Poruke bitke na Bedru

Nakon sto su muslimani prognani iz Mekke, zbog toga sto nisu mogli praktikovati svoju vjeru,
napustili su mjesto, neprijateljstvo mekkanskih politeista se povecavalo. Muslimani su u mekki
ostavili sva svoja dobra i ono sto su zivotom stjecali. Oni su u Medinu dosli goloruki. Oni su trazili
da kompenzuju, nadoknade nepravedno oduzetu imovinu, koju su zapposjeli njihovi zemljaci, koji
su ih odbili i protjerali zbog njihove vjere. Nepune 2 godine nakon iseljenja kad muslimani
stasavaju, Muhammed a.s. prima dojavu da je karavana iz Sirije na čelu sa jednim mekanskim
velikasem, Ebu-Sufjanom prolazi pokraj Medine do Meke, te je odmah počeo da sakuplja vojsku
koja je brojala 313 ljudiKaravan se približio Medini, a Ebu Sufjan je već čuo od prolaznika da
Muhamed sprema zasjedu, i oni su bili spremni sa svojom vojskom. Zeljeli su definitvno da se
obracunaju sa muslimanima.
Protivnička vojska je brojala 900 do 1000 ljudi među kojima su bili mnogi mekanski uglednici
koji su štitili svoje financijske interese. Neki su mislili da će to biti lagana vojna kampanja obzirom
na to da je muslimana mnogo manje. Mekanska vojska je oformila kamp u blizini doline Bedr.
Navodi se da je padala teška kiša dan prije što je otežalo i usporilo kretanje Mekanaca, obzirom
na to da su imali 100 konja i 700 kamila. Bitka je krenula slijedećeg dana i to na tradicionalni
način: prvaci obje vojske izlaze na dvoboj i onda krece bitka. Muslimani su pobijedili.

Poslanik a.s. je pozvao one koji su spremni na Bedr 624. godine ( 2. godine po hidzri, iseljenju
muslimana iz mekke u Medinu). To je bila prva bitka koju su iskusili muslimani protiv mekkanskih
politeista, prvi oruzani sukob. Islam je prvo bio defanzivan i tajan, pa kad je ojacao postao je
javan.To je doslo nakon sto je Allah dz.s. dozvolio muslimanima da se brane, jer im je prije, u
pocetku, bilo naredjeno samo trpljenje i ne uzvracanje. Odnosno na pocetku, zbog malog broja
nisu mogli ni uzvratiti. Kada je Muhammed a.s. pozvao, neki nisu bili spremni u tom trenutku i
nisu se odazvali. Poslanik a.s. je rekao bukvalno odmah, i ko je dosao odmah, on je i ucestvovao.
Krenulo ih je oko 313 ashaba, vjernika protiv nevjernicke vojske koja je brojala preko 1000 boraca.
Ova Poslanikova a. s. mobilizacija govori da uvijek treba biti spreman za dobro djelo. Misli se na
svaku akciju i apel za neki koristan projekat. Zasto?
Neke stvari su vremenski odredjene, veliko je dobro u njima, i ako ih izostavimo gubimo veliko
dobro. Cesto puta zbog nespremnosti i odugovlacenja budemo sprijeceni za neko dobro. I ne
budemo u prilici da uradimo kasnije nesto lijepo sto smo sebi zacrtali, a mogli smo to u nekom
ranijem trenutku bez problema. Nagrada ucesnicima Bedra je bila toliko velika, kad je jedan od
njih pocinio grijeh (slao pismo o muslimanskim planovima i polozajima i ponasao se izdajnicki
zbog rodbine na drugoj strani za koju se plasio), kad su ga drugi napali, Poslanik a.s. je u njegovu

1
odbranu rekao: a sta mislite je li Allah dz.s. za ucesnike Bedra rekao: zbog onoga tso ste uradili,
cinite sta hocete ja sam vam oprostio.
Slijedeca poruka Bedra je da smo zadovoljno sa Allahovom odredbom, kaderom. Mi nekad ne
znamo sta je dobro za nas. U Kur’anu se govori u jednoj suri da su muslimani zeljeli, prizeljkivali
onu drugu stvar, karavnu ( trgovacko dobro), a Allah vam je dao nesto drugo, pobjedu u sukobu
sa nevjernicima.
Sura Enfal ( Plijen) govori o ovom sukobu: I kada vam je Allah obećao da će vaša biti jedna od
dvije skupine – a vi ste više voljeli da vam padne šaka ona koja nije bila naoružana – Allah je htio
da riječima Svojim istinu utvrdi i nevjernike u korijenu istrijebi, (El-Enfal, 7.)

Allah je dao da svi pricaju kako je mala skupina vjernika pobijedila veliku skupinu od preko hiljadu
boraca. One koje Allah voli on ih zaposli za najbolja djela. Gledaj cime te Allah zaposlio u tvojoj
kuci, medju tvojim komsijama, medju tvojim rodjacima. Zato je Allah odabrao tu stotinu ashaba
za prvu bitku da njihova imena ostanu pouka za sve muslimane.
Slijedeca pouka je da sve sto radimo, nije bitno da li to ko zna ili vidi, da radimo radi i u ime Allaha
dz.s. i dovoljno je da Allah zna.
I poruka bi bila da svako od nas treba da ima svoj Bedr ( nasa odlucujuca bitka, najveca zrtva).
Koji je nas dobrinos nasem umetu, nasim komsijama? Sta bi to falilo u nasoj zajednici kad nas ne
bi vise bilo.