U Mostaru, svibanj 2020.

godine

Biologija
Priprema za prijemni ispit
u Mostaru

Darija Ćavar
Antonio Udundžić
Sadržaj

0. ORGANSKE MOLEKULE.................................................3
1. LIPIDI...............................................................................4
2. UGLJIKOHIDRATI............................................................5
2.1 Monosaharidi................................................................................5
2.2 Oligosaharidi................................................................................5
2.3 Polisaharidi...................................................................................5
3. PROTEINI.........................................................................6
3.1 Enzimi..........................................................................................6
4. NUKLEINSKE KISELINE...................................................7
4.1 Replikacija DNA............................................................................7
5. VODA................................................................................8
6. OTKRIĆE I METODE PROUČAVANJA STANICA................9
6.1 Metode..........................................................................................9
7. EUKARIOTSKA STANICA.................................................11
7.1 Životinjska...................................................................................11
7.2 Biljna...........................................................................................12
8. PROTOK TVARI KROZ STANIČNU MEMBRANU..............13
8.1 prijenos tvari...............................................................................13
8.1.1 PASIVNI PRIJENOS....................................................................13
8.1.2 AKTIVNI PRIJENOS...................................................................13
9. VIRUSI............................................................................. 14
10. SISTEMATIKA ŽIVOG SVIJETA.......................................15
11. BAKTERIJE.....................................................................16
11.1 Cijanobakterije............................................................................17
12. ZAMETNI LISTIĆI............................................................18
13. KRV.................................................................................19
14. KRVOŽILNI SUSTAV (i srce)............................................21
15. DIŠNI SUSTAV.................................................................23
1
16. IMUNOSNI SUSTAV........................................................25
17. PROBAVNI SUSTAV........................................................27
18. METABOLIČKI SUSTAV..................................................29
18.1 Metabolizam ugljikohidrata........................................................29
18.2 Metabolizam masti......................................................................30
18.3 Metabolizam proteina.................................................................30
19. MOKRAĆNI SUSTAV.......................................................31
20. POKROVNI SUSTAV.......................................................33
21. SUSTAV ORGANA ZA POKRETANJE.............................35
21.1 Kosti............................................................................................35
21.2 Hrskavice....................................................................................36
21.3 Mišići..........................................................................................36
22. SUSTAV ORGANA S UNUTARNJIM IZLUČIVANJEM....38
22.1 Hipofiza......................................................................................38
22.2 Štitna..........................................................................................39
22.3 Doštitne......................................................................................39
22.4 Prsna...........................................................................................39
22.5 Nadbubrežne...............................................................................39
22.6 Gušterača....................................................................................39
22.7 Spolne.........................................................................................40
23. ŽIVČANI SUSTAV............................................................41

2
 0. ORGANSKE MOLEKULE
Razlika između organskih i anorganskih molekula je što organske molekule uvijek sadrže ugljik!

anorganske tvari: voda, soli, kiseline, alkoholi...

organske tvari: ugljikohidrati, lipidi, bjelančevine, nukleinske kiseline

3
1. LIPIDI

Zajednička svojstva lipida, netopljivost u vodi

Lipidi uključuju velik broj različitih molekula koje se otapaju u organskim otapalima. Zbog
nepolarnih veza C – C i C – H NISU topivi u vodi. Lipidi se u vodi rasprše u sitne kapljice
stvarajući emulziju.

Osnovne biološke uloge lipida su:

 Pohranjivanje energije
 Izgradnja bioloških membrana
 Prijenos signala među stanicama

MASTI i ULJA su po kemijskom sastavu TRIGLICERIDI, a glavna im je uloga pohranjivanje

energije (trovalentni alkohol glicerol i tri vise masne kiseline)

FOSFOLIPIDI – izgrađuju stanične membrane svih živih bića (glicerol+dvije vise masne
kiseline+fosfatna skupina)

STEROIDI – stanične membrane životinjskih stanica i stanica čovjeka sadrže steroid ; manje C
atoma od ostalih lipida; KOLESTEROL → ishodišna molekula za sintezu spolnih hormona
(estrogena, progesterona i testosterona), hormona nadbubrežnih žlijezda (kortizola i aldosterona) i
vitamina A, D i E

VOSAK – jednovalentni alkohol glicerol + 1 visa masna kiselina

4
 2. UGLJIKOHIDRATI

Podjela ugljikohidrata

2.1 Monosaharidi
MONOSAHARDIDI ili jednostavni šećeri koji mogu biti izgrađeni od tri (trioze), pet
(pentoze) ili šest (heksoze) međusobno povezanih atoma ugljika. MONOSAHARIDI se dijele na
PENTOZE (riboza i deoksiriboza → ulaze u sastav nukelinskih kiselina), HEKSOZE (GLUKOZA
→ najvažniji izvor energije za živi svijet, nastaje u biljkama kao produkt fotosinteze, a u
životinjskom organizmu nalazi se kao krvni šećer. Organizmi iz glukoze oslobađaju energiju
kroz proces staničnog disanja ili biološke oksidacije, ima sladak okus, lako topljiva u vodi.
FRUKTOZA → vrlo sladak šećer, topljiv u vodi, nalazi se u voću → voćni šećer. Galaktoza se
nalazi u mlijeku sisavaca)

2.2 Oligosaharidi
OLIGOSAHARIDI ili složeni šećeri koji su izgrađeni od dviju do deset molekula
monosaharida. Najznačajniji oligosaharidi su disaharidi (nastaju spajanjem dviju molekula
monosaharida kovalentnom vezom → GLIKOZIDNA VEZA, a izdvaja se molekula vode. Npr.
SAHAROZA – sastoji se od glukoze i fruktoze, nalazi se ušećernoj trsci i repi. LAKTOZA –
sastoji se od glukoze i galaktoze i nalazi se u mlijeku. Maltoza se sastoji od dvije molekule
glukoze i često se naziva slad.

2.3 Polisaharidi
POLISAHARIDI ili složeni šećeri kod kojih je više od deset molekula monosaharida
povezano u duge polimerne lance. POLISAHARIDI su STRUKTURNI (hitin → strukturni
polisaharid, polimer glukoze koji sadrži aminoskupinu, ne otapa se u vodi, nije probavljiv,
glavni je sastojak oklopa člankonožaca i staničnih stijenki hifa nekih gljiva, ima potpornu i
zaštitnu ulogu jer je otporan na vanjske utjecaje. celuloza→ strukturni polisaharid, polimer
glukoze, izgrađuje staničnu stijenku biljnih stanica i hife nekih gljiva što im daje čvrstoću. Ima
široku primjenu u svakodnevnom životu → pamučna vlakna, drveni namještaj, papir)
REZERVNI (škrob →građen od molekula glukoze koje tvore spiralne lance, ima ulogu pričuvne
hrane usjemenkama: pšenice, kukuruza, riže.... Velike količine skroba pohranjenog u škrobnim
zrncima nalazi se u gomoljima krumpira, jako važan u prehrani. glikogen →rezervni
polisaharid kod čovjeka i životinja, pohranjuje se u jetri i mišićima. Kada je tijelu potrebna
energije glikogen se razgrađuje do glukoze)

5
 3. PROTEINI

Proteini (bjelančevine) su izgrađene od aminokiselina. Svaka aminokiselina sadrži karboksilnu

skupinu –COOH, aminoskupinu NH2 i R-skupinu ili aminokiselinski ogranak. R – skupina
specifična je za pojedinu aminokiselinu i može biti različite veličine i kemijske strukture (npr. kod
glicina ogranak je vodikov atom, a kod alanina metilna skupina). Aminokiseline se međusobno
vezuju peptidnim vezama u polipeptidne lance. Peptidna veza nastaje između karboksilne skupine
jedne aminokiseline i aminoskupine druge aminokiseline, a izdvaja se molekula vode. Postoji 20
razl aminokiselina koje se razl. raspoređuju, a o tome ovisi struktura i uloga proteina.

Postoje razl vrste proteina: antitijela(obrana organizma), kolagen(izgradjuje vezivno tivo i

hrskavicu), aktin i miozin (misicna gradja), keratin(nokti, kosa, perje...), hormoni i enzimi.

3.1 Enzimi

Bez aktivnosti enzima većina kemijskih reakcija u biološkom sustavu ne bi se odvijala, ili bi bila
toliko spora da se ne bi mogla odviti u uvjetima u kojima se odvija život. Za život stanice potrebno
je brzo odvijanje kemijskih reakcija – to je svojstvo enzima: ubrzavaju kemijske reakcije više od
milijun puta, pritom se ne troše niti mijenjaju svoja kemijska svojstva. Veliku važnosti imaju u
razgradnji hrane u probavnom sustavu (ptijalin, pepsin, polipeptidaza, dipeptidaza), pri replikaciji
DNA i dr.
Enzimi ili biokatalizatori su proteini bez čije se aktivnosti većina kemijskih reakcija u biološkom
sustavu ne bi odvijala dovoljno brzo za postojanje života. Posebnost djelovanja enzima očituje se u
njihovoj specifičnosti, odnosno djeluju samo na određenu vrstu tvari. Lipaze samo na lipide,
amilaze samo na ugljikohidrate, peptidaze na proteine (nazivi enzima tvore se tako da se korijenu
naziva koji govori o njegovu djelovanju doda nastavak –aza). Tvar na koju enzim djeluje naziva se
SUPSTRAT. Mjesto na enzimu na koje se veže supstrat jest AKTIVNO MJESTO. Međudjelovanje
enzima može se objasniti na principu ključ–brava u kojem supstrat oblikom odgovara obliku
aktivnog mjesta na enzimu. Vezivanje supstrata na aktivno mjesto → PRIJELAZNO RAZDOBLJE.
Enzimi ubrzavaju kemijske reakcije sniženjem energije aktivacije molekula. Energija aktivacije je
količina energije potrebna molekulama za stupanje u kemijske reakcije. Sniženjem energije
aktivacije molekule brže stupaju u kemijske reakcije. Na aktivnost djeluju ph, temp(37) i
koncentracija supstrata. Pojam DENATURACIJE

6
4. NUKLEINSKE KISELINE

Nukleinske kiseline su složeni polimeri, tj. izgrađeni su od monomernih jedinica NUKLEOTIDA.

