Na brdu Bedr, blizu grada Medine, 17. ramazana, 624.

godine dogodila se prva bitka u

historiji islama.

Muslimana je u toj historijskoj bitki bilo 314, a njihovih neprijatelja, idolopoklonika je bilo
oko 900.. Iako brojčano slabiji, muslimani su, predvođeni Muhammedom, a.s., vojno porazili
neprijatelje.

Kada se u Kurani-kerimu govori o ovoj bici, male grupe su označene pojmovima : “ezilleh”
što u slobodnom prijevodu znači “slab , nejak, malobrojan” ili ” “fietun
kalileltun”,”malobrojna skupina” , čime se između ostalih asocira i na ovu bitku, gdje je
malobrojna grupa porazila mnogobrojnu skupinu.

O toj pobjedi se u Kur'anu kaže

„Koliko je maloljudnih skupina koje su, voljom Božijom, ostvarile pobjedu nad
mnogoljudnim skupinama, jer je Bog uz strpljive.“

A u narednom ajeti Allah dž. š. jasno daje do znanja vjernicima da ih je pomogao onda kad su
bili slabi i nejaki , što upućuje na to da je Allahova pomoć uvijek tu, samo je treba tražiti i
zaslužiti, posebno onda kad je ta pomoć potrebna za očuvanje sjemena vjere i islama u
svakomvremenu i svakom prostoru .

“Allah vas je pomogao na Bedru, kada ste bili malobrojni, zato se Allaha bojte, da biste bili
zahvalni. (Alu-‘ Imrân, 12

Bitka na Bedru je inspiracija muslimanima i potvrda da brojčani odnos snaga nije presudan,
već iskrena vjera i to je znak da je snaga u jedinstvu muslimana.

Svaka generacija ima neki svoj Bedr, uključujući i važne poslove u zajednici koje treba riješiti
na kvalitetan način, ulažući maksimalne napore, kao što su borci na Bedru uložili maksimalne
napore da odbrane svoje živote. Da odbrane svoje pravo na postojanje, na slobodu vjere, na
život, imovinu. Svaka generacija mora maksimalno uložiti trud u zaštiti svoje zajednice, u
napretku, prosperitetu.

U tom smislu danas treba razumijevati Bedr, tu veličanstvenu pobjedu. To je i pobjeda nad
samim sobom. I post nam pomaže da se discipliniramo, da stavimo pod kontrolu naše snage,
porive, strasti. I to je zapravo taj Bedr koji se razumijeva u ovom vremenu, borba sa samim
sobom, sa svojim porivima. Sa svojim lošim navikama, osobinama, u cilju poboljšanja općeg
ambijenta življenja. Ramazan nam pomaže da ova naša situacija, ambijent, budu prozračni,
čisti. Pomaže nam da se družimo. To je smisao zajedničkih iftara, smisao mukabela, naših
namaza u džematu, teravija. Da se razmjenjuju mišljenja, stavovi, da se pomaže drugima, da
jačamo naš džemat, Islamsku zajednicu u cjelini.

Bedr je svjedočanstvo čovjekovih izazova i poteškoća kroz prostor kojim hodi, jer život jest
jednako problem, život jest jednako izazov, život je i patnja. Primarna zadaća ljudske
zajednice, džemata, jeste čuvanje Bedra i čuvanje vjere.

Za bedrovsku pobjedu potrebna je čvrsta vjera, odlučnost, disciplina, lični angažman i dova,
upravo onako kako je postupio Poslanik islama u noći Bedra obraćajući se Allahu kratkom ali
jezgrovitom dovom:

“Allahu moj! Podari mi obećanu pobjedu. Ako me neprijatelj pobijedi, zavladat će zabluda i
nasilje i neće više biti onih koji će islam čuvati.”

Zato, ako želimo više bedrovskih pobjeda vratimo 17. noć ramazana tamo gdje je u našoj
tradiciji i praksi pripadala, neka to bude ponovo noć naše pojačane brige za džemate u
dijaspori, za povratničke džemate.

Simbolički kazano, naš hod kroz dunjalučku bašču omeđen je bedrovskim pobjedama ili
uhudskim porazima.