Professional Documents
Culture Documents
SEMNARSKI RAD
Mentor: Student:
Dr Miloje Ćetković Jasmina Obradović SB 9/18
Predrag Vasić SB 6/18
2
1. UVOD
Buka u životnoj sredini je oduvek predstavljala veoma važan problem sa kojim se
čovek suočavao i težio da njom upravlja i da je kontroliše. I u starom Rimu postojala su
pravila vezana za buku gvozdenih točkova dvokolica pri kretanju po kamenoj podlozi, čiji
je cilj bio sprečavanje remećenja sna i uznemiravanja stanovništva. U srednjovekovnoj
Evropi bilo je zabranjeno koristiti konjske kočije u noćniim satima da bi se obezbedio
miran san građana. [6] Danas smo svakim danom sve više svedoci da problem buke i njeni
štetni uticaji, prisutni u čovekovoj životnoj i radnoj sredini, postepeno dostižu kulminaciju.
To potvrđuje činjenica da oštećenja sluha bukom danas spadaju u najizraženije probleme
profesionalne patologije. Ako se tome dodaju i ostala tzv. neauditivna dejstva buke na
čovečji organizam, onda je jasno kolike su moguće posledice zagađenja naše sredine
bukom. Zbog toga je neophodno u značajnijoj meri multidisciplinarno delovanje nauke i
prakse na nalaženju načina za suzbijanje štetnih dejstava buke i mera kojima se čovek
može zaštititi od njih, odnosno koje će mu omogućiti neometano odvijanje svojih radnih,
društvenih, rekreativnih, stvaralačkih i drugih aktivnosti. Buka u životnoj sredini, ili kako
se veoma često zove – komunalna buka, definiše se kao buka koju stvaraju svi izvori buke
koji se javljaju u čovekovom okruženju, isključujući buku koja nastaje na radnom mestu u
industrijskim pogonima. Iako se već nekoliko decenija u svetu vodi uspešna borba za
zaštitu i unapređenje životne sredine, nema značajnije uočljivog umanjenja štetnog uticaja
buke na veliki broj stanovnika koji žive izloženi povećanoj buci, posebno u zemljama u
razvoju. [2] Institucije koje su zadužene da se bave problemima koji nastaju u životnoj
sredini veoma često smatraju da je rešavanje problema buke “luksuz” koji sebi mogu da
dozvole samo razvijene zemlje. Izloženost većim nivoima buke karakterističnija je za
zemlje u razvoju, upravo zbog njihovog odnosa prema aspektu buke. Planiranje korišćenja
određenog prostora ne vodeći računa o nivoima buke i neadekvatna gradnja stambenih
objekata u zonama gde je buka izražena povećava izloženost populacije buci. [6]
3
2. OPŠTI POJMOVI O BUCI
Buka je svaki neželjeni zvuk. Buku možemo definisati i kao pojavu neugodnih i
nepoželjnih akustičnih osećaja. U praksi, buka je zvuk različite jačine, zavisno od uslova ili
okolnosti u kojima se javlja i deluje. Ljudska percepcija na zvuk ekstremno je složena, tako
da su pokušaji opisivanja ljudske kvalitativne osetljivosti na zvučne nadražaje u
kvantitativnom ponašanju suočeni sa velikim problemima. Čovek u savremenim uslovima
življenja je permanentno okružen zvukom. Osnovna pretpostavka da se zvuk tretira kao
buka je da postoji subjekt bilo čovek ili životinja koji taj zvuk opaža i doživljava kao
neželjen ili neugodan, odnosno kome taj zvuk smeta. Na primer, zvuk koji generiše
saobraćaj u suštini nije buka u koliko u neposrednoj okolini saobraćajnice ne postoje
stambeni objekti ili stanište životinja. Iz aspekta fizike buka ima iste karakteristike kao
zvuk sastavljen od beskonačnog broja kontinualno raspoređenih frekfencijskih
komponenti, tj. predstavlja složen zvuk sa kontinualnim spektrom. Za izučavanje prostog i
do izvesnog stepena složenog zvuka sa linijskim spektrom nauka koristi teorijsku akustiku,
pa tek na osnovu tih saznanja i uz primenu eksperimentisanja i empirije izučavaju se
