Zbirka GP 1

1 P R I R E D I L I: VESNA BENJAK, predsjednica Graanskog odjela upanijskog suda u Varadinu ZLATKO LODETA, sudac upanijskog suda u Varadinu GORDANA
HRASTI, sudska savjetnica upanijskog suda u Varadinu
GRAANSKO PRAVO
I STVARNO PRAVO II OBVEZNO PRAVO III OBITELJSKO PRAVO IV NASLJEDNO PRAVO. V RADNO PRAVO..
2 -15 16 - 46 46 - 50 51 - 61 62 - 79 79-100 100-106
VI PARNINI POSTUPAK. VII PARNINI TROKOVI VIII OVRNI POSTUPAK I POSTUPAK OSIGURANJA. IX MJENINO I EKOVNO PRAVO.
107-119 120
I STVARNO PRAVO
SUBJEKTI PRAVA VLASNITVA FIZIKA OSOBA
Obrtnika radnja ne moe biti vlasnik nekretnina (l. 1. st. 1. Zakon o obrtu - Narodne novine, broj 77/93, 82/96, 90/96, 64/01 i 71/01) Vlasnik nekretnina moe biti samo fizika i pravna osoba a ne i obrtnika radnja, budui da ista nije pravna osoba. Obzirom da obrtnika radnja nije pravna osoba, to ona ne moe biti vlasnik nekretnina i to bez obzira to je kao takva upisana u zemljinoj knjizi. Vlasnik nekretnine moe biti samo fizika i pravna osoba. Reena obrtnika radnja nije pravna osoba. Meutim, bitno je to, a to je utvreno tijekom postupka, da je tuitelj vlasnik navedene obrtnike radnje. Istina, mora se priznati, da je u ovrnom postupku predmetne nekretnine trebalo dosuditi tuitelju kao fizikoj osobi, a nadalje te iste nekretnine u zemljinoj knjizi upisati na tuitelja kao fiziku osobu, a ne na obrtniku radnju, koja nije pravna osoba.
upanijski sud u Varadinu, G. 330/03-2 od 11. oujka 2003.
JAVNA DOBRA U OPOJ UPORABI
Put kao javno dobro (l. 35. st. 4. i l. 22. st. 2. Zakon o vlasnitvu i drugim stvarnim pravima Narodne novine, broj 91/96)
Ne moe se traiti posjedovna zatita u parnici za smetanje posjeda zbog nemogunosti prolaenja preko puta kao javnog dobra, ve nemogunost prolaenja po javnom putu, tuitelj treba raspraviti i rijeiti kod nadlenih organa za koritenje i upotrebu javnih puteva. Naime, koritenjem puta za koji je utvreno da predstavlja javno dobro, ne moe se stei posjed prava stvarne slunosti, pa se stoga ne moe niti tuitelju na istome pruiti posjedovna zatita. Na navode albe tuitelja o nemogunosti prolaenja po predmetnom javnom putu i posljedice koje bi iz toga mogao trpjeti, valja rei da tuitelj nema pravo na posjedovnu zatitu u parnici za smetanje posjeda, ali to ne znai da isti kod nadlenih organa za koritenje i upotrebu javnih puteva ne moe predmetni spor raspraviti i kod istih rijeiti.
upanijski sud u Varadinu, G. 418/03-2 od 30. travnja 2003.
SAMOVLAST SMETANJA POSJEDA
Samovlast (l. 20. Zakon o vlasnitvu i drugim stvarnim pravima Narodne novine, broj 91/96) Radnja koja u sebi sadri znakove svjesnog zadiranja u tui posjed, te znakove samovlaa i nasilja, mora se smatrati inom smetanja posjeda a ne samo oteenjem tue stvari. Obzirom na stajalite albe o prirodi tetne radnje tuenika, kao ina smetanja posjeda, valja navesti da, dodue svako oteenje tue stvari nije ujedno i smetanje posjeda, no, ona radnja koja u sebi sadri i znakove svjesnog zadiranja u tui posjed, te znakove samovlaa i nasilja, mora se smatrati inom smetanja posjeda, jer je u smislu odredbe l. 20. Zakona o vlasnitvu i drugim stvarnim pravima samovlast je zabranjena, jer i bez obzira na to kakav je posjed, nitko ga nema pravo samovlasno smetati, a svaki onaj koji posjedniku, bez njegove volje, oduzima posjed ili ga u posjedu uznemirava, samovlasno je smetao njegov posjed.
upanijski sud u Varadinu, G. 866/03-2 od 23. lipnja 2003.
SUDSKA ZATITA POSJEDA

Izreka presude (l. 22. Zakon o vlasnitvu i drugim stvarnim pravima Narodne novine, broj 91/96) Kod smetanja posjeda sud je u izreci presude duan utvrditi in smetanja posjeda, narediti uspostavu posjedovnog stanja kakvo je bilo u asu smetanja te zabraniti takvo ili slino smetanje ubudue. Prvostupanjski sud valja prije svega, upozoriti, da prema odredbi l. 22. Zakona o vlasnitvu i drugim stvarnim pravima (dalje: ZV) posjednik, kojemu je posjed samovlasno smetan, ovlaten je svoj posjed titi putem suda, zahtijevajui da se utvrdi in smetanja njegovog posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u asu smetanja, te zabrani takvo ili slino smetanje ubudue. Pritom, niti je posjednik ovlaten, a niti je sud duan, utvrujui in smetanja i izriui zabranu takvog ili slinog smetanja ubudue, zaprijetiti istovremeno izricanjem novane kazne poinitelju smetanja. Obzirom na nain na koji sud prua posjedovnu zatitu, posjednik je u zahtjevu za zatitu posjeda duan odreeno navesti kako objekt smetanja posjeda, tako i in smetanja posjeda, dakle, svaku radnju kojom ga je poinitelj smetanja uznemiravao u dotadanjem nainu vrenja njegovog posjeda, odnosno, kojom mu je posjed oduzet. upanijski sud u Varadinu, G. 866/03-2 od 23. lipnja 2003.
ZATITA SUPOSJEDNIKA
Smetanje suposjeda verbalnim inom (l. 24. st. 1. Zakon o vlasnitvu i drugim stvarnim pravima Narodne novine, broj 91/96) Da bi do smetanja suposjeda dolo verbalnim inom smetanja, tada postupci i izreene rijei jedne strane moraju imati znaaj
ozbiljne prijetnje koja izaziva strah, te isto tako posljedicu promjene u dotadanjem stanju suposjeda. Da bi do smetanja suposjeda dolo verbalnim inom smetanja, odnosno rijeima, tada postupci i izreene rijei jedne strane moraju imati znaaj ozbiljne prijetnje, koja izaziva strah, te isto tako i posljedicu da druga strana odustane od svoje radnje, odnosno da doe do promjene u dotadanjem stanju posjeda (suposjeda), odnosno faktine vlasti na prijeporu. Kako tuena svojim verbalnim inom nije niti iskljuila, a niti bitno ograniila dotadanji nain izvravanja vlasti tuitelja na prijepornoj nekretnini to po stajalitu ovog suda nije bilo osnova usvajanja u tom dijelu, tubenog zahtjeva tuitelja za smetanje suposjeda nekretnine.
upanijski sud u Varadinu, G.931/03-2 od 26. kolovoza 2003.
