1

Ivica Zvonar
Hufnagelova hermeneutika

Erwin Hufnagel, Uvod u hermene-utiku (prev. Filip Grgi), Hrvatska sveuilina naklada, Zagreb 1993.

Hermeneutika je u svojoj prvobitnoj nakani shvaena kao vjetina tumaenja i dokazivanja tekstova, tj.
kao egzegeza Biblije, a u novijoj filozofiji biva prikazana kao metoda izlaganja i objanjenja smisla
bitka. E. Hufnagel nastoji kroz promiljanje filozofskih pozicija nekolicine mislilaca (Dilthey, Heidegger,
Gadamer, Habermas, Betti, Albert) iznijeti pokuaje moguih zasnivanja hermeneutike. Okosnica tih
zasnivanja je ovjek (ali koji?). Iz rakursa "modernog drutva" ova konstatacija zvui kao svojevrsni
suviak, jer u svijetu planetarne tehnike ovjek opstoji samo kao masa, bezlini objekt fragmentirane
biti.
Kako razumjeti bitak bia, koji "moe biti zakrit do te mjere da biva zaboravljen, i pitanje o njemu i
njegovu smislu izostaje"? Da li je uope mogue sakupiti dijelove ljudske egzistencije rasute unutar
teoretske, emocionalne ili praktine sfere? Koliko u svemu tome uspijevaju hermeneutika, fundamentalna ontologija i duhovne znanosti? Ovo su samo neka od pitanja postavljenih u Hufnagelovoj
studiji, a dani odgovori se kameleonski pretvaraju u nove upite.
ovjek se poima kao bie koje slobodu i budunost moe dosei samo tumaenjem koje se odnosi na
povijesnu i drutvenu zbilju. Razumijevanje drugog ovjeka ili kulturne injenice odvija se u sklopu
socijalnih sustava, teoretskih, etikih i estetskih normi. Diltheyev pojam hermeneutike, u tom pogledu,
nema jedinstven opseg znaenja. Svaku aktivnost izlaganja u drutveno-povijesnom svijetu, bila ona
znanstvena ili predznanstvena, on oznaava kao hermeneutiku. Njegovi poku-aji utemeljenja
hermeneutike kreu se u rasponu metodologije, "svijeta ivota", posebne psihologije i duhovnih
znanosti. Nisu jedinstvene ni hermeneutike dimenzije odnosa. Pored susvijeta stupa povijesni svijet;
koji put kulturni svijet slui kao korelat, koji put samo kao njegovo jezino podruje. Dilthey je esto
voen uvidom da su nam u miljenju dane druge osobe, da jastvo i svijet predstavljaju temeljne
korelacije. On se dijelom orijentira na suprotnost nuta-rnjeg i izvanjskog, pa stoga njegova antropologija stoji u opasnosti da humano ustrojstvo ovjeka uini predmetom meu ostalim predmetima.
Ali ipak, Diltheyevim izvodima pripada zasluga to su pokazali neposrednosti razumijevanja kako sebe,
tako i drugoga. Ukoliko su bitne kategorije razumijevanja povijesno i socijalno posredovane, onda se

