SVEUILITE U MOSTARU

FILOZOFSKI FAKULTET
ENGLESKI JEZIK I KNJIEVNOST-FILOZOFIJA

ESTETIKA-POVIJEST FILOZOFSKIH PROBLEMA

Seminarski rad

Mentor: dr.sc. Ita Luin

Student : Monja ubela

Mostar, rujan 2014.

1

Sadraj
UVOD.........................................................................................................................................3
1. STARI VIJEK.........................................................................................................................4
1.1. Platon................................................................................................................................4
1.2. Aristotel............................................................................................................................5
1.3. Plotin................................................................................................................................6
2. SREDNJI VIJEK....................................................................................................................8
2.1. Aurelije Augustin..............................................................................................................8
2.2. Toma Akvinski.................................................................................................................8
3. RENESANSA.........................................................................................................................9
3.1. Leonardo da Vinci............................................................................................................9
4. ZAKLJUAK.......................................................................................................................10
POPIS LITERATURE...............................................................................................................11

UVOD

Tema ovog seminarskog rada je Estetika-povijest filozofskih problema. Kako i sam

naziv kae kroz ovaj seminarski rad se obrauju i pokuavaju objasniti neke temeljne
postavke estetike kao filozofske discipline, definicija samog pojma te njezin razvoj kroz
stoljea. Naime, upravo se pri poetku definiranja estetike javljaju prvi problemi. Mnogi
estetiari negiraju filozofski karakter estetike no injenica o problematinosti same
predmetnosti estetike govori o filozofskoj karakteristici te discipline. Ako pokuamo definirati
estetiku kao filozofsku disciplinu koja ispituje lijepo ili vrijedno u umjetnosti, istrauje
osnovne preduvjete za stvaranje i doivljavanje umjetnikog, kao i smisao, vrijednost i bit
umjetnosti tada bismo vrlo malo rekli o predmetu estetike ali bi njena definicija bila iroka na
prvi pogled.
Prvi dio rada govori o poimanju estetike od antike do konca renesanse. U tom razdoblju
svojih poetaka estetika jo uvijek nije definirana kao posebna filozofska disciplina no
postavlja pitanja koja se ni danas ne mogu ignorirati. U tom razdoblju vano je spomenuti
utjecaj Platona, Aristotela i Plotina koji su ovom dijelu rada detaljnije obraeni.
Drugi dio rada detaljnije govori o srednjem vijeku a tu se posebno istiu Toma Akvinski i
Aurelije Augustin.
Trei dio rada zauzima razdoblje renesanse, njezine bitne karakteristike te vanost velikana
Leonarda da Vincija.

1. STARI VIJEK
Izraz umjetnost prijevod je latinske rijei ars, a ona je prijevod grke rijei techne.
Ni latinski ni grki izraz nisu u stara vremena oznaavali ono to danas mislimo pod pojmom
umjetnost. Tijekom starog i srednjeg vijeka njima se oznaava svako umijee izrade nekog
predmeta, svaka djelatnost koja poiva na poznavanju pravila i propisa.

