OBITELJSKA PEDAGOGIJA

OBITELJSKA PEDAGOGIJA U SUSTAVU ZNANOSTI O

ODGOJU

SUSTAV PEDAGOGIJSKE ZNANOSTI

Pedagogija- je vrlo razgranata znanost, što znači da obuhvaća niz

pedagogijskih grana ili disciplina

Ukupnost tih grana ili disciplina naziva se Sustav pedagogijske

znanosti

Discipline ili grane pedagogija- povijest pedagogije, obiteljska

pedagogija, predškolska pedagogija, školska pedagogija, didaktika,
metodika, visokoškolska pedagogija, adultna pedagogija ili
andragogija, domska pedagogija, specijalna pedagogija, pedagogija
slobodnog vremena, pedagogijska metodologija

PEDAGOGIJA

 Opća pedagogija
 Posebne pedagogije – Obiteljska pedagogija, školska, specijalna
 Komparativna pedagogija
 Povijest pedagogije i školstva

OBITELJSKA PEDAGOGIJA- znanstvena disciplina iz sustava

pedagogijske znanosti koja proučava smisao uvjete i zakonitosti
obiteljskog odgoja

-predmet istraživanja obiteljske

pedagogije je odgoj u obitelji od rođenja djeteta tijekom cijelog
razvoja dok obitelj ima utjecaj
 -temeljna svrha obiteljske pedagogije je
izučavanje zakonitosti i unapređivanje obiteljskog odgoja

SADRŽAJI OBITELJSKE PEDAGOGIJE-vezan je uz temeljna

odgojna područja- tjelesno, intelektualno, moralno, estetsko i radno
odgojno područje

-sadržaj obiteljskog odgoja u

sebi ima komponente odgoja i obrazovanja a do njega dolazi svaka
obitelj na poseban i specifičan način

ZADACI OBITELJSKE PEDAGOGIJE

 Usavršavanje metodologije istraživanja u području obiteljskog

odgoja
 Podrška uspješnijem planiranju obitelji
 Usavršavanje komunikacije u obitelji
 Unapređenje metodike odgojnog rada u obitelji
 Identifikacija odgojnih problema u obitelji i njihovog rješavanja
 Istraživanje povezanosti obitelji s razvojem djeteta
 Znanstveno-kritički procjenjivanje i vrednovanje postignuća
obiteljskog odgoja
 Analiziranje dostignutih pedagoških saznanja
 Proučavanje obiteljskog odgoja i njegovih specifičnosti

OBITELJSKA PEDAGOGIJA:

 Proučava
 Istražuje
 Unapređuje odgoj u obitelji

OBITELJ ZNAČENJE I FUNKCIJE

DEFINIRANJE OBITELJI:

 Socijalna-obitelj je osnovna jedinica društva

 -obitelj je bitan faktor primarne socijalizacije i uopće
psihičkog razvoja djeteta
 -obitelj je skup osoba povezanih brakom ili
(vanbračnom zajednicom)i sredstvom,između kojih postoji
zakonom utvrđena prava dužnosti
 Antropološka-obitelj je osnovna ljudska zajednica

Rasprave o obitelji usmjereni su na njezine funkcije, strukturu,

odnose, važnost koju obitelj ima za pojedince

Terminološka nepreciznost i nedosljednost definiranja obitelji

Obitelj u užem(nuklearna,dvogeneracijska)i širem(višegeneracijskom)

smislu

Obitelj s pedagoškog stajališta-primarna socijalna i emocionalna

zajednica

Zajednica roditelja i njihove

biološke i/ili adoptirane djece koji zajedno obitavaju te tvore tri
obiteljske pozicije muž-otac, žena-majka i
potomak-brat/sestra(Ljubetič,2007)

TEMELJNE FUNKCIJE OBITELJI(Pansons, Haralambos i

Heald,1994)

PRIMARNA SOCIJALIZACIJA- odvija se tijekom ranih godina

djetinjstva iz topline, sigurnosti, međusobna potpora članova obitelji

STABILIZACIJA ODRASLIH LIČNOSTI PRIPADNIKA DRUŠTVA-

primanje emocionalne potpore i kod odraslih članova obitelji

VIŠE FUNKCIJA OBITELJI:

 o Reproduktivna
o Gospodarska
o Socijalna
o Pedagoška
o Emocionalna

FUNKCIJE OBITELJI(Vukasović,1994)

o Biološko-reproduktivna
o Odgojna
o Društveno kulturna
o Gospodarska
o Moralna
o Domoljubna
o