fenomeni složenog zvuka kontinualnog spektra. Da bi zvuk nastao potrebno je da postoje
ispunjena dva uslova i to: da postoji zvučni izvor i da se zvučni izvor nalazi u elastičnoj
sredini. Zvučni izvor predstavlja mehaničko oscilovanje nekog predmeta u elastičnoj
sredini. Elastičnost sredine karakteriše sposobnost molekula da mogu da osciluju oko svog
ravnotežnog položaja. Mehaničko oscilovanje zvučnog izvora oko sebe u elastičnoj sredini
stvara promenljivo fizičko stanje koje se manifestuje promenljivom gustinom,
promenljivim pritiskom i brzinom oscilovanja molekula elastične sredine. Značajno je
naglasiti da se ni za jednu veličinu koja karakteriše buku ne može utvrditi neka pravilna
periodičnost. Kada je buka u pitanju vrlo je važno uočiti razliku u osetljivosti ljudi za zvuk,
jer ta razlika može da bude izražena i značajna, tako da subjektivne ocene o tome da li je
nešto bučno ili nije moraju biti i proverene. Priliklom procenjivanja da li je neki zvuk buka
ili ne osnovno je da uspostavimo dozvoljenu jačinu buke pri kojoj nema ometanja u datim
uslovima. Poznato je da buka ugrožava čoveka i pri radu i pri odmoru. Znači, čovek
reaguje na buku bez obzira da li se on nalazi na radnom mestu, ili se odmara od posla, pri
čemu se svi vidovi ometanja kumuliraju i dopunjuju. Upravo ta okolnost čini problem buke
složenim i zahteva uspostavljanje odgovarajućih ekvivalentnih merila štetnosti buke tokom
celog dana. U urbanim sredinama, tj. svuda gde čovek živi i radi u zavisnosti od mesta u
kojem deluje razlikujemo: buku u radnoj sredini i buku u životnoj sredini. Problem buke u
životnoj sredini je znatno manje proučavan nego buka na radnom mjestu. [2]
3. KOMUNALNA BUKA
Ukupni nivo buke, predstavlja ukupni nivo neželjenog zvuka u datoj situaciji i u
datom trenutku, koji se po pravilu sastoji od zvuka iz više bliskih i dalekih izvora. Sama
ovakva definicija pretpostavlja da ukupni nivo može da se razlikuje od situacije do
situacije i od trenutka do trenutka. Kada se radi o buci u urbanoj sredini onda je za ukupni
nivo buke odomaćen termin (ukupni) nivo komunalne buke, nastao kao prevod engleskog
termina community noise level. Ovakav termin trebalo bi tumačiti kao buku komune –
zajednice, koju ona stvara svojim (najčešće uobičajenim) aktivnostima. U tom smislu pod
ovim terminom se podrazumeva buka u urbanoj sredini koja potiče od zajedničkog
4
življenja i aktivnosti uopšte. Komunalna buka može da bude unutrašnja i spoljašnja i može
da nastaje od spoljašnjih i od unutrašnjih izvora. Komunalana buka postoji u unutrašnjem i
spoljašnjem prostoru. Buka je kao fenomen različita od svih drugih elemenata zaštite
životne sredine. Komunalna buka je izrazito promenljiva veličina, a u gradskim sredinama
vrlo često potiče od saobraćaja kao dominantnog izvora, ali i od većih ili manjih lokalnih
izvora koji često mogu da se označe i kao specifični izvori. Određivanje buke specifičnog
izvora je nešto jednostavniji postupak nego što je to slučaju sa određivanjem ukupnog
nivoa buke. Sa druge strane, jedan broj specifičnih izvora treba i mora da bude uzet u obzir
kod određivanja komunalne buke. Prvenstveno se misli na veće industrijske pogone, radnje
zanatske i uslužne delatnosti i ugostiteljstva, kao i kućne sisteme i uređaje. Postoji grupa
specifičnih izvora koji treba da budu eliminisani i koji treba da se u postupku merenja i
ocene buke tretiraju kao smetnja, pa ih treba isključiti pri određivanju nivoa komunalne
buke. Kao primer bi mogao da se navede klimatizer pored mernog mesta ili ptica koja se
oglašava, pa razgovor prolaznika ili lavež pasa u neposrednoj blizini mernog mesta i sl.
