Veliki četvrtak

Klanjanje

Digni svoj pogled i pogledaj u križ. Vidiš li moje ranjene ruke i noge? Vidiš li moj
probodeni bok? Vidiš li svu krv koja se prolijeva, a prolijeva se za tebe. Tebe koji
misliš da ne vrijediš. Tebe koji spuštaš pogled jer se sramiš. Bio si mi i Juda, i
Petar, i tisuću si puta rekao "Razapnite ga", ali oprostio sam ti. Svaki sam ti put
oprostio. Svaku tvoju osudu, prema meni ili drugim ljudima, sve sam oprostio.

Digni pogled... ne boj se... gledaj. Gledaj mene i slušaj. U ovoj tišini ti govorim
mnoge stvari. Zaustavi malo nemir oko sebe i otvori svoje srce. Dopusti da ti
srce upija svaku moju riječ. Osjeti svaku riječ, jer ja ti sada progovaram.

Digni svoj pogled... pa čekam te raširenih ruku. I tebe i svaku osobu koju sada
imaš u mislima. Izreci svoju molitvu, što želiš da ti učinim? Sjećaš li se one
rečenice: "Da imate vjere koliko zrnce gorušice mogli biste reći brdu: Podigni se
i baci se u more i ono bi vas poslušalo." Na tebi je samo zatražiti i imati malo
vjere, a ostalo ću ja. Ponio sam ovaj križ za cijelo čovječanstvo, umro pa nakon
toga uskrsnuo. Sve mi je moguće, dijete moje, samo vjeruj.

Digni pogled... koliko te volim, a ti to ni ne znaš. Svaka prolivena kap, prolivena

je za tvoje ranjeno i suho srce. Znam da ne možeš dalje sam. Ali ja sam tu. Uzmi
svoj križ i nosi ga. Ne sam, sa mnom. Ne možeš sam, koliko god mislio da je
lako. Ali zato sa mnom možeš planine preskakati i mora razdvajati.

Pogledaj mene... uzmi križ... i pođi. Ne gledaj nazad, sada te ja trebam. Ne

spuštaj glavu i idi. Samo pođi i vjeruj, jer ja sam s tobom i nikad te ostaviti neću.