PEDAGOŠKO DJELOVANJE UNUTAR OBITELJI

 Središnja briga obitelji ostaje očuvanje zdravlja njezinih

članova, odgoj djece, ali i roditeljsko usmjeravanje, poticanje i
podržavanje djece u obrazovanju i profesionalnom izboru i
karijeri(Ljubiteć, 2007)
 Roditeljstvo teška odgovorna i zahtjevna zadaća, oblikovati
dječje ponašanje prema zahtjevima i potrebama šire društvene
zajednice, a u skladu sa svojim pedagoškim mogućnostima, uz
uvažavanje dječjih individualnih osobina i razlika (Ljubetić,
2007)

OBITELJ KAO ČIMBENIK ODGOJA I OBRAZOVANJA

Čimbenici odgoja i obrazovanja:

 Obitelj
 Odgojno obrazovne ustanove
  Vjerske zajednice
 Mediji
 Internet
 Udruge

Obitelj kao čimbenik odgoja i obrazovanja

 Obitelj je društvena, etička i odgojna ljudska zajednica koja

ima primarnu zadaću odgojiti svoju djecu u duhu društvenih i
etičkih vrijednosti(Rosić,Zloković,2003.)
 Obitelj je prva i najvažnija škola života jer se temelji
emocionalnog, socijalnog moralnog razvoja
ličnosti(Vukasović,2006)
 U prirodnim uvjetima odgoj započinje u obitelji
 Najintezivnije djelovanje u predškolskom i mlađem školskom
dobu
 Skladni obiteljski odnosi jest preduvjet dobrog obiteljskog
odgoja

Granice i moć obiteljskog odgoja

Organiziranim odgojem možemo unaprijediti dječji razvoj(i obrnuto)

PROCES SOCIJALIZACIJE proces socijalnog učenja putem

kojeg dijete stječe najvažnije oblike ponašanja

RODITELJSKA LJUBAV topla obiteljska atmosfera,prirodna i

razumna ljubav,pretjerana ljubav/nedostatak ljubavi

ZADACI I SADRŽAJI OB.O intelektualni, moralni, radni,

tjelesni, estetski

KVALITETNA OBITELJSKA KLIMA

  Odnosi ispunjeni ljubavlju
 Stalna komunikacija svih članova obitelji
 Poštuje se individualnost

RODITELJSKI STILOVI:

 Autoritativni
 Autoritarni
 Popustljiv
 Nezainteresiran

Najviše što roditelji mogu pružiti djeci je ljubav i zajedničko uživanje

u društvu djece

Emocionalni odnosi temeljeni na privrženosti i ljubavi između

roditelja i djece te individualni pristup djeci najznačajniji su
čimbenici koji obitelj razlikuju od svih drugih odgojnih
sredina(Maleš,1993.)

Obitelj s zdravim i toplim odnosima povoljno će djelovati na razvoj

ličnosti djeteta

Kada bi obitelj bila slagalica koji bi je sve dijelovi trebali

sačinjavati???

FUNKCIONALNE I DISFUNKCIONALNE OBITELJI

Što je obiteljsko funkcioniranje???

Što je funkcionalna obitelj???

Što je nefunkcionalna obitelj???

Što je obiteljsko ozračje???

Obiteljsko funkcioniranje je sposobnost obitelji da uspješno zadovolji
tjelesne, emocionalne i duhovne potrebe svakog člana obitelji.