ZATITA SUPOSJEDNIKA
Predmet zatite suposjeda (l. 10. Zakon o vlasnitvu i drugim stvarnim pravima Narodne novine, broj 91/96) Predmetom zatite u postupku smetanja suposjeda u sporovima radi smetanja posjeda ne moe biti zajedniki prolaz na dvorite iz razloga to je isti nedovoljno odreen te protivan odredbi l. 10. Zakona o vlasnitvu i drugim stvarnim pravima, koja odredba propisuje da predmet zatite u postupku smetanja posjeda odnosno suposjeda u sporovima radi smetanja posjeda jest faktina vlast odnosno posjed glede neke stvari (posjed stvari) ili pravo stvarne slunosti glede neke nekretnine (posjed prava). Prvostupanjski sud je utvrdio inom smetanja suposjeda zajednikog prolaza na dvorite kue br. 26a i br. 28a sve u K. ulici u Varadinu. Time je prvostupanjski sud prije svega izrekom, a isto tako i razlozima obrazloenja kao predmetom zatite suposjeda odredio zajedniki prolaz na dvorite... Meutim, predmetom zatite u postupku smetanja posjeda odnosno suposjeda ne moe biti zajedniki prolaz kao posebnim predmetom zatite. Predmetom zatite u
postupku smetanja posjeda odnosno suposjeda u sporovima radi smetanja posjeda jest faktina vlast odnosno posjed glede neke stvari (posjed stvari) ili pravo stvarne slunosti glede neke nekretnine (posjed prava), a koju ima pravo traiti posjednik stvari, odnosno posjednik prava. U konkretnom sluaju oito su tuitelji predmetom suposjedovne zatite smatrali nekretninu kao stvar koja je inae tijekom postupka, a tako i u obrazloenju pobijane presude oznaena sa kbr. 2 k.o. Varadin, a na kojoj se nalaze stambeni objekti stranaka kao i njihove gospodarske zgrade, te je i dio te nekretnine koji je oznaen kao zajedniki kolni ulaz i prolaz izmeu stranaka prijeporan, a to je sve poblie opisano u skici lica mjesta mjernikog vjetaka. Iz navedenih razloga, a zbog toga to prvostupanjski sud povodom zahtjeva tuitelja, nije od njega zatraio niti je tijekom postupka pravilno odredio predmet posjedovne zatite, to je po stajalitu ovog suda kao i prema pravilnom isticanju albe, izreka pobijanog rjeenja u tom dijelu nedovoljno razumljiva i odreena, a to moe imati za posljedicu i njezinu neovrivost u eventualnom ovrnom postupku.
upanijski sud u Varadinu, G.931/03-2 od 26. kolovoza 2003.
VLASNITVO POSEBNOG DIJELA ZGRADE (ETANO VLASNITVO) ZAJEDNIKI DIJELOVI

Jedinstvo stambenih prostora i pripadajuih dijelova zgrade (l. 42. st. 1., l. 66. i l. 370. st. 3. Zakon o vlasnitvu i drugim stvarnim pravima Narodne novine, broj 91/96)
Prema naelu jedinstva stambenih prostora i pripadajuih dijelova zgrade svaki stan mora imati pristup preko zajednikih prostora zgrade, radi ega predmetna veranda koja predstavlja zajedniki dio zgrade, jer se iz nje ulazi u stan tuiteljica, na stubite koje vodi u zajedniki podrum stranaka i na stubite koje vodi na tavanski dio stana tuenice i na tavan koji koriste tuiteljice, ima namjenu zajednikog prostora zgrade te se pravo koristiti verandu od strane tuenice temelji na pravu njenog suvlasnitva u toj zgradi (vlasniku posebnog dijela zgrade pripada odgovarajui suvlasniki
dio cijele nekretnine umjesto njegova dosadanjeg sudjelovanja u zajednikom nedjeljivom vlasnitvu zajednikih dijelova viestambene zgrade s pravom trajnog koritenja zemljita). Prvostupanjski sud u razrjeenju spornog odnosa polazi od pravne odredbe l. 370. st. 3. Zakona o vlasnitvu i drugim stvarnim pravima (dalje: ZV) prema kojem, vlasniku posebnog dijela zgrade pripada odgovarajui suvlasniki dio cijele nekretnine umjesto njegova dosadanjeg sudjelovanja u zajednikom nedjeljivom vlasnitvu zajednikih dijelova viestambene zgrade s pravom trajnog koritenja zemljita. Prema l. 66. ZV-a vlasnitvo odreeno na posebnom dijelu nekretnine proizlazi i ostaje neodvojivo povezano s odgovarajuim suvlasnikim dijelom nekretnine na kojem je uspostavljeno. Predmetna veranda u funkcionalnom smislu predstavlja zajedniki dio zgrade jer se s nje ulazi u stan tuiteljica, na stubite koje vodi u zajedniki podrum stranaka i na stubite koje vodi na tavanski dio stana tuenice i na tavan koji koriste tuiteljice. Prema naelu jedinstva stambenih prostora i pripadajuih dijelova zgrade svaki stan mora imati pristup preko zajednikih prostora zgrade, radi ega predmetna veranda ima namjenu zajednikog prostora zgrade te se pravo koristiti verandu od strane tuenice temelji na pravu njenog suvlasnitva u toj zgradi, pa je
tubeni zahtjev tuiteljica gdje trae da se tuenici oduzme pravo na suposjed te verande, koje joj pripada temeljem l. 42. st. 1. ZV-a, neosnovan. Nadalje, prvostupanjski sud istie da u smislu
Uredbe o odravanju zgrade (NN 64/97), ako vlasnici meuvlasnikim ugovorom ne urede drugaije, zajednikim dijelovima zgrade smatraju se izmeu ostalog i prethodne zajednike terase i stubita. U tijeku postupka pokazala se nespornom injenica da su stranke svoja (su-)vlasnika prava stekle na osnove kupnje stanova na kojima postoji stanarsko pravo, uz tvrdnju da je njihov prednik kupio predmetnu verandu pri emu su se pozivale na zapisnik o bodovanju stana i skicu izmjere etanog vlasnitva. Meutim, graevinski vjetak u svom nalazu stambenu zgradu u kojoj se nalaze predmetni stanovi tretira kao visoku prizemnicu graenu u obliku slova L, pri emu sporno stubite (veranda) predstavlja zajedniki dio zgrade. Prema tome, moe se zakljuiti da su stranke svoja stvarna prava stekle na osnovu kupnje stanova, kao dijelova viestambene zgrade, pri emu nisu mogle stei, niti su stekle samovlasnitvo zgrade (zgrada), obzirom da je zgrada sadravala i sadri zajednike dijelove, a dioba na dva samostalna objekta nikada nije izvrena.
upanijski sud u Varadinu, G. 541/03-2 od 27. svibnja 2003.
