REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Broj: Rev-x 1075/12-2

RJEŠENJE

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Željka

Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća,
Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, u
pravnoj stvari tužitelja D. D. iz Č. kojeg zastupa punomoćnik J. J., odvjetnik u K., protiv
tuženice N. G. iz Z., koju zastupa punomoćnica Z. Z. B., odvjetnica u Z., radi utvrđenja prava
vlasništva i dr., odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Varaždinu –
Stalna služba u Koprivnici broj Gžx - 212/11-2 od 5. travnja 2012., kojom je preinačena
presuda Općinskog suda u Jastrebarskom broj P - 375/08-19 od 3. svibnja 2011., u sjednici
održanoj 29. siječnja 2014.,

r i j e š i o j e:

Ukida se presuda Županijskog suda u Varaždinu – Stalna služba u Koprivnici broj

Gžx - 212/11-2 od 5. travnja 2012. i predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno
suđenje.

O troškovima parničnog postupka koji su nastali u povodu izjavljene revizije, odlučit

će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom prihvaćen je zahtjev tužitelja kako glasi: „Utvrđuje se da

je tužitelj vlasnik i to: - dijela k.č. br. 8238 pod novom oznakom k.č. br. 8238/1 dio kuće broj
32. od 5. čhv. (20. m2), dio zgrade 1. do 3. čhv. 10 m2, dio zgrade 2. do 7. čhv. (24. m2) i
dvorište od 26. čhv. (95. m2), - dijela k.č. br. 8239 pod novom oznakom k.č. br. 8239/1 dio
kuće broj 32. od 8. čhv. (30. m2), dio zgrade 1. do 5. čhv. 18 m2, dio zgrade 2. do 11. čhv.
(41. m2) i dvorište od 16. čhv. (58. m2), - dijela k.č. br. 8240 pod novom oznakom k.č. br.
8240/1 dio kuće broj 32. od 2. čhv. (6. m2), dio zgrade 1. do 3. čhv. 12 m2, dio zgrade 2. do
4. čhv. (13. m2) i dvorište od 31. čhv. (111. m2), - dijela k.č. br. 8241 pod novom oznakom
k.č. br. 8241/1 dio zgrade 1. do 2. čhv. (6 m2) dvorište od. 76. čhv. (272. m2), upisani u
posjedovni list broj 1530 k.o. Č., koji dijelovi svih naprijed navedenih čestica čine k.č. br.
8238/1 Č., kuća broj 32., zgrada 1., zgrada 2. i dvorište od 199. čhv., odnosno 7. a i 15. m2,
što je tužena G. N. dužna priznati.“ Odlukom o troškovima postupka obvezana je tuženica
naknaditi tužitelju iznos od 8.645,98 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.
 -2- Rev-x 1075/12-2

Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda na način da je u

cijelosti odbijen zahtjev tužitelja. Odlukom o troškovima postupka obvezan je tužitelj
naknaditi tuženici iznos od 8.024,37 kuna.

Protiv drugostupanjske presude reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku
("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,
123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) je podnio tužitelj zbog pravnog pitanja
koje je prema ocjeni revidenta važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i
ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, uz prijedlog da se presuda preinači shodno u reviziji
iznesenim navodima, odnosno ukine i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno
suđenje.

Na reviziju nije odgovoreno.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a, u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti
reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a, mogu je podnijeti protiv drugostupanjske presude
ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja
važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni,
primjerice: - ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u
pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita
praksa drugostupanjskih sudova, - ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje,
ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim
shvaćanjem, te – ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se
drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge
iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenog postupka, zbog promjene u
pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te
odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog
suda – trebalo preispitati sudsku praksu. Prema odredbi čl. 392 a. st. 2. ZPP-a, u povodu
revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP-a, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem
se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene
prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj
određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to
pitanje odnose.

Tužitelj, pozivom na različitu praksu drugostupanjskih sudova, postavlja

materijalnopravno pitanje objekta stvarnopravnog odnosa u primjeni odredbe čl. 388. st. 2.
Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99,
73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12 – dalje: ZV), koje je, obzirom
na različitu praksu drugostupanjskih sudova važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i
ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, čime je izvanredna revizija dopuštena (u smislu
odredbe čl. 382. st. 2. toč. 3. ZPP-a). Isto tako revizija je osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje i priznanje prava vlasništva nad

nekretninom, u kojem zahtjevu se deklaratorni (utvrđenje) dio sagledava kao sastavni dio
kondemnatornog (priznanje) dijela zahtjeva.