Zdrava obitelj=FUNKCIONANA

Nezdrava obitelj=DISFUNKCINALNA

Zdravlje obitelji je uspjeh obitelji u postignuću svojih ciljeva

FUNKCIONALNE OBITELJI

 Odnosi ispunjeni ljubavlju

 Stalna komunikacija svih članova obitelji
 Poštuje se individualnost
 Roditelji utječu na obiteljski život i ulažu svoje vrijeme i
energiju u oblikovanje funkcionalne obitelji

DISFUNKCIONALNE OBITELJI

 Odnosi su napeti i nitko ne uživa u njima

 Komunikacija na niskoj razini
 Djeca su bez nadzora i emocionalne stabilnosti
 Djeca iz disfunkcionalnih obitelji manifestiraju više
psihopatologije od djece iz funkcionalnih obitelji

RAZLOZI ZA ZDRVO/NEZDRAVO FUNKCIONIRANJE

 Roditeljska želja za imati

 Manjak vremena provedenog s djecom
 Stres
 Nedovoljna ili pak loša komunikacija
 Prevelika očekivanja od djece
 Rješavanje roditeljskih konflikata preko djece
 Manjak iskazanih emocija

ZA USPJEŠNO FUNKCIONIRANJE U OBITELJI VAŽNO JE

  Važnost izražavanja emocija u braku
 Zdravi bračni odnos( prihvaćanje, povjerenje, zadovoljstvo)
 Emocionalni odnosi trebaju se temeljiti na privrženosti i ljubavi
između roditelja i djece te individualnom pristupu

OBITELJSKO OZRAČJE

Dužnost roditelja je osigurati djeci vedro i zdravo ozračje, topao

dom u kojem će razvijati pozitivne osobine ličnosti te im pružiti
ljubav i povjerenje koji su uvjet za zdrav razvoj djeteta

KOMUNIKACIJA U OBITELJI

Vrste komunikacije???

Aktivno slušanje???

Asertivna komunikacija???

Važnost kvalitetne komunikacije u obitelji???

KOMUNIKACIJA-je proces slanja, prenošenja i primanja poruka,

signala ili informacija

-uspješan razgovor pretpostavlja međusobno

slušanje, obostrano razmišljanje i naizmjenično govorenje

OBLICI KOMUNIKACIJE:

 VERBALNA-ostvaruje se putem govora(jezika)

 NEVERBALNA-ostvaruje se putem“govora tijela“, pokretima,
položajem i držanjem tijela, izrazima lica i slično
 PARAVERBALNA-uključuje visinu i jačinu tona, njegovu boju,
brzinu izgovora riječi, glasnoću te stanke u govoru

KOMUNIKACIJA U OBITELJI
  Djelotvorna( korisno oblici komuniciranja)-aktivno
slušanje,asertivno izražavanje, kratke rečenice, usmjeravanje
na sada i ovdje, izravne izjave, sklad verbalnog i neverbalnog,
kontakt očima, spuštanje na fizičku razinu djeteta, ugodan ton
glasa, izražavanje vlastitih emocija, razrađivanje jedne teme,
slušanje tuđe perspektive i postavljanje pitanja kako bi još bolje
shvatili
 Nedjelotvorna(nekorisni oblici komuniciranja)-kritiziranje,
maraliziranje, konstantno zapovijedanje, okrivljavanje, nejasne
izjave, korištenje riječi:“UVIJEK“ „NIKAD“,vračanje na ranije
sukobe, postavljanje negativnih pitanja, nesklad verbalnog i
neverbalnog, kažnjavanje šutnjom, slabo i/ili površno slušanje,
prekidanje usred razgovora/ rečenice, ponižavanje i sarkazam,
deranje, vrištanje, prekrivanje svojih osjećaja, skakanje s teme
na temu

AKTIVNO SLUŠANJE-preduvjet dobre komunikacije u obitelji

Aktivno slušanje je usmjeravanje pažnje na ono što osoba govori i

osjeća i uzvraćanje vlastitom reakcijom kao znak kako smo razumjeli
govornikovu poruku( i riječi i osjećaje)

Aktivan slušatelj je onaj koji želi čuti ono što dijete ima za reći, želi
mu pomoći, prihvaća njegove osjećaje, ima povjerenje u njegovu
sposobnost upravljanja vlastitim osjećajima i nalaženja rješenja,
smatra dijete pojedincem, a ne dijelom sebe.