DERIVATIVNO STJECANJE PRAVA VLASNITVA PRAVNI POSAO
Stjecanje prava vlasnitva na temelju pravnog posla (l. 305. st. 2. i l. 73. Zakon o obveznim odnosima - Narodne novine, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99; l. 119. i l. 120. Zakon o vlasnitvu i drugim stvarnim pravima Narodne novine, broj 91/96) Ukoliko je tuenik sklopio valjanu usmenu kupoprodajnu pogodbu, mogao je stei tek pravnu osnovu za upis kupljenih nekretnina s imena tuiteljice na svoje ime u zemljine knjige, a tako dugo dok kupac nije upisan kao suvlasnik nekretnine moe samo postaviti odreeni zahtjev prema tuiteljici za upis prava suvlasnitva. Naime, iz navoda tuiteljice, a suprotno zakljuivanju prvostupanjskog suda, moglo bi se zakljuiti da je izmeu tuiteljice i tuenika doista dolo do sklapanja odreenog pravnog posla, najvjerojatnije kupoprodajnog ugovora, kao to tuenik tvrdi u albi, kojim ugovorom je tuiteljica tueniku prodala dijela suvlasnikog dijela stana za iznos od 21.000 DEM, time da tuenik svoju obvezu na isplatu kupoprodajne cijene, uz njezinu suglasnost, izvri njezinim kerkama na jednake dijelove (to je valjano ispunjenje obveze u smislu odredbe l. 305. st. 2. Zakona o obveznim odnosima dalje: ZOO). Pritom tuenika valja upozoriti da, obzirom na njegovu izriitu tvrdnju o stjecanju prava suvlasnitva na temelju pravnog posla, protutubeni zahtjev ne moe glasiti na utvrenje prava suvlasnitva, jer se pravo vlasnitva na temelju pravnog posla ne nekretninama stjee tek upisom u zemljine knjige, pa dakle, i pravo suvlasnitva, kako je to izriito navedeno u odredbi l. 119. i l. 120. Zakona o vlasnitvu i drugim stvarnim pravima (dalje: ZOV). To znai, da kupac koji je sklopio valjani ugovor o kupoprodaji nekretnine, sklapanjem samog ugovora ne stjee vlasnitvo nekretnine, ako se nije upisao u zemljine knjige, pa sve do tog upisa, ne moe zahtijevati, da ga se, kao kupca, utvrdi vlasnikom nekretnine. Ukoliko je tuenik sklopio valjanu usmenu kupoprodajnu pogodbu (ukoliko je usmeni ugovor u preteitom dijelu ispunjen) na osnovi l. 73. ZOO-a, mogao je stei tek pravnu osnovu za upis kupljenih nekretnina s imena tuiteljice na svoje ime, a sve dok to
pravo ne realizira upisom u zemljine knjige, ne moe se smatrati suvlasnikom tih nekretnina, a svoje pravo moe realizirati stavljanjem odreenog zahtijeva prema tuiteljici za upis prava suvlasnitva.
ORIGIRARNO STJECANJE PRAVA VLASNITVA GRAENJE
Stjecanje prava vlasnitva graenjem (l. 127. i l. 152. Zakon o vlasnitvu i drugim stvarnim pravima Narodne novine, broj 91/96) Pravo vlasnitva moe se uknjiiti samo na odreenoj zemljino-knjinoj estici a ne i na fiziki odreenom dijelu estice, iz kojeg razloga je tuitelj duan, prije nego postavi tubeni zahtjev na trpljenje, provesti parcelaciju nekretnine, kako bi se tuiteljev dio nekretnine formirao kao posebna estica. Prema ocjeni ovog suda pravilno tuenik istie da se tuitelj poziva na stjecanje prava vlasnitva dijela nekretnine na osnovu utvrenja sudske presude kojom je utvreno da je to vlasnitvo stekao temeljem graenja, dakle, na originaran nain, a ne na osnovu pravnog posla (derivativnim putem) dakle, da nema osnova za tuiteljev zahtjev za izdanje tabularne izjave. Oito je, da obzirom na uknjibu tuenikovog vlasnitva na cijeloj nekretnini, od koje je tuitelj sudskom presudom utvren vlasnikom fiziki odreenog dijela nekretnine, uknjibu nije ovlaten traiti (u zemljinoknjinom predmetu) ukoliko za to ne postoji pravna osnova, koja se u konkretnom sluaju oito mora sastojati u ishoenju odgovarajue sudske odluke, no potrebno je postaviti tubeni zahtjev na trpljenje. Nadalje, pravo vlasnitva moe se uknjiiti samo na odreenoj zemljino-knjinoj estici, a ne i na fiziki odreenom dijelu estice, radi ega je oito da prije odluivanja (o pravilno postavljenom tubenom zahtjevu) treba provesti parcelaciju predmetne nekretnine, kako bi se tuiteljev dio nekretnine formirao kao posebna estica.
10
PRESTANAK PRAVA VLASNITVA ODREKNUEM
Oitovanje o odreknuu od prava vlasnitva (l. 133. st. 1. Zakon o vlasnitvu i drugim stvarnim pravima Narodne novine, broj 91/96) Oitovanje o odreknuu od prava vlasnitva mora biti dano u obliku isprave prikladne za zemljino knjini upis brisanja prava vlasnitva, dok namjera nevrenja vlasnikih prava kroz dui period nije osnova upisa brisanja prava vlasnitva. Prvostupanjski sud navodi da tuitelj u tubi spominje da je tuenik napustio predmetne nekretnine bez namjere vrenja vlasnikih prava, no isti sud ukazuje na sadraj odredbe l. 133. st. 1. Zakona o vlasnitvu i drugim stvarnim pravima (dalje: ZV) prema kojem je za odreknue od vlasnitva potrebno oitovanje u obliku isprave prikladne za zemljinoknjini upis brisanja prava vlasnitva. Po ocjeni ovog suda iz injeninog utemeljenja tube, jasno proizlazi da se tuenik nije odrekao prava vlasnitva predmetnih nekretnina, kao i da nije s tuiteljem sklopio takav pravni posao koji bi mu dao osnova za vrenje samostalnog potenog posjednika.
OPSEG PRAVA OVLATENIKA PRAVA SLUNOSTI PRIJEVOZA

Slunost prijevoza (l. 176. Zakon o vlasnitvu i drugim stvarnim pravima Narodne novine, broj 91/96) Prijevoz vren s estice koja predstavlja javno dobro, ne smatra se prijevozom za korist nekretnine ovlatenika prava
11
slunosti, radi ega tuiteljica zabranom takvog prolaenja nije mogla niti biti ometana u vrenju prava slunosti. Prvostupanjski sud materijalno pogreno primjenjuje, na utvreno injenino stanje, odredbu l. 177. Zakona o vlasnitvu i drugim stvarnim pravima (dalje: ZV) koja odreuje da ovlatenik prava slunosti pri izvravanju svojih ovlasti pora postupati obzirno, obzirom da prema ocjeni ovog suda na sporni odnos treba primijeniti l. 176. ZV-a koja odreuje ovlatenika prava slunosti. Naime, nekretnina moe biti optereena pravom slunosti u korist svagdanjih vlasnika nekretnine, a nesporno je da tuiteljica upravo takvo pravo ima za potrebe svoje nekretnine kbr. 193, u naravi livada. Meutim, po prvostupanjskom sudu je pravilno utvreno, to alba nije dovela u sumnju, da je sporni prijevoz vren s estice koja predstavlja javno dobro, dakle, taj provoz nije bio vren za korist tuiteljiine nekretnine, pa spor nije nastao u okviru vrenja tuiteljiinih prava slunosti za potrebe njene nekretnine nego je ona vrila provoz drva jale s javnog dobra, a vrenje takovog provoza ne izvire iz njenog prava slunosti, radi ega zabranom prolaenja nije mogla niti biti ometana u vrenju prava slunosti, jer taj provoz nije po toj osnovi niti vren.
