MJESENIK ZA KNJIEVNOST, UMJETNOST I DRUTVO

KAZALO
Hotimir Burger: Osjeaji, emocije i njihovo opredmeenje / 3 Josip Metrovi: Gdje je ja tu je porok / 16 Tema broja: OBLJETNICA VUKOVARA / 36 Tomislav Marijan Bilosni: Vukovar / 36 Mladen Machiedo: Glas iz Vukovara ili antiteze ratu / 63 Darko Pero Pernjak: Vrijeme pravih kapetana / 66 Toma Podrug : Zapisi iz potkrovlja / 70

UMJETNOST KULTURA DRUTVO Radovan Pavi: Eunija je za Hrvatsku povijesna nunost, ali - ima tu jo kojeega...! / 77 Ivica upan: Sudbina prijedloga Vojina Bakia za beogradski Spomenik Marxu i Engelsu / 85
GODITE LXVII BROJ 11, STUDENI 2011.

KRITIKA Ivan Bokovi: Dobra feljtonistika / 105 Alen Biskupovi: U spomen malom velikom kazalitu / 107 Branimir Bonjak: Prikazi i iskazi / 111 Cvjetko Milanja: Od stvarnog do apsurdnog / 113 Lada igo: Nepotetika ljepota / 115 Ivica Matievi: Izmeu leksikona i eseja / 116 Kronika DHK (Anica Vojvodi) /119

Hotimir Burger

Osjeaji, emocije i njihovo opredmeenje

to su osjeaji i kakvu poziciju i koju ulogu imaju oni ne samo u ljudskoj svijesti, nego u ljudskom opstanku, u ljudskom bitku u cjelini? Prilazei ovoj temi zbunjeni smo ve razliitim rijeima koje nam posreduju taj fenomen: osjeaji, emocije, strasti, pasije, afekti, sentimenti, a da ne govorimo o golemoj lepezi raznolikih konkretnih, pojedinih osjeaja koji naviru u nau svijest, u na doivljaj svijeta, u na doivljaj drugih i sebe sama. Iako je prva pomisao u vezi s osjeajima pasivnost, nedjelovanje, oni su i neki aktivitet. Dok nas razum odmie od svijeta, od drugih i od nas samih, osjeaji nas uz njih vezuju, oni svakoj situaciji u kojoj se nalazimo svojim intenzitetom i rasprostiranjem daju aromu. Osjeaji na stanoviti nereflektirani ili predrefleksivni nain odreuju na odnos spram sadraja svijeta, spram drugih i spram nas samih!1 Osjeaji tvore nau nastrojenost spram svijeta. Javljaju se postupno ili nadiru intenzivno, rijetko pojedinano, ali poneki i ponekada dominiraju. Oni imaju specifinu dinamiku nadiranja, rasprostiranja i splanjavanja. Plastini su i uoblie se u svakoj situaciji ili tovie svaku situaciju uoblie. Oni artikuliraju situaciju, iako su predrefleksivni prosudbe tijela, tjelesno sudjelovanje u svijetu (R. C. Salomon2), tj. nereflektirana reakcija na sadraje svijeta i nas samih. Ako razum ustaljuje neku situaciju, ini ju sagledivom, osjeaji nju ine nesagledivom, fluidnijom, kontingentnom.
1 To je osnova na kojoj M. Scheler formulira svoju tezu: Prije nego to je ens cogitans i ens volens, ovjek je ens amans. (u spisu Ordo amoris, prevedeno u knjizi M. Scheler, Ideja ovjeka i antropologija, Zagreb 1993). Ovu zamisao razradio je M. Heidegger (u knjizi Bitak i vrijeme) kao Befindlichkeit, to je na prevoditelj preveo kao uvstvovanje, a moglo bi se prevesti i kao nastrojenost. 2 Radi se o Salomonovom tekstu Emotionen, Gedanken und Gefhlen. Emotionen als Beteiligungen an der Welt u publikaciji Sabine Dring, Philosophie der Gefhle, Frankfurt/M. 2009.

Ve u naem odnosu spram svijeta uoavamo neke vane znaajke osjeaja. Mi se ne moemo osjeajno odnositi spram svijeta u cjelini ili spram svijeta kao takvoga, kao i ni spram ega kao takvoga. Svijet nadilazi osjeaje. Moemo voljeti (ili ak zamrziti) neki krajolik, zaviaj, ali svijet kao takav ne. Osjeaji trae sadraje i nisu zaokupljeni opim. Nadalje, od osjeaja se je teko distancirati, prije svega na individualnoj razini, a njihovo opredmeenje je tema koju valja promisliti. Zbog takvog karaktera osjeaja ne treba uditi da i povijest njihova promiljanja i njihova istraivanja pokazuje u tom pogledu indikativnu i pomalo zauujuu injenicu. Pojam osjeaja je razmjerno kasno koliko toliko preciziran u svome znaenju, a stanovite dvojbe o njegovu sadraju postoje i danas, o nekoj pak sistematizaciji ili konzistentnoj klasifikaciji osjeaja da i ne govorimo. U svakom sluaju, osjeaji i njihovi analogoni otpoetka su spregnuti s osjetilnou3, tj. s doivljajem svijeta koji nam posreduju osjeti. Zato je u najranijim filozofskim razmatranjima osjeaja sve ono vezano uz osjeajnost obuhvaano najveim dijelom spoznajnom ali i praktikom tematikom. U tematiziranju osjeajnosti rano je konkurirala i rije pasija u vie znaenja, da bi se njoj potom prikljuio i afekt, a Hobbes je u taj kontekst ukljuio i pojam appetitus. U Aristotela je u okviru ove tematike rije (u Nikomahovoj etici) o nekom (ljudskom) stremljenju, tenji, smjeranju koje u svijetu nailazi na neto dobro ili loe i na to reagira pokretanjem due koja onda pokree i tijelo, kako to pokazuje C. Newmark4. Ta pokrenutost (motus) nala je svoje mjesto u rijei emotio, koja je, ini se, uobliena tek u novovjekovlju. Iako Newmarkova tvrdi da je tek u Kanta stabiliziran pojam osjeaja (Gefhl), drugi autori upozoravaju da ve Descartes govori o sentimentu, ali u vrlo irokom smislu (osjeaj gladi, primjerice), za razliku od passions delme. D. Hume pak ve razlikuje feelings and emotions, kao neko dogaanje koje se javlja u dui, kao postojanje utisaka (impressions, sensations) ugode i neugode, nade i straha, pa ak i vjere. Osjeaj bi otuda bio, takorei, u ljudsku duevnost rasprostrti osjet, tj. to je osjet koji ne dohvaa samo njemu pripadno osjetilo, nego se rasprostire i u druge regije duevnosti ili svijesti i aficira ih. U povijesti pojma osjeaja vano je, nadalje, da ve Leibniz istie osjeaje kao nain prezentacije, predoenja svijeta, ali, dakako, za njega konfuzni i nejasni nain. Cognitio clara et confusa (jasna i zbrkana) je spoznaja osjeaja, a clara et distincta (jasna i razgovjetna) je razumska spoznaja. Time je formulirana stanovita sprega osjeaja sa spoznajnim problemom, koji je potom razraivao Ch. Wolff i drugi.
3 O tome svjedoi i etimologija rijei osjeaj, uvstvo (osjet, out), i to ne samo u naem jeziku. 4 U svojoj knjizi Passion Aekt Gefhl. Philosophische Theorien der Emotionen zwischen Aristoteles und Kant, Hamburg, 2008.

Kant je smisleno razgraniio znanje i osjeanje (u svojoj raspravi o prirodnoj i moralnoj teologiji) tezom, da je sposobnost predodbe istinitoga znanje, a sposobnost predodbe dobroga osjeaj (Gefhl)5. Time je ujedno naznaen drugi vani aspekt osjeajnosti a to je njena sprega s vrijednostima odnosno s moralnou. U tome je pogledu kako je poznato prednjaila britanska misaona tradicija, i to nadasve Shaftesbury s idejom o reflected sens, dakle o reflektiranom osjetu ili osjeaju, to je potaklo ekstenzivnu diskusiju o moralnom osjeaju. Tako je ve M. Mendelssohn tematizirao spregu osjeaja i vrijednosti. Trea dimenzija rasprave o osjeajima je estetsko podruje, koju je osobito razraivao Baumgarten u svojoj koncepciji estetike (kao osjetilne spoznaje), a potom M. Mendelssohn, te Kant i Schiller. Kant je i doivljaj lijepoga ili osjeaj za lijepo doveo u vezu s moralnou (moralni osjeaj)6, ali je estoko osporavao konstitutivni karakter osjeaja za moralnost kao bitno inteligibilnu dimenziju ljudske svijesti. U povijesti razmatranja osjeaja valja imati na umu i Blaisea Pascala, koji je u svojoj postscijentistikoj fazi govorio o srcu kao o specifinom duhovnom sreditu ovjeka u tom pogledu imao je, uostalom, prethodnike i kao o alternativnom nainu doivljaja svijeta koje nije kaotian kako se najee misli nego ima svoja pravila, ak svoju logiku, to je osobito efektno preuzeo i razraivao M. Scheler (ponajprije u svom spisu Poredak ljubavi), taj gramatiar emocija, kako ga naziva H.-P. Krger. Ta je zamisao, uostalom, zaivjela i u suvremenoj psihologiji u sintagmi emocionalna inteligencija7. Za povijest razmatranja osjeaja i za njihovo razumijevanje vaan je njihov intencionalni aspekt. Njegovu vanost istie Sabine Dring, urednica oveeg zbornika pod naslovom Filozofija osjeaja 8. Taj aspekt prvi je formulirao F. Brentano, a nastavili su ga razraivati Husserl, Meinong i Stumpf. U fenomenologijsku tradiciju uklapa se i J.-P. Sartre svojom zamisli o predrefleksivnoj svijesti iz tridesetih godina, povezanoj s osjeajima. Predrefleksivna svijest jest svijest o svijetu a ne svijest o svijesti, misli Sartre. Ovu zamisao Sartre je u knjizi Bitak i nita preobliio u tezu o predrefleksivnom cogitu. Druga vana tradicija u razumijevanju osjeaja je prema ovoj autorici, psihologijska, Deweya i Wundta. Nekoliko vanih motiva vezanih za osjeajno preuzeo je iz tradicije Max Scheler, pa tako i intencionalnost. Za njega su i emocije intencionalni akti i kao takvi konstituiraju duh, to za Hegela primjerice nije bio sluaj. Osim
5 I. Kant, Untersuchung ber die Deutlichkeit der Grundstze der natrlichen Theologie und der Moral u: I. Kant, Werkausgabe, hrsg. von W. Weischedel, Bdv. II, Vorkritische Schriften bis 1768, 2, Frankfurt/M. 1977. 6 Vidjeti o tome moju raspravu Lijepo kao simbol udorednoga (u: H. Burger, Sfere ljudskoga, Zagreb 2003). 7 Primjerice u knjizi Emocionalna inteligencija Daniela Golemana (na prijevod Zagreb 1977), koja je naila na znatan odjek u strunoj i drugoj javnosti. 8 Dring, Sabine, Philosophie der Gefhle, Suhrkamp, Frankfurt/M. 2009; radi se o zborniku radova 24 autora, mahom analitiki i psihologijski orijentiranih.

toga Scheler je iscrpno tematizirao spregu emocija i vrijednosti, ime je dao vane poticaje raspravama o etici. Scheler je, pored iscrpnih radova o ljubavi i mrnji (kao dvama temeljnim stupovima nae emocionalnosti), te simpatiji (u spisu Bit i oblici simpatije, to ga je doradio u drugom izdanju), vrlo nadahnuto, sadrajno i precizno pisao o ressentimentu,9 s kojim je povezano mnotvo negativnih osjeaja (ljutnja, srdba, zavist, zloba, osveta itd.). Valja istai da se u suvremenim diskusijama o ovoj temi pored intencionalnog aspekta osjeaja/emocija istie i njihov pristajui (zustndlich) moment (M. Schlossberger), tj. moment zadranosti uz stvari ili na njima, to je jasno uoio jo Plessner. Dringova i autori koje je okupila u svojoj publikaciji uvode u svojim tekstovima i razlikovanje emocije i osjeaja. Emocije bi prema njima bila naa doivljajna usmjerenost prema svijetu, dok su osjeaji usmjereni u imanenciju subjekta, prema unutra, kako kae Damasio, i sam zastupnik ove teze. Takvo stajalite formulirano je i u suvremenoj psihologiji, iako nije opeprihvaeno.10 Otuda bi se moglo tvrditi da je emocija osjeaj koji je okrenut prema van, a nije zaokupljen sadrajima ljudske nutarnjosti. U sklopu takve zamisli jedan od autora u ovoj knjizi, P. Goldie11, misli da bitno pitanje koje u vezi s emocijama valja postaviti glasi: Kako e osjeaji (kao doivljaji odreenog kvaliteta i intenziteta) na prikladan nain biti integrirani u emocije, kao intencionalna stanja s evaluacijsko-reprezentacijskim sadrajem? (str.39). Ono osebujno, sui generis, emocija za Goldiea, sastoji se prvo, od afektivno nabijenog i time modificiranog evaluativno-reprezentacijskog sadraja involviranih mentalnih stanja i, drugo, od narativne veze koja po emocijama biva uspostavljena izmeu postojeih mentalnih stanja i treba ih uzdii iznad puko komponentskog statusa (str. 37). Pod mentalnim stanjima Goldie meu ostalim misli na uvjerenja, nade, elje, imaginacije, fantazije, tjelesne osjeaje itd. (isto). Otuda su za njega emocije u bitnom smislu afektivna reprezentacija svijeta, a ujedno na tipian nain motiviraju na djelovanje (36). Ovi autori raspravljaju i o sprezi osjeaja s nagonima (pranjenje nagonskih energija), ime se je, dakako, bavio Freud, koji je osjeaje razumio kao indikatore nagonske napetosti (Uvod u psihoanalizu). U navedenoj knjizi raspravlja se i o fiziologijskoj pozadini osjeaja pa se govori o luenju odreenih lijezda i njegovoj povezanost s osjeajima, ime se je bavio W. James.
9 Vidjeti o tome moju studiju o Schelerovom razmatranju ressentimenta u knjizi H. Burger, Ljudska moralnost. Rasprave o antropologiji i etici, Zagreb 2007. 10 Vidjeti A. Damasio, Osjeaj i zbivanja. Tijelo, emocije i postanak svijesti, Zagreb 2005 (original 1999), dok primjerice J. Reeve u knjizi Razumijevanje motivacija i emocije (Naklada Slap, Jastrebarsko 2010) tu razliku ne navodi. 11 U navedenoj knjizi studija Emotionen und Gefhle.

Osim toga, u ovih je autora rije i o intelektualnim osjeajima te o njihovoj sprezi s voljom i fantazijom. Kad je u pitanju sistematika osjeaja/emocija, valja istai da se u literaturi navode pokuaji W. Wundta, koji je pokuao klasificirati osjeaje na bazi oprenih parova: ugoda/neugoda, napetost/poputanje i uzbuenje/umirenje; M. Schelera, koji s jedne strane ustanovljuje temeljne stupove emocionalnoga ivota to su ljubav i mrnja a s druge strane predlae klasifikaciju osjeaja u tjelesne, vitalne i duhovne.12 Neki interpretatori (Schlossberger) pronalaze u Schelera i duevne osjeaje, a razlika izmeu te etiri klase osjeaja trebala bi se temeljiti na odnosu u kojemu stoje intencionalni i pristajui momenti osjeaja. Postoje i pokuaji sistematizacije osjeaja nekih suvremenih autora, ali oni nemaju nikakav definitivni domaaj. U suvremenoj psihologiji J. Reeve13 razlikuje tek pozitivne, neutralne i negativne emocije. Opredmeivanje je prema uvidima svih koji su se ozbiljno bavili istraivanjem i promiljanjem ovjekova bitka fundamentalni ljudski monopol kako bi rekao Scheler. Opredmeenje rezultira stanovitim rascjepom u ljudskom bitku a omogueno je distancom, odmakom ovjeka od sebe sama, od svojega sebstva a otuda i od svega to jest. ini se da se moe rei, da pravi odmak nastupa u ovjeka kad je on svjestan odnosa kao odnosa, a za to osjeaji nisu kadri. Zato jer u osjeaja nema odmaka, oni su stalno prezentni i prezentirajui. Prije svega su to tzv. tjelesni osjeaji. Moemo li se spram osjeaja distancirati ili ih ak opredmetiti? Iako je Scheler tvrdio da ovjek moe opredmetiti sve, pa i sama sebe, ini se da kad su osjeaji u pitanju to nije tako jednostavno. Plessner govori, primjerice, o naoj osjeajnosti kao o naoj zaokupljenosti nekim sadrajima svijeta 14, ali i o nekoj zarobljenosti, spregnutosti sa stvari, koja je na djelu u osjeajima (isto). Naime, za njega je osjeaj bitno vezivanje mene sama za neto, vezivanje koje mi ostavlja mnogo oskudniju samostalnost naspram stvari, ljudi, vrijednosti, misli, dogaaja nego opaanje, motrenje i svako drugo motivirano stajalite spram objekata. Osjeaji kao alost, veselje, negodovanje, oduevljenje, prezir, divljenje, ljutnja, dirnutost, ljubav, mrnja nisu nikakva stajalita osobe spram objekata na temelju posebnih kvaliteta koji govore osobi, nego podeavajue zaokupljenosti kojima je osoba, ve prema temperamentu, vie ili manje izruena i u datom sluaju moe im se oduprijeti samo uz pomo sve svoje
12 O Schelerovim analizama i promiljanima emocija/osjeaja 16 studija sadrano je u publikaciji Vernunft und Gefhl. Schelers Phnomenologie des emotionalen Lebens, hrsg. Ch. Bermes/W. Henckmann/ H. Leonardy, Wrzburg 2003. Daljnje razrade pojedinih osjeaja sadri i knjiga Philosophische Anthropologie im 21. Jahrhundert. Tako M. Schlossberger u studiji Ordnung der Gefhle, sadranoj u toj knjizi, posebno tematizira sram i suosjeaj. 13 U knjizi Razumijevanje motivacija i emocije. Naklada Slap, Jastrebarsko 2010. Neto vie o sistematici emocija moe se nai u natuknici Gefhl O. Ewerta u Historisches Wrtterbuch der Philosophie, hrsg. J. Ritter i drugi, Basel, Bd. 4. 14 Lachen und Weinen, u H. Plessner, Gesammelte Schriften, Bd.VII, S. 398.

snage. (str. 347)15 Otuda u osjeaju ne stoje subjekt i objekt jedan naspram drugog, nego ovjek i svijet jedan drugoga proimaju. Ovdje naime ovjek, biva izruen nekoj sili naspram koje mora sobom vladati mora sebe imati u rukama, mora sauvati uspravan stav da ga ona ne bi svladala (346), misli Plessner. Odatle on zakljuuje: Nedistancirana spregnutost sa stvari uz pomo nekog osjeaja moe se u skladu s time razviti samo kod bia koje uope ima smisao za stvar (predmet). Iako je osjeaj nepredmetan, tj. nije vezan za mjerila teorijskog ili praktiko-etikog stajalita, njegova subjektivnost treba odmak spram neke objektivne sfere da bi se, stavljajui se iznad nje, vezala za njene neposredno dosezive kvalitete16. Samo tamo gdje ima razuma, moe biti i srca. ivotinje ute ugodu i bol, one su esto vezane uz bliske osobe i okolnosti i utoliko privrene. Ali vjernost, prijateljstvo neprijateljstvo, ljubomoru, ljubav i mrnju one ne osjeaju. Osjeaj je bitno ovjean. (str. 349) Mi bismo rekli, ivotinje nisu svjesne osjeaja, a ljudi jesu.17 Plessner, nadalje, u knjizi Stupnjevi organskoga i ovjek govori i o doivljaju doivljaja kao o jednom od ljudskih postignua koje je povezano s konstitucijom ljudskoga jastva i artikulira se u unutarnjem svijetu. A doivljaj doivljaja je ve neki odmak od doivljaja. ini se da je opravdano tvrditi da je o odmaku mogue govoriti i kad su emocije u pitanju, iako Plessner to ne tvrdi. Jer doivljaj doivljaja valjalo bi povezati s problemom ressentimenta, koji je isticao ve Nietzsche, a onda ga temeljito proanalizirao s obzirom na konstituciju moralnosti razraivao Scheler. Je li ressentiment osjeaj pretvoren u emociju ako slijedimo razlikovanje o kojemu govori Dringova, a to razlikovanje prihvaa i Damasio? To je osjeaj koji se je okrenuo prema van. Stanoviti odnos spram osjeaja vanim smatra i suvremeni psiholog Damasio. On govori o svijesti osjeaja i o osjetu sebe, to ga odreuje i kao osjeaj osjeaja, kao o bitnim momentima u naem odnoenju spram sebe i spram osjeaja, a posljedino i kao o bitnim momentima pri konstituciji svijesti. U ovu dimenziju rasprave o osjeajima/emocijama dobro se uklapa i Cassirerova teza o jeziku kao bitnom uzroniku opredmeivanja. Za njega se opred15 I N. Hartmann u svojoj raspravi o emocionalno-transcendentnim aktima (u Zur Grundlegung der Ontologie, na prijevod Prilog zasnivanju ontologije, Zagreb 1976) a ti akti za njega nisu samo emocije inzistira na tome da smo mi emocijama pogoeni i da su one zato neto potpuno drugo nego spoznaja, shvaanje, dohvaanje stvari. Emocijama smo izrueni, a spoznajne akte izvodimo. On, tovie, tvrdi da je spoznaja jedini akt koji nije emocionalan (prijevod str. 193). 16 Ova teza, da nas osjeaji vezuju uz ono kvalitativno na stvarima vana je i mogla bi biti poticajna, primjerice, za razmiljanje o odnosu izmeu muzike i matematike. Naime, obje se te aktivnosti bave kvantitativnim odnosima, samo to muzika, ini se opravdanim tvrditi, u tom kvantitativnom odnosu nalazi ono kvalitativno, a to kvalitativno posredovano je ba osjeajima. Tako da bi se moglo tvrditi da je muzika matematika s osjeajima, a matematika muzika bez osjeaja. 17 Ako bi se tezu, da je osjeaj bitno ovjean, shvatilo kao izuzimanje ivotinja iz osjeajnosti, tj. kao tvrdnju da ivotinje nemaju osjeaja to mnogi osporavaju onda bi valjalo imati na umu da Plessner inzistira na tome da je osjeaj bitno ovjean, to ne znai da se ne moe artikulirati i na ne-ovjean nain. Zatim, valjalo bi imati na umu da on istie da ivotinje ne osjeaju prijateljstvo neprijateljstvo, ljubav, mrnju itd., dakle da nemaju osjeaj osjeaja kako bi rekao Damasio. I napokon, tu bi valjalo primijeniti razliku izmeu osjeaja i emocija i rei da ivotinje nemaju emocija, ali imaju osjeaje.

meivanje zbiva kao imenovanje i predikacija ime se stvar izdvaja iz mora fenomena ili stvari a to zahvaa po njemu i afekte. I Cassirer naime govori o vlasti afekata koju treba ograniiti time, da afekt bude prisiljen sama sebe izrei i tako se podrediti jeziku.18 No, ako je izgovoren i podvrgnut jeziku, je li afekt tada i opredmeen? Plessner pak u svojoj je studiji Kategoriki konjunktiv ustanovio da ljudska sposobnost opredmeivanja ima za posljedicu stvaranja neke ustave, brane u nama, zbog koje se porivi naega odnoenja ralanjuju u trpnju, pasiju i strast. Jezino pak to tvori osnovu konjunktiva, kao izriaja koji stvara poprite unutar moguega, tj. taj nas jezini oblik otvara spram drugog mogueg i upuuje spram njega, a tu je onda vidljiva sprega nae duevnosti i ljudskog opstanka s fantazijom.19 No Plessner ovdje pokazuje i daljnju vanu dimenziju nae osjeajnosti: Sposobnosti opredmeenja (i postvarenja) odgovara to se esto previa neka sposobnost za suprotno, obestvarenja i obuzetosti, koja korespondira s aktivnim karakterom objektiviranja. Kao to je prvo spomenuti ovjekov kapacitet pridran uz njegovu ekscentrinu poziciju, tako i drugi, onaj obuzetosti, trpnje, pasije, strasti do sebe gubljenja.20 Odatle bi proizlazilo da su pasija, strast neto suprotno opredmeenju, ali jednako ukorijenjene kao i opredmeenje. Oboje se naime artikulira iz istog temeljnog ljudskog sklopa, koji Plessner shvaa i odreuje kao ekscentrinu pozicionalnost. Kada govori o naoj obuzetosti i gubljenju u strastima, onda Plessner pogaa i bitnu kvalitetu osjeaja, to da se osjeaja ne moemo otarasiti, da vladaju nama, obuzimaju nas, preplavljuju, tako da ih najee ne moemo kontrolirati. Pokuamo li se distancirati od osjeaja vidimo da nam to razmjerno lako uspijeva s tzv. tjelesnim osjeajima kao to su glad, bol i slino. Obzirom na ovaj tip osjeaja postoje ve dugo manje-vie uspjeni postupci i sredstva da ih se zbog neugode koju priinjaju ukloni, odnosno da se ukloni osnova iz koje proizlaze. No drukije stoji stvar s tzv. duhovnim osjeajima kao to su stid, kajanje, ljubav itd.. Pokuamo li ih dohvatiti, razabrati, ustanoviti njihovu osnovu ili bar poticaj, ubrzo uviamo da se gubimo u duevnim dubinama i prostranstvima koja su nesaglediva, a kadgod i nedohvatljiva. Obzirom na takvo stanje stvari, mi bismo formulirali tvrdnju, da osjeaji kao afektivna reprezentacija svijeta uspostavljaju odnose i svjedoe o njima, ali za osjeaje nema odnosa kao odnosa, i to zato jer nisu posredovani refleksijom. Ako u tu dimenziju nae svijesti nastupa refleksija, ak i tek jezina artikulacija osjeaja, oni se mijenjaju kako to dobro konstatira Cassirer u
18 E. Cassirer, Prilozi lozoji jezika, Zagreb 2000, str 86. 19 H. Plessner, Condicio humana, Zagreb 1993, str. 196. Vidjeti vie o tome u mojoj studiji Stvaralaka bit jezika: rijei, osobe i stvari, i njihovi odnosi, Republika (2009). 20 Der kategorische Konjunktiv. Versuch ber die Leidenschaft u: H. Plessner, Gesammelte Schriften, Frankfurt/: 1981, Bd. VIII, S.345.

navedenom citatu iz studije Jezik i izgradnja predmetnog svijeta.21 Naime, ako samo izgovorimo osjeaj, ve smo se na neki nain od njega distancirali i on se mijenja. Jezina artikulacija stavlja osjeaj u neku spregu koja do tada nije bila oita, ak za svijest nije postojala, i na taj ga nain situira, stavlja ga na novi nain u neku situaciju22. Tada se javlja i svijest osjeaja, o kojoj govori Damasio. Iz ovih analiza i prikaza proizlazi da se osjeaji ne mogu opredmetiti, prije svega vlastiti osjeaji. Ali to ne znai da se osjeaji ne mogu postvariti prije svega tui osjeaji i onda se njima moe i manipulirati ili njima upravljati23. Naime osjeajima se moemo prepustiti, moemo ih zatomiti ili njima pokuati raspolagati.24 U istraivanjima o ovjeku i u antropologiji ve se je vrlo rano isticao osjeaj srama kao karakteristian za ovjeka ivotinja se ne stidi. O tome govori ve Platon u svome dijalogu Protagora. U novije vrijeme time se je bavio i H. Plessner, koji misli da je zastupivost i nadomjestivost ljudskoga pojedinca osnova srama. Na svojoj nadomjestivosti i zastupivosti ima pojedinani ovjek potvrdu i izvjesnost sluajnosti svojega bitka ili svoje individualnosti. Ona je osnova njegova ponosa i njegov posramivosti. ak i faktika nenadomjestivost njegove vlastite ivotne supstancije, u kojoj se on razlikuje od svega, ne nadoknauje nadomjestivost u Mi, nadomjestivost po svakom drugom s kojim je zajedno. Stoga se ovjek u svoj svojoj dragocjenosti mora sramiti. Nitavnost njegove egzistencije, njena bezostatna probojivost i znanje o tome da smo mi svi u osnovi isti, jer smo mi, svatko za sebe, individue i po tome uzajamno razliiti, tvori osnovu posramivosti (a tek sekundarno objekt metafizike posramivosti i poetak ponienja). 25 Ove Plessnerove motive u tematiziranju fenomena srama preuzima i M. Schlossberger, ali kao konstitutivne za sram pridodaje i razliku te dinamiku odnosa izmeu privatne i javne egzistencije. M. Nussbaum pak u svojim analizama i razmatranjima gaenja i srama26 u ovu tematiku uvodi nae iskustvo da nismo centar svijeta, to bi po njoj trebala biti jedna od osnova srama.
21 E. Cassirer, Isto. 22 Otuda, jamano, potjee neprilika zaljubljenih, koju izaziva pitanje: Voli li me? Pitanje u taj uvstveni odnos nastoji unijeti odreenje, to naruava njegovu izvornu spontanost i nerefleksivnost. To je ujedno pitanje o osjeaju osjeaja, kako bi rekao Damasio. 23 O tom disponiranju, raspolaganju osjeajima pie N. Govedi u svojoj knjizi: Emocionalna predanost i politika afekata, Zagreb 2010. O manipuliranju osjeajima osobito, primjerice, osjeajima nacionalne ili vjerske pripadnosti svjedoi povijest politikoga djelovanja i njegove suvremene verzije. Ali o tome svjedoi i umjetniko stvaralatvo dramsko (sjetimo se samo Shakespeareovih drama kao to su Othelo ili Mletaki trgovac), romansijersko, ali i ostale umjetnosti. 24 U takvom kontekstu namee se i kao zasebna tema odnos volje i emocija. I tu je na djelu ambivalencija. Osjeaji i emocije mogu zaposjesti volju i sudjelovati u odluivanju, i to zato to uspostavljaju na odnos spram vrijednosti. Nekada izravno a nekada neizravno i to tako da ih onaj koji odluuje najee bez refleksije uzima, prihvaa kao argument, kao razlog za odluku koja bi se inae trebala donositi samo na bazi promiljenog odvagivanja razloga. No kako stoji s voljnim zaposjedanjem emocija, time nije ustanovljeno. 25 H. Plessner, Die Stufen des Organischen und der Mensch, Berlin 1976, S. 344. 26 U knjizi Hiding from Humanity: Disgust, Shame, and the Law, Princeton University Press, 2006.

10

U filozofiji openito ve je dugo, a osobito u tradiciji filozofije egzistencije u svim njenim verzijama, prisutno tematiziranje bojazni, strepnje i straha. U Kierkegaarda, kako je poznato, bojazan izaziva projektni karakter (modernoga) ovjeka, koji odluuje da od sebe treba neto uiniti. Na putu ozbiljenja toga projekta on nailazi na prepreke, to izaziva bojazan da se nee uspjeti. Zato je bojazan u osnovi egzistencije modernoga ovjeka. Gehlen pak osnovu te bojazni objanjava na potpuno drugi, objektivistiki nain. U svojoj teoriji institucija27 on tvrdi, da je postrevolucionarno doba u Francuskoj pratio veliki strah, i to zato jer su tradicionalne institucije izgubile svoju snagu, a nove jo nisu uspostavljene. To ima za posljedicu neizvjesnost i veliki strah, kako kae Gehlen. Nama se iz perspektive tematike koju smo razraivali u nekoliko studija28 osobito izazovnim ini emocionalni sklop to je jo u grkoj kulturi dobio naziv nostalgija. Nostalgija, enja za zaviajem nastupa u ljudi koji su iz ovih ili onih razloga napustili svoj zaviaj s njegovim vrijednosnim poretkom i na taj nain prekinuli golemu mreu odnosa u kojima su dotada zadovoljni ili ne ivjeli. Uostalom moglo bi se tvrditi da je to tipina situacija modernog ovjeka. Ta iskorijenjenost, izopenost, izolacija i prinuenost da se odnosi ponovno uspostavljaju, da se stvara nova situacija, osnova je nostalgije. Nostalgija moe u nekih pojedinaca izazvati ozbiljne emocionalne i psihike probleme, a ini se da je umjesno tvrditi da ba taj emocionalni sklop moe ljude od duha, teoretiare i umjetnike29, potaknuti na refleksiju odnosa kao odnosa, na to da odnos kao odnos tematiziraju. To pak kao pretpostavku ima distanciranje od odnosa i njihovo nikada do kraja provedivo opredmeenje, odakle proizlazi tek i mogunost disponiranja njima. ini se da se moe tvrditi da nije sluajno da su ba teoretiari prognanici, kakvi su bili S. Kierkegaard, K. Marx, H. Plessner i E. Cassirer, svatko od njih na svoj nain, osvijestili odnos kao teorijski izazov i ugradili ga u svoje teorijske i filozofske koncepcije.30 Ta evidencija svakidanjeg ivota nala je u njih put do teorijske artikulacije. Nostalgija moe imati i formu enje za prolim vremenima, osobito nakon velikih socijalnih i politikih promjena, nakon revolucija, kada su postojei odnosi razoreni i uspostavljaju se novi, koji su najee jo neprimjereno artikulirani.31 A takva situacija iznuuje tvorbu novih odnosa za zajednicu ali i za pojedinca. Praznina koja tu nastaje mora se ispuniti. Nostalgija je pokazatelj, indikator te prinude.32 Valja imati na umu da je u takvim situacijama
27 Vidjeti na prijevod: A. Gehlen, ovjek i institucije, Zagreb 1994. 28 To su studije ovjek kao tvorac odnosa, Stvaralaka bit jezika: rijei osobe i stvari i njihovi odnosi. te Osoba, njezin identitet i odluka. 29 Prisjetimo se samo impresivnog filma A. Tarkovskog Nostalgija iz 80-tih godina prologa stoljea.. 30 Vidjeti vie o tome u mojoj studiji ovjek kao tvorac odnosa u knjizi H. Burger, Ljudska moralnost. Rasprave o antropologiji i etici, Zagreb 2007. 31 Tako se u nas sada govori o jugonostalgiji. 32 Ovdje valja navesti da su rani njemaki romantiari (Novalis) filozofiju razumijevali kao nostalgiju, kao enju za zaviajem, a Hegel je bio miljenja da se moderni ljudi refleksijom udomljuju u povijesnoj zbilji!

11

ba emocionalni sloj nae svijesti najvei gubitnik, jer ba njemu nedostaje mnotvo odnosa u kojima se on mora ozbiljiti. Pred analognim problemom nalaze se i svi izopenici, vjerski (excommunicatio), politiki te kriminalci, osuenici. Sudska zatvorska kazna, presuda izopuje okrivljenog iz zajednice i zaprjeuje mu odreene odnose, reducira njegove odnose. Odnose s lanovima zajednice, s obitelji, s najbliima a time ih i emocionalno onemoguava. Prijestupnik je onemoguen u svojim odnosima nadziran i kanjavan (kako kae Foucault). On je kriv jer je krivo koristio, prakticirao svoju slobodu. Kao ne-slobodan on ne moe proizvoljno artikulirati svoje odnose, svoja odnoenja ponajprije djelovanja koja su ga u tu situaciju dovela. Za Hegela je kazna bila osveta zajednice, a takav pojedinac za njega je stoga ak udoredno mrtav, ako i nije osuen na smrt. U rigidnim crkvenim zajednicama, kakva je dugo bila Katolika crkva, samoubojice se nisu smjeli ni pokapati na zajednikom groblju. Oni su i kao mrtvi bili iskljueni iz zajednice.33 S druge strane, postoje dobrovoljni izopenici lanovi odreenih vjerskih redova. Primjerice kartuzijanci (u naoj blizini u Pleterju), koji ive potpuno izolirano od vanjskoga svijeta, pa gotovo potpuno i od drugih lanova reda kako bi se mogli potpuno predati jednom jedinom odnosu, odnosu prema Bogu. Zato u svojoj izoliranoj nastambi imaju jedino vrt, radionicu i knjinicu. Kompleksna i vana tema u razumijevanju emocija jest i njihov odnos spram fantazije, to smo nagovijestili Plessnerovom raspravom o kategorikom konjunktivu. Ta rasprava naime, istiui kategoriki karakter konjunktiva, hoe upozoriti na nezaobilaznost i presudnost ljudske intencije da svojim odnoenjem zakorai ne samo u mogue, nego i u drugo mogue, koje je domicil fantazije. I latinska izreka Simile simili gaudet upuuje u tom smjeru. Pri promiljanju fantazije ve je u Aristotela (ponajprije u njegovoj teoriji metafore), a potom i u drugih autora, isticana slinost kao vaan moment. Moglo bi se tvrditi da stanoviti sloj nae duevnosti nalazi slino tamo gdje se njega inae ne nalazi i tome se raduje! Tu se negdje gnijezdi fantazija, mata. Moglo bi se rei da je mata spregnuta s osjeajima, ali ne u njihovom neposrednom obliku. To bi mogli biti osjeaji koje su nie navedeni autori nazvali intelektualnim osjeajima. Plessner bi rekao da su to ponovno doivljeni osjeaji uz koje se vee naa svijest, ne preputajui se naprosto njima, ali ne podvrgavajui se potpuno ni razumu. Utoliko je fantazija ili mata jedan od bitnih pokazatelja ljudske slobode. Jer upravo ona ovim angairanje emocija i razuma, ovom

33 Pa tako u naem socijalnom ambijentu postoje primjeri prijelaza na drugu vjeru, u drugu vjersku zajednicu u ovom sluaju to je pravoslavna crkva, koja takvih pravila nema.

12

slobodnom igrom s njima34 otvara ovjekov pristup ne tek u mogue, nego u drugo mogue, o kojemu govori Plessner. Osjeaj koji je ovdje u osnovi jest slutnja. U poeziji, pa i u svakodnevnoj komunikaciji, to je ujedno osnova metafore35, kao jezine forme koja dohvaa slinosti spram kojih druge forme ne smjeraju. Slutnja je osjeajni nagovjetaj dogaaja ugodnih ili neugodnih ali i nagovjetaj rjeenja odreenih teorijskih ili praktikih problema. U teoriji to uobliuje hipotezu, a u logikoj dimenziji analogiju, analogijsko zakljuivanje. U takvom zakljuivanju se na temelju djelomine istovjetnosti ili slinosti meu pojavama o kojima je rije zakljuuje na istovjetnost cjeline. Mnoge slutnje, osjeajno doivljavanje situacije i tema kojima su se bavili, pribliile su mislioce i znanstvenike rjeenju problema kojima su bili zaokupljeni. I njih je u nekom problemskom sklopu neto pozivalo, zaokupljalo, a to nisu mogli odmah racionalno dohvatiti i odrediti. Tu se negdje nalazi i intuicija kao neobrazloivo znanje o stvarima, ljudima i dogaajima. U taj fantazijsko-emocionalni sklop uklapa se i fenomen religije. I religija ima porijeklo u toj fantazijsko-emocionalnoj dimenziji ljudske svijesti i predstavlja intuiciju i slutnju o nekom iskonu svega to jest, koji se onda nastoji i logiki utemeljiti kao u Aristotela i mnogih poslije njega, ili se pak predoava u raznolikim vizijama i slikama. I Toma Akvinski smatrao je metafore, slike i vizije legitimnim sastojcima teologije, za razliku od scientiae terrenae, kako je odreivao filozofiju, koja se ima baviti diskursima. Stoga bismo ovdje mogli ponoviti ve formuliranu ideju u vezi s emocijama: refleksija nas od svijeta, njegovih stvari, pojava, dimenzija i dogaaja pa tako i od boga udaljava, a osjeaji nas bar neke od nas preko religije ili kao religijsko odnoenje k njemu vraaju. U takav kontekst uklapa se i Spinozina teza o amor dei intellectualis, o intelektualnoj ljubavi spram boga. Dakle teza o emocionalnom odnosu spram boga kao jedino relevantnom ili tovie jedinom primjerenom. Pa makar taj odnos bio ujedno intelektualan, dakle prema naim izvoenjima upravo fantazijski. Obzirom na ovu tematiku valja se prisjetiti da je u europskoj tradiciji vrlo rano uobliena zamisao da je ovjek tvorac boga. Tu je zamisao ini se prvi formulirao Epikur, na raznolike naine tematizirali su je renesansni mislioci i britanski filozofi (osobito Hume), a na odreeni nain ona je prisutna i u
34 Tako i Hegel u svojim Predavanjima o estetici za umjetnika kae jer u umjetnosti ima fantazija svoje legitimno poprite da se u svome stvaranju slui s jedne strane budnom promiljenou razuma, a s druge strane dubinom duevnosti i poduevljenog osjeanja. (G.W.F. Hegel, Die Vorlesungen ber sthetik I, Werke in 20 Bndren, Bd., 13, Frankfurt/M. 1970, S. 365. 35 Zanimljivo je da E. Grassi u svojoj knjizi Mo mate (Zagreb 1981) i samu metaforu dri metaforom! Valja rei da je neobino da Grassi u svome ekstenzivnom i po mnogo emu izuzetnom razmatranju fantazije ne posveuje gotovo nikakvu panju njenoj sprezi s emocijama. Plessner pak metaforu dri prvorazrednim izumom jezika.

13

Kanta. Naime, Kantova teza, da i pitanje: emu se smijem nadati? pored ostala dva (to mogu znati?, to trebam initi?) valja uraunati u antropologiju, implicitno sadri tezu o ovjeku kao tvorcu boga. Ovakve su zamisli dalje razvijali i L. Feuerbach, K. Marx, F. Nietzsche i drugi suvremeni mislioci. Tu je zamisao na osebujan nain u svojoj metantropologiji razvio i M. Scheler kao tezu o obogotvorenju ovjeka i poovjeenju boga. U svakom sluaju, iz ovakvih razrada ovoga problema proizlazi, da bez ovjeka bog nema primjerenoga relata ni uporita, on ak nije ni imenovan, nitko za njega ne zna, ne obraa mu se, niti ga slavi. Gledano iz takve perspektive preostaju nam s obzirom na ovu temu dva mogua stajalita. Jedno je formulirano u Starom zavjetu. To je teza o ovjeku kao slici i prilici Bojoj, kao Bojem stvoru. Ta koncepcija implicira tvrdnju da je ovjek jedino bie koje ima aktivni odnos spram Boga, a otuda proizlazi i ovjekov privilegirani poloaj u Bojem svijetu. Ta koncepcija implicira, dakako, i egzistenciju Boga, ijim se dokazivanjem, kao i razmatranjem odnosa spram njega, bave sve teologije, pa i ona filozofska. Druga je mogunost da u skladu s navedenim antropologijskim i antropomorfnim koncepcijama ovjeka shvatimo kao tvorca boga. Iz naih izvoenja proizlazi da je bog metafora o iskonu svega to jest i o dobru, koja je na razliite naine prisutna u neobrazovanih, kao i u nekih obrazovanih pojedinaca, metafora koje se danas ni neki fiziari ne mogu otarasiti. To je dakle tvrdnja, da i iskon boga valja traiti u ovjeku. Stanovitu meupoziciju kako on to i inae ponekad nastoji formulirao je u tom pogledu H. Plessner svojom tvrdnjom (u okviru rasprave o rastjelovljenju, kao jednoj od bitnih ljudskih znaajki) 36, da tezu o ovjekovoj tvorbi boga ipak ne bi trebalo uzeti zdravo za gotovo, nego da je u odnosu izmeu boga i ovjeka rije o odnosu korespondencije i o njihovom poravnavanju. Dakle, da su ovjek i bog na stanoviti nain istoga iskona, jer ovjek treba ovu naspramnost spram koje se moe situirati i spram nje se odnositi u svome moguem rastjelovljenju. Ovu pak drugu, ljudsku stranu treba bog, da bi ga se imenovalo, da bi se za njega znalo i da bi ga se slavilo. *** Saberemo li ova naa razmatranja osjeaja, dolazimo do slijedeih uvida: Najprije moramo uzeti u obzir razliku izmeu osjeaja i emocija: ona se bazira na tome to emocije i osjeaji imaju karakter intencije, one su smjeranje: osjeaji smjeraju u nutrinu ljudskoga opstanka a emocije prema van prema svijetu i prema drugim osobama. Smatramo da je to razlikovanje smisleno. No osim intencionalnog momenta osjeaji i emocije imaju i moment pristalosti, vezanosti za kvalitativnu stranu stvari u svijetu ljudskih i van-ljudskih.
36 Rije je o njegovoj studiji Condicio humana objavljenoj u H. Plessner, Gesammelte Schriften, Frankfurt/M. 1981, Bd. VIII, S. 213.