ASERTIVNA KOMUNIKACIJA-komunikacija ZA obitelj

Biti asertivan znači jasno reći što mislite, osjećate i želite na

pristojan i odlučan način, bez očekivanja da će uvijek biti po vašem

Korištenje JA poruka uključuje asertivnu komunikaciju, odnosno,

jasno zauzimanje za sebe bez ugrožavanja druge osobe
VAŽNO JE ŠTO I TI I JA MISLIMO, ŽELIMO I OSJEĆAMO

RODITELJSTVO

Roditeljstvo je važna i zahtjevna životna uloga, a obuhvaća niz

aktivnosti i vještina odraslih koji skrbe o podizanju i njezi djece.
Roditeljstvo je vješta i kreativna uporaba znanja, iskustva i metoda u
odgoju djece.

MAJČINSTVO- temelj osobnog ispunjenja razvoja i sreće,istodobno

i strah

OČINSTVO- uloga oca kao hranitelja i potpora majčinoj ulozi

Biološki i socijalni roditelji

FAZE RODITELJSTVA:

 Usmjerenost partnera jedno na drugo

 Rođenje djeteta- prilagodba
 Odrastanje djeteta i odgajanje
 Roditeljstvo u vremenu adolescencije djeteta
 Osamostaljenje djeteta

ČIMBENICI KOJI UTJEČU NA RODITELJSTVO

 U neposrednoj vezi s roditeljima

 U neposrednoj vezi s djecom
 Čimbenici šireg društvenog konteksta

ČIMBENICI KOJI UTJEČU NA RODITELJSTVO A U

NEPOSREDNOJ VEZI SU S RODITELJIMA

 Djetinjstvo roditelja
 Osobnost
  Obrazovanje
 Socijalni status
 Zrelost
 Bračni status

ČIMBENICI KOJI UTJEČU NA RODITELJSTVO, A U

NEPOSREDNOJ SU VEZI S DJECOM

 Osobnost djeteta
 Red rođenja djeteta
 Spol djeteta

ČIMBENICI ŠIREG DRUŠTVENOG KONTEKSTA KOJI UTJEČU

NA RODITELJSTVO

 Rat
 Ratna i poratna zbivanja
 Ekonomski status društva u cjelini
 Migracije
 Kultura
 Religija

ODGOJNI STILOVI RODITELJA

Stil-način izražavanja, kojeg karakteriziraju sve one značajke po

kojima se određeno razlikuje od ostalih

Roditeljski stil- savršeno roditeljstvo je tvorevina mašte, ono ne

postoji, kao što ne postoji savršeno dijete. No roditeljstvo se može
učiti. Svako dobro roditeljstvo počinje brigom roditelja za samog
sebe

DIMENZIJE RODITELJSKIH STILOVA

Roditeljska toplina i ljubav-odnosi se na potporu, ohrabrivanje i
ljubav koju roditelji pružaju djetetu

Roditeljski nadzor ili kontrola

RODITELJSKI STILOVI

 Autoritativni-prihvaćanje+kontrola
-kombinacija emocionalne hladnoće, velikih
zahtjeva i čvrste kontrole
-odnos roditelj-dijete= nadređeni- podređeni
(„Mora biti tako jer ja sam mama/tata i ja tako kažem!,Ti to
moraš! Ako ne napraviš kako sam rekao/la bit ćeš kažnjen/a!“
 Autoritarni- kontrola+odbacivanje
Kombinacija emocionalne topline i podrške s
čvrstom kontrolom
Odnos roditelj-dijete= kontinuirana komunikacija,
poticanje i interes o dječjim osjećajima
(„Da vidimo kako ćemo?, Što ti misliš, što predlažeš?“)
 Popustljiv- prihvaćanje+sloboda
Kombinacija prevelike emocionalne osjetljivosti
roditelja spram djeteta bez postavljanja granica, pravila te
kontrole u ponašanju
Odnos roditelj- dijete= previše zaštićujući roditelj
(„Dobro kad ti tako hoćeš!, Ako ti nećeš, onda ja moram!“)
 Nezainteresiran-sloboda+odbacivanje
Kombinacija emocionalne hladnoće, slabe ili
nikakve kontrole previše slobode
Odnos roditelj- dijete= niska razina
razumijevanja i interes za dijete
(„Sve smo ti dali,što još hočeš?, Ne gnjavi me svojim
glupostima!“)
PREDROK PITANJA

1. PEDAGOGIJA KAO ZNANOST

Pedagogija je znanost koja proučava odgojne i obrazovne procese.