Uticaj ovakvih izvora može da, zbog blizine mernom mestu, predstavlja znatnu smetnju
čak iako je njegova akustična snaga zračenja mala i čak beznačajna sa aspekta komunalne
buke za datu lokaciju, situaciju i vremenski trenutak. Komunalna buka može da se meri i
opiše preko različitih indikatora. Kada je u pitanju lokacija gde preovlađuje buka
saobraćaja uobičajeno je da se kao referentno vreme koristi 15 min, a pravilo kaže da je
neophodno praviti barem jedan petnaesominutni zapis u svakom satu. Svako kvalitetno
merenje, pak, sadržaće kontinualne petnaestominutne zapise ekvivalentnog nivoa (po 4
zapisa u svakom satu) i po potrebi prateće procentne nivoe. Na žalost, suprotno standardu
i Pravilniku, još uvek jedan broj ovlašćenih kuća redovna merenja komunalne buke po
gradovima u Srbiji obavlja po principu „3+2“, iako se radi o ukupnim nivoima koji su vrlo
promenljivi. Ovo je posledica postupka od davne 1974.g. kada je u Beogradu uspostavljena
metodologija merenja koja je kao takva bila pionirski korak, ali je kasnije unapređenjem
opreme izmenjena, a da jedan broj izvršioca merenja nije to uočio. Ovako odabrano
referentno vreme za dati merni interval od 15 min, predstavlja dobar kompromis za veći
broj situacija i lokacija. U suprotnom gube se bitne karakteristike pojave. [1]
5
Izvori buke u zatvorenom prostoru su:
kućni aparati,
ventilacioni sistemi i klima uređaji, trafostanice, pumpne stanice, i slično,
uređaji za muzičku reprodukciju,
žurke.
7
5. KAKVE ZDRAVSTVENE TEGOBE MOŽE IZAZVATI
BUKA ?
Čovek nema sposobnosti privikavanja na buku, a osetljivost na nju zavisiće od
karakteristika buke, individualnih karakteristika izložene osobe (stanje organa sluha,
životna dob, individualna osetljivost na buku), vrste i režima izloženosti (položaj osobe
prema izvoru buke, prisutnost ili neprisutnost buke u vreme odmora). U poslednje vreme
sve više pažnje se posvećuje buci nižeg intenziteta, koja ne oštećuje sluh, ali zato može
izazvati druge zdravstvene poremećaje. Nepovoljan uticaj buke na zdravlje može biti
direktan (oštećenje sluha) ili indirektan koji može izazivati umor, smanjenje radne
sposobnosti i ometanje sporazumevanja, koncentracije, odmora i sna, a tu su i određene
zdravstvene smetnje kao i pogoršanje postojećih. Izloženost intenzivnoj buci ima direktan
utiecaj na zdravlje i izaziva oštećenje sluha. Prag sluha zdrave osobe je od 0 –25 dB . Prva
faza oštećenja sluha naziva se i faza početne akustične traume, a javlja se u frekvencijskom
području od 4000 Hz. Uho se još ponaša kao zdravo, ali je prag nadražaja objektivno
povišen. Treba naglasti kako osoba nije svesna svog problema, jer je do gubitka sluha
došlo u frekvencijskom području višem od onog u kojem se odvija govorna komunikacija
(1000 – 3000 Hz). Samo se u ovoj fazi oštećenja sluha postiže kompletna sanacija i
potpuni oporavak organa sluha. Ne učini li se navedeno, oštećenje sluha prelazi u drugu
fazu, fazu nagluhosti i takve osobe imaju prag sluha između 29 i 93 decibela. Nagluhe
osobe imaju poremećaj komunikacije. Sve što je iznad 93 decibela (prag sluha) označava