OVLATENJA GLEDE ZALOENIH POKRETNINA
Prijenos prava vlasnitva vozila nakon izvrenog pljenidbenog popisa (l. 135. st. 1. Ovrni zakon - Narodne novine, broj 57/96, 29/99) Sastavljanjem pljenidbenog popisa stjee se zakonsko zalono pravo na pokretnini (vozilu) temeljem odredbe l. 135 st. 1 Ovrnog zakona, pa ono tereti popisanu pokretninu, neovisno o tome na koga je vlasnitvo te pokretnine prenijeto. Utvreno je, da je u navedenom ovrnom postupku dana 05. lipnja 2001. g., navedeno vozilo obuhvaeno pljenidbenim popisom i procjenom u predmetu Ovr -/01, a da je tuenik H. S. dana 08. lipnja 2001. g. ugovorom o darovanju zakljuenim s tuiteljicom, istoj uz
12
odreene nekretnine, darovao i navedeni automobil. Kod toga sud na temelju utvrenog nalazi utemeljenim da je sastavljanjem navedenog pljenidbenog popisa od 05.06.2001. g., tuitelj P. B. stekao zakonsko zalono pravo na navedenom osobnom vozilu, obzirom da to proizlazi iz izriite odredbe l. 135. st. 1. Ovrnog zakona (dalje: OZ), gdje se navodi da ovrhovoditelj stjee pljenidbenim popisom zalono pravo na popisanim pokretninama. Obzirom da se zaloni vjerovnik ima pravo namiriti iz vrijednosti zaloga bez obzira na to da li pravo vlasnitva na istoj ima osoba koja je stvar dala u zalog ili neka trea osoba, to prijenos prava vlasnitva predmetnog vozila od strane tuenika H. S., nakon izvrenog pljenidbenog popisa, nije od utjecaja za nastavak ovrnog postupka, tj. ne spreava daljnje voenje postupka radi namirenja trabine tuitelja B. P., prema duniku tueniku H. S.
upanijski sud u Varadinu, G. 268/03-2 od 27. veljae 2003.
OSIGURANJE PRIJENOSOM PRAVA VLASNITVA
Prijenos prava vlasnitva nekretnine radi osiguranja (l. 32. st. 4. Zakon o zemljinim knjigama Narodne novine, broj 91/96; l. 34. st. 3. Zakon o vlasnitvu i drugim stvarnim pravima Narodne novine, broj 91/96; l. 273-283 Ovrni zakon Narodne novine, broj 57/96 i 29/99) Nakon to u postupku sudskog i javnobiljenikog osiguranja protivnik osiguranja prenese pravo vlasnitva svoje nekretnine na predlagatelja osiguranja, ostaje mu samo pravo na koritenje te nekretnine. Potonje i prethodno vlasnitvo regulira odredba l. 32. st. 4. Zakona o zemljinim knjigama (dalje: ZZK). Naime, vlasnitvo ogranieno rokom ijim e istekom vlasnitvo prijei na stjecatelja, odnosno pod uvjetom ijim bi ispunjenjem trebalo to dogoditi, upisuje se u korist stjecatelja koji e, poto istekne rok ili se ispuni uvjet, postati vlasnik, s time da e se pri upisu tono navesti rok ili uvjet, te naznaiti stjecateljevo vlasnitvo kao potonje. Upis potonjeg vlasnitva djeluje kao predbiljeba vlasnitva,
13
s time da e se taj upis moi opravdati ako istekne rok ili se ispuni uvjet stjecanja. Identinu odredbu sadri i Zakon o vlasnitvu i drugim stvarnim pravima (dalje: ZV). Naime, prema l. 34. st. 4. ZV-a, vlasnik ije e pravo vlasnitva prestati ispunjenjem uvjeta ili isteka roka (prehodni vlasnik) duan je postupati obzirno prema onome tko eka da postane vlasnik (potonji vlasnik), te mu prenijeti vlasnitvo poto istekne rok ili se ispuni uvjet pri emu e se njihov meusobni odnos prosuivati kao da je prethodni vlasnik plodouivatelj. Kad je vlasnitvo uvjetovano ili oroeno djelovanjem prema treima, tada samim ispunjenjem uvjeta, odnosno istekom roka ono pripada potonjem vlasniku, ako zakonom nije drugaije odreeno, a pravna raspolaganja stvarju koju je bio poduzeo prethodni vlasnik gubi uinak. Naprijed citirane zakonske odredbe spominju se zbog toga jer je oigledno da je sud prvog stupnja kada je alitelja uknjiio kao prethodnog vlasnika, a protustranku kao potonjeg vlasnika u zemljinim knjigama oigledno postupao po naprijed citiranim propisima. Naime, da bi se ispitala zakonitost i pravilnost pobijanog rjeenja mora se poi od zemljinoknjinog stanja, kakvo je bilo u trenutku kada je zemljini prijedlog stigao sudu. Ovo stoga jer ovaj sud odluuje o albi na temelju injeninog i pravnog stanja kakvo je bilo u asu kad je zemljinoknjini prijedlog stigao zemljinoknjinom sudu (l. 124. st. 4. reenica druga ZZK). Meutim, iz sadraja upisa u zemljinim knjigama na predmetnim nekretninama oigledno je da je u konkretnom sluaju dolo do sudskog, odnosno javnobiljenikog osiguranja prijenosom vlasnitva na stvari i prijenosom prava, koje je regulirano odredbama l. 273-283 Ovrnog zakona (dalje: OZ). Dakle, OZ regulira prijenos prava vlasnitva na stvari radi osiguranja novane trabine vjerovnika, te se taj Zakon u odnosu na naprijed spomenute zakone smatra specijalnim zakonom (lex specialis). Stoga, da bi se ispitala pravilnost i zakonitost pobijanog rjeenja, valja primijeniti odredbe OZ-a. Prema odredbi l. 275. st. 1. OZ ako sporazumom o osiguranju novane trabine vjerovnika odnosno prijenosom prava vlasnitva radi osiguranja te novane trabine nije drugaije odreeno, protivnik osiguranja i dalje je ovlaten koristiti stvar ije je vlasnitvo preneseno na predlagatelja osiguranja, a predlagatelj osiguranja nije ovlaten stvar otuiti niti opteretiti. Dakle, protivniku osiguranja nakon to je u zemljinim knjigama prenio vlasnitvo nad tim nekretninama na predlagatelja osiguranja jedino ostaje od vlasnikih prava pravo koritenja. Naprotiv, sva druga prava koja izviru iz prava vlasnitva, ona mu prestaju. l. 30. ZV-a definiran je sadraj prava vlasnitva, a i vlasnika ovlatenja. Po toj odredbi pravo vlasnitva je stvarno pravo na odreenoj stvari koje ovlauje svoga nositelja da sa tom stvari i koristima od nje ini to ga je volja, te da svakog drugog od toga iskljui, ako to nije protivno tuim pravima ni zakonskim
14
ogranienjima (l. 30. st. 1. ZV-a). U granicama iz st. 1. spomenutog lanka vlasnik ima, meu ostalim, pravo posjedovanja, uporabe, koritenja i raspolaganja svojom stvari. Dakle, tom zakonskom odredbom je propisan sadraj i vrsta vlasnikih prava. Kad se ova odredba dovede u vezu s odredbom l. 275. st. 1. OZ-a prema kojoj, kako je ve reeno protivnik osiguranja nakon to je prenio u vlasnitvo svoju stvar predlagatelju osiguranja, radi namirenja njegove trabine, jedino ostaje pravo koritenja stvari. Obzirom na takvo stanje stvari a ovo obzirom da je protustranka kao protivnik osiguranja prenio vlasnitvo na predlagatelja osiguranja (temeljem Sporazuma o osiguranju novane trabine) po ocjeni ovog suda protivnik osiguranja nije ovlaten stvar, odnosno nekretninu koju je prenio u vlasnitvo predlagatelja osiguranja dalje otuivati. Stoga je sud prvog stupnja kod odluivanja o prijedlogu predlagateljica za uknjibu prava vlasnitva na predmetnim nekretninama, trebao imati u vidu odredbe l. 273-283 OZ-a. Naime, po ocjeni ovog suda nakon to protivnik osiguranja u postupku sudskog i javnobiljenikog osiguranja prijenosom vlasnitva na stvari i prijenosom prava na predlagatelja osiguranja prenese vlasnitvo svoje nekretnine, protivnik osiguranja nakon toga ne moe raspolagati tim nekretninama, ne moe ih otuiti, jer vie nije vlasnik tih nekretnina. Naprotiv, vlasnik tih nekretnina je predlagatelj osiguranja.