Pedagogija je znanost koja se bavi istraživanjem i analizom
zakonitosti odgoja i obrazovanja.Pedagogija je vrlo razgranata
znanost , obuhvaća niz pedagiških grana ili disciplina. Ukupnost tih
grana ili disciplina nazva se SUSAV PEDAGOGIJSKE ZNANOSTI.
Pedagoške discipline su: povijest ped., školska ped., preškolskaped.,
socijalna ped., specijalna ped., obiteljska ped., komparativna ped.,
pedagogija slobodnog vremena

2. ODNOS OBITELJSKE PEDAGOGIJE I PEDAGOŠKE

ZNANOSTI

Obiteljska pedagogija spada u disciplinu posebne pedagogije.

Obiteljska pedagogija je znanstvena disciplina iz sustava pedagoških
znanosti koja proučava smisao, uvjete i zakonitosti obiteljskog
odgoja. Temeljna svrha obiteljske pedagogije je izučavanje
zakonitosti i unaprjeđivanja obiteljskaog odgoja

3. OBITELJ – ULOGA I FUNKCIJA

Razvitak i izgrađivanje sposobnog, čestitog, marljivog i uljuđenog

čovjeka. Obitelj postavlja osnove tjelesnog, intelektualnog, moralnog,
estetskog i radnog odgoja. Najsnažnije oblikuje osobnost i karakter,
najjače djeluje u predškolsko i mlađe školsko doba.
Funkcije obitelji su: biološko-reproduktivna, odgojna, društveno-
kulturna, gospodarska, moralna, religijska i domoljubna zadaća.
Temeljne funkcije obitelji: 1. – primarna socijalizacija; 2 .-
stabilizacija odraslih ličnosti pripadnika društva.
Vitalne funkcije obitelji: reproduktivna, gospodarska, socijalna,
pedagoška, emocionalna.
4. RAZLIKA IZMEĐU TERMINA DOMAĆINSTVA,
KUĆANSTVO, PORODICA, OBITELJ

KUĆANSTVO – svaka obiteljska ili druga zajednica osoba koje

zajedno stanuju i zajednički troše svoje prihode za podmirenje
osnovnih životnih potreba
DOMAĆINSTVO- se odnosi na osobe koje žive zajedno bez obzira
jesu li u rodbinskim vezama ili ne
PORODICA -obuhvaća pretke, potomke i ostale srodnike neovisno o
tome obitavaju li zajedno ili ne
OBITELJ -zajednica koju čine roditelji s djecom ( i drugim
srodnicima s kojima žive u istomdomaćinstvu)

5. ŠTO JE RODITELJSTVO

Roditeljstvo uključuje osjećaje roditelja prema djeci, specifične

misli i djelovanja roditelja te funkcije odgoja i obrazovanja u skladu
sa kulturnim, religijskim, moralnim normama, vrijednostima i sl.
Roditeljstvo je odlučivanje za djecu, preuzimanje i prihvaćanje
roditeljske uloge i redefiniranje vlastitih ciljeva, vrijednosti,
doživljaja vlastite vrijednosti. Roditeljstvo kao proces zahtjeva od
roditelja prilagodbu rast i sazrijevanje te stalno učenje novih
vještina kao što su taktična i asertivna komunikacija, pregovaranje,
nenasilno rješavanje problema, vođenje i sl.
-Pojam roditeljstvo je nov, a donedavno je podrazumijevao
''majčinstvo'', u novije vrijeme, proučava se pojam ''očinstvo''. U
pojmu ''suvremeno očinstvo'' – očevo potpuno preuzimanje majčinske
brige.
-Suvremeni pojam roditeljstva shvaća se kao ''ravnopravno
roditeljsko partnerstvo''. Roditelji odbijaju tradicionalne društvene
pritiske, stereotipe očinstva i majčinstva i rodno podijeljene radne
uloge. Dogovorom zajednički i prilagođavajući se odlučuju o podjeli
dužnosti i poslova oko djece, s djecom i zbog djece.
6. KOMPETENCIJE RODITELJA

Posjeduje i/ili stječe sposobnosti i kvalitete razumijevanja,

uvažavanja, pregovaranja, poticanja. To je roditelj koji ima kontrolu
nad svojim roditeljstvom i odnosom s djetetom te se dobro osjeća
kao roditelj. Kompetentnim roditeljem se smatra ona osoba koja
može iskoristiti poticaje iz svogokruženja i svoje osobne, te postići
dobre razvojne rezultate.Od kompetentnog roditelja se očekuje da
je ''višestruko senzibiliziran, informiran i educiran'', odnosno
poznaje zakonitosti i obilježja dječjeg razvoja, da u obavljanju svoje
roditeljske uloge punu pozornost pridaje potrebama i sposobnostima
svojeg djeteta.

