SENTINEL

Čuvarka crno-bijelih vrata

Sama
Sa dušom od zvijezda i blata
Oteta
Ostavljena
Slijepa
Negrljena
Bezumna
Bešumna
Samo srcem vidi
Grešnica bez srama
Leđima golim na mač
Grudima na rogove
Ide
Nema krvi ni vida
Ta bludnica bez stida
Vrata između pakla i raja čuva
Glasove bolne ne sluša
Ni vjetar jeze koji duva
Kroz vrata drhtava
Vrata bez škripe
Kožom se ježi
Od demona ne bježi
Stoji i čeka
Čuvarka ostavljena već pola vijeka
Zvijezde padaju
Ljudi se rađaju
Neljudi isto
Ona sve čuva
Česticu čistu
Kao kap na listu
Od nečiste tvari i poganih djela
Uradila je što treba
I što ne bi smjela
Ruku na tebe
Ruku na sebe
Oprost od višnjeg
Suzu od bližnjeg
Sentinel
Nevidljiva čuvarka Božjih vrata
Koja ćuti i čuva
Pogleda sleđenog
Bez treptaja oka
Misao prosta ili duboka
U meni se javi
Sentinel
Da li sam ja ti
Čuvarka
Zaštitnica
Predvodnica
 Robinjica
Pored očiju slepica
Ispruženih ruku
Koje ne prepoznaše
Ne dodirnuše jednu luku
Da li sam ja ti
Sa dušom od zvijezda i blata
Podupirem vrata
Između anđela i demona
Da li sam ja ti
Da li sam ja ona
Koja čuva hrabri i tješi
Reci mi
Razriješi.
 ŽENA PTICA

Ja sam nekada bila ptica

Tihih krila
Visokog leta
I ta sam ptica bila selica
Najvećih mora
Dalekog svijeta
Ptica bez pjesme
Ptica bez gnijezda
Mora da sam jurila zvijezde
Jer slobodna krila ištu prostranstvo
Daleko bićima
Daleko umu
Ta sam ptica bila ničija
Nemah ptiće
Ni svoju rijeku
Ni svoju šumu
Pticu slobodnu
Slobodnu srećnu
Srećnu veselu
Bog onda spusti
I dade mi tijelo
Ženski žar pusti
I glas mi dade
I pokret meni
 I imam sve što ptica nemaše
A sleduje mi
Kao ženi
Rukama razmičem kao da letim
Gnijezdo uplićem
Ko da se svetim nemirnoj ptici
Mom bivšem domu
Što ne proletje još koji let
Nego mi ostavi da plešem i volim
Ovo novo tijelo
Ovaj novi svijet.
 CVIJET

Na drugoj strani neba

Kamenu moj
Duše se uzglavlju spremaju
A mi za boj

Rečeno negda
Stijeno
Nezapisano
Da krv ista vrije i preliva
Od ljubavi i mržnja biva
Pa reci
Ako sam kriva
Ako sam natrunila vodu
Ako sam vranca bez sedla jahala
Ako sam nebu zvijezdu ukrala
Ako sam krišom ti rodila cvijet...

To dušu zove staro ognjište

I urlik zvijeri
I puste dveri
Nekad se junački znalo umrijet
A ja sam tebi rodila cvijet

Stijeno kamena
 Hladna i suva
Ni Sjever mrazni tebi ne duva
Ni suza da ti poškropi prsa
Ni mila riječ da ublaži pogled
Ni rukom da ti dodirnem čelo
A kamo li osjetim vrelo tijelo...

Usred pustinje
Bez vode i melema
Znam gledaće ga ko da je uklet
Ali ja tebi rodih cvijet.

MRTAV A ŽIV

Slomio bih ti čežnje

Udavio uzdahe tuđe
Oprao usne
Uprljao bedra
Srce živo iščupao
Pa ga dahom oživio
Oči ugasio
Svojim razgorio
 Kožu ti odrao s leđa
Svilom te stvorio novu
Kosu zapalio
Novu ti mrsio
Sve prste ti kršio
Pa ih ljubio
Stisnuo vrat da izgubiš dah
A onda ti grlo izvorio
Samo da shvatiš da moć si mi ti
Umesto svega
Mrcina bijedna u meni ćuti i gnji
Dok pluća me bole koliko te vole
Zbog tebe sam mrtav i živ.

LUČ

Mikro u meni
Makro na nebu
Luč vječna plamti i život daje
Za jedan uzdah
Za suzu jednu
Život se uzima il vjećno traje

Kaplja prečista do srca dođe

Cijeđena pepelom crnim i sivim
Koja sam crvena u ovom redu
Koja umirem i koja živim

Mikro u tebi
Makro na nebu
Vojske su časne izborile tebe
Pa mi se čini
Oprosti Bože
Da te gledam boljeg od sebe

Tajanstva tamna i zore bijele

Dva kraja istog ljudskoga puta
Samo su slamke mirisne luči
Zapalit i svijetliti smjele

Mikro u tebi
Mikro u meni
Prašina samo nas dvoje tvori
Ma mi se čini u ovoj noći
Sa Neba da nam nešto govori...