14

Na taj nain ine one temelj ljudske doivljajnosti i spopadaju ljude agresivno i intenzivno. Nadalje, emocije i osjeaji, osim to veu osobu uz kvalitativne sadraje svijeta, na specifian nain zaposjedaju ljudsku osobu zbog svoje spregnutosti s vrijednostima. Na taj nain one ine podlogu moralnosti i religijskom odnosu. Na toj osnovi one su u osnovi opredjeljivanja i odluivanja, dakle spregnute su s voljom. Kao baza ljudske doivljajnosti emocije i osjeaji ne mogu se opredmetiti. To, meu ostalim, pokazuju potekoe u pokuajima psihologijske, ali i filozofske klasifikacije i sistematizacije emocija i osjeaja. Zato jer ih se ne moe opredmetiti, osjeajima i emocijama ne moe se raspolagati, manipulirati njima. Osim ako ih se postvari i to samo tue osjeaje. Tada je mogua manipulacija osjeajima, prije svega tuim osjeajima. Osjeaji i emocije su predrefleksivni akti. Oni se otimaju, izmiu refleksiji upravo zato jer su i njoj u temelju, to joj prethode. Ali oni su ujedno jedan od konstituensa fantazije kao naina dohvaanja sadraja svijeta koji se podjednako slui emocijama kao i razumom, ali se ni jednome od njih ne podvrgava. Osjeaji i emocije odreuju sadraje naih odnosa prije svega njihovu vrijednosnu dimenziju. To se najbolje vidi na primjeru nostalgije, na tom emocionalnom sklopu to ga izazivlje izostanak, prekid odnosa spram bliskih osoba, spram zajednice i socijalnog ambijenta, spram vrijednosnog poretka koje smo iz ovih li onih razloga napustili. Tada nastupa praznina koja se mora ispuniti. Taj nedostatak odnosa najdramatinije iskuava ba emocionalna sfera ljudske svijesti, jer je ona glavni nositelj ljudske odnoajnosti. Emocije i osjeaji su u osnovi religijskog odnosa kao odnosa spram iskona i spram dobroga. I to zato jer su oni legitimni i konstitutivni moment fantazije, ije je postignue metafora. U ovom sluaju to je metafora o onome dobrome kao osnovi svega postojeega. Bog je takva metafora. Metafora je jezini prikaz slutnje, koja nema i ne mora imati razlonu osnovu pa da za nekoga bude znanje ili ak istina. Kao takvoj, metafori dostaje u religijskoj sferi vjera, vjerovanje. Taj prikaz podjednako se slui kako je reeno emocijama kao i razlonim znanjem, kojega u principu ne prihvaa jednoznano, na neki ga nain ostavlja po strani. Emocije i osjeaji tvore najvei dio naih odnosa. I ako ima neeg tonog u Hartmannovoj tezi da su osjeaji i emocije (kao transcendentni akti) baza nae intentio recta i da tako prije svake spoznaje kao refleksivnoga znanja dohvaaju bie kao bie, onda je nedvojbeno da, s druge strane, za njih ne postoji odnos kao odnos. Za dohvaanje odnosa kao odnosa neophodna je naime refleksija.

15

Josip Metrovi

Gdje je ja tu je porok
Koje ti se moe javiti, koje objaviti, nego ono koje je srodno tvojoj naravi? Onakvo, dakle, kakvo je srodno tvojoj naravi. Bog tvoj, bez obzira na to tko je on i to je on, srodan je tebi, slian je tebi. I prilian. Onome tebi kojega tako lako ne opaa, kojega najtee opaa. On kojega nikako da opazi, on je sami ti, nije li, on je tvoj nitavatelj, on je tvoj osloboditelj. A da bi ga opazio, a da bi postao on, u kakvoj ti se stisci nai, u kakvom asu predsmrtnom? I smrtnom. Jo ga nisi naao? Jo glavinja? Jo nisi do njega doglavinjao? Odglavinjao. Jo nisi glavu svoju sasma izgubio? Jo nisi osloboen postao. (Ili barem preporoen). Jo se nisi sasma smirio? Tko ti je kriv to jo uvijek radi, ovo ili ono. to jo nisi dokon postao. I nekim netrinim vrednotama sklon postao. Koje su to? Zar vie takve postoje? Kako bi dokon postao, kad si jo proklet, kad jo s tobom glava vlada, kad se one ei, neki je zovu dijalektikom, nikako ne rjeava. Kad jo pije. to pije? Hoe li to rei da vie ne zrije? Da si se zaustavio u zrenju svome. Obrazovanje jednako za sve. Dakle, treberaj jednak za sve? Jer svi nisu, naime, ne mogu biti, isti. Objektivni svijet za sve je isti, dva vie dva jednako etiri za sve je isto, ali neki su komunisti, a neki nisu. Toliko toga si nauio, ali to ne mora znaiti da si Bog zna to dokuio. Hodajua enciklopedija ipak je samo hodajua enciklopedija. Dostojna, za neke, i udivljenja, ali kao takva nimalo ljekovita. Bio je vrlo vrijedan. Samo to se nije znao, mogao, zaustavljati, smiriti. Pa njegova vrijednost nije bila od one koja je za duu. Bila je ono to se moe kupiti, to jest, prodati, kao to je i on sam bio vrijednosti takve. Premda, i vae je dijete linost. Bio je vrlo vrijedan, vrlo cijenjen na tritu ivota, nikako nije mogao prestati kusati. Njega iz njega. Da ga samo vidi. Koga iz koga? Boga iz Boga? Pa tko je bio on? A onaj drugi? to je bilo s njim? On je sve vie i vie drao do sebe. I to je ilo i dolo dotle da do njega vie nitko drao nije.

16

im tako zvanu izbavljenost iz ivota odredi, ona vie nije ona. A ne moe je neodreivati. Ovisnika i radost, da idu skupa, ruku pod ruku, da su zajedno, da su jedno, nikada ne moe vidjeti. A do tada? Jo te ima tvoje ja, jo te ima tvoja autobiografija, jo govori o sebi. Ili o drugome. Svakako, jo si izvan hrama, nepostojeega. Jo nje, radosti istinske, niotkud. Jo si ovisnik. Ovoga ili onoga korisnik. Dakle, smjerovit itekako. Premda moda i asketa lutajui, kad e kui, koji ne prestaje govoriti i govoriti o neiskazivom. Nema ti druge, i njega ti se kloniti. Jer i on je jedan od onih koji je izvan hrama, nepostojeega, i koji ne poznaje prave radosti. Jer i on je jedan od onih kojega njegovo znanje ne moe istrgnuti iz profanog, iz prodajnog, koje ga ini da je i nadalje podijeljen, odijeljen, da je ono, znanje njegovo, jedno a on drugo, da ono nije ono koje ga, iako moe biti vie nego potresno, radou, kakvom nego najtiom, oaruje, slobodom oplemenjuje. Prema njemu ti je hoditi sam, sam, nitko ti ga ne moe predati kao neku tafetnu palicu, hoditi do iscrpljenja potpunoga onoga sebe koji prema iemu hodi. Ve prema prigodi. Njega ne moe nikako dosegnuti, niti se na njega moe ikako prisegnuti, jer onda ono nije ono, nikako ni proniknuti, ako ga ne doivi, ako ne postane samo ono. A do tada svako tvoje znanje, svako tvoje spoznanje, nije li samo odrazno, pa prema tome uvijek porazno. Ili, ako ti je drae, uvijek pobjedonosno, ali samo, dodue, u trenutku, kutku, povijesnom, samo za trenutak taj i taj, samo za prostor taj i taj. Premda bi neki da je on i trenutak vjenosti. Kao da nije. Iako iz njega najee nikakvo sunce ne grije. Postoji ja, kako ne bi postojalo. Posee i za ovim i za onim, odbija i ovo i ono. to e boljeg dokaza. Oni, pak, koji nemaju ja, koji su to, pa aneli, oni ni za im ne poseu, niti ita odbijaju. Kako zna? Temeljem kojega oevida? A provincijalac ne moe bez oevida, bez vida svojih oiju. Koje odbijaju ono to nije provincijalno, a veliaju ono to je provincijalno. Pa se tome to je provincijalno klanjaju, pa se tome dodvoravaju. I tako nikako da nadiu sebe za jedan drugi zor, da ostave iza sebe svoj zatvor. Gdje je ja tu je porok. Ne postoji ja bez poroka. Hoe se rijeiti poroka, svejedno kojega, svakoga? Ne moe, ne rijei li se svakoga ja. Nema ja bez poroka. Ne postoji neporono ja. Nema ja nema poroka. A kad nema poroka dostigao si svetost, odbacio si svaku snishodljivost. Ali to e ti svetost bez ja. A ja svetost ne moe biti neporona, a sveto ja ne moe biti neporono. Jesi li ikada vidio onoga koji je svet? Ako si vidio, nije li bio onaj koji nije, kojega nema? A ako je bio, nije mogao biti, ako i sve drugo nije bilo sveto. Pa i oko tvoje koje je to vidjelo, koje je to gledalo, je li bilo tvoje i nije li bilo sveto? Ili ga moda ni bilo nije. Jer sve je bilo oko? Nije li? Jedno? Ili puno njih? Dok si god spekulativac ti si poroan, ti si izoan. Dok si god spekulativac ti si izopenik. Premda si na mjestima mnogim, nisi ondje gdje jedino moe biti. Ondje, dakle, gdje niega nisi udan, niti iim trudan. I odakle ne moe budui zadah iriti. Svoj. Joj! Kojega, buduega, inae uvijek iri bez obzira

17

na to koliko se trenutno trsio i prsio. I bez obzira na to, dakle, koliko si jo daleko od budunosti svoje. Kad Bog ne bi bio daleko od budunosti svoje, zar bi bio Bog? Samo to je njemu lako biti daleko od nje, kad je on ni nema. Kad bi je imao, ne bi bio on. Kad bi je imao, bilo bi ga, kao to i tebe jest, jer te jo ima budunost tvoja. Barem ti se ini tako. Kad te vie ne bude mogla imati, niti e biti tebe, niti nje. Moe li biti svjedok nepostojanja svojega ja? Ali im iemu svjedoi, postoji tvoje ja. Pa prema tome ne svjedoi svojoj slici u jezeru, nego plivaj u njemu. Dok se ne umori. Uostalom, im iemu svjedoi nisi li poroan? Uzbuen i zapjenjen. Vie ili manje. Ili moda gotovo potpuno smiren? Ali ne i skroz-naskroz smiren. Jer onda, bi li te i bilo? Bi li te bilo kao onoga koji moe iemu svjedoiti to je smrtno? Bi, kao svjedoka, nesmrtnoga. A nesmrtni svjedok to e ti? Jer nije li on nepostojei? Moe, dakle, dokazati, pokazati, moe se dakle uvjeriti, da ja ne postoji samo ako postane onaj koji je bez smrti. Samo ti nii paradokse. Dok si ovako konsteliran, a da kako, tome lijeka nema. Da bi se uvjerio da tvoje ja ne postoji, nema ti druge nego uloiti silan trud da bi se, ne bi li se, naao u Bojem krilu. U krilu onoga koji nema svojega ja, u krilu onoga kojega nema. Strast jednako neistoa. Je li je? Kako ne. istunci znaju biti jako strastveni. I nimalo otajstveni. A i prljavci, prljavci, isto tako. Prvi i drugi naopako. Jedna od neistoa, pak, razumske naravi, kako se ve odavno tvrdilo, valjda i znalo, jest i vjerovanje da postoji ja. Gdje jablanu stoji ja? Ili vjeverici? Ili nekoj ptici? Operi se posve, ako ti je mogue, dakle, i od najmanje razumske neisti i ostat e bez ja. Napokon! Kakav poklon. Samo od koga? Ali budui da je nemogue razumskim oprati razumsko, kojim ti ga je sredstvom oprati, kojim nainom oistiti? Dok si razumnik, ah, i umnik, ne moe, znai, prestati biti prljav. A strasnik dok si, nisi li opet ti itekakav ti? I neizbjeno, i opet, zar dlakav? Pa onda ona glasovita mislim, dakle jesam hoe rei da dok se ne opere od misli da jesi, da, naime, jesi, kakav nego prljav, dok misli. Bolje ita nego nita, dodue. U raj se stoga moe ui jedino ako se postane posvema ist, ako se ostane bez ijednoga drugoga sebe. Poverta, alto sapere. Kliktao je Jaccopo. Bez ijednoga poronoga sebe, bez ijednoga ronoga sebe. Jer koje drugo sebe nije porono, nije rono. Ali ni prvo sebe ne moe postojati, ako ne postoji drugo sebe. S tim koje ne postoji, s njim, dakle, ulazi se u raj, biva u raju. Raj je, pak, samo jedna druga svijest, neshvatljivo nezamisliva onome mugleru s onoga breuljka, svijest mogua na svakome koraku zemaljskome, odnosno, svemirskome. Svijest slobodna od svake tatine, od svake batine, od svakog onog svakidanjeg, gotovo nenadmaivog, od svakog onog ja a ne ti, slobodna od svake refleksnosti i od svake refleksivnosti. Ne pokuavaj ih proniknuti, ni tatinu ni batinu, dok nisi svijesti slobodne od njih, a kad jesi, to bi ih vie i pokuavao proniknuti? Jer tada nisu li i jedna i druga sami privid?

18

Stanje u kojemu vie nema vremena, u kojemu vie nema grijeha, jest stanje u kojemu, iz kojega, vie ne izgovara ja, niti ikoji oblik njegov. obane, to jest, pastiru! Hoe stanje u kojemu ne postoji ja, hoe stanje rajsko? Ono u kojemu nema ni ovaca ni pastira, ah, ni obana. Ne moe ga dosei dok god si poroan, dok god ne istekne rok tvome ja. Jer ja jednako porok. Bez obzira na to pravi li ili ne pravi s nekim ili s neim dobar srok. Jer ja jednako rok. Dok pokazuje svoje sposobnosti, pa i one neobine, one nadnaravne, ti pokazuje da si ti jo ti. A to te ometa, a to te zaustavlja, na putu spasa od sebe. Uostalom, kao i svakog politiara. Makar se on zvao i kozmetiar. Pa najvieg znanja ne moe biti, jer jo nisi ostao bez svakog, svatkoviu moj, bez ijednog sebe. Uzgred, svatkoviu na, ona koliko jezika znade toliko ljudi valjade zna se rado prometnuti u onu koliko jezika znade toliko kao ovjek ne valjade. Tko se, dakle, na ikakav nain pokazuje nije dosegao znanje najvie. Jo, kaznu utjelovljenja ili nagradu utjelovljenja, jo trpi. Kako bi dosegao znanje najvie kad jo ima svoje se, kad ga jo ima i s njim klima njegovo se. Kad jo nije prevladao situaciju u kojoj strahuje da ne dobije pljusku pa nabavlja blindiranu ljusku. Onaj tko nema svoje se, kojega nema njegovo se, nikakvome proroku ne ide. to bi iao? Jer samo s onim to je se moe neto biti, moe se neto dogoditi. Samo s onim to je iluzija, to je obmana, samo s onim, dakle, to je osueno na nita moe se dogaati i ovo i ono, samo se s njim dogaa svata. Kako si? Kupuje li jo uvijek sebe na trnici ivota? Redovito? Svaki dan? Jesi li jo uvijek podloan grijehu tome sveopem? A da to ne bi uvidio neprestano se nastoji razlikovati od drugih, tovie nisi li i ogrezao u tome nastojanju? U nastojanju da na svoj nain kupuje sebe na trnici ivota. Kad e se prestati kupovati? Na ikakav nain. Hoe li ikada? Moe li se to uope? Dok je god sebe ili se na vlasti, svejedno kakvo, ikakvo sebe ili se, kako bi se moglo? Pa prema tome? Mali oportunist s akademskim poastima. Prakticiraj togod drugo. Nekupovanje sebe. togod to nije ni u kojem smislu kupovanje sebe. Primjerice, pozorno prati svoj dah, tko e ti ga dati, kakav nego ivotni, sve pozornije i pozornije, to manje govori, to manje misli, to manje budi na raspolaganju ikojim emocijama, poglavito svojim, ikojim promocijama, poglavito njihovim, sve dok vrijeme ne stane, dok, to jest, ne nestane. A kad vrijeme nestane, svako sebe ili se nestane. Pa vie nema nikakvih problema. Pa vie ne kupuje sebe, niti pokuava po svaku cijenu biti znaajan (ah, od znaaja, od karaktera, od kratera toga i toga). Pa te vie nitko ne pita, kad se malo primiri, kako si. Do tada, pak, nisi li nekakav mislitelj, svaki as izazivan, svaki as ugroavan, i od ovoga i od onoga, i odmah trei u kupovanje nekog drugog sebe. I prokleto nemoan da svome blinjem pomogne. Kad ve ne moe sebi. Osim nekom kupnjom nekog se. Pa vjenanja, onoga sa svime, kako bi moglo biti? Kad bi ovjek skinuo sa sebe svu svoju prljavtinu, vie se ne bi mogao braniti od drugih. Dok u raju nisi, mora biti prljav, mora biti i od drugog, i

19

od drugaijeg sebe. Ne moe po zemlji hodati bez prljavoga sebe, bez kakve takve samoobrane. A s druge strane, bjei od istoga sebe, bjei iz istoga sebe, jer to je slijepa ulica. Vie nego esto. A opet, kako voljeti svjetovno a ne pripadati svjetini? To samo Bog zna. Zato i jest Bog. A onaj koji odbija svako svjetovno nikako da postane pravi Bog. Pa da pripada svjetini. Voli li svjetovno ti si poput svjetine. Odbija li svjetovno ti si izdanak svjetine. Hoe jedan drugi svijet? Odakle ti htijenje za njim? Svakako, otkai se od onog to je svjetovno i od onog to je protiv svjetovnog. Da, zbilja, odakle ti htijenje za jednom drugom svijeu? Kakvom nego neuvjetovanom. Odakle? Beskrajan je ljudski egotizam. Ali tebe bez te, bez ikakve konstituiranosti, svemir privlai. Premda je on sav proet istom kojom je i ovjek. Egotinom konstituiranou. Klonio se svakoga ponora koji bi ga mogao spasiti. I, tko je bio on? Jedan, dakle od onih koji nije imao snage propasti sebi. I koji hoe li ikada doi do toga da ispria priu sljedeu kao svoju, priu da je pokupio sve ene zapada, da je pokupio sve ene istoka i doveo ih u spilju na jug, a u njoj da ih je strana ena samoga juga do jedne pojela? I, to je bilo s njim? Jednog je dana naao svoju duu na sjeveru. A tko je zapravo bio on? To se nikada pouzdano nije saznalo. Je li mogue? to to? Da aneli ne diu. A ako ne diu, onda se ni ne mnoe. Prestane disati i prestane se mnoiti. (I prestane se s partnericom gloiti). Prestane disati i prestane umirati. Prestane disati i prestane biti rob vremena. Rob Evin. Jer s njom je poelo vrijeme. Unato tome to si moda bez uzda i bez stremena. Prestane biti rob vremena i prestane grijeiti. Jo die? Jo dakle grijei. Jo grijei? Jo dakle ide i lijevo i desno. Lijevo je zamka, desno je zamka. Tko ih uspijeva izbjei? Samo onaj koji vie nema sebe. A dok si ljeviar kako ne bi imao sebe? I bio linost. I prilinost. I neprilinost. A desniar dok si? Bog da ti prosti, isto tako ima sebe. Isto si tako linost i prilinost. I neprilinost. Pa premda moe biti i vrlo pametan, od mudrosti si jo daleko. A kad si joj vrlo blizu? tovie, kad si posve proet s njom, kad postane sama ona, zar ona tada vie i jest ona i zar tada samilost vie ikoja jest samilost? I to onda biva? Vie nitko ni o emu, ni to, ne sniva. Svako se, sve se, najtiom radou kazuje i otkriva. O emu ti to? O plamsanju onom, o aru onom, koji do jedno vrijeme i do jedno neznanje unitava, u nita pretvara. Tek kad ti ona postane boginja, a na tebi je da to postigne, hoe li ikada, premda ti se ve toliko puta navijestila kao ona, kao boginja, ula tvoja vie nee vladati tobom i svako malo nee ispadati sebi nula, bilo pozitivna, bilo negativna, nula. Tek tada bit e na pragu onome na kojemu ti prestaje biti ti. I na kojemu ona prestaje biti ona. A do tada? Jo je ona i ova i ona, jo je ona izvan tebe, s druge strane tebe, jo ne moe bez nje, jo je vabi i priziva, jo se s njom spojio nisi. Jo se razlikuje od sebe. Pa kao takav jo nisi izvan domaaja neki kau hormona, neki kau kozmikih sila, jo pripada na neki

20

od brojnih i brojnih naina svjetini. A svjetina je kao i avetinja. Ne kae li se za nju, za koju, zna se za koju, dodue, kako kada, da nita nije nepostojanije od nje. Nihil est incertius vulgo. Razliit od sebe, a postojan, ne moe se biti. Kako ne, pogledaj Boga. Moe, moe. Ali tek onda kad postigne potpuni mir, mir potpuni a titravi. Kojega, kad ga postigne, jesi li ga ti postigao? Jer nije li tada on istinski samotvoran? Bez tebe? Jednoga dana nestade svaka misao. Bilo je to u nedjelju, u devet sati ujutro. I to bi? Pojavi se nikad prije viena radost, iz svega. Nije li to bio onaj dan kad si se izborio, a da nisi ni znao da si se izborio, da vie ne podlijee zakonu vremena, zakonu prolaznosti i nakaznosti. Onaj dan kad si mogao rei da e tvoja smrt biti neto sasma drugo, da ona vie nee biti ti, da ti vie nee biti ti. Onaj dan kad si vidio, kad si gledao, da tvoje smrti ni iije druge ni nema, niti da je ikada i bilo nje, premda se svaki as dogaa. A do toga dana? Straha i strepnje koliko hoe, pameti ovakve i onakve koliko hoe, aljenja sebe ili drugoga koliko hoe. A poslije toga dana? Kao i prije njega? Ili slino? Jede i pije iz smrti. Samo to to ne zna, samo to to nee da dozna. Uostalom, kao i svaki drugi smrtnik. Za razliku od onih koji to znaju, koji ne ele to zaboravljati, koji se hoe toga stalno prisjeati, pa svako pie i ie, uvijek i samo, iz neke lubanje uzimaju. Poput kojih ono? Ah, da, poput onih iz reda kapalika. Bio si vrlo mlad, ti i tvoja dva prijatelja domogli ste se neke lubanje, oprali je, u namjeri da iz nje pijete. Vodu vatrenu. Kako ste doli na to u vie nego gorljivoj mladosti svojoj? to je to iz vas progovaralo, koji navjetaj kojega budueg osvjeivanja? Kad e prestati jesti i piti iz smrti? Kad e se nai ondje gdje se to ne ini? Gdje se uope ni ne jede ni ne pije. Kako bi se i jedno i drugo, kako bi se ijedno, kad ondje, kad ovdje, nema smrti. asna rije? Ima li s tim veze ikakva ast? Prestani disati, vidjet e da je tako. Vidjet e da se posvemanje mudrosti i samilosti spoj onoga asa kad se dogodi, pretvara u anela roj. U njihov bezglasan poj, treperav od same arkosti svoje. uvaj se svake slobode koju ti donosi ovaj ili onaj luonoa. Jer sloboda koju donosi neko, svejedno koje, ja, nije li ograniena sloboda, dakle nesloboda? Dakle obmanjujua sloboda. Zemlju obmana kad e napustiti? Kad e prestati piti? Kao da postoji neka druga u kojoj obmane ne caruju. Ako je to tako, ne znai li to da protiv njih nema lijeka. Ima, ima. A koji je? Da napusti sebe. Takvoga i takvoga. I tvrdoga i mlohavoga. Koga se vraga toliko dri njih, to jest, samoga sebe? Koga se vraga iega dri? Drati se samoga sebe nije li to vraje djelo? Kao da postoji ikoje djelo bez njega. Nema vremena nema sebe. Nema sebe nema osobe. Jer ona, jer osoba, vremenom biva oblikovana. Dok si god osoba, dotle posee za svojim vremenom, dotle iz njega progovara. Na kojoj je uzvisini, u kojoj nizini, smjeteno tvoje vrijeme? Iz kojega je obzora, pardon, horizonta, tvoje vrijeme? Ah, bebe! Bebe su najee, nita vie nego treberi. Ne mijenjaj niije prolo vrijeme, niiju povijest, moe ga, je, samo prividno promijeniti, i to uglavnom privremeno, moe ih, dakle, samo nebitno promjeniti. Sve to, moda, moe, to ti

21

je nastojati ostati bez svoje prolosti. Kakav zahvat u vlastiti korijen! Kako se on vadi, kako se on upa? Strpljen, spaen. I ugaen. Uz pomo kojeg psihijatra, sveenika, isposnika? Ili... Budui da aneli nemaju vlastite prolosti, to e njima to, bili bi uvjetovani, ne bi bili aneli, budui da oni nisu ni na koji nain u njenoj vlasti, oni onda ni ne mogu biti osobe. Kakva osobnost! Kakva prolost! Bolje ni da ne zna. Bez prolosti nema osobe. A osoba se zna u sebe toliko zatvarati, toliko sama sobom, naime, svojom prolou, napajati, da joj ovakvo ili onakvo ludilo postaje postojbina. Pa njezin sve vei nedostatak brige za druge poinje bivati znakom, dakle, ludila. Kojega to bludila? Za razliku, pak, od ovih ili onih osoba, aneli ne podlijeu nikakvome ludilu. Ne bivaju zaustavljeni ni u kojem bludilu. U njih znakova toga, oitovanja toga, nikakvih nema, niti ih moe biti. Jer oni nemaju to kriti. Poglavito sebi. to svaka osoba ini. Kako ne bi kad je neprestano u nekom tjesnilu, u nekom moguem bjesnilu. Ne moe ona bez toga. Zato ona i jest ona. Pa se, neizbjeno, sputa u kaljuu svoje prolosti, ne bi li se tako nadrasla. Primajui u kaljui dotinoj sakramente sotone, koji su joj potvrda da je napokon netko i neto. A kao takva ne moe se ne svoditi na utjecaj zvijezda, ne moe se ne svoditi na to da je neija posljedica. Najee, da je posljedica ono dvoje opskurnih tipova. Klipova. Dok si, pak, posljedica iija, ti si uvijek neija mogua prija, ti nisi onaj koji jesi, koji jest. Ti si onaj koji u jednome trenutku visoko die pest. I nita nie. Ili togod slino. Svakako, dok si neija posljedica, ti si samo od vremena. U doivljajnosti svojoj. Ti zaboravlja da nisi samo od pameti svoje. Bez obzira na to dokle ona dopirala. Oscillo al canto duna strada come una lusciola. Nije samo jedan tvoj trenutak koji se moe, koji bi se mogao i tako opisati. Ali kad si izvan dohvata ikojega trenutka, kad trenutka, kad trenutaka, odnosno, kad vremena vie nema, postoji li vie i ikakav ugao neke ulice i nije li sve, a ne samo ti, od krijesnica treperavih. Od krijesnica titrajuih. Ili, ako hoe, od krijesnica koje se kolebaju. Koje i jesu li vie ikakve krijesnice? Ikakve vijesnice. S koje to strane? Budui da vie nema nikakvih strana, nikakvih ni noi ni dana. Uostalom, kako ih sve ne bi mogao nazvati. Ali moe li ih ikoje ime prizvati? Moe li ih ikoje ime uiniti da jesu? Unato tomu ti ih pokuava nekako izrei. Pa izmeu ostaloga zna kazati da su sama otajstvenost svjetla ivog. Ne onog mrtvog, koje se ponaa u skladu sa zakonima tim i tim. Jer njega je na svakome koraku. Koje te, svjetlo ivo, koje se ne moe proizvoditi, dakle, kad jest, uglavnom nikada, iz svega doekuje. I tako te odrjeuje od tebe. Pa vie nisi, kako se god uzme, sam. Bez obzira na to kako si i koliko si naminkan. Na izlobi toj i toj. Pa vie nisi ni loman ni beutan. Niti si vie onaj za kojega se moe rei da je otplovio u nepoznato, ali tako to nije itav otplovio. Kako bi uz onako debelu enetinu, koja mu nije ena, ali koja mu kuha i koja mu je pomonica kljuna. Jer on jo ne moe bez kljua. Koji ga jo inim zakljuanim. Jo zasebnim. Jo, zar, nakaznim? Pa njegovo, pa tvoje, moebitno svjedoenje o nepoznatom

22

kakvo bi moglo biti nego kao ono koje druge ne pokree, niti druge susree. Pokree, u kojem smislu, susree, u kojem smislu? Na to ti se moe odgovoriti tek kad sam, posve itav, otplovi u nepoznato. Tek kad sam i sve oko tebe postane odgovor taj. Nema grijeha koji te ne dri, koji te ne ini, privezanim. Koji te ne sprjeava, koji te ne onemoguuje, da otplovi u nepoznato. Ali ne djelomino, ne polovino. Ne samo intelektualno. Ili samo emocionalno. Nego sav. Kad vie nimalo ni intelektualan ni emocionalan nisi. Niti ikakva uspjena ili neuspjena mjeavina toga dvoga. Jer samo se takav, itav i sav, moe otploviti u nepoznato. Moe nai u nepoznatom. Moe biti, naime, u nepoznatom. U nepostojeem. A jedino poznatom, a jedino postojeem. Grijeha je, pak, mnogih i svakovrsnih, i svaki te dri neodvezanim. I svaki te ini, zini da posveeni kruh primi, nita ne pomae, premda nikako ili teko odvezivim, svaki te ini privremenim. I samo, htio ne htio, privremenim. Tebe kao te. Jer jedino kad si u nepostojeem vie nisi sam, vie nisi odbaen, za ovo ili za ono prikraen, vie nisi intelektualan. Kako bi bio sam kad vie nikakvih relacija nema. Sa svima si, kad si u nepostojeem, sa svima si povezan. Pa ti vie ne treba nikakve energije, nikakva utrka ni troka, to jest, onih parole damore, novca i vremena, da bi uspostavio neku vezu, da bi odravao neku vezu. Do kada? Do iscrpljenja svojega, zna se. Uostalom, koja veza nije proteza. Svaki narcis, iliti sunovrat, ima ljubavnih problema. Bez obzira na to kakvoj se spolnosti odaje, kakvom se skromnou, to jest, oituje. Teko je, gotovo nemogue, prestati biti narcis. Pa postati sve drugo, pa se pretvoriti u sve drugo, cvijee. U isti mah. Pa biti dionik pretvorbe svega u cvijee. (Ni u kakvo, dakle, smee). Cvijee, titrajue jednom te istom arkou. Ako ti se to ikada dogodi, kad ti se to dogodi? Onda, samo onda, kad ti se dogodi vjeno proljee. Kad nema, niti je ikada i bilo nekih drugih godinjih doba. Tek tada, pak, ljubavnih problema vie nema. Ni u kojem obliku. Inae te oni na sve mogue naine nesmiljeno ganjaju i nikad tebe izbavljena od njih na miru ne ostavljaju. Zar su oni zbilja takvi? Drugim rijeima, ako si, kako nego po nadahnuu, upregnut u traenje sebe, moe se nai jedino kad si izvan svih njih. Je li to onda kad si izvan svakoga sebe, kad te, naime, vie nema? im si smrtan odmah bi se plodio. A kad se to ne bi plodio, a kad to smrtan nisi? To je taj uvjetovani refleks iz ijih panda nikako. A kad smrtan nisi? Kad god ima privid da nisi, kad se god neposredno ne osjeti, ne osjea, uzdrmanim. Umrijet e a da nisi doivio podne svojega ivota. Bez obzira na to koliko si dugo ivio. Svojega ivota? Jer ako si ga doivio, je li ono bilo podne samo tvojega ivota, samo tvoje opstojnosti? Ako si doivio da materije vie nimalo nije bilo, da je sva bila dematerijalizirana, da je sva bila vie nego ivo ivua, nisi li i ti takav bio, nisi li i ti bio od podneva u kojemu nije bilo smrti, u kojemu nije bilo vremena, niti ga je ikada tada prije bilo, niti e ga ikada biti, od podneva u kojem je sve stalo i s ljubavlju se s onu stranu svake tiine oitovalo.

23

Premda si upravo tada iz jednoga groba tri lubanje vadio, izvadio, dok se s planine rev magarei prolamao. Trenutak koji skriva vjenost, koji skriva nesmrtnost. I vjenost, naime, nesmrtnost, koja rastvara vrata trenutka. Jesi li ugroen? Plodi se sjemenjem koje ti je u glavi, plodi se rijeima koje ivot znae. Koje opet ivot znae. Ako jalove nisu. Pa i onim rijeima se plodi koje uzalud pokuavaju iznjedriti jedan drugi ivot, onaj koji se javlja kad sve rijei nestanu, kad rijei vie nema. Intelekt je diletant. Zato napusti sve misli, sve rijei. I postani praktikant, to jest, vjebenik nepostojeega. Zar samo to? Kao da i to nije previe. Uostalom, nis li njegov potencijalni vjebenik od svojega roenja? Kojega roenja? Kakvoga roenja? A moda, u tvome sluaju, poroajni trudovi jo traju? A moda ni zapoeli nisu? Kako znati? U raju nitko nije posljedica ni ovoga ni onoga, nitko nije uzrok ni ovoga ni onoga. U raju nema nikakvih uzroka, niti ikakvih posljedica. Niti ikakvih putova izmeu uzroka i posljedica. Kako bi bilo kad nema nikakvih odredita ni ikakvih sidrita. Ni ikakvih grobita. A ti, hoe li se, kad e se, prestati sidriti? Kad e se prestati odreivati? Grobom svojim. Dok pita to, oito je da si odreen, da si usidren. To jest za grob prireen. Oito je da jo ne plovi. Zaplovi, pokreni se sav. Do iskonske, do konane, do prekokonane, do tiine. Gdje ti vie nee trebati ni visine ni nizine. Ikakve. To ostavi linearcima. Neka se komeaju. Neka se kvae. Neka se zakivaju. U svojim istoneistospolnostima. Biva uzdrman, biva ugroen. Pa pribjegava ovome ili onome nagonu, ontolokoj, naime, sebinosti, koju inae progoni. Kako ne bi kad si jo onaj koji podlijee uzroku i posljedici, kad si jo onaj koji je uzrok i posljedica, kad jo nisi onaj koji je nepostojei. Kad jo nisi onaj za kojega ne postoji nikakav kod, niti ikakva ifra. Kad si jo onaj kojemu treba vremena da bi bio nepostojei. Koliko vremena? Koliko ti treba vremena da bi prestao biti ontoloki sebian? Da bi ostao bez ikojeg sidrita, bez ikojeg odredita, bez ikojeg grobita. Koliko vremena? Pa sve vrijeme prolosti i sve vrijeme budunosti. Tvoje. Da bi postao neponovljiva usta vjenosti. A svaki put drugaija. I zar samo to? Ispunjena kojim to prahom svjetlucavim, kojim to prahom ivim, kojega to, kakvoga to nestanka tvoga? Samo ne podii sebi nadgrobnoga spomenika. Ne prokazuj svoj ivot i poslije svoje smrti. Jer, kako si onda ivio? Uglavnom grobno i egotvorno. Kao to se i pristoji svakome junaku u mraku. Unato suncu. Unato svjetlu iz svega. Boe, Boe, najbolje ti je da ne postoji. Jer kad bi postojao bio bi prolazan. A to tebi ne treba. Pa prema tome, nema ti druge, tebi, tebi, ovaj put ne njemu, da bi bio takav, nalik njemu, nisi li, otopi se, rasplini se! A to je vie nego teko. Jer to zahtijeva istinsku ueniku posveenost. Izlijeenje, potpuno, od ludila koje si odgojem zaradio, i za njega pohvale primao a koje se zove pridavanje, pa i najmanje, vanosti sebi. Dok se god od toga ne izlijei, ti i ne zna-

24

jui zaraava druge. Ti ivi da umre. Dok god ne napusti mjesto u kojemu si smjeten, mjesto nestrpljivog vrpoljenja, nemoj nikome rei, to jest sebe ili se, ti ivi da bi se jo i jo, bez obzira na to koliko ti je godina, mladenaki epirio na trnici grijehota, da bi svemu to do tebe doe pristupao svojom sumanutom logikom, sve njome primao i odbijao. I tako ostajao zatvoren u mjestu svoga netrpeljivog zujanja. Bivajui onaj koji nikako ne uspijeva izgubiti nevinost. Kad e je izgubiti? I o tome nikome ne trubiti. Ali o tome ipak tu i tamo po koju rije kazati. Po koju, neshvatljivo vie zamuklou svojom. Onaj tko nema ja niim se ne opija. Ili, ne moe se ne opijati, ovim ili onim, dok ima, dok te ima, ja. Tvoje. Ili njegovo. Ili njezino. Ako je svako ja prepreka do istinske svijesti, onda je ja koje je pijanije nego inae, svejedno ime, jo vea prepreka do takve svijesti. Na pitanje tko si ne moe sebi odgovoriti dok si god pijan, a pijan si dok se god tvoje ja ne povue, dok zapravo ne iezne. Jer ja je stanje pijanstva, stanje zanoenja ovim ili onim, zaraenou, ako hoe, neu, ovim ili onim, pa na njegovo pitanje sebi tko sam, odgovor je uvijek pijan. Uvijek smrtan. Uvijek mrtvopijan. Dok god ne odgovori sebi tko si, ne moe se, prema tome, smiriti. Kad nimalo pijan nisi, svejedno ime, a to je nikada, nita ne pita, pa ni to tko si. Kad nita ne pita, kad, dakle, nimalo pijan nisi, nema ti odgovora koji je pijan, nema ti, naime, ni jednoga odgovora. A kad nema nijednoga odgovora, sve ti odgovara. Dok ita pita tvoje te pitanje prokazuje kao onoga koji nije, koji nisi, istinski. Pa onda, nije li Bog zato Bog to nikada nita ne pita? I sve mu neprestano odgovara. A tebi? Toliko toga ne odgovara. Od toliko, za toliko toga ne moe dobiti odgovora. Stoga, nije li ti biti jo ponizniji, ili, jo pobunjeniji, jo zbunjeniji. Jo te majka odgaja. Jo te majka odvraa od same sebe. Jo to ini, a ti si u svome desetljeu osmom. Jo ti to ini. A ti to ni ne zna. Ona to u snovima tvojim ini, u noi tvojoj. A ti je u danu svome jo zaziva, a ti u danu svome jo hrli njoj. Moda si napokon prestao, ili e uskoro prestati... Jer ako im hita, jer ako im se baca u zagrljaj, koliko ih je to, njima koje su se vratile iz daleke zemlje s jugoistoka, lica osunanih, nasmijanih, koja te isto tako grle kao i ti njih, znanice iz tvojega ivota sad su ovdje, jer ako ih grli u zanosu, u prijateljstvu vie nego radosnom... i onda, je li to najednom, opaa na dlanu svoje lijeve ruke, na crti razuma, iliti pameti, znak onaj. Kako se zove, ne zna. to znai, ne zna. A zna da ti je poznat. I sve nekako nestaje, nekako blijedi, osim znaka toga. Mora istraiti, mora dokuiti, to on hoe rei, jer on je od tebe, jer on je u tebi. I zna da e ga znati tek kada bude on, posve on. Premda si ve on. Na crti razuma tvoje lijeve ruke krunica ona sa est krakova, je li to kri, s jednim krakom produenim u slovo P. Kakav zar preokret, kakva zaustavljenost! Kakva oznaenost... Kojim to mirom? Kakva osloboenost od svakog odnosa, svejedno kakvog i prema kome odnosa, koja ti napokon odgovara na pitanje tko si. Jer dok se god odnosi, ti ne zna tko si. Tek kad nestane svaki odnos, svaki ponos tvoj, gornji i donji, tek kad zna tko si, ti biva sveodnosan i nimalo vie bilo kako, ikako, prkosan,

25

ti biva u svakome odnosu rastvoren, rascvjetan, cvatui i treperei, kao to i svako ono prema kojemu se odnosi biva rastvoreno, rascvjetano i cvatue. Tihom, tihom, ljubavlju samom treperee. Koje smrtno oko zamjetiti ne moe. Nesmrtno oko pak, tko uspijeva otvoriti? A jo je manje onih koji uspijevaju, kojima se sloilo, da im besmrtno i smrtno oko postane jedno te isto i da njime stalno gledaju i vide. Gdje god doe svako o sebi. Dosta mi je toga. Ta nee valjda empres o esmini? Otvori jedno drugo uho, ut e, sluat e, da to ona, nepostojea, na tisue i tisue naina pria o sebi. Ona koja se ni jednim imenom ne moe odrediti. Nijednim ni rodom. Jer i nije roda ijednoga. Otvori li to uho, kako bi ti iije prie bilo dosta, kako iija pria ne bi bila tvoja pria. Pria o tebi, pria koju ivi, koju si ivio, koju e ivjeti. Dok god ne dozna tko si. A tada, kad dozna tko si, u isti as, ne doznaje li tko je i sve to je. Pa pria prestaje biti pria i postaje, svaki as, poetak i svretak tolikih pria. Oni najznamenitiji sastaju se u tebi svaki sa svojom priom koja biva jedna te ista pria. I koja na vrhuncu svome prestaje biti pria. Na vrhuncu tome, pak, gdje pria prestaje stalno ti je ivjeti. A od njega, od vrhunca toga stalno si daleko i to to se ponekad sjeti toga da si bio na njemu koliko ti pomogne, zar ti imalo pomogne? Ne sjeaj se stoga, nego ivi. Sjeanje nije ivot, sjeanje je uvijek manje-vie nekakvo bivanje na rubu ivota. Nekakav ostatak ivota. Pa zar i to? to e ti ono? Kako to e? Ne doe li dobro za svaki nepomak. Za svako ostajanje na mjestu nedragovoljno. Kad bi ovjek bio bez ja ne bi mu se nita dogaalo. Pokuaj, ostani bez ja, kako, vidjet e, nita ti se nee dogaati. Ja ne moe bez dogaanja. to vie dogaanja to vie bjesnila, to vie ja. Ja jednako dogaanje. Ja jednako vrijeme. S nekim moda prosinuima, s nekim moda zasjajima neega koje kao da nije vrijeme. Dok god ne ostavi iza sebe svoju smrt kako bi mogao ostaviti iza sebe i svoju jueranjicu, svejedno koju i kakvu. Svaku. Ne ivjeti u sjeanju moe samo ako ne ivi smrtno. Moe li se ivjeti a da se ne ivi smrtno? Jesi li ikada tako ivio? Trudi se i trudi i nekako se nae u raju, u svijesti nesmrtnoj, u ljubavi nesmrtnoj. Svijest i ljubav u raju nisu li jedno te isto. Nae li se u njemu vie nikakav trud nije mogu. Jer vie nema onoga koji bi se mogao truditi ni onoga oko ega bi se moglo truditi. A dotle za sve to ini moglo bi se rei da pie prospekte za ove ili one aspekte, koga nego sebe, uz ovakve ili onakve efekte. Jer smrt nisi ostavio iza sebe. Jer jo joj, to no rije, umro nisi. Prorie mu sudbinu. Kako moe? Tko si ti da drugome govori da je zadan i jadan, da je, dakle, nitko i nita. Jer je zadan. Nisi li i ti onda onaj koji je nitko i nita? Svodi ga na njegovu zadanost, na njegovu odreenost, zakida ga za njegovu viu, za njegovu neshvatljivo vaniju protegu, za njegovu neodreenost, za njegovu razrijeenost od svake protege. to njemu ini, sebi ini. Kako se osjea kad si sveden, kad si, naime, u neslobodu priveden? to njemu ini sebi ini. Iz svoje zadanosti. Iz svoje mrtvosti. Postoji li nada da

26

jednoga dana oivi, da vie ne bude svodiv ni na to? Da se vie ne bude ni na to svodio. Da vie ne bude sebe na tugu i skuenost privodio. Prorie mu sudbinu, porie njega. Budui da si ono to nisi, koliko e ti trebati da bi postao ono to jesi? Sluti li uope jo da bi mogao postati ono to jesi? I je li svaka slutnja glede toga pomutnja? Oduzme si udnju, mrnju i neznanje i ostane bez linog opisa. A kad si bez linog opisa treba li ti vie ikakvo proricanje? Kako bi ti trebalo kad vie nijednome opisu linom, prilinom i neprilinom, ne podlijee. Dok iz tebe ne curka, ili dok se iz tebe ne izlijeva mrnja, udnja i neznanje. Sveto trojstvo, sveto ropstvo. Gdje je jedno od njih tu ne moe ne biti i drugo dvoje. Dok si, dakle, tobonja osoba, kako bi mogao biti otporan na ovu ili onu vrstu proricanja. Na ovu ili onu vrstu poricanja. Ako si upregnut u hoenje samoga sebe, i samoa je prolazna, bez obzira na to koliko si poznat, ti si jedan od brojnih i brojnih otpadnika. Prestani htjeti, to jest, hotjeti samoga sebe. Inae nikako ne moe postati ravnoduan. Jer dok si god hotimnik ti si preljubnik. Dok ne postane ravnoduan, naravno prema svemu, dotle je, dakle, na popritu, ili na odmoritu, tvoje ja. Kad se ugasi tvoje ja, ugasi se svako poprite i svako odmorite. Zar samo njegovo? A tada, ako se upali ita, to se upali? Upali se, plamsajima nikada prije gledanim, sve to se zbude u blizini njegovoj, naime, u blizini tvojoj. Budui da nema iskaza koji se ne moe pobiti, niim se ne iskazuj, uti! (Djeicu svoju voljenu ne moe ne pokazivati). Ali tako da i u nutrini svojoj zauti, da i u nutrini svojoj prestane biti svaki hotimnik, svaki preljubnik. Svaki silnik i nasilnik. Svaki umilnik. Ovome ili onome prkosit, na ovo ili na ono okosit. Tko god hoe samoga sebe, tko god je upregnut u hoenje samoga sebe, a to sve ne moe biti on sam, tko god sebe ne dri na udaljenosti od sebe, u ispregnutosti od sebe, kako da bude gospodin? Moe samo oponaajui gospodina. A onome tko oponaa gospodina iz svakog njegovog depa viri njegova prolost. Bez obzira na to koliko su mu depovi, to jest, bez obzira na to koliko mu je dep dubok. Nije li prolost uvijek u slubi lanog gospodina? A do juer kako su ga ono zvali? To jest, nju. Iako su aneli ravnoduni prema svim stvorenjima, sama su ljubav. Kako moe to doznati? Prestani biti individua. Ostavi se snova povijesnih. Htio ne htio, uvijek i uvijek u svome sluaju. Ispregni se iz svakog hoenja, koenja, samoga sebe. Hoe samoga sebe. svejedno u kojem liku, svejedno u kojem to obliku, koje to spolnosti, umobolnosti, svejedno u obliku koje to vlasti, isti je to nagon, isti je to pogon, i anela nema. Ima, ima, samo to ih tvoje oko ne snima. Moda ni nema, kako bi ih bilo, dok tvoje oko nisu oni, dok oni nisu tvoje oko. Nema poetka svijeta, nema kraja svijeta. Moe li se osvjedoiti da je tako? Kad e se osvjedoiti da je tako? Kad prestane putovati bilo prema poetku, bilo prema svretku svijeta. Bilo prema poetku, bilo prema svretku sebe. Moe li se prestati putovati, moe li se prestati biti putnik? Moe li se prestati