se kao gluhoća. Ako je čovek izložen buci intenziteta 85 dB i više od toga, postoji
verovatnoća oštećenja sluha. Prag bola ljudskog uha nalazi se na intenzitetu od oko 140
dB. Dakle sve što je takvog ili sličnog intenziteta izaziva bol. Indirektno buka utiče na
vegetativni i endokrini sistem. Buka utiče i na psihomotoriku, a manifestuje se
razdražljivošću, dekoncentracijom, padom radnog učinka i porastom nesreća na radu. Buka
objektivno remeti i san. Za dobar san bilo bi poželjno da buka ne prelazi 30 dB. Dosta se
istražuje i uticaj buke na nervni, probavni i hormonski sistem što se može manifestovati
porastom krvnog pritiska, poremećajem u radu probavnih organa, naročito creva, suženjem
vidnog polja i endokrinološkim i metaboličkim poremećajima. Zdravstveni poremećaji su
zapravo fiziološki odgovor tela na stres. Buka može izazvati ubrzani rad srca, porast
krvnog pritiska, ubrzano disanje i znojenje. Reakcija može biti kratkotrajna, ali i hronična
kada se najčešće manifestuje kao nesanica, poremećaj apetita i depresija. Sumarno
govoreći, osoba razvija hronični umor, a njeno stanje neretko se kvalifikuje kao neuroza
izazvana bukom. Dugotrajna izloženost buci prometa intenziteta 60 – 70 dB može takođe
dovesti do navedenih zdravstvenih smetnji ili pogoršati postojeće bolesti: artritis, bronhitis,
…. Agresivno ponašanje javlja se tek kod buke iznad 80 dB. Postoje tvrdnje kako osobe
koje žive ili rade u bučnoj sredini imaju veći rizik da će pretrpeti srčani udar (infarkt).
Buka iz životne sredine poput one prouzrokovane gustim prometom, može rizik za infarkt
povećati 2 do 3 puta pokazalo je jedno istraživanje. U istraživanju u kojem je učestvovalo
4000 osoba utvrđeno je da prag iznad kojeg se javlja viši rizik za infarkt oznosi 60 dB.
Dobijeni rezultati pojašnjeni su uticajem buke na povišenje psihološkog stresa što dovodi
do fizioloških promena u organizmu.
8
Tabela 1 – Pojedine vrednosti intenziteta buke u životnoj sredini [7]
Prema nekim procenama u Evropi je 40% stanovništva izloženo buci drumskog
saobraćaja intenziteta iznad 55 dB tokom dana, a čak 20% je izloženo jačini buke koja
prelazi 65dB. Te jačine buke smatraju se nedopustivim za dugotrajnu izloženost
stanovništva. [3]
10
7. MERE UPRAVLJANJA BUKOM
1. Zakonske mere
2. Inženjerske mere
3. Edukacija i informisanje
11
Slika 4 – Edukacija i informisanje [6]
12
propisivanje graničnih vrednosti buke u životnoj sredini za različite izvore
buke,
kontrolisana proizvodnja, promet i upotreba izvora buke,
akustično zoniranje i definisanje tihih zona,
izrada strateških karata buka,
izrada akcionih planova,
merenje i ocena buke u životnoj sredini,
procena štetnih efekata buke na zdravnje ljudi i životnu sredinu,
informisanje javnosti o buci i njenim štetnih efekata.
Zakon se odnosi na buku kojoj su ljudi izloženi u:
naseljenim i urbanizovanim zonama (aglomeracijama),
javnim parkovima i drugim tihim zonama,
tihim zonama van naseljenih mesta,
blizu stambenih objekata, škola, bolnica i drugih objekata koji su “osetljivi”
na buku.