7. ODGOVORNO RODITELJSTVO

Često se dobro roditeljstvo izjednačava s autoritativnim odgojem ili

odgojem uz veliku roditeljsku potporu, te se još naziva
''konstruktivno roditeljstvo''. Odgovoran roditelj ima zadatak i
svrhu da razvija i izgrađuje sposobnog, čestitog, marljivog u
uljuđenog čovjeka. Trebaju biti pravilan autoritet. 5 neizostavnih
oblika roditeljskog ponašanja: nadzor, komunikacija, uključenost, u
školsko učenje, iskazivanje međusobnog poštovanja i ljubavi te
disciplina. Roditeljska dužnost: osigurati djeci vedro i zdravo
ozračje, topao dom, ljubav i povjerenje. Usmjereno prema djetetu,
nenasilno, uvažavanje, ali i postavljanje granica.

8. KVALITETNA OBITELJSKA ATMOSFERA

Skladni obiteljski odnosi - smiren, skladan, uravnotežen, harmoničan

obiteljski život, međusobna ljubav i povjerenje, pravilna raspodjela
dužnosti i obveza, dosljednost u njihovu ostvarivanju- izvanredno
pozitivno djeluju na oblikovanje osobnosti. Emocionalni odnosi trebaju
se temeljiti na privrženosti i ljubavi između roditelja i djece te
individualnom pristupu. Vedro i zdravo ozračje, topao dom

9. POSLJEDICE NEKVALITETNE ATMOSFERE

Atmosfera koja međusobnim odnosima članova i odnosom prema djeci

proizvodi nepovoljno emocionalno ozračje koje će utjecati na dijete,
na fiziološko funkcioniranje, tjelesni i emocionalni razvoj. Spriječit
će zdrav razvoj u djetinjstvu, utjecat na nezdrave oblike razvoja u
adolescenciji. postojanje sukoba i agresije, odnosi su hladni,
zapuštajući i zanemarujući

10. KARAKTERISTIKE FUNKCIONALNE I

DISFUNKCIONALNE OBITELJI

FUNKCIONALNA OBITELJ – zdrava obitelj; odnosi su ispunjeni

ljubavlju, stalna komunikacija svih članova obitelji, poštuje se
individualnost. Granice su jasno određene i prikladne. Roditelji utječu
na obiteljski život i ulažu svoje vrijeme i energiju u oblikovanje
funkcionalne obitelji.DISFUNKCIONALNE OBITELJI – nezdrava
obitelj; napeti odnosi unutar obitelji, komunikacija na niskoj razini,
djeca su bez nadzora i emocionalne stabilnosti. One se ne snalaze
najbolje u raznim životnim situacijama, teško se suočavaju sa
životnim problemima, najčešće u takvim obiteljima nailazimo i na
razne oblike nasilja, odnos među bračnim partnerima je napet i
nedostaje povjerenje - sve to dovodi do osjećaja emocionalne
nestabilnosti kod djece. Pokazivanje ljubavi smatra se slabošću i
veoma se ograničava. Iz disfunkcionalnih obitelji izlaze djeca koja u
kasnijoj budućnosti imaju izražene osjećaje srama, krivnje, straha,
postižu lošije rezultate u školi i kasnije u životu
11. VRSTE RODITELJSKIH STILOVA
(KARAKTERISTIKE I KAKO SE TO MANIFESTIRA NA
DIJETE

