SAVREMENA FILOZOFIJA

Zadaćnica:

Pitanja iz “Čemu još filozofija”:

1. Šta savremena filozofija duguje Hegelu?

Savremena filozofija duguje Hegelu to da saznaje nesmanjeno, bez mentalnog rezervata, što
izbjegavaju oni koji ne daju da im oduzmu maksimu, kako bi iz sve te filozofije moralo ispasti i nešto
pozitivno.
Ona ne obećava spas, a mogućnost nade obećava samo kretanje pojma koji ona slijedi do kraja.

2. Kako možemo razumjeti ono što autor zove 'zahtjevom tradicionalne filozofije za totalitetom'?
Filozofija bi se morala održati kao najnaprednija svijest, prožeta potencijalom onoga što bi bilo
drugačije, ali i dorasla sili regresivnog, iznad koje se može uzdići tek ona koja ga kao teret ukljući i
pojmi.

3. Kakav je odnos filozofije prema znanosti i prema umjetnosti?

Kritika postojeće filozofije ne zalaže se za nestajanje filozofije ili čak nadomještavanje filozofije
pojedinim disciplinama kao što su društvene znanosti.
Ona bi htjela pomoći onom liku duhovne slobode za koji nema mjesta u vladajućim filozofskim
pravcima.
A što vrijedi za umjetnost vrijedi i za filozofiju, koje se istinitost podudara s onom umjetnosti, iako im
se postupak razlikuje.

Pitanja iz “Pojam filozofije”

1. Objasni kritičku i utopijsku funkciju filozofije.

Kritička funkcija filozofije se odnosi na realnost ljudskog opstanka, ona time reflektira duhovna
ispoljavanja kao cjelinu i time uključuje umjetnost, znanost, literaturu i samu filozofiju, a smisao vidi u
određenju egzistencije, u ispunjavanju individualnih i društvenih funkcija ljudskog opstanka.
Kritika se odnosi na realnost, koja otkriva postojeće odnose sadašnjosti.
Utopijska funkcija se bavi normama i budućnošću. Ona se odnosi na irealnost.
Obično je prethode kritička funkcija filozofija i fundirajuća funkcija funkcije.
Utopijskom nacrtu će uvijek prethoditi kritičko određenje egzistencije, a ako se želi biti tačno i strogo,
služiti rezultatima fundirajućeg istraživanja osnova.

2. Kakvi su prema autoru izgledi za fundirajuću ulogu filozofije? U čemu se ona sastoji?
Izgledi fundirajuće funkcije, koja misli o zaključku, načelo imanencije razloga uzdiže do metode, da
kritičko određivanje čovjekove egzistencije mora, ako želi izbjeći filozofski neodgovorno iskliznuće u
teološku dogmatiku, teći strogo ateistički i da utopijski usmjerena odluka ne smije izgubiti iz vida
barem posibilitet nacrta.

3. Zašto je položaj filozofije prema autoru još uvijek prijeporan?

Ako filozofija ne želi izgubiti svoju smisao, ona se mora baviti o određivanju pojma filozofije, znači o
njenom radu.
Od njezinih su problema na jednoj strani načinjeni prividni problemi te tako raspršeni, a na drugoj
strani oni se kao i dosad obrađuju teološki, politički iliterarno, pa tako i traju.

Pitanja iz “Filozofija kao nauka, kao metafora i kao politika”

1. Objasni ulogu metafore kao tačke jezičkog širenja.

Pošto je metafora prije poziv na promjenu nečijeg jezika i nečijeg života nego što je prijedlog kako i
jezik i život sistematizirati, tako je njega uloga da nove riječi budu izgovorene, riječi koje će proširiti
repertoar na neočekivane načine.

2. U kakvoj vezi prema Rortyju stoje filozofija i politika?

Heidegger smatra da su pjesnih i mislilac nepriznati zakonodavci društvenog svijeta.
Prema Rortyju ako se dođe do pokušaja da se neanalitička filozofija poveže sa politikom, tada postaje
sve kompleksnije i problematičnije.
To je više očajavajuće zbog stanja svijeta nego društvena nada.

Pitanja iz “Kulturna industrija, prosvetiteljstvo kao masovna obmana”

1. Objasni koncept 'kulturne industrije' Horkheimera i Adorna.

Kulturna industrija, poput svoje suprotnosti, avansirane umjetnosti, zabranama pozitivno određuje svoj
jezik, s vlastitom sintaksom izbora riječi.
Ona je najkraći od svih stilova, upravo cilj liberalizma kojem se predbacuje nedostatak stila.
Sve je masovna kultura monopolom.

2. U kojoj vezi stoje kulturna industrija i umjetnost?

Kulturna industrija predstavlja korektiv umjetnosti.
Potrošaču se ne dozvoljava naslutiti mogućnost otpora, sve se radi tako da kulturna industrija može sve
ispuniti, i unaprijed uraditi tako da mu pojašnjava da se htio ili ne mora pomiriti s time što mu se nudi.

3. Kako autori razumijevaju 'zabavu'?

Kulturna industrija ostaje pogon za zabavu.
Zabava uvećava rezignaciju koja je zabavom željela zaboraviti na sebe, zabavljanje nije suprotno
umjetnosti nego i ekstrem koje se dotiće (mada se ne slažem).

Pitanja iz “Hermeneutika kao praktična filozofija”

1. Šta znači stav 'teorija je sama praksa'? Objasniti.

Mislim da je značenje prakse određeno primjenom teorije i znanosti sa svim naslijeđenim konotacijama
“prakse”, koje takvoj primjeni čiste teorije, prigovaraju nečistoćom, polovičnosti, akomodacijom ili
kompromisom.

2. Koje su zadaće filozofske hermeneutike?

Hermeneutika je teorija ili umijeće tumačenja (interpretacija).
Zadaci su joj razumijevanje i tumačenje, priznavanje kao i produktivno razvijanje.