27

biti dogmatiar? Pa svojim koracima prestati dizati prainu. Pa onda ni ne dolaziti u prigodu da se rekne mnogo praine ni za to. Uostalom, mnogo praine, najee, podiu neiji bivi miljenici. Provaljujui onoga iji su miljenik bili. (A doimali su se tako samozatajno). Skrbei se udno za to da izmjene urno spis u kojemu je takav i takav njih samih opis. Uskraeni za ikavu moebitnu pobudu da odbace sa sebe okov koji se zove njihov opis. Da odbace sami sebe? Pa da ih vie nitko ne moe prepoznati? Pa da vie nisu vezani nikakvim obvezama prema ikomu? Da odbace datum svojega roenja kojim poinje njihov opis. I sve ostale datume. Pa da ostanu bez ikojega datuma. Bez ikojega fatuma. Pa da vie ne pokuavaju koraati ni u kojem pravcu. Budui da je u svakome sadrana sloboda od njega samoga, pa mogu u kojem im god doe koraati. Ili tapkati. U pravcu? Odleprati, odleprati! Jo nisi odleprao? Ptiu maleni. Od budunosti svoje. Kako e kad nisi odleprao ni od sadanjosti svoje. Koju povremeno naziva tobonjom sadanjou. Ali ne i onda, pogotovo, naime, ne i onda kad bespomono propada u njoj, tone u njoj, u sadanjosti svojoj, od nje, od sadanjosti svoje. Koja ti je, nije li, gnijezdo tvoje. gadija. Partija. Armija. Kojih to? Pa tolikih i tolikih, nepreglednih ega. to bi ih pregledavao? Ali to bi bez njih? Oni te rastuuju. Oni te uveseljavaju. Kakav raspon. Koji pokriva sve tvoje mogunosti. I iz kojih nikako. A ti bi svakako. Pa onda takav zahtijeva izbore. Pa onda takav ide na izbore. Ti, dakle, koji si egoista. Ego uvijek izabire, ego uvijek bira. Eva je, zna ona koja je od rebra Adamova, ona je uzela, ona je izabrala jabuku. Neki kau da je bila smokva. im je dola u prigodu da bira, ve je bila grena, prije, naime, nego je sagrijeila. Prije nego se odluila za zmijinu ponudu bila je egotina. Jer se ne bi mogla odluiti. Ve je bila podvojena, jer se ne bi mogla odvojiti. U njoj je, dakle, bila zmija dok je bila u raju, i prije, im se, naime, nala pred zmijom, ve je bilo kasno. To ti je to. im shvati da nisi u raju, ma kakvi, ne mora uope to ni shvaati, izabire, mora na izbore. im nisi u raju, obiljeen si s egom, ego si. A ego ne moe ne birati. Budui da su svi koji biraju egotisti, nema, niti moe biti tih demokratskih izbora na kojima ne pobjeuju egotisti. Jer su ih egotisti i izabrali. Prema tome vlast izabranih kakva moe biti nego egotistina. Kao i svaka vlast. Kao i svaka, zna se, mast. Jer gdje nema ega nema ni slasti. Ostavi se narode orava posla. Lako anelima, oni nisu oravi. A narod? On je orav, on voli slast. Pa i onu na dekagrame. Jadan narod. Nikako da se ostavi orava posla. Kad e prestati biti narod? Sveto ime. Dinamo. Kad e prestati biti orav? Kad e ti sve postati sveto? Kad e ti sve postati sve? Kao to je Njemu. Jer bez toga On nije On. Kakav odron. Boe, oboavam te. Tebe, tebe, jedino tebe! Samo da to ne znai sebe, sebe, jedino sebe? Kakav sueni vidik! Zacijelo znai. Jer da ne znai, ne bi li te takvo obraanje Njemu potpuno smirilo? Moglo bi se rei da ti treba On da bi sebe oslovljavao slovom velikim. Na papiru. A ne smiruje te. Ne liava te tebe. Kako bi te liavalo kad ne postaje potpuno miran? Nema ti potpunoga

28

mira dok god postoji ja. Tvoje ja, a odatle i njegovo. Dok god postoji subjekt. Dok god, naime, postoji ita. A ti bi jo o identitetu. Proljetnom, jesenjem, ljetnom? A o zimskom? Teko je doekati godinje doba kad se gubi i izgubi svaki identitet, svaka vrsnost, ili svaka raznovrsnost. Nijedan ti identitet ne donosi mir. Niti mnogovrsnost ijedna. Budui da niemu zapravo ne moe biti jednak. Subjekt jednako nemir. Znak nejednakosti jednako nemir. Smiri se, ne budi nemiran! Ne budi subjektan! Kako prestati biti subjektan, kako prestati biti subjektivan? Nikako. Dok ne doe u raj, u svijest u kojoj nema nimalo nemira, u svijet u kojemu se nitko nikome ne podmee, niti namee. Nikako, dok ti iz svega ljubavna tiina ne zasvira, ne svira. A tada, to se dogaa s uzrocima, to s posljedicama? Tada ni njih vie nema. Postane jedan od onih koji su sasma prestali biti odgovorni za svoju fizionomiju. Kako bi ih vie bilo, uzroka i posljedica ikakvih, ondje gdje nema ni subjekata ni objekata. Ondje gdje vlada posvemanji mir postoji li ikakav kauzalitet, ikakav propadilitet, ikakav prosperitet? Ikakvo kretanje. I skretanje. Ikakav smjer i omjer. Postoji li ikakav pokret, ili ikakav zaokret, to jest, preokret. Na vrbi svirala. Postoji li ikakav agens i reagens? Ikakva i iija agentura. Postoji li ikakav agent za, pokretne ili nepokretne, snove? Sanjala sam, sanjala, da mi je ki napokon, pred oltarom. Upravo se udaje. I svi smo njeni oko nje. Ondje je i tip za kojega se udaje, ali ne znam tko je, ne vidim ga, a ona, pred oltarom, umjesto da je odjevena u bijelu vjenanicu, ona je u starim krpama koje nosi po kui. Propadam, propadam u zemlju, od sramote. Sanja li ita svijest koja nije ovisna? Ni o emu ovisna. Ni o kojoj slici svojoj. Postoji li takva svijest? Je li to Boja svijest? Ali moe li On onda biti agent ikoje crkve? Premda svaka od njih samu sebe hoe da je upravo ona njegova agentura. A ako Bog nita ne sanja, onda ovaj svijet, bez obzira na to kakav je, nije njegov san. A jo manje njegova java. Niti mu u san ikada dohodi. Pa to e ti onda takav Bog. Koji nijednog autentinog sna nema. Ili je samo takav zaista privlaan. Ako je vjerodostojnost onoga to spoznaje ovisna o tebi koji spoznaje, nije li vjerodostojnost tebe koji spoznaje isto tako o nekome ovisna? O nekome bogu, o nekome vragu, o nekoj njihovoj kombinaciji... I formaciji. O nekom preparatu, o nekom opijatu. Moe li vjerodostojnost tvoje spoznaje postati, biti, posve neovisna, drava ta i ta, ha, ha, ha, o ikome, o iemu? Moe li ti se dogoditi posve neovisna svijest? Ako moe, tvoji iskazi o njoj mogu li biti neovisniki? Jer im ih iskazuje, to ini, neizbjeno, sredstvima ovisnikim. Kad ue u vru spletenu od diskurzivno-logikog, a ulazi u nju uvijek i uvijek iz interesa, bez obzira na to kako se oni predstavljali, iz interesa egzistencijalnih, iz nje te moe izvaditi samo ruka koja ti smrt donosi. Posve neovisna svijest, kad ona jest ona, dok ona jest ona, nikome se ne iskazuje, nikome se ne pokuava iskazati, jer nema tada toga koje se njome ne iskazuje. Pokuava svjedoiti o stanju neovisne svijesti, o svijesti koja nikome nita ne duguje, tek onda kad vie nisi u njoj, kad vie nisi od nje. Kad vie ne miruje. Kad si opet

29

u vremenu, od vremena. Kad si opet pao, zaglibio, zakoraknuo, kako ti drago, u odnos s nekom svijeu ovisnom. Ako je ovjek ono to nije, ako je ovjek, dakle, svijest ovisna, ima li iega, postoji li ita, to jest? Niega, niega, dok je god ovjek ono to nije. Istinska tvoja jestnost pojavljuje se, obznanjuje se, tek kad se istinskom jestnou objavljuje i sve drugo. A dotle? Puzaj i trapuzaj. Ili iza nekoga busa nekoga ekaj, vie nego uvjeren, u tome asu, u tome hipu, da si slobodan od vlastitog mesa i udesa. Jer gdje nema mesa nema ni udesa. Gdje prestaje jedno prestaje i drugo. Kako zna? Ako je Bog sveznajui, a izrazi volje ako se temelje na neznanju, onda je Bog posve bezvoljan tip. Je li zato nikada ni u emu ne intervenira? Prema tome, nema ti druge, uzdaj se u se i u svoje kljuse. U svoju voljnost. Dok te ono ne izda. Sklonite ovo ili ono utoite je ovo ili ono. Jo se utjee? Sram te bilo! Kad e odrasti, kad e sebe ili se prerasti? Pa da te vie ne bude? Pa da ti vie ne sude? Odustane od oinjega vida, svejedno kojega i onoga s mikroskopa do jednoga, i onoga s teleskopa do jednoga, i ugleda anele. Kojim to vidom? Pa kojim nego njihovim. Jer si od svakoga svojega odustao. Doivi kvantni skok i tvoje gnjezdite postane anela log. Pa nijednu antitetinost vie ne pokuava uoiti, niti ikojoj doskoiti. to bi pokuavao kad te vie nikav apsolut ne zanima, niti ikoja njegova mogunost, htio ne htio, uvijek kruta. Jer si prestao biti bilo koja, ikoja, toka, uvijek kao takva neminovno relaciona. Premda moda i vrlo pokretna. Jer si se prestao prezivati, u svakome sluaju, uvijek i uvijek. Doskoi. Ako si ti bivanje, zbivanje, proces, tres i stres, vremenitost suta dakle, kad se to to si zaustavi, to si? Ti vie tada nisi ti. Ili si tek tada ti? Pa onda, sve do tada ti nisi bio ti, ti si bio onaj koji nisi. Predsjednik tek kada umre postane predsjednik. Dodue, kako koji. Vie niiji sljednik, pa ni sebe sama. S time da vie niemu ne predsjedava. To je taj dragi Bog, moe ga zvati kako te volja, kako moe, kojemu se povremeno obraa dok se zbiva i otkriva da si ti onaj koji nisi. Tamo se moe nai, ali ne sa svojom logikom. Ni sa svojom metalogikom. Jer na isto ti doe. Ili, dok si god sa svojom logikom, dok god ne izae iz braka, zar svetog, s njom, dok se god ne otarasi nje, kako da se u drugome svijetu skrasi? Na ne vrijeme vjeno, a tako kratko. Tamo ostaje samo tamo, nepostojee. O kojemu moe samo nagaati, premda se zbog njega i radi njega moe i grdo svaati. Ili-ili iz svakog odnosa laje, to jest, cvili i nikako da se natkrili. Zar onda samo samo sebe? U drugome svijetu ti si drugi, u drugome svijetu sve je drugo. Pa stoga i moe rei da je od svih ljudskih prava neusporedivo najvanije, najtemeljnije, pravo na drugi svijet. Samo u njega ne dirajte! Budui da ionako u njega dirnuti, njega dirnuti, ni ne moete. Uostalom ono se dodiru, i njuhu, nikako ne odaje. Jednak. Ma kakvi. Razliit. Ma kakvi. U logici Zemljana, moda jo kojih svemiraca, postoje jednaki i razliiti. U anela ni jednaki ni razliiti ne postoje. Jednako i razliito svojstva su tvoje svakidanje pameti. Kojoj su te, dodue,

30

uporno poduavali. Jer su skrbili za tebe. Naime, za sebe. Bolje ita nego nita. Ako ti se dogodi nesvakidanja pamet, njena svojstva bit e neka druga, bit e, dakle, aneoska. Ali ne onih anela koji ikakva oblika imaju, niti onih koji u ikakvu tradiciju spadaju. Pa koji su to onda? Moda to zna onaj koji je bio u njihovoj blizini, budui da je rekao pauci mihi satis, unus mihi satis, nullus mihi satis. A moda i nije bio u njihovoj blizini, a to ree u povodu jednog od trenutaka samozanosnog nitenja sebe. Logian si, dakle dvojan si. Logian si, dakle u glibu si. Logian si, dakle oprati se ne moe. Uostalom kao ni jedan politiar. to se vie pere, to vie njome, logikom, pa Boe moj, sere. Nita zazorno. Moe se to i drugaije rei. Primjerice, da se oni neprestano peru predano i samozanosno do novog i novog posveenja u onoj igri, onom igrom, dodue nikad prije vienog, koja se zove drite lopova. Logian si, logian, dakle ne moe bez Eve, svejedno kojega spola. Kao to ne moe ni jedan politiar, bez obzira na godine svoje, dok je politiar. Dok je u godinama. Ne moe, odnosno, prestati biti politiar dok si god u godinama. Svejedno kojim. Ali koja opreka nije zapreka za jedan drugi svijet, za jednu drugu svijest. Da nisi dvojan i dvojstven tko zna to bi vidio i gledao, pouzdano ni jednoga ministra, ni jednoga ministranta, da nisi takav bi li o iemu raspredao? Da nisi dvojan kako bi mogao biti strojan, da nisi dvojan bi li te vie privlaile i odbijale duina, visina, irina i dubina, bi li te vie zanimalo vrijeme i teina? Teko je danas ivjeti. A kada nije bilo, a kada nee biti? Onda kad pred svojom dvojnou nee nemoan biti. I kad se vie od nje nee kriti. Da, da, dok si god u svijetu spomenutih izmjera, ne moe ne biti u svijetu sunovratnom, premda boanskom. Gdje nema vremena nema uzrono posljedine veze, gdje nema vremena nema onog otrcanoga, htio ne htio precrtanoga tko je prvi poeo. Gdje nema vremena nema nikakvoga ni prvoga ni drugoga, nema nikakvoga rivaliteta, pa onda ni ikakvoga seksualiteta. Gdje vremena nema nitko nita ne priprema, sva je budunost dogoena, a prolost je sva od same sebe osloboena. Kad nisi u vremenu, kad nisi od vremena, nema ni poetka ni kraja, to e ti oni, nita se vie ne zbraja, niti mnoi, niti odbija, niti dijeli. Kad nema svega toga nikakav dio nisi. Niti izdvojen moe biti. Niti dvojan moe biti. Niti krojen po njihovoj volji. Jesi li ikada bio nedvojan, jesi li ikada bio neizdvojen? Pa se, eto, ne busao u prsa, ili moda na koljenima ne zapomagao. Ako jesi, kako je bilo? Nije li tada blagost i radost treperila iz svega. Tebi, tebi. A ako tako je bilo, kada to je bilo? Kada vie grean nisi bio. Nimalo. A grean vie nisi bio nimalo kada vie nije bilo tvojega ja. Kakvoga, budi poten, nego uvijek, pa i najmanje, ali iskljuivoga. Ili ukljuivoga. A koje nije takvo? Postao si bezgrean, vie ti nije trebao grob. A on? On nije dao dirnuti u svoj. Jer je imao svoje ja. Jer je bio grean. Bio je mramorna utvrda grijeha. Kakva nego zemna. Kad se ostane bez ja, kad se, naime, bezgrean postane, groba vie nema. to e bezgrenosti smrt? Treba joj, treba, da je ne bi bilo.

31

Zato Bog nema ene? Zato to je On, ako je Bog, jedan bez drugoga. Kako kau. Kad e ostati bez ene? Iako ona ivi u drugome selu. Kad e postati jedan bez drugoga? Kakve su ti anse da postane to? Kao i svaki sveenik, pravi i zdravi. Kad e ostati i biti bez spolnosti? I turobnosti. Pa onda, zar, kad vie nee raati, kad se vie nee raati ni preporaati. I kad vie, kao takav, nee predbacivati onima drugima da su zbog svoje usmjerenosti i smjernosti spolne, to jest, zbog toga to ne raaju i to se ne raaju, protiv ivota. Nije li onda glede toga i aseksualno, odnosno, celibatno spolno usmjerenje i mjerenje kao i istospolno, nije li egotino? Pa stoga neizbjeno i problematino. Gdje je spol tu je ego, o tome govora nema. Gdje je pak ego nije li neizbjena dezorijentacija? I o tome govora nema. Kao to nema govora ni o tome da oi, kako je reeno, moraju postati nesposobne za suze da bi mogle vidjeti. Dok nisi spreman kako bi tvoj uitelj mogao biti spreman? eli se izvui? Zato bi se elio izvui, kad ni u to vie nisi uvuen. eli se spasiti? Zato bi se elio spasiti, zato bi se spaavao, kad nisi ni od ega ugroen. Postoji mjestonemjesto gdje nijednog grijeha nema, gdje nijednog neznanja nema. Gdje nijedne ugroze nema. Kad si na tome mjestu, nijednom se spasu, nijednom se znanju ne dovija. Kad si ondje gdje vremena nema, to bi se iemu dovijao, iemu domiljao? Svako domiljanje nije li stanje prognanosti, nije li stanje izgubljenosti, nije li stanje iz kojega se izmeu ostaloga i tolike predstave rade. Tvar, ono to je konano, zar, ono to je odreeno, nije li privid za jedan drugi vid? Ne moe nerajskim oima vidjeti i gledati raj. Kakav bi to bio raj kad bi u njemu leprali odreeni, odredivi, konani entiteti. Ako je sve ljubav onda nita nije smrt. Ako je sve smrt onda je ljubav nita. Ljubav koja je sveta, kad je sveta, malo kad, zar ikad, ni u emu nije utemeljena, ni u emu ukorijenjena. A takva ako je, a takva kad je, zar je ikakvih izmjera? Napusti log razuma, jer dok si u njemu ljubav ti ostaje nedostupna, ljubav ne moe razumjeti. Moe razumjeti samo surogate ljubavi, samo ti oni ostaju dostupni. Jer i razum je surogat ljubavi. Nije li? Ili najvii oblik ljubavi. Do sada. Kad umre vie smrti nema, kad umre vie ni sudbine nema. Smrt i sudbina nisu li okvir za onoga koji se ne otrese od svakog nagona, od svakog pogona. A ljubav okvira nema. Koga ti to zadovoljava? Koga ti to u sebi zadovoljava? Pa jednoga od njih dvojice, ili, jednoga od njih dvoje. Gdje je on, ono? U tebi, izvan tebe? U kojem okviru. Svejedno. Jer dok se u i izvan razlikuju dotle prilikuju. Bez obzira na to jesi li sluga ili gospodar onome u sebi ili onome izvan sebe. Dok si, naime, jedan, dotle si i drugi, dotle si od dvojice, od uzroka i posljedice, sve same kuine i trice, je li mogue, dotle ne moe ne optuivati, dotle ne moe ne opravdavati. A dotle zna se gdje si. Prokleti politiaru, svemirski stvore. Svemirski tvore.

32

Navikao si se da si neto, bilo to u svijetu. Stvarnom ili zamiljenom. I ta tvoja navika tvoja je izlika, tvoja je krinka. Uglavnom vrlo vrsta. Dodue, ne i uvijek. Ostane li bez nje, ne boj se, ne boj, to se rijetko kad dogaa, bez nje, dakle, bez toga da si neto, bilo to, bit e ono to jesi. Bit e ni to. Tek tada ti si ljubav. Nisi li? Dok si ita, naime, ti ne moe biti ljubav. Dok ima svoju sliku, dok ima svoj identitet, ti ne moe biti ljubav. Moe ali samo s interesom, samo iz interesa. A tu ljubav moe samo hmhisati, tako se u tvojoj kui pred djecom izgovarao onaj glagol, ili ona tebe. Kao da ikakva druga postoji. Da bi bio bilo to, da ne bi bio ni to, to radi? Ne bjei li od ljubavi? Uglavnom itav svoj ivotni vijek, tijek. Tee li vrijeme? Ako tee, u kojem smjeru tee? Kako za koga. Za Boga uvijek natrag, unatrag. Jer On je, ako jest, uvijek naprijed, uvijek budunost. Kao to si i ti, vele neki, uvijek Njegova prolost. Uvijek presjednikova prolost. Ali kako do uvida da si ni to? Do slobode od toga da si bilo to, da si ita, da si iija, ikoja posljedica, pa, dakle, posljedica ikoje, iije budunosti. Kako? A svi su oni neto. Jer do jedan je od njih lakomac. Jer do jedan je od njih, dakle, idolopoklonik. Do jedan od kojih njih? Do jedan od onih to se sjatie i to se jate u krmi tamnoj, u krmi dravnoj. Ah, moe biti i plemenska. Ili, obiteljska. A ti, to je s tobom? Upravo si na aerodromu i posee u svoj lijevi dep za putovnicom. Ali, tvoja slika u njoj poderana je, unitena je, tko je to uinio, nema je vie. I ne moe pokazati, dokazati, tko si i ne moe biti priputen prema onome koji e uskoro zrakom zaploviti i koji bi te prenio u jednu drugu stvarnost. U jednu drugu zar stranost? A i u ovoj kako e bez slike svoje? Kako e sad kad zna da nema slike svoje? A opet, kamo god letio ili ne letio obraa se slici svojoj. I to je tvoje ogranienje. Jedva podnoljivo. I malo kad prevladivo. A da pojedinci znaju prisvajati snove drugih i da jedan te isti san u nekoga znai jedno, a u nekoga drugoga sasma neto drugo, i za to se odavna zna. Jer inae kako bi neki pojedinci za tolike druge sanjali? I kako bi svakome drugome taj san, isti san, neto drugo znaio? Uostalom. Ona: Napokon sam shvatila, itav ivot sam bjeala od stvarne veze. A on: Kako ne bi bjeala kad je svaka stvarna veza nestvarna. Kad je ogranienje, kad je nepomak, kad je slobode smak. Smak nestvarni. A tako gorki. Pa prema tome uvijek i priopiv. Kad nije ono prema emu zaista tei. Mo je zamka. Bilo da je lijeva, bilo da je desna, bilo da je donja, bilo pa ne bilo, bilo da je gornja, bilo pa ne bilo, ne srljaj prema njoj. Prema moi. Joj! Ikojoj. A ti, prema kojoj jo srlja? Svejedno kakve je naravi, koje je vrste, ne udi ni za jednom od njih. Ostavi se moi svake pameti. Ne moi se vie, ne toaj se vie ni u kojoj! Jer i mo pameti je zamka. Pameti svake. Niti ijednoga Boga trai, jer i to je zamka. Ali ne nijei ni duno ni bezduno svaku mogunost Njegovu. Jer i to je kurs koji vodi u zamku, kao to je i svaki apofatiki diskurs ve zamka. Love, a ulovljeni. Pjevao je Momo. Ono to te tvori kad ti se otvori, otvorit e se u svemu. I svako tvoje umovanje, dovijanje, dosezanje,

33

pretvorit e se u neku nevanu sjenu. Sjenu, sad ve, ni od ega ni za to, mrenu. Koju nepostojei vjetar njie odavno ve naputenu od svojega tvoritelja. Odakle ti to, iz kojega osvjedoenja? Sve prijetnje samoubojstvom zahtijevaju trenutanu procjenu mentalnog stanja. Moe li se tvoje mentalno stanje provjeriti? Tko ga moe provjeriti? I tko je uope taj koji provjerava? Jo mu toliko toga nije oproteno. Nije li, dakle, jedan od svedenih? Jedan od nerazvedenih od sebe sama. Jedan od svakidanjih, zar potencijalnih, samoubojica, ubojica. Jer tko nije razveden od sebe sama ne moe ne ubijati, bilo sebe, bilo drugoga. Svjedno na koji nain. Milju, rijeju, djelom. A razveden od sebe sama nisi dok god nisi meu anelima, dok god nisi svijesti koja je posve mirna, koja je posve slobodna od svake misli, rijei, djela. U poetku nije bilo poetka. Ako eli biti moralan, ako eli biti inteligentan, uvaj se svakog temelja, uvaj se svakog uporita, svakog kuita. uvaj se spoznatljivih, dakle, anela. Apsolutno nita ne moe biti apsolutno. Tko to ree i samim time to to ree to poree, tko, nego apsolutista, koji sam sebe porie, koji sam sebi u usta skae i to vae. Odvoji se od sebe. I krene i uputi se, malo po malo, sve dalje od sebe. Toliko daleko da doe do bezgraninog sebe. Budui da je bezgranino i ne doe do njega, to jest, do sebe. I onda toga sebe do kojega ne moe doi, prije ili poslije, imenuje, najee ga nazove Bogom. Ali ne bude zadovoljan. I to ini? Biva u neprestanim pokuajima, na svakojake naine, hokus-pokus i uglavnom lus, da se spoji, da se posve, samo tako i drugaije nikako, da se posve spoji sa sobom. Naime, s Bogom. To ti je jedina mogunost da nestanete ti i Bog. I da prasnete u anela roj. U svjetlucavu treperavost svega oko tebe i u tebi. A tako, tako mirnu. Ako se nisi osvjedoio o Boga koji nadilazi svaku konceptualizaciju, nisi li se osvjedoio, kojim si to oima oio, o anele, o svijest koja je u svemu, dakle o anele koji nadilaze svaku konceptualizaciju, o anele koji su slobodni od svake svoje vremenitosti i od svakoga svog obrisa. Dakle i od svake zaetosti. Bio si jednom u predjelima gdje smrti nije bilo. Bio si jednom u predjelima gdje straha nije bilo. Bio si jednom u predjelima gdje grijeha nije bilo. Nisi li to ti jednom bio bez smrti, nisi li to ti jednom bio bez straha, nisi li to ti jednom bio bez grijeha? A ako si bio takav, nije li i sve drugo bilo takvo? Gdje nema smrti, dakle, kako bi moglo biti straha, gdje nema smrti, dakle, kako bi moglo biti neznanja, kako bi moglo biti, naime, ove ili one uenosti koja igra neku, ikakvu, ulogu. Ne zna, iako si moda uen, koliko toliko, najbolje da nisi, dakle grijean si. Grijean si, dakle smrtan si. Smrtan si, dakle, ne moe bez straha. I povedoh je do rijeke. Je li bila djevojka ili je imala mua o tome se nisi pitao. Ali ni dandanas, ako se o tome pita, odgovora ne zna. Odgovora ni ne trai, zapravo. Odgovor ti ni ne treba. Samo to je ti nisi poveo do rijeke. Ti si je uzeo za ruku i potrao s njom, dotrao s njom pod ono stablo golemo, kao da si na neki nain znao za njega, a uope nisi znao, pod ono stablo prastaro,

34

pod ono stablo ije su se grane, ije su se mladice, pruale dalje od neba. I kad ste izali ispod njegove kronje, kad ste ga napustili, svaki plod koji bi dosegao s nekog drugog stabla i koji bi joj ponudio, nije li se oitovao crvima? to zamamniji to crvljiviji. Pa te onda slatkoa do jednoga od njih prestala privlaiti, prestala obuzimati. Nije li? Kako ne bi kad si iskusio ivot, ivio ivot, u kojemu nikakvoga straha nije bilo. Ni svega onoga to uz strah ide. Budui da se neznanje, strah i smrt neizbjeno temelje na bivanju, nema ti druge nego ne bivati. Niti snivati, niti snivati. Sanjala sam, sanjala da sam u jednom velikom razredu i da djeci dijelim kutije. Stugeronea. Kupila sam za njih preko trista kutija. Odrastati, odrastati. I odrasti do onoga kad u tebi i izvan tebe vie nitko nije na vlasti. A do tada? Najee, mnogo duevne boli, mnogo duevnih bolesti, ni za to. A ini se, barem ponekad, da se sve mogu svesti na bolest traenja svemiraca, onih drugih, na bolest zahvaljujui kojoj se ne vidi, ne moe vidjeti, da je onaj koji trai svemirce i sam svemirac, i sam onaj drugi, Drugi. Pa da vie prvoga i drugoga ni nema. Premda ih je bezbroj. Ne broj!

35

Tema broja: OBLJETNICA VUKOVARA

Tomislav Marijan Bilosni

Vukovar
Krv, vrisak, rua. Ren Matouek sam u Vukovaru.

Vukovar Vukovar Mrka krv mlada krv svjea krv u rafalima krv Vukovar Guernica Crni bikovi crni bikovi padaju zidovi Vukovar Boe, oprosti Oprosti im Oprosti nam ovjee ne zaboravi Ne zaboravi Dan mrtvih Dan nestalih

36

Dan raseljenih Dan nesretnih Vukovar Dan bez zore dan bez sunca dan noi dan krvi dan mirisa baruta dan metka dan tei od tenka Prisloni uho na zemlju sluaj sluaj lance topove sluaj stampedo noeva gledaj karneval granata Znam, dobro znam da ovu pjesmu nee uti da je nee pjevati ak ni proitati Znam da e rei kako svi pate svi imaju svoje mrtve Sve e odnijeti voda Varavski geto takori se poeli raati ljudi padati Vukovar Britvom ljubavne pjesme Susjedi nas rasjekoe posred obraza Boe, sve koji izazivaju rat podigni na dlanu svoje ruke da ih vidimo da ih prezremo Jahve, ovjeka koji zaziva rat raetvori da vidimo

37

na koju se stranu zaputio Ne daj puta ratniku ne daj mu pjevati Uhvati ga za grlo sa svoje dvije bijele ruke preokreni mu kacigu prema nebu napuni je prokletstvom Svijet je pun zapreka svijet je ratovanje Vie od rijei ne mogu rei od zadane rijei od zadnje rijei Pregrist u jezik neu je rei Ne mogu vie vidjeti isto nebo gledam bolnicu boje limuna umotanu u okrvavljene plahte u koli umjesto pjesme uz krikove upaju krila anelima Ne mogu vie rei volim te pojest u srce plaui za uspomenama Na Dunavu miris ocvalih latica sastavlja ruu ubijenih poljubaca Ne mogu napipati svoje tijelo zgaeni su mi prsti na klavijaturi noi svirajui pogrebni mar Ne mogu, ne mogu moliti a umirem za tebe Boe umirem za tebe Grade octom

38

umjesto uljem pomazan i odlazim kroz crni dimnjak grizui vlastiti pepeo Ne mogu, ne mogu ni psovati a u bijesu razbio bih sve satove psovao grobare i plugove meu paucima i crvima psovao bih dok se koava ne bi oznojila kao i ja u komaru U oluji ljeta lovci s licem od voska Nema metka koji bi promaio grudi nema grudi koje nisu poput stakla Ubiti sve to se vidi Ubiti sve to se uje Ubiti sve to se kree Samo duh moe uti tektanje mrnje Kap po kap kapa kap kaplje na sve strane krv s mirisom leda Grad se branio branili su se i zrak i voda Svjetlost grada probija se iz ruevina ispod vjea kua u glasu zvona u sleenoj suzi u tkanini magle Mi se branimo dok nas mjere mrtvozornici

39

dok nam mau zapovjednici pakla Promukli rafal pogaa sve Moe li se blagosloviti metak moe li strijelac biti jedno s Bogom Raskriljeno platno Vuke povoji su za djecu zavoji za ranjenike Mai zavojima mai na rastanku razvij ih kao dah kad nema zastave Pobijedi rastojanje od najbliega kad mu u oima vidi lubanju Meu nama su nepozvani oni su mrtav svijet oni su stvari bez oblika Smrt gledamo u ogledalima kao da sudjelujemo u kakvoj iluziji Iupali su nam arteriju na vrat povezan s vodotornjem Razgovaramo s majstorima za ljesove koje teu od naih kreveta stolova kolijevke Lonica je naa radionica Pjevaju kao motorne pile pjevaju kao blanje i strugala pjevaju glasom ekia i nakovnja glasom avla kojeg zabijaju u nae dlanove na kriu Vuke

40

i Dunava Golubica je pod maljem u kovanici u njezinu je srcu toliko eljeza da zvoni cijela Europa u hropcu Ravnica i gnijezdo izmlaene golubice stijetene kao ubogo tijesto U skrovitom rukavcu Dunava u njegovim naborima lei izgubljena golubica Nepomina kao vrijeme Sva njezina je osamljenost njezina tiina opkoljena mrtvim Vukovarcima Ulicama ne prolazi ni sjena prolaze tek sjeanja i koji list to pada usred listopada iskoriten kao stara potvrda o plaenoj struji o svjetlu koje se povuklo u bilje noi u none puzavice Auschwitz Kada e uskrsnuti mrtvi hoe li ivi sauvati dan Vukovar

41

Grad od svjee zemlje od brazda s grobovima sa sagovima ispletenim od ljudskih udova Ostarjela nas prijateljstva poniavaju Vrijeme je uarenih potkova vrijeme prljave vojske vrijeme vojarni i groznica vrijeme koje teke i metastazira Vrijeme koje urlie i masakrira Dooe tui crni ljudi i ostavie nae crne udovice U zjenice nam uselie uoe u prostore meu sjenama izmeu zida i njihova bajuneta Crni ljudi na obali kuljaju na izlazu iz grada u hangarima Pijani kao mrak lui od oluja tei od boli Crno im u svakoj misli crno u obiajima crno u kimenoj sri ve stotinu godina Pa kako se boriti protiv vremena zlovremena njegove cinike zgrade kamena s grkim slovima

42

Nema vremena ni za pokop mrtvaca vie se i ne zna tko je mrtav Kolona tri u krug smrt je kraa od daha Na posljednjem stajalitu ljudi napunjeni zrakom ljudi nadjeveni barutom ljudi kobasice Nevidljivi ljudi u smrtnom kraljevstvu dima Bez obrisa po prahu palih gaze Njihov je glas konani susret s presudom Klokot krvi i u njemu metalni aran pliva Nema sjena smrt nema sjene ni onda kad koraa uz tebe Samo smrtni oblik mesa Metal nakostrijeeni zrak nakostrijeeni tenkovi u pomuenoj zori Ovi su metci njihove oi Mnoe se nai poginuli od nedjelje do petka Na umskoj su cesti svaku enu silovali utopili potom u naftu tukli obojenim palicama

43

Mukarce su prije strijeljanja stjerali u hangare kao ovce s kakve slane livade bez korita i vode Dragovoljci kao poljari potreseni otpalim liem to krvari gnojno na plugove su stavili vijence cvijea Idu naprijed idu s barjacima zrela uta ita Preoravaju korov kako bi mogli slobodno vaditi plod iz hrvatskog tla Sada au suza au krvi au pepela i od pepela u pepelu ispijaju u ruevinama u detonacijama za uarenim stolom pod zidovima oslikanim rapnelima Lubanju jecaja lubanju punu jeze lubanju utljiva ivota iskapljuju svakog jutra na sveanostima pod zastavama ministri i veleposlanici od Vukovara

44

do New Yorka ispijaju izdanu krv u avionima u salonima dok im u piu srca branitelja gore kao fitilji Gori smrt i srdba zbog izdaje u kojoj su lubanje gomila kostiju u srijemskoj praini Vjeruju i ine sve e se to ispuniti zaboravom 87 dana traje opsada Opsada dvadeset godina u meni itnice se rastvaraju podrumi izranjaju Opsada Opsada duplji umjesto oiju Opsada Suncokreti posjeeni u kretanju za suncem Opsada motorizirane brigade opsada neba opsada samljevene zemlje opsada vode i zraka Vojska s petokrakama razmjetena za rat Svi umni ljudi na pozornici dok se iz neosvijetljenih kua puca

45

S krovova kua ubijaju se ljudi a oni recitiraju Dravnici politiari mirovnjaci pregovarai svi uvari mira i reda samo su odljev u gipsu Boe, kakvo ucrvano brano koji gubitak vremena pred tenkovima oklopnim transporterima topovima VBR-ovima minobacaima pue se ljudska tijela a ne peeni kruh Sve je pogreno od poetka nitko ne mari za prostor nitko ne mari za vrijeme No je na sunanu satu No u kojoj vide samo snajperisti Oni ulaze u golu kost jezikom rata je liu edni krvi edno piju alost bijesno piju bol tolike muke piju iz dubokih rana metaka s izvora krvi iz bunara jeze iz grobova u provalijama Vojniki piju halapljivo

46

kao istu kinicu Piju bez pamenja piju bez uspomena bez sjeanja bez osjeaja piju val za valom pretvarajui u u vino plave oi u vodu zgaene domovine Iz daleka stiu pijanci i iz susjedstva s orujem u zubima s furijama u pratnji s uarenim kaleima krv je u zraku i vidi se i uje Opijaju se u vrtovima gdje ene meu cvijeem u naruju dre svoju djecu mrtvu Piju na posveenim poljima meu kukuruzima ije je svako zrno puno sagorjele topline metaka Piju u branim sobama cicajui istou i snagu za svoju prljavu povijest za izgubljenu vjeru Piju

47

u odsustvu dua onanirajui plodnost ekajui da se ivi reinkarniraju Kradu nam i patnju lupei kradu nam lice kradu obiteljske slike iz albuma miris koulje Kradu suhe kosti Vukovara A svaki proivljeni dan smrti donosi nam ivot nevidljiv kao san Bez poinka bez odgovora bez imena Broj branitelja raste rana grada je sve dublja Nad gradom se rasklopilo nebo rasklopilo zlo Golubice s peharima krvi At u sakristijama At u vojarnama Rat War Vukovar U crnom emajlu kie pere Blago Zadro Zemlja ga poznaje u svakoj grudi njegove oi Uzrasla trava iznad nas Rat s ulicama rat s konicama rat s generalima rat s volovima Konano su zamijenili petokrake Srce i glava razdvojeni

48

mrtva glava kao ugasla svijea Jedanaest brigada operativne vojske u crnim mantijama odjeveni kao kosturi kao straila ostala u dubokom blatu kojega su jo ljetos oblikovale lubenice Raamo se rat nas okruuje Mi plaemo rat nas okruuje Mi pjevamo rat nas okruuje Mi se molimo rat nas okruuje Mi spavamo rat nas okruuje Mi sanjamo rat nas okruuje Umiremo rat nas okruuje Rat nas okruuje i kada se branimo Uz nas kolone mrtvaca prolaze Naa mrtva djeca s cvijeem u ustima naa mrtva braa sviraju u lancima mau nam mrtvi oevi s onu stranu puta vidjevi kako nam srce poinje kucati Zapalie Unitie Ubie

49

Avioni gaaju ergaj oklopnjak u Borovu Selu tenkovi na Bogdanovakom putu Tenkovi juriaju na Slon juriaju na Dom tehnike Tenkovi se ukopavaju Od Ovare do Vuedola pada Berak Dresden Pjesma metala zabodena u golu krv Zrak treperi od zla Vukovar

50

Krvnik pjeva pjesmu rtve Boji li se njene snage ili je zove u zagrljaj Ovo je bitka za Vukovar Raketiran Grad Bombardiran Grad Grad u debelom crijevu Grad bez druge obale i rijeku e popiti Agresori nesretnici sorry bez oprosta Ispunili hodnike Crijeva pakla laju puna kiseline na igrake ubijene djece Pliani medo pretvoren u aku ugljena Spomenar razlistao pale Karbonizirano raspelo ponad kreveta Molitvenik u izmetu U kovanicama plua mijenjaju za mjehove edni mlijeka

51

s dojki osakaenih djevojaka Agresori iza crnih vrata pred vratima po putovima s pjenom bjesnila izlaze plaze iz prolosti spilja iz vjenosti pakla iz osamljenosti u kojoj su roeni Crni od eksplozija u vlastitim akama meu vlastitim zubima Blijedi kao sol jedu sol Crvene hijene po crvenom vremenu bljuju krv Crvi u njihovim zvijezdama crvi nam padaju s neba naviru iz zemlje izviru navaljuju na oi na ui u usta plaze Zlosretni agresori u sjeni legija usred vatre usred krhotina stakla kristalne otrice noeva na leajevima ruevina prosutog mozga

52

odmaraju se Provaljuju vrata prokletstva neumorno sputajui se sve dublje Agresori uvijek uju muk I plamen je njihov bez pepela Zagrljeni sa rtvom gnjiju u vlazi gline Sajmite Negoslavci Petrovci Petrova Gora Hercegovaka ulica Slavonska ulica Kugino groblje Trpinjska cesta groblje tenkova Dolaze od Vinkovaca do Vukovara iz smjera Bradina izmeu Bosuta i Dunava Urla Sjever i Jug zauzeti Vukovar zauzeti Vukovar S takvom su ljubavlju klali hrabri u strahu od slabosti Tko je poginuo koliko njih kako su izgubili ivot Gdje su moj brat i otac moj moj sin i djed moj

53

U toj kovini nema ovjeka nema golubice ni mramor ni kre blato iz blata Puke s bajunetama mraza snajperi poput sova mine kao lisice minobacai kao poskoci haubice pune octa i soli topovi puni baruta borna kola izviru iz noi prije svanua avioni iznad oblaka alosti siju zreli elik u crnu zemlju Kucaju metci dok strijele gutaju ljude gutaju obinu malu djecu po ulicama Avioni nas zaprauju barutom Vojnici priaju bajke dok strijeljaju kruh elik se raznosi u kolijevkama Iz nepoznatih grobova ustaje ivot odlazei za tragom ubojice Kor anela nad krvlju jaganjaca To u zemlju pretvorene ekaju nas majke Vjeito teke majke

54

Dunav se pretvorio u miris ljive Toliku nesreu ulie u vodu urezane recke za ubijene parkove ulice kue bolnicu muzej Kroz rebra u obliku mjeseeva srpa vjetar svira istjerujui iz njih modinu Toliku nesreu ovjek nije zasluio ranjen izgleda kao crveni koralj kao perjanica od krvavih kostiju to stre iznad snijega Pust je grad Grada vie nema Golo je ue dviju rijeka i kukuruzite Jo me samo podsjea na mjesto gdje je stajala ljubljena prije nego je ostala bez nogu pokoena Ubie bolniarku Ubie asnu sestru Uzalud, uzalud oekujete ljude iza ugla Mirkovci Marinci Bogdanovci Ceri Mala Bosna Henrikovci Paetin Ostrvo Trei put Vukovar pada pod kriem

55

Mitnica Luac Budak Bobotski kanal Vinogradska cesta Kafi London Cvjetno Naselje Crni put Bolnica Zavoje s ljudskih rana svlae u rane namau u Vukovar je pribijen na kri Vukovar umire na kriu a pod kriem bijedni ljudi i ljudi bijednici Hiroima Histerija historije U vatri mueni ljudi-sjene u pepeo do tjemena umoeni Vukovar Vukovar Gle, dolaze hrpimice dolaze vesele pjesme pjevaju o naoj smrti jezivo nas zazivaju da smo ivi proli bi nas srsi da smo ivi uplaili bi se za ivot da smo ivi znali bi to nas eka Sve ih je vie ne raspoznajemo ih kao jedan su kada su pijani kao gladni psi u snijegu Zvijeri izronie iz zemlje bez brige za budunost

56

bez brige za ljude puni strasti puni zavisti dokoni pjevaju im padne no ne rade nikad nita ne rade To je nova spoznaja o zbilji zbilja je vojni plan Hodnici to vode u podzemlje ispunjeni su mrtvacima mrtvaci objeeni na ljestve koje vode u nebo Mrtvaci se roje poput muica s njihovih se tijela die magla s mirisom benzinskih para Mrtvaci ivi gledaju u kotae dok zavija ranjena hitna pomo Na vratima razapeti kosturi kosturi na dimnjacima padaju s krova oslanjajui se na prozor Unutranjost kua prodire miris octa Zubala poredana nasred trga ima ih posvud Svaki je korijen sada grob svaka je cigla grob ak i kartonska kutija za cipele Na konopu rublje i ljudi vise kao svinjski jezici na dimu I pod nokte zabili im nevolje

57

nemir pod girlande trepavica Kljua neizvjestan strah a kroz njega jezde konjanici Jedan konj bez sedla nepotkovan galopira preko Ovare Vidim ga niz vodopadnu zemlju s grivom od Kumovske slame meu jablanima I sm sam gol Nada mnom psi koji me njue Tako je mnogo smrti Iz ljudskoga srca jo se jedino prah moe iskopati Niega nema osim nestanka Na dnu Dunava na dnu Vuke na dnu vode nebo Voda vie ne tee vjetar vie ne zavija ne die zemlja Kukuruzovina odjevena u glinu na mrtvoj strai mnogo je tia od mrtvaca Iarana zvijezdama slii nebu Iz kukuruzovine kao ptice branitelji javljaju se prije zore

58

Razbojnici s naprtnjaama na leima puni zavisti obljubljuju nepokopane ene Prokleti koji su krenuli prvi koji nisu vidjeli dom koji su u strahu od plavetnila pretoili ga u olovo Krvava je koulja Vukovara ubara gada na truloj jabuci na bundevi svijetloj kao stranjica Nakon bitke ni kopito nije cijelo Ne razlikuje se kost od metala Ne zna se to je mrea logora a to zid rodne kue Nakon bitke kolone grobara pljuju i psuju s psima trae gljive u jamama bez dna Nakon bitke samo zvoni led Olovo je u svim zdjelama za objed na strai je jo samo ranjena perad Preivjeli su nakon bitke uronuli u prijeteu zemlju

59

u ranu njenu pod tunim pepelom Nakon bitke samo su dragovoljci iznad paljevina kao hrastovi uz put meu gromadama eljeza Roeni iz zemlje usred bitke i dalje stoje goli Naoruani golom koom njezinim sjajem uiu tenkove i rue ih kao planine Nakon bitke bitka Sloboda Niim ne zavrava Ni poetka ni kraja nema Ona se ne lomi kao kruh Ne pije se kao vino U njoj nema odmora kao kua je stalno se obnavlja gradi trai snane mueve one koji slave zemlju slave ivot To su oni koji idu protiv tenkova koji izlaze iz okna prozora koji se odvajaju od stvarnosti kao aneli koji su iz roda srca iz roda

60

roenog u prvoj rijei Spremni na posljednji lom na etvu bez slave ovjeje svjetlo nasuprot mraku pakla Naoruani domovinom brane grad brane svoju krv Brane grad kao svoju sirotinju kao ogrlicu od dragulja Brane ga prstima brane dahom brane znojem brane ga golim stopalima Brane ga jo jedinim itavim palcem desne noge Brane ga junaci pucnjima vlastite krvi i kao ene suzama razornijim od napalm bombi Srce im eksplodira pod svakom tenkovskom gusjenicom Du Trpinjske ceste oivljavaju na dodir suboraca Bez sna i odmora od tenka do tenka kreu se u spirali zemlje zatrpavaju grobove za terorom agresora Pred njima je samo smrt a oni idu naprijed Ususret pobjedi

61

Ususret slobodi Ususret sebi Idu ususret nama To je njihova zvijezda Zvijezda s novim oima nade Nemaju oni neprijatelja Oni imaju istinu Nemaju neprijatelja oni koji vjeruju Krist je uao u Vukovar Krist je u Vukovaru Krist dolazi iz Vukovara Vukovar nadivljava nae dane nae tijelo Nae je tijelo hostija Aleluja Aleluja Vukovar Vukovar Mrka krv mlada krv svjea krv u rafalima krv Vukovar

62

Mladen Machiedo

Glas iz Vukovara ili antiteze ratu37*

I na razmaku od dva desetljea pamtim uivo iz etera glas Sinie Glavaevia, to smo ga sluali u nastavcima, esto za vrijeme uzbuna (zranih ili opih), u Zagrebu prorijeenih (najvie tri, ako se ne varam jednom pet u istom danu), dok su one u znatno izloenijim gradovima Hrvatske znale trajati neprekidno i po vie mjeseci. Potovanje to ga osjeam prema tom glasu usporedivo je s onakvim kakvo u predratno doba bijah osjetio za susret s Primom Leviem, ve na putu da postane svjetski glasovit pisac, uvijek (barem iz perspektive mlaega kritiara i prevoditelja, ali vjerujem i openito) gostoljubivim domainom na nezaboravno samozatajan nain. Pred ovjekom koji je poput Levia preivio koncentracijske logore, je li ikakva rije mogla spasiti konverzaciju, a da ne ispadne banalna i neumjesna? Jedino bi se utnja (drutveno nemogua!) bila mogla doimati prikladnom naspram ivotopisa takva ovjeka. Doista, potovanje prema glasu Sinie Glavaevia valjalo bi takoer iskazati utnjom, kad posebna internacionalna prigoda ne bi nametala potrebu za makar skromnom didaskalijom. Pjesma Vukovarski arzuhal Antuna oljana (19321993), napisana neposredno nakon traginog nestanka Sinie Glavaevia i drugih osoba brutalno izvuenih iz razorenoga grada, izbaena je tada iz jedne njemake antologije hrvatske poezije. Oito, netko je odvie doslovno (i politiki preventivno!?)
* Izvornik predgovora tiskanog u engl. izdanju: Sinia Glavaevi, Stories from Vukovar (u prijevodu Tamare Budimir), DHK, Zagreb, 2011.