Prvostupanjski sud je (nakon očevida uz asistenciju vještaka mjernika, te ostalih

provedenih dokaza u postupku) prihvatio zahtjev tužitelja cijeneći, primjenom odredbe čl.
 -3- Rev-x 1075/12-2

388. st. 2. ZV-a, da je tužitelj temeljem zakona stekao pravo vlasništva nad dijelovima više
katastarskih čestica, koji dijelovi su sačinjenim parcelacijskim elaboratom i prijavnim listom
jedinstveno predstavljeni novoformiranom česticom zemlje 8238/1 k.o. Čeglji.

Drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu i odbio zahtjev tužitelja

cijeneći da parcelacijski elaborat na kojeg se tužitelj poziva u postupku nije potvrđen od
nadležnog područnog ureda za katastar u smislu odredbe čl. 59. Zakona o državnoj izmjeri i
katastru nekretnina ("Narodne novine", broj 16/07 i 124/10), čime nije formirana nova
zemljišna čestica, te utoliko da se prema postavljenom zahtjevu tužitelju ne može pružiti
vlasnička zaštita.

Kada je objekt stvarnopravnog odnosa nekretnina, ispravno je pravno shvaćanje

izneseno u pobijanoj presudi da u pravnom prometu može biti pojedinačna nekretnina kako je
određuju norme našeg stvarnog prava, pravni entiteti koje je pravni poredak izjednačio s
nekretninom (ograničeno stvarno pravo građenja – čl. 280. st. 2. i 3. ZV-a, zgrade i druge
građevine koje su na općem dobru izgrađene na temelju koncesije pa tvore zasebnu
nekretninu dok koncesija traje – čl. 3. st. 4. i čl. 9. st. 4. ZV-a, te idealni suvlasnički dijelovi
nekretnine – čl. 37. st. 3. ZV-a). Pojedinačnu nekretninu čini zemljišna čestica, uključujući i
sve što je s njom razmjerno trajno povezano na njezinoj površini ili ispod nje, ali kad je više
zemljišnih čestica upisano u zemljišnoj knjizi u isti zemljišnoknjižni uložak, one su pravno
sjedinjene u jedno tijelo (zemljišnoknjižno tijelo), koje je kao takvo jedna nekretnina (čl. 2. st.
3., čl. 9. st. 1. ZV-a). U pravnom prometu nekretnina se označava katastarskim oznakama
zemljišta. Utoliko je odredbom čl. 2. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine"
br. 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10 i 55/13 – dalje: ZZK),
zemljište određeno kao dio zemljine površine koji je u katastru zemljišta označen posebnim
brojem i nazivom katastarske općine u kojoj leži (katastarska čestica). Pojedinačna nekretnina
kao objekt pravnih odnosa može se sastojati od jednog ili više zemljišta. Kad se nekretnina
sastoji od više zemljišta, ta zemljišta su pravno sjedinjena u jedno zemljišnoknjižno tijelo i
upisana su u isti zemljišnoknjižni uložak (čl. 9. st. 1. ZV-a, čl. 19. ZZK-a). Predmet
raspolaganja u pravnom prometu mogu biti sve katastarske čestice zajedno, odnosno cijelo
zemljišnoknjižno tijelo u cjelini ili idealni dio svih katastarskih čestica, odnosno idealni dio
zemljišnoknjižnog tijela. Da bi predmet raspolaganja u pravnom prometu bila pojedina
katastarska čestica, prema odredbi čl. 19. st. 4. ZZK-a, treba se u zemljišnim knjigama
promijeniti sastav zemljišnoknjižnog tijela otpisom i pripisom katastarskih čestica shodno
odredbama čl. 145. – 162. ZZK-a. U ovom slučaju katastarska čestica za koju se uspostavlja
drukčiji pravni status se izdvaja u zasebno zemljišnoknjižno tijelo i upisuje u drugi
zemljišnoknjižni uložak u kojem opet svi njegovi dijelovi imaju isti pravni status. Međutim,
ukoliko se želi provesti postupak otpisivanja i pripisivanja nekog fizičkog (geometrijski
odjeljenog) dijela zemljišta tj. katastarske čestice, uvijek je potrebno prethodno provesti
postupak diobe te čestice, parcelacijom formirati nove čestice, te tako za određenu česticu
dobivenu diobom provesti postupak otpisivanja i pripisivanja.