Nukleinske kiseline pohranjuju i prenose informacije unutar stanice. Razlikujemo DNA
(deoksiribonukleinska kiselina) i RNA (ribonukleinska kiselina). Nukleotidi, koji izgrađuju
nukleinske kiseline, sadrže: FOSFATNU SKUPINU, ŠEĆER PENTOZU (deoksiriboza/riboza),
DUŠIČNU BAZU (prstenasta molekula koja sadrži dušik )

O dušičnoj bazi ovisi

vrsta nukleotida, pa
imamo 4 vrste
(A,T,C,G)

Dušične baze – purinske(adenin, gvanin dva prstena) i pirimidinske (timin, citozin, uracil
jedan prsten). Molekula DNA izgrađena je od dvaju dugačkih lanaca → POLINUKLEOTIDNI
LANCI (taj lanac grade nukleotidi koji se vezuju preko šećera i fosfata). Dva polinukleotidna lanca
međusobno se vezuju VODIKOVIM vezama koje se uspostavljaju između komplementarnih baza.
Komplementarne baze su adenin-timin te gvanin–citozin u molekuli DNA dok se u molekuli RNA
umjesto timina pojavljuje uracil koji je komplementaran adeninu, dakle adenin-uracil u molekuli
RNA. DNA se nalazi u jezgri, mitohondrijima i kloroplastima; RNA manjim dijelom u jezgi, većim
u citoplazmi.

RNA dijelimo na mRNA(glasnička - iz jezgre izlazi u citoplazmu na ribosome s uputom za sintezu

proteina), tRNA(transportna - kroz citoplazmu prenosi odgovarajuće aminokisleine do glasničke
RNA na ribosomu) i rRNA(ribosomska – gradi ribosome).

4.1 Replikacija DNA

Molekula DNA ima sposobnost samoumnožavanja ili autoreplikacije → stvaranje vlasitith kopija.
Replikacija je semikonzervativna, što znači da jedan polinukleotidni lanac služi kao „kalup“ za
sintezu drugog lanca. Tako nastaju dvije molekule DNA od kojih svaka ima jedan stari i jedan novi
(novosintetizirani) lanac. Replikacija se odvija uz prisustvo raznih enzima. Npr. enzim DNA
polimeraza katalizira komplementarno povezivanje nukleotida novog i roditeljskog (starog) lanca,
a enzim koji razdvaja lance helikaza.

7
5. VODA
 Najprisutnija tvar u prirodi – ¾ Zemljine površine
 Prvi organizmi nastali u vodi – kolijevka života
 Visoko vrelište, nisko ledište
 pH=7 - neutralan
 Polarna molekula, dipol - na jednom kraju molekule nalazi se slab negativan naboj, a na
drugom kraju slab pozitivan naboj vodikove veze
 Kohezija–povezivanje istovrsnih molekula
 Adhezija –povezivanje s molekulama drugih tvari
 Kapilarnost – posljedica adhezije i kohezije → kretanje tekućine protiv sile teže kroz uzak
prostor kapilare (npr. kretanje vode kroz kapilarni sustav provodnih žila biljaka)
 Površinska napetost – na granici sa zrakom molekule vode stvaraju tanku elastičnu opnu ili
„mrežicu“ koja kukcima omogućuje hodanje po vodenim površinama ili plutanje lista po
površini vode.
 Velik toplinski kapacitet – Toplinski kapacitet je količina topline koje treba primiti 1 kg tvari
da bi mu se tempreatura povisila za 1 °C. Tvari s malim toplinskim kapacitetom brzo se
zagriju već kod kratkog izlaganja toplini, dok tvari s velikim toplinskim kapacitetom treba
dugo izlagati toplini da bi se temperatura tek malo povisila
 Visoka toplina isparavanja - voda na isparavanje troši mnogo energije, zato se isparavanjem
organizam hladi (drveće putem lišća, čovjek se znoji…)
 Anomalija vode – Ispod 0 °C voda prelazi iz tekućeg u čvrsto stanje – led. U ledu su
molekule vode razmaknute (led je „šupljikav“ i male gustoće). Led je zato lakši od vode i
pliva na njenoj površini→anomalija vode (gustoća vode najveća je pri 4 °C).
 Dobro otapalo (prvo dolazi do disocijacije kristala na ione, a onda molekule vode okruzuju
ione)
 Hidrofilne(tvari koje vole vodu – polarne molekule koje se otapaju u vodi) i
hidrofobne(tvari koje se „boje“ vode – nepolarne molekule koje se ne otapaju u vodi)

8
 6. OTKRIĆE I METODE PROUČAVANJA STANICA
 Robert Hook – upotrijebio naziv stanica (cellula), proučavao mrtve stanice pluta
 Van Leeuwenhoek – živa stanica, male životinje u vodi
 Schleiden i Schwann - stanična teorija – sva su živa bića građena od stanica i te stanice se
samostalno razmnožavaju
 Stanica - osnovna gradivna i funkcionalna jedinica svih živih bića (najmanja – E. Coli,
najveća – žumanjak)
 Stanice dijelimo na prokariotske (bez prave jezgre, npr. bakterije) i eukariotske

6.1 Metode

 mikroskopiranje

Mikroskop može biti svjetlosni i elektronski (umjesto vidljive svjetlosti i optičkih leća koristi zraku
elektrona koju usmjerava fokusirajući elektromagnetko polje (transmisijski elektronski mikroskop
– TEM, skenirajući elektronski mikroskop – SEM)). Mikroskopi imaju stalak koji se nalazi na
čvrstom podnožju. Jednostavniji mikroskopi imaju zrcalo pomoću kojega usmjeravamo snop
svjetlosti na predmet promatranja. Noviji imaju ugrađenu rasvjetu. Na stalku se nalazi stolić
mikroskopa → na njega postavljamo predmet promatranja. Ispod stolića je kondenzor → sustav
leća s ulogom boljeg osvjetljenja. Pomoću iris-zaslona prilagođavamo jačinu osvjetljenja. Objektivi
(stvara povećanu sliku predmeta) su pričvršćeni na nosaču objektiva ili revolveru. Gornji dio
mikroskopa je tubus, na čijem se kraju nalazi okular → dodatno povećava sliku predmeta. Pomoću
makrovijka možemo grublje, a pomoću mikrovijka finije izoštriti sliku.

 Stanično frakcioniranje

Postupak odjeljivanja dijelova stanice (ogranela) nizom centrifugiranja jednim za drugim, tako što
veći ograneli ostanu kao talog.

 Autoradiografija

Ugradnjom radioizotopa (izotopi elemenata koji imaju nestabilne jezgre) u neku molekulu može se
pratiti, na osnovi zračenja, njegov put po stanici.

 Kultura stanica

Metoda nasljeđivanja stanica mnogost. organizma; uzgoj stanica u posudama(sterilne posude s

hranjivom podlogom), izvan organizma.

9
  Protočna citometrija

Protočna citometrija je metoda pomoću koje se određuju broj, veličina i oblik stanica, prisutnost
staničnih pigmenata ili različite faze staničnog ciklusa. Zasniva se na protoku pojedinačnih stanica
u odgovarajućoj otopini kroz tanku kapilaru uz koje su postavljeni izvor laserske zrake i detektor.
Ova metoda ne uništava stanice i omogućuje njihovu daljnu uporabu.

 Računala (za istraživanja)

10
7. EUKARIOTSKA STANICA
 Ima oblikovanu jezgru, odvojenu od ostatka stanice
 Ima prave organele odvojene membranom o citoplazme
 Velika količina vode – biljna(90%) i živ (50%)
 Podjela na biljnu i životinjsku stanicu znatne razlike

7.1 Životinjska

 u pravilu manja
 JEZGRA – nepravilan, kuglasti ublik, najveći organel u živ. stanici, središte stanice; prvi je
opisao Robert Brown; nosi DNA koja s proteinima gradi kromosome; obavijena s dvije
membrane; površina hrapava zbog pora kroz koje izlaze RNA, a ulaze proteini; u njoj se
sintetizira RNA
 JEZGRICA – sintetizira ribosomsku RNA
 STANIČNA MEMBRANA – odjeljuje sadržaj stanice od okoline; omogućava komunikaciju
među stanicama; polupropusna i selektivno propusna
 MITOHONDRIJI - Valjkasti organeli obavijeni dvostrukom membranom. Vanjaska
membrana → glatka i manje površine od unutarnje membrane (ona je nabrana). Ti nabori
su KRISTE → dijele mitohondrija na dva dijela: MATRIKS i MEĐUMEMBRANSKI
PROSTOR. U matriksu → DNA, RNA i ribosomi (sintetiziraju mali broj proteina) Uloga -
proces staničnog disanja (biološke oksidacije) – tako stanica dolazi do potrebne energije
 RIBOSOMI - nemaju membranu, izgrađeni od ribosomske RNA (rRNA) i većeg broja
proteina; mogu biti sami, u skupinama – poliribosomi ili vezani za ER
 CENTRIOLI - valjkasta tijela – ima ih samo u životinjskoj stanici; uvijek su u paru i to
okomito postavljeni jedan na drugog te čine CENTROSOM; sudjeluju u stvaranju
mikrotubula koji oblikuju diobeno vreteno, sudjeluju u stvaranju struktura za pokretanje
 ENDOPLAZMATSKI RETIKULUM – povezan s jezgrinom ovojnicom; sustav kanalića,
nabora i šupljina; dva – hrapavi( s ribosomima – sinteza proteina) i glatki (sinteza
fosfolipida, steroida i masnih kiselina); u testisima stvara testosteron
 GOLGIJEVO TIJELO - nakupina membranskih većica u stanici. Jedna se strana nakupine
vezuje uz glatki ER, a druga je smještena uz staničnu membranu. Ovaj organel prima
mjehuriće s glikoproteinima i lipidima koji stižu iz glatkog ER-a i sakuplja u cisternama
(membranske vrećice)→ tu se obrađuju i razvrstavaju pristigle molekule i opet pakiraju u
mjehuriće koji se oslobađaju na rubovima cisterne. Mjehurući ili prenose sadržaj u
izvanstanični prostor ili ostaju kao lizosomi ili peroksisomi
11
 LIZOSOMI – stanični čistači; nasali u Golgijevom tijelu; razlažu i uklanjaju stare i oštećene
dijelove stanice, mogu uzrokovat i staničnu smrt – razaraju cijelu stanicu
 PEROKSISOMI – mjehurići nastali u Golgijevom tijelu koji sadrže enzime za oksidaciju
malih org. molekula
 CITOPLAZMA – tekućina u koju su uronjeni stanični organeli; koloidan sustav

7.2 Biljna

 Ima sve što i životinjska (osim centriola) i još:

 STANIČNA STIJENKA – od celuloze, obavija membranu, daje čvrsoću, oblik i zaštitu;
ograničava prijenos tvari kroz membranu
 VAKUOLA – vodena otopina ispunjena ugljikohidratima, mineralima, pigmentima i toksične
tvari - štite od biljojeda; pigmenti za boju biljke; regulira st. tlak – turgor
 KLOROPLASTI – velike organele; pretvorba sunceve energije u kemijsku – fotosin.;
dvoslojna membrana obavija stromu u kojoj su enzimi, ugljikohidrati, DNA, RNA, ribosomi i
tilakoidi - membranske vrećice na čijoj se površini nalazi klorofil ili zeleni pigment važan za
fotosintezu, ako su u nakupinama cine granum
 LEUKOPLASTI – bez pigmenta; spremište škroba u korijenu
 AMILOPLASTI - jako veliki leukoplasti s pohranjenim škrobom (amiloza)
 KROMOPLASTI – pigmenti raznih boja – žute (ksantofil), crvene (likopen), narančaste
(karoten) → boja cvijeća, plodova

12
8. PROTOK TVARI KROZ STANIČNU MEMBRANU
 Odjeljuje sadržaj stanice od okoline
 Selektivno propusna i polupropusna – otrovne tvari van stanice, voda i korisne tvari unutar
 Komunikacija izmedju stanica
 Gradja – dvosloj fosfolipida – saznali jer su vidjeli da lakše prolaze tvari koje su topive u
lipidima (hidrofilna glavica vani, hidrofobni repić unutra – amfipatske molekule); djelomično
fluidna/tekuća jer veze među molekulama nisu jake; proteini na površini ili uronjeni u
fosfolipidni dvosloj;
 membrane životnjskih stanica relativno su stabilne i čvrste, upravo zato što kolesterol na
membrani ograničava kretanje fosfolipida

8.1 prijenos tvari

8.1.1 PASIVNI PRIJENOS
 DIFUZIJA – gibanje molekula u raspoloživom prostoru s područja veće konc. u područje
manje; brža ako je veća razlika u konc i viša temp.
 JEDNOSTAVNA DIFUZIJA – tvari male mase topive u lipidima (O, CO2, N, alkoholi,
ugljikovodici)
 OLAKŠANA DIFUZIJA – hidrofilne i polarne molekule bez naboja prolaze pomoću
prijenosnih proteina koji vežu molekulu s jedne strane i prenose je na drugu( glukoza,
galaktoza, aminokiseline)
 OSMOZA – prijenos vode; smjer određen razlikom koncentracije otopljenih tvari koja
pokreće osmozu; hiper/hipo/izotonične otopine ( prijenos iz hipo hiper)

8.1.2 AKTIVNI PRIJENOS

 Uz utrošak energije, s mjesta manje konc. na mjesto veće konc., tako stanica održava
kontrolu iona (Na/K crpka Na iz st, K u stanicu)
 Endo- i egzocitoza za čestice, mikroorg, velike molekule koje ne mogu proći kroz
biomembranu
 ENDOCITOZA – fagocitoza (fagos nožicama obuhvati česticu, proguta je i prenese; u
citoplazmi se spaja s lizosomom koji enzimima razgradi bakteriju; služi kao obrana
organizma od patogenih organizama i starih, oštećenih dijelova stanice ) i
pinocitoza( tekućina, mjehurić pinosom)
 EGZOCITOZA – izbacivanje štetnih tvari u izvanstanični prostor

13
9. VIRUSI
 Biološke infektivne čestice, obligatni(obvezatni) paraziti
 nemaju staničnu građu, nemaju metabolizam, ne odgovaraju na podražaje, kristaliziraju
(što je obilježje kemijskih spojeva, a ne žive tvari), razmnožavaju se
 najčešći uzročnici bolesti
 submikroskopska veličina <0,2 mikrometra
 Dmitrij Ivanovski zaključio - mozaička bolest duhana – uzročnici nisu bakerije
 Stanly zaključio da je kemijska tvar jer se kristalizira
 Pravilna geometrijska molekularna struktura
 Građa – kapsida ( vanjska ovojnica od proteina, kod nekih je kapsida okružena omotačem
od lipida i glikoproteina); u unutrašnjosti se nalazi tekućina matriks, a u njoj nukleinska
kiselina (DNA ili RNA, češće RNA) virusi = nukleoproteini; neki imaju enzime za
umnožavanje n.k.
 Građa bakeriofaga - molekula nukleinske kiseline sklupčana je unutar proteinskog omotača
koji ima oblik poliedra, a na tu "glavu" nadovezuje se proteinski "rep" koji završava
pločicom s repnim nitima pomoću kojih se pričvrsti na površinu bakterije
 Podjela prema: DOMADARU (bakterijski, humani, biljni, životinjski), GRAĐI ( jednostavni
s 1 vrstom proteina i složeni s više vrsta proteina), OBLIKU KAPSIDE (helikalni – spiralni i
poliedarski) i TIPU NUKL. KISELINE (DNA ili RNA)
 Umnožavanje – samo u živoj stanici domadara
Prvo se prihvati za površinu stanice domadara – adsorpcija; prodire u stanicu – penetracija;
umnoži se – replikacija; sazriju novi virusi – maturacija  i sve to je aktivni dio kada se
stanica domadara raspada i izlaze virioni tj. LITIČKI CIKLUS
 Kada je virus u neaktivnom stanju  LIZOGENI CIKLUS
 Provirusi – npr. herpes, godinama u organizmu u pritajenom stanju
 Virusne bolesti ljudi i životinja su: prehlada, gripa, bjesnoća, AIDS (sindrom stečenog
nedostatka imuniteta), ospice, vodene kozice, zaušnjaci (mumps), herpes, dječja paraliza,
hepatitis (upala jetre)...

14
10. SISTEMATIKA ŽIVOG SVIJETA
 Evolucija – proces u kojemu se naslijeđene osobine unutar populacije mijenjaju kroz
generacije
 Biološka raznolikost/ biodiverzitet – raznolikost svih organizama na svim razinama od
populacije do ekosustava
 Aristotel prije 2400 god. podijelio svijet na biljke (prema stavljici) i životinje (tlo, voda,
zrak)
 Carl von Linne – binarna nomenklatura, dvoimeno nazivlje (rod, vrsta, ime znanstvenika)
 Sistematika ili taksonomija -----nadcarstvo(superregnum), carstvo(regnum),
koljeno/odjeljak(phylum), razred(classis), red(ordo), porodica(familia), vrsta(species)
 Vrsta je skupina organizma koji imaju mnogo zajedničkih osobina, međusobno se mogu
pariti (razmnožavati) i dati plodno potomstvo. Vrsta je jedina sistematska kategorija koja
realno postoji.
 Vrsta  prirodni taksoni (podvrsta, varijetet, forma) i uzgojeni aksoni(klon i kultivar)
 Živi svijet u tri nadcarstva
0. Prabakterije (Archaea)
1. Prave bakterije (Eubacteria)
2. Eukarioti (Eucarya) - PROTOKTISTI (PROTISTA) – jednostanični eukarioti i višestanični
organizmi jednostavne građe (praživotinje i alge); GLJIVE (FUNGI) – heterotrofni
eukariotski organizmi (zato ih izdvajamo od autotrofnih biljaka); ŽIVOTINJE (ANIMALIA)
– eukariotski višestanični heterotrofni organizmi; BILJKE (PLANTAE) – eukariotski
višestanični autotrofni organizmi (fotosinteza)

15
11. BAKTERIJE
 Tipični prokarioti, nemaju pravu jezgru, ni prave st. organele
 Samo 1% patogene
 Uzgajaju se u petrijevim zdjelicama na hranjivim podlogama
 Građa – na površini kapsula(tvrd) ili sluzav glikokaliks(mekan); ispod obavijene staničnom
stijenkom (oblik, zaštita, od složenog kompleksa proteina i ugljikohidrata zvanog
peptidoglikan), membranom (koja određuje protok tvari); unutar je citoplazma (bez
organela), nukleoid (kružna prstenasta DNA u kojoj je gen. materijal), plazmid (prstenaste
molekule DNA ), pili(za pričvršćivanje), bič ili bičevi/flagele(za kretanje)
 + struktura koja se oblikuje u nepovoljnim uvjetima, a sadrži DNA, malo citoplazme, oblik u
kojem bakterije mogu preživjeti duže vrijeme ako su nepovoljni uvjeti, a stvara se unutar
bakterijske stanice– endospora
 Razmnožavanje – dvojna dioba, cijepanje
DNA se prihvati za membranu, udvostruči, dolazi do rasta st. stijenke koja se razdvaja i
nastaju odvojene stanice kćeri jednake roditeljskoj stanici
 Podjela prema ovisnosti o kisiku: AEROBI( potreban O2 za život); ANAEROBI( nije
potreban kisik) i FAKULTATIVNI ANAEROBI (može a ne mora)
 Podjela prema izvoru energije: AUTOTROFI (kemoautotrofi i fotoautotrofi) i
HETEROTROFI (saprofiti, paraziti – patogene bakterije i simbionti)
 E. Coli - SIMBIONT → živi s drugim organizmom na obostranu korist – u ljudskim
crijevima, iskorištava tvari (npr. laktozu) iz čovjekove prehrane, a proizvodi čovjeku
potrebne vitamine K, B2 i B12, PARAZIT → živi s drugim organizmom na njegovu štetu –
ako dospije u mokraćnospolni sustav – štetna je (izaziva upalu, hrani se epitelom)
 Podjela bakteija prema obliku• koki – okrugli • bacili – štapićasti • vibrioni –u obliku zareza
• spirili – spirale s bičevima • spirohete – spirale bez bičeva • diplo- – u paru • strepto- – u
lancu • stafilo- – u grozdu
 Načini izmjena gena u bakterija • Transformacija – izmjena gena između DNA iz okoliša i
DNA stanice primateljice; • Konjugacija – prijenos gena iz stanice davateljice u stanicu
primateljicu u obliku plazmida koji se u stanici davateljici udvostručuje i ta kopija kroz
citoplazmatski most prelazi u stanicu primateljicu; • Transdukcija – prijenos gena iz jedne
bakterije u drugu posredstvom bakteriofaga (bakterijskog virusa)

16
  Bakterijske bolesti ljudi i životinja su: streptokokna angina, tuberkuloza (TBC), gonoreja,
sifilis, akne, tetanus, difterija, guba, karijes, kolera, kuga, legionarska bolest, papagajska
bolest, pjegavi tifus, salmoneloza, tifus, trahom... Danas nisu tako veliki problem kao
nekada jer se liječe antibioticima (npr. penicilin), dok ANTIBIOTICI NE LIJEČE VIRUSNA
OBOLJENJA!!!!! Upala pluća može biti i virusna i bakterijska
 Bojanje po Grammu: crvene (-) tanji sloj peptidoglikana i plavoljubičaste(+) deblji sloj
peptidoglikana