63

shvatio refren Platit ete Vukovar. Kako sam s Antunom oljanom (kojega barem stranim slavistima ne treba naknadno predstavljati) u vie navrata suraivao i u tim okolnostima razgovarao, jamim da spornu reenicu nije valjalo (onda) i ne valja (danas) shvatiti osvetoljubivo, nego etiki, u smislu poeljnog i pravinog ispita savjesti. Narataj potpisanog, naime prvokolaca pri zavretku II. svjetskog rata, otplaivat e psiholoki (da ne kaem i birokratski) koncentracijske logore u Hrvatskoj i iduih pola stoljea (u koli, na fakultetu i u bivoj vojsci). Nekima, naprotiv, ni u sudbinski darovanoj dugovjenosti ne pada na pamet da preispitaju sebe glede masovnih zloina poinjenih po zavretku onog rata. A odgovornost za tragediju Vukovara, pred oima prestraenih meunarodnih promatraa, jedva da je, nadalje, okrznula i haaki sud. (Nismo, tada u 90-ima, mogli pretpostaviti protenost stanovitih meunarodnih cenzura.) Ne vjerujem da postoje dobri i loi narodi. Svaki narod ima povlatene uljudbene vrhunce i povijesne crne rupe. Nevolja nastaje jedino kad doe do inverzije, pa najvie toke fatalno propadnu u mranim dubinama iz kojih ikljaju parole opojne nacionalistike retorike (to ih ne valja poistovjeivati s opravdanim i dopustivim patriotizmom). A inverzijske zablude doista se moraju prije ili kasnije platiti, premda poesto kasne isprike ne dolaze od izravno odgovornih, umaklih pravdi ili sretno emigriralih u onostranost, nego od neutralnih ili, katkada, ak od onih koji su i sami bili (preivjele) rtve kolektivnih zaslijepljenosti. Simbol razaranja na globalnoj razini, reklo bi se unatrag i unaprijed, osim po sebi, postala je i ostala Picassova Guernica iz 1937. godine. Ujedno i ideoloki znakovita po republikanskoj opredijeljenosti slikaraemigranta u doba panjolskoga graanskog rata. Dvojim, meutim, da ikomu osim vrsnih povjesniara ita govori kao toponim belgijski Ypres (na nizozemskom Ieper), totalno razoren od Nijemaca dvadeset godina ranije. Potrebno je dobro povealo da se na zemljovidu uoi taj gradi zapadne Flandrije (sjeveroistono od Lillea, odnosno juno od Ostendea). Njegovo ime preivljava u etimologiji iperita, bojnog otrova ondje prvi put upotrijebljena u srpnju 1917, ali malo tko razmilja unatrag to je znailo reetanje gotike (kroz katedralu i gradsku vijenicu) do urbanistikoga kostura. Ne znam je li ta sablasna panorama s fotografije imala svojeg pisca ili slikara. Ako i jest, on nije dopro do sveope recepcije. Valjalo bi se, nadalje, pitati: a gdje je (tko je) kreativni tuma bosanske Srebrenice? I hoe li ga biti iz libijske Mistrate? Vrisak ljudi i ivotinja protee se sinestezijski do danas sa platna Guernice; oni drugi vriskovi znatno se manje uju. Ipak, po priblinoj procjeni, glede broja stanovnika, taj je baskijski gradi bio oko etiri puta manji od Ypresa, odnosno oko dvanaest puta manji od Vukovara. Picassou, neizravnom sudioniku Guernice, bilo je dano da premai devedesetu; Sinia Glavaevi je odveden u smrt s netom navrenom 31, sedam manje od strijeljanoga Garce Lorce.

64

Naravno, statistike (pogotovo glede broja rtava) valja promatrati relativno: stari Grci su znali da je za tragediju dovoljna jedna jedina smrt. Za euro-zapadnjake roene poslije II. svjetskog rata, sam rat je kao kategorija apstraktno, knjiko iskustvo. Svatko od nas u 90-ima, a i kasnije, mogao se o tomu osvjedoiti kroz niz susreta, epizoda, uenja, naivnih (ili gore!) moralistikih replika... Potpisani je dospio doivjeti dva rata i doista jami da se trei (vrijedilo je za prethodni narataj) psiholoki uglavnom ne preivljava. Iz opkoljenoga Vukovara prie Sinie Glavaevia stizale su u nastavcima, putem faxova na privatnu adresu. Par tjedana prije pada tog istonoslavonskoga grada, najizloenije toke neshvatljivo dugotrajne obrane (statistiki: napada je ondje izgubio oko 400 tenkova), za koje se vrijeme (pod slubenim meunarodnim embargom!) naoruavala samoproglaena Hrvatska (to joj je pravo groteskno jamio zajedniki ustav!); gotovo goloruka u usporedbi s navodno etvrtom armijom u Europi, ne raunajui posvojene yu-satelite pored njezine crvene zvijezde: one s prekrienim kostima na elu ubare. Zauuje u prvom redu to se od 24 Glavaevieve prie svega oko njih pet, poam od naslova ili eksplicitnije, odnosi na rat. Iz skuenoga podruma lokalne radio-postaje, autor pronalazi naine osobne kompenzacije/sublimacije: 1. vremenske, s posebnim povlaivanjem djetinjstva (najduljeg u memoriji); 2. prostorne, tonije alternativno-prostorne, poput svemira i mora (kojemu je posveen, s kontinenta, zavrni tekst); 3. osjeajne, bilo obiteljske, bilo da je rije o vagabundima, zbratimljenim u neimanju, ili pak o djevojci/ eni pod simbolinim Marijinim imenom; 4. iskazne, povjerene samoj rijei, nadasve privilegiju pjesnik, njenih uvara i branitelja. Glavaevi mata u gradu kojeg nema, odailjui nam svoj unutranji grad, komplementaran zbivanjima koja ga nagrizaju, ali ga zapravo ne mogu unititi. Nije njegova ambicija pisca: on je novinar kojega su okolnosti preko noi stvorile piscem, tovie (unatrag gledano, no moglo se to predvidjeti odprva) simbolom Vukovara. On ne tei slavi: ni kao pisac ni kao heroj; glas u oekivanju najgoreg, i u toliko oporuan. Slava je za njega privid, sjena, a osvrtanje za zemaljskom sjenom izlian in. Ostaje upitna preobrazba iz mira u rat (i nemir), tonije pretvorba onih iz metaforiki (pa i doslovno!) drugog dvorita, koji odjednom od susjeda, pa i prijatelja, postaju neprijatelji gonjeni kao nekom paklenskom silom. No to su sjetne prie, zapravo liene alopojke i, pogotovo, liene mrnje. Njihova poduka tei boljem svijetu, neposredno nemoguem, ali da se kao ideal prenese djeci. Pobjeda i poraz (potonji iz relativne, vukovarske perspektive) sami po sebi ne predstavljaju etiko jamstvo. Vano je ne izai iz svega prljavih ruku: makar iz podruma, makar iz stratita, pa i anonimnoga groba. Srpanj 2011.

65

Darko Pero Pernjak

Vrijeme pravih kapetana

Sjenke usamljenih oblaka proarale su ulicu rebrastom sjenkom, u stvarnost unijele nepostojei pokret. Sa skrovitog balkona dobro sam mogao vidjeti kako se rijetki jutarnji prolaznici zbunjeno osvru mislei kako im netko prilazi. Iako se dolje jedva osjeao daak, vjetar je visoko iznad mene avionskom brzinom preturao tu rijetku nezabrinjavajuu naoblaku; mistine svemirskogusarske brodove u sluajnom prolazu, podsjeajui me na mone sile koje upravljaju svijetom dok mali ja, duboko dolje ispod zvijezda i znaaja ikakvoga, po stoti puta proraunavam putanju svog postojanja, ali mi konstanta neuspjeha kvari graf. Rezultat ne ispada kao to je u rjeenju, holivudskom happy endu, uzalud ponavljam postupak. Pritisla me tjeskoba u grudima i usijani betonski zidovi, ponestalo je zraka u svakodnevnim sitnicama natrpanom stanu. Morao sam odmah izai, potei za sjenkama lutajuih brodova. Dok sam nevoljko silazio stepenicama, ve se pokajavi to nisam ostao gore, zamislio sam kako mi hladovitim umorom iz crne ume dotie svjeina, kamen ogorenosti kako mi spada s plea na dno bujice koja ga zauvijek odnosi. Nastavio sam. Morao sam se nekamo maknuti jer sam postao lako zapaljiva smjesa. Povremeno sam se tresao u groznici divljake mrnje. Bojao sam se da mi se lice, umjesto nedune potvrde susjedu o istom doivljavanju sparnog jutra, ne raspara i ne naraste mi vukodlaka njuka, udno me ovih dana svrbio nos. Tko bi me onda sprijeio da slinave onjake bijesno ne zabijem u vratne ile radoznalog propitivaa, ne rasparam ih i ne okupam njuku toplom krvlju?; odgovorim praiskonskom zovu prirode u sebi. Ili ne, ne. Ne bih to vjerojatno mogao uiniti, moja priroda ne bi trebala biti zvjerska. Samo sam se morao nakratko skloniti od sebe. Sputam se zaklonjen hladom drvoreda prema autobusnoj stanici, cilj bi mi mogle biti prostrane podsljemenske livade pred konju na kojime se stabiljke

66

oteale od sjemenja i krupnih cvjetova valovito povijaju. Ve uivam u nepostojeem moru i pogledu na planinski vrhunac koji se uvijek lako mogao dosei. Nije dobro, znam, ali ne znam to. Uklijetila mi se dua izmeu dva rebra pa me ulja. Neki dan sam bio na pogrebu i uo iz prve ruke od Bojeg izaslanika kako due umrlih odlaze u bolji, plemenitiji i pravedniji svijet. Otada se moja izmakla iz udobe, i ona bi nekamo. Sijee me pod oitom toliko snano da jedva dolazim do daha, molim ju da se urazumi jer e me inae ivog odvesti u grob. Ili si to naravno sve samo umiljam. Ili je to bio kriv Vid to se tog dana na pogrebu, kad je tuni sprovod dostojanstveno pratio pokojnika na njegovom posljednjem putovanju, ba meni morao u paru pridruiti. On me, bezobzirno smatrajui kako je sprovod sasvim zgodna prigoda za razgovor o mrtvima, bez sustezanja upitao sjetim li se ponekad Zvonka. Zaarili su mi se obrazi, a u uima mi je zatutnjalo tisue bubnjeva, kao da sam sm okrivljenik Kaa; otkriven kako ne evociram sjeanja na pokojnika kojeg upravo pratim! Dobro zna kako sam sa Zvonkom prvi puta bio na groblju kad smo na posljednji poinak pratili zajednikog poznanika. Kako sam istom ljunanom stazicom s njim u paru kolonom kroio. Kako smo se morali praviti da ne poznamo crnog psa to se etkarao uz nas, jer je to bio Zvonkov Cigo, zapravo susjedov, ali kad se Zvonko doselio u susjedstvo Cigo je samoinicijativno promijenio gazdu i Zvonka cijelim gradom pratio u stopu, jer je dovoenje psa na sprovode bilo neprilino. A Zvonko je bio doma blizu groblja i Cigo ga je lako nanjuio i naao i razdragano mu mahao repom. Drugi puta sam bio na groblju sa Zvonkom, ak niti Sesvete nisu u meuvremenu stigle proi, kad sam mu grudu zemlje morao baciti na lijes. Tako da mi se esto mijeao vremenski tijek dogaanja. Iz kae sjeanja prebirui krupnija zrna ponekad mi se inilo kako Zvonka pratim na vjeni poinak zajedno s njim u koloni dok nam Cigo plazi slinavi jezik, kao da nije tamo naprijed u lijesu, kao da nije umro. Jer i nije trebao umrijeti! Bilo je toliko drugih ljudi na redu, ali ne! ba je moralo njega uzeti. Ne elim odgovoriti Vidu, on je provokator. Zagledao sam se prezrivo u fleke na majici zategnutoj mu preko bavaste trbuine, nije bio dovoljno vrijedan da mu se vie ikad obratim niti s dobar dan. Ubrzavam korak, gubim mu se u gomili. Taman kad sam pomislio kako sam Vidu spretno zameo svoj trag u guvi koja se stvorila kod izraavanja sauea i maknuo se podalje od teine konanog usuda, doekao me zavaljen na podosta udaljenoj klupi kod koje se staza granala na dvije strane. Prema polju broj sedam na kojem je bio Zvonkov grob i prema izlazu na kojem sam ostavio auto. Crnim oima utisnutim u plaviaste podonjake me prodorno pogleda i zapitao da kamo sam to krenuo? Zar stvarno onamo do gluhe zemlje i plastinih krizantema kad to ionako nita nee znaiti niti promijeniti? Podsmjeljiva Vidova grimasa, kao da me ba on podsjetio kako bi bio red, obii starog prijatelja. Pravio sam se kako ga ne ujem jer bilo je i kraih putova prema mojem izlazu od toga gdje me je saekao. Zato bih se ikome opravdavao za svoje postupke? Zvonkovo ime na ispucanoj od sunca, ispranoj od kie, dasci; okrugla brojka

67

pedeset ispod imena. Zvonko se divio Stiegu Larsonu, esto je govorio da ali to ne moe pisati tako dobro kao on. Stieg je bio pravi frajer, pisao je kao lud, tko zna to bi jo sve napisao da nije naprasno umro u pedesetoj godini ivota. Zato uzvratim Vidu, koji je napunio depove kameniima i stao se negdje iza mene zabavljati gaanjem plastinih lampaa, prezirao je i licemjerje ljudi koji brojem i veliinom lampaa pokazuju ivima dubinu svojeg alovanja, kako je Zvonko bio pravi kapetan pravog mora i tko zna to bi jo sve napisao da ga u pedesetoj godini nije poklopilo. I ti bi konano neto pametnog mogao napisati! ranio me je Vid, a da me uope nije niti pogledao. Nita ti ne razumije! bio sam potpuno bespomoan i nisam znao kako bih ga uutkao. Zvonko me je jednom prilikom proveo pored izloga knjiare u izlogu koje je stajalo njegovo More pravog kapetana. Kako je vidio da sam se iznenadio, objasnio mi je dok smo grabili u pravcu Blata, da je to kratki roman koji je napisao onako usput, dok se odmarao izmeu dva dua romana. Fora ti je bila u tome da ti frajer u starakom domu glumi kapetana, pravi se pred vitalnim penzikama da je proputovao cijeli svijet i svaki dan ispria jednu svoju dogodovtinu s dalekih putovanja. Onda ti u dom doe jedan tip za kojeg se sazna da je on stvarno bio kapetan duge plovidbe i da je stvarno proputovao cijeli svijet i skue da je ovaj prvi samo obini laov. Ali pravi kapetan je mrgudan, dosadan i nezanimljiv pa se svi vrate lanom kapetanu i zamole ga neka im nastavi priati svoje lijepe prie. Kui, frajer koji izmilja prie je bolji od onoga koji je sve to stvarno proivio Zvonkov lik na trenutak oivi, trnci me prou zbog poznatog aputavo hrapavog glasa. Vid je bio u pravu. Zaista je bilo krajnje vrijeme da postanem kapetan, da pronaem to svoje more po kojem u ploviti, voditi svoje prie kamo i kako mi se prohtije. Ali Vidovo zanovijetanje vie nisam mogao podnositi pa sam ga toga dana izbrisao i nisam ga se sjetio sve do dananjeg neoekivano tjeskobnog, a sunanog i vedrog jutra. Nona kia sprala je pelud i ocvale cvjetova lipa na plonik tvorei ljepljivu stelju koju sam donovima kupio u sve deblji sloj. Koraao sam tiho i meko poput srnjaka koji se nauljenih uiju pribliava osunanom proplanku. Usporim korak jer urba je, u ovom trenutku kad ni sam nisam znao kamo sam krenuo, bila besmislena. Sljemenski proplanci i vrhunci bili su ionako nadohvat ruke, pravo je pitanje bilo to u ja s njima. Dokle god sam bio u pokretu nije me smetala iaena dua niti podsvjesna sklonost naglim provalama bijesa. Smanjivi brzinu kretanja uao sam u potpuno novu stvarnost, stari Einstein je stvarno imao pravo, svijet vlastite ulice kao da sam vidio novim oima. Iza prljavog prozora pomaknula se zavjesa, a ivio sam u uvjerenju kako je ta kua naputena. Sivi visoki zid, antena na pokretnoj ogradi, u to dvorite ulazila je limuzina zatamnjenih stakala. Zatim kuica niskog rasta preko krova koje sam se mogao nagledati u dvorite kue iz druge ulice. Jasminom namirisana dje-

68

vojka u otrim tiklicama nije imala problema s nakupinama lipe na ploniku. U bijeloj majici izlizanog natpisa s balkona, s oluka kojeg se razrasla travurina isto raskutrana mu poput kose na glavi, izbeio se u prazno kompjutorski ovisnik. I djeak to me prestigao i skrio se iza zida garae, koji mi naposljetku otme svu panju, pa je zatim oprezno avlastim lasima izvirio iz zaklona, pogledao nekog iza mene, ali ja nisam uo niije korake, i nastavi jo kraim koracima od mojih niz ulicu. Skratim svoje korake jo vie kako bih mogao dokuiti to djeak izvodi. Zastane kod ulaza u zgradu, vidim po micanju usana kako ita prezimena, pa se vrati na plonik. Skoi na zidi, nagne se preko metalnih iljaka, dohvati granicu jorgovana, otrgne ju i skine s nje sve lie, u ruci mu zablista excalibur. Mauje se sa stablom lipe, iako se inilo da e ju pobijediti umire, a iskoritenu ibu baca u naredno dvorite. Skrije se iza slijedee lipe, ponovno se naviri, okoladne oi gledaju kroz mene, udim se tome, zar me ne vidi? Stiemo do kraja ulice, dvorite gostionice protee se usko prema nama. Mali zavlai ruku kroz ogradu, izvlai prazne boce iz sanduka, paljivo ita etikete sokova i piva, zaviruje kroz grla boca, njui zapah octikave sadrine. Napokon zadovoljno uzdie tamno zelenu bocu prema Suncu i gleda ga kroz duplo staklo. Ulazi smjelo u gostionicu, je li to gostioniarev sin? ekam ga. Ne ekam ga vie, ulazim jer elim vidjeti to djeak unutra izvodi. Ispruio je ruku prema oroenoj ai hladne vode i ispija ju sitnim gutljajima. Znam! Prepoznajem dodir tanke niske bavaste gemiterice, pogled krupne ene smee valovite kose, cigaretni barunasti glas s prvog stola neka malome radije natoi gemita kad je ve doel u krmu. Djeak izlazi, a ja ostajem. Konobarica mi se obraa sa izvolite, lokal je prazan, utim. Izgubio sam se. Izvolite, ne moete mi tu samo tako stajati obraa mi se sitna plava konobarica. Ne znam koliko ih je iza anka, kako je mogue da se tako brzo izmjenjuju, sumnjam u mijeanje stvarnosti i sjeanja. Do vienja, sretno! Vidimo se u treem razredu! glasno izbacim iz sebe prisjetivi kako sam kao djeak isto tako putovao iz kole zadnjeg dana drugog razreda i pio vodu po gostionicama na putu do doma. Izletim na ulicu, poskoim i kliknem jo jednom slogan zadnje stranice itanke za drugi razred osnovne kole. Ne obazirem se poglede koje sam svojim blesiranjem privukao na sebe. Svjetlost razdragano navali kroz bezbrojna vrata to su se stala redom otvarati kao sruene domino ploice do zakljuane due. Znam to mi je initi! Znam kako u ploviti svojim morem! Znam kako u postati pravi kapetan, praviji od pravog. Vratit u se u stanje lucidnog razigranog djeaia, dopustiti si da se zaigram. Ah, sad zvone i Zvonkove rijei; itanje ti je ionako oduvijek bilo za elitu; pii ono to ti hoe, a ne to misli da bi trebalo; ba te briga za druge, pii ono to te zabavlja. Razasuti dijelovi sastave se u cjeloviti mozaik, podivlja mi krv u ilama, ponovno trim, ali ne bjeim. Trim natrag u stan, ususret Vidu, podsvijesti i bijelom papiru koji, sada sigurno znam i osjeam, udi za ispisanou.

69

Toma Podrug

Zapisi iz potkrovlja

Pojedinac i narataj
Koja to sila uspije nagovoriti i uvjeriti svakoga roenoga pojedinca i svaki novi narataj da su se rodili u pravo vrijeme i da zauzimaju u njemu podreeni prostor i vrijeme s vjerom u budunost koja im osigurava posjedovanje prolosti kako bi njihovo postojanje bilo ivo i neprestano prisutno s misaonim i emotivnim naslijeem onih i onoga preko ije smrti naslijeuju batinjeno? I s takvim se uvjerenjem uvruju u svoju sadanjost i u njoj ostvaruju svoje uvjerenje da stvaraju glavnu struju koja e okarakterizirati njihovo vrijeme i njihov naratajni rezultat oitovati u ukupnosti njihova miljenja, osjeanja, ivljenja i promatranja drugih i drugaijih. ive uvjerenje da posjeduju svjesnu svoju sadanjost koja ima svijest o prolosti, koja ih usmjerava budunosti, ali ipak ute da im je neuspjeno unititi ono koje raspolae svim prednostima kao nasljednim zabludama koje e stanice istine bolje razumjeti sljedei roeni pojedinci i narataji. Duh svakoga roenoga i novoga narataja grmi svojim otkriima kao o djelima koja ele zaboraviti svoje prethodnike i tako omoguavati svojim mislima ivot koji e ih nadivjeti, zanemarujui najsitnije toke nae prolosti i svih drugih toaka mree uspomena toliko bogate da se mogu birati samo veze (M. Proust). Svaki pojedinac pa tako i narataj ive trenutke opasnosti jer raste svijet koji svagda pobjeuje povijest, pa ive svoje sumnje da su u zemlji gdje je sve dano, da bi bilo sve i oduzeto, jer nema istine koja ne nosi svoju gorinu (A. Camus). Pojedinac se i narataj nastoje sjediniti sa ivotom, eljni su trajanja, iako su svjesni da su smrtni i da tu sudbinu ne mogu nadvladati, ali im je ipak elja bolje je poznavati, jer sve to je osueno na propast eli trajati i pod uvjetom da nikada ne prikae sebe onakvim

70

kakav jest, jer nijedan ovjek ne moe rei to je. Ali dogaa se da umije rei to nije (A. Camus). Ali ipak, da bi uvrstili svoj ivotni optimizam, roeni pojedinac i stvoreni narataj su uvjerenja da su roeni u privilegiranom vremenu iako to ne mogu dokazati, pa postaju rtve svojih uvjerenja ako svoje postojanje nastoje razumjeti samo ljudskim pojmovima. ive samo sa svojim vremenom i umiru s njim, ako ga se nisu oslobodili vjerom u jedan vii ivot, jer Na tajanstven nain u ivotu dolazi cjelina prije pojedinosti (R. Musil).

Mi suvremenici
Svi mi ivi smo suvremenici naega vremena i prostora u kojima ivimo, ali nam se ipak zapitati jesmo li suvremeni naim djelima? Vrijeme je raslo, stiglo do nas, prostor nas naseljavao i svakim se naratajem mijenjao, samo jesmo li mi dostigli ono to je raslo i vidovito ugledali promjene to razvijaju umjetnost? Iako mi u sadanjosti posjedujemo na ovaj ili onaj nain svijest o prolosti, ali u mjeri koliko smo je u stanju sagledati, ipak nam je da bismo bili suvremenici biti duboko svjesni glavne struje u umjetnosti i na neki se nain odmaknuti od gledita svojega vremena, ali mu istodobno uveliko i pripasti kako bismo doivjeli njegove ogranienosti i vrline, dopunjavajui u sadanjosti ono neuoeno u prolosti iako sadanjost mijenja prolost jednako kao to prolost upravlja sadanjou (T. S. Eliot). Stoga nam je kao suvremenicima najprije zapaziti sebe kao ljudsko bie s granicama koje su mu potrebne kako bi izbjeglo svoj nelagodan osjeaj izgubljenosti u ovom beskrajnom vremenu i beskonanom prostoru, ali i outjeti nam je u sebi sliku veliine i svestranosti s kojom moemo obuhvatiti sve, ali uz nagovjetaj drugoga svijeta koji je daleko iznad ivota i smrti, i iznad svega to mi ljudi moemo shvatiti svojim razumom i u onoj mjeri s kojom mi suvremenici nikada ne moemo pokazati da smo posve svjesni nae sadanjosti u koju smo doli iz neke prolosti i iz koje emo otii u neku budunost, nalik smo sjenama postavljajui pitanja koja ve dugo ekaju odgovore, zapleteni u pitanjima bez odgovora.

Mi svjedoimo
Je li Bog stvarajui ovjeka na svoju sliku i priliku zapravo htio stvoriti bie koji e svojim razumom i kreativnom sposobnou svjedoiti njegovo stvoreno djelo koje jo uvijek stvara i usavrava pokazujui se preko svega stvorenoga? Je li nam kao svojim svjedocima dao mogunost da rijeju, slikom, kipom, glazbom, oblikom i sadrajem vidimo sebe i Boje djelo onakvo kakvi jesmo i kakvo je po Bojoj volji? Je li zapravo ovjek kao Boje stvorenje ima sebe pred sobom samo preko stvorenoga Bojega djela i gleda u to i u sebe i vidi ono u sebi to Bog od njega trai? Vidi li ovjek sve ovo Bojom voljom

71

stvoreno kao svjetlost njegove istine, ali tek toliko koliko moe vidjeti kroz svoje stvaranje, jer je zarobljen konanim vremenom i nije mu dato vidjeti sve ovo emu je dat razliiti smisao to e ga imati vremena otkrivati sve noviji narataji s pitanjem: Gdje je nebo koje ne vidimo, prema kojemu je sve ovo to vidimo samo zemlja (Sv. Augustin)? Stoga nam se i ini kako nam je sve blizu, a istodobno sve daleko, jer nita nema konanoga oblika, pa smo samo u mogunosti rei: Nema nigdje ovoga i onoga! Traei ono to nas je pronalo, vjerovati nam je da svjedoimo Boje djelo iako vjera upravo poinje tamo gdje razum prestaje (S. Kierkegaard). Svjedoenjem Bojega djela izbavljivati nam se iz okova koje smo sami sebi skovali nadimajui se svojim razumom, pa nam je slijediti naim kreacijama put kamo trebamo ii tragajui za onom domovinom u kojoj emo najbolje svjedoiti Boje djelo i djelovanje koji se lik ponavlja u svim oblijima stvarajui smisao koji ih sve objedinjuje u transcedentnom to nam daje mogunost spoznati svoju duhovnost.

Pjesnikovanje
U samoj virtuoznosti tvoga pjesnikovanja ima li izim sjaja metrikog obrasca i smisla za verbalnu ljepotu slatke zvonkosti i svjetlucave opsjene imalo topline i dubine u toj tvojoj virtuoznoj pjesmi svirci skladanoj svu u znaku jedne ice? pitam pjesnika virtuoza koji ima narav stihovanja slijediti odraz jeke, odjeka, odaziva i razlijeganja onoga izvanjskoga zvunoga koje pokree njegove rijei u suglasja? Pitam se, kako mu je uspjelo udomaiti se u tu lakou? Pjesme mu zbog takve izvanjske zvunosti koja se obraa samo uhu uini itatelja, koji kad proita samo jednu pjesmu njegove zbirke pasivnim promatraem, jer se nae u istoj kalupljenoj grafiji, te gubi znatielju koja mu oduzima dah. Taj i takav itatelj pretendira na pjesmu punu novosti i ivotodajnosti strukturirane idejom, porukom, a svagda i nekim miljenjem i smislom koja e transcendirati stvarnost iz koje je potekla u udo duha, ali i ivota koji se u njoj pretae u san, da bi rijeima postala ivot. Takva pjesma kojoj su miljenje i pjevanje u susjedstvu nastavlja ivot u itatelju kao stvaratelju, a ne pasivnom promatrau. Takva ne odzvanja kao zvono koje je uzelo u najam opsjenu zvuka i prasak jezika, udaljenog od istine. Iako se ini da ta sama virtuoznost ide k tom zahtjevu sa eljom biti to glazbenija, ona odbacuje svoju nutrinu iz koje bi dopirao neki odgovor i sva se nadimlje milozvunou, eljna zalutati i izgubiti se, prelijetajui preko velikih povrina opisnosti. Takva je pjesma izgubila dostojanstvo tajanstvenosti za one koji imaju dublje razumijevanja, a koji ne cijene toliko samu virtuoznost koliko snagu one sinteze glazbe i smisla koja e biti odana stvarnosti, inei je duhom zbilje koja tei transcendenciji. I upravo ti ovakvo pjesnikovanje pokree pitanje: Je li se pjesnitvo do sada posve izrazilo kroz pjesnika s jezikom, jer i Martin Heidegger tvrdi da blago,

72

koje pjesnikova zemlja nikada nije dobila, jest rije za bit jezika? Koliko je to put do te biti i koliko e jo to putovanje trajati? Je li elja tu bit posjedovati i nagoni pjesnika pjevati, to jest sabirati kazivanje u pjesmu kao istodobno iskustvo jednog trenutka i cijeloga ivota pjesnika, stoga to tajna ostvarenja rijei koje e izricati bit jezika ostaje daljinom kao tajna koja iskuava pjesnika u njegovoj namjeri dostii tu daljinu koja stalno izgleda da je blizu. Taj ga odnos potie slijediti put jezika, jer sluti da bitna pjesma postoji u jeziku samom? Hoe li se taj cilj ikada ostvariti? Ako se ostvari hoe li to biti svretak pjesnikog injenja, jer dohvatiti bit zapravo je pasti u zrcalo i u njemu zanijemiti u odve preraslo i nadivjelo pjesniko djelovanje?

Jesu li sva umjetniki duhovna djela proeta vjerom?

Izvire li sva umjetnost kao izraz ljudskoga duha svoga doba iz vjerskoga uvjerenja svojih autora jer tee transcendenciji i jer je vjerski osjeaj najdublji osjeaj, jer bez vjere nemamo nadu, a bez nade nemamo pravi ivot (F. Pessoa), stoga i to je s vjerom proeto grabi svjetlosni trag koji kao da razumije ono to autor umjetnikoga djela u vjeri trai a to je transcendencija koja je temeljna odlika nae ovjenosti. Stoga me dri uvjerenje da su sva umjetnika djela stvorena u razliitim vremenima, uljudbama i kulturama izrazito posebne vrijednosti i osobnosti koje nose lica vjera s kojima su autori bili proeti i nadahnuti, jer u vjeri je najvie ljudske mudrosti (B. Hamvas) i jer je vjera nenadomjestivi okvir za ono neobjanjivo koje umjetnosti svih vremena ele pokazati da je bez vjere ivot nemogu jer i epohe svijeta vezane su za mijene slike o boanskom ili o Bogu. Budui da bogovi ili Bog od svih vjera koje je svijet do sada proglasio vjerom pojedinih naroda, uljudbi, kultura i vremena nisu i nije iskustvena pretpostavka jer su Bog i svijet struktura pa je umjetnostima zadatak proetim boanskim nadahnuima pokazivati kako Boji ili oni od bogova opstanak potvruje i ljudski opstanak, stoga to se preko duhovnih umjetnikih djela govori Bogu o ljudima, a ljudima svjedoi o Bogu (J.-P. Sartre). Uz to umjetnika djela proeta duhovnou pojedinih vjera potiu ljepotu isijavajue svjetlosti o ljudskoj sudbini koju stjeemo razmiljajui o njoj, iako ono to traimo i ono to nalazimo u vjeri nije nikada bilo ni u jednoj stvarnosti. I kako Bog stvara samoga sebe preko stvaranja svojih bia u prirodi (S. Erigen) umjetnicima je svih vremena, iako ih je Bog prepustio vremenu, da se poput stabala uspinju dostii visoku misao vrhunskoga pjesnika Boga. Velika je tekoa tako zahtjevne zadae upravo u tome to ga nosimo usred sebe, pa je jedini postupak izai iz sebe i promatrati se izvana i tada izvana, vidjeti usred sebe Boga takva kakav jest (S. Weil), Je li mogue izai iz sebe? Mogue je pomou stvaranja duhovnih djela i tako preko njih izlaziti iz sebe, jer su i ona u nama ono za koje nismo ni znali da postoje i da ih posjedujemo?

73

Tek emo tako ugledati Dva boanska imbenika: svijet i moje nezavisno Ja (Wittgenstein) ali i nadnaravni razum postoji samo u onih dua koje plamte nadnaravnom ljubavlju spram Bogu (S. Weil), kao to je dua i J. S. Bacha.

Je li istina
Je li istinita tvrdnja pjesnika - nobelovca D. Walcotta da se danas piu literarne knjige manje kao plod stvaralakog napora, a vie kao prerada bivih literarnih sadraja i obavijesti iz enciklopedija i leksikona? Je li tom tvrdnjom mislio na profesore knjievnosti zaljubljenike u literaturu koji svojim znanjem o knjievnostima piu ak i romane i putopisne brevijare kao svojevrsne literarne uratke, a zaboravljaju da zapravo preradama ubiru glasove predaka iz pjene prolosti i svojim se uzdasima za tim davnim zanosima upinju obnoviti bive stvaralake moi svojom nemoi i tako stvaraju svojevrsne ruevine ponavljajui ili preraujui ve davno stvoreno. Biti samo zaljubljen u knjievnost (a isto vai za likovnost i glazbu) a ne imati stvaralaku snagu izrei svoj svijet na poseban nain i ne samo s jednim obzorjem, znai stvarati ogranienost. Ti preraivai zastiru poglede novostima, jer duh i ivot ne trpe ponavljanja. Je li takvi zapravo svijetle svojom mjeseinom mrtvima? Takvima nije otvarati jutro svijeta, niti im je sudbina zaljubljenost u poeziju, pa svojim statikim stanjem ne posejduju suptilnost kontradikcije, niti imaginativnu kompleksnost, pa se u njihovim djelima uti nedostajanje stanja i govorenje iz stanja, iako svojim znanjem nastoje spretnim reenicama neto nadoknaditi i zabauriti, ali zaboravljaju da je ujedinjujue u literarnom djelu poezija koja je kao izvor neprestano mlada i koja se stalno raa nova i neponovljiva.

Tko je i to je?
Potaklo dva velika glazbenika (a i jo neke) interpretatora glazbe Mstislava Rostropovia i Yehudia Menuhina da od posrednika glazbe postanu dirigenti glazbenog ansambla? Tko je te udotvorne izvoae i tumae glazbe preko svojih instrumenata, jednoga preko violonela, a drugoga preko violine nagovorio nek se popnu na podij i pomou dirigentskog tapia upravljaju glazbenom izvedbom? Je li ih to navela udnja da glazbu kakvu su oni utjeli ostvare preko drugih izvoaa? Jesu li je u svome duhu i sluhu drugaije uli od drugih dirigenata koji su i nad njima vladali? Jesu li nezadovoljni outjeli u tim izvedbama neku dominaciju fragmentarnosti, neto sruenoga, smrvljenoga, stuenoga, pa su sve to uzevi dirigentski tapi htjeli ispraviti onim mjerilom kojega su posjedovali u svojim duama koja je htjela doi do potpunijeg izraaja? Je li ih ponio san o sebi i svome shvaanju glazbe i zanos za onim to su voljeli kao i zamiljaji kakve bi sve mogle biti interpretacije? Jesu li kad su zaposjeli

74

dirigentski tapi shvatili da i njihovo dirigiranje nije u potpunosti njihovo osjeanje i shvaanje glazbe koje je nemogue preko drugih izvesti u najboljoj izvedbi koja je u njima budno ivjela? Je li ih misao o glazbi kao najmogunijoj umjetnosti i iluzija o savrenoj njezinoj izvedbi koja bi bila najblia izvorniku uinila na svretku njihove dirigentske karijere ipak oajnicima, jer nisu uspjeli sebi dokazati ono u to su bili uvjereni stoga to je i Svemir istinit za sve nas, a razliit za svakoga (M. Proust). Jesu li u prevelikoj radoznalosti izgubili svoju osobnost, kad su svoje instrumente zamijenili dirigentskim tapiem?

Je li umjetnost za znanstvene analize i teorije?

Tisuljeima su se pomou zaudnih znakova rijei, crtea, boja, volumena i zvuka stvarala umjetnika djela koja su svojom duhovnom i kreativnom tvorbom subjektivnoga postala objektivne vrijednosti za sve ljude i za sva vremena, ostala su ono to jesu i samo ono to jesu. Postojei svagda na isti nain, ivei slobodno i neovisno, njihovi obrisi nikada ne izgledaju isti, pa ih svaki narataj i pojedinac svojim duhom i svijetom doivljava na svoj nain. U svojoj se biti umjetnika djela nikada nisu mijenjala, njihova ih duhovnost ini svevremenskim, kao da je u njima sadanjost drevna i kao da su oduvijek bili u sadanjosti, jer umjetniko djelo postaje unaprijed predmetom osjeanja (M. Heidegger). Ali tek su u novije vrijeme niknuli brojni instituti, akademije, katedre i napisani doktorati koji stvorenu umjetnost ele tretirati kao znanost podlenu analizama i teorijama, zaboravljajui da su umjetnika djela stvari due, duha i svijesti umjetnika kao subjekta koji je upuen na djelo kao svoj objekt, a koje se iskustvo nalazi u meuprostorima spoznaje, pa ga je kvalificirati znanstvenim metodama u obliku teorija i analiza u kojima se previe govori iz misleeg uvjerenja, a premalo iz dostignute imaginacije kojom je umjetniko djelo ispunjeno stanjem. Kad bi teorije i analize nadmudrile spoznajom umjetnikovo subjektivno posredovanje, onda bi one zamijenile i samu kulturu umjetnikog djela, pa su knjige analitiara teoretika umjetnosti plod raznih prerada, a ne stvaralakog napora. Umjetnika djela se kao ljubav ne mogu analizom i teorijom shvatiti i podrediti znanstvenim metodama jer njegova prevladavajua subjektivnost ima uzor u boanstvu dakako, u pjesmi takva ranga se misli i to bez znanosti, bez filozofije (M. Heidegger). Umjetniko djelo samo pokazuje i ne prikazuje vidljivo, ve ini vidljivim (P. Klee). Mistikom stvaranja umjetnik unosi u svoje djelo neke daleke, nevidljive okolnosti s metaforama koje pruaju utjehu u toliko stvari, dok znanost dokazuje s dokazima da su dva vie dva etiri, a Pitagorin pouak o pravokutnom trokutu da je kvadrat na hipotenuzi jednak zbroju kvadrata na katetama. Stoga i prijeti da znanstvenim analizama i teorijama umjetnosti opasnost da sve metafore ovjeanstva zavre tako da postanu stvarnost ... Pitam se nije li pravi cilj znanosti ovjerovljenje metafora (R. Gary).

75

Je li uope potrebit fakultet politikih znanosti?