PRAVO ZADRANJA (RETENCIJE)
Premjetaj vozila zbog nepropisno parkiranog vozila (l. 161. st. 1. Zakon o vlasnitvu i drugim stvarnim pravima Narodne novine, broj 91/96; l. 286. do 289. Zakon o obveznim odnosima - Narodne novine, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99; l. 9. st. 1. Pravilnik o premjetanju, blokiranju i deblokiranju vozila na podruju grada Varadina Slubeni vjesnik Grada Varadina br. 2/99) Koncesionar nema pravo zadrati vozilo u posjedu iako mu nije isplaen propisan troak premjetanja vozila, ukoliko vlasnik premjetenog vozila trai da mu se vozilo izda (osim u sluaju kada je premjeteno vozilo vlasnitvo stranog dravljanina ili se radi o vozilu
15
sa stranom registracijom, tuenik je ovlaten vozilo izdati tek nakon to se izvri isplata trokova premjetaja i dokae da je izvrena uplata trokova mandatne kazne). U odnosu na albene navode tuenika (koncesionara) kojima ponavlja svoje tvrdnje o pravu zadranja osobnog automobila tuitelja, valja ponoviti da tueniku ne pripada pravo retencije u smislu odredbi Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO), iz razloga to tuenik nije ovlaten drati osobno vozilo tuitelja u posjedu, obzirom je prema odredbi l. 9. st. 1. Pravilnika o premjetanju, blokiranju i deblokiranju vozila na podruju grada Varadina, duan izdati vlasniku uz zapisnik i raun o preuzimanju vozila, a samo u sluaju kada je premjeteno vozilo vlasnitvo stranog dravljanina ili se radi o vozilu sa stranom registracijom, tuenik je ovlaten vozilo izdati tek nakon to se izvri isplata trokova premjetaja i dokae da je izvrena uplata trokova mandatne kazne. Prema tome, iz navedene odredbe jasno proizlazi zakljuak da tuenik nema prava zadranja vozila u svom posjedu, ukoliko vlasnik premjetenog vozila trai da mu se vozilo izda, pa je, dakle, shvaanje tuenika u odnosu na ovlatenja prava zadranja u smislu odredbi ZOO-a, pogreno i neprihvatljivo. Prvostupanjski sud, nalazi osnovanom vlasniku tubu tuitelja, a sukladno odredbi l. 161. st. 1. Zakona o vlasnitvu i drugim stvarnim pravima (dalje: ZV), smatrajui prigovore tuenika o njegovom pravu na posjed navedenog automobila, neosnovanim, zakljuujui da tuitelju pravo na posjed ne pripada ni u smislu odredbi l. 286. do 289. ZOO-a.
II OBVEZNO PRAVO SUBJEKTIVNO PREINAENJE TUBE - ZASTARA

Zastara (l. 192. st. 3. Zakon o parninom postupku Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99 i 88/01)
16
Kod subjektivnog preinaenja tube, za ocjenu osnovanosti prigovora zastare potraivanje od znaaja je vrijeme podnoenja tube, a ne vrijeme preinaenja tube na novog tuenika. Prema odredbi l. 192. st. 3. Zakona o parninom postupku (dalje: ZPP) osoba koja stupa u parnicu umjesto tuenika mora primiti parnicu u onom stanju u kakvom se ona nalazi u trenutku kad u nju stupa, zbog ega pravne posljedice podnoenja tube za novog tuenika nastupaju kada i za prvog tuenika. Drugim rijeima, posljedice subjektivnog preinaenja tube su takve da se ima smatrati da je tuba protiv novog tuenika podnesena onda kada je podnesena protiv prvobitnog tuenika, a postojanje parnice rauna se od vremena kad je tuba dostavljena prvom tueniku, zbog ega sve procesnopravne i materijalnopravne prigovore treba cijeniti od dana podnoenja tube protiv prvog tuenika. Kako je tuenik pristao na subjektivno preinaenje tube, sve pravne posljedice podnoenja tube za tuenika nastupaju kada i za prvobitnog tuenika, zbog ega u pogledu ocjene osnovanosti prigovora zastare potraivanja tuitelja nije od znaaja vrijeme preinaenja tube na tuenika, nego vrijeme podnoenja tube, pa obzirom na injenicu da je tetni dogaaj nastao 27. kolovoza 1995. g., a da je tuba prvostupanjskom sudu podnesena 06. srpnja 1998.g., mora se zakljuiti da potraivanje tuitelja s osnove naknade tete nije zastarjelo, zbog ega tuenik neosnovano istie navedeni prigovor.
ZASTOJ ZASTARIJEVANJA NEMATERIJALNE TETE
Zastoj zastarijevanja (l. 383. Zakon o obveznim odnosima Narodne novine, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99) Zastoj zastarijevanja nematerijalne tete moe se prihvatiti samo za akutno stanje tuiteljeve bolesti npr. modani udar i njegovo bolniko zbrinjavanje do otpusta iz bolnice uz pozitivnu ocjenu stanja njegove svijesti.