U konkretnom slučaju tužitelj na činjeničnom osnovu stečenog prava vlasništva

nekretnine na temelju zakona, prema materijalnopravnim pravilima koja su se primjenjivala u
trenutku stjecanja (do stupanja na snagu ZV-a - čl. 388. st. 2. ZV-a) zahtijeva zaštitu tako
stečenog vlasništva. Prema utvrđenju nižestupanjskih sudova ne radi se o stečenom pravu
vlasništva cijelog pojedinačno određenog zemljišta koje shodno sada važećoj odredbi čl. 5. st.
1. ZV-a može biti objektom prava vlasništva, već o geometrijski odijeljenom dijelu za kojeg
prethodno parcelacija nije potvrđena od nadležnog područnog ureda za katastar, te u odnosu
 -4- Rev-x 1075/12-2

na kojeg se zahtjev tako postavlja prema parcelacijskom elaboratu koji nije potvrđen od strane
nadležnog ureda za katastar, ali koji jasno određuje predmet vlasničke zaštite, te koji čini
sastavni dio zahtjeva.

U ovom slučaju tužitelj svoj zahtjev zasniva na činjeničnom osnovu temeljem zakona
već stečenom pravu vlasništva na fizički (materijalno) odijeljenom dijelu nekretnine koji
faktično već predstavlja pojedinačno određenu stvar – species (čl. 5. st. 1. ZV-a). Ovaj
geometrijski odijeljeni dio faktično je individualiziran, kao takav egzistira, pa u svakom
slučaju ne predstavlja suvlasnički dio nekretnine iz koje je individualiziran. Suvlasništvo je
prestalo, te prema materijalnopravnim pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja,
stečeno vlasništvo geometrijski odijeljenog dijela koji faktično već predstavlja pojedinačno
određenu stvar.

Ispravno postavljen zahtjev trebao bi glasiti u odnosu na zemljište koje shodno odredbi
čl. 5. st. 1. ZV-a može biti objektom stvarnih prava (parcelacijom valjano izdvojenu
katastarsku česticu). Međutim, ukoliko se radi o stečenom pravu vlasništva na fizički
odijeljenom dijelu nekretnine koji faktično prema materijalnopravnim pravilima koja su se
primjenjivala u trenutku stjecanja već predstavlja pojedinačno određenu stvar, kao dopušten i
određen treba prihvatiti i zahtjev vlasničke zaštite kojim se taj faktično odijeljeni dio precizno
grafički individualizira prema skici lica mjesta, odnosno kao u konkretnom slučaju prema
parcelacijskom elaboratu koji nije potvrđen od strane nadležnog ureda za katastar, ali koji
jasno određuje predmet vlasničke zaštite. Kod pravomoćno prihvaćenog tužbenog zahtjeva,
stjecatelj je ovlašten zahtijevati provedbu parcelacije predmetnog zemljišta prema granicama
stečenog prava vlasništva (pa i u pretpostavkama iz odredbe čl. 161. st. 1. t. 3. Zakona o
prostornom uređenju - "Narodne novine", broj 153/13), te dalje time (ukoliko su ispunjene i
ostale pretpostavke) otpisom nastale čestice u zemljišnim knjigama (čl. 145.-162. ZZK-a),
upis vlasništva na svoje ime (čl. 130. st. 1. ZV-a), čime je odluka provediva.

Zbog pogrešnog pravnog pristupa drugostupanjski sud propustio je cijeniti činjenice

relevantne za primjenu naprijed navedenih odredbi materijalnog prava, zbog čega nema uvjeta
za preinaku pobijane presude (čl. 395. st. 2. ZPP-a). Navedenim je reviziju trebalo prihvatiti,
ukinuti presudu drugostupanjskog suda i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno
suđenje, pri čemu će se odlučiti i o troškovima parničnog postupka koji su nastali u povodu
izjavljene revizije (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

U Zagrebu, 29. siječnja 2014.

Predsjednik vijeća
Željko Glušić, v.r.