: IVe
MJESTO IZVODJENJA ČASA: Učionica
NASTAVNI PREDMET: Histološka tehnika
NASTAVNO PODRUČJE: Organologija

NASTAVNA JEDINICA: Muški spolni organi -unutrašnji

TIP NASTAVNOG ČASA: Obrada novog gradiva

OBLICI NASTAVNOG RADA: Frontalni, individualni, dijaloški
NASTAVNE METODE: Monološko-dijaloška metoda
NASTAVNA SREDSTVA: Udžbenik
NASTAVNA POMAGALA: Sveska, olovka, tabla, kreda...
CILJ ČASA: Usvajanje znanja o histološkoj građi muških spolnih organa-unutrašnjih
ZADACI ČASA:
a) Obrazovni: Upoznavanje učenika sa histološkom građom muških spolnjih organa , ulogom i
značajem
b) Odgojni: Razvijanje svijesti o značaju poznavanja histološke građe organa u cilju razumjevanja
funkcije organa i prepoznavanja patoloških promjena u odnosu na zdravo tkivo.
c) Funkcionalni: Uklapanje novih pojmova u dosadašnje stečeno znanje. Razvijanje sposobnosti
prisjećanja, povezivanja, zaključivanja, uočavanja i analize prezentiranog gradiva; razvijanje
kooperativnosti i pozitivne komunikacije među učenicima
LITERATURA:

Junqueira L C.  Carneiro J. Osnovi histologije i embriologije, jedanaesto izdanje. Beograd:

Data status ;2005
Mornjaković Z. Radić LJ.kundurović Z. Žigić Z. Teoretske osnove za vježbe iz histologije I
embriologije. Sarajevo:1998.
UVODNI DIO ČASA (oko 5 minuta):
Pozdraviti učenike i upisati čas. Ponavljane gradiva s prethodnih časova.

1. Koja je uloga žlijezda slinovnica

2. Kako je građena jetra?
3. Šta je respiratorni epitel?
4. Šta su respiratorne bronhiole?
5. Šta su alveole?
6. Kako je grašen zid mokraćnog mjekuhra?
7. Kako je građen bubreg?

Glavni dio časa ( oko 30 min)

Muški spolni organi –unutrašnji

Čine testisi, spolni kanali, pridružene žlijezde i penis. Testis ima 2 funkcije – proizvodi
hormone i spermije. Testosteron je glavni hormon koji se proizvodi u testisima, važan je za
spermatogenezu, diferencijaciju spola tijekom embrionalnog i fetalnog razvoja i kontrolu
sekrecije gonadotropina. Dihidrotestosteron tijekom puberteta i odrasle dobi djeluje na mnoge
organe I tkiva tijela. Spolni kanali i pridružene žlijezde proizvode sekret koji uz pomoć
kontrakcija glatkog mišićja potiskuje spermije prema izlazu i pribavljaju hranjive tvari dok se
nalaze u muškom spolnom sustavu. Spermiji zajednom sa sekretima spolnih kanala i pridruženih
žlijezda – sjemenska tekućina (sperma).
TESTISI → svaki testis je obavijen debelom čahurom od gustog vezivnog tkiva (tunica
albuginea).
Njezino zadebljanje na stražnjoj površini testisa – mediastinum testis od kojega vezivni pretinci
odlaze u unutrašnjost žlijezde i dijele testis na oko 250 piramidnih odjeljaka – režnjići testisa.
Svaki režnjić sadržava 1-4 zavijena sjemenska kanalića uložena u mrežu rahlog vezivnog tkiva
bogatog krvnim i limfnim žila, živcima i intersticijskim (Leydigovim) stanicama. Sjemenski
kanalići proizvode muške spolne stanice, spermije, a intersticijske stanice izlučuju androgene
testisa. Tijekom fetalnog razvoja njihova osnova migrira u skrotum gdje vise na krajevima
sjemenske vrpce. Svaki je testis obavijen seroznom vrećom – tunica vaginalis. Važna uloga
skrotum – održavanje testisa na temperaturi nižoj od one u trbušnoj šupljini.
Sjemenski kanalići → spermiji se proizvode u sjemenskim kanalićima. Svaki testis
sadržava 250-1000 sjemenskih kanalića. Na medijastinalnom kraju se suzuju i nastavljaju u
kratke odsječke – ravni kanalići (tubuli recti). Oni povezuju sjemenske kanaliće mrežom
međusobno
povezanih kanala obloženih niskim epitelom –rete testis – smještena u vezivnom tkivu
medijastinuma i povezana je s glavom epididimisa s 10-20 odvodnih kanalića –ductus
efferentes.
Sjemenski kanalići se sastoje od ovojnice građene od vezivnog tkiva, dobro izražene bazalne
lamine i složenog zametnutnog (sjemenskog) epitela. Vanjska tunica propria koja obavija
sjemenski kanalić sastoji se od nekoliko slojeva fibroblasta. Unutrašnji sloj sastoji se od
spljoštenih
mioidnih stanica koje imaju svojstva glatkih mišićnih stanica. Sjemenski epitel sastoji se od 2
vrsta stanica – Sertolijeve (potporne) i stanice koje čine spermatogenetsku lozu – proizvodnja
spermija. Spermatogeneza → proces nastajanja spermija. Započinje s primitivnom spolnom
stanicom –spermatogonijom koja je smještena uz bazalnu laminu epitela. Počinje se mitotski
dijeliti u pubertetu. Mogu ostati nediferenciranim, matičnim stanicama koje se nastavljaju dijeliti
–spermatogonije tipa A ili tijekom uzastopnih mitotskih ciklusa diferenciraju u
spermatogonije tipa B –prastanice koje će se diferencirati u primarne sprematocite. Primarne
sprematocite imaju 46 kromosoma i 4n DNA. Spermatocite ulaze u profazu prve mejoze,
profaza traje 22 dana većina stanica na histološkim rezovima je u toj fazi. Nakon prve mejoze
nastaju sekundarne spermatocite sa samo 23 kromosoma i 2n DNA, one imaju kratak vijek i
brzo ulaze u drugu mejozu koja je identična mitozi. Diobom sekundarne spermatocite nastaju 2
spermatide koje sadržavaju 23 kromosoma.