17
Prema ocjeni ovog suda prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio da se lijeenje tuitelja od posljedica nastalih u tetnom dogaaju treba smatrati zavrenim najkasnije 25.02.1997. godine, kada je prema nalazu i miljenju Invalidske komisije utvrena njegova 100%-tna radna nesposobnost, kao pretpostavka za ostvarenje invalidske mirovine. Naime, jasno je, da je ocjena preostale radne sposobnosti, ako je pretpostavka za odluku o trajnom radnopravnom statusu tuitelja (za potrebe njegova umirovljenja) konana odluka nadlenog tijela koje definitivno odreuje stanje njegove radne sposobnosti, a upravo je radna sposobnost temeljna odrednica i za ocjenu ivotne sposobnosti. Ocjena preostale radne sposobnosti dana u takvu svrhu radi toga ne bi mogla biti donijeta (ne bi bile utemeljene zakonske pretpostavke za njeno donoenje) ukoliko bi se lijeenjem koje je u tijeku moglo utjecati na uspjeno ozdravljenje u smislu otklanjanja posljedica nesree, osposobljavanjem za rad. Zbog toga je od konanog utvrenja stanja tuiteljeve radne (i ivotne) sposobnosti tj. od 25.02.97.g. do podnoenja tube tj. do 06.02.02. g. protekao rok od gotovo 5 g., a obzirom da se u konkretnom sluaju radi o zastarnom roku, prema pravilnom materijalnom stajalitu prvostupanjskog suda, od 3 godine u smislu l. 376. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO), (za one oblike tete za koje je za poetak tijeka zastare mjerodavan dan zavretka lijeenja) to je do podnoenja tube taj rok ve odavna istekao. Ako bi se prihvatila tvrdnja tuitelja da je u odreenom periodu dolo do zastoja tijeka zastare u smislu odredbe l. 383. ZOO-a (zbog privremene tuiteljeve nesposobnosti uzrokovane modanim udarima) i u odnosu na te injenine i materijalnopravne okolnosti, prvostupanjski sud je dao dostatnu ocjenu kada je naveo da je nakon oba modana udara i nakon provedene rehabilitacije u Spec. bolnici za reumatske bolesti i rehabilitaciju tuitelj ocijenjen osobom koja je pri svijesti, koja je orijentirana u vremenu i prostoru, to tada iskljuuje eventualni daljnji zastoj zastarijevanja, koji se moe prihvatiti samo za akutno stanje tuiteljeve bolesti modani udar i njegovo bolniko zbrinjavanje do otpusta iz Spec. bolnice u Var. Toplicama uz pozitivnu ocjenu stanja njegove svijesti (dakle, za period od oko dva i pol mjeseca) pa su injenini i materijalnopravni zakljuci iznijeti po prvostupanjskom sudu u navedenom smislu potpuno pravilni i osnovani. Prema tome, obzirom da u smislu odredbe l. 384. st. 2. ZOO-a eventualni zastoj zastarijevanja moe za vrijeme zastarijevanja samo za toliko (za vrijeme trajanja zastoja) produiti rok odreen za zastaru, to je jasno da je trogodinji rok zastare i uz eventualni zastoj prije podnoenja tube, za sve osnove neimovinske tete odavno istekao prije utuenja. Za nastup zastare za materijalnu tetu pravilno je zakljuio prvostupanjski sud da zastarom
18
samog prava zastaruju i povremena potraivanja koja nastanu nakon zastare prava. Rok za zastaru samog prava iz kojeg proistjeu povremena potraivanja je 5 god. (l. 373. ZOO-a). Tuiteljevi zahtjevi za naknadu materijalne tete odnose se na izgubljenu zaradu (gubitak dijela plae, odnosno primitak naknade plae u umanjenom iznosu umjesto plae, odnosno na primitak invalidske mirovine umjesto plae, prema emu tuitelj postavlja zahtjev za isplatu razlike u obliku zahtjeva za naknadu dospjelih iznosa te razlike, odnosno rente). Meutim, za gubitak zarade zbog posljedica nesree, tuitelj je saznao odmah nakon nesree, te je prvi iznos takve naknade dospio protekom prvog mjeseca nakon nesree, koja se nesporno dogodila 08.09.1995. godine, radi ega je do utuenja i uz eventualni zastoj potraivanja protekao 5 godinji rok, pa je samo pravo zastarjelo, to se onda odnosi i na dospjela povremena davanja i na budua povremena davanja (l. 373. st. 2. ZOO-a).
upanijski sud u Varadinu, G. 86/03-2 od 28. sijenja 2003.
ROKOVI ZASTARE KOD UGOVORA O OSIGURANJU

Zastara (l. 380. st. 1. Zakon o obveznim odnosima - Narodne novine, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99) Kod ugovora o osiguranju od posljedica nesretnog sluaja, osigurani sluaj predstavlja sama nezgoda koju doivi osiguranik a ne nastupanje posljedica te nezgode, pa okolnost da su neke ozljede kao posljedica pada, odnosno nastanka osiguranog sluaja utvrene tek kasnije, nema utjecaja za ocjenu duine i tijeka zastarnog roka. Kako se kod ugovora o osiguranju od posljedica nesretnog sluaja osiguranim sluajem smatra sama nezgoda koju doivi osiguranik (u konkretnom sluaju radilo se o padu uslijed kojeg je dolo do ozljeivanja tuitelja), a ne nastupanjem posljedica nezgode, u konkretnom sluaju nema uvjeta za primjenu odredbe l. 380. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO) u pogledu poetka tijeka i duine zastarnog roka, budui da je nesporno da je osigurani sluaj nastao tijekom 1992. g., pa okolnost da su neke ozljede kao posljedica pada,
19
odnosno nastanka osiguranog sluaja utvrene tek 2000. g., nema utjecaja za ocjenu duine i tijeka zastarnog roka, niti se mogu smatrati okolnostima koje bi dovele do primjene odredbe l. 380. st. 2. ZOO-a.
PRIGOVOR ZASTARE
Prigovor zastare je prigovor materijalnog prava (l. 360. st. 1. Zakon o obveznim odnosima - Narodne novine, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99) Prigovor zastare je prigovor materijalnopravne prirode i o njemu sud odluuje presudom, pa ako prigovor zastare ocijeni osnovanim, sud e odbiti tubeni zahtjev. Prigovor zastare je prigovor materijalnog prava, zbog ega je prvostupanjski sud bio duan raspraviti okolnosti vezane uz ocjenu osnovanosti navedenog prigovora, budui da o ocjeni osnovanosti, odnosno neosnovanosti prigovora zastare potraivanja tuitelja zavisi i odluka o odgovornosti tuenika za naknadu tete koja je predmet tubenog zahtjeva tuitelja, pa prema tome ocjena o osnovanosti ili neosnovanosti prigovora zastare utjee na odluku od tubenom zahtjevu tuitelja.
ZASTARA TROKOVA ZAJEDNIKE PRIUVE

Zastara povremenih potraivanja (l. 372. Zakon o obveznim odnosima Narodne novine, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99)
20
Trokovi zajednike priuve zastaruju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja Pogreno je stajalite tuenika, da je trabina tuitelja zastarjela, jer u odnosu na potraivanje zajednike priuve, treba primijeniti odredbu l. 378. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO). Zastarni rok od jedne godine primjenjuje se samo u odnosu na ona potraivanja koja su izriito taksativno navedena u odredbi l. 378 st. 1 to. 1-4 ZOO-a. Kako u navedenoj odredbi nije navedeno i potraivanje trokova s osnove zajednike priuve, to se u odnosu na zastaru potraivanja mora primijeniti odredba l. 372. ZOO-a, koja odreuje zastaru za povremena potraivanja koja dospijevaju godinje ili u kraim vremenskim razmacima, a koja potraivanja, u smislu odredbe l. 372. ZOO-a, zastarijevaju za 3 godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja.
ZASTARA - REGRESNO PRAVO

Regresno potraivanje prometu temeljem obveznog osiguranja u
(l. 371. Zakon o obveznim odnosima Narodne novine, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99) Regresno potraivanje tuitelja prema tetniku temeljem obveznog osiguranja u prometu zastarijeva u opem zastarnom roku od pet godina. Pogreno tuenik smatra da u odnosu na ocjenu zastare potraivanja tuitelja treba primijeniti odredbu l. 376. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO), jer se u konkretnom sluaju ne radi o zahtjevu za naknadu tete prouzroenu tuitelju radnjom tuenika, ve se radi o regresnom potraivanju tuitelja prema tetniku, a temeljem obveznog osiguranja u prometu, pa takvo potraivanje zastarijeva u opem zastarnom roku od pet godina, sukladno odredbi l. 371. ZOO-a (tako i VS RH Rev. Br. 1941/86, 2339/88, stav prihvaen na sjednici Graanskog odjela VS RH od 25.2.1985.g.) pri emu se zastarni rok iz l.
21
380. st. 3. ZOO-a odnosi na ugovore o osiguranju imovine i osoba, a ne na ugovore o obveznom osiguranju u prometu.
USKLAIVANJE VALUTE SA JEDINSTVENE VALUTE - EUR-a

Novane obveze (Odluka Europskog parlamenta EC reg. 1103/97)
UVOENJEM
Ukoliko je novana obveza bila izraena u DEM u protuvrijednosti kuna, a u trenutku donoenja presude vie nije postojala valuta DEM, tuenik se moe obvezati samo na plate EUR-a u protuvrijednosti valute RH.