11.1 Cijanobakterije

 gram negativne bakterije

 sposobnost fotosinteze
 imaju tilakoide(sustav unut. Membrana) i na njima klorofil
 veće od ostalih bakterija, nemaju bičeve, najsamostalniji organizmi na Zemlji
 neke posjeduju heterociste(stanice odebljalih stijenki bez nukleoida)

17
12. ZAMETNI LISTIĆI
 EKTODERM
Epiderma, kosa, nokti, leća oka, rožnica, caklina zuba, dentin, žl.lojnice, epitel nosa i usta
Periferni ž.s., srž nadbubrežne žl. Melanocite, hrskavica lica
Neuralna cijev-mozak, leđna moždina, neurohipofiza, motorički živci, mrežnica
 MEZODERM
-intermedijarni :bubrezi, spolne žlijezde
-paraksijalni: hrskavica, poprečno prugasti miš. Dermis
-mezoderm bočne ploče: krvožilni s. (srce) slezena, stijenka crijeva
stvara: mišiće (glatke i poprečnoprugaste), kosti, hrskavicu, vezivno tkivo, masno tkivo,
krvožilni sustav, limfni sustav, dermis, urogenitalni sustav, serozne membrane i notokord.
 ENDODERM
jetra, gušterača,
epitel slušne cijevi,
dušnik i dušnice, plućne stanice
mokraćni mjehur, mokraćna cijev
štitna žl, prsna žl

18
 13. KRV

Krv = krvna plazma(60%) + krvna tjelešca(40%) eritrociti, leukociti, trombociti

Uloga krvi:
 Gusta viskozna vezivna tekućina
 Prijenos plinova (CO2 i O2), hranjivih tvari iz probavnog sustava, hormona, vitamina...
 Odnosi štetne tvari do organa koji ih izlučuju

Krvna plazma – bistra žućkasta izvanstanična tekućina, ali krv sadrži i st. tekućinu koja se naazi
unutar krvnih stanica; iz krvi je odvojimo centrifugiranjem, sadrži 90% vode ( u krvnoj plazmi još
bjelančevine – 8%, a to su albumini koji održavaju osmotski tlak i pH krvi, transport hormona;
globulini/ako su gama globulini-imunoglobulini koji brane organizam i fibrinogen koji sudjeluje u
zgrušavanju krvi); ako iz krvne plazme izdvojimo fibrinogen nastaje krvni serum

Eritrociti – najbrojnije krvne stanice (5,2*1012/l – M; 4,7*1012/l – Ž), bikonkavan oblik, ne sadrže
jezgru u zrelom stanju, živ vijek 120 dana, uloga – prijenos kisika i pomoć u transportu CO2,
unutar se nalazi hemoglobin – pigment koji daje crvenu boju eritrocitima i krvi

*hemoglobin* - molekula se sastoji od 4 podjedinice, a svaka je građena od bjelančevine globina i

od hema; hem u središtu sadrži željezo na koje se veže kisik i može prenijeti 4 mol kisika –
oksihemoglobin – jarka crvena krv; CO2 se veže uz globinski dio – karbaaminohemoglobin –
tamnocrvena krv

Leukociti – 7*109/l ; bijela krvna tjelešca; uloga – obrana organizma

Podjela - MONOCITI – spadaju u makrofage, pokretni su, sudjeluju u imunološkim

reakcijama,BAZOFILNI LEUKOCITI – luče tvari koje pokreću upalne reakcije (npr.
histamin),NEUTROFILNI LEUKOCITI – fagocitoza,EOZINOFILNI LEUKOCITI – alergijske
reakcije; fagocitiraju i odstranjuju komplekse antigen – antitijelo i LIMFOCITI (B i T)

Trombociti – 300*109/l – krvne pločice; uloga je zgrušavanje krvi

Anemija - Stanje u kojem crvene krvne stanice ne funkcioniraju optimalno, stanje niske razina
hemoglobina u krvi. simptomi: umor, pospanost, slabost, bljedoća, gubitak daha, lupanje srca,
nesvjestica; uzroci: gubitak veće količine krvi (npr. posljedica obilnih i čestih menstruacija),
nasljedni poremećaj u sintezi hemoglobina ili eritrocita, nedostatak željeza, vitamina B6, B9, B12

AGLUTINACIJA – sljepljivanje eritrocita u nesrodnom serumu → nastaju ugrušci koji mogu

začepiti krvne žile

19
HEMOLIZA – raspadanje eritrocita; LEUKEMIJA, HEMOFILIJA

Hemolitička bolest novorođenčadi - Ukoliko Rh- majka nosi Rh+ dijete, pri dospijeću fetalne krvi u
krvotok majke stvaraju se antitijela, koja dospiju u krvotok fetusa te izazivaju hemolizu njegovih
eritrocita (najčešće tijekom poroda, svaka sljedeća trudnoća je sve rizičnija, danas se sprečava
davanjem injekcije protutijela na Rh-protutijela majci nakon poroda)

TRANSFUZIJA - prenošenje krvi ili krvnih produkata iz krvnog sustava jedne osobe u krvni sustav
druge osobe (koristi se kada osoba izgubi puno krvi prilikom ozlijede ili kirurškog zahvata). Može
se koristiti u lječenju anemije ili trombocitopenije, anemije srpastih stanica i hemofilije.

20
14. KRVOŽILNI SUSTAV (i srce)

arterije– imaju deblje elastične stijenke jer imaju jače razvijen mišićni sloj. One izvode krv iz srca.
vene – imaju tanje stijenke jer im je mišićni sloj slabo razvijen. Zbog toga su vrlo rastezljive i služe
kao spremnik krvi. One dovode krv u srce.

Srce:
 Šupalj mišić u prsnoj šupljini, veličine šake
 Podijeljen na lijevo arterijsko i desno vensko, a svaki taj dio poprečno je podijeljen na
pretklijetku (atrij) i klijetku (ventrikul), između L i D nema dodira, pa se arterijska i venska
krv ne miješaju
 Srčani zalisci – bikuspidalni/ mitralni L, trikuspidalni D, polumjesečasti – aorta/plućna
arterija
 Crpka koja šalje krv arterijama a prima venama
 Ovojnica – osrčje ili perikard (dva sloja, između tekućina)
 Srčana stijenka – endokard (unut sloj), miokard(debeli mišićni sloj) i epikard (vanjski sloj)
 Zatvaranje zalistaka – srčani tonovi (EKG – elektrokardiogram)
Srčani ciklus sastoji se od sistole i dijastole, autonomna regulacija – bez volje čovjeka
 Sistola – stezanje srca, izbacivanje krvi
 Dijastola – opuštanje, relaksacija srca, punjenje krvlju
 Udarni volumen – količina krvi u jednoj sistoli (70ml)
 Srčana frekvencija – broj otkucaja (60-80/min)
 Minutni volumen – 5l (kad spavamo 3l)

Mali optok krvi: srce-pluća-srce  deoksigenirana (bogata CO2) krv iz desne klijetke srca
potiskuje se u plućnu arteriju koja ju vodi u pluća gdje se oksigenira (obogaćuje kisikom) te se
vraća kroz plućne vene u lijevu pretklijetku.
Veliki optok krvi: aorta – sustavne arterije, arteriole, kapilare – venule, vene – gornja/donja
šuplja vena  oksigenirana krv potiskuje se iz lijeve klijetke u aortu (najveću arteriju), zatim
arterijama i arteriolama te arterijskim kapilarama dolazi do stanica (difuzijom se kroz mrežu
kapilara izmjene plinovi), deoksigenira se te venskim kapilarama, venulama, venama i šupljim
venama dolazi u desnu pretklijetku.

21
Krvni tlak:
 Sila po jedinici površine, vrijednosti nisu stalno jednake, normalan 120/80 mm Hg ili
16/10 kPa
 Sistola – tlak se povećava, dijastola – tlak se smanjuje
 Razlika između sistoličkog i dijastoličkog tlaka – tlak pulsa 40 mm Hg ili 5,3 kPa,
prilikom sistole se iz aorte prenosi tračni val u arterije – puls/bilo
 Poremećaji – visok tlak, ateroskleroza (arterijska stijenka postaje stanjena i slabije
elastična. U aterosklerozi to je konkretno uzrokovano stvaranjem zadebljanja (ateroma)
u unutarnjim slojevima arterijske stijenke, što može smanjiti ili opstruirati
(onemogućiti) protok krvi)

22
15. DIŠNI SUSTAV

Izmjena plinova
Gornji dišni putevi:
 Nos/usta – zbog dobro prokrvljene, tople sluznice nosa i dlačica, zrak se grije, vlaži i
pročišćava
 Ždrijelo - otvor jednjaka i početak dušnika = grkljan
 Grkljan - smješten je između ždrijela i dušnika, oblikuju ga četiri hrskavice. Iznad grkljana
pod korijenom jezika nalazi se grkljanski poklopac (epiglotis). Grkljan iznutra oblaže
sluznica i oblikuje dva tanka nabora = glasnice – vibriranjem glasnica nastaju glasovi
Donji dišni putevi:
 Dušnik – 12 cm, trepetljikavi epitel sa sluzi, trepetljike uz pomoć sluzi odnose čestice
prašine i mikrobe iz dušnika u ždrijelo iz kojeg se gutanjem prebacuju u želudac ili se
iskašlju, obložen prstenastom hrskavicom koja dušnik stalno drži otvorenim (zrak
nesmetano ulazi i izlazi iz njega)
 Dušnice - obložene prstenastom hrskavicom; granaju se u sve tanje cjevčice → bronhiole
koje se proširuju u alveole ili plućne mjehuriće
 Pluća - nalaze se u plućnoj šupljini, zaštićena su rebrima; ispod se nalazi ošit (dijafragma) –
dijeli plućnu i trbušnu šupljinu i sudjeluje u disanju, ružičasta kod djece, siva kod odraslih,
1,2 kg, dva plućna krila, lijevo je manje pa ma dva režnja, desno veće – tri režnja, svako
plućno krilo obavijeno je POPLUĆNICOM (= PLEURA); sastoji se od 2 lista: unutarnji –
prileže uz pluća; vanjski – prileže uz rebra = POREBRICA, između dva lista tekućina
Disanje:
 Udisaj/inspirij – aktivno stezanje dišnih mišića, ošit se spušta, međurebreni mišići
podižu rebra, širi se prsni koš
 Izdisaj/ ekspirij – pasivno opuštanje mišića, ošit se podiže, opuštanjem međurebrenih
mišića se spuštaju rebra, smanjuje se prsni koš
 Frekvencija – 12 do 16 udisaja u minuti, inspirij traje 2s, a ekspirij 3s
 Dišni volumen 500 ml zraka, ukupni plućni kapacitet 5800 ml, vitalni kapacitet 4600 ml
Bolesti - Prehlada – najčešća bolest uzrokovana različitim virusima; infekcija gornjih dišnih
puteva: nos, grlo. Simptomi: kihanje, suzenje, grlobolja, promuklost, kašalj, curenje iz nosa.
Akutni bronhitis – upala sluznice bronha i bronhiola; uzrokovana djelovanjem virusa. Simptomi:
kašalj s žućkastim ili sivkastim ispljuvkom, otežano disanje, hripanje, povišena tjelesna
temperatura. Češće oboljevaju pušači, asmatičari, osobe koje žive u onečišćenoj atmosferi.