1.1. Platon
Platon je jedan od najveih filozofa svih vremena stoga i kod njega nalazimo
filozofske misli o lijepom. On govori o tri bitna estetski relevantna problema te filozofije.
Prvi je problem odnosa ideje ljepote prema lijepim predmetima dakle zapravo
odnosa metafizike lijepog i konkretno lijepog. Drugi je problem, odnos umjetnosti prema
mimezisu, (tj. oponaanju, imitiranju) i s time povezan problem mjesta i spoznajne vrijednosti
umjetnosti. Trei je problem, problem tendencije u umjetnosti, odnosno odgojnog zadatka i
vrijednosti umjetnikog.1
U nizu svojih najuvenijih dijaloga, >>Simpozionu<<, >>Dravi<<za koju je svakako
X knjiga najrelevantnija za umjetnost), u >>Fedonu <<, >>Fedru<<, >>Hipiji starijem<<,
>>Filebu<< i drugim Platon ne pita koje su stvari lijepe, ve to je lijepo, tj. to je ono to
ini lijepim i lijepu djevojku i lijepu vazu i lijepu ivotinju i lijepo drvo. Za razliku od lijepih
predmeta, lijepih ina, lijepih misli, postoji kao to kae Platon u Gozbi-ideja ljepote tj.
lijepo samo po sebi. to lijepo ,dakako mora biti jednaka sama sebi, a to god je lijepo osim
ovog jednog , lijepo je po tome sto u sebi sadri dio tog opeg lijepog. Prema tome ljepota ne
moe biti nita osjetilno, ona je jedna od tri najvie ideje- ideje dobrog, lijepog i istinitog. Tim
idejama se bave etika, estetika i gnoseologija. Platon naime tvrdi da samo onaj koji poznaje
ideju ljepote moe utvrditi stupanj ljepote u pojedinim predmetima.
U Platona je u ideji ljepote sadrana prvenstveno Sokratova metoda da se samo
pojmom, a ne osjetilnim ispitivanjem fenomena moe shvatiti bit neke stvari. Po Platonu sva
djela umjetnika mogu postati lijepa putem potivanja opeg standarda, ope mjere koju mogu
dobiti jedino spoznajom ideje.
1

Grli, Danko: Estetika Povijest filozofskih problema, Naprijed, Zagreb, 1983, str. 25.

Za Platona to se tie drugog problema odnosa umjetnosti prema mimezisu - postoje

dvije sfere: sfera ideja i sfera mogunosti njihovog zrenja u ovjeku. Kako bi ideje mogle
postojati kako apsolutni uzori, potrebna je njihova odvojenost, ontoloka posebinost. Te su
dvije sfere bitno ontoloki odvojene. Umjetnost je mogua tek posredstvom materijalnog
svijeta2.
Trei problem Platonove estetike predstavlja funkcije i odgojni zadatak onog
umjetnikog, te njegove vrijednosti u odnosu na formiranje ljudske linosti. Svako
umjetniko umijee pa i slikarstvo i pjesniko umijee ne zasniva se na znanju nego na
subjektivnom mijenju, nadahnuu. Ono je previe emocionalno, a premalo intelektualno.
Umjetnici - po Platonu pobuuju, uzburkavaju one strasti kojih bi se svaki pametan
ovjek klonio u ivotu. Komedija se podsmjehuje manama i pogrekama to se ne pristoji u
ljudskoj zajednici voenoj po etikim principima, a tragedija omoguuje uitak u osjeajima
kojih se inae ovjek stidi.3
Umjetnici trebaju proizvoditi didaktiki vrijedna djela koja su korisna dravi. Platon
ograniava pjesnike zbog samog zdravlja zajednice odnosno zbog progresa drutva. Osuuje
razuzdano preputanje strastima i afektima te trai vladanje nad njima. Uloga umjetnosti je ta
da formira pravednog ovjeka kao dio idealne drave bez obzira na to koliko to svojim
asketizmom4 moe dovesti do osiromaenja linosti.

1.2. Aristotel
Kao i kod Platona, kod Aristotela pronalazimo tri temeljna problema. Prvi problem je
sam problem ljepote, drugi je sam problem slinosti, a trei i najvaniji je problem prirode i
svrhe umjetnosti, a posebno tragedije.
to se tie prvog problema treba naglasiti da- nasuprot Platonovom idealizmuAristotel dokazuje da ideja nije ni prije pojedinanih stvari niti poslije njih ve u njima
samima. Stoga ljudska spoznaja nije niti samo umna niti samo osjetilna ve osjetilno-umna.
Aristotel eli istai da je duhovno pravi cilj umjetnosti i da se umjetniko izraava pod
2

Ibid., str. 31.

