Glukoza

101 jezik










 Stranica
 Razgovor
 Čitaj
 Uredi
 Uredi kôd
 Vidi povijest

Pomagala
















Glukozu nalazimo u grožđu

D-glukoza (C6H12O6)

Glukoza (od grč.; sladak) (dekstroza, grožđani šećer, krvni šećer, dekstroglukoza)

je najrasprostranjeniji monosaharid u prirodi. Može se naći u krvi i tkivu
svih sisavaca, a i u biljnome svijetu, najčešće grožđu, gdje se nalazi slobodna ili u
sastavu oligosaharida i polisaharida. Glukoza je heksoza (šećer sa šest C-atoma)
i aldoza, jer sadrži aldehidnu skupinu, tj. glukoza
je ugljikohidrat monohidrat aldoheksoza.
Poznati su dekstrani, polimeri glukoze.
Općenito o glukozi u prirodi[uredi | uredi kôd]
Glukoza je derivat šećera i bitan među proizvod pri pretvorbi hrane u energiju.
Sastojak je voća (grožđa pretežito), meda, životinjskih tkiva, saharoze, te različitih
polisaharida (celuloza, škrob, glikogen, dekstran). Kao izomer može se naći
u krvi svih sisavaca.
Rasprostranjena je u prirodi u D-obliku (gdje D označava konfiguraciju na C-atomu u
položaju 5) na α-konfiguracije ili β-konfiguracije. U prirodi postoje dva ciklička oblika
(anomera) D-glukoze. Oba se ciklička oblika glukoze nalaze u prirodnim
polisaharidima. U celulozi, najčešćoj molekuli u prirodi, jedinice glukoze povezane su
s β-1,4-glikozidnim vezama (glikozidi), dok su u glikogenu i škrobu pretežno vezane
α-1,4-glikozidnim vezama, a na mjestima grananja polimera i α-1,6-glikozidnim
vezama.
Glukoza je najvažnije metaboličko gorivo. Sinteziraju je biljke procesom fotosinteze i
pohranjuju u polimernom obliku kao škrob.
U živim se stanicama razgrađuje glikolizom i TCA-ciklusom (limunska kiselina) do
ugljikova dioksida i vode. Glavni je izvor energije u procesu aerobnoga disanja.
U čovjekovu probavnom sustavu škrob se hidrolizira u glukozu, koja se resorbira u
krvni otok i iskorištava u glikozi (bioenergetika) i drugim metaboličkim procesima.
Normalna količina u ljudskoj krvi je 5,5 mmola. Višak glukoze pohranjuje se u obliku
glikogena. Slobodna glukoza u krvi prosječna čovjekova zaliha je energije od oko
170 kJ, dok je u glikogenu (čak i nakon noćnog gladovanja) pohranjeno još 2500 kJ.
Neki organi, poput mozga, gotovo isključivo ovise o glukozi kao metaboličkome
gorivu. Ravnotežu između slobodne i polimerizirane glukoze kontroliraju hormoni.
Aldehidna skupina glukoze kemijski reagira s amino-skupinama bjelančevina. Zato je
povećanje koncentracije glukoze u krvi štetno i izaziva šećernu bolest.