23
Kronični bronhitis – učestalo podraživanje dišnih puteva ili infektom ili drugim iritativnim
čimbernicima. Najčešći uzrok jest pušenje i onečišćen zrak. Simptomi: otežano disanje, izlučivanje
sluzi...
Emfizem pluća: oštećenje alveola; pluća gube funkciju zbog oštećenja i smanjenja broja alveola.
Tijelo dobiva malo kisika je ugljikov dioksid zaostaje u tijelu (plave usne), mogu se javiti problem s
radom srca (proširenje desnog dijela srca, tzv. Plućno srce). Uzroci su isti kao i za bronhitis
Upala pluća (pneumonija) – uzrokovana infekcijom nekom vrstom bakterija, virusa i mikoplazmi;
Simptomi: vrućica, kašalj, teško i otežano disanje; najčešće je uzrokovana bakterijom
(pneumokok).
Rak pluća (bronhalni karcinom) – u 99% slučajeva se susreće kod pušača. Dim cigarete oštećuje
stanice sluznice dušika, a oštećene stanice su početni stadij razvoj tumora. Tumor se širi na pluća
te metastazira u druge dijelove tijela (npr. mozak, jetru, kosti, kožu) → nastaju sekundarni tumori.
Simptomi: početno kašalj, ispljuvak može biti sukrvav, a disanje otežano, kasnije se javlja bol u
prsima koja je različita za vrijeme udisaja i izdisaja.
Tuberkuloza (TBC) – izaziva je bacil →može tjednima preživjeti u prašini (ne podnosi svjež zrak i
sunčevu svjetlost). Preventiva: Pravilne higijenskim navike te preventivno cijepljenje. Danas je
izlječiva zahvaljujući antibioticima

24
16. IMUNOSNI SUSTAV
 Imunost – sposobnost organizma da prepozna štetne tvari koje ga ugrožavaju i da se od njih
brani
 Imunosni sustav sastoji se od leukocita i limfnog sustava( limfa, limfne žile, limfni čvorovi i
limfni organi)
 Limfa – međustanična tekućina koja nastaje istiskivanjem krvne okazme iz kapilara u tkiva
 Limfne žile – tanke stijenke bogate zaliscima
 Limfni čvorovi – filtriraju limfu, nalaze se u vratu, pazusima, preponama, koljenima...,
proširuju se da spriječe širenje infekcija
 Limfni organi – krajnici (sprječavaju da u tijelo uđu udahnute štetne tvari), slezena (najveći,
stvara limfocite B, koštana srž), timus(razlika vlastitih i tuđih stanuca, dozrijevanje
limfocita T), crvuljak
 Antigeni (imunogen) - svaka tvar koja uzrokuje nastanak imunološke reakcije u organizam,
najčešće ulaze kroz dišni i probavni sustav, oštećenu sluznicu ili kožu; što je molekula
antigena veće molekulske mase, to je u pravilu jači antigen, pokreće jaču imunološku
reakciju, a najčešće su bjelančevine, lipoproteini, glikoproteini, oligopeptidi i polisaharidi
 Antitijela – bjelančevine koje brane od antigena

Imunitet, imunost:
 Nespecifična(urođena) – prva crta odbrane koja je prisutna od rođenja, zaštita od mikroorg.
I stranih tijela, antigeni s kojima nismo došli u dodir, nema imunosno pamćenje, osnovni
mehanizmi su anatonmske zapreke (koža i sluznice), kemijske zapreke(enzimi, HCl,
nespecifična protutijela, limfokini, interferon) i stanična obrana (fagociti granulociti za
mikro i monociti za makro; stanice ubojice leukociti)
 Ako antigen prodje nespecf imunost, aktivira se specifična tj. stečena imunost
 Poveznica su makrofagi, st. ubojice, dendritičke stanice koje razluče antigen pa ga
prezentiraju na svojoj površini
 Specifična (stečena) imunost – štiti od točno određene vrste antigena, nasaje imunosnom
reakcijom koju pokreće prisutnost antigena, sudjeluju limfociti T i B tako što svaki od njih
prepozna određeni antigen, primarni imuni odgovor – razvija se bolest, sekundarni imuni
odgovor – prepoznavanje
LIMFOCITI B – nositelji humoralne imunosti, kada ostvare kontakt s uzročnikom
pretvaraju se u plazma st. i proizvode antitijela, dva teška i dva laka lanca povezana u Y
strukturu, dio limfocita ostaje u tkivu kao memorija stanice

25
 LIMFOCITI T – stanična imunost, za gljivice parazite viruse i tumore stanica, mikrofag
prepozna i preradi antigen, to prezentira limfocitu T, nakon kontakta s antigenom limf T se
nakupljaju na mjestu ulaska u tijelo, pamte ga ako ponovno dođe

Imunizacija:
 AKTIVNO STEČENA SPECIFIČNA IMUNOST – organizam dolazi u dodir s antigenom koji
pokreće imunološku reakciju.
1) PRIRODNI PUT – imunizacija nastala kod ljudi koji su preboljeli neku zaraznu bolest ili s bili u
dodiru s antigenom ali nisu oboljeli
2) UMJETNI PUT – imunizacija nastala cijepljenjem – u organizam je unesen oslabljen
(nepatogeni) uzročnik koji će pokrenuti imunološku reakciju, ali ne će izazvati bolest
 PASIVNO STEČENA SPECIFIČNA IMUNOST – organizam dobiva gotova antitijela protiv
određenih antigena
1) PRIRODNI PUT – embrio i fetus dobivaju antitijela kroz posteljicu (Ig-G), novorođenč sisanjem
majčina mlijeka – KOLOSTRUMA (Ig-A, Ig-M)
2) UMJETNI PUT – cijepljenjem se u organizam unose gotova antitijela dobiven imunizacijom
drugog čovjeka ili životinje, npr. protiv ugriza otrovnica i sl.
Bolesti - AIDS (Acquired Immunodeficiency Syndrome) – sindrom stečene imunodeficijencije
(skup simptoma zbog razvoja nedostatne funkcionalnosti imunološkog sustava) – uzrokuje ga
virus HIV (virus humane imunodeficijencije) – prenosi se krvlju i spolnim odnosom, injekcijskim
iglama te s majke na dijete kroz posteljicu ili sisanjem – zaštita: izbjegavanje nezaštićenog spolnog
odnosa (upotreba kondoma), izbjegavanje dijeljenja igala među intravenskim ovisnicima.

26
17. PROBAVNI SUSTAV
Uloga – probava hrane, razlaganje velikih molekula na manje koje dolaze do stanica
Probavni sustav= probavni kanal+probavne žlijezde
Dijelovi : usna šupljina 1-2min., ždrijelo, jednjak 1sec, želudac 2-4h, tanko crijevo 3-5 h, debelo
crijevo 10-48 h, analni otvor+ jetra, gušterača i žlijezde slinovnice
 Unos hrane u usnu šupljinu (gornja i donja usna; dva luka zuba – sjekutići, očnjak,
predkutnjaci, kutnjaci; tvrdo i meko nepce; nepčana resica; jezik; dobro prokrvljena vlažna
sluznica)
 jezik oblikuje hranu i potiskuje je prema zubima, na hranu djeluju još žlijezde slinovnice -
3 para → podjezične, podvilične i podušne (slina – voda, sluz, enzimi amilaza/ptijalin koji
razgrađuje škrob na maltozu i glukozu i lizozim)
 Usitnjenje hrane s 32 zuba
 Gutanje kroz ždrijelo (jezik potiskuje hranu – voljna radnja, gutanje – refleksno, disanje
prestaje, zalogaj podiže nepčanu resicu koja zatvara ulaz u nosnu šupljinu, epiglotis
usmjerava u jednjak, zatvara dušnik)
 Ide u jednjak (cijev od 25 cm, mišići potiskuju hranu, peristaltika – ritmičko stezanje
mišića, na dnu sluzne žlijezde koje sprječavaju želučani sok, a kružni mišić sprječava
vraćanje hrane)
 Otvori se pilorus i hrana ide u želudac (ispod ošita)
 U želucu (želudac obložen hrapavom sluznicom pa se hrana miješa, pepsin – razgradnja
bjelančevina uz veliku količinu HCl –denaturacija, na ulazu i izlazu malaze se prstenasti
mišići – sfinkteri → reguliraju ulaz i izlaz sadržaja iz crijeva. Žlijezdane stanice u želudcu
luče: pepsin (prvo u inaktivnom obliku – pepsinogen) → proteolitički enzim (probava
proteina); gastrin → potiče obložene gastrične stanice na lučenje HCl, te potiče gastrične
žlijezde na lučenje pepsinogena; sluz (mukozu) → luče je sporedne (mukozne) stanice;
želučanu lipaza → enzim za razgradnju masti. Pilorusni dio želudca luči unutrašnji faktor →
omogućuje apsorpciju vitamin B12 u tankom crijevu. žlijzde u želucu izluče dnevno 2l
želučanog soka i sluzi, hrana se pretvori u himus, tu je pH cca 2)
 Ide u tanko crijevo (koje se sastoji od dvanaesnika gdje jetra i gušterača izlučuju svoje
sokove pa se pH promijeni na 7,2-7,4, drugi dio je jejunum i ileum koji ide u debelo crijevo;
enzimi razgrađuju hranu, dolazi do apsorpcije hrane osim probave, stijenka t.c. s unut.
strane sadrži crijevne resice a na njima su mikroresice koje upijaju hranjive tvari i preko
krvi ih šalju u stanice kao energiju)