Budui je politika najprolaznija ljudska djelatnost varana obeanjem sigurnih istina, poput je one Heraklitove rijeke u iju se istu vodu dvaput ne moe ugaziti jer je sva protona u prolaznim ideologijama, strankama, puevima, ustancima, revolucijama, prevratima, kao djelima hirovitosti i nepredvidljivosti vremena i ideja koje ih pokreu s obeanim ispraznostima, s prevrtljivim voama punih improvizacija koje zavode podanike opijajui ih obeanjima. Sva ta politika prolaznost, to je kratko ili due trajala, kojih se danas svijet gotovo i ne sjea, politika je prolost puna zloina i tranja as za ovim, a as za onim, zapravo padanje iz jednog u drugo praznovjerje. A znanost kao stalnost i stvarnost su zadrani u zakonima i pravilima koji se naslijeuju i ne mijenjaju. A koje zakone i pravila naslijeuje politika izim prolaznosti koju kao priu pripovijeda povijest? Jer su politike i svi savezi koji padaju i rastu s mjeseevim mijenama (W. Shakespeare) jedno veliko parcijalno znanje koje prolazi s oblacima. Politika je mit koji svatko na svoj nain drugaije pripovijeda. I sada tu prolaznost i prevrtljivost proglaavati znanou samo je obmana to optereuje natruhama one koji su eljni gutati zgotovljenu hranu koje im ideologijski laboratoriji teoretiara politika serviraju. Politike kao obmane izazivaju ak i rascjepe unutar jednoga te istoga politikoga sustava, gdje se rascjepi dogaaju u oblicima histerija, u kojima su ginuli i nevini. Ideje ideologija poivaju na sili koja se realizira u zloinima, a radikalni njihov moral razara ljudske odnose i ne doputa (sjetimo se samo komunizma, faizma i nacional-socijalizma) pojedincima slobodno djelovanje kako bi oblikovali vlastite due. I kako od ideologizirane politike koja je nalik na leteeg vola stvoriti znanost, kad se sva njezina prola djelatnost pretvorila u prah i pepeo, a ostali samo njezini profesori sadanjega u Zagrebu fakulteta politikih znanosti? Politika jednoumlja je ljude usmjeravala as u jednome, a as u drugome smjeru, izluujui one kojima je uspijevala oprati mozak i opiti ih svojim zavodljivim obeanjima, pa i one kojima je razum postao bespomoan. Stoga nam se probuditi iz politikih metafizikih opsjena da je institucija Fakulteta politikih znanosti potrebita kad vie ne treba proizvoditi kadrove za komunistike komitete, jer su oni svoju povijesnu ulogu odigrali i sada se poput leeva raspadaju na obalama prolaznosti. Promatrajmo krute imbenike koji e nam rasplamsavati trezvenost kako nas skup politikih ulizica u obliku strunjaka neznanstvenog opsega kanjenih ve samom zaslijepljenou kojom to ine, opet ne povuku tamo gdje e sav na ivot biti izraen u prolaznosti i gdje vie ne e snana misao izvirati iz objektivizirane stvarnosti i ne e moi prodrijeti kroza sljepilo politiziranih izgubljenih u svojim zabludama.

76

UMJETNOST KULTURA DRUTVO

Radovan Pavi

Eunija je za Hrvatsku povijesna nunost, ali ima tu jo kojeega...!

Iako bi konstatacija iz prvog dijela naslova zahtijevala temeljiti i opsean pristup, to e sada izostati, jer je naglasak u ovom prilogu na drugom dijelu naslova, a tu zaista ima kojeega! Pristupajui samoj temi, treba odmah naglasiti onaj temeljni okvir u kojem se zbiva dananja Hrvatska. A taj je okvir sljedei: Hrvatska danas ima tri glavna problema: prvo, to su svi oni koji ne vole Hrvatsku, kojima uope nije do Hrvatske i koji jedino to imaju zajedniko s Hrvatskom jest da ele i da hlepte za vlau u Hrvatskoj, tako je to danas i tako to traje dvadeset godina. To su oni (i njihovi sljednici) koji su kada je bilo stani-pani i kada se glasovalo o razdruivanju i odravotvorenju Hrvatske izili iz sabornice poslavi tako jasnu i stranu poruku: u naoj prisutnosti ni o kakvoj se hrvatskoj dravnosti ne moe govoriti. Naravno, to ih nije smetalo da se poslije bore za vlast u toj istoj Hrvatskoj koju nisu eljeli. Nadalje, to su svi oni koji takoer nisu eljeli hrvatsku dravu, te ih njezino iritantno postojanje i opstojnost, unato svemu uprkos, stalno podsjea na njihov neuspjeh, a to je itekako muno, pogotovo stoga jer za sebe ne vide nikakvu drugu perspektivu. Drugo teak je (i odluujui) problem u Hrvatskoj gubitak gospodarskog suvereniteta, to je rezultat rasprodaje Hrvatske po formuli: Hrvatskoj ostaje malo i srednje poduzetnitvo, a sve veliko ide strancima, bilo rasprodajom, bilo koncesijama. Ovakva situacija nema samo gospodarski znaaj, nego se tako stupa i na put da Hrvati gubitkom gospodarskog suvereniteta postanu nepovijesnim narodom, i to bez Hrvatske. Zato treba odluno naglasiti: rasprodana Hrvatska uope nije rasprodana Hrvatska, nego je rasprodana Hrvatska samo rasprodana, ali nije vie Hrvatska. Gubitkom gospodarskog suvereniteta

77

Hrvati postaju stranci neki bi rekli u svojoj dravi. Ali, to ne stoji jer je u takvom sluaju rije o zapravo tuoj/stranoj dravi. I konano, tree, gubitak identiteta vidi se i po ivom procesu nestanka hrvatskog jezika i njegovom zamjenom hrvatsko-srpsko-bonjako-engleskim jezikom! *** U kljunim i krucijalnim trenutcima povijesti svakog naroda nastupaju prilike kada se treba odluiti i izraziti to jasnim stavovima: njih izriu pojedinci od autoriteta (ako ga imaju ili misle da ga imaju), i to bez mnogo mudrovanja, ak i bez velikog dokazivanja. Stavovi moraju nositi neku jasnu i uvjerljivu istinu koja se podrazumijeva i koju svi prepoznaju, kao i unutranju snagu kojoj dokazi nisu nuni. Naravno, u izricanje takvih stavova mogu se ukljuiti i preskromni pojedinci (kakav je potpisani), pa onda neka bude to bude! A najvaniji takav stav glasi: Hrvatska mora na osnovici referenduma ui u Euniju. Razloga ima vie, a onaj temeljni je ujedno i najjednostavniji, naime, prvo, Taki je vakat! Mali ne mogu solirati, Hrvatska ne moe mimo svijeta, a ako misli da moe, onda e se, drugo, suoiti s najteim problemom uope: on, istina, nee unititi dravu, ali e je povijesno osuditi, i to na najteu kaznu, koja glasi: izolacija, ili barem, najizrazitiju opasnost od izolacije sa svim posljedicama koji stoga slijede, a koje se saimaju u pojmu ivotarenje, u zapravo, rasprodanoj, dakle, tuoj dravi sa tuim vlasnicima: E, pa gospodo Hrvati, ako neete s nama, izvolite onda sami. Vae robe i vae usluge nama uope nisu potrebne, pa onda ivite onako kako to namee izolacija. Ne trebaju nam ni va tranzitni poloaj, niti vae luke (koje emo, uostalom, kupiti, a imamo i Koper i Trst), a va turizam nee nam biti konkurencija jer emo vae hotele tako i tako pokupovati... pa vi i sami, gospodo Hrvati, znate da jedva ekate da sve rasprodate... A to onda znai da bi Hrvatska bila osuena od povijesti, ali ne bi propala, ma to niti govora! I to zato jer je ovakva rasprodana Hrvatska europskom Velikom svijetu potrebna: da se brine o zdravstvu, o mirovinama, o socijalnoj sigurnosti i nezaposlenosti, o kolstvu (najkvalitetniji e otii na Zapad), o ekologiji, o razvoju prometnica, itd., ukratko, neka bude stabilna drava u kojoj e strani kapital uzimati svoje. No, bez obzira na to, Hrvatska mora ui u Euniju, a kako e biti poslije, to ovisi o naoj pameti i samosvijesti. Ali, ako sada Hrvatska zabrlja na referendumu onda neka nam Bog pomogne, a on je obino jako, jako daleko i jako, jako visoko. A pri svemu tome bit emo si sami krivi. Ali, u ovom prilogu rije je o neem drugom, pitanje je, naime, u kakvu to naddravnu organizaciju ulazimo: 1. Vrijeme kunje. Ulazimo u organizaciju koja je Hrvatskoj odredila/nametnula odreeno vrijeme kunje (2011.-2013. god.). Rezultat je to dvaju imbenika, prvi je taj da se Hrvatskoj ipak do kraja ne vjeruje (a njezino je

78

europejstvo zapravo u pitanju), a drugi je daleko tei: naime, oni koji su (i danas) protiv, ne samo ulaska Hrvatske u Euniju, nego i protiv same Hrvatske, uspjeli su isposlovati to vrijeme dvogodinje kunje u kojem se moe dogoditi svata (a i elja je da se dogodi), to bi trebalo pokazati da Hrvatska (ipak) nije zrela za uljuenu Europu. to bi to sve moglo biti, vie je nego jasno, ali e potpisani to preutjeti, jer ne eli zlu podastirati zamamne ideje, iako ne treba imati iluzije: da bi irilo zlo zlu nisu potrebni dodatni poticaji. Pri tome je vano uoiti kako je izbjegnuta rije monitoring, iako ona upravo jest to to jest vrijeme kunje u kojem su razliite provokacije mogue. Oni koje ne vole Hrvatsku i ne ele Hrvatsku u Euniji, istina, ne mogu sprijeiti njezin prijam, ali ga mogu odgoditi, i to toliko dugo koliko e Srbiji biti potrebno da ue u tu organizaciju (pa da se onda ostvari zajedniki prijam i tako ne cijepa tzv. zapadni Balkan), jer ne treba zaboraviti: Srbija je ipak ona prava miljenica Zapada, to se najbolje vidi po sljedeem: njoj je sve oproteno (ali, bi li Hrvatskoj bilo oproteno da je sruila Novi Sad do temelja, ostavila u Srbiji neku Ovaru, da i danas dri pod okupacijom neke dijelove Srbije, da je zauzela Boku Kotorsku i granatirala Kotor?). Osim toga, Srbiju se stimulira za brzi prijam u Euniju. 2. La o tritu. Nadalje, ulazimo u jedan krug odnosa u kojem sudjeluje (i na koje pristaje) i europski Veliki svijet, ali i vlade onih slabih (ne malih, nego ba slabih), a koji se definiraju krupnim drutvenim laima, kako slijedi: tako se krupna drutvena la i smicalica sastoji u stalnim konstatacijama kako se Hrvatskoj otvara trite od 500 milijuna, to jednostavno nije istina (meutim, to jest politika istina, i zato jedino ona vrijedi). A ona druga, prava istina, jest da nam se ulaskom u Euniju odreena trita i proizvodne mogunosti ograniavaju, tj. dijelom zatvaraju: tako smo nekada mogli proizvesti i izvesti ribljih preraevina koliko su nam to nae sposobnosti i trite omoguavali, a sada se to ograniava, nekada smo mogli proizvesti i izvesti toliko eera koliko je to bilo mogue, a sada se to ograniava, a i jedna se eerana mora zatvoriti. Takoer smo nekada mogli sagraditi toliku brodsku tonau koliko smo mogli i koliko je svijetu bilo prihvatljivo, a danas je i to ogranieno: drugim rijeima, ulazimo u odnose samo dijelom toliko razglaenog trinog gospodarstva (koje jasno, funkcionira kada je ono u interesu velikih), dok bitnu ulogu ima ono regulirano gospodarstvo. A uza sve to tu su jo i nepravde, tako u ribarstvu kriterij za ulov i kvote bit e i veliina ribarske flote, kojom raspolau pojedine drave, a to znai: onaj tko ima veu flotu, ima i vee pogodnosti i prava, to bi bilo ono isto u sluaju kada se jede iz iste zajednike zdjele, dakle, onaj tko ima najveu licu, ima i najvea prava! Sve u svemu, lanstvom u Euniji ulazimo u krajnje nepravedne odnose, u kojima jedni ostvaruju koristi na raun drugih.

79

3. Demokracija na europski nain. Zatim, ulazimo u takvu Europu koja (dijelom) ne priznaje odravotvorenje Kosova, koja, dakle, jednom narodu ne priznaje pravo na slobodu/samostalnost/vlastitost/dravnost, a to je najvanije kolektivno pravo koje uope postoji. I to bi onda trebala biti legitimacija te europske demokratinosti, ba lijepo. Naravno, takav stav nije u Europi nikakva posebna novost pa ni Hrvatskoj se takvo pravo nije priznavalo, nego se ekalo da Hrvatska padne, a onda, kada nije pala, morali su je priznati, ali je Hrvatska zato ostala vjeni krivac za promjenu regionalne geopolitike arhitekture, koja datira jo od Prvoga svjetskog rata. Isto tako, ulazimo meu one koji su u Bosni i Hercegovini zapravo pristali na neravnopravnost Hrvata, to nije sve, jer to zapravo znai pokuaj zatora jednog naroda, to tzv. demokratska Europa mirno promatra i eka: eka da se prilike u BiH razrijee same po sebi, da se razrijee u smislu bitnog pojednostavnjivanja, tj. etniko-politikog dvojstva: Republika Srpska i bonjaka Federacija, dakle, bez politikog hrvatstva, a dobro bi dolo i bez onog etnikog, to treba osigurati prisiljavanjem Hrvata na iseljavanje. 4. Problem identiteta. Ulazimo u organizaciju koja nee ba mnogo mariti za hrvatski identitet bilo koje vrste, naroito jezika, a i zato bi, kada ni Hrvati za to ne mare, i zato ovi redovi nisu kritika odnosa u Euniji, nego su kritika nas samih. A taj je hrvatski identitet danas vrlo krhak i stalno je na kunji: tako je hrvatski jezik oito u postupnom nestajanju, jer je Hrvatima dovoljan i hrvatsko-srpsko-bonjako-engleski jezik (itajte tisak i gledajte televiziju, sluajte puane na ulici i kolarce, sluajte govor u sabornici, idite na redarstvo, pa ete dobiti uvjerenje umjesto potvrde), imamo ministarstvo obrazovanja umjesto naobrazbe, u Saboru su postali normalni i Evropa i glasanje, u kolama imamo odjeljenja umjesto razreda (odjeli se jo uporno dre jedino po bolnicama, ali e i tome doi kraj!)), vie nema kolskih praznika, nego postoji raspust, u svakoj ete ustanovi dobiti uputstva umjesto upute, prehrambena industrija vie ne proizvodi ukiseljeno povre, nego turiju, za Boi vie nema blagdanskog stola, nego je trpeza, itd., itd. Pri tome je konstatacija da se jezik mijenja najobinija (i dobro smiljena) floskula, jer postoji razlika: jedno je preuzeti tue ako se nema vlastito, a neto je posve drugo imati vlastito i zapustiti ga i nititi putem uvoenja stranog. I tu nikakvo uvanje jezika ne pomae, a ne pomae zato jer je hrvatski jezik ve davno izgubio pravo da se razvija po sebi i iz sebe samog, to znai, hrvatski jezik je definitivno izgubio i elju i htijenje i mogunost da stvara nove vlastite kovanice, pri emu su posljedice jasne: uvati se moe dugo, ali nikada ne zauvijek, i ne u potpunosti. Zato treba podsjetiti: postoji pravilo da uvijek valja koristiti vlastito umjesto tue, a tue samo onda kad nema vlastitog. Meutim, to nikako ne bi smjelo biti dovoljno, i nije ono pravo, jer, ako se nema vlastito, treba ga stvoriti i izmisliti. Treba, dakle, i uz

80

postojee hrvatsko dodavati i ono bolje i ljepe i potpunije, i opet hrvatsko, a to se onda zove razvoj i nije tek puka zamjena domaeg sa stranim. Ali, treba biti realan: Hrvatima nove hrvatske kovanice zapravo nisu potrebne, dovoljne su i one strane, ukratko, hrvatski e jezik sigurno biti egzistencijalno ugroen, i to zato jer se vie ne razvija, a ono to se ne razvija, kad-tad mora nestati. Meutim, to nije sve, i zato treba dodati: hrvatski jezik je danas ugroen i u opasnosti je, ne zbog nametanja i pritisaka sa strane, bilo od Budimpete, Bea, Beograda ili Bruxellesa, nego Hrvati sami zaputaju i nite svoj jezik, i to na svim razinama, Hrvati, dakle, sami obavljaju posao za druge, i to se u hrvatskoj povijesti dogaa po prvi put. Sve u svemu, u krivu su oni koji kau da u Europi postoji opasnost da se zadre samo jezici mnogoljudnih naroda, dok oni malih naroda moraju nestati. Takvo shvaanje nije tono, jer ouvanje jezika ne ovisi o broju, nego o svijesti/samosvijesti, identitetu, elji i nastojanju oko vlastitosti. To znai da e jezik i identitet izgubiti ne oni koji su mali, nego oni kojima ni jedno niti drugo nije potrebno. Tako slovenski jezik nee nikada nestati, jer ga Slovenci ele, a hrvatski e biti ugroen i u opasnosti od nestanka, jer Hrvati za njega ne mare, ali, pri svemu tome treba uoiti novo jezino razdoblje: nije vie rije samo o nekritikom i nepotrebnom prihvaanju stranog, nego je u pitanju voljno i svjesno zatiranje hrvatskog jezika i to od nas samih: tako su teki i zaglamani primitivci i zatornici hrvatskog jezika ve s lakoom zamijenili mali nogomet s futsalom, a slino se, kad tad, moe oekivati i s nogometom. Uostalom, emu hrvatski nogomet kad postoji engleski futbal, a osim toga fudbal i fudbalere imaju i Srbi i Bonjaci, to e biti dodatni i neodoljivi stimulans (u Srba fudbal je i nogometna lopta: Igra je promaio ceo fudbal...). Teza je, dakle, potpisanog jasna: proces zatiranja hrvatskog jezika je u tijeku i sve je samo jo pitanje vremena, i to u najgoroj moguoj inaici koju valja ponoviti: nita danas nije rezultat nametanja od strane 4b (Budimpeta, Be, Beograd, Bruxelles), nego sve Hrvati izvode sami. A uz to e se sve to u Hrvatskoj vrijedi rasprodati, i tako e bez vlastitosti Hrvati na velika vrata izii iz povijesti. I to ne u bilo kojem nevanom i bezazlenom trenutku, nego ba onda kada su ostvarili dravu, koja im zapravo i ne treba, ili se barem tako ponaaju. I tako je hrvatski jezik nastajao, razvijao se i uvao kroz nepregledne nesree, dok nije bilo hrvatske drave, a danas postupno nestaje u doba dok hrvatska drava postoji. Strano! Meutim, kada je rije o identitetu, navedeno, dakako, nije sve, i zato treba spomenuti barem jedan vid politikog identiteta za koji Hrvati i opet ne mare. Tako se u nas kao posve normalno prihvaa da se jedriliarska regata ispred Rijeke zove Fiumanka, iredenta nam se epiri pod nosom, a Hrvatska ne reagira. A zato je tome tako, za to postoje tri razloga: prvo, nekima to u Rijeci i Istri itekako odgovara, drugo, Hrvati za svoj politiki identitet ne mare, i tree, nisu iz Fiumanke sposobni iitati jasnu politiku poruku: Fiume, istina jest u Hrvatskoj, ali to, zapravo, nije Hrvatska nego Italija, a

81

sada zamislite da li je u Sloveniji ispred slovenske luke Koper mogua regata Capodistria. Naravno da nije. Da li je u Ljubljani mogu Ljubljana Film Festival? Naravno da nije! 5. Kranstvo nije temelj Europe. Zatim, ulazimo u onu Europu koja se odrekla kranstva kao svog temelja upravo u vrijeme kada identitet Europe i inae dolazi u pitanje, i to zbog islama, ime e se stvarati paralelna, a ne integrirana drutva, jer je danas jasno da multi-kulti ideja ne funkcionira. A sve e biti intenzivirano konanim ulaskom i Turske u Euniju. Pa valjda netko ne misli da ulazak Turske u Euniju nije prilog islamizaciji Europe, i da ta islamizacija nee izazvati dodatne probleme. Odriui se svojih kranskih korijena u Europi se zaboravlja da je dananja europska i civilizirana Europa to postala upravo putem kranstva: nakon rasula Rima i provala azijskih barbara iz ranog srednjeg vijeka i kasnijeg doseljenja Slavena i Madara s istoka, Europa je postala Europom upravo preko kranstva, i nikako drugaije. Zato je odricanje od kranstva neto to se ne moe definirati kao smisleno. 6. Neuspjeni i neodgovorni dio Zapada. Ulaskom u Euniju izgleda kao da konano ulazimo u taj toliko ueni i uspjeni Zapad. Ali, znatnim dijelom, taj (sve manje) idealizirani Zapad (kojim se, navodno, bjei s Balkana i rjeavaju svi problemi) uope ne postoji, odnosno, ne postoji kao cjeloviti uspjeni Zapad. Pri tome, postoje oni koji su gospodarski neodgovorni, nesposobni i neupsjeni, (a predvodi ih Grka), i gle kojeg li (prividnog) paradoksa u Europi su uspjeniji oni s biveg Istoka (predvodi ih Poljska), dok je vie drugih na Zapadu u krizi. I sada treba uoiti vaan vremenski redoslijed: nisu te neuspjene drave Zapada bile neuspjene prije ulaska u Euniju (pa se onda ulazak u Euniju pokazao kao dobrobit i znaio spas), nego je situacija obratna te su drave upale u krizu poslije ulaska u Euniju, a to svakako neto govori. Osim toga, ne treba gajiti iluzije o bijegu s Balkana, kada i predsjednici Josipovi i Tadi i Predsjednitvo BiH tako uporno i priljeno stvaraju jezgru nekakve nove Balkanije. 7. Rasprodana Hrvatska. I konano ono to je uz problem identiteta najvanije: ulazimo meu one koji e putem rasprodaje raerupati i oerupati Hrvatsku, jer mora biti jasno: primaju nas, ne zbog naih, nego zbog svojih interesa, a prvenstveni je interes kupiti u Hrvatskoj to vie, dovriti zapoeti proces rasprodaje i raskuivanja i staviti to u slubu vlastitih koristi, a uz to ide i sinergija s unutranjim (protu)hrvatskim interesima i lakomislenostima saeta u tezi gospodina S. Linia: Prodati sve to vrijedi!. Pri tome je zanimljivo uoiti jedan poseban vid, a to je ponavljanje hrvatske politike/geopolitike povijesti izmeu etiriju pravaca vjetrova, to je grabe oko svega: to su Romani i Germani (turizam, banke i drugo),

82

Madari (energenti), Turci (turizam i drugo). Isto tako, valja uoiti da e rasprodajom biti obuhvaeno uglavnom sve, o emu se, naravno, prije izbora ne govori. Rasprodajom svega i svaega Hrvatska postaje zapravo polukolonija na usluzi strancima. A treba biti svjestan: rasprodaja ne vodi nikakvom rjeenju (rjeenja iz nude su samo koncesije), ona samo neke stvari odgaa, pri emu se zaboravlja injenica da Hrvatska ivi iznad svojih mogunosti, krpa se rasprodajom i zaduivanjem (i ve jest u dunikom ropstvu, to nije samo stvar gospodarstva, nego je i sramota), a to sve vodi u apsolutno jasnom pravcu prema Grkoj! U svezi takve politike treba rei da Hrvati nisu svjesni da imaju dravu koju treba uvati, i koja mora biti njihova, niti im je zapravo ona potrebna kao vlastitost, pa e je onda lijepo rasprodati, i zatim kukati sljedeih 890 godina. Budunost Hrvatske. Imajui u vidu postojee prilike i perspektive rasprodaje Hrvatske, oito je da treba oekivati teka vremena, naime: 1. Hrvatska se ne moe izvui iz dunikog ropstva, niti se ne izvlai, moe samo tonuti sve dublje u pravcu Grke. A ne moe se izvui i zbog veliine dugova, i zbog toga to e ulaskom u Euniju Hrvatska biti konano rasprodana i nee imati ime otplaivati dugove (osim na raun standarda vlastitih graana), jer e sve krupno i visoko dohodovno imati stranci, a nije na njima da otplauju nae dugove. 2. Hrvatska je rasipniko i nepravedno drutvo u kojem raste nezadovoljstvo, a to nije dobra osnovica za bilo kakav kolektivni napor i napredak, to znai: Hrvatska e ivotariti, i to u sramoti, jer je sramota imati takvu zemlju kakvu batine Hrvati, a onda ivjeti od rasprodaje i zaduivanja. Meutim, navedeno nije samo gospodarski/eksploatatorski/dohodovni problem, nego ima i posebno politiko-demografsko znaenje. Naime, poseban je problem rasprodaja zemljinih posjeda/nekretnina, to znai da e se stranci ukorijeniti u zemlji i na zemlji, to moe voditi u promjenu etnikog sastava na tetu hrvatstva, emu treba dodati i mogunost da stranci steknu lokalna biraka prava, a to moe imati dalekosene posljedice ako broj novih doseljenih vlasnika premai broj domaih starosjedilaca. Zato je muno i teko osjeati trijumfalizam u izvjeima o prodaji najkvalitetnijih nekretnina strancima u dijelu dubrovakog kraja: Da, bio je zastoj, bila je kriza, ali smo ovaj tjedan ve prodali dva ljetnikovca, dakle, opet je sve krenulo i trite je oivjelo... Naravno, nee se rasprodati ba sve Hrvatskoj e ostati malo i srednje poduzetnitvo, a sve veliko (dakle, ono znatnije dohodovno) ide strancima. A uza sve to idu i uvrede Hrvatima: oito je da e se na privatnim otocima uz obalu Jadrana pojaviti upozorenja: Keep off private property!, to znai da e Hrvati morati znati engleski kako bi se snali u vlastitoj dravi. Sve u svemu, zakljuak je otuan (ako se hrvatsko dravotvorstvo ne probudi) i jasan: gubitkom jezinog identiteta i gospodarskog suvereniteta Hr-

83

vati definitivno i nepogreivo stupaju na put koji vodi meu nepovijesne narode. I zato ostaje jo samo jedna reenica za zavrni udarac: sve nee biti rezultat meunarodnih prilika i pritisaka (iako se ni ta sastavnica ne smije umanjivati), nego e uzrok svemu biti sami Hrvati. Ali, na ovaj nain prilog ne moe zavriti, jer treba postaviti i pitanje: ima li izlaza i rjeenja? Ima, dakako da ima, ali samo pod jednim uvjetom: za rjeenje treba smoi hrabrosti postaviti pitanje o vlastitoj sposobnosti/nesposobnosti. Te dvije kljune rijei treba uvesti u na javni ivot/drutvenu svijest, jer o tim kategorijama u konanici sve ovisi. A o svemu tome potpisani ima svoje miljenje, koje se ne usuuje iznijeti.

84

Ivica upan

Sudbina prijedloga Vojina Bakia za beogradski Spomenik Marxu i Engelsu

Beogradska Borba tiskala je 3. listopada 1953. tekst negativna Miljenja juryja, turo priopenje o obustavi rada na Spomeniku Marxu i Engelsu. Savezni iri odbio je 1953. oba alternativna prijedloga za monumentalni spomenik Marxu i Engelsu zagrebakog kipara Vojina Bakia, koji je prema narudbi savezne vlasti, tj. po izravnoj narudbi CK SKJ trebao biti postavljen na beogradskom Trgu Marxa i Engelsa, a kipar ga je radio 1951. i 1952. s izrazitim ambicijama da oituje nove perspektive domae spomenike plastike, nove kreativne preobrazbe te prakse u smjeru istoe i sinteze doivljavajui stalne transformacije u skladu s evolucijom Bakieva izraza, kako pie Milan Prelog.1 Baki nedvojbeno najistaknutiji hrvatski kipar formiran neposredno prije Drugoga svjetskog rata, bio je nakon 1945. jednim od predstavnika socijalistikog realizma, koji se iza 1945. pojavio kao polje osvojena zanata i ostvarena politikog utilitarizma, i to prvenstveno monumentalnom propagandnom i memorijalnom skulpturom, pri emu je socrealistika skulptura ostvarivana, doivljavana i tumaena kao razaranje liberalnomodernistikih ideala o autonomiji kiparskog stvaranja estetski. Bitno djelatan od 1950. nadalje, kada snano utjee na promjene senzibiliteta i sam status plastikog djela Baki je izradio ak etiri studije velikog formata, naruitelju je ponudio dvije studije visine dva i pol metra za spomenik koji se trebao izvesti u jablanikom granitu i u veliini sedam do devet metara, za koje je znakovito da neke manje druge vie provociraju konvencije kanonskoga akademskog realizma. Jedna je studija ve 1952. bila dostavljena naruitelju na uvid.
1 Milan Prelog: Djelo Vojina Bakia. Pogledi, br. 11, Zagreb, 1953. Citirano iz: Hrvatska likovna kritika 50ih Izabrani tekstovi. Priredila Ljiljana Kolenik. Drutvo povjesniara umjetnosti Hrvatske, Zagreb, 1999, str.179.

85

U Bakievu ateljeu u ulici Ivana Gorana Kovaia 13 u noi izmeu 27. i 28. sijenja 1956. izbio je poar. Bio je to prostor u bivem ateljeu Ivana Metrovia koji je bio dugaak 30, a visok 16 metara i u kojemu su bili ateljei jo nekoliko zagrebakih kipara.2 Unutranjost ateljea desetak prostorija i nekoliko pomonih bila je obloena borovinom, a dvije velike pei grijale su prostorije, to je pogodovalo rasplamsavanju poarita. U ognju je nestalo mnogo toga to je kipar u meuvremenu stvorio, nekoliko Bakievih spomenika u gipsu, pa i druga inaica Spomenika Marxu i Engelsu. Sauvan je crte, skica za spomenik, od 22. rujna 2007. do 6. sijenja 2008., pokazan na izlobi Oblici otpora u Van Abbenmuseumu u Eindhovenu, koja je pratila umjetnike i elju za drutvenom promjenom od 1871. do danas. Ipak, sauvala se i jedna skica za Spomenik Marxu i Engelsu, ije je odljev u bronci pronaen u zbirci jednoga zagrebakog kolekcionara, zahvaljujui ijoj dobrohotnosti je u Academiji Moderni od 3. do 13. svibnja 2011. bio pokazan. Kao kipar Baki je formiran i senzibiliziran na naslijeu povijesne avangarde i europskoga modernizma 20. stoljea, na ostavtini koja je donijela veliku koncesiju umjetnikovoj osobnoj slobodi, gdje su akademske norme bile manje na cijeni, kada su na snazi bili individualni stilovi i individualna tumaenja umjetnosti. Od prvih javnih nastupa Baki je u matici najsuvremenijih umjetnikih zbivanja, pripada obitelji hrvatskih modernih likovnih umjetnika koji su ve u 1950-ima sudjelovali u stvaranju jezika naega moderniteta. Vaan je i krupan i utjecajan protagonist krupnoga problemskog preobraaja unutar domae umjetnosti tijekom druge polovice 20. stoljea, kao prijelomna stadija od kojega poinje u odnosu na prethodno u naelu bitno drukije shvaanje umjetnikog jezika i umjetnikog ponaanja u domaoj sredini. Kao jedan od obnovitelja hrvatskoga kiparstva iz 1950-ih, poznavao je i uvaavao europsku i svjetsku umjetniku tradiciju, ali je istodobno intuitivno osjetio vrline jednostavnosti i modernistike istoe i reduktivnosti. Ve poetkom 1950-ih bitno sudjeluje u irenju horizonta nekih opih plastikih iskustava, bitno irei problemske definicije skulpture. Drugo, Bakiev prijedlog za Spomenik Marxu i Engelsu, iako je, dakako, u meuvremenu izgubio polemiku snagu, po svojim likovnim, konceptualnim i kontekstualnim znakovitostima emblematsko je djelo za 1950-e, gotovo poput Murtieva Doivljaja Amerike, dvaju manifesta i izlobe EXAT-a 51, Stanieve i Vanitine prve samostalne izlobe u MUO-u, Motikina Arhajskog nadrealizma, Krleina ljubljanskog referata, pokretanja zagrebakoga knjievnog asopisa Krugovi... Svim tim injenicama zajedniko je kampanjsko, od drave poticano i dotirano irenje slobode stvaralatva, oslobaanje od dogmi socijalistikoga realizma i njegovih derivata, oponiranje proklamiranim realistikim naelima i otklon od tradicije. Svi ti fenomeni, vano je spomenuti, nastaju u trenutku kada
2 U zdanju su svoje radne prostorije i spremita jo imali Kosta Angeli Radovani, Frano Bae, Rudolf Ivankovi i Velibor Maukatin. I njima je izgorjelo sve to su imali u atelijerima i spremitima.

86

postupno poputa stega kulturno-politikog voluntarizma. Stoga prijedlog za Spomenik Marxu i Engelsu razmatramo i kao vaan markirajui punkt iz kojega barem djelomice moemo promatrati doba u kojemu Baki nudi prijedloge za ovaj spomenik i sagledavati razloge zbog kojih su ti prijedlozi odbijeni. Sudbina Bakievih prijedloga svjedoi injenicu da s promjenom formalnog jezika moderne umjetnosti, pojavom apstrakcije jaz izmeu umjetnosti i socijalnog konteksta i nemogunost reciprone komunikacije s masovnom publikom postaju jo oitiji. To se posebice oitovalo prigodom postavljanja javnih spomenika, odnosno skulptura avangardnih umjetnika u urbani prostor. Nisu bili rijetki skandali i zahtjevi graana za uklanjanjem skulptura, pa i kad je bila rije i o velikim umjetnicima poput Henryja Moorea ili Richarda Serre. Budui da je najsugestivnija i najmonumentalnija ali i kao paradigmatski produetak politike, vlasti i moi spomenika je skulptura u Jugoslaviji iza 1945. bila najskupocjenija investicija. U svojim udarnim spomenikim ostvarenjima poput Bakieva Spomenika ustanku iz 1947., Borbe Sretena Stojanovia iz 1948./49., Obnove Lojzeta Dolinara iz 1948. ili Spomenika borcima Crvene armije 1945./47. Antuna Augustinia, ali i monumentalnim ili memorijalnim Titovim portretom (Lojze Dolinar, oko 1948.), Moe Pijade (Antun Augustini, 1949.), Ive Lole Ribara (Stevan Bodnarov, 1948.), spomenika plastika izdvaja se kao najsugestivniji medij otjelovljenja ideologije socrealistike ideologije i koncepta odnosa umjetnosti i vlasti unutar poslijeratne Jugoslavije.3 Portreti u slikarskom i kiparskom mediju u najtjenjoj su vezi s retorikim i ideolokim konceptom body politic, sveobjedinjujuega i svenazonoga komunistikog tijela, utjelovljena u voi i oblicima one vizualne reprezentacije koja u svojim temeljima posjeduje ideju o jedinstvenoj i savrenoj strukturi ureena socijalistikog drutva. Njezina vizualna, emblematina i ikonika figura bio je Tito. Sudbina Bakieva odbijenog projekta, meutim, i danas razotkriva djeli toga vrueg razdoblja kulturno-politikog voluntarizma u kojemu se jugoslavensko drutvo kroz namjetenu ideoloko-politiku poleminost pokuavalo iz izrazito dogmatskoga pretvoriti u kvazi-demokratsko, a upravo je umjetnost trebala biti dokazom uspjenosti te pretvorbe. Poslije 1945. nova vlast potpuno mijenja svekoliku ikonosferu i, osim konkretnim politikim zahvatima, mijenja i simboliki, vizualni plan, stvarajui potpuno nov semantiki pejza koji je trebao biti, a u jednome kraem razdoblju je i bio, metafora apsolutne vlasti. To se najbolje oitovalo u brisanju gotovo
3 Zanimljivu klasifikaciju daje Bojana Peji, koja prvu liniju razvoja javne plastike u poslijeratnoj Jugoslaviji naziva faktografskom, u njoj je reprezentacija tela bila sine qua non skulpturalnog dela, a i spomenika. U pitanju je novo, komunistiko telo, koje se moe povezati sa retorikim konceptom body politic: To telo je na delu kroz novu body politic koja je nastupila dolaskom KPJ na vlast, 1945, a koja, povratno, ne moe da funkcionie bez vizualne reprezentacije Stoga je i u komunistikoj Jugoslaviji ljudsko telo cirkulisalo kao metafora za strukturu i funkcionisanje drutva kao celine, odnosno society-in-order. Lidija Merenik: Umetnost i vlast. Srpsko slikarstvo 1945-1968. Vujii kolekcija, Univerzietet u Beogradu. Filozofski fakultet, Beograd, 2010.

87

svih oznaitelja prethodna reima, dravnog, ekonomskog i drutvenog ureenja i kulturnog modela iz razdoblja do 1941., a konkretna politiko-umjetnika praksa nove drave najprije se i najmonije oitovala u formama spomenike plastike. Mnogo se toga u hrvatskoj umjetnosti i kulturi poelo dogaati nakon Titova razlaza sa Staljinom i s tim u svezi poraza zadrte i rigidne danovljevsko-rozentalovsko-pavlovljevske ideoloke teorije i prakse, od 1949. nadalje, a to kulminira 1952., kada se posebice poinju razaznavati primjeri koncepta otvorenosti i nagle promjene opega jugoslavenskoga unutarnjeg i jo vie vanjsko-politikog kursa. U dravi je, dakle, postojala specifina politika klima, volja i nadasve nasuna potreba vlastodraca da u dravi na umjetnikom planu cvijeta tisuu cvjetova te da se na planu kulture i umjetnosti uspostave 1945. prekinute veze s demokratskim svijetom.4 Kroz sudbinu Bakievih prijedloga pratimo i status skulpture posebice one spomenike njezine jezine, metijersko-poetoloke i tehnike preobraaje tijekom njezine instrumentalizacije u socijalistikom drutvu, najvema kao medija za prijenos eksplicitne (propagandne!) politike poruke, pa tako i redefinicija njezinih medijskih odlika, pa i nastojanje kipara da sredstvima vlastita medija pronau suvremeni izriaj zadane teme. Bakievi prijedlozi prvi pokuaji ozbiljna pristupa problemu rjeavanja zadataka monumentalne skulpture jednako tako primjeri su i tada rijetke pojedinane umjetnikove borbe da javnu skulpturu koliko-toliko oslobodi vrsta
4 Naznaeni proces odvijao se postupnim preobraajem socijalistikog realizma u umjerenu modernistiku umjetnost koja se s jedne strane oslanjala na tradiciju do juer prezrena meuratnoga graanskog intimizma, a s druge strane na aktualne umjerene ni-apstraktne-ni-figurativne tendencije modernizma. Zahvaljujui liberalizaciji umjetnikog prostora, skulptura socijalistikog modernizma postala je koncept neke vrste otvorena skulptorskog anra u okviru ijih je, zadatih politikih ili opeljudskih simbola, tema i narativnosti bilo mogue ostvarivati formalne oblikovne postupke koji su vodili prema asocijativnoj ili radikalnoj kiparskoj praksi. Tako i Bakiev rukopis iz ranih 1950-ih oituje svijest najveeg dijela mlaih domaih kipara da se ideoloki sadraj monumentalne plastike ne smije pretpostaviti zahtjevima i izraajnim mogunostima kiparskog medija, ali je i u njegovu sluaju rije o izvedbenim kompromisima s novim politikim zahtjevima. Bakievi prijedlozi nadasve oituju autorovo kretanje izvan tada standardna tretmana memorijalne plastike i svjedoe kontinuitet Bakievih ispitivanja novih mogunosti organizacije forme, tj. procesa saimanja i kristalizacije volumena skulptura otrim lomovima bridova i stapanjem detalja. Radei asocijativnu i vitalistiku skulpturu, kipar radikalizira vlastita istraivanja reduktivnosti oblika. Iz mimezisa trebalo je stii do paradigmatskih metafora. Iste godine kada je Baki primio odbijenicu Murti je svojim manje radikalnim poluapstraktnim emanacijama koje su se razvijale na irokim referencijama nepresune teme krajolika takoer na liniji zgunjavanja vizije, sinteznim apstraktnim okuavanjima, pokazao takoer redukcionistiki Doivljaj Amerike a vezana uz krajolik opsesivnu temu hrvatskoga slikarstva ponudio je urbane krajolike krajnje sintetiziranih, slobodno komponiranih plonih formi. Apstrakcija koja je krenula od konkretnoga newyorkog krajolika u procesu apstrahiranja svaki put bi se zaustavila na polovici puta i ni na jednoj slici tog ciklusa nije se odvojila od predmetnog svijeta, nije izgubila asocijaciju niti svoj povod i polazite. Posrijedi su slikarske preobrazbe na granici figurativnosti, u kojima se redukcijom i saimanjem pojavno pretvara u predodbeno, a predmet preobraava u ideju, zadravajui raspoznatljive obrise motiva. Ivana Reberski, autorica izlobe Alternativni krajolici, 50-e i 60-e Od prirode do vizije koja je od 7. travnja do 14. lipnja 2009. trajala u zagrebakome Umjetnikom paviljonu izdvaja Murtia kao prvog neexatovca koji je, nakon povratka iz Amerike 1952., javno deklarirao raskid s konvencionalnim formama svojim smjelim, sugestivnim i dinamiziranim sintezama urbane panorame New Yorka, koje se jo ni nisu posve odvojile od prepoznatljive figurativnosti.

88

zagrljaja akademskog realizma, ograniena ikonografskog repertoara i jednako tako ogranienih formalnih rjeenja i afirmira je kao iskljuivo plastiku i prostornu injenicu, nasuprot onodobnom proklamiranome shvaanju skulpture kao literarne i anegdotske injenice. Kada je rije o monumentalnoj spomenikoj plastici, u Bakievim pokuajima proiavanja vlastita likovnog jezika, pa i otklanjanja deskriptivnog momenta u javnoj plastici, pratimo sudbinu predstave figure u jednoj od postaja autorova razvoja, u njezinim prepoznatljivim anatomskim atributima, na njezinu putu od potpuno ikonike do neikonike.5 Po prirodi stvari, u tome vremenu i monumentalna spomenika plastika otkriva socijalnu uvjetovanost, opu kulturnu orijentaciju i same vrijednosti novoga drutvenog ureenja. Promjenom drutvenog konteksta i novom kulturnom politikom, ali i pojavom mladih kipara, poslije 1950. nastaje polarizacija shvaanja i stvarni preobraaj domaeg kiparstva, u ijem razvoju promatramo bitne promjene: determinante postaju manje izrazite i manje grube, a sloboda odabira izriaja vea. Nastanak visoko ili umjereno modernistike skulpture u 1950-ima eksplicite je ukazivao na meunarodne (itaj: zapadne!) utjecaje i emancipatorske zahvate odvajanja kiparske tehnike od poetikih koncepata i estetskih zahtjeva utemeljenih na kanonima realistikog mimezisa. Emancipacija o kojoj ovdje govorimo prisjeajui se Bakievih prijedloga vodila se ka osloboenoj formi, preko asocijativne apstrakcije do idealne i apsolutne apstrakcije visokoga ili razvijenoga socijalistikog modernizma.6 Drava je odluila izgradnju vlastita liberalnijeg imida vezati za suvremenije oblike umjetnike prakse, gdje bi estetska komponenta konano trebala imati ako ne presudnu, a ono vaniju ulogu, i savezna vlast upravo je u Bakiu nala autora koji bi taj zadatak mogao izvesti u mediju monumentalne spomenike plastike. Vlast je od Bakia naruila prijedlog za ovaj spomenik zacijelo i zato to je ve uivao vrstu reputaciju kipara potvrenu na slinim, od iste te vlasti naruenim ili prihvaenim zadacima poput bjelovarskog Spomenika strijeljanima i Glave Ivana Gorana Kovaia, oba iz 1946. Poslije godine 1945. pred nas umjetnike postavio se vrlo odgovoran zadatak: da se obilje sadraja i temata iz nae najblie povijesti iz Oslobodilake borbe i suvremenog ivota, kreira, ali tako [...] da se pronae

5 Ikonika figura je skulpturalno prepoznatljiva predstava ljudskog tijela. Neikonika figura je apstrahirani oblik koji vie ne asocira na polazni motiv ljudskog tijela. 6 Razdoblje izmeu 1945. i 1955. moe se identificirati kao buran i zanimljiv interval uspostavljanja jedinstvena projekta preobraaja socijalistikog realizma koji iza 1945. dobiva politiko-utilitarnu i normativno-regulativnu funkciju u socijalistiki modernizam, u trenutku kada je Jugoslavija, nakon burna prekida saveznikih odnosa sa SSSR-om, ula u spori proces politike, kulturne i umjetnike liberalizacije i otvaranja prema Zapadu. Taj je preobraaj u najveoj mjeri bio uvjetovan asimetrinim politikim, pa time i kulturnim poloajem Jugoslavije izmeu Varavskog pakta i NATO saveza nakon informbirovske krize iz 1948.