Ibid., str. 39.
4
Askeza (starogrki askezis - vjeba) je nain ivota koji se sastoji u odricanju od strasti i tjelesnih
potreba, kako bi se postiglo duhovno proienje.
3

sredstvom osjetilnosti. Kada govori o lijepom, najee govori o umjetniki lijepom. Za njega
dobro i lijepo nisu relacije nego kvaliteti.
to se tie drugog problema, kod Aristotela je umjetnost gotovo uvijek na specifian
nain vezana za prirodu. Prema njemu umjetnost na kraju dovrava ono to je priroda
zapoela. Stoga umjetnost u neku ruku-oponaajui i prirodu-tu istu prirodu i usavrava,
oplemenjuje, stavlja na vii rang pa je ta imanentna finalna funkcija umjetnosti takoer neto
to je podie u viu sferu od stvarnosti.5
Tragedija kao trei problem kod Aristotela treba imati odreenu duljinu, samo to se
ona ne moe odrediti za sve sluajeve podjednako jer bi to nametnuto odreenje bilo neto
strano za umjetniko djelo. Duljina treba se odrediti prema samoj stvari. Sama je fabula
tragedije cjelovito umjetniko djelo koje odreuje svoju vlastitu veliinu. Za Aristotela nije
bitno odakle je uzet sadraj fabule. Takoer napominje da radnje tragedije mora biti zavrena
to znai da mora imati poetak, kulminaciju i kraj. Mora i rasplamsati, zapaliti itavo bie
jer to nije niz sluajnih scena, nego ozbiljna i uzviena radnja u kojoj je rije o nama
samima6. Vrijeme u tragediji doivljavamo kao nae vlastito.
Aristotel eli dokazati da sama umjetnost kao i pojam ljepote vrijedan je ispitivanja
filozofa. On je vie teoretiar umjetnosti, a posebno tragedije, no on pristupa ispitivanju
umjetnikih dijela prije svega zbog njihove ope filozofske pozicije, zbog teze da se upravo
umjetnosti, a ne bilo gdje izvan nje ili mimo nje krije tajna biti ljepote.

1.3. Plotin
Tek je kod Plotina, estetika postala sastavni dio cjelokupnog zatvorenog filozofskog
sustava. Plotin razlikuje nadosjetilni i osjetilni svijet dajui prednost nadosjetilnom svijetu.
On razlae taj svijet u vie nadreenih i podreenih hipostaza7.

Grli, Danko: Estetika Povijest filozofskih problema, Naprijed, Zagreb, 1983, str. 52.
Ibid., str. 69.
7
Hipostaza (gr.). 1. filozofska trajna metafizika osnova stvari; hipostazirati, zamiljati neto apstraktno
6

(pojam, svojstvo) kao realno bie. 2. U kranskoj teologiji (od 4. st.), znai Boju prirodu koja se javlja u 3
osobe, kao i osobe same.