27
 Debelo crijevo ( ono što nije razgrađeno ide u d.c. koje se sastoji od slijepog crijeva/crvuljka,
obodno crijevo – ulazni, poprečni i silazni kolon, ravno crijevo, analni otvor; upije se voda i
nastaje masa feces, defekacija – svaki dan)
 JETRA – najveća žlijezda tijela, najveći vitalni organ, crvenosmeđa, 1,5 kg, tri nejednaka
režnja, moć regeneracije, stvara krvna tjelešca, sinteza albumina, razgradnja hemoglobina,
građena od hepatocita (veliki broj lizosoma čišćenje/razgradnja štetnih tvari i
mitohondrija energija), egzokrina žlijezda, razgradnja i dogradnja mnogih biomolekula,
stvaranje žučnih soli koje pohranjuje u žučnom mjehuru i izlučuje u dvanaesnik – za
raspršivanje masti
 GUŠTERAČA – lučenje probavnih sokova u dvanaesnik, hidorgenkarbonatni ioni za
neutralizaciju himusa (želučane kiseline) u dvanaesniku, enzimi tripsin, kimotripsin,
karboksipolipeptidaza, pankreazna lipaza, amilaza, nukleaza
Bolesti – proljev i zatvor

28
18. METABOLIČKI SUSTAV
 Metabolizam – skup svih proces koji organizam čine živim
 Građevna jedinica tijela = biogeni elementi  biološke makromolekule (nukleinske kiseline,
proteini, ugljikohidrati, lipidi)
 Probavni sustav nukleinske kiseline, proteine, ugljikohidrate i lipide prerađuje i razgrađuje
u nukleotide, aminokiseline, monosaharide i masne kiseline
 Anabolizam (trošenje energije, sinteza vl. Molekula)
 Katabolizam (razgradnja molekula radi dobivanja energije)
 Metabolički put – niz reakcija u kojima je završni produkt I. reakcije, početni reaktant za
drugu
 Bazalni metabolizam – energija koju trošimo u mirovanju za održavanje osnovnih životnih
funkcija
 Energija – kJ ili kcal
 Radni metabolizam je dodatna potreba za energijom pri različitim aktivnostima
 Izvor energije – hrana – energijska vrijednost (ugljikohidrati, masti, proteini)
 hranidbena (minerali, vitamini, voda)
 Energija stvaranja/kidanja ATP – 50 kJ/mol
 Adenozin trifosfat – ATP

18.1 Metabolizam ugljikohidrata

 1.Anaerobna glikoliza (citoplazma, molekula glukoze  2 molekule piruvata (+2 ATP), u
prisutnosti kisika piruvat iz citoplazme prelazi u mitohondrij, dekarboksilira se i prelazi u
acetil – koenzim A)
 2.Krebsov ciklus (reakcija acetil CoA i oksaloacetat  limunska kiselina; stvaraju se
organske kiseline, oslobađa CO2 (+2 ATP); oslobađaju se H+ i visokoenergizirani elektroni
e- koji vežu NAD+ i FAD+ (nikotinamid/flavin – adenin dinukleotid) pa se reduciraju
NADH i FADH2; ovim molekulama elektroni se prenose u …)  matriks mitohondrija
 3.Oksidativna fosforilacija (elektroni se sa NADH i FADH2 prenose na molekularni kisik O2
i nastaje voda. Tijekom prijenosa na unutrašnjoj membrani mitohondrija, protoni vodika se
potiskuju u međumembranski prostor i stvaraju koncentracijski gradijent. Električni
potencijal pokreće crpku za ATP (+34 ATP) = 38 molekula ATP)

29
18.2 Metabolizam masti
- zbog nedostatka ugljikohidrata uključuju se trigliceridi.
Trigliceridi se hidroliziraju na glicerol i masne kiseline, a zatim oksidiraju u koriste kao
izvor energije. Glicerol se razgrađuje ulaskom u glikolizu preko fosfogliceraldehida, a masne
kiseline procesom ß – oksidacije. Dugilančana masna kiselina postaje kraća za 2 C – atoma
iz kojih ostaje acetil CoA. Onda  Krebsov ciklus  oksidativna fosforilacija

18.3 Metabolizam proteina

- proteini = posljednji izvor energije (krajnja nužda)
2.Razgradnja na aminokiseline; deaminacija – nastaju organske kiseline, amonijak koji
nastane uklanja se reakcijom u jetri, a nastale organske kiseline ulaze u metaboličke putove
kao piruvat, acetil CoA ili međuprodukt Krebsova ciklusa  onda oksidativna fosforilacija
 Kalorimetar (određivanje energetske vrijednosti hrane – spaljivanjem do pepela; kemijska
energija  toplinska)
 BMI (indeks tjelesne mase), normalna 18.5 – 24.9
 Prehrambena piramida
 GUK (koncentracija glukoze u krvi), normalna 5.55 mmol/L
 Održavanje GUk-a – hormon gušterače – inzulin (potiče prijenos glukoze iz krvotoka u
stanice) i glukagon (djeluje na razgradnju glikogena i „dovodi“ glukozu u krv)
 Opskrba tijela vitaminima – 1. avitaminoza – nedostatak vitamina
2. Hipovitaminoza – manjak vitamina
3. Hipervitaminoza – višak vitamina
 Vitamini topljivi u vodi (B, C) i u mastima (D, E, K, A)
 Minerali – makro i mikro
 Kalcij i fosfor (kosti i zubi), željezo (anemija), jod (štitnjača), natrij, kalij, klor, fosfor
(tjelesne tekućine)
 Energija tijela – 66% ATP i 34% toplina
 Normalna tjelesna temperatura – 36.5 – 37O C  reagira hipotalamus
 Hipertermija 40O C i hipotermija 35O C
 Pregrijavanje (širenje kapilara i znojenje)
 Pothlađivanje (stezanje kapilara i drhtanje)

30
19. MOKRAĆNI SUSTAV
 Ekskrecija – izlučivanje otpadnih, štetnih tvari iz organizma
 Bubrezi, pluća, koža, probavni sustav – funkcija ekskrecije
 Glavni otpadni produkt koji nastaje staničnim disanjem je CO2, on se izlučuje plućima, a
dušični spojevi bubrezima i kožom
 Izlučujemo u obliku ureje
 Građa mokraćnog sustava:
 Bubrezi – parni organi u trbušnoj šuplji, oblik sjemenke graha uzdužnog promjera 10-12 cm
 Obavijeni bubrežnom čahurom/ovojnicom
 Na presjeku parenhim koji se sastoji od kore (1.5 cm) i unutrašnjeg dijela srži koja se sastoji
8-12 piramidalnih nastavaka. Vrh svake piramide ide u bubrežnu čašicu, sustav čašica u
nakapnicu koja povezuje bubrežni parenhim s mokraćovodom
 Nasuprot parenhimu – hilus (bubrežna arterija/vena(filtrira krv u srce) i mokraćovod)
 Mokraćovodi – parne mišićne cijevi, 25 cm
 Mokraćni mjehur – prima mokraću iz oba mokraćovoda, odatle odlazi mokraća kroz
sfinkter u 4. Mokraćnu cijev (4/20 cm, vanjski sfinkter pod utjecajem volje)
 kapacitet mjehura 400-450mL (kontrolira ga periferni dio živčanog sustava – kora velikog
mozga, parasimpatikus – pražnjenje; simpatikus – sprječava)
 funkcija bubrega: - ekskrecija
održavanje ravnoteže vode u organizmu
održavanje acidobazne ravnoteže
sinteza vitamina D (koštano tkivo)
eritropoetina (eritrociti)
remina (tjelesne tekućine)
prostaglandina (porođaj, mjesečnica – opuštanje)
regulacija krvnog tlaka
 osnovna gradivna jedinica bubrega – nefron (nefiologija) – 1 mil. u bubregu

 nefron - splet glomerula unutar Bowmanove čahure

 sustav kanalića (silazni, uzlazni)
 sabirni kanal
 Henleova petlja
 filtracija (u glomerulima se krv filtrira kroz pore u Bowmanovu čahuru)
 reapsorpcija (dio tvari i tekućine se vraća u krv kroz kapilare)

31
 sekrecija (cijeđenje)
 mokraća = 95% voda + 5% otopljenih tvari, bistra, žuta tekućina, pH = 5-6
 dnevno se filtrira 150L krvi, 1.5-2L se izbaci (diureza) (primarne mokraće nastane 180L
dnevno)
 održavanje ravnoteže vode u bubrezima
 ADH (antidiuretički hormon) – hipofiza, pod kontrolom – hipotalamusa, kontrola
reapsorpcije – žeđ
 Aldosteron – steroidni hormon, kora nadbubrežne žlijezde, kontrolira reapsorpciju natrija

32
20. POKROVNI SUSTAV
 Koža - najveći organ, 4kg, 0.1-4 mm
 - prekriva cijelu površinu tijela
 Pokrovni sustav = koža + dlake i nokti + lojne i znojne žlijezde
 Tipovi kože – normalna/suha/masna
 Regeneracija 30 dana, 30 g/dan
 Površina kože – poligonalne plohe omeđene brazdama; dermatoglifi – jagodice prstiju,
dlanovi i tabani – jedinstveni i nepromjenjivi (isti cijeli život, razvijaju se između 7. i 21.
tjedna prenatalnog razvoja)
 Tjelesni otvori (oči, nos, usta, analni, spolni, mokraćni) – koža  sluznica (tanja, vlažnija,
osjetljivija, sadrži žlijezde + glikoprotein mucin)
 Građa kože:
 Pousmina/epiderma – gornji površinski sloj, zaštita od okoline ≈ 0.1 mm, kisikom se
opskrbljuje iz kapilara derme; bazalna membrana – između epiderme i derme, ima 5 slojeva
(bazalni, trnasti, zrnati, svijetli, rožnati); 90% epiderme – kreatinociti; orožnjavanje;
prhutanje; regenereacija
 Derma/usmina – unutrašnji sloj; vezivni potporni sloj; dva sloja – papilarni (bogat
kapilarama, dodiruje epidermu) i retikularni (dodiruje hipodermu, kolagenska i elastinska
vlakna, fibroblasti, hijaluronska kiselina vezana na kolagen  gube se vremenom, starenje).
Tu su kapilari, žlijezde, osjetila…
 Hipoderma/subkutis – potkožno masno tkivo, 30% više kod žena, masne stanice: adipocite,
zaštita od hladnoće, udaraca, skladištenje energije
 Žlijezde:
 Lojnice - izlučuju sebum/loj
- svi dijelovi kože (osim dlanova i tabana)
- štiti od isušivanja i održava vlažnost
- elastičnost i čvrstoća
- uz korijen dlake
- pubertet (pretjerano)
 Znojnice – ekrine i apokrine
 Ekrine - cijelo tijelo (pazuh, dlan, čelo, taban)
- reguliraju temperaturu