Presudu je valjalo uskladiti sa uvoenjem umjesto nacionalnih valuta, jedinstvene valute EUR-a - Odlukom Europskog parlamenta EC reg. 1103/97, kojom je ustanovljen stalni paritet njemake marke i EUR-a (1 EUR-o iznosi 1,955830 DEM). Stoga je u konkretnom sluaju dosueni iznos od 34.000 DEM valjalo pretvoriti u EUR-e te tuenika obvezati da plati tuitelju ukupan iznos od 17.383,92 EUR-a, te mjesene iznose anuiteta od 1.000 DEM pretvoriti u EUR-e, a to iznosi 511,29 EUR-a, a isto tako je valjalo odrediti isplatu kamate od dospijea pojedinih mjesenih anuiteta do isplate, time da kamata tee u DEM do 31.12.01. g. a od 01.01.2002. god. Kamata tee u EUR-ima, i to po stopi koju banke u mjestu ispunjenja plaaju na tedne uloge po vienju u EUR-ima.
22
ZAKANJENJE VJEROVNIKA
Vraanje vrijednosnog pisma uz napomenu dostavljaa obavijeten, nije traio (l. 325. st. 1. Zakon o obveznim odnosima Narodne novine broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99) Ukoliko se duniku vrati vrijednosno pismo uz napomenu dostavljaa obavijeten, nije traio ne znai da je vjerovnik istu odbio primiti, niti da je pao u zakanjenje, iz razloga to ponaanje vjerovnika mora biti jasno i ciljano usmjereno upravo na spreavanje dunika da ispuni svoju obvezu. Odbivi prigovor dunika kao neosnovan, sud prvog stupnja u razlozima pobijanog rjeenja navodi da injenica to je duniku vraeno vrijednosno pismo uz napomenu dostavljaa obavijeten, nije traio a koje je bilo upueno punomonici vjerovnika, nikako ne znai da je ista odbila primiti navedeno pismo. Nadalje se navodi kako je ope poznata injenica da u sluaju kada primatelj pismena isto ne eli primiti, da tada tu injenicu dostavlja oznai odbio primitak. Dakle, ako primatelj pismena odbija primitak pismena, tada u tom sluaju dostavlja ne ostavlja obavijest primatelju da si pismeno doe podignuti u potanski ured, jer je primatelj pismena jasno dao do znanja da odbija primitak pismena, pa stoga nema smisla da podigne u potanskom uredu ono to je odbio primiti. Prema l. 325. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO) vjerovnik dolazi u zakanjenje ako bez osnovanog razloga odbija primiti ispunjenje ili ga svojim ponaanjem sprijei. Sud prvog stupnja u razlozima pobijanog rjeenja navodi razloge zbog kojih smatra da u konkretnom sluaju nisu ispunjenje pretpostavke iz citirane zakonske odredbe. Ovo stoga, jer vjerovnici nisu odbili primitak reenog vrijednosnog pisma, a niti su svojim ponaanjem sprijeili dunika da izvri svoju obvezu iz reene izvrne isprave. Tek kad bi vjerovnici odbili primitak, tada bi doista doli oni u zakanjenje. S druge strane, dunik je mogao ispuniti svoju obvezu polaganjem dunog iznosa u sudski polog, a ovo u sluaju kada se dostava nije mogla izvriti vjerovnicima. Konano, navodi se da je doista nesporna injenica da punomonica vjerovnika nije otila po ostavljenoj obavijesti u potanski ured preuzeti vrijednosno pismo u ostavljenom joj roku, a takovo njezino ponaanje ne moe se smatrati usmjerenom na spreavanje dunika da ispuni svoju obvezu, jer ponaanje vjerovnika mora biti jasno i ciljano
23
usmjereno upravo na spreavanje dunika da ispuni svoju obvezu, a to u konkretnom sluaju nije sluaj. upanijski sud u Varadinu, G. 77/03-2 od 30. sijenja 2003.
NAKNADA MATERIJALNE NENOVANE TETE

Materijalna nenovana i nereparirana teta postaje odreena donoenjem prvostupanjske sudske presude (l. 189. st. 2. Zakon o obveznim odnosima Narodne novine, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99) Opseg naknade materijalne nenovane tete, kao novane obveze, moe biti poznat tek kada je na pravno obvezujui nain izraen u novcu (tj. kada nenovana obveza dobije znaenje novane obveze) - donoenjem prvostupanjske presude i zbog toga se poetak tijeka zatezne kamate odreuje od dana donoenja prvostupanjske presude. Predmetom spora je, kako je to pravilno utvrdio i prvostupanjski sud, naknada nenovane materijalne i nereparirane tete. Opseg naknade nenovane materijalne tete, kao novana obveza, moe biti poznat tek onda kad je na pravno obvezujui nain izraen u novcu ili drugim rijeima kada nenovana materijalna teta dobije znaenje novane obveze. Smatra se da takva trabina postaje odreena tek donoenjem prvostupanjske sudske presude. Zbog toga se i za takav sluaj kamata, odnosno poetak tijeka zatezne kamate odreuje od dana donoenja prvostupanjske presude, a kako je to pravilno odluio i prvostupanjski sud te temeljem l. 277. st. 1. Zakona o obveznim odnosima odredio da zakonska kamata po stopi utvrenoj zakonom tee I-tueniku od dana donoenja presude, a time pravilno i odbio tuitelja sa zahtjevom za isplatu kamate od dana tetnog dogaaja. Naime, presudom prvostupanjskog suda se nenovana teta smatra obvezom naknade tete novanog karaktera.
24
ZAKONSKA ZATEZNA KAMATA MATERIJALNE NENOVANE TETE

Zatezna kamata
NA
IZNOS
(l. 189. st. 2. Zakon o obveznim odnosima Narodne novine, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99) Zakonska zatezna kamata na iznos materijalne nenovane tete pripada tuiteljici iskljuivo od dana donoenja prvostupanjske presude. U odnosu na naknadu tete nastale tuiteljici zbog unitene veste, marame i arapa, treba upozoriti da se radi o naknadi nenovane materijalne tete, koja, prema utvrenjima prvostupanjskog suda, nije reparirana, jer tuiteljica nije nabavila novu odjeu koja joj je unitena u tetnom dogaaju, pa tuiteljici, kao to to pravilno utvruje i prvostupanjski sud, zbog toga pripada pravo na naknadu tete, u smislu odredbe l. 189. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO) prema vrijednosti unitenih stvari na dan presuenja. No, injenica da tuiteljica nije zatraila naknadu tete za unitenu odjeu (vestu, maramu i arape) prema vrijednosti na dan presuenja, nije zapreka da prvostupanjski sud odlui o osnovanosti navedenog dijela zahtjeva u visini u kojoj je tuiteljica naknadu tete s te osnove i zatraila, time da na naknadu nenovane materijalne tete koja nije reparirana, tuiteljici pripada zatezna kamata iskljuivo od donoenja prvostupanjske presude, a ne od dana procjene trokova unitene odjee. Naime, okolnost to je visina tete utvrena u odreeno vrijeme prije zakljuenja glavne rasprave, ne moe biti razlogom da se kamate odrede od dana utvrenog iznosa tete, jer je tuiteljica imala mogunost zahtijevati novu procjenu za oteene stvari u vrijeme presuenja, a sukladno odredbi l. 189. st. 2. ZOO-a. Kako tuiteljica nije zahtijevala utvrenje trokova naknade tete za unitenu odjeu u vrijeme presuenja, niti je u tom smislu poveala tubeni zahtjev, to je sud bio duan, u odnosu na naknadu tete za unitenu vestu, maramu i arape, odluiti u okviru zahtjeva postavljenog od strane tuiteljice, jer je tuiteljica imala mogunost, kao to je to ve navedeno, uskladiti svoj zahtjev u odnosu na visinu nenovane materijalne tete prema vrijednosti na dan presuenja. upanijski sud u Varadinu, G. 90/03 od 27. sijenja 2003. VS RH, Rev. 430/03 od 03.03.2004.