Spermiogeneza → završni stadij stvaranja spermija. To je proces kojim se sprematide

pretvaraju u spermije – stanice koje su visko specijalizirane za unošenje muške DNA u jajnu
stanicu. Spermatide ulaze u spermiogenezu –složen proces diferencijacije tijekom kojeg nastaje
akrosom, jezgra se zgušnjava i izdužuje, razvija se rep i gubi se najveći dio citoplazme – zreli
spermij. Spremiogeneza se može podijeliti u 3 faze – golgijeva faza – spermatide sadržavaju
dobro izražen Golgijev aparat, par mitohondrija, centriola, slobodne ribosome i glatki ER. U
Golgijevom kompleksu nagomilavaju se PAS-pozitivna proakrosomska zrnaca – koja se stapaju
u jedno veće akrosomsko zrnce. Ono se nalazi unutar akrosomskog mjehurića obavijenog
membranom. Centrioli se pomiču na položaj blizu stanice, nasuprot mjesta gdje se oblikuje
akrosom. Akrosomska faza – akrosomski mjehurić sa zrncima se širi i prekriva polovicu
kondenzirane jezgere – akrosom. On sadržava nekoliko hidrolitičkih enzima – hijaluronidazu,
neuraminidazu, kiselu fosfatazu i proteazu. Ovi enzimi razdvajaju stanice korone radijate i
razgrađuju zonu pelucidu –akrosomska reakcija. Aksonema strši u lumen, jezgra joj se izduži i
zgusne. Istodobno raste centriol i stvara rep spermija. Oko proksimalnog dijela repa nakupljaju
se mitohondriji i čine odebljanje – srednji dio repa – odgovorno za pokretljivost spermija.
Gibanje spermija rezultat je uzajamnog djelovanja mikrotubula, ATP i bjelančevine dineina.
Faza dozrijevanja – suvišna citoplazma se odbaci te je fagocitiraju Sertolijeve stanice,a spermiji
se otpuštaju u lumen kanalića.
Klonska priroda spolnih stanica → spermiji se prenose do epididimisa u prikladnom
mediju – testisnoj tekućini koju izlučuju Sertolijeve stanice i stanice rete testisa, sadržava
steroidne hormone, bjelančevine, ione i bjelnačevinu za koju se veže androgen udružen s
testosteronom. Od stadija spermatognije do spermija protekne oko 64 dana.
Sertolijeve stanice → važne su za funkciju testisa. Izdužene su i piramidna oblika, a
dijelom obavijaju stanice spermatogenetske loze. Susjedne Sertolijeve stanice su na bazalnom
dijelu svojih lateralnih ploština međusobno povezane čvrstim spojevima (zonula occludens)
čineći barijeru krv-testis. Spermatogonije su smještene u bazalnom odjeljaku koji se nalazi
ispod ove barijere. Dio stanica prolazi kroz ove spojeve i ulazi u adluminalni odjeljak iznad te
barijere.
Sertolijeve stanice su povezane i tijesnim spojevima (nexus) koji omogućuju njihovo ionsko i
kemijsko povezivanje. Sertolijeve stanice- daju potporu, zaštitu i regulaciju prehrane spermija u
razvoju, vrše fagocitozu, izlučuju bjelančevinu koja veže androgen (koncentriranje testosterona u
sjemenim kanalićima), peptid inhibin (smanjuje sintezu i izlučivanje FSH), proizvode anti-
Müllerov hormon (glikoprotein koji tijekom razvoja uzrokuje nestajanje Müllerovih kanala) i
pomažu u barijeri krv-testis (kapilare testisa su fenestrirane što omogućuje slobodan prolaz
velikih molekula i tvari koje se nalaze u krvi).
Čimbenici koji utječu na spermatogenezu → hormoni hipofize (FSH i LH). LH djeluje na
intersticijske stanice i stimulira ih na proizvodnju testosterona potrebnog za normalni razvoj
stanica spermatogenetske loze. FSH djeluje na Sertolijeve stanice stimulirajući adenilat cikalzu i
tako povećava količinu cAMP, potiče sintezu i izlučivanje bjelančevine koja veže androgen.
Temperatura je vrlo važna za regulaciju spermatogeneze koja može teći samo na temperaturi
nižoj nego što je tjelesna od 37°C. Temperatura u testisu je oko 35°C i kontrolira je nekoliko
mehanizama. Svakui arteriju testisa obavija gusti splet vena (plexus pampiniformis) koji na
osnovi suprotnog strujanja tvori sustav za izmjenu topline.
Intersticij → važno mjesto gdje se proizvode androgeni. Kapilare testisa su fenestrirane i
omogućuju slobodan prolaz makromolekula. Tijekom puberteta pojavljuju se stanice koje
sadržavaju brojne kapljice masti – intersticijske (Leydigove) stanice koje imaju značajke
stanica koje izlučuju steroide – one proizvode testosteron koji je odgovoran za razvoj
sekundarnih spolnih svojstava. Testosteron sintetiziraju enzimi koji se nalaze na mitohondriju i
glatkom ER.
SPOLNI KANALI U TESTISU → tubuli recti (ravni kanalići), rete testis i ductuli efferentes
vode spermije i tekućinu iz sjemenskih kanalića u ductus epididymidis. Imaju oblik petlje koja se
s oba kraja povezuje rete testis pomoću kanalića – tubuli recti – izlijevaju se u rete testis koja se
nalazi u medijastinumu, zadebljanju tunike albugineje. Na rete testis nastavljaju se u glavi
epididimisa ductuli efferentes – 10-20, epitel im je sastavljen od skupine kubičnih stanica bez
trepetljika koje se izmjenjuju sa stanicama s trepetljikama koje trepere u smjeru epididimisa.
Ductuli efferentes se postepeno spajaju i tvore ductuli epididymidis u epididimisu.