Prema Plotinu temeljni se zadatak umjetnosti sastoji u tome da u pojedinanom

prikae potpuno jedinstvo ideje i tvari. Prava je umjetnina predah u razvoju ideje koja
pokazuje i tendenciju da se spusti do puke materije.8
Po Plotinu su umjetniko stvaralatvo i doivljavanje subjektivne kategorije te su
odreene pa je i sam pojam ljepote nezamisliv bez unutarnje subjektivne dimenzije pa je
samim tim ljepota prije svega umjetnika ljepota. Lijepa dua je izvor ljepote. 9 Ona je dakle
bitna duhovna unutarnja stvar ovjeka. Stoga je sve vanjsko u umjetnosti nebitno. Umjetnost
ne moe biti oponaanje u uobiajenom smislu te rijei jer upravo iz duha umjetnika proizlazi
mnogo toga vrjednijeg nego to nam prua sama priroda. Ljepota u stvarima koje je dao
ovjek, ovisi iskljuivo od njegova duha. Ona dolazi iz nutrine ovjeka, pa je umjetniki
oblikovana stvar uvijek ljepa od bilo kojeg predmeta u prirodi.
Ljepota ivi u dui, pa je dua a ne priroda vrelo iz kojeg izvire i svaka prirodna
ljepota. Ljepota ne moe biti neka simetrija dijelova, jer se ne nalazi u objektivnom odnosu i
proporcijama prema cjelini. Lijepe su stvari esto najjednostavnije, pa je lijepo ono to
prihvaamo kao stvar nae iste, vlastite prirode, a runo ono to nam je odvratno jer se
protivi naoj uzvienoj dui, naoj pravoj ljudskoj prirodi.10
Da bi dua mogla shvatiti i prihvatiti ljepotu te ju stvoriti, mora biti i sama proiena i
jednostavna, jer e se tek takva moi vratiti osnovama i idejama iz kojih se raa i sama
priroda. Umjetnost odreuje ono umjetniko jer umjetnik postaje umjetnikom po njoj, a ne
sam po sebi. Plotin ne porie mogunost estetske vrijednosti osjetilnom svijetu i prirodi.
Umjetniko djelo je bezvrijedno dok ga ne oivi umjetnik, ono je neto nie od umjetnika ali
je i umjetnik kao stvaralac i pojedinaan ovjek manji od umjetnosti.
Plotin je utjecao na mnoge kasnije filozofe kao to su Aurelije Augustin i Schelling
koji su prihvatili neke postavke Plotinove filozofije.

Grli, Danko: Estetika Povijest filozofskih problema, Naprijed, Zagreb, 1983, str. 112.
Grli, Danko: Estetika Povijest filozofskih problema, Naprijed, Zagreb, 1983, str. 113.
10
Ibid., str. 115.
9

2. SREDNJI VIJEK
Temeljna ideje ovog razdoblja je ta da je Bog napustio svijet, a ovjeanstvo se duno
kajati zbog svojih propusta. Ovo je razdoblje rascjepa izmeu zahtjeva osjetila i opsesija
vjenog spasenja. Kod Aurelija Augustina i Tome Akvinskog, koji su glavni predstavnici ovog
razdoblja, dominira potreba pomirenja razdora izmeu uma i tijela.

2.1. Aurelije Augustin

Za Augustina nije samo Bog uzor ljepote i njena mjera, On nije samo stvaraoc
sveukupne ljepote ve je i prisutnost ljepote u pojedinoj pojavi siguran dokaz da je ona
stvorena od Boga. Lijepo je prije svega dakle cjelovitost, jedinstvo, sveukupnost.11
Svemir je lijep jer se dri reda koji se oituje u harmoniji njegovih dijelova. Bog ne
samo da voli red, ve je i zaetnik svakog reda. Umjetnika djela uvijek tee onom to ne
mogu biti u potpunosti, ali volje umjetnika tei istini. Ljepota e nam pomoi da pomou
lijepe due uoimo i samu vrhovnu Boju ljepotu. Jedinstvo je za Augustina bitno obiljeje
ljepote jer je oblik svake ljepote nuno jedinstven. Runoa je samo relativna deformiranost
ljepote, zapravo nizak stupanj ljepote koji slui ljepoti i omoguuje njeno pravo
ispoljavanje12.

2.2. Toma Akvinski

Toma prije svega oznaava umjetnost kao oponaanje. Lijepa je po njemu ona slika
koja najpotpunije i najsavrenije odraava predmet ak i tada kad je taj predmet po sebi
ruan13. Ljepota je ono to nam se svia kad neto vidimo, ono to pogled odreuje kao
lijepo. Ljepota je vizualnog karaktera a rjee auditivnog. Prema njemu ljepota moe biti samo
svojstvo vida ili sluha, stoga se ne moe govoriti o lijepim mirisima. Gledanje i sluanje su
vii osjeti.

11
12
13

Ibid., str. 148.

Ibid., str. 149.
Ibid., str. 158.