Zakon se ne odnosi na buku:
na radnom mestu,
u prevoznim sredstvima,
od vojnih aktivnosti,
od aktivnosti na zaštiti od elementarnih nepogoda, prirodnih i drugih udesa,
od aktivnosti u domaćinstvu,
suseda,
kojoj su izloženi oni koji je i stvaraju.
13
Tabela 3 - Granične vrednosti indikaora buke za otvoren prostor [6]
14
9. ZAKLJUČAK
Svaka poslednja sreda u aprilu je dan posvećen edukaciji o uticaju buke na zdravlje
stanovnika. Centar za sluh i komunikaciju započeo je 1996. godine globalnu kampanju
podizanja svesti ljudi o štetnosti buke na zdravlje. Buka u životnoj sredini jeste neželjeni
ili štetan zvuk, dok štetni efekti predstavljaju negativan uticaj buke na zdravlje ljudi. Kako
bi se izvršila edukacija ljudi, širom planete organizuju se razne radionice podizanja svesti.
Svetska zdravstvena organizacija (WHO) je nakon dugogodišnjih analiza objavila Izveštaj
pod nazivom "Teret bolesti izazvan bukom u životnoj sredini" u kome je dokumentovano
da buka izaziva stres, ometa osnovne aktivnosti poput sna, odmora, rada ili učenja. Duže
izlaganje može izazvati ozbiljna oboljenja kao što su hipertenzija i kardiovaskularne
bolesti, čak i preuranjenu smrt. Evropska agencija za životnu sredinu je pored godišnje
analize prikupljenih podataka o zagađenju bukom. 2011. godine ustanovila nagradu za
inovaciju, kampanju ili ceremoniju čiji je cilj podizanje svasti štetnosti buke. Imajući u
vidu ove činjenice, svako od nas bi mogao da doprinese smanjenju emisije buke
prilagođavanjem brzne automobile zoni kroz koju se vozi ili pak upotrebom usluga javnog
prevoza, bicikla, korišćenje kućnih uređaja sa A klasom po pitanju zvuka koji emituje,
šetnjom po parkovima ili drugim oazama mira. Usklađivanjem naših potreba sa prirodom
možemo da smanjimo buku i sačuvamo naše zdravlje.
15
10.LITERATURA
[1] http://2010.telfor.rs/files/radovi/TELFOR2010_09_34.pdf
[2] http://www.cqm.rs/2009/pdf/4/25.pdf
[3]http://www.crkvenazvona.com/download/
buka_okolisa_javnozdravstveni_problem.pdf
[4] http://www.seminarski-diplomski.co.rs/MEDICINA/Uticaj-buke-na-coveka.html?
fbclid=IwAR0U5_BMbhtsHzqEwFkZsbez5lwYL0ehGJ6YCcWfXbmXNcTCIoGW996n
9JQ
[5]http://www.sepa.gov.rs/index.php?
menu=212&id=200012&akcija=ShowXlinked&fbclid=IwAR094pt80kzsG6JPAsH8q9q2
yFOjkt-iSlCYKdxeDYr7nk5PujDhou5JSQA
[6] http://www.znrfak.ni.ac.rs/SERBIAN/010-STUDIJE/MAS/PREDMETI/IZZS/I
%20GODINA/110-BUKA%20U%20ZIVOTNOJ%20SREDINI/PREDAVANJA/
2017/7.%20Buka%20u%20zivotnoj%20sredini.pdf
[7]https://www.google.com/search?
q=vrednosti+nivoa+buke+u+zivotnoj+sredini&source=lnms&tbm=isch&sa=X&ved=0ah
UKEwj4rcbDyobhAhUvtosKHZcpCr4Q_AUIDigB&biw=1366&bih=657#imgrc=5TWW
hE9cNqoLRM:
16