33
 Apokrine/mirisne - pazuh i prepone
- izlučuju znoj potaknute stresom, spolnim uzbuđivanjem, toplinom…
- znoj ima vodu, elektrolite, ureu i mliječnu kiselinu
- dojka/mliječna žlijezda – luči mlijeko
 Kožne tvorbe:
 Nokti – rožnate pločice usađene u ležište na vrhu prsta
 - matrica (korijen), lunula (polumjesec), tijelo nokta + slobodna pločica (koju
režemo)
 Dlake – ulegnuće epiderme u dermu – folikul dlake, korijen, u kori pigment melanin – ovisi
boja, štiti od UV zraka, jakog svjetla i znoja, mikroorganizama
 Boja kože ovisi o hemoglobinu, žutonarančastom pigmentu i melaninu
 Melanin – melanocite
 Melanin – eumelanin (taman) i feomelanin (svijetao)
 Pjegice (nejednako tamnjenje)
 Uloga – zaštita DNA, apsorpcija i refleksija sunčevih zraka
 Funkcije kože: - štiti od mehaničkih utjecaja, dehidracije, topline/hladoće,
mikroorganizama, štetnih tvari
- sekrecija loja
- ekskrecija
- sinteza vitamina D
- osjetilo

34
21. SUSTAV ORGANA ZA POKRETANJE
Stabilnost i pokretljivost tijela – suradnja zglobova, kostiju i mišića

21.1 Kosti

 najvrđi dio tijela

 203/5 kostiju – kostur – oslonac cijelom tijelu
oblikuje zglobove
oblikuje zglobove
kostur – kosti (najtvrđi dio)
hrskavice (mekši i elastičniji – voda +elast. i kolag. vlakna)
ligamenti (najmekši i najelastičniji)
najmanja – uho, najveća – bedro (1/4 visine)
Tri skupine:
1. Kosti glave – lice (očne duplje, kost nosa, vilice – donja – jedina pokretna)
lubanja (plosnate kosti, šavovi, štiti mozak)
2. Kosti trupa – kralježnica (s, 32/33 kralješka – 7 vratnih, 12 prsnih, 5 slabinskih, 5
križnih, ¾ trtična)
- Prva dva vratna kralješka – nosač(atlas), obrtač – gibanje glave
- 12 pari rebara (7 vezanih za prsnu kost, 3 hrskavicom, 2 slob.)
- Ramena – lopatica i ključna
- Zdjelica - 2 kuka, razlika u spolu
3. Kosti udova – ruke (nadlak, lak, podlak, palčana, šaka)
- Noge (bedrena, koljeno, potkoljenična, goljenična, lisna, stopala)
 Kost – koštano tkivo (koštane stanice – osteociti oko haversovog kanala i meka spužvasta
koštana gredica koja je između stanica) + koštana srž (crvena za stanice i žuta za masti)
+pokosnica (živci i krvne i limfne žile)
 Kem. sastav - 30% org. Osein + 70% anorg. Ca,p – hidroksiapatit i kalcijev fosfat+vitamin D
 Koštane stanice – osteoblasti za izgradnju i osteoklasti za razgradnju – djeluju
uravnoteženo (PTH)
 Prema veličini - 1. Cjevaste ili duge – većina kostiju udova i kosti trupa (dugi dio dijafaza i
zadebljali sloj epifiza)
2. Plosnate ili široke kosti – lopatica, zdjelične kosti
3. Kubične ili kratke kosti – kralješci, kosti sake i stopala

35
  Veze među kostima – nepomične (šavovi u lubanji), polupomične (hrskavica u zdjelici) i
pomične (zglobovi koji sadrže čašicu, glavicu, čahuru i sinovijalnu tekućinu)

21.2 Hrskavice
 mekši dio (70% vode, kolag. i elas. Vlakna)
 ne sadržavaju živce ni žile
 u embr. Razvoju sav potporni sustav je hrskavičav – okoštavanje
 hondroblasti i hondroklasti = hondrociti
 tri vrste – hijaline koje se troše kao rebra, elastične koje su fleksibilne kao u ušima, fibrozne
koje su gusto vezivno tkivo kao meniskus)

21.3 Mišići
 aktivni dio sustava za pokretanje
 vezani uz kostur, 600 mišića
 svojstva – kontraktilnost(stezanje i opuštanje), provodljivost(živci), podražljivost,
izdržljivost, elastičnost, tonus(prirodna napetost)
 vrste
1. glatko – sastav unut organa, nisu pod utjecajem volje, građena od vretenastih
stanica
2. srčano – miokard, nije pod utj volje, kratke stanice bez prijenosa živč impulsa,
kontrola simpatikusa i parasimpatikusa
3. poprečnoprugasti – vezani uz kostur, pod utjecajem volje, od snopova mišićnih
vlakana fibra, sarkolema, sarkoplazma – mišićna vlakna aktin i miozin,
sarkoplazmatski retikulum
 sarkomera se skraćuje za vrijeme kontrakcije – preklapanje aktinskih i miozinskih niti, sve
to kontroliraju živč. Impulsi
bolesti - OSTEOPOROZA – dolazi do gubitka koštane mase. To je bolest starijih ljudi, češća u
žena. Gubi se koštana masa → smanjuje se gustoća kostiju → kosti postaju krhke i lako
lomljive. LIJEČENJE: kalcij, vitamin D, a u žena i spolni hormoni. PREVENCIJA: pravilna
prehrana i fizička aktivnost.
RAHITIS: u djetinjstvu, zbog nedostatka vitamin D u prehrani i/ili premalog izlaganja
sunčevima zrakama – kosti postaju mekane i deformiraju se (X i O oblik nogu)
PRIJELOMI KOSTIJU: prevelika opterećenja kostiju → napuknuća ili prijelomi kostiju (mogu
biti otvoreni i zatvoreni) ZATVORENI PRIJELOM: potrebno je imobilizirati kosti kako bi
mogle zarasti. Oporavak je brži u mlađih osoba. Pri prijelomima bez pomaka dovoljna je
imobilizacija gipsom. OTVORENI PRIJELOM: slomljena kost probila je kroz mišiće i kožu,
36
potreban je operativni zahvat kako bi se sanirala ozljeda Rahitične kosti Koštano tkivo kod
osteoporoze
UGANUĆA i IŠČAŠENJA: uganuće – lakši oblik ozljede → došlo je do istegnuća ligamenata,
mišića i čašice zgloba (potrebma je imobilizacija i mirovanje). Ako dođe do potpunog iskakanja
kostiju iz zglobne čašice, govorimo o iščašenju (potrebno je pravilno namjestiti kost i
imobilizirati zlob i mirovati)

37
22. SUSTAV ORGANA S UNUTARNJIM IZLUČIVANJEM
Sustav žlijezda s unut. Izlučivanjem=endokrini sustav
 Sustav nije anatomski povezan ali čini funkc cjelinu
 Prenose poruke preko kam tvari koje nazivamo hormoni (grč. potičem)
1. Organske molekule koje nastaju u specifičnim žlijezdama
2. Luče se u malim koncentracijama izravno u krvotok i prenose krvlju
3. Djeluju na pokretanje ili usklađivanje neke metaboličke aktivnosti
4. Podjela na steroidne (spolni i nadbubrežni), proteinske (inzulin) i derivati aminokiseline
tirozin (adrenalin)
 Mehanizam povratne sprege
VANJSKI UVJETIHIPOTALAMUSHIPOFIZALUČENJE HORMONAKRVSTANICA

22.1 Hipofiza
Nadzire većinu hormonskih aktivnosti, ima veličinu sjemenke graha, nalazi se na sredini glave, visi
na dršku hipotalamusa
Dva režnja – prednji/adenohipofiza
 TSH(tireotropni h) – aktivnost štitnjače
 ACTH(adenokortikotropni h) – stimulira aktivnost nadbubrežne žlijezde
 GTH(gonadotropni h) – stimuliraju spolne hormone spolne (u žena: folikulstimulacijski
(FSH) i luteinizacijski (LH); u muškaraca: folikulstimulacijski (FSH) i hormone za
stimulaciju intersticijskih stanica (ICTH))
 STH(somatotropni/hormon rasta) – stimulira rast i razvoj stanica
 Prolaktin – mlijeko u dojkama
- Izmežu 1 i 2 režnja srednji/pars intermedia
 MSH – hormon koji stimulira melanocite
- Stražnji/neurohipofiza
 ADH(antidiuretički) – količina vode u bubrežnim kanalićima
 Oksitocin – kontrakcije maternice tijekom porođaja i izlučivanje mlijeka kasnije
Bolesti – patuljast rast, gigantizam i akromegalija

38
 22.2 Štitna
Prednja strana vrata, oblik slova H ili leptir mašne, lijevi i desni režanj
 T4 (tiroksin) -
 T3(trijodtironin) – oba reguliraju metabolizam i protok energije u tijelu, za sintezu
potreban jod
 Kalcitonin – konc. iona kalcija u tjel. tekućinama
Bolesti - poremećaj metabolizma, gušavost, Basadowljeva bolest

22.3 Doštitne
Parne, blizu štitne
 PTH(parathormon) – regulacija minerala
Bolest – poremećaj Ca iona koji dovodi do bubrežnog kamenca

22.4 Prsna
Prsna šupljina, između dušnika i prsne kosti
 Proizvodi T limfocite
 Usporava spolno sazrijevanjekad završi spolno sazrijevanje ona atrofira


22.5 Nadbubrežne
Kapice na gornjem dijelu bubrega
Kora proizvodi kortikosteroide
 Glukokortikoidi – kortizol
 Mineralkortikoidi – aldosteron (Na/K)
Srž proizvodi stres hormone
 Adrenalin i noradrenalin
Bolesti – zatajenje srce, umor i iscrpljenost, tumor

22.6 Gušterača
Pankreas/sva meso, Langerhansovi otočići
 Inzulin – glukoza iz krvi u stanice
 Glukagon – razgradnja glikogena ako ga fali u krvi (GUK – 5,5 mmol/L)
Bolesti – dijabetes tipa 1 i 2
39
 22.7 Spolne
Gonade ili spolne žlijezde stvaranje spolnih stanuca i izlučivanje spolnih hormona
M – sjemenici/testisi
 Nastanak spermija
 Testosteron
Ž – jajnici/ovariji
 Nastanak oocita
 Estrogen
 Progesteron