89

jedna via forma, vii i puniji zahvat, koji bi odgovarao i naem novom ovjeku i vremenu u kom ivimo.7 Iza 1945., kao autentini socrealistiki kipar, Baki je do odreene mjere prihvaao ideoloki nametnutu retoriku monumentalne, memorijalne i enkomijastike skulpture socijalistikog realizma, koja je teila monumentalizmu i glorifikaciji, spremno dijelio tematsku osnovu s drugim kiparima koje je vlast angairala u spomenikoj plastici, prihvaao je proklamirana shvaanja skulpture kao literarne i anegdotske, a ne kao autonomne plastike i prostorne injenice. Oficijelna narudba traila je od kipara, meu ostalim, da zadovolji potrebe kolektivnih rituala i projekciju dugog trajanja, to je od autora iziskivalo i podvrgavanje prilino vrstim naelima prezentacije i reprezentativnosti, ali ve tada se Bakieva ambicija nije iscrpljivala u motivskom iznoenju ideje nego je traila izraajne vrijednosti mase i njezine povrine unutar korektno savladane klasine skulptorske forme, zakljuuje Jerko Denegri.8 Prijedlozi autora koji je u bivoj dravi imao mogunost kretati se sredinjim linijama socijalistikog modernizma po konceptualnim, likovnim i kontekstualnim parametrima vrednovanja amblematski su za to doba i emancipatorski unutar socijalistikog modernizma jer vode razvoju skulpture kao prvenstveno plastike forme ostvarene u materijalu i prostoru. Baki je, dakle, najprije radio socrealistike skulpture (Ivan Goran Kovai, Spomenik Stjepanu Filipoviu u Valjevu), a potom je bio predvodnikom emancipatorskog pokreta u monumentalnoj spomenikoj plastici i hrvatskoj skulpturi uope. Stoga se i o ovome kiparu moe govoriti kao o zastupniku socrealizma koji se u 1950-ima zahvaljujui i dravnim narudbama okrenuo estetskom modernizmu, ali i o kiparu iji se proces transformacije odvijao postupnim preobraajem socrealistikih kanona u umjerenu ili visokomodernistiku umjetnost socijalistikog estetizma, kako se ta epizoda iz 1950-ih jo naziva u literaturi. Premda je bio odbijen, Bakievi prijedlog je igrao prijelomnu ulogu u polaganom, ali nezaustavljivom procesu oslobaanja hrvatske spomenike plastike iz vrstog zagrljaja akademskog realizma, dri Ljiljana Kolenik.9
7 Citirano prema: Novine Galerije Nova br. 12. lipanj, 2007, str. 41 (izvorno Ilustrirani vjesnik, 1950., Glasam za narod, glasam za kole). O tomu je beogradska kiparica Ana Beli napisala: Ono to je znailo prelom u ovoj fazi nije samo traenje nove forme ve davanje novog znaaja formi. Odnos autora prema delu se izmenio. Forma nastaje posredstvom autorove mate, ali se razvija po svojim sopstvenim zakonima. Raniji pokreta u oblikovnom procesu bila je elja da se formom izrazi jedan emotivni doivljaj. Forma sada nastaje kao materijalizacija jednog plastikog problema. Citirano po: Miko uvakovi: Antinomije skulpture XX veka postavljanje visokomodernistike skulpture punktacije objekta na mestu skulpture analitikokritike propozicije o skulpturi dekonstrukcije modernistike skulpture redizajniranje kanona modernistike skulpture. U knjizi Miko uvakovi, Jea Denegri i Nikola Dedi: Trijumf savremene umetnosti. Mapiranja diskontinuiteta opsesija, uivanja posedovanja, fantazija i subverzija unutar materijalnih umetnikih praksi u Srbiji tokom dvadesetog veka. Muzej savremene umetnosti Vojvodine, Novi Sad i Fond Vuji kolekcija, Beograd, Novi sad, 2010. 8 Jerko Denegri: Prilozi za drugu liniju. Kronika jednog kritiarskog zalaganja. Horetzky, Zagreb, 2003. 9 Ljiljana Kolenik: Izmeu Istoka i Zapada. Hrvatska umjetnost i likovna kritika 50-ih godina. Institut za povijest umjetnosti, Zagreb, 2006.

90

Zahvaljujui liberalizaciji umjetnikog prostora, skulptura socijalistikog modernizma postala je koncept neke vrste otvorena skulptorskog anra u okviru ijih je zadatih politikih ili opeljudskih simbola, tema i narativnosti bilo mogue ostvarivati formalne oblikovne postupke koji su vodili prema asocijativnoj ili radikalnoj kiparskoj praksi. Tako i Bakiev rukopis iz ranih 1950-ih oituje svijest najveeg dijela mlaih domaih kipara da se ideoloki sadraj monumentalne plastike ne smije pretpostaviti zahtjevima i izraajnim mogunostima kiparskog medija, ali i u njegovu sluaju rije je o izvedbenim kompromisima s novim politikim zahtjevima. Bakievi, naime, prijedlozi oituju sjajnu tehniku izvedbu, ljepotu punoga tijela mase, ali nadasve autorovo kretanje izvan tada standardna tretmana memorijalne plastike projekciju neikoninosti koju je vlast tada propisivala, tonije kakvu je u tom trenutku i u kakvu stupnju vlast doputala, a doputala je pojednostavnjenje forme, naputanje dijela mimetikih obveza spomenike plastike, redukciju sredstava, saetost iskaza... Prijedlozi zagrebakog kipara svjedoe i kontinuitet kiparovih ispitivanja novih mogunosti organizacije forme, tj. procesa saimanja i kristalizacije volumena skulptura otrim lomovima bridova i stapanjem detalja. Radei asocijativnu i vitalistiku skulpturu, kipar radikalizira vlastita istraivanja reduktivnosti oblika, iz mimezisa hotei stii do paradigmatskih metafora. Evolucija Bakievih formalnih rjeenja javne skulpture, dakle, kretala se od ikonike figure ka neikonikoj, da bi umjetnik za manje od desetljea stigao do istih neikonikih i nereferencijalnih postignua, koja su se razlikovala po svojoj jezinoj i medijskoj samostalnosti i emancipiranosti u odnosu na svijet predmeta koji je utemeljen na rigoroznom oblikovnom postupku. Forma Bakieva prijedloga za Spomenik Marxu i Engelsu stoga se sutinski razlikuje od velikih monumentalnih spomenikih memorijskih ili herojskih zdanja posveenih ratnim stradanjima, NOB-i ili komunistikoj revoluciji. Proces saimanja i kristalizacije volumena opaa se ve 1950. na skulpturi Bik. Istu tendenciju oituju i skice za Spomenik Marxu i Engelsu zapravo prvi slobodniji prijedlozi za rjeavanje tradicionalnih kiparskih zadataka. Na tom tragu purifikacije izriaja znaajan je i Autoportret iz 1952., izrazitih kubinih odlika i znakovitosti, a posebice Spomenik Stjepanu Filipoviu podignut u Valjevu, velikih dimenzija i krajnje proienosti u okvirima antropomorfnoga motiva. Figure dvojice marksistikih mislilaca stilizirane su i svedene na primarno ikonike, ali ve pomalo i geometrijske oblike koji se oituju kao izraz novoga plastikog promiljanja figuralne monumentalnosti, s osloncem na neke kubistike steevine. Krenuvi od nekih opih rodenovskih iskustava, Baki je koncentracijom na osnovnu plastiku bit volumena ve 1952. u Autoportretu i nekim studijama spomenike plastike stigao do sklonosti ka autonomno likovnom, tj. skulpturalnom izriaju, do lapidarnije i vrlo iste koncepcije forme, iskljuujui postupno u svome kiparskom postupku narativnu i izvanplastiku namjeru, to

91

se opaa ve 1950. na skulpturi Bik, pokazanoj 1956. na venecijanskom Biennalu, djelu u kojem se preklapaju apstrakcija, kubizam i ekspresionizam. Bila su to djela prijelazne faze u Bakievoj stilskoj evoluciji i estetikoj orijentaciji kada se kipar radikalnom redukcijom figurativnih elemenata i deskripcije postupno emancipira od figurativna izriaja i predaje se u potpunosti fikonikom, apstraktnom znaku, do kojega e stii u po mnogim ocjenama najplodnijem i najkreativnijem razdoblju koje e trajati izmeu 1960. i 1965., a koje su Bakiu u literaturi priskrbili mjesto najuglednijeg i najizrazitijeg predstavnika radikalne apstrakcije, afirmirajui do radikalnih granica poseban smisao za obradu povrine, za kaptiranje sitnih svjetlosnih preljeva i naglaavanje oblikovnih prijelaza (Tonko Maroevi). Meu kiparima Bakieva narataja, usprkos suprotnostima, moemo pronai komplementarnosti i interferencije. Premda odbijeni, Bakievi prijedlozi za Spomenik Marxu i Engelsu slijedit e drugi kipari koji se okuavaju u spomenikoj plastici, posebice u Srbiji, koji e u domaim umjetnikim prilikama ranih 1950-ih podastirati sve reduciranija i nediskriptivnija formalna rjeenja, gdje se plastika autonomija nalazi mimo retorike ili verizma, oslanjajui se, poput Bakia, na modernu europsku kiparsku problematiku. Znakovito je da su se upravo tih godina u Srbiji pojavile brojne modernistiki orijentirane kiparice koje postavljaju jo radikalnija rjeenja u oblikovanju, strukturiranju materije (Olga Jevri), oblikovne gestualnosti (Olga Jani), jasnoj tenji ka autonomiji oblika (Ana Beli)... U njihovim razliitim, sueljenim, a nerijetko i konkurentskim skulptorskim praksama, nestaje figurativna skulptura i nastaje nova, strukturalna i radikalno proiena modernistika skulptura za novu stvarnost, koja umjesto ikonikoga i mimetikoga afirmira metaforizaciju, alegorizaciju i simbolizaciju, koja e potom u optimistikim 1960-ima postupno postati slobodna od prirode i predmetnog svijeta i zagospodariti umjetnikom scenom. Premda su za vlast s obzirom na njezine ambicije u stvaranju nove predstave o sebi bili prihvatljiva (usuujemo se rei preporuena) novost u tretiranju monumentalne plastike, zato su onda Bakievi prijedlozi odbijeni? Zato to u tom trenutku o njihovim kvalitetama i novostima to su ih podastirale nisu odluivale kulturne instancije zaduene za struno praenje zbivanja u kulturi i umjetnosti, niti likovni kritiari, koji tada jo uvijek nemaju iskljuiv pristup u donoenju odluka o prihvaanju prijedloga za spomeniku plastiku. Umjesto kompetentnih pojedinaca, odluku su u ovom sluaju donijele vane i provjerene osobe iz komunistike nomenklature i politikog, tonije tradicionalnijeg, akademsko-akademijskog establishmenta. iri, koji su inili Miroslav Krlea, Josip Vidmar i Milan V. Bogdanovi, poznati, ugledni, moni i vrlo utjecajni umjetnici, ali ni jedan od njih nije bio povjesniarem umjetnosti niti likovnjakom, turim saopenjem i uz, prema Milanu Prelogu, pomalo nestruno obrazloenje, jednoglasno je u

92

listopadu 1953. odbio obje Bakieve inaice prijedloga, kao konceptualno, povijesno i izvedbeno neadekvatne sa stanovita reprezentacijskih potreba socijalizma, to je najdrastiniji onodobni primjer i dramatian sluaj inkonzistencije najprominentnijih nositelja kritike socrealizma.10 Prije svega, valja znati da je Jugoslavija zarad svoje ambivalentnosti i nepotpune situiranosti u demokratski svijet uvijek bila i ostala mjestom neprestana sueljavanja avangardnih ideja s najnazadnijim snagama i njihovim aspiracijama i potajnim planovima. Odbijenica se, naime, moe sagledavati i vrlo pojednostavnjeno, kao oblik ponaanja trojice monika, o emu, dakako, ne postoje nikakvi uvjerljivi dokazi, ali o njima postoje usmena predaja sudionika i svjedoka, koja je do nas starijih stizala od svjedoka i poznavatelja onodobnih prilika, ali i indicije. Odbijenica, naime, ima malo ili nikakve veze s kreativnim mogunostima umjetnika, a puno vie s raspodjelom moi unutar svijeta umjetnosti (Ljiljana Kolenik).11 Ostvarenja protagonista novoga plastikog rjenika, reprezentanata obnove spomenike plastike, poput Bakia, dovodila su u pitanje steene pozicije tadanjih ivih klasika domaeg kiparstva, slavu i novac koji dananji kipar ne moe ni zamisliti, a i referencije u tadanjoj drutvenoj nomenklaturi.12 Kako je u Jugoslaviji tih godina djelovao relativno velik broj kipara, pripadnika akademsko-akademijskog establishmenta, sposobnih ogledati se u monumentalnoj spomenikoj plastici prokuanih starijih i mlaih eljnih rada i afirmacije, ali i ispitivanja vlastitih kompetencija a broj narudbi bio je skroman, ini se da je odbijenica zapravo bila pokuaj opstruiranja narudbe od strane Bakievih starijih ljubomornih kolega-monopolista, koji su u doba socrealizma bili spretni u dobivanju narudbi za spomeniko obiljeavanje prvih poratnih godina, na takvu poslu potvreni jo u zemljakom razdoblju, koji su bili skloniji tendencioznom realizmu i oficijelnoj statuarnosti, primjerice Antuna Augustinia, Frana Krinia i Vanje Radua, koji su sve do tada dominirali podrujem monumentalne propagandne i memorijalne plastike, koji su vezani uz socrealistike i akademske kanone realizam vidjeli kao jedinu oblikovnu metodu primjerenu iskazivanju ideolokih sadraja (Ljiljana Kolenik), a u kojima vie nije bilo fleksibilnosti i vitalnosti potrebne da rukopis usuglase s novim potrebama vlastodraca i da za ideoloke sadraje pronau nova plastika sredstva.
10 Vidi o tome grau u Novinama Galerije Nove, br. 12, lipanj 2007, u prigodi retrospektivne izlobe WHW-a posveene Bakievu djelu, osob. Milan Prelog, Djelo Vojina Bakia (izvorno Pogledi br. 11, Zagreb: 1953, str. 912-919). 11 Ljiljana Kolenik: Kiparstvo druge polovine 50-ih godina. U knjizi Izmeu istoka i zapada. Hrvatska umjetnost i likovna kritika 50-ih godina. Institut za povijest umjetnosti. Zagreb, 2006. 12 Znakovito je da se na venecijanskom Biennalu 1950., uz Augustinia, Krinia i Radaua predstavljaju i Baki i Kosta Angeli Radovani.

93

S obzirom na injenicu da su iza 1945. kiparski zadaci povjeravani majstorskim radionicama, njihovi voditelji su dobivali najvee dravne narudbe. Kako bi upravo oni bili angairani na spomenikoj plastici, voditelji su se i sami ideoloki i politiki izravno i pravovjerno angairali u drutvenom ivotu Augustini je, primjerice, dugi niz godina bio i lan CK SKJ! Oni su, u pokuaju da sauvaju i zatite vlastite pozicije pred nadiranjem mlaih kolega poput Bakia, Koste Angelija Radovanija i Duana Damonje, da spomenemo samo kipare iz Hrvatske, svojom mimetikom plastikom ugroavali i razarali liberalnomodernistike ideale o autonomiji kiparskog stvaranja estetski proienih i autonomnih formi. Jesu li mogli utjecati na Krleu i ostale u iriju jer su i sami bili pripadnici istoga politikog i kulturnog establishmenta? Na to, primjerice, otvoreno aludira Radoslav Putar: U prvim veim bitkama, koje upravo zapoinju, u igri je stvar skulpture. To moda mnogi nisu oekivali, jer je poloaj skulptora bio osobito teak, relativno ih je malo, a na tritu su dominirali teki producenti koji su proizvodili u radionicama bez kontrole javnosti i to upravo u onim sluajevima u kojima su njezini estetski interesi bili neposredniji. Tako su nastale ume monumenata u kojima nema ni malo istinske monumentalnosti, koji su bili ne samo bez stvarne veze s namijenjenom tematikom svoga znaenja, a esto i bez veze s umjetnikim kvalitetama.13 Posebice je tada bio moan i utjecajan Augustini, po nekim izvorima i Titov bliski roak, nedvojbeno poudna i rijeju osoba od velikoga Titovog povjerenja.14 On je, tvrdi se u literaturi, bio jedan od pojedinaca, uz, navodno, Krleu i Ljubu Babia, koji su Tita nagovorili da u govoru 1963. u novogodinjem govoru koji su prenosili svi onodobni mediji javno napadne apstraktnu umjetnost, u kojemu je on oitovao nezadovoljstvo stanjem u naem kulturnom i moralno-politikom ivotu, da bi ta njegova primjedba uskoro poprimila konkretnu adresu u njegovu govoru na VII. kongresu Narodne omladine Jugoslavije odranu u Beogradu 27. sijenja 1963. i potom u jednom novinskom obraanju javnosti u beogradskoj Borbi od 14. veljae 1963., kojom je prigodom bez uvijanja izjavio da je apstraktni pravac u slikarstvu postao u Jugoslaviji dominirajui te da su nagrade dodijeljene preteno apstraktnim umjetnicima. to je povod takvoj Titovoj reakciji sveudilj se nagaa, sve dok se odgovor na to pitanje ne pronae uvidom u jo uvijek nedostupne arhivske dokumente.

13 Putarovo pismo zagrebakom Narodnom listu u kojemu trai da urednitvo tiska njegov odgovor Borisu Istraninu (to je bio pseudonim Borislavu Benaiu). Citirano po: Ljiljana Kolenik: Izmeu Istoka i Zapada. Hrvatska umjetnost i likovna kritika 50-ih godina. Institut za povijest umjetnosti, Zagreb, 2006. 14 Augustini je bio bog. Tako se i ponaao, politiki vrlo moan. Borio se protiv povratka kipara Ivana Metrovia u zemlju. Bojao se da e izgubiti prvo mjesto kao kipar, da nee o svemu odluivati, a volio je vlast. Kako je govorio, tako je moralo biti, sjea se ljeva Vladimir eb, koji je tada suraivao s Bakiem. Citirano po knjizi Darka Bekia Vojin Baki. Biograja ili kratka povijest kiposlavije. Profil, Zagreb, 2006.

94

Ono to je u ovoj prii simptomatino jesu kriteriji po kojima se Bakiev prijedlog nije usvojio, koji se nimalo ne razlikuju od onih u ostalim sredinama iza eljezne zavjese koje se nisu oslobaale socrealistike dogme. Kriterije su u ovom sluaju postavila trojica onodobnih vrhunskih autoriteta, koji su se postavili kao autoritarna vlast ustrojena na staljinistikim naelima. Trojac koji u tom trenutku odluuje o primjerenosti predloene monumentalne spomenike plastike jo uvijek robuje iscrpljenim formalnim rjeenjima i zastarjelim prostornim koncepcijama. Po miljenju irija, prijedlozi za spomenik provocirali su konvencije kanonskog realizma: 1. S obzirom na date dimenzije arhitektonskih masa i prostora Trga Marksa i Engelsa u Beogradu, omjeri skulptura su nerazmjerni, i u toj veliini prostora spomenik se gubi tako, da ne moe ni u kome sluaju da djeluje monumentalno. 2. Skulptorsko djelo kao takvo, samo po sebi, djeluje kao ablonska maketa i odmah, na prvi pogled, izvan svake sumnje nosi u sebi sve elemente tek nabaene vajarske zamisli. 3. Oba lika data su povrno, u grubom tretmanu materije, bez ikakve karakterizacije i psiholokih elemenata. To su dva manequina, od kojih sjedei lik djeluje groteskno, kao kakva komina figura iz ruske skaske. Mjesto monumentalnih likova koji bi trebalo da simbolizuju jednu od najveih istorijskih zamisli, mise en scene djeluje upravo suprotno od funkcionalne namjene takvog spomenika: disharmonino, vie od toga, odbojno. 4. Skulptor nije savladao ni jedan od zadataka, koji su, nema sumnje, u konkretnom sluaju veoma teki i sloeni. Problemi tkanine, mode, kroja, stila vremena, psiholokih detalja, portraita, nijesu uope uzeti po skulptoru u punu i detaljnu vajarsku obradu. Mjesto da djeluje granitno, skulptura djeluje vie drveno u post-barlachovskoj maniri, bez ikakvog individualnog akcenta. 5. Da je karakterizacija likova povrna i difuzna, u okviru koje vajar uope ne vodi rauna o konkretnim linostima, dokazuje bitna razlika likova u objema varijantama. Engels u jednoj od njih vie nas potsjea na stilizovanu figuru Nikole Paia, i t. d. 6. Iz navedenih razloga jury smatra da ni jedna od maketa ne dolazi u obzir za realizaciju, da se postave na Trgu Marksa i Engelsa kao spomenik Marksu i Engelsu.

95

7. Jury preporua CKSKJ da se za izradu spomenika Marxu i Engelsu raspie jedan opi jugoslavenski natjeaj.15 Do kipara je k tomu doao i tra s prvosvibanjske proslave na Dedinju: Po tadanjem obiaju, Titu su za 1. maj dostavljeni na uvid i poklon razna umetnika dela i rukotvorine. I kad smo, da bismo estitali, naili i mi generali, Tito nam je meu ostalim pokazao i maketu izabranog spomenika Marksu u sedeem i Engelsa u stojeem stavu: Ovo nita ne valja Marks tu sedi, a Engels kao da ga neto ui, rekao je Tito.16 Rjeavajui svoje umjereno modernistike makete za spomenik, Baki se kako rekosmo zaustavio na reduciranoj figuraciji i tek e neto poslije, preko asocijativne apstrakcije, stii do idealne i apsolutne apstrakcije visokoga
15 Tito je, izvjeuje Borba, doslovce izjavio: Ja nisam protiv stvaralakog traenja novog, recimo u slikarstvu, skulpturi i drugim umjetnostima, jer je to potrebno i dobro. Ali sam protiv toga da dajemo novac zajednice za neka takozvana modernistika djela koja nemaju veze sa umjetnikim stvaralatvom, a kamoli s naom stvarnou. Sa umjetnike strane, u modernom slikarstvu ima i znaajnih djela, ponekad trajne vrijednosti, ili takvih koja predstavljaju dekorativnu vrijednost, ali ipak ima onog to nema nikakve umjetnike vrijednosti. I ba ta djela bez vrijednosti znatno su zastupljena na naim umjetnikim izlobama i naturaju se, za skupe pare, raznim ustanovama. Ko je onda kriv da je poela da prevlauje takva kvaziumjetnost? Svakako oni koji kupuju takva kvaziumjetnika djela i troe na njih dravni novac, dajui ponekad i nagrade i slino. Ako netko hoe da se bavi takvim slikarstvom ili skulpturom, neka to ini na svoj troak, zajedno sa onima koji zastupaju pravac ultramodernistke, apstraktne umjetnosti. Zar naa stvarnost ne prua dovoljno bogat materijal za stvaralaki umjetniki rad? A ba njoj najmanje posveuje panje velik dio mladih umjetnika. Bjei se u apstrakciju, umjesto da se oblikuje naa stvarnost... Razumije se da tu ne moe biti govora o nekoj administrativnoj intervenciji. Ipak, javnost ne bi smjela biti pasivna prema tim problemima. Nepunih mjesec dana poslije Borba prenosi i ove Titove rijei: Ja nisam odgovoran samo za industrijalizaciju i agrikulturu, ve i za kulturu, jer nisam samo Predsjednik Republike nego i Generalni sekretar SK. I kao Generalni sekretar Partije odgovoran sam pred historijom i narodom za pravilan kurs razvitka nae zemlje. Zato takvi ljudi treba da shvate i zapamte da drugaije ne moe da bude. A pored toga, kao prosjean ovjek koji gleda na umjetnost, mogu da znam ta je dobro a ta nije... Apstraktni pravac u slikarstvu postao je u Jugoslaviji dominirajui. Realisti su pomalo potiskivani, a nagrade su dodijeljene preteno apstraktnim umjetnicima. Za to, naravno, nisu krivi umjetnici, ve oni odgovorni rukovodioci komunisti kojima je bilo povjereno raspolaganje sredstvima i koji su davali nagrade i onima kojima ih nisu smjeli davati. Citirano po eseju Jee Denegrija Politiki napad na apstraktnu umjetnost poetkom 1963. Katalog izlobe Podruje zastoja, Kolekcija Marinko Sudac i Institut za istraivanje avangarde. Zagreb, 2011. O samom uzroku Titove kampanje protiv apstraktne umjetnosti postoji pretpostavka Miodraga B. Protia, jednoga od protagonista tadanjega umjetnikog ivota, koji je u svojim sjeanjima, ne ignorirajui mogui utjecaj spomenute trojice iz hrvatske umjetnosti: ta je, pitali smo se, njen cilj? Ustupak SSSR-u (Hruovu) u relativno sporednom, da bi se uskratilo u neemu bitnom? Ili psiholoka diverzija bukom u jednoj hermetinoj oblasti prikriti potez u nekoj drugoj, vitalnoj? Ili puki utjecaj neke grupe?. Jea Denegri: Brutalna pikturalnost: od istorijskog enformela do postmodrnistikog neoenformela. U knjizi Miko uvakovi, Jea Denegri i Nikola Dedi: Trijumf savremene umetnosti. Mapiranja diskontinuiteta opsesija, uivanja, posedovanja, fantazija i subverzija unutar materijalnih umetnikih praksi u Srbiji tokom dvadesetog veka. Muzej savremene umetnosti Vojvodine, Novi Sad i Fond Vujii, Beograd, 2010. Da bi razlog zaista mogao biti ustupak SSSR-u (Hruovu) neemu sporednom da bi mu se uskratio u znatno bitnijem, pri emu bitnije, podsjea Jure Miku u spomenutom tekstu, jest tadanja svjetska vanjskopolitika situacija koja je kulminirala hladnoratovskim zaotravanjem u vrijeme berlinske i kubanske krize, s gotovo otvorenim ratnim sukobom izmeu dvaju konkurentskih blokova nije, kao hipoteza, nipoto iskljueno. Naime, u toj bespotednoj blokovskoj konfrontaciji upotrijebljeni su svi mogui argumenti, osim vojnih i politikih, kao i oni ideoloki u kulturi i suvremenoj umjetnosti. U takvoj situaciji, sovjetska strana vrlo otro napada modernu umjetnost u cjelini, posebno u povodu Hruovljevog susreta s umjetnicima 17. prosinca 1962. u Moskvi. Taj dogaaj za dvadesetak dana prethodi napadu na apstraktnu umjetnost u Jugoslaviji pa nije iskljueno da je prema Protievu predvianju istup jugoslavenskog rukovodstva uistinu jedan periferni taktiki ustupak kako se ustupak SSSR-u ne bi pruio u nekom znatno zahtjevnijem i obveznijem stratekom pitanju. Jea Denegri: Politiki napad na apstraktnu umjetnost poetkom 1963. Katalog izlobe Podruje zastoja, Kolekcija Marinko Sudac i Institut za istraivanje avangarde. Zagreb, 2011. 16 Vidi Pavle Jaki: Nad uspomenama, Knjiga I, Rad, Beograd, 1990. Citirano po knjizi Darka Bekia Vojin Baki. Biograja ili kratka povijest kiposlavije. Profil, Zagreb, 2006.

96

ili razvijena modernizma, a njegovi spomenici postat e figurabilnim ili kipolikim. Isto tako, njegovi budui veliki spomeniki projekti bit e primjeri monumentalne arhitektonike skulpture koja, meutim, nee imati eksplicitnu niti memorijsku funkciju, nego e se afirmirati kao trodimenzionalni problem koji treba kiparski svladati unutar anra javne skulpture.17 Rije je bila o velikom koraku prema jezinoj samostalnosti u odnosu na predmetni svijet koji je u dotadanjoj socrealistikoj skulpturi bio utemeljen na rigoroznu oblikovnom postupku i saetijem oblikovnim rjenikom, ali gdje je predstava dviju figura jo uvijek ostvarena u prepoznatljivim anatomskim atributima, ali bez brojnih uobiajenih opisnih svojstava, svodei skulpturu postupno prema elementarnoj plastikoj jezgri. Radei makete za ovaj spomenik, kipar se odluuje za optimistike i vitalistike emancipatorske zahvate odvajanja kiparske tehnike od poetikih koncepata i estetskih zahtjeva utemeljenih na kanonu realistikog mimezisa. Pritom se u vlastitoj redukciji mimetikoga ne libi osloniti na meunarodne zapadne utjecaje i djelomice se oslanja na njemu razumljive i prihvatljive vitalistike tendencije modernizma, prije svega na neke vane steevine kubizma. Ovo su bila prva sintetizirana torza, u svedenoj masi zatvoreni portreti. Znakovito je da je Baki tijekom rada na skicama za Spomenik dva semestra studijski boravio u Parizu, to e se pokazati odluujuim jer je u Parizu naao dio rjeenja upoznavi na licu mjesta kubistike steevine za probleme s kojima se nosio, nakon ega e nekoliko sljedeih godina kubistikim znakovitostima obogaivati uratke, a netom upoznati kubizam oslonit e se i rjeavajui prijedloge za Spomenik Marxu i Engelsu. Saimanje izraza, ostvareno kubistikim prosedeom, najprije je bilo uoeno u Bakievu Autoportretu iz 1952, a potom i u studijama za Spomenik Marxu i Engelsu iz 1952. i studiji za Spomenik Jovanu Jovanoviu Zmaju iz 1953. Oitovalo se da bez kubistikog apstrahiranja, kao osnove likovnog formalizma, ipak nema koncepcije i pojave modernistikog, prije svega apstraktnog slikarstva i kiparstva.18
17 Figurabilnim ili kipolikim naziva se oblik koji svojom vertikalnou podsjea na svoj polazni uzorak u ljudskoj figuri iz kojega je apstrahirana do samoga plastikog poretka, znaka ili oblika. 18 Kada je u 1950-ima dolo do poputanja partijske kontrole, znakovite za instrumentalni socrealistiki realizam, dogodila se, mada posredna i ne uvijek eksplicitna, reaktualizacija visokoga formalistikog estetizma i kubizma. Posredno i implicitno zanimanje za kubistike procedure apstrahiranja ikonikog prizora figure, portreta, prizora, mrtve prirode odigrao se u trenutku uspostave socijalistikog estetizma i socijalistikog modernizma te preobraajem socijalistikog modernizma u visoki modernizam. Tijekom kasnih 1950-ih i 1960-ih socijalistiki estetizam razvio se u umjereni modernizam, koji sljedea tri desetljea postaje dominantnom umjetnikom tendencijom. Ta umetnost je bila umetnost srednjeg puta izmeu apstrakcije i guracije, modernosti i tradicije, regionalizma i internacionalizma, folklorizma i urbanosti. S jedne strane, omoguila je pribliavanje dominantnim tokovima internacionalnog modernizma, a s druge strane je bila izraz otpora radikalnim varijantama modernizma, od apstrakcije do neoavangardi. Klima kanonizovanja umerene modernosti je bila deo velikog projekta odvajanja i emancipacije jugoslovenskog puta u socijalizam od sovjetskog modela. Miko uvakovi: Kubizam i preko kubizma. Ideologije FORMALISTIKOG ESTETIZMA u predratnom i posleratnom modernizmu i postmodernizmu. U knjizi Miko uvakovi, Jea Denegri i Nikola Dedi Trijumf savremene umetnosti. Mapiranja diskontinuiteta opsesija, uivanja posedovanja, fantazija i subverzija unutar materijalnih umetnikih praksi u Srbiji tokom dvadesetog veka. Muzej savremene umetnosti Vojvodine, Novi Sad i Fond Vuji kolekcija, Beograd, Novi sad, 2010.

97

U literaturi je odavno ocijenjena uloga kubistikih steevina u razvoju moderne skulpture.19 S tim u svezi zanimljiva je i ocjena Ljiljane Kolenik zbog kojih je formalnih razloga to Bakievo djelo moglo biti odbijeno: tovie, moglo bi se rei da se ono svojim vrlo umjerenim oslanjanjem na formalna rjeenja kubizma prije ini kao pokuaj kipara da u vlastitom iskustvu provjeri zakljuke prethodnika, nego kao bitni strukturalni pomak u povijesti moderne spomenike skulpture. No hereza Bakieva prijedloga i ne lei u njegovim inherentno umjetnikim kvalitetama, ve u injenici da je za odavanje poasti velikanima marksizma odabran formalni repertoar umjetnikog pokreta koji je, u jo ivo prisutnom nasljeu soc-realizma, obiljeen stigmom posvemanje dekadencije. Iako se 1952. godine nitko od lanova irija koji je odbio Bakiev projekt nije usudio otvoreno izrei takvu karakterizaciju, ona je bila implicitno prisutna i svima posve jasna. Preutjeti prave razloge znailo je prikloniti se skulptorskom idealu 19. stoljea, a s obzirom na to da su iri sainjavali ugledni jugoslavenski intelektualci koji nisu pripadali struci, i prihvatiti stanje u kojem osobni ukus diktira prihvatljive oblike umjetnike prakse.20 Frustriranost odlukom irija Baki je podijelio s prof. Milanom Prelogom, najbliim onodobnim prijateljem i najboljim poznavateljem njegova rada. Obojica su, kako tvrdi Darko Beki, rezignirano prihvatili injenicu da ni nakon VI. Kongresa KPJ/SKJ i Krleina ljubljanskog referata nema bitnih pomaka u kriterijima i slubenim stajalitima o slobodi stvaralatva, pri emu je kipar bio posebno razoaran injenicom da je u odbijenici sudjelovao Krlea, autoritet iza kojega je samo prije petnaestak godina bila avantura sukoba na ljevici i injenica da je zarad zalaganja za slobodu stvaralatva Krlea gotovo zaglavio.21 I u literaturi se danas posebice istie negativna Krleina uloga u ovoj odbijenici i naglaava njegova nepomirljivost prema novinama i modernome li19 Kada je u 1950-ima dolo do poputanja partijske kontrole, znakovite za instrumentalni socrealistiki realizam, dogodila se, mada posredna i ne uvijek eksplicitna, reaktualizacija visokoga formalistikog estetizma i kubizma. Posredno i implicitno zanimanje za kubistike procedure apstrahiranja ikonikog prizora figure, portreta, prizora, mrtve prirode odigrao se u trenutku uspostave socijalistikog estetizma i socijalistikog modernizma te preobraajem socijalistikog modernizma u visoki modernizam. Tijekom kasnih 1950-ih i 1960ih socijalistiki estetizam razvio se u umjereni modernizam, koji sljedea tri desetljea postaje dominantnom umjetnikom tendencijom. Ta umetnost je bila umetnost srednjeg puta izmeu apstrakcije i guracije, modernosti i tradicije, regionalizma i internacionalizma, folklorizma i urbanosti. S jedne strane, omoguila je pribliavanje dominantnim tokovima internacionalnog modernizma, a s druge strane je bila izraz otpora radikalnim varijantama modernizma, od apstrakcije do neoavangardi. Klima kanonizovanja umerene modernosti je bila deo velikog projekta odvajanja i emancipacije jugoslovenskog puta u socijalizam od sovjetskog modela. Miko uvakovi: Kubizam i preko kubizma. Ideologije FORMALISTIKOG ESTETIZMA u predratnom i posleratnom modernizmu i postmodernizmu. U knjizi Miko uvakovi, Jea Denegri i Nikola Dedi Trijumf savremene umetnosti. Mapiranja diskontinuiteta opsesija, uivanja posedovanja, fantazija i subverzija unutar materijalnih umetnikih praksi u Srbiji tokom dvadesetog veka. Muzej savremene umetnosti Vojvodine, Novi Sad i Fond Vuji kolekcija, Beograd, Novi sad, 2010. 20 Ljiljana Kolenik: Izmeu Istoka i Zapada. Hrvatska umjetnost i likovna kritika 50-ih godina. Institut za povijest umjetnosti, Zagreb, 2006. 21 Mirjana Dugandija: Mrane tajne velikog kipara, Nacional, broj 801, 14. IV 2006.

98

kovnom naslijeu uope. Ipak, kao socrealistika zvijezda, dobiva narudbu za golemi spomenik Marxu i Engelsu u Beogradu. Ali, u ocjenjivakom odboru je Miroslav Krlea, koji ne trpi Vojina Bakia i odbacuje njegov prijedlog spomenika. Posljednje to je vrijedilo u hrvatskoj umjetnosti bili su Metrovi i Ljubo Babi. Nahukao je Tita protiv Bakia, tako da je Tito 1. svibnja 1953., pred maketom Bakieva spomenika i skupinom generala, rekao: Ovo nita ne valja. Vidi, Marx sjedi, a Engels stoji iznad njega i neto ga poduava. A kad je 1953. tako neto izjavio Tito, odmah mu je Novi Sad, za koji je napravio skicu i maketu spomenika Zmaju Jovi Jovanoviu, otkazao narudbu. Prvi put je doivio udarce, jer se elio izvui iz socrealistike manire, tvrdi Darko Beki.22 U svome ljubljanskom referatu iz 1952., u kojemu je slubeno osporen socrealizam, Krlea za apstraktno slikarstvo sveudilj tvrdi da se jalovo njeguje na Zapadu ve vie od pedeset godina, a ta opaska, nimalo bezazlena u onodobnim politikim prilikama, mogla se odnositi jedino na skupinu EXAT 51, iji je manifest netom bio proitan, a prva samostalna izloba tek eka dopusnicu. Za kipara su ta savezna odbijenica i Titovo runo miljenje o njegovu prijedlogu spomenika bili teak udarac. U odluci irija rezignirano je iitao i injenicu da ni nakon estog kongresa KPJ/SKJ i Krleina ljubljanskog referata, u koji su umjetnici i kulturni radnici polagali velike nade, nema bitnih pomaka u kriterijima i slubenim stajalitima o slobodi stvaralatva.23 Prijedlozi su rasplamsali polemike koje su ve nekoliko godine tinjale u domaemu umjetnikom i kulturnom ivotu, zaotrili su dva sueljena stajalita konzervativno, koje je realizam vidjelo kao jedinu oblikovnu metodu primjerenu oitovanju ideolokih sadraja, i progresivistiko koje je za interpretaciju velikih tema i oitovanje novih ideolokih zahtjeva i zadaa predmnijevalo novu plastiku izraajnost.
22 Darko Beki: Vojin Baki. Biograja ili kratka povijest kiposlavije. Profil, Zagreb, 2006. 23 Ve je rad u iriju za ovaj Bakiev spomenik nedvojbeno oitovao da je Krlein odnos prema nadolazeim pojavama u umjetnosti vrlo problematian. Ako je u hrvatskoj kulturi oko iega postignut konsenzus, onda je to bilo oko injenice da Krlea nije razumio ni volio modernu umjetnost, i to ne samo likovnu. I Zvonko Makovi ocijenio je Krleinu dvoznanost kao najveeg autoriteta koji e ne samo u hrvatskoj, ve i u jugoslavenskoj kulturi naznaiti raskid s praksom socijalistikog realizma, ali pri e tome djelovati kontroverzno: Stavovi o umjetnosti koje je on zagovarao u praksi se ponekad nisu potpuno razlikovali od onih obiljeenih socijalistikim realizmom. Na drugom mjestu Makovi o Krlei kae: ovjek koji je meni vrlo intrigantan, zanimljiv i neosporno vaan je Miroslav Krlea, koji 1952. godine govori na ljubljanskom Kongresu knjievnika, i taj njegov govor smatra se vanom platformom za osloboenje od socijalistikog realizma. Meutim, samo dvije godine kasnije njegova su stajalita okrenuta protiv moderniteta, a pogotovo avangarde. Avangardu nije nikad prihvaao, a njegova je slika Moderne silno razvodnjena, tako da ga je, zapravo, teko ozbiljno shvatiti i vidjeti u emu je njegova veliina. Krlea o imiu, kae Zvonko Makovi, ne govori dobro, smatra ga primitivcem (Hercegovac), da ne poznaje strane jezike, da ne ita stranu literature itd, itd. To je, smatra Makovi, pogreno: A. B. imi je od 1916. pratio Waldenov asopis Der Sturm i vrlo dobro pisao o njemu. Krlea uope nije razumio to se u tom kljunom glasilu ekspresionizma pisalo. Godine 1916. imiu dolazi pod ruku knjiga ber das geistige in der Kunst koja na njega jako utjee. Krlea nikada, ni do kraja ivota, nije razumio Kandinskoga i u Likovnoj enciklopediji sam pie natuknicu o Kandinskom (poetkom 60-ih) i govori o njemu s apsolutnim neznanjem. I ne samo Kandinskoga, nego i apstraktne umjetnsoti uope, tvrdi Makovi, u povodu svoje izlobe Strast i bunt ekspresionizam u Hrvatskoj, Klovievi dvori, 6. IX 6. XI 2011.

99

Na odluku irija javno su reagirali Rudi Supek, glavni urednik revije Pogledi, i Milan Prelog. U prosinakom broju Pogleda svaki je tiskao svoj tekst o odluci irija, koji su izazvali goleme reakcije u kulturnoj javnosti. Znakovit je Supekov tekst u kojemu tada ugledni i utjecajni sociolog osuuje monopol jedne skupine kulturnih radnika na rukovodeim mjestima u izdavakim poduzeima, na rasporeivanje sredstava iz fondova za kulturu i umjetnost, kao i na ideoloko ocjenjivanje svega i svakoga. Ali, umjesto da se zaloi za pluralizam miljenja, on je samoga sebe i svoje istomiljenike iz Pogleda nametao kao superiorne tumae ideoloke problematike, obrazlaui to time to su ideoloki kriterij () otili traiti u socijalistikom humanizmu, pozivajui se na djela mladoga Marxa.24
Bilo je ideolokih napada u novinama zbog igranja Becketta ili katolikoga Greena (Zatvorene sobe) u Gavellinoj reiji. Tako se, primjerice, Beckettova djela u nas poinju prevoditi tek potkraj 1950-ih, Svretak igre izveden je u Zagrebakom dramskom kazalitu tek 1957, a U oekivanju Godota 1966. u zagrebakome HNK-u.: Umjetniku umjetnost mora biti najvanija. Uzmi, recimo, primjer Augustinia, Titova najprisnijeg intimusa. U Zagreb dolazi Henry Moore, najvei ivi kipar, svi se omuhavamo oko te legende, ali Augustini ne poziva k sebi tog bezidejnog dekadenta. A ni Krlea se ba nije proslavio. Jedna je stvar to je on osobno odustao od modernosti, ali kad su mu doli beogradski glumci i zamolili ga da intervenira za Beckettove drame, nije ih smio odbiti. Jo se i naljutio: to je vama, ljudi? Pa znate li gdje ivimo?, tvrdio je Edo Murti. Zvonimir Berkovi: Berkovi: Vidim vas na Mesievu mjestu. Murti: Ali ja ne elim biti kus, Globus, broj 724, 22. X 2004. O tome da je Krlea sprjeavao dolazak avangardnih kazalinih komada konkretno U oekivanju Godota na domau scenu svjedoi i beogradski teatrolog Jovan irilov: Kako da ne, bila je zabranjivana, ak je i Krlea tad zapravo rekao da mu se komad ne svia. Oni su to shvatili kao da onda to njima i ne treba da se svia, meutim, direktor Beogradskog dramskog, poten ovek, kao to je Predrag Dinulovi, rekao je, Ja sam taj, koji to delo nije prihvatio, nije Krlea, i nije vlast. Shvatio je da to ne bi bilo dobro. Posle toga su Mira Trailovi i Rado Novakovi, budui direktor Ateljea 212, reili da osnuju pozorite, Atelje, i da to bude ne prva predstava, ve malo oprezno, (prva predstava bila je Faust, jedan kamerni, koncertni Faust 1955. godine, zatim oov Don uan u paklu), nego da trea predstava na repertoaru bude ekajui Godoa, koju je radio nedavno preminuli Vasilije Popovi. Mia David Zari: ivot kao pozorite, pozorite kao ivot. Radio B92, Beograd, 24. X 2007. Slino misli i krleolog Marko Gri: Radovan Ivi svojedobno je iznio kontroverznu ocjenu da je on samim svojim drutvenim poloajem tetio hrvatskoj knjievnosti. Ta ocjena nije daleko od istine, Krlea je bio prejaka knjievna linost, a u politikom ambijentu Hrvatske i Jugoslavije njegova su miljenja i ocjene imali snagu zakona. Ines Kotarac: Krlea je znaajni europski pisac. Vjesnik, 4. i 5. kolovoza 2009. Takav odnos prema modernoj umjetnosti nije mogao proi bez odjeka, ali sve se polemike sudaraju s injenicom da se Krlea vrlo brzo pretvorio u potpuno nepovredivu ikonu komunistikog sveca (I. Mandi): Ne ulazei u detalje, jer je to posebna tema, svejedno ne mogu odoljeti da radoznalima ne svratim panju na neke arke koje su svojedobno prijetile da izrastu u prave sukobe (ali se jo uvijek nalo monih vatrogasaca da ih na vrijeme pogase). Tako je iroj javnosti malo poznato a rekao bih da ni novopeeni krleijanci nisu bolje obavijeteni kako je pok. Krlea bio naveden da osobno, konkretno i javno polemizira s tribine na Izvanrednom plenumu Saveza knjievnika (u Beogradu, 10 13. XI 1954. godine), na istom plenumu na kojemu je bio i referent. Mislim da je to sluaj koji se vie nikad nije ponovio, pa dakle nije tipian toliko da bismo danas smjeli rukom odmahivati na diskusije u kojima se trailo neto novo i drugo. Naime, Krlea se u diskusiji naao ponukanim da odgovori na niz invektiva i polemikih provokacija koje su, u osnovi, dovodile u sumnju njegov kritiki kapacitet u pitanjima moderne umjetnosti, naroito poezije i slikarstva. Branei se grevito i elokventno, citirajui tue i svoje tekstove, Krlea je pokuao dokazati kako je bio i ostao dosljedan u vlastitoj procjeni raznih modernizama, to je tano (naime, da je bio dosljedan), ali to svejedno ne dokazuje da je bio i ostao u pravu. Odgovarajui na svojevrsne posredne i neposredne interpelacije J. Depola, Bartola, M. Jurkovia, O. Bihaljija i posebno B. Mihajlovia, veliki se polemiar dobrano pomuio da svoje koncepcije o slikarstvu i poeziji podupre dobro poznatom politikom retorikom, ne bi li takvim obratom supolemiarima zaepio usta, u emu je izgleda i uspio, jer otada slinih intervencija nije bilo. Igor Mandi: Zbogom, dragi Krlea, NIRO Knjievne novine, Beograd, 1988. 24 Vidi Rudi Supek: Zato kod nas nema borbe miljenja, Pogledi, Zagreb, broj 12/1953., str. 912-917.