ODVODNI SPOLNI KANALI → ductus epididymidis, sjemenovod i mokraćna cijev.

Ductus epididymidis je vrlo zavijena cijev koja s okolnim vezivnim tkivom i krvnim žilama čini
tijelo i rep epididimisa. Svojim peristaltičkim kontrakcijama pomažu pomicanje spermija duž
kanala te rahlim vezivnim tkivom bogatim krvnim kapilarama. Slobodna površina cilindričnih
stanica ima duge, razgranane, nepravilne mikrovile – stereocilije. Sjemenovod – ductus (vas
deferens) – ravna cijev s debelom mišićnom stijenkom koja se proteže od epididimisa do
prostatičkog dijela mokraćne cijevi u kojoj se prazni, ima uzak lumen i debeo sloj glatkog
mišićja. Ductus deferens tvori dio sjemenske vrpce koja još sadržava arteriju testisa, pleksus
pampiniformis i živce.
Prije nego što dosegne prostatu, ductus deferens se proširi tvoreći područje – ampulla – ulazi u
prostatu i otvara se u prostatički dio mokraćne cijevi. Dio kanala koji ulazi u prostatu – ductus
ejaculatoris.
PRIDRUŽENE SPOLNE ŽLIJEZDE → sjemenski mjehurići, prostata i bulbouretralne
žlijezde.
Sjemenski mjehurići – vesicula seminalis – dvije vrlo zavijene cijevi duge 15cm. Sadrži mnogo
sekretnih zrnaca koja imaju ultrastrukturne značajke stanica koje izlučuju bjelančevine, izlučuju
ljepljivi žućkasti sekret koji sadržava tvari za aktiviranje spermija kao što su fruktoza, citrat,
inozitol, prostaglandini. Izvor za energiju pokretanja spermija su ugljikohidrati – najviše
fruktoza.
Prostata je skup od 30 do 50 razgranjenih tubuloalveolarnih žlijezdi, kroz prostatu prolazi dio
mokraćne cijevi – prostatički dio uretre. Prostata sadržava 3 jasne zone – središnja zona – 25%
žlijezda, periferna zona – 70% žlijezda (tu nastaju karcinomi) i prijelazna zona – mjesto
odakle potječe većina benignih hiperlazija prostate. Žljezdani dijelovi prostate proizvode
prostatički sekreti pohranjuju ga sve dok se ne izbaci prilikom ejakulacije. U lumenu žlijezda
prostate često se nalaze malena, glikoproteinska, kuglasta tjelešca – prostatični kamenci
(corpora amylacea).
Bulbouretralne žlijezde (Cowperove žlijezde) – nalaze se proksimalno od membranskog dijela
mokraćne cijevi u koji se prazne, tubuloalveolarne žlijezde s jednoslojnim kubičnim epitelom
koji izlučuje sluz. Sekret im je svijetla sluz koja djeluje kao sredstvo za podmazivanje mokraćne
cijevi.

ZAVRŠNI DIO ČASA (oko 10 minuta): Ponoviti s učenicima obrađeno gradivo postavljanjem
pitanja