1. AUTORITARAN (autokratski, kruti-strogi), roditelji od djeteta

mnogo očekuju i strogo ga nadziru, nema dovoljno topline i potpore
prema djetetu. Glavni ciljevi su učenje samokontrole, poslušnosti,
roditelji postavljaju granice i pravila, prekršaji se kažnjavaju često i
tjelesno.Povezuje s školskim neuspjehom, slabijom psihosocijalnom
prilagodbom, u adolescenciji različiti oblici nepoželjnog i
neprihvatljivog ponašanja.
2. AUTORITATIVAN (demokratski-dosljedan) postavljanje djeci
velike zahtjeve, određuju granice, i provode nadzor, ali djetetu
pružaju toplinu i potporu. Glavni ciljevi su razviti znatiželju,
kreativnost, sreću, motivaciju i samostalnost. Roditeljska uloga je
savjetnička ne nadzorna.Mnogo povoljnih rezultata: školska
uspješnost, društvena kompetencija, samostalnost, i samopoštovanje,
dobri odnosi s vršnjacima. U adolescenciji dolaze do izražaja tri
oblika a to su toplina, zahtjevnost (nadzor) i uravnotežene moći.
3. PERMISIVAN (prepopustljiv) roditelji od djece traže jako malo i
provode slabu kontrolu, ali im daju veliku toplinu i potporu.
Zadovoljavaju svaki djetetov zahtjev što može dovesti do
nesigurnosti, nesnalaženja u granicama potiče agresivno i impulzivno
ponašanje.Povezuje s školskim neuspjehom, slabijom psihosocijalnom
prilagodbom, u adolescenciji različiti oblici nepoželjnog i
neprihvatljivog ponašanja.
4. ZANEMARUJUĆI (zapuštajući) na dijete se postavljaju mali
zahtjevi, nema nadzora, ali ni topline ni potpore. Roditelji ili nemaju
vremena ili emocionalno odbacuju djecu. Povezan je s pušenjem te
konzumiranjem alkohola, droga i devijantnim ponašanjem.

12. ŠTO OBITELJ IZDVAJA OD DRUGIH ČIMBENIKA

Zaštitni čimbenici: -obiteljska obilježja: zaposlenost, postavljanje i

održavanje pravila i granica ponašanja, zajednički dogovor oko
financija i slobodnog vremena, dnevni i tjedni rituali, podjela dužnosti
i poslova, kohezija; -obiteljski procesi: emocionalan potpora partnera,
toplina, predanost obitelji i ljubav; jasna komunikacija i dogovor;

13. ŠTO JE OBITELJ

Primarna socijalna i emocionalna zajednica. Zajednica koju čine

roditelji i njihova biološka i/ili adoptirana djeca koji zajedno
obitavaju te tvore tri pozicije odnosa: 1.muž-otac; 2. žena-majka;
3.potomak-brat/sestra
Kao termin se koristi u užem i širem smislu. U užem smislu odnosi se
na nuklearnu (dvogeneracijsku) tj. ''izravnu'' obitelj – roditelje i
djecu. U širem smislu odnosi se na proširenu (višegeneracijsku) tj.
bake, djedove, ujake..prirodna sredina u kojoj čovjek živi i za koju je
vezan od rođenja do smrti

14. FAZE RODITELJSTVA (OBJASNITI)

-Usmjerenost partnera jedno na drugo

-Rođenje djeteta – prilagodba
-Odrastanje djeteta i odgajanje
-Roditeljstvo u vremenu adolescencije djeteta
-Osamostaljenje djeteta
Prije nego se prvo dijete rodi partneri (budući roditelji) usmjereni su
isključivo jedan na dugoga, u svim aspektima se odvajaju od svojih
roditelja i planiraju svoj budući, zajednički život s djetetom. Nakon
što se dijete rodi dolazi do čestih konflikata zbog prilagođavanja na
novu ulogu. Dijete zahtjeva povećani
emocionalni i vremenski angažman što automatski partnerima daje
manje vremena za isti angažman međusobno. Kako djeca odrastaju i
izlaze iz dojenačke dobi tako i partneri ponovno imaju sve više
vremena posvetiti se jedan drugome i svojem profesionalnom životu. I
u razdoblju djetinjstva djeca imaju snažan utjecaj na kompetencije
kod roditelja. Vrijeme djetetove adolescencije vrijeme je kada se i
roditelji i dijete uče novim sposobnostima, uče biti fleksibilni,
dosljedni granicama i tolerantni. Razdoblje puberteta jedno je od
najtežih u roditeljstvu. Najčešće dolazi do prekida dobrih odnosa na
relaciji roditelj-dijete, povećavaju se sukobi, roditelji su frustrirani
najčešće nemogućnošću discipliniranja vlastitog djeteta. Kako bi to u
što većoj mjeri izbjegli vrlo je važno u ovoj fazi prihvatiti da dijete
više nije „samo“ dijete već da postaje mlada, nezavisna osoba koja
mora imati mogućnost sama donositi neke svoje odluke, i najvažnije,
koja mora imati mogućnost donošenja zaključaka iz vlastitog iskustva.
Zadnja faza roditeljstva je ona u kojoj roditelji ponovno uče izgraditi
bračne odnose bez djece jer su ona najčešće već započela svoj novi,
samostalni život. Uče se postavljati i ostvariti nove ciljeve u životu.