100

Neusporedivo vaniji od Supekova bio je emblematski Prelogov tekst u kojemu autor navodi da su Bakievi prijedlozi za Spomenik Marxu i Engelsu tada u javnosti imali jake i mone protivnike: Poetak te nove Bakieve faze obiljeen je dvostrukom borbom: borbom za novi, vlastiti izraz i borbom za priznanje tog novog izraza. () Upravo iz istinskog shvaanja skulptorskog zadatka spomenika moralo je nastupiti i kod Bakia i kod nekih drugih skulptora postepeno obraunavanje s onom neodreenom skulptorskom koncepcijom, koja je kod nas dominirala kao akademska tradicija, s razliitim kompromisima, ali i nesporazumima. () Ti su nesporazumi naroito uestali u onoj konjunktornoj situaciji nakon Osloboenja. Odgovarajui irokoj drutvenoj narudbi (koja esto puta nije bila poduprta ni uslovljena nekim istinskim umjetnikim kriterijima) mnogi su kipari radei u duhu nae neposredne tradicije razvijali upravo njene negativne osobine. () Nastojei da u svom radu prevlada taj nesretni kompromis koji je stajao u naoj skulptorskoj tradiciji i radei na tim velikim zadacima, Baki od kraja 1950. () prebacuje teite rada sve vie sa obrade povrine prema oblikovanju cjelokupnog volumena () ne moe se i nee se moi oporei ogromnu vanost drutvene narudbe nakon Osloboenja za razvoj nae skulpture, no isto tako ne moe se danas vie prei preko toga da u odreenim situacijama ta drutvena narudba moe da se javi i kao odreena konica daljnjeg razvoja nae likovne umjetnosti, skulpture napose. Na te momente ukazuju i sukobi koji su nastali u vezi s nekim Bakievim djelima, a prije svega sa studijama za spomenik Marxu i Engelsu.25 Prelog je toku po toku razloio miljenje saveznog irija i argumentirano ih oborio i na kraju, s nemalom dozom osobne i intelektualne hrabrosti, koja bi ga samo godinu-dvije stajala Golog otoka (Darko Beki), zakljuio: Kada se tono proita ta osuda Bakieva rada, moe se jasno vidjeti, da je ona donesena, u prvom redu, u ime jednog ogranienog shvaanja funkcije zadatka skulpture, a tek onda obzirom na samu studiju. () To znai u krajnjoj konzekvenci, u ime skulptorskog ideala 19. stoljea osuivati svaku skulpturu koja se udaljava od njega, koja mu se suprotstavlja. im je snaniji autoritet, koji stoji iza takvog miljenja, im postoji mogunost da se takav kriterij administrativno fiksira, da postane na neki nain slubeno miljenje, tim postoji vea opasnost koenja daljnjeg razvoja nae skulpture, nae likovne umjetnosti uope. Onoga asa, ukoliko drutvena narudba bude uslovljena takvim jednostavnim kriterijima, onoga asa raa se opasnost da se na put boljeg razvoja nae umjetnosti stavi ogromna barijera. Postoji opasnost da doe po pojave dviju umjetnosti, jedne za drutvenu narudbu, prilagoene esto puta i neumjetnikim kriterijima, i druge, koja manje-vie skrovito nastaje kao rezultat istinskih umjetnikih htijenja. Sumnjiavost s kojom se kod nas susreu umjetniki oblici koji se na neki nain odvajaju od tradicije, od legalizirane konvencije, nije esto nita drugo nego nerazumijevanje dananjeg poloaja nae likovne umjetnosti, nepovjerenja u njene stvaralake snage i potrebu njenog razvoja. Legalizirati takav kriterij znai odricati ono pravo umjetnosti koje
25 Milan Prelog: Djelo Vojina Bakia. Pogledi, br. 11, Zagreb, 1953. Citirano iz: Hrvatska likovna kritika 50-ih Izabrani tekstovi. Priredila Ljiljana Kolenik. Drutvo povjesniara umjetnosti Hrvatske, Zagreb, 1999, str.179.

101

je stekla uz krvave rtve nae zemlje, a to je pravo i ast da kree jo neprohodnim putovima, da trai novo i bolje.26 Iako njegov napis o Bakiu nije mogao promijeniti ve donesenu odluku, izazvao je poprilini skandal i utjecao na znatno drukije metode odabira radova na buduim javnim natjeajima. Obzirom na nekoliko Prelogovih slinih istupa u narednim godinama, usudili bismo se rei da je on svojim ugledom (znanstvenim, podjednako kao i politikim) makar dijelom zasluan to gledano u cjelini hrvatska spomenika skulptura kraja pedesetih i tijekom ezdesetih godina, predstavlja posve autentian i znaajan doprinos povijesti europske monumentalne skulpture kasnog modernizma, zakljuuje Ljiljana Kolenik.27 U javnosti se, dakle, rasplamsala rasprava za i protiv irijeva miljenja, to je stvaralo dojam da se dojueranja boljevika monolitnost polako otapa i da se poinje stvarati prostor intelektualne slobode i intelektualnog pluralizma. Neki lukaviji su, kako tvrdi Beki, zakljuili da Rudi Supek u odnosu na Krleu ima neiju snanu podrku (Rankovievu?). Esej Koste Angelija Radovanija, objelodanjen u beogradskom NIN-u, zavrava ovim rijeima: Ako treba, ponovit u jo jednom, jo sto puta, da je u umjetnosti za nas i za itav svijet pojam naega tek sinonim za autentinost umjetnikog djela. Bakieva skulptura unosi jedno borbeno shvatanje u ustaljene vrijednosti naeg kiparstva, i sa pravom je ve godinama isticana kao autentina i vrijedna.28 Bakieve prijedloge, nakon to je osporio neke Radovanijeve teze, ovako ocjenjuje Grgo Gamulin: Vie od dvije godine pratili smo u Zagrebu njegovo nastajanje. Kipar je radio model za modelom, rezao je i preraivao plohe za granit devet metara visok. Pojednostavnio je oblike svodei svoju zamisao na logian i monumentalni rast volumena, i zaudo: likovi su sauvali frapantnu, rekao bih, fotografsku slinost. Bili su to doista oni, uitelji i borci, nerazdvojni u svojoj nauci, kao i u svojoj granitnoj masi, naalost, tek u kiparevoj mati. Ostala je neostvarena ta ponosna crvena masa, to se trebala dii na nekom beogradskom trgu.29
26 Vidi: Milan Prelog, Djelo Vojina Bakia (izvorno Pogledi br. 11, Zagreb: 1953, str. 912-919). Citirano prema knjizi Darka Bekia Vojin Baki. Biograja ili kratka povijest kiposlavije. Profil, Zagreb, 2006. 27 Ljiljana Kolenik: Likovne kritike i polemike 50-ih godina u Hrvatskoj. Hrvatska likovna kritika 50ih. Izabrani tekstovi. Drutvo povjesniara umjetnosti Hrvatske. Zagreb. 28 Kosta Angeli Radovani: O Vojinu Bakiu danas. Nin, Beograd, prosinac 1953. 29 Grgo Gamulin: Na marginama jedne diskusije. Vjesnik, Zagreb, 30. prosinca 1953. Gamulin, povjesniar umjetnosti, likovni kritiar i teoretiar, 1946. postao je naelnikom Odjela za kulturu i umjetnost u Ministarstvu prosvjete NRH, od 1946. nastavnikom, a od 1948. do 1972. profesorom povijesti umjetnosti na zagrebakom Filozofskom fakultetu. Odmah iza 1945. na sebe je, vlastitom odlukom, preuzeo ulogu ne samo likovnog kritiara konanog suda, nego i neke vrste nacionalnoga politikog komesara za likovnu umjetnost. Bio je neosporni bard tadanje ideologizirane likovne kritike, zapravo tada glasnogovornik vladajue ideologije, kojega su se umjetnici, barem do 1950., bojali. Negdanji sudionik sukoba na ljevici, i to na strani protivnika socrealizma, prometnut e se u ljutoga politikog komesara hrvatske i djelomice jugoslavenske umjetnosti i u jo ljueg protivnika svakog modernizma. Premda je u tom trenutku nedvojbeno najobrazovaniji socrealistiki likovni kritiar u Hrvatskoj, njegovi tekstovi, posebice oni iz razdoblja 1946. 1949. posjeduju sva odlija idejnosti, pravovjernosti, diskursa i borbenosti antimodernistike retorike, retorike diskontinuiteta i izolacionizma, odbijanje je to svega to moe prouzroiti razliitu misao, ideju ili utjecaj. Sada e i on, poput mnogih svojih kolega socrealistikih kritiara, postati uglednim tumaem umjetnosti modernizma!

102

Negdanji sudionik sukoba na ljevici, i to na strani protivnika socrealizma, prometnut e se u ljutoga politikog komesara hrvatske i djelomice jugoslavenske umjetnosti i u jo ljueg protivnika svakog modernizma. Premda je u tom trenutku nedvojbeno najobrazovaniji socrealistiki likovni kritiar u Hrvatskoj, njegovi tekstovi, posebice oni iz razdoblja 1946. 1949. posjeduju sva odlija idejnosti, pravovjernosti, diskursa i borbenosti antimodernistike retorike, retorike diskontinuiteta i izolacionizma, odbijanje je to svega to moe prouzroiti razliitu misao, ideju ili utjecaj. Sada e i on, poput mnogih svojih kolega socrealistikih kritiara, postati uglednim tumaem umjetnosti modernizma! U tom trenutku na likovnu scenu stiu mlai, vitalni, obrazovani strunjaci, poput Radoslava Putara, Dimitrija Baievia i Vere Pintari Sinobad, koji su gajili potpuno drukiji odnos naspram suvremenoj im umjetnikoj proizvodnji. Osvrui se na Bakievu odbijenicu, Putar navodi da je sudbina Bakieva prijedloga prve klice napora da se zamah i format suvremenih dogaanja izraze adekvatnijim sredstvima.30 U lanku koji se bavio problemima budueg razvoja hrvatske likovne umjetnosti Putar se posredno obraunavajui se s konzervativnim krilom hrvatske likovne scene jo jednom oitovao o Bakievoj odbijenici: Hoemo li i nadalje trpjeti famu o nunosti nae stilske zakanjelosti i ustrajati u forsiranju prpkuane kvalitete, ili emo posebnu podrku pruiti onima koji smjelo obaraju ustajalu prolost, trae nove teme i forme i pri tome riskiraju uspjehe svojih karijera?. Kritiar se obraunao i s dotadanjim domaim postignuima spomenike plastike, postavivi tezu o nastavljanju tradicija tuanih fratara, pucetima naikanih austrijskih generala i nerealne heroike romantinih simbola u spomenicima koji pretendiraju na to da veliaju Oslobodilaki rat i Revoluciju. No, o veliini i dinamici ratnih dogaaja ti spomenici ne kazuju gotovo nita. Unato ocjenama tih autoriteta, teko razoarani Baki daje savjet trinaest godina mlaem kolegi Duanu Damonji da se kloni izlaganja svojih radova raenih u novom duhu, jer je jo prerano za to.31 Unato odbijenici od strane investitora, na Bakievim prijedlozima kao primjerima neprihvaanja normi nametnute i izvanumjetnike ideoloke koncepcije izborile su se na podruju spomenike plastike brojne slobode i prodori i ti prijedlozi na tom su planu moda i najznaajniji. Jedna od posljedica Prelogovih, Gamulinovih i Putarovih tekstova bilo je prihvaanje njihovih zahtjeva za uvoenje kakva-takva reda na podruje spomenike plastike: propisuje se obveza raspisa natjeaja za spomenike projekte, a oni koji prosuuju valjanost prijedloga bit e likovni umjetnici i arhitekti, a estetska komponenta rjeenja dobiva na teini (Kolenik), to e, meutim, u praksi zaivjeti tek u 1960-ima.
30 Radoslav Putar: to kau na VIII. Izlobu ULUH-a? II. Skulptura. Narodni list, 2648./IX, Zagreb, 25. XII 1953. 31 Duan Damonja: Bila mi je ast raditi kipove partizanima. Jutarnji list, Zagreb, 8. travnja 2006.

103

Samome Bakiu odbijenica je mnogo znaila ne samo da se nije pokolebao u zapoetim traenjima, nego ga je, dapae, motiviralo da iz otvorenih problema reduciranja forme na samu osnovu mase pokua doprijeti do zakljunih konzekvencija purifikaciji jezgre plastike forme i istoi plastike misli. Poleminost prijama Bakievih prijedloga rekosmo jo uvijek prijelaznih rjeenja motivirat e kipara na daljnju radikalizaciju reduciranja predmetnih podataka u kiparskom rjeenju. Sredina 1950-ih razdoblje je postupna apstrahiranja, zatvaranja i saimanja volumena, nakon ega nastaju skulpture Konjska glava, Bik i Ptica, u kojima razvija naelo redukcije oblika. Tim je ciklusima Baki napravio korak dalje od redukcije figuralnosti i tako otvorio put govoru autonomnih kiparskih formi. Ti su radovi bili izloeni 1956. na Venecijanskom biennalu. Godine 1957. zapoinje rad na apstraktnim ciklusima Polivalentnih oblika i Razlistanih formi.32 Put nee biti ni brz ni jednostavan prvi potpuno nefigurativni, apstraktni spomenik NOB-i u bivoj dravi, Spomenik prosinakim rtvama, nalazi se u parku pokraj tramvajskog okretita u zagrebakoj Dubravi. Duan Damonja radio ga je 1959. i 1960, a postavljen je 1961. Baki je doivio da njegova Razlistana forma iz 1968., postavljena na Kamenskoj, formalno posveena partizanskoj pobjedi, sa svojih gotovo deset metara, bude najvea javno postavljena apstraktna skulptura u svijetu.Trinaest godina poslije Bakiev spomenik herojima Drugoga svjetskog rata, onaj na Petrovoj gori, funkcionalna graevina od nehrajueg elika, bio je faraonskih dimenzija (Darko Beki), visok poput desetokatnice. Na kraju recimo i to da je inaica prijedloga za Spomenik Marxu i Engelsu koju smo vidjeli u Galeriji Academije Moderne svakome od nas mogla posluiti i za stvaranje vlastita suda o njegovoj plastikoj vrijednosti. Promatrajui odbijenicu s dostatna vremenskog odmaka, moemo li ustvrditi da neprihvaanje Bakievih prijedloga za Spomenik Marxu i Engelsu nipoto nije veliko zlo ni za kipara ni za sredinji beogradski trg? Je li, zapravo, rije o pseudomonumentalnoj skulpturi koja tek shematizira i na slab nain smekava opa mjesta konvencionalne spomenike plastike koja su tada nicala diljem socijalistikih zemalja? Je li, dakle, skulptura zavrijedila da bude ostvarena kao monumentalna plastika ili, kako je tvrdio Zvonko Makovi, to nije bila velika umjetnost, i hvala Bogu da nikad nije realiziran?33
32 Odigrao je ulogu izuzetno pozitivnog katalizatora, znatno je razmaknuo tadanje granice shvaanja plastike i utirao je putove takovom osjeaju forme koje je s jedne strane temeljito produbilo domau skulptorsku tradiciju, istodobno je prevladavajui i provodei osvajanju novih dometa suvremenosti. Jerko Denegri: Skulptura Vojina Bakia poslije 1960. godine. Prilozi za drugu liniju. Kronika jednog kritiarskog zalaganja. Horetzky, Zagreb, 2003. 33 Vidi: Milan Prelog, Djelo Vojina Bakia (izvorno Pogledi br. 11, Zagreb: 1953, str. 912-919). Citirano prema knjizi Darka Bekia Vojin Baki. Biograja ili kratka povijest kiposlavije. Profil, Zagreb, 2006.

104

KRITIKA

Dobra feljtonistika
Boe V. igo: Notes kroninoga autosajdera, Knjievni krug, Split, 2011.
(...) Najvei je dumanin prave knjievnosti urnalizam. Dok knjievnik stvara, novinar opetuje. Knjievniku je glavno kvalitet, novinaru kvantitet. Knjievnost je talenat, novinarstvo rutina. Knjiga je umjetnina, urnal trgovina. Knjiga vue masu k autoru, novine povlae autora k masi. Knjige popravljaju, novine laskaju. Knjiga je izraz pojedinca, urnal je glas gomile. Knjievnik mora biti originalan, superioran, novinar moe biti svatko tko brzo i lako pie. urnalizam je pravi kontrast knjievnosti, i ipak literatura sve vie i vie slui novinstvu. Novine prave i obaraju knjievne reputacije, apsorbirajui u efemernosti svojih, esto dobro plaenih i nezajaljivih stupaca veliku veinu modernih knjievnih radova. Umjesto da novine zavise od knjiga, knjige zavise od novina. Knjige stvaraju velike misli, novine veliki interes: novac i politika, pisao je Mato jo 1907. godine u Glasu Matice hrvatske, aktualizirajui ve tada jedno od pitanja odnosa knjievnosti i novinskog medija. Premda te misli velikog uitelja ni danas nisu posve izgubile na relevantnosti, teko se oteti dojmu kako je danas novinstvo sve vie sudbina (hrvatske) knjievnosti (Novak), budui da su stroge granice izmeu rodova i knjievnih oblika u duhu postmodernistikog relativizma nestale. Unato njegovoj potroenosti i posvemanjem utilu novinski medij nije tek (jeftino) trite informacija nego i esta tribina razliitih ideja, pa i knjievnih, te su gotovo rijetki knjievnici koji ne koriste novinski

prostor za izraavanje svojih iskustava; novine su esto poligon (i) knjievnosti koja se tako obraa irokom krugu itatelja i publici najrazliitijih ukusa i ivotnih filozofija i tako gradi, ako umije, svoju relevantnost i snagu. Ne dovodei u pitanje snagu Matoevih misli, teko se oteti dojmu da su ba moda na novinskim stranicama napisane iznimne literararne stranice, da je upravo sa stranica novinske rotacije niklo ono Mandievo i veliko Tenerino dobro pisanje, koje proivljuje, da je Tonko oljan zaradio atribuciju felj/Tonka te da su Zima, Maroevi, Pavlii i mnogi drugi pobrali slavu knjievnih velikana. Vjerujem da neu pogrijeiti kaem li da u tom drutvu Boe igo ima postojano mjesto, zacijelo vee i vre no to se moe iitati iz kakvih pregleda i knjievnih hrestomatija u kojima je mjesta i za one koji muku mue s prostom reenicom, a ona prosto-proirena ili pak sloena nerijetko im je legitimacija za knjievnu povijest. Sve ovo govorim prisjeajui se, poput mnogih, brojnih iginih feljtona i kolumni, zapisa iz predgraa i s magistrale, vinjeta protiv straha uoi prvih parlamentarnih izbora, uspjelih i pamtljivih putopisnica u kojima su vedute dalmatinskih (i hrvatskih) mjesta nale trajan knjievni okvir. I sam sam viekratno sugerirao da bi taj rasuti teret trebalo ukoriiti i tako ga osloboditi od novinske sudbine, od zaborava. Stoga me posebno raduje to je ova knjiga autosajderskih zapisa ukoriena, budui da se u njoj zrcali irina iginih spisateljskih postupaka i tehnika, u kojima ritam novinske rotacije nije zaguio izvorna nadahnua i poticaje, otrinu zapaanja i feljtonski/knjievni arm, spisateljsku okretnost, lakou, knjievni iktus, individualni reenini kolorit

105

protkan finom dosjetljivou i armom ironijske gestike koja i najozbiljnije stvari (o) lako preobraava u kalambur i dosjetljivu igru rijei. Ova knjiga nije nova; nastajala je na stranicama Slobodne Dalmacije i priloga Auto/ magazin, dakle po zadatku i s tono odreenim i usmjerenim sadrajem i publikom. Ta zadatost odredila je sve; uz ogranienost novinskog prostora odredila je i tematske okvire, sadraj i mogue recipijente ijim se ukusima i potrebama trebalo prilagoditi, zadrati njihovu pozornost i prisiliti na itanje. Koliko god to naizgled bilo lako, to je umijee kojima se mogu rijetki pohvaliti; oni koji uspijevaju stvoriti svoje itatelje i vezati ih za sebe, koji ekaju novine kako bi vidjeli to je njihov autor pisao. A igo je uistinu autor koji je imao svoju publiku; i onda kada je pisao knjievne kritike i onda kada je u svojim kolumnama progovarao o nekim temama drutvenog vremena i njegovim optereenjima, politikom iskljuivou, arogancijom i sl. igo je uvijek znao nai onaj (spisateljski) klik kojim bi svoju temu uinio privlanom i itljivom, to mu je priskrbilo atribuciju gotovo zatitnog znaka Slobodne i Nedjeljne Dalmacije s ijih je stranica, sve do mirovine, nepogreivo secirao i demistificirao drutvenu zbilju s temama koje je praksa vremena stavila na dnevni red. Pod naslovom Notes kroninoga autosajdera, u emu je ve po definiciji ugraen (svojevrsni) literarni/feljtonski predznak, okupljena je po vlastitim rijeima tek polovica napisa to ih je igo pisao na stranicama Slobodne Dalmacije tijekom 2002., 2003., 2004. i 2005. Za tisak ih je odabrala i priredila Lada igo, autorova ki, i sama literat narastajuih atribucija, podsjetivi u sjetnoj evokaciji na svoju potarsku epizodu kada je kao djevojica, u utoj koverti nosila oeve tekstove uredniku, umjesto da sam autor, kako kae, bude sam svoj voza, dakle: poloi vozaki, sjedne za volan i tekstove odnese. Pri tome je neke tekstove u knjizi donijela izvorno, neke je kratila i dopunjala, poglavito kada se opseg kolumni i zapisa mijenjao i prilagoavao raznim okolnostima. Na taj su nain, ako je to uope mogue u ovakvom tipu tekstova, izbjegnuta stanovita

ponavljanja i stilske nezgrapnosti, neki su tekstovi postali prohodniji, a sam je teret knjige dobio reljefnost osobne vozake i spisteljske avanture s atribucijama znatnih literarnih svojstava. Prije nego to napiem nekoliko redaka o knjizi, dostojnoj svakog itateljskog povjerenja i odziva, pada mi na pamet jedna literarna asocijacija. Naime, igin literarni i generacijski bliski autor, Goran Tribuson, ali i Pavao Pavlii, prethodnih su godina objavili nekoliko knjiga na temu (knjievnoga/ivotnoga) odrastanja. Pavlii je u apudlu i Kruhu i masti progovorio o jelima naih djetinjstava, a Tribuson o glazbi, televiziji, kino repertoaru i sl. I jedan i drugi progovorili su o temama koje su opisale naa djetinjstva, poglavito jer su i hrana, i glazba, i kino i televizija (da se ne uputam u podrobniju elaboraciju), bili mnogo vie od drutvenih metafora u koje je upisan ivot i koje su napunjene ivotnim sadrajima. Tu ulogu i funkciju u iginim tesktovima ima automobil: nekad predmet dostojan posebnoga oboavanja, s atribucijama mitskoga i svetakoga, potom ljubimac i bliski rod, statusni simbol, danas (tek) nunost i potreba suvremenog ovjeka, automobil u ovim tesktovima ima funkciju metafore koja ispunja ovjekov svijet i njegov ivot. S atribucijama povlatenog mjesta, makar i onoga suvozaeva, autosajederski je poloaj igi omoguio da kroz automobilsku optiku progovori o mnogim sadrajima drutvenoga ivota, da ga sagleda iz posebnoga kuta i pokae mnoge, skrivene strane. Naime, pozicija autosajdera i sporednika u vonji, suvozaa, svojom neobveznou, slobodom i svevideim okom, pruala mu je obilje slika/podataka/sadraja/zgoda koje vozau promaknu. Zato je njegov pogled slobodan i bez ogranienja, ludiki i literarni, samosvojan igina knjiga sastavljena je i okupljena oko nekoliko krugova. Prvi je naslovljen Svjetski juri iz retrovizora (pada mi na pamet naslov knjige kolegice Orai: Dvadeseto stoljee u retrovizoru!); drugi: Nostalgije za starim cestama i ritualima, trei Fenomenologija vozake svakodnevice i etvrti Manevri moje vozaice. U svakome od dijelova je znakovit broj tekstova (dvadesetak) u kojima se, u do-

106

padljivu knjievnu ruhu, progovara o jednom fenomenu ivotu kroz optiku automobila. U njima je pisac autosajder, suprug, suvoza i sugovornik koji Njoj, supruzi i vozaici, ini drutvo, krati vrijeme, pomae u svemu to vozaka praksa u vrijeme djetinjstva automobila namee. No on se obukao u iroko odijelo; jednom je utljivac, ali i smutljivac, podbadalo, zafrkant, ironiar, nezainteresirani putnik, komenatror, pomaga s GPS funkcijomNekad izmeu njih, Njega i Nje, ima slike nema tona, a nekad i obrnuto, ovisno o raspoloenju i okolnostima. A Ona je supruga, vozaica; ona je ta koja dri volan i upravlja gasom, koja slijedi znakove i pozna (vozake!) zakone, koja komentira, vie, ponekad i opsuje. Tada joj se on ponekad pridrui, ponekad togod dometne, a ponekad, spadalo i zabadalo, stari grintalo, ne moe odmuati pa nastaje prepirka, s cijelim nizom zgoda i situacija vozake ali i ivotne svakodnevice. Ono to na prvi pogled upada u oi, ne uputajui se u opis nekih od zgoda opisanih u ovim feljtonskim slikama, svakako je obilje detalja to ih autosajdersko oko uspije registrirati, mnotvo situacija koje izraava. U njima je na djelu svekolik ivot, svejedno je li rije o onome osobnome/privatnome, obiteljskome i drutvenome. Fenomen automobila i njegove kulture oko je kroz koje igo motri svijet i ivot i od njegovih slika i ponuda ispisuje svoj doivljaj jednoga vremena. Tako (pomalo) mitski 850 i legendarna KIA te Peugeot 308 nisu samo marke i vrste automobila, nego sastavni dio njegova, obiteljskoga ivota. U iginim feljtonima mjesta je za susjede i poznanika do prijatelja, dobre vozae i one slabe, za vozake Laude i Schumachere i one koji, poput ovoga koji ispisuje ove retke, auto parkira ispred kue da se ne zagubi u zagrebakim ulicama! Tako smo ja i supruga, obiteljski prijatelji, postali i svojevrsni likovi ove knjige. No to doista nije razlog zato ovako biranim rijeima govorim o ovoj knjizi; pae, razlog je njezina vrijednost, stil pisanja, duhovitost, armantnost i dopadljivost stranica, privlanostKultura istinskog pisca koji iznova dokazuje da preivljuje dobro pisanje, da je u novinskim kolumnama ponekad vie spisteljske ljepote i kulture nego to se to u prezrenom mediju moe uope zamisliti.

U kontekstu novina, gdje su tiskane, igine su kolumne privlaile spisateljskom kulturom koja im je omoguila da u neokrenjenoj vrijejdnosti traju do danas, jednako privlane, itljive i literarno/knjievno uspjele. A to su, drim, odlike dobre knjievnosti! Stoga Notes kroninoga autosajdera nije tek mnotvo ukorienih napisa nego prava knjiga prava knjievnost! Koja poziva na itanje i uzvraa na ukazano italako povjerenje! Ivan J. BOKOVI

U spomen malom velikom kazalitu

Zahvaljujui predanom radu urednice i jedne od autora, teatrologinje Antonije Bogner-aban (dosada je priredila, uredila i objavila brojne knjige na temu kazalita) hrvatska teatroloka scena obogaena je za jo jedno povijesno kazalino svjedoanstvo monografiju Gradskog kazalita Joza Ivaki, Vinkovci pod nazivom Vinkovaka kazalina tradicija (Gradsko kazalite Joza Ivaki, 2010.). Iako je na prvi pogled pomalo neobino to je teret prireivanja i ureivanja jedne vinkovake monografije na sebe preuzela teatrologinja sa zagrebakom adresom, njeno viegodinje bavljenje kazalitem ovih podruja (provela je mnoga istraivanja i objavila zavidan broj znanstvenih radova na temu osjekog HNK, pa i priredila njegovu monografiju) inilo ju je, kao vrsnog poznavaoca kazalinih prilika, najloginijim izborom. Povijesni vrtlozi (ratovi, promjene politikih sustava) esto su unitavali i osiromaivali bogatu kazalinu batinu hrvatskih krajeva pa je ova monografija upravo ono to omoguava ouvanje, prenoenje i otvaranje novih mogunosti za daljnja istraivanja bogate vinkovake kazaline tradicije. Iscrpno istraujui i detaljno opisujui vinkovaku kazalinu tradiciju, Bogner-aban zajedno je s tekstovima sadanjeg ravnatelja kazalita Ivice Zupkovia, vinkovakog kazalinog redatelja Himze Nuhanovia, knjievnika i biveg ravnatelja vinkovakog kazalita

107

Vladimira Rema, dramatiara Miroslava S. Maera te arhivista Marka Landeku na stotinu ezdeset stranica predstavila, analizirala i sintetizirala vie od stotinu trideset godina dogaanja na vinkovakoj sceni, obogativi ih s otprilike stotinu pedeset fotografija iz arhiva, muzeja i privatnih zbirki. Sama monografija jasno je strukturirana poglavljima koji naslovima naznauju odreeno razdoblje djelovanja kazalita kojim se bave. Osim toga, monografija je i opremljena nunom znanstvenom aparaturom uvodnim tekstom, indeksom imena, popisom svih izvedbi, i kazalita i udruga koje su ih izvodile kronoloki rasporeenim od 1897. do 2010., sa svim neophodnim teatrografskim podasrpnjacima (naslov i anr, datum premijere, redatelj, pomonik redatelja, scenograf, kostimograf, dirigent, koreograf, dramaturg, glumci te njihove uloge), a kraj knjige sadri i saetak na engleskom i njemakom jeziku. Sam kraj knjige sadri i dva zanimljiva biografska poglavlja. Prvo nudi biografije svih ravnatelja Vinkovakog kazalita, od Vojina Dubajia (1945. 1952.) pa sve do posljednjeg Ivice Zupkovia (2002.), dok se drugo bavi poznatim i manje poznatim Vinkovanima koji su, kako urednica u naslovu kae, ugraeni u vinkovaku kazalinu tradiciju Vanja Drach, Fabijan ovagovi, Ivo Fici, Nada Suboti, Zvonimir Torjanac, Ivo Gregurevi, Franjo Jelinek, Rade erbedija i mnogi drugi. Jedina konstruktivna zamjerka odnosi se na nedostatak samostalnog indeksa fotografija kojima je tekst monografije obogaen i bibliografskog popisa arhivske grae koji se iitava iz fusnota, ali ije bi smjetanje na kraj monografije svakako doprinijelo lakoi snalaenja nekim buduim istraivaima vinkovakog kazalita. Osim prvotne neobinosti uredniinog prebivalita, drugu neobinost predstavlja likovna zanimljivost monografije koju potpisuje Dubravko Matakovi, vinkovaki strip i likovni umjetnik. Matakovi je ozbiljni i vrijednou teki tekstualni materijal uspjeno rasprio vizualnim okvirima, pozadinama i umecima iznad, pokraj i u samom tekstu koji podsjeaju na djeju razigranost i matovitost kakva i dolikuje tradicionalno slobodnom, umjetnikom duhu vinkovakog kazalita,

ostvarivi tako sinergiju dvije umjetnosti koje se u monografiji savreno preklapaju. Sr monografije zapravo predstavlja tekst Bogner aban Vinkovaka kazalina tradicija, u kojem tematizira scenski ivot u Vinkovcima od 1876., sve do dananjih dana. Takvim cjelovitim prikazom povijesti kazaline tradicije od osnutaka ona ostalim autorima zadaje povijesno teatroloke okvire koji oni potom iz vizure svojih podruja djelovanja produbljuju. Bogner aban nas u svom tekstu kronoloki strukturirano vodi od prvih spomena kazalita u Vinkovcima 1876. posveujui posebnu panju diletantskoj druini Veseli pustinjak (u kojoj je vjerojatno reirao, a sigurno i glumio Joza Ivaki). Druina je djelovala potkraj 19. i u poetku 20. stoljea i izvodila predstave iskljuivo na hrvatskom jeziku, ime se koncepcijski i programski uklapala u sline pokuaje stvaranja amaterskih predstava potaknutih preporodnim pokretom. Bavei se, repertoarom i mjestima izvoenja druine Bogner aban se dalje nadovezuje na osnivanje Gospojinskog dobrotovornog drutva (1906.) i Diletantskog kazalita Slavka Jankovia (1917.) pruajui nam uvid u repertoar, programske koncepte te uspone i padove navedenih. Nastavljajui u istom tonu, autorica prua presjek dogaaja u kazalinom ivotu za vrijeme i izmeu dva Svjetska rata (gostovanja, repertoari) te se zaustavlja na iscrpnom opisu uspostave i djelovanja Gradskog narodnog kazalita (15. rujna 1948.). Slijedei mukotrpan put formiranja kulturnog duha Vinkovaca, Bogner aban predstavlja slijedeu kariku u evoluciji vinkovakog kazalita Gradsko amatersko kazalite (1952.), osvrui se pri tome na ansambl, gostovanja i nagrade koje su osvajali, a posebno na rad scenografa Joze Matakovia, koji se udaljio od konvencionalnih scenskih izraza koristei apstraktnu umjetnost. S obzirom na kontinuitet djelovanja GAK-a, otvara nam se i iznimno vrijedan kronoloki pregled prema vremenu ravnateljstava gdje, autorica podrobno sintetizira njihove programske osnove. Ovaj dio zavrava se upravljanjem Himze Nuhanovia, kada se 1984., zbog dotrajalosti zgrade Centra za kulturu Radnikog sveuilita Nada Sremec, zatvara kazalina zgrada. Iz

108

vremena devedesetih, obiljeenog vandalskim razaranjima srpskog agresora, iitava se sva elja hrvatskog naroda za obranu kulturnog i nacionalnog identiteta pa nam Bogner aban daje pregled borbe glumakih entuzijasta koji se okupljaju u dvorinoj zgradi Doma eljezniara i uprizorenjem Reljkovievog Satira upozoravaju na prosvjetiteljski krik o vanosti uljudbe u Slavoniji. Htijenje vinkovakog nesalomljivog kazalinog duha rezultira u organiziranju pomoi i gostovanja od strane brojnih hrvatskih kazalita iz ega nastaju tri graanske udruge amatera iz kojih e sazrjeti ideja o osnutku Gradskog kazalita, Joza Ivaki, koje je i naposljetku, 24. srpnja 2007. steklo profesionalni status. Drugo poglavlje knjige, Kazalini ivot u Vinkovcima do 1945. godine, autora Marka Landeke bavi se ve naznaenim dogaanjima prilikom osnivanja vinkovake kazaline scene 1876., od kada potjee prvi pisani podatak o vinkovakom kazalitu u obliku dopisa kojim se trai doputenje za osnivanje Diletantskog kazalita u Vinkovcima. Bavei se naznaenom tematikom Landeka produbljuje zadane okvire Bogner aban te predstavlja cjelokupni kronoloki repertoar izvedbi i gostovanja putujuih druina u Vinkovcima, temeljei ih na arhivskoj grai i novinskoj recepciji kazalinih stremljenja, pri emu je tekst dodatno obogaen ilustracijama starih plakata, cjelokupnim tekstom molbe za osnivanje Diletantskog drutva, novinskim isjecima te rijetkim i vrijednim starim slikama ansambla. Landeka time nadopunjuje prvo poglavlje i stvara dublju razinu povijesnog pregleda nadopunjavajui, opisujui i analizirajui tematiziranu grau iz nekoliko aspekata, ukazujui pri tome na vanost Vinkovaca kao kulturnog sredita i veliko bogatstvo repertoara. Kratko poglavlje pod nazivom Gradsko narodno kazalite 1945. 1952. Himze Nuhanovia ponovo se, poput Landekinog teksta, temelji na prvotno zacrtanim okvirima te proiruje povijesno-teatroloku sintezu podataka s podacima o ravnateljima, ansamblu, broju lanova, repertoaru te fotografijama iz izvedbi tog perioda. Tekst Vladimira Rema, Usponi i krize Vinkovakog glumitu detaljno analizira tridesetpetogodinji repertoar, ansamble i autorske ti-

move analizirajui pri tome zastupljenost stranih ili domaih djela na vinkovakoj sceni. U svojoj iscrpnoj analizi Rem izdvaja sezone od 1957. 1968. oznaavajui taj period godinama uspona u kojima se znatno poveava broj izvoenja domaih naspram stranih autora. Posebno mjesto autor daje izvedbi Inoe Joze Ivakia, koju predstavlja opisujui atmosferu prilikom izvoenja, glumake podjele, gostovanja pa ak i osobna svjedoanstva Slavka Jankovia (zborovoe HPD-a Relkovi, kazalinog djelatnika, tekstopisca i skladatelja). Zanimljiv odlomak pod nazivom Sputena zavjesa donosi svjedoanstvo o iznimno uspjenoj sezoni 1977. -1978. u kojoj kazalite slavi ezdesetu obljetnicu organiziranog kazalinog rada, sezonu u kojoj je prvi put u Hrvatskoj u okviru proslave obljetnice odran znanstveni skup na temu Pukog teatra, a u kojoj se kazalitu Joza Ivaki odbrojavaju posljednji dani. Nastojei istaknuti prepoznatu vrijednost kazalinog ivota Vinkovaca, Rem nadalje donosi i podatke o nastupima vinkovakog kazalita na raznim smotrama i festivalima te brojne osvojene nagrade predstava, glumaca, redatelja i drugih suradnika, pri emu se istie Himzo Nuhanovi (etiri puta proglaavan najboljim redateljem Slavonskobaranjske regije). Slijedee poglavlje, Jelinek Teatar Miroslava S. Maera formom i stilom ponajvie se razlikuje od dosadanjih. Za razliku od prethodnih ne temelji se toliko na arhivskim i teatrolokim podacima, ve donosi intimno, osobno sjeanje Maera na uspomenu o dobrom duhu kazaline Slavonije Franji Jelineku Beliju. U kratkom ali emotivno nabijenom tekstu Maer predstavlja Jelineka kao legendu vinkovakog amaterizma, koji je zaduio mnoge redatelje i glumce svojim elementarnim slavonskim talentom. Iako je bio glumac amater, Maer ga njegovom kongenijalnou svrstava uz bok Fabijana ovagovia i dri upravo njega za kotai koji je pokretao umjetniki rvanj u gradu na Bosutu. Kazalite u Centru za kulturu 1979. 1991. Himze Nuhanovia donosi tekst formom slian njegovom prethodnom tekstu. Temeljei se na podacima o gaenju kazalita 1978. i prelasku kazalinih i ostalih amaterskih djelatnosti u nadlenost Radnikog sveuilita Nada Sremec, autor opisuje djelovanje

109

i ponovni poetak rada kazalita (1979.) u sklopu Centra za kulturu. Opisujui repertoar i ansambl Nuhanovi iz osobne perspektive (reirao je predstavu Pravednik, Mirka Boia za nastup vinkovakih amatera na 21. Susretu kazalinih amatera Hrvatske 1981. kojom su ostvarili i pravo nastupa na meurepublikom susretu amaterskih kazalita u Pritini) iitava vanost pozitivnih iskustava i alternativnog pristupa mladih zaljubljenika u kazalite, to e dovesti do osnivanja Omladinske scene Maska. Unato poetnom zanosu, autor (zaljubljenik u kazalite i redatelj) mora priznati poraz 1983. zabranjuje se rad kazalitu zbog dotrajalosti zgrade, a nemar opine da prepozna kulturnu vrijednost kazalita i obnovi zgradu te injenica da je dodatno devastirana u Domovinskom ratu dovodi do odluke opine o konanom gaenju 1991. Povijeni tok nastavlja Nuhanovi u poglavlju Kazalite u Domovinskom ratu i kazaline udruge 1992. 1997., gdje jo jednom ukazuje na vanost ouvanja hrvatskog duha unutar kulturnih institucija te popisuje mnoga gostovanja razliitih hrvatskih kazalita (ar ptica, Jazavac, Gavella, HNK Osijek) ujedinjenih u kulturnoj borbi protiv srpskog agresora usprkos ratnim razaranjima, bijedi, neimatini i neprikladnim prostorima za izvoenje. Mnotvo kulturno-umjetnikih dogaanja u najteim trenutcima osvijestila su vitalnost djelovanja scenskog amaterizma te kulturnu potrebu Vinkovana, to je rezultiralo osnivanjem ak tri kazaline udruge Asser Savus, Grand Mal i Kazalite Joza Ivaki koje Nuhanovi klasificira prema njihovim estetskim odrednicama te upozorava na neizbjean razvoj dogaaja koji vode prema osnivanju Gradskog kazalita Joza Ivaki 1998. Posljednje poglavlje, Tree profesionalno kazalite, Ivice Zupkovia (sadanjeg ravnatelja GK Joza Ivaki) nastavlja Nuhanoviev tekst sa 1998. i osnivanjem GK Joze Ivakia te kronoloki predstavlja djelovanje kroz repertoar amaterske produkcije (Ionesco elava pjevaica, Goldonijeva Mirandolina, Feydeauova Ne motaj se okolo gola) pa sve do produk-

cija Dramskog studija i predstava za djecu. S uspostavljanjem profesionalnog kazalita, Zupkovi nastavlja u istom tonu predstavljajui repertoar i lanove ansambla ukazujui na bogatstvo i kvalitetu repertoara kroz odabrane autore i nagrade koje su izvedbe/glumci osvojili na razliitim natjecanjima (Churchillov Soboslikar, Matakovieva Iz Kabula s ljubavlju, Genetove Slukinje) dodatno oivljavajui povijest fotografijama iz izvedbi i plakatima predstava. Zupkovi tekst zavrava zakljuujui o umjetnikom doprinosu GK Joza Ivaki hrvatskoj kulturi openito te jo jednom podcrtava ulogu vinkovakog kazalita kao centra kulture, ali i urbanog sredita i neizostavnog elementa u funkcioniranju zajednice u kojem osim kazalinih dogaanja svoje mjesto pronalaze svi aspekti drutvenih dogaanja (na primjer rock koncert u humanitarne svrhe 2006.). Vizualno dopadljiva i sadrajno vrijedna monografija predstavlja sintezu postanka i djelovanja vinkovakog kazalita od 1897. pa sve do 2010. godine. Objedinivi tekstove nekoliko suradnika iz razliitih podruja (svih neposredno vezanih uz vinkovako kazalite), urednica je stvorila cjelovito povijesnodokumentaristiko tivo koje sadrajno otkriva mnoge ivotne prie i zanimljivosti (uspone i padove, borbu za opstanak, javna priznanja i nagrade), a istovremeno obiluje teatrografskim podasrpnjacima (izvornim dokumentima, lancima, plakatima, dokumentima i rijetkim fotografijama) potkrijepljenim citatima, fusnotama te pozamanim popisom upotrijebljene arhivske grae, upuujui na relevantnost i vrijednost sadraja. Monografija vinkovakog kazalita tako istovremeno ostvaruje nekoliko funkcija otkriva, njeguje i uva vinkovaku kazalinu tradiciju za sadanje i budue generacije, uvrtava vinkovako kazalite uz bok hrvatskih nacionalnih kazalinih kua koja su se borila za izgradnju i ouvanje nacionalnog i kulturnog identiteta te predstavlja vrelo teatrolokih izvora i smjernica za daljnja prouavanja. Alen BISKUPOVI

110

Prikazi i iskazi
eljka Lovreni: Knjievni prikazi i drugi zapisi, DHK 2011.
U knjizi Knjievni prikazi i drugi zapisi (DHK, 2011.) eljke Lovreni, diplomirane komparatistice i panjolskog jezika i knjievnosti, te prevoditeljice, svjetske putnice i posebno vrsne poznavateljice i knjievne istraivaice starije, ali i novije panjolske knjievnosti, vidljiva je marna obuzetost ne samo vrijednim knjievnim djelima, nego i dubokim tragovima koje oni ostavljaju u jeziku i ljudima ija se jezina matica nalazi ak i tisuama kilometara daleko od dijaspore. Druga, vana tema knjige, ali i doktorata eljke Lovreni: neistraena a sve bogatija kulturna ulaganja prije svega u knjievnost i kulturu ilea i njegova slubenog panjolskoga jezika: ve su tri narataja ileanskih pisaca hrvatskoga podrijetla! No, knjiga autorice Lovreni istovremeno je i svojevrsno ponovno otkrivanje znaajnih pisaca panjolskog jezika od klasika pa do suvremenih autora, gdje se uz klasike (Cervantesa, Nerudu, Lorcu, Fuentesa) u suvremenoj plejadi prepoznaju i neki hrvatski spisateljski korijeni implantirani u latinoamerikim knjievnostima. Ovo udo ogleda se i u pismu Diega Muoza Valenzuele u povodu objavljivanja knjige Andske prie koju je uredila i prevela eljka Lovreni. On vjeruje kako e magija knjievnosti uz prijevod ostvariti posebno razumijevanje knjievnosti ilea. Posebno napominje: Imat ete prigodu upoznati dio nae latinskoamerike stvarnosti potresene svim vrstama previranja: zemnim, klimatskim, gospodarskim, socijalnim. To podruje toliko razliito od vaega, sigurno vas zanima zbog njegove vanosti, vjenih ljudskih strasti i sukoba koje vuemo stoljeima, a kojih ima po itavom naem planetuGovorimo hrvatski zbog uda: zbog eljkine prevodilake magije. Kako li samo zvue moje rijei na tome jeziku, za mene nerazumljivome. Je li taj tekst, taj aroliki skup zvukova u kojima ujem melodiju, ali ne znam znaenje, moja pria? Recenzent Andskih pria spominje duboko prijateljstvo s pretkom hrvatskih doseljenika Ramonom Dazom

Eterovicem, ali i s Juanom Mihovilovicem i Marijom Banicem, to ukazuje na isprepletenost izvornih potomaka panjolske i hrvatske dijaspore, ali i njihovu knjievnu bliskost. Upravo taj fenomen kulturolokog proimanja fascinira oigledno i eljku Lovreni, stoga se i krug njezina zanimanja za navedene zemlje iri, a istovremeno raste i potreba za upoznavanjem tih sredina sa suvremenom ali i starijom hrvatskom knjievnou, to je silan posao i trai suradnju i strunost, te financijsku potporu kulturnih institucija. Zadau upoznavanja s knjievnou ilea, Bolivije i Ekvadora autorica suvereno dokazuje viegodinjim boravkom u junoamerikim sreditima kulturnog ivota i uspostavljanjem ne samo privatnih nego i drutvenih veza i poznanstava, opserviranja razliitih oblika knjievne prakse nastale zbog klime nasilja pedesetih i ezdesetih godina 20. stoljea, a autorica ih opisuje i dijagnosticira opirnije u tekstu Panorama bolivijske proze XX. stoljea. Neprestano izmeu klime nasilja i stvaranja utopijskog prostora knjievnosti, na razliite naine opserviraju bogatstvo latinoamerikih knjievnosti. Dapae, autorica smjeta tekst o prvoj zbirci pjesnika Pabla Nerude i proslavi stogodinjice zaslunog ileanskoga nobelovca koja se poklopila sa etiri stoljea od objavljivanja prvog dijela Cervantesova Don Quijotea, u kontekst koji upozorava na recepciju asopisa Most i hrvatske knjievnosti, pojaavajui taj dojam oveim tekstom o pjesmama Dragutina Tadijanovia na panjolskome. Tadijanovi je ovjenan, na jednoj strani knjige s mladim Nerudom, a na drugoj s tekstom o Federicu Garcji Lorci, a potom i oprotajnim tekstom Adis Tadija nastalom poslije Tadijine smrti (2007. godine). Tekst o predstavljanju hrvatskog pjesnitva na meunarodnom sajmu knjiga u Guadalajari, kao razmjeni prijanjem boravku meksikih knjievnika u Zagrebu, te prijevod knjige pjesama Lane Derka i Davora alata (66 pjesama prevela je eljka Lovreni i napisala predgovor) apat nad asfaltom, ostaju zabiljeeni kao prvo ozbiljnije predstavljanje hrvatske knjievnosti u Meksiku, poslije boravka meksikih pisaca u Hrvatskoj i njihova

111

predstavljanja u asopisu Forum. Prevoditeljica u knjizi prati uspjenice, preteno prozu, od Orhana Pamuka do Imre Kertesza, oprata se od neumornog promotora hrvatske knjievnosti u asopisu Most Sreka Lipovana (koji umire 2009.), upozorava na Dan panjolskoga jezika, koji pada na dan smrti Miguela de Cervantesa (1616.), prati odlazak iz Hrvatske apostolskog nuncija mons. Franciska Javiera Lozana i upozorava na njegovu krasnu knjigu Hrvatska u mom srcu: propovijedi, govori i razgovori u Republici Hrvatskoj (2008. godine tiskao Glas koncila) gdje nastoji umanjiti patnje Hrvatske, zemlje pogoene surovim ratom. Autorica prati prijevode pjesama akademika Stamaa ak na petnaest jezika, u knjizi koja ukazuje na mogunosti animiranja itatelja s razliitim afinitetima kako bi to postala tvoja i moja pjesma. Tu su i zapisi Davora Velnia (Nije namjerno), tekst u povodu hrvatskoga izdanja knjige Sve sretne obitelji Carlosa Fuentesa, kojim je temeljito obraena njegova knjievna posebnost (prigovarano mu je kako je premalo u Meksiku). Juan Mihovilovich Hernndez potomak je iseljenike obitelji s otoka Braa, a najstarijeg doseljenika u ileu Juana (Ivana) Andreju spominju stare listine kao svjedoka izgradnje temelja grada Santiaga. Za Mihovilovicha autorica kae da kritika, hvalei ga, naziva njegove proze romanesknim esejima, eksperimentalnim romanima, ak maginim ili mitskim realizmom, a eljka Lovreni spominje u djelima elemente i aktualnih hrvatskih pisaca. Mihovilovich radnju crpi iz likova kojima je osnova frustriranost, marginalnost, ali, upozorava Lovreni, sve se to odvija u maginome i udnom ozraju, ali ipak ivotnom Autorica kritiki obrauje i knjige Ane Horvat (Podsuknja), Diane Burazer (Narana), te knjigu Jerka Ljubetia, poduavatelja hrvatskog jezika na krajnjem jugu ilea Suhozie (Split, 2007). Ljubeti esto ukazuje na tegoban ivot hrvatskog iseljenitva, ali i na respektabilan broj pisaca hrvatskoga podrijetla koji piu na panjolskom jeziku. Za povezivanje kulture dviju zemljalja predsjednik Lagos Escobar dodjeljuje mu Poasnu medalju za godinjicu roenja Pabla Nerude. Uz to je i lan ileanske akademije za jezik.