3. RENESANSA

Vana znaajka renesanse14 je ponovno otkrivanje antike ljepote. Renesansa obnavlja

antiku komediju i mnogo tota drugog to izvire iz antike. Mnogi slikari i pjesnici ele stei
i opu kulturu filozofa i znanje uenjaka.

3.1. Leonardo da Vinci

Leonardo je jedan od rijetkih filozofa slikarstva i umjetnosti uope. Bogatstvo
njegovog dijela u sebi ujedinjuje bitne elemente modernog kritikog duha. Njegova je
svestranost zapravo svestranost modernog ovjeka. prema leonardu poezija ima odreeni
poloaj u odnosu na slikarstvo jer prenosi svoj predmet u matu itatelja pa se time gubi
istovjetnost s prirodom. Knjievnost za razliku od slikarstva s vie istine prenosi rijei do
razuma, ali slikarstvo prenosi vjernije djela prirode i slui njenom upoznavanju. Leonardo
govori o tom eda umjetnost stvara svijet koji bez nje uope ne bi postojao pa je vjernost
prema stvarnosti zapravo vjernost prema toj umjetnikoj stvarnosti jer j umjetnik njen
gospodar.
Slikar svoju inspiraciju crpi iz stvarnosti koja postoji pa elemente te stvarnosti mora
znati prenijeti pomou oponaanja u svoj svijet. Stvarnost je podreena slikaru i on je
slobodan da od nje ini ono to zahtijeva njegova umjetnika vizija, da je mijenja, da njome
vlada. Tako on otkriva novi umjetniki svijet koji prikazuje pravu, ali ipak novu stvarnost. To
je smisao slikarstva.
Leonardo kao umjetni i uenjak u sebi ujedinjuje mudrost renesanse: borbu za ruenje
starih predrasuda i tenju za stvaranje neprolaznih ljudskih vrijednosti za umjetniku sliku
svijeta.

14

Renesansa (franc. renaissance prema tal. rinascimento: preporod, obnova), razdoblje procvata umjetnosti,
kulture i znanosti. Karakterizira ga obnavljanje opega duha klasinoga staroga vijeka te procvat nove umjetnosti
nadahnute antikom estetikom jednostavnih i jasnih oblika; tei se afirmaciji individualne slobode, podvrgavaju
se kritici ranije znanstvene i religijske sakrosanktne istine, rehabilitiraju se ovozemaljski uitci a odbacuje
odricanje i asketizam.

4. ZAKLJUAK
Estetika kao filozofska disciplina ima svoje korijene u antici ali je se tek kasnije
svojim razvojem se uvrstila i postala moderna znanost. Ono estetsko je povezano s povijesti
umjetnosti jer se mnoge definicije estetike bave pitanjem ljepote. Umjetnika stvaralaka
aktivnost ima i posebnu ulogu jer utjelovljuje ono najizvornije ljudsko. Platon navodi tri
problema- prvi je problem odnosa ideje ljepote prema lijepim predmetima. Drugi je problem,
odnos umjetnosti prema mimezisu, (tj. oponaanju, imitiranju) a trei je problem, problem
tendencije u umjetnosti, odnosno odgojnog zadatka i vrijednosti umjetnikog. Kao i kod
Platona, kod Aristotela pronalazimo tri temeljna problema. Prvi problem je sam problem
ljepote, drugi je sam problem slinosti, a trei i najvaniji je problem prirode i svrhe
umjetnosti, a posebno tragedije. Tek je kod Plotina, estetika postala sastavni dio cjelokupnog
zatvorenog filozofskog sustava. Kod Aurelija Augustina i Tome Akvinskog, koji su glavni
predstavnici ovog razdoblja, dominira potreba pomirenja razdora izmeu uma i tijela.
Renesansni umjetnik i nadasve genije Leonardo da Vinci daje peat ne samo estetici kao
disciplini nego i povijesti umjetnosti uope.

10

POPIS LITERATURE
- Grli, Danko: Estetika Povijest filozofskih problema, Naprijed, Zagreb, 1983

11