14. ČIMBENICI UTJECAJA NA RODITELJSTVO I

OBJASNITI

ČIMBENICI UTJECAJA NA RODITELJSTVO, u neposrednoj vezi su

s roditeljima: djetinjstvo roditelja, osobnost, obrazovanje, socijalni
status, zrelost bračni status
ČIMBENICI UTJECAJA NA RODITELJSTVO, u neposrednoj vezi su
s djecom: osobnost djeteta, red rođenja, spol djeteta…
ČIMBENICI ŠIREG DRUŠTVENOG KONTEKSTA: rat, ratna i
poratna zbivanja, ekonomski status društva u cjelini, migracije,
kultura, religija

15. RAZLOZI ZAŠTO NEKE OBITELJI NE USPIJEVAJU

Ekonomska struktura obitelji, nezaposlenost, struktura obitelji i

međusobni odnosi roditelja, nemogućnost prilagodbe na višestrukost
uloga, osobnost, zrelost, inteligencija, komunikacija, karakteristike
djeteta, djetetov temperament, stres, smanjena angažiranost
roditelja

16. KOMUNIKACIJA OBITELJI

Komunikacija je proces slanja, prenošenje i primanja poruka, signala ili
informacija. Dijelimo na djelotvornu i nedjelotvornu. ASERTIVNA
KOMUNIKACIJA je komunikacija za obitelj. Asertivna komunikacija
znači jasno reći što misliš, osjećaš i želiš na pristojan i odlučan način,
bez očekivanja da će uvijek biti po tvome. Korištenje JA poruka
uključuje asertivnu komunikaciju, odnosno, jasno zauzimanje za sebe
bez ugrožavanja druge osobe. Komunikacija: verbalna, neverbalna,
paraverbalna

17. AKTIVNO SLUŠANJE

Preduvjet dobre komunikacije u obitelji. Aktivno slušanje je

usmjeravanje pažnje na ono što osoba govori i osjeća i uzvraćanje
vlastitom reakcijom kao znak kako smo razumjeli govornikovu poruku.
Aktivni slušatelj je onaj koji želi čuti što dijete ima za reći, želi mu
pomoći, prihvaća njegove osjećaje, ima povjerenja u njegov
sposobnosti, smatra dijete pojedincem, a ne dijelom sebe.

18. NEDJELOTVORNO KOMUNICIRANJE

Kritiziranje, moraliziranje, konstantno zapovijedanje, zastrašivanje,

okrivljivanje, nejasne izjave, korištenje riječi ''uvije'' i ''nikad'',
vraćanje na ranije sukobe, postavljanje negativnih pitanja,
kažnjavanje šutnjom, ponižavanje i sarkazam, deranje, vrištanje,
prekidanje usred razgovora

19. DJELOTVORNA KOMUNIKACIJA

Aktivno slušanje, asertivno izražavanje, usmjeravanje na sada i ovdje,

kontakt očima, ugodan ton glasa, kratke rečenice, izražavanje
vlastitih emocija

20. ODGOJNA NAČELA

-Poštovanje osobnosti djeteta – prvo i temeljno načelo

-Načelo potpune angažiranosti
-Načelo pozitivne orijentacije

21. OBITELJSKI SUSTAV

Čine 4 podsustava: bračni par, djeca, roditeljski podsustav i
roditelj-dijete