Knjiga eljke Lovreni Knjievni zapisi i drugi zapisi stoga je prije svega znalaka pretraga latinoamerikih knjievnosti na panjolskom jeziku, njihova geneza i tematsko obogaivanje, ali vanim svojim dijelom, nizom kraih ili veih zapisa i analiza, autorica prati fenomen ugraivanja hrvatskih pisaca na panjolskom jeziku u samu matricu suvremene ileanske, bolivijske i ekvadorske knjievnosti, njihov tematski i stilski znaaj u inovaciji postupaka, ali isto tako i moguem mostu prema aktualnoj hrvatskoj knjievnosti i kulturi. Stoga knjige koje predstavlja nisu samo knjievne prirode; Marko Burin s knjigom Hrvatska obitelj u Peruu, izaloj u Limi 2009. nudi svojevrsnu kroniku doseljavanja Hrvata i snalaenja u novoj domovini. U knjigu uvode prevedeni stihovi Putnika Petra Preradovia. Istovremeno spisateljica sustavno izvjetava o Robertu Ampueru, jednom od najitanijih suvremenih ileanskih knjievnika, prevoenim na mnoge jezike, tvorcem svojevrsnih modernih krimia. Uz to podsjea na knjigu rijeke spisateljice Branke Kalogjere Amelia Batistich, o spisateljici koja se bavi temom bipolarnih knjievnih tema, a izvjetava i o iseljavanju Hrvata u Novi Zeland. Tu je i knjiga Nace Zelia Publikacije bakih Hrvata- popis izdanja od 1901.-2007. u izdanju Nacionalne i sveuiline knjinice u Zagrebu, a predstavlja se i katalog izlobe s temom Od Klovia i Rembrandta do Warhola i Picelja. irina moguih tema je i predstavljanje nekoliko knjiga obitelji Verlichak o lanovima hrvatske zajednice u Argentini i njihovim aktivnostima, ali i djelima koja prate njihove sudbine u razliitim tokama globusa, pa ak i u Hrvatskoj. Obitelj inae njeguje veze s Hrvatskom i prati zbivanja i pomae informiranju o kulturnim i ostalim dogaanjima. Spomenimo i knjigu u vlastitoj nakladi Gaje Bulata o vlastitom ivotu i zbivanjima, svojevrsnoj autobiografiji (roen je 1930. godine, a iz Zagreba odlazi 1961.). U strahu od policijskog dosjea odlazi u Argentinu, gdje spaava i oca od politikih potvora, zbog prodavanja izama njemakoj vojsci. U tekstu Gavranov Zaboravljeni sin objavljen u Santiago de Chile autorica navodi kako Gavrana usporeuju s ileanskim piscem Edu-

112

ardom Barriosom i njegovim djelom Djeak koji je poludio od ljubavi. Ve u slijedeem tekstu eljka Lovreni pie o zbirci knjiga Gradianskih Hrvata u Nacionalnoj i sveuilinoj knjinici, a u knjizi Hrvoja Kaia Dubrovake rtve. Jugokomunistiki teror na hrvatskom jugu 1944. i poratnim godinama pie o dokumentiranom zloinu na otoiu Daksi i 54 rtve, ali one nisu jedine. Kai je poznati vaterpolist i reprezentativac kome nisu dozvoljavali odlazak iz zemlje, zbog mogueg emigriranja. Knjiga mu je izala i u drugom, proirenom izdanju. Jo jedan poznati ileanski znanstvenik hrvatskog podrijetla Mateo Martini Bero autor je knjige Zemlja ognjeva, u kojoj opisuje povijest i otkrie zemlje gdje su stalno plamtjele lomae, a Europljani su je pri otkriu nazvali Ognjena zemlja. Autor je lan HAZU, knjiga mu je vrsna povijest zemlje i doseljavanja u taj kraj, a izala su ve i proirena izdanja. Autorica nas obavjetava i o Jurici enaru zaetniku novih smjerova u gradianskohrvatskoj knjievnosti, ve dijelom predstavljanog od ure Vidmarevia. enar je lan DHK od 1987. eljka Lovreni informira o novim elementima i novim knjievnim putevima kojima gradiansko-hrvatska sredina nekadanji tradicionalizam starijeg narataja, zamjenjuje postmodernistikim elementima. Autorica obiljeava i priznanje asopisu Studia Croatica u Argentini, uredniku mr. Jozi Vrljiaku za pedesetogodinji rad na promociji hrvatske kulture u Republici Argentini, a Povelju Republike Hrvatske dodijelila je u ime predsjednika dr. Ive Josipovia ambasadorica Mira Martinac. eljka Lovreni nastoji objediniti veliki broj informacija o djelatnostima udruga i pisaca u dijaspori, tako da je knjiga prepuna znaajnih i lapidarnih, ali i sutinskih podataka i mikroanaliza ove bogate teme proimanja kulture naih iseljenika i latinoamerikog podneblja i panjolskog jezika. Mogli bismo rei kako je knjiga komponirana od znalakih uitavanja ne samo podataka, nego i dokumentacije sudbina naih iseljenika, ali isto tako i generacije koja se dokazala vrsnim knjievnicima ili znanstvenicima. Ovo opseno tijelo teksta kojim

autorica obrauje povezanost ileanske, bolivijske, ali i meksike i panjolske knjievnosti s hrvatskom, proarana je dijelom relevantnim tekstovima o naim knjievnicima, od Dragutina Tadijanovia, Ante Stamaa, Davora alata, Lane Derka, Davora Velnia, Mire Gavrana do drugih. Jednom rijeju knjiga eljke Lovreni Knjievni prikazi i drugi zapisi bogato je tivo znatieljnom umu koji nastoji shvatiti kako nije sam na svijetu, nego je zapravo svijet svuda osiromaen bez kulture i znanja Hrvata. Branimir BONJAK

Od stvarnog do apsurdnog
Anelko Vuleti: Konci i konopci, Meandarmedia, Zagreb, 2011.
Ve je u predhodnim zbirkama Vuleti napustio nadrealistiku stilizaciju, jer je najezda stvarnosti postala prejaka da bi je se moglo samo tako prebaciti u manje zanimljivo gradivo, s jedne strane, i da bi je se moglo nadrealistiki stilizirati (prekriti), jer je uvjerljivija u svojemu stvarnom udaru na stimuluse, s druge strane. Stoga ova zbirka i rabi stvarnost, svijet kome se sueljuje subjekt, i ta se sueljenost dogaa u razliitim modusima stanja i osjeanja, misaonih pozicija i ivotnih, dnevnih i naelnih, odabira iz obaju polja to ih izvanjsko nudi kao mogunost elemenata sabiranja identiteta. No, ipak je i u ovoj zbirci prepoznati ono tipino vuletievsko, i u formalno-morfolokom, i u motivsko-tematskom sloju. U formalno-morfolokome to je Vuletiev tipini govorni tip slobodnoga stiha koji se organizira u pjesmi tako to njega progredira uzdu pjesme semantika razrada, a ne neki zvukovni ili retoriki naputak u uem smislu. U tom bi se smislu moglo rei da su pjesme semantikoga reda; njima je stalo do odreene semantike koherentnosti kojoj je itekako stalo

113

do znaenja, a ne do neke jezine igre, u bilo kojemu smislu toga pojma. Ve ta znaajka, dakle, ovu zbirku udaljuje od nadrealistike paradigme, ako imamo na umu samo hipnagogijske slike, a da o stilizaciji i ne govorimo. Kao takve, pjesme se u zbirci ipak mogu grupirati u neke vee cjeline, i to po naelu semantike organizacije i jezika, iskaza, kojim se slue. Prvi bismo tako tip pjesama mogli nazvati metaforikim, a njih je manje, koje motivski repertoar crpe obino iz prirodnoga stratuma da bi se naznaila antropoloka pozicija lirskog subjekta, dakle ovjekova bia u nekim od njegovih svojstava (Nitko nee zamijetiti, Kad se u polju bude palio korov). Ta svojstva ili se usredotouju na pitanje individue, posebnosti i osobnosti, njegove pojaanosti i vika, iskrenja, to je jedna od temeljnih odrednica Vuletieva pjesnikoga govora, pa tako i ove zbirke, ili dovode do apsurdnih i paradoksnih rjeenja koja obraunavaju sa subjektom smjetajui ga u besmislene situacije, u autoironijsku poziciju. Tada razliite metonimije tijela upuuju na slina pitanja kakva e problematizirati i ostali tipovi pjesama. Drugi tip pjesama vie je izjavnoga tipa, i njih bi bilo moda primjerenije nazvati misaonima, jer se ee pitaju o nekim od ovjekovih stavova, bilo jo u nekom upitnom obliku (Ako se puti ne zatvore), ili u nekim od veridiktikih istina (Glas koji postaje modt) (moda most?, N.) gotovo testamentarnih. Kada se u takvu tipu pjesama uvede koji od prirodnih motiva, najee se daje do znanja da ovjek potrebuje razliite socijalizacijske radnje, dok je priroda ipak samodostatna u svom takobitku (Ne raunajui vuka). I dok u opisu prvoga sindroma atribucije i predikacije signiraju dilemnost, dakle ne jo uvijek nedvojbenu i konanu istinu, kod drugoga sindroma te iste atribucije ne govore o alternacijama nego o obilju prirodnoga spektra, koji inae ovjeku, u takvoj konanosti, ali i u njegovoj kontingenciji, nedostaje. Valja rei da je u Vuletievu pjesnitvu kategorija kontingencije jedna od temeljnih, ali kontingencije koja je nekako programirana. Takvih je pjesama ponajvie, i upravo one nude temeljnu znaajku zbirke, a to je odnos subjekta i drugoga, od drutvena do okoli-

noga pejzaa. To bismo mogli imenovati statusom subjekta, te se moemo upitati kakav je on. On moe biti usrediten na sebe (Kako je tako je), pa govorimo o ego-centriranosti. Ali, najee nije lirskom subjektu u njegovim samoiskazivanjima najprimarnija ta pozicija, nego da detektira i dijagnosticira svoj poloaj u odnosu prema drugome, izvajskome. U takvom se odnoenju subjekt nadaje u poziciji kratkoga spoja, odnosno subjekt u odnosu prema drutvu i svijetu najee stoji u stanju nesuglasja, nekorespondencije, u stanju odreene izlomljenosti (Taj oklop, taj sklop), sve do stanja egzistencijalnoga emera (Kad se ve granata gora u grlu gnijezdi). Dakle, rije je o javnoj sferi (primjerice vlasti Vlas ili konac), o privatnosti (Potpuno sam ist i nevin), o intelektualno kakvom naporu iz podruja duhovnosti, ili govorne aktivnosti u smislu prenosa stava (Uzalud ja govorim), ili uope smjelosti da se misli, to je najkanjivije djelo, okvalificirano kao zlo (Drhtei i zapleui jezikom). Prema tome, jasno je da pjesnik govori o ugroenosti egzistencije, ne toliko o strahovima, mada ima ponegdje i takav motiv, koliko o neskladnostima to ih dnevne situacije generiraju. To je takva vrsta pomaknutosti koja dovodi do apsurdnih situacija i stanja, kako ih percipira lirski subjekt. I upravo trei tip pjesama, koje su sklonije narativizaciji, dakle priama odreene zgode, situacije, priaju o toj izlomljenosti lirskog subjekta u svijetu. One anegdotiziraju i fabuliraju kako bi naznaile kontekst unutar koga e smjestiti subjekt u njegovoj relaciji prema neemu (Kao nekad vitku vilu, Pometeni jezik) i nerijetko su sklone odreenom patosu kako bi podigle znaaj subjekta u svijetu, nerijetko, banalnoga svakodnevlja, i na taj nain ga donekle posvetile, iako je vazda na granici samoironije, pa ak i paradoksa (Nita prema nita), pae i apsurda (Udarim se po elu koga nemam). Temi kojoj Vuleti posveuje pozornost jest i ratno-domovinska, koja se nadaje istodobno kao uskrata, logikom stanja, ali i kao viak, logikom znaaja, opet u razliitih aktera razliito (A ja u samoi). Ona takoer nudi viak temeljnoga egzistencijalnoga znaaja generirajui svoj temelj, svoje zidove i svoje osjeanje.

114

Tako se i ova Vuletieva zbirka nadaje kao iskaz autora koji svojemu lirskom subjektu prua mogunost situiranja subjekta u razliitost drutva, prirode, stanja i akcije, koje ga supozicioniraju prema tom izvanjskom, naelno i u pojedinanoj egzistenciji kao iskuavanju, ali i rezimiranju ivota, u modusima od stvarnoga do apsurdnoga i paradoksnoga. Cvjetko MILANJA

Nepatetina ljepota
Boica Jelui: Arielirika, Koprivnica, 2011.
Roland Barthes jednom ree da u tekstu prije svega treba traiti uitak. Uz duno potovanje prema svim teorijama, veze literature i ivota neraskidive su, oblikovanje svijeta i svjetonazora temeljna je preokupacija svakog pisca. Uranjanje u sadraj piscu je drae negoli tehniciranje s formom, knjievni zanos miliji mu je od knjikog. Ba zato me je Boica Jelui, ugledna pjesnikinja i prozaistica s 40 knjiga, zastupljena u etrdesetak antologija, virtuoz za kajkavski i tokavski jezik, zamolila da se posvetim njezinoj najnovijoj knjizi Arielirika. Bijah isprva zbunjena nisam strunjak za poeziju, no ona mi ree da je i ne zanimaju strunjaci nego impresionisti, itatelji koji e nadletjeti njezine rimovane stihove upravo kao Arieli. Oslobodih se kompleksa te uzeh u ruke izuzetno lijepo opremljenu knjigu, ilustiranu (ast Andrei Dugini) te se, uz poneto znanja, zaputih u pustolovinu doivljavanja rimovane prirode iji su zvuci, mirisi i boje sasvim obuzeli moje bie i natjerali ga da progovori, da se izrazi. Sam naslov Arielirika govori o lepravoj lirici koja oduhovljuje svijet, asocira nas na neku pauinu od krhka iblja, na lirsku mreu u kojoj smo zahvaeni i zatieni od svega zla. Ariel, taj vodeni ili zrani duh, aneoski uzvien, nadzemaljski dobronamjeran (kako ga je slavio i Mato) obdaruje pjesnika

tankoutnou, osjeajem za misterij ljepote, nadasve prirode koja je, kako ree Baudelaire, najblii pjesnikov subesjednik. Priroda (kojoj su uglavnom posveene pjesme u Arielirici) jest religija, ona je nadreena zbilji, svojim bogatstvom kao da samu sebe oslikava i rimuje. Stoga u ovoj zbirci izostaje pjesniki ego ini se da Boica Jelui, kao haiku pjesnik, preputa pjev samoj prirodi, jer priroda je ve stvorena, podastrta pred nama, samu je sebe uzvisila pjesnik ju valja samo zamjeivati, doivjeti i iznijeti rijeima. Mogli bismo rei da je poezija Boice Jelui, posveena grlicama, pijetlovima, cvjetovima, stablima, starim bunarima, antiegocentrina, gotovo altruistina nema isticanja pjesnikog subjekta, ona svoju duu posve dijeli sa duom svijeta i odatle emotivna uravnoteenost, mirni savez pjesnika i pjesme. Drugim rijeima, Boica Jelui ne pie da bi punila vreu svoga jastva, nego se, bez patetike, daje na oltar poezije, na oltar stihova, strofa, rima, jer poezija je za nju boanska iskra ljepote, imperativ koji je izrekao i Mato: Prije svega mora biti lijepo! Zvonimir Mrkonji hvalio je autoriin smisao za male forme, osobitu ekonomiju izraavanja, iste i kratke reenice koje, unato spretnim igrama rijei, stvaraju uinak lakog stiha (eka te stablo u prahu dana,/ ve malo klonulo, al ustrajno vrlo./Ko njena ruka, njegova grana/ grlila bi ti struk i grlo./ Gazela o dugom ekanju). Mogli bismo rei da su pjesme u Arielirici na tragu Vidria, Matoa, Domjania, da uzvisuju odnose lirike, slikarstva i glazbe, a u itatelja stvaraju vir svakojakih ula, arobni vir u kojem bi najradije ostao, da ne pogleda runoj svakodnevici u lice. Priroda je u Boice Jelui orkestar, Bog je dirigent, a pjesnik izvoa. A itatelj? Paljivi sluatelj skladnih rijei, gledatelj koji sve vidi i kada, nakon itanja zbirke, zatvori oi. Priroda tee, zbiva se, prolijee pjesnikinja svojim fotoaparatom zaustavlja prizore, prikazuje iz izvana i iznutra, u trezoru proljea otkriva ifre, da parafraziramo jedan njezin stih. Svojim jezinim umijeem slae i preslaguje ono to je Bogom dano, jer poezija je za nju sudbinski poziv, nagovor Ariela koji ju je dotaknuo. Ba kao to ree Kranjevi:

115

I meni Bog je pjevat reko, i ja sluam volju Boju, i ja jedem srce svoje. Pjesme su istodobno lelujave, smirujue, sli opet pune povjetaraca, grgolja, trzaja, spajaju spokoj i zvunost pa bismo ih mogli nazvati pjesmama glasne tiine. Osjea se tu i stoika slika svijeta primirje s datim, stvorenim, postojeim, osjea se veliko stablo kao metafora ljudskog opstanka ovjek iri svoje kronje, trpi kidanje grana, cvatove i suenja, ali vazda ostaje ukorijenjen u zemlji. (Traiti, ii, teiti, htjeti, nai;/Ne oteti se mjestu, no slobodan biti./U sjenu guste kronje skriti se I uzmai,/I od dlanova gnijezdo za goluba sviti./ (Iz pjesme Traiti, ii...) Ugledni teoretiar Lacroix podijelio je svijet na dvije emocije na emociju udar i emociju doivljaj. Emocija udar nas svakodnevno udara pomou senzacija i simulacija, ona se hrani brzinom i bombastinim novostima, s njom se posve obezglavljujemo. Emocija doivljaj je suradnja ovjeka i okolia to je mirno sagledavanje svijeta, kontemplacija koja nas ispunjava, koja nas ini subjektom to moe u svijet utisnuti svoje misli i osjeaje, dio svoga bia. Arielirika je upravo kultiviranje emocije doivljaja, posveta onom vjenom, nepromjenljivom, oda vremenu koje se uvijek protee svojim ritmom, bez obzira na ljudske ambicije. Ernest Bloch govorio je o supostojanju milenija, a Boica Jelui svojim pjesnikim baletom upravo to dokazuje. Unato golemim graevinama to se uzdiu u nebo, unato umjetnim otocima i podvodnim hotelima, ljudsko bie i dalje zastaje pred stablom, slua zuj mironosni, promatra bunar ili kamen obrastao mahovinom, blago upija svijet koji je ponegdje zastao i tiho pomirio miran prostor i usporeno vrijeme. Nema sjekire koja bi raspolovila svijet na staromodan i moderan, a knjievnost na starinsku i stvarnosnu. Svjetovi su paralelni, a umjesto uzimanja avangardne sjekire valja iriti duu i mijenjati perspektive. Postoje bia prostora i bia vremena. Prva su zatoena u tekuoj zbilji, izgubljena u guvi, ubrzana ka nekom cilju. Druga misle i ekaju, vjerujui da oni koji polako hodaju daleko stiu. (irine, brazde, zemlja rahlo hljebna:/mirisi dima, stajnjaka i vode./Putevi dugi, urba nepotrebna:/iznad zvonika lebdi

sjena rode./ (Iz pjesme Hvalospjev proljetnom danu). Rene Descartes dao je na svom grobu zapisati: Onaj tko se dobro skrio, taj je dobro ivio. Moda danas, kada je izdavaka industrija izgurala talent, to pravilo vrijedi i za knjievnost. Samo onaj tko se dobro skrio u vlastiti tekst, taj ivi knjievnost. Arielirika ve samim podnaslovima (Rasute stope, Stablo s pticama, Kovanice iz fontane...) pokazuje da autorica slavi umjetnost rijei, da joj nije do dugih koraka na knjievnoj sceni, da joj je milija lirska monodrama od bune predstave. No, htjela, ne htela, Boica Jelui, im ustane i svojim glumakim umijeem proita svoju pjesmu, izazove glasan pljesak, pa njezina poezija ipak zalazi i u umjetnost teatra. Prije svega, mora biti lijepo, ree Mato. A ako je lijepo, neka bude glasno! Lada IGO

Izmeu leksikona i eseja

Slovenski umjetnici na hrvatskim pozornicama/Slovenski umetniki na hrvakih odrih, Slovenski dom, Zagreb 2011.
Bez angamana umjetnika iz drugih sredina hrvatska bi pozornica bila znatno siromanija, a pljesak iz gledalita znatno tii. Dodiri, veze, utjecaji, meusobna razmjena i suradnja danas je popularno govoriti o mobilnosti poznate su drutvene poluge za razvitak i napredak ljudskih zajednica i njihovih aktivnosti. Umjetnost je, dakako, dio prie o zajednikom odrastanju. Povijesne i politike mijene te osobni izazovi i otvorene mogunosti za razvijanje kreativne avanture nainili su od Zagreba i drugih hrvatskih gradova (Splita, Osijeka, Rijeke, Pule i Varadina) poeljna mjesta za ivot i rad. Hrvatska je sve vie i sve dalje, s kulminacijom u meuratnim godinama, postajala scenskim centrom cijele regije. Umreavanje je bilo uspjeno, a hrvat-

116

ski scenski prostor iv, bogat i plodan. Za to su dobrim dijelom zasluni upravo slovenski umjetnici. Pregledati i kritiki prikazati, nainiti pouzdani popis i opis sudjelovanja slovenskih umjetnika u kreiranju dramskih, opernih i baletnih scena najveih hrvatskih gradova zadatak je koji su si postavili nakladnik (Slovenski dom, Zagreb) i autori ove vrijedne, korisne i poticajne knjige (Branko Heimovi, Marija Barbieri, Henrik Neubauer). Nakon viegodinjeg rada, konzultirajui mnogovrsnu arhivsku grau te ve objavljeni rasuti materijal o predmetu, ali obnavljajui i vlastita sjeanja na velike umjetnike i dogaaje, u sijenju ove godine objavljena je monografija koja rijeju i slikom, paralelno na hrvatskom i slovenskom jeziku, prvi put na jednom mjestu okuplja slovenske glumce, redatelje i pisce, operne i operetne pjevae, baletne plesae, koreografe, dirigente i pedagoge koji su ostavili (a neki to ine i dalje) vane tragove u hrvatskoj kulturi i umjetnosti. Opisni je slog troje autora, priznatih strunjaka za kazalite, operu i balet, kombinacija povijesnog, faktografskog pristupa i analitiko-kritikog uvida u pojedinana dostignua. Pouzdano ureeni materijalni podaci uspjeno su uklopljeni u esejistiki opisni kd, tako da pred nama nisu tek ogoljeni, mramorni leksikonski tekstovi iz kojih doznajemo tek ono najnunije i najvanije o pojedinom predmetu, uz oekivanu dozu koncentracije i standardizacije dostupnih podataka. Tako ve prvi blok, posveen slovenskim dramskim umjetnicima, pokazuje da se pred nama nalazi putovanje kroz razliite etape kulturne povijesti dvaju naroda. Stapanjem kronologije i kritikog refleksa o svakom od 28 opisanih umjetnika, Branko Heimovi pokazuje bogatstvo znaaja i znaenja slovenskog udjela u hrvatskoj kazalinoj povjesnici. U zagrebakom se kazalitu od zadnjih godina 19. stoljea pa sve do poetka 1970-tih svojim djelovanjem istiu Ignjat Bortnik, Sofija Bortnik-Zvonarjeva, Irma Polak, Hinko Nui, Vika Podgorska, Janko Rakua, Sava Severova, Ferdo Delak, Josip Dane, Josip Marotti i Bojan Stupica. Uz potekoe oko savladavanja hrvatskoga jezika, napose njegovih naglasnih osobina, veliki je broj slo-

venskih glumaca i redatelja bio angairan i u drugim kazalinim sredinama. U Splitu, ponajprije u Narodnom pozoritu za Dalmaciju, aktivni su Rade i Ida Pregarc, Janko Rakua, Vladimir Skrbinek i Miro Kopa, dok su u Varadinu Berta Bukek, Edo Grom, Miro Kopa, Lojze Potokar, Vladimir Skrbinek i Poldka turm-Jurii. U Osijeku, nakon Sofije Bortnik-Zvonarjeve u sezoni 1910/1911, poslije Prvog svjetskog rata angairani su na krae vrijeme od nekoliko sezona Edo Grom, Lojze Drenovec, Josip Povh, Pavel Golia, Ida Pregarc, Maks Furijan te za Drugog svjetskog rata Ferdo Delak. A nakon 1945., u vrijeme osamostaljivanja profesionalnih kazalita na Rijeci i u Puli, dolazi do angamana Mihaele ari, Josipa Marottija, Ferde Delaka, Branke i Ede Verdonik te Demetrija Bitenca u Rijeci, odnosno Lojze tandekara, Joe Zupana i Brede Urbi u Puli. Novo, izmijenjeno doba sudjelovanja slovenskih umjetnika u hrvatskom kazalitu zapoinje 1970-tih, kada se broj glumaca smanjuje, a pojavljuju se tek povremena gostovanja, dodue vrlo zapaena i znaajna, velikih slovenskih redatelja: od Duana Jovanovia, Janeza Pipana do Vite Taufera i Eduarda Milera. Marija Barbieri smatra kako se razvitak hrvatske opere uope ne bi mogao zamisliti, a kamoli opisati bez pomnoga predstavljanja slovenskih opernih umjetnika kojih je u ovom pregledu dvadeset. Ve od samoga osnutka Opere 1870. i Zajeva doba, oni su bili stupovi repertoara i nositelji zagrebakog opernog ivota. Bez, primjerice, slovenskih tenora koji ine impozantan niz od Frana Gerbia, Josipa Rijaveca, Marija imenca, Ivana Francla, Josipa Gostia do Nonija uneca, Josipa uteja i Boidara Viara, bez basovskog glasa Josipa Kriaja, Ferde Tereka i Marjana Rusa, baritona Josipa Nollija, kojemu je Zajc povjerio naslovnu ulogu na praizvedbi Nikole ubia Zrinjskog, baritona Rudolfa Bukeka te bez sopranistice Marije Podvinec i operetnih diva Irme Polak i Marice Lubejeve, koja se naroito istaknula kao protagonistica Tijardovieve operete Mala Floramye, zagrebaka opera ne bi, zapravo, postojala cijelo jedno stoljee. U Splitu je ljubimac publike, 1960-tih i 1970tih, bio tenor Attilio Planinek, a sa ulaskom u deveto desetljee prologa stoljea prisustvo

117

slovenskih pjevaa na hrvatskim pozornicama znatno jenjava. U produkcijama u Zagrebu i Splitu zapaeno se pojavljuje bas Ivan Sancin, odnosno u zadnjih dvadesetak godina tenor Janez Lotri te u novije vrijeme tenor Branko Robinak i sopranistica Mihaela Komoar. Autorica se u posve kratkim crtama osvre i na djelovanje dirigenata Demetrija ebrea, Sama Hubada i Uroa Lajovica u Zagrebu te Mirka Polia u Osijeku. Slovenski povjesniar opere i baleta, Henrik Neubauer, istie kako su nastupi slovenskih baletnih plesaa i koreografa na hrvatskim pozornicama mnogo rjei od nastupa dramskih i opernih umjetnika, no u svoje su vrijeme bili vrlo zapaeni. U pregledu izdvaja sedam imena, meu kojima se ne nalaze imena Pine i Pije Mlakar, jer se oni nisu nikada trajnije profesionalno vezali uz neku kazalinu kuu, iako su vie puta uspjeno gostovali, bilo kao plesai bilo kao koreografi. Na hrvatsku su baletnu scenu snano utjecali solisti zagrebakog baleta Stane Leben i tefan Furi-

jan, a potom i solistica Mateja Puko-Petkovi. Za osjeki je HNK bio vaan dolazak tefana Suhija 1951. kao efa baleta, koreografa i plesaa, dok je u Rijeci mladi baletni ansambl od 1954. do 1967. gradio Maks Kirbos kao ef baleta i koreograf, a od 1985. do 1996. ravnatelj Peter Pustiek. Na baletnim pozornicama Rijeke, Splita i zagrebake Komedije gotovo je dva desetljea bila aktivna biva solistica ljubljanskog baleta Majda Humski ro. kerjanc. Kako je najvei broj slovenskih umjetnika bio angairan u sredinjem zagrebakom kazalitu, ova je monografija na odreeni nain i priznanje zagrebakom HNK na njegovoj stalnoj otvorenosti, mogunostima i potencijalu to ga je, kao temeljna institucija hrvatskog scenskog ivota, spremno nudilo vrijednim slovenskim umjetnicima. Bolju estitku za prolu, obljetniku 150. sezonu teko je zamisliti. Ivica MATIEVI

118

DHK - Kronika Listopad 2011.

3. listopada Na Tribini DHK predstavljena je pjesnikinja, esejistica i prevoditeljica, lanica DHK i Drutva na pisatelite na Makedonija LJERKA TOTLH NAUMOVA. Uz pjesnikinju, sudjelovali su mr. sc. Ivan Sliuri, uro Vidmarovi, dramska umjetnica Kostadinka Velkovska i voditeljica Tribine DHK. 4. listopada U prostorijama DHK odran je knjievno-znanstveni kolokvij u povodu 30. godinjice smrti DRAGE IVANIEVIA. Govorili su: prof. dr. sc. Cvjetko Milanja, mr. sc. Boidar Petra, Latica Ivanievi i dr. sc. Branimir Bonjak. Izabrane stihove Drage Ivanievia kazivao je dramski umjetnik Joko evo. 5. listopada Na Tribini DHK predstavljena je knjiga eljke Lovreni KNJIEVNI PRIKAZI I DRUGI ZAPISI (Mala knjinica DHK, Zagreb, 2011.). Uz autoricu, govorili su doc. dr. Sanja Vuli, Davor alat, dramski umjetnik Dubravko Sidor i voditeljica Tribine DHK. 6. listopada Predsjednik DHK Boidar Petra nazoio je sveanoj sjednici Hrvatskoga sabora u prigodi 20. obljetnice Dana neovisnosti Republike Hrvatske i sveanosti podjele hrvatskih dravnih nagrada za znanost. U prostorijama DHK odrana je konferencija za novinare predstavnika DHK i SN Privlaice iz Vinkovaca, na kojoj se razgovaralo o programu Dana Josipa i Ivana Kozarca. U Tuheljskim Toplicama je, u organizaciji Hrvatske udruge Mui zagorskog srca, DHK

i Hrvatsko-zagorskog knjievnog drutva, odrana veer poezije i sjeanja na VLADIMIRA POLJANCA. Govorili su: prim. dr. sc. Rajko Fure-stoloravnatelj HU Mui zagorskoga srca, mr. sc. Boidar Petra-predsjednik DHK, Boidar Brezinak Bagola-predsjednik HZKD, prof. Armando Slaviek-predsjednik Opine Tuhelj. Izabrane stihove kazivao je dramski umjetnik Vid Balog. Glazbeni ugoaj: Darko Suhodolan uz pratnju Darka Berovia na glasoviru. 12. listopada Na Tribini DHK predstavljena je zbirka pjesama Malkice Duge IGICE VJERE (Naklada K.Kreimir, Zagreb, 2010.). Uz autoricu, sudjelovali su Nevenka Neki, uro Vidmarovi, dramski umjetnik Dubravko Sidor i voditeljica Tribine DHK. 13. do 16. listopada U Vinkovcima su odrani DANI JOSIPA I IVANA KOZARCA. Na znanstvenom skupu ivot i djelo Josipa Kosora sudjelovali su: Ana Batini, Anica Bili, Branka Brleni Vuji, Marica Grigi, Miroslav S. Maer, Ivica Matievi, Antun Pavekovi i Vesna Vlai. Moderator: Dubravko Jeli. U programu Poezija o Domovinskom ratu, koji je odran u Vukovaru, predstavljene su knjige Gorana Rema Poetika buke, Miroslava S. Maera Upamtite Vukovar, Tomislava Marijana Bilosnia Hrvatska ogrlica i Zbornik Dana 2010. Uz autore, govorili su Branimir Bonjak, Dubravko Jeli, Sanja Juki, Boidar Petra i vukovarski pjesnici: Zdravko Dvojkovi, Dubravko Dui-Dunja i Slavko Marui. Na knjievnoj veeri IVI KAPITALI sudjelovali su: Tomislav Marijan Bilosni, Branimir Bonjak, Ruica Cindori, Mirko Hu-

119

njadi, Pajo Kaniaj, Miroslav S. Maer, Adam Rajzl, Vojislav Sekelj, Tomislav igmanov, Josip Pauli i Ivica Belamari. Dodijeljene su: Nagrada za ivotno djelo akademiku Stjepanu Damjanoviu; Nagrada za najbolju knjigu Goranu Remu za antologiju Poetika buke (antologija slavonskog ratnog pisma); Povelja uspjenosti Franji Nagulovu za Knjigu izlaska. 14. listopada U prostorijama DHK odrana je konferencija za novinare u povodu 32. zagrebakih knjievnih razgovora. Govorili su: predsjednik Povjerenstva za ZKR Nikola ureti i lan Povjerenstva akademik Ante Stama. 18. listopada Odrana je konstitutivna sjednica Povjerenstva za autorska prava, poloaj pisaca i socijalno-mirovinska pitanja u sustavu: Dubravko Jelai Buimski, Hrvoje Kovaevi i eljka Lovreni. Za predsjednika Povjerenstva izabran je Hrvoje Kovaevi. 19. listopada U okviru programa meunarodne knjievne suradnje predstavljeni su suvremeni makedonski knjievnici VENKO ANDONOVSKI i TODOR ALOVSKI. Uz makedonske knjievnike, govorili su akademik Ante Stama, prof. dr. sc. Borislav Pavlovski, dramski umjetnik Joko evo i voditeljica Tribine DHK. 20. do 23. listopada Odrani su 32. ZAGREBAKI KNJIEVNI RAZGOVORI na temu Rat u knjievnosti / Knjievnost u ratu. Izlaganja na temu odrali su: Venko Andonovski (Makedonija), Micha Babiak (Slovaka), Oliver Bako (Slovaka), Gio Ferri (Italija), Manuel Frias Martins (Portugal), Rainer Grbel (Njemaka), Christos Hadjipapas (Cipar), Renate Hansen-Kokoru (Njemaka), Ccile Oumhani (Francuska), te iz Hrvatske: Tomislav Marijan Bilosni, Sanja Kneevi, Alenka Mirkovi Na, Sanja Nikevi, Boidar Petra, Ante Stama i Lucija arevi. U Velikoj dvorani Matice hrvatske predstavljena je trea knjiga Biblioteke ZKR Si-

nia Glavaevi STORIES FROM VUKOVAR i prikazan dokumentarni film Zaustavljeni glas (redateljica: Vinja Stareina, produkcija Interfilm,2010.). Sudjelovali su: autor predgovora Mladen Machiedo, lan Povjerenstva za ZKR Stjepan ui i urednik Nikola ureti. Zavrnoga dana za sve sudionike organiziran je izlet u Vukovar, u kojem su sudionici obili mjesta sjeanja: Vukovarsku bolnicu, Spomen dom Ovara i Memorijalno groblje. 25. listopada Odrana je sjednica Nadzornoga odbora DHK: U prostorijama DHK Naklada Pavii predstavila je knjigu PARAPSIHOLOGIJA I SPIRITIZAM Izmeu opsjene i znanosti s mnogo neobinih pria autora Miroslava Martijace, sveenika i Bartula Matijace, psihijatra. Govorili su: dr. Bartul Matijaca, istraiva rubnih podruja znanosti mr. sc. Drago Pleko, knjievnik i publicist kapetan Bruno Profaca i urednik Josip Pavii. 26. listopada Na Tribini DHK predstavljena je knjiga duhovitim esejima o fenomenologiji vonje, o naem stoljeu iz retrovizora Boe V. ige NOTES KRONINOG AUTOSAJDERA (Knjievni krug Split, 2011.). Uz autora, govorili su akademik Pavao Pavlii, Stjepan ui, dramski umjetnik Joko evo i voditeljica Tribine DHK. 27. do 29. listopada U Koprivnici je odran Festival knjievnosti GALOVIEVA JESEN. Festival su otvorili gradonaelnik Koprivnice gospodin Zvonimir Mri i dopredsjednik DHK Stanislav Marijanovi. Na pjesnikoj matineji Mali Galovi pjesnici su se druili s uenicima osnovih i srednjih kola s podruja Koprivniko-krievake upanije koji su sudjelovali svojim radovima za nagradu Mali Galovi, te su proglaeni finalisti za Nagradu. Na Sveanoj pjesnikoj veeri sudjelovali su: Kreimir Bagi, Hrvoje Barbir, Silvija Benkovi Peratova, Enerika Bija, Mirko uri,

120

Tomislav Domovi, Jaka Fiamengo, Maja Gjerek, Pajo Kaniaj, Boidar Prosenjak, imo Ei (Njemako-BiH), Ljubo Krmek (BiH) Ana Schortits (Austrija), Tomislav igmanov (Vojvodina-Srbija) i Timea Horvath (Maarska); glazbeni ugoaj na gitari Vladanka Ivkovi; voditelji: Mladen Levak i eljka Lovreni. Zavrnoga dana odrana je Tribina RAZGOVOR ZA KRAJ na kojoj su sudjelovali finalisti za Nagradu. Voditelji: eljka Lovreni i Darko Pernjak. Program Galovieva jesen zavren je sveanom dodjelom nagrada: Fran Galovi 2011. za najbolju knjigu zaviajne tematike dobio je Ludwig Bauer za knjigu Zaviaj, zaborav; Za najbolju on-line kratku priu na temu identiteta dobila je Sunica Orei za priu Zdelka prnjava. Sudionike su pozdravili predsjednica Organizacijskog odbora Enerika Bija, predstavnik Ministarstva kulture RH, gradonaelnik Koprivnice Zvonimir Mri i dopredsjednik DHK Stanislav Marijanovi, koji je i zatvorio Festival. 28. do 29. listopada U Puli u prostorijama Kluba hrvatskih knjievnika su odrani 9. PULSKI DANI ESEJA u organizaciji Istarskog ogranka DHK i asopisa NOVA ISTRA. Program dana zapoeo je s proglaenje dobitnika i dodjelom nagrade Zvane rnja za najbolju hrvatsku knjigu eseja MARKU POGAARU za knjigu Atlas govora (V.B.Z., Zagreb). Nagradu

su uruili predsjednik DHK Boidar Petra i predsjednik Istarskoga ogranka DHK Boris Domagoj Bileti. Na dvodnevnom kolokviju na temu DOKOLICA izlagali su: Jelena Luina, Tomislav Marijan Bilosni, Boidar Petra, Alen Tafra, Daniel Nainovi, Helena Sabli Tomi, Davor alat, Goran Filipi, Sibila Petlevski, Stjepan ui, Goran Starevi, Igor Duda, Julijana Matanovi i Antun Pavekovi. U okviru programa predstavljene su knjige: Tomislava Marijana Bilosnia Vrijeme i rijei uz autora, govorili su Jelena Luina i Vanesa Begi; Knjievni portret: Stjepan Vukui uz autora, govorili su V. Begi i B.D. Bileti; Knjievni portret: Milan Rakovac uz autora, govorili su J. Luina i B.D. Bileti. Pulski dani eseja zavrili su u Arheolokom muzeju Istre knjievnom veeri sudionika PDE Rijei u muzeju. Veer su vodili B.D.Bileti i M. Rakovac. Autor programa i voditelj Boris Domagoj Bileti. 29. listopada U Zaboku je dodijeljena knjievna nagrada Ksaver andor Gjalski akademiku Ivanu Aralici za knjigu CARSKE KOIJE objavljenu u izdanju kolske knjige, Zagreb, 2010. Nagradu su uruili predsjednik DHK Boidar Petra, zamjenica gradonaelnika Grada Zaboka Nevenka Greguri i izaslanica Ministra kulture RH gospoa Dubravka uri Nemec. Anica VOJVODI

121

REPUBLIKA, asopis za knjievnost, umjetnost i drutvo. Izdaju DHK i kolska knjiga d.d. Ureuju: Ante Stama, glavni urednik; Milan Miri, odgovorni urednik i Antun Pavekovi, urednik