2
vlastita individualnost i individualnost drugoga mogu pojmiti samo fragmentarno. U naoj se ivotnoj
povijesti mijenja instrumentarij naeg samotumaenja, no valja imati na umu da je ovjek bie jezika, a
jezinost ovjeka ima funkciju razotkrivanja svijeta.
Hermeneutika je u Heideggera "izrada uvjeta za mogunost svakog ontolokog istraivanja". Ona pita
o uvjetima mogunosti duhovnih znanosti, kao i o momentima stru-kture tubitka, tj. bia koje smo mi
sami, ali ona pita i o iskusivosti bia nesukladnog tubitku, dakle o pukim predmetima. Tubitak
raspolae fundamentalnom mogunou da izloi svoj bitak kao biti-izlaui. Razu-mijevanje je
temeljno odreenje bitka tubi-tka, a ima za cilj otkriti ono moi-biti samog tubitka. Smisao je
sveukupnost uvjeta koji osiguravaju kako neovisnost svakog pre-dmeta o tubitku, tako i odnos svega
pre-dmetnog spram tubitka. Smisao jest ono u emu boravi razumljivost neega, "smisao jest
egzistencijal tubitka". Zadaa je hermeneutike, ili hajdegerijanski kazano "fundamentalne ontologije",
da osigura izla-ganje bitka koje je konstitutivno za tubitak, te da u njemu naznai artikulaciju smisla
bitka. Da bi to bilo mogue, Heidegger vri iscrpne analize dotadanjih tematiziranja razliitih tumaenja bitka, a kao odgovor iznosi "fundamentalnu ontologiju" kao destrukciju prethodnih rjeenja,
koja su ograniila razumijevanje bitka.
H.G. Gadamer na tragu Heideggera trai onu razinu refleksije koja prethodi znanstvenom zahtjevu za
istinom. On nastoji posve istraiti iskustvo istine koje transcendira kontrolu znanstvene meto-dike, a to
iskustvo je iskustvo filozofije, umjetnosti i povijesti. Udubljenjem u povi-jesni kontekst otvara nam se
mogunost uvida u sposobnost provedbe kategorija putem kojih se ophodimo prema svijetu ili smislu.
Tek kroz povijesni aspekt dospijevamo do pitanja o legitimaciji kategorijalnih dimenzija mogunosti.
Dosezanje povijesne pozicije je izraz htijenja za samo-razumijevanjem, koje je konstituirano cje-linom
naeg iskustva svijeta. Hermeneutika tako opstoji kao refleksija koja se odnosi na povijest. Povijesna
je predaja u naelu predmet naega znanja, a nju moemo shvatiti samo u odlomcima. To to jesmo
moemo valjano pojmiti jedino kroz jedi-nstvo povijesnih i nadpovijesnih momenata. Medij koji nam
omoguuje to razumijevanje jest jezik.

Hermeneutika se pozicija u Habermasa shvaa kao sposobnost, koja principijelno pripada ovjeku,
da u jezinim i nejezinim sustavima simbola razumije poloeni smisao. U govoru se razumljeni
smisao konkretizira u najviu kompleksnost. He-rmeneutika je zato ovdje umijee razumijevanja
smisla koji se moe jezino priopiti. Kretanje u jeziku se dogaa u modusu razumijevanja i

3
uvjeravanja. Stoga hermeneutika kao teorija jezika postaje i teorija socijalnog djelovanja. U pojmu
govora lee i socijalne komponente, govorenje je djelovanje - govor eli uvjeriti. On se uspostavlja tek
u socijalnom kontekstu, a implicira teoretska i praktina gledita. Zato komunikativna kompetencija
(jedan od temeljnih Habermasovih pojmova), sposobnost da se razumije smisao, kao fundamentalni
faktor nosi u sebi obje pozicije. Daljnje razmatranje Habermasovih refleksija o jeziku nije nuno
potrebno, jer na osnovu ve reenog moemo naznaiti osnovne konture Habermasove
hermeneutike pozicije.
Tematiziranje Bettija i Alberta, odnosno njihovih gledita, kvalitativno ne bi donijelo neto novo, jer
njihova je pozicija samo blijeda kopija ve iznesenih stavova o pitanju uvoda u hermeneutiku.
Razumijevanje Hufnagelovog teksta na pojedinim mjestima oteavaju pomalo nes(p)re-tne
konstrukcije prevodioca, kao i nedo-statak temeljitije filozofske redakture prijevoda. U svakom sluaju,
ovo djelo je povod daljnjem razmatranju pozicija herme-neutike, ija je osnovna tema pro-miljanje
smisla bitka, a to prvenstveno znai ovje-ka, njegove egzistencije i njegove slike svijeta.