40
23. ŽIVČANI SUSTAV
Dijelovi živčanog sustava i njihova uloga
 Živčani sustav sastoji se od središnjeg živčanog sustava i perifernog živčanog sustava. Središnji
živčani sustav sastoji se od mozga i kralježnične moždine. Periferni živčani sustav čine 12 pari
moždinskih živaca i 31 par živaca kralježničke moždine. Živce čine povezani snopovi nastavaka
živčanih stanica. Razlikujemo osjetne i motoričke živčane putove. Periferni živčani sustav sastoji
se od somatskog i autonomnog živčanog sustava. Autonomni živčani sustav nije pod kontrolom
naše volje i uglavnom nadzire rad unutarnjih organa. Dijelimo ga na simpatikus i
parasimpatikus.
 Periferni živčani sustav čine mozak i kralježnična moždina. Mozak je središnji dio tog sustava i
odgovoran je za sve voljne i nevoljne aktivnosti. Obavijen je moždanim ovojnicama koje oko
njega zadržavaju tanki sloj tekućine, tzv. likvor ili moždana tekućina. U središnjem dijelu mozga
također se nalaze šupljine, moždane komore, ispunjene likvorom. Likvor pruža mehaničku, ali i
biološku zaštitu Mozak dijelimo na prednji, srednji i stražnji mozak. Anatmoski mozak dijelimo
na: veliki mozak, mali mozak, moždano deblo (međumozak) i produženu moždinu. Veliki mozak
se sastoji od lijeve i desne polovice (hemisfere). Površinu velikog mozga čine tijela živčanih
stanica – siva tvar ili kora (cortex). Unutar velikog mozga nalaze se nastavci živčanih stanica i
čine bijelu tvar. Koru velikog mozga dijelimo na režnjeve: čeoni, tjemeni, sljepoočni i zatiljni.
Mali mozak– u stražnjem dijelu lubanje, siva tvar se nalazi izvana, a bijela iznutra, građen od
dvije polovice. Uloga: funkcioniranje skeletnih mišića i održavanje tonusa (napetosti) mišića,
ima glavnu ulogu u vremenskom slijedu pokreta i brzo nadovezivanju jednog pokreta na drugi,
osigurava ravnotežu. Moždano deblo ili međumozak – između velikog i malog mozga. Obuhvaća
talamus i hipotalamus. Hipotalamus povezuje endokrini i živčani sustav te usklađuje njihovo
djelovanje. Produžena moždina – prijelaz prema kralježničnoj moždini. Bijela tvar izvana. Tu su
smještena vitalna središta za održavanje životnih funkcija: disanje, žvakanje, gutanje, kašljanje,
regulacija arterijskog tlaka, rad srca. Kralježnična moždina – smještena u kanalu kralježnice . U
središtu se nalazi kanal ispunjen moždanokralježničnom tekućinom. Siva tvar izvana, a bijela
iznutra. Iz kralježnične moždine izlaze živčana vlakna koja tvore živce.
 Osjetila za vid, sluh, okus, miris i dodir → osnovni izvori informacija o okolišu. Nakupine usko
specijaliziranih živčanih stanica čine osjetila. Osjetila djeluju kao receptori, nakon toga osjetilno
živčano vlakno osjet prenosi u specifično središte velikog mozga gdje postajemo svjesni osjeta.
 Dijelovi oka ---Oko se sastoji od očne jabučice i očnog živca. Očna jabučica obavijena je slojem
bjeloočnice, žilnice i mrežnice, a unutar nje se nalazi staklovina (prozirna želatinozna tvorba).
41
 Bjeloočnica s prednje strane prelazi u prozirnu rožnicu. Ispred rožnice je prednja očna komorica
iza koje se nalazi šarenica – na njoj se nalazi otvor zjenica. Ispod šarenice smještena je očna
leća.
 Građa živčane stanice --- Živčana stanica (neuron) ima tijelo i niz nastavaka. Kratke
nastavke zovemo dendriti (pomoću njih stanica prima signale). Dugačak nastavak zove se
akson (neurit) – pomoću njega stanica odašilje signale. Oko nekih aksona nalaze se
Schwannove stanice koje čine mijelinsku ovojnicu. Na mjestima gdje se sastaju Schwannove
stanice ovojnica je tanja (Raniverova suženja).
 Mozak se sastoji od velikog i malog mozga, međumozga i produžene moždine. Na površini
velikog mozga nalazi se siva tvar, a unutar bijela tvar. Za razliku od velikog mozga, kod
kralježnične (leđne) moždine siva tvar se nalazi u središtu, a bijela na površini.
 Funkcionalna podjela kore velikog mozga. Pojedini dijelovi mozga čine funkcionalne
dijelove mozga. Većina ulaznih informacija iz tijela stiže u osjetilno područje smješteno u
tjemenom režnju. Pokretačko ili motoričko središte nalazi se u stražnjem dijelu čeonog
režnja. U čeonom režnju nalaze se središta misaonih funkcija. U sljepoočnom režnju nalazi
se područje za sluh, a u zatiljnom područje za vid. U dnu sljepoočnog režnja je područje za
njuh.

Organi muškog i ženskog spolnog sustava

MUŠKI SPOLNI ORGANI – vanjski (mošnje – u kojima se nalaze sjemenici, spolni ud – penis),
unutarnji (sjemenici, dosjemenici, sjemena vrećica, prostate, sjemenovodi, mokraćno – spolna
cijev)
SJEMENICI (TESTISI) – u njima se odvija spermatogeneza, a luče i spolne hormone. Sjemenici su
smješteni u mošnji → položaj izvan tijela važan zbog razlike u temperature (tjelesna temperatura u
sjemenicima je za 1.5 – 2 stupnja niža nego u trbušnoj šupljini). Spuštanje sjemenika važno je za
normalno odvijanje spermatogeneze. Ako sjemenici zaostanu u trbušnoj šupljini, neće se
normalno razvijati i stvarati spolne stanice – ta se pojava zove KRIPTORHIZAM
DOSJEMENIK (PASJEMENIK) – u njemu spermiji sazrijevaju i dobivaju mogućnost pokretanja.
Nakon toga sjemene stanice prelaze u SJEMENOVOD do sjemene vrećice gdje se mogu pohraniti.
Sjemenovod se spaja s mokraćnom cijevi i čini tzv. MOKRAĆNO – SPOLNU CIJEV u koju se
ulijeva i sekret prostate – sekret prostate zajedno sa sjemenim stanicama čini spermu
– taj sekret sadržava hranjive tvari i blago je lužnat. Dio muškog spolnog sustava je i spolni ud ili
penis → građen je od mišićnog tkiva i spužvastih tijela, dobro je opskrbljen krvnim žilama i
živcima. Mokraćno – spolna cijev je uložena u penis, a kroz nju se izlučuje mokraća te izbacuje
sjemena tekućina (ejakulacija). Prije spolnog odnosa dolazi do erekcije spolnog uda → uzrokuju je
živčani podražaji koji dovode do promjene u prokrvljenosti spužvastih tijela u penisu.
42
ŽENSKI SPOLNI ORGANI – vanjski (stidnica koju čine velike i male usne, dražica), unutarnji
(jajnici, jajovod, maternica i rodnica)
JAJNICI – parne spolne žlijezde zadužene za oogenezu i lučenje spolnih hormona (estrogen i
progesteron). U njima se od rođenja nalazi veliki broj mjehurića (folikula) – oni sadržavaju
zametne jajnce stanice – tijekom života sazrije manji broj jajnih stanica. JAJOVODI – cjevasti
(duljine 15 cm), nalaze se uz svaki jajnik. Prema jajniku su prošireni (lijevak s trepetljikavim
epitelom). Uloga: privući i prenijeti jajnu stanicu do maternice – trepetljikavi epitel omogućava
kretanje oocite (ona inače nema tu sposobnost).
MATERNICA – mišićni organ u kojemu se razvija plod prije trudnoće. Sastoji se od dna, tijela i
vrata (ulazi u rodnicu). Sluznica maternici ciklički se svaki mjesec priprema za prihvat zigote.
RODNICA – cjevasta oblika, duga 10 cm, ujedno je i porođajni kanal, vrlo elastična (važno za
porod). U rodnici se nalazi himen (djevičnjak) → tanka opna koja pri prvom spolnom odnosu puca
uz krvarenje.
STIDNICA – sastoji se od malih i velikih usana – između je otvor rodnice, mokraćne cijevi i
DRAŽICA (KLITORIS) – građena od spužvastih tijela, velik broj osjetnih tjelešaca
→ utječu na osjećaj ugode tokom spolnog odnosa (orgazam)

Dijelovi menstrualnog ciklusa

FOLIKULARNA FAZA – započinje mjesečnicom i traje oko 12 dana – u toj fazi u jajniku počinje
sazrijevanje nove jajne stanice u Graafovu mjehuriću.
OVULACIJSKA FAZA – dolazi do pucanja Graafova mehurića na jajniku i iu njega se izbacuje zrela
jajan stanice prema jajovodu = OVULACIJA – ova faza traje 2-3 dana.
SEKRECIJSKA FAZA – traje 13-14 dana i završava MENSTRUACIJOM – tijekom ove faze na
mjestu Graafova mjehurića stvaar se ŽUTO TIJELO - luči estrogen i progesteron → sluznica
maternice je deblja i prokrvljenija.
AKO NE DOĐE DO OPLODNJE → žuto tijelo prelazi u BIJELO TIJELO – prestaje lučiti spolne
hormone → dolazi do ljuštenja sluznice maternice, tj. do menstruacije (28. dan ciklusa).
Propadanjem bijelog tijela na jajniku ostaje ožiljak.
U pravilu od ovulacije do nove menstruacije prođe 14 dana. Tako ovulaciju možemo odrediti ako
od ukupnog ciklusa oduzmemo 14 dana.

43
Brazdanje zigote nakon oplodnje
Zigota odmah nakon začeća započinje s nizom mitotičkih dioba – BRAZDANJE. Za 3 dana nastaje
MORULA – nalikuje plodu duda. Daljnjim diobama nastaje BLASTOCISTA – sastoji se od dva
sloja (vanjski = TROFOBLAST, unutarnji = EMBRIOBLAST). Kada se blastocista priljubi uz
sluznicu maternice – trofoblast luči enzim koji omogućuje IMPLATACIJU (ugniježđenje)
blastociste (5-7 dana nakon oplodnje) - Iz embrioblasta nastaje EMBRIJ, a iz trofoblasta KORION,
a zatim posteljica. Prvih 12 tjedana zametak se prehranjuje preko trofoblasta (dobiva
hranjive tvari iz endometrija). Poslije se zametak hrani preko POSTELJICE. Nakon brazdanja
slijedi GASTRULACIJA – nastaje GASTRULA – u njoj razlikujemo zametna listića:
1. vanjski ili egzoderm
2. srednji ili mesoderm
3. unutarnji ili endoderm
Iz njih će se u sljedećoj fazi – ORGANOGENEZI – razviti skupine organa. U trećem mjesecu
razvoja zametka govorimo o PLODU ili FETUSU – nalazi se u amnionu ili vodenjaku.

44