25
ZAKONSKA ZATEZNA KAMATA NA IZNOS NAKNADE NENOVANE MATERIJALNE TETE

Zakonska zatezna kamata na iznos nenovane materijalne tete (l. 189. st. 2. Zakon o obveznim odnosima Narodne novine 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99) Zakonska zatezna kamata na iznos materijalne nenovane tete pripada tuiteljici iskljuivo od dana donoenja prvostupanjske presude. U odnosu na albene navode tuiteljice, valja ponoviti da se, dodue, u smislu odredbe l. 186. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO) obveza naknade tete smatra dospjelom u trenutku nastanka tete, meutim, u konkretnom sluaju radi se o nenovanoj materijalnoj teti koja je dosuena tuiteljici u novcu, prema cijenama u vrijeme presuenja, zbog ega zatezna kamata u tom sluaju tee od dana donoenja prvostupanjske presude kojom je visina naknade odreena. Pritom valja navesti da opseg naknade nenovane tete, kao novana obveza u smislu odredbe l. 394. ZOO-a, moe biti poznat tek onda kad je na pravno obvezujui nain izraen u novcu, a to nikako ne moe biti prilikom nastanka same tete. Naime, naknada za nenovanu materijalnu tetu prilikom prouzroenja tete jo ne predstavlja novanu obvezu kao glavnicu, izraenu tono odreenim brojem jedinica, jer je broj novanih jedinica tono odreen tek presudom kojom je utvrena obveza na naknadu tete, a tek od presude teku zatezne kamate jer su u tom trenutku ispunjeni svi uvjeti za takovu posljedicu dunikova zakanjenja dospjelost potraivanja naknade tete koja ja nastupila ve kad je teta nastala, a odreivanjem naknade dalo je naknadi za nenovanu materijalnu tetu znaenje novane obveze u smislu odredbe l. 394. ZOO-a, pa zbog navedenih razloga tuiteljica neosnovano smatra da joj pripada pravo na zakonske zatezne kamate na naknadu nenovane materijalne tete poevi od 05. studenog 1999. godine kao dana nastanka tete. Tuiteljici je teta nastala sjeom stabala bukve, a naknada tete za posjeena stabla utvruje se prema vrijednosti posjeenih stabala. Prema odredbi l. 189. st. 2. ZOO-a visina naknade tete odreuje se prema cijenama u vrijeme donoenja sudske odluke, pa zatezne kamate na dosuenu naknadu pripadaju oteeniku takoer od donoenja sudske odluke, pri emu pravo oteenika na zatezne kamate od dana donoenja presude ne utjee ni niti injenica da naknada nenovane materijalne tete nije zatraena niti dosuena prema cijenama u vrijeme
26
donoenja presude, budui oteeniku pripada pravo uskladiti zahtjev za naknadu tete s odredbom l. 180. st. 2. ZOO-a.
NAKNADA NEMATERIJALNE NARUENOSTI

Utvrenje stupnja naruenosti
TETE
ZBOG
(l. 200. Zakon o obveznim odnosima Narodne novine, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99) Dokaz medicinskim vjetaenjem na okolnost stupnja naruenosti tuiteljice, potrebno je provesti na nain da vjetak prije davanja nalaza i miljenja pregleda samu tuiteljicu. I po ocjeni ovog suda da bi se utvrdio stupanj naruenosti potrebno je da vjetak ili vjetaci pregledaju tuiteljicu, i da na taj nain detaljno opiu kakve je oiljke zadobila na licu tuiteljica, da li su oni u ravnini sa okolnom koom, kakve su boje, odnosno da li se bojom razlikuju od okolne koe i sl. Naime, vjetaci su dali svoj nalaz i miljenje na temelju medicinske dokumentacije, a da uope nisu pregledali tuiteljicu, odnosno a da ju uope nisu vidjeli. Stoga je i po ocjeni ovog suda injenino stanje nepotpuno utvreno glede stupnja naruenja tuiteljice.
upanijski sud u Varadinu, G. 276/03 od 11. oujka 2003.
27
NAKNADA NEMATERIJALNE NARUENOSTI
TETE
ZBOG
Duevni bolovi zbog naruenja (l. 200. Zakon o obveznim odnosima Narodne novine, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99) Kod odluivanja o zahtjevu za pretrpljene duevne bolove zbog naruenja sud je duan voditi rauna o objektivnim i subjektivnim okolnostima sluaja. Kod odluivanja o zahtjevu za pretrpljene duevne bolove zbog naruenja potrebno je imati u vidu uz stupanj naruenja i druge okolnosti sluaja, a to je spol i dob oteenika, injenicu da li je naruenje zamjetljivo, da li se moe prikriti odjeom i u kojoj situaciji se ne moe, te koliko je to uestalo i koliko moe imati utjecaja na tree osobe, a to znai imati na umu lokaciju ozljede, obim ozljede, a sve to kao elemente koji utjeu na psihiku ravnoteu oteene osobe u konkretnom sluaju tuitelja, a time i na njegovo psihiko stanje u cjelini, a imajui u vidu sve te elemente u razumnoj mjeri. Sud je dakle, duan voditi rauna kako o objektivnim, tako i subjektivnim okolnostima sluaja
upanijski sud u Varadinu, G. 756/03-2 od 10.07.2003.
NAKNADA NEMATERIJALNE TETE - DUEVNI BOLOVI ZBOG POVREDE ASTI I UGLEDA
Duevni bolovi (l. 200. Zakon o obveznim odnosima Narodne novine, broj 53/91, 73/91, 3/94 i 7/96, 112/99) Neistinite izjave tuenika u sudskom spisu sa kojima je bio upoznat samo odreen krug osoba, te koje tuenik nije irio u okviru sredine u kojem stranke ive, a kod praktino izostalog lijenikog
28
tretmana koji bi upuivao na strani tuitelja na psihike smetnje uzrokovane upravo tim dogaajem, nisu takove povrede koje bi obzirom na intezitet, trajanje i prilike sredine uzrokovale duevne bolove zbog povrede asti i ugleda kod tuitelja. Temeljem utvrenog odlunog injeninog stanja prvostupanjski sud zakljuuje da po tueniku iznijete neistinite izjave o tuitelju, tijekom jednog od sudskih postupaka voenih izmeu njih, konkretno u predmetu P.__, za koje je znao samo odreeni broj slubenih osoba koje su te izjave bile dune uvati kao poslovnu tajnu, a koje izjave nije irio tuenik ve je to inio tuitelj, ne predstavljaju osnov temeljem kojeg bi bilo opravdano usvajanje tubenog zahtjeva tuitelja za dosudu nematerijalne tete radi pretrpljenih duevnih bolova zbog povrede asti i ugleda. U konkretnom sluaju, kako je to pravilno zakljuio prvostupanjski sud, a nakon pravilno i potpuno utvrenog injeninog stanja, neistinite izjave tuenika u sudskom spisu sa kojima je bio upoznat samo odreen krug osoba, te koje tuenik nije irio u okviru sredine u kojem stranke ive, a kod praktino izostalog lijenikog tretmana koji bi upuivao na strani tuitelja na psihike smetnje uzrokovane upravo tim tetnim dogaajem, i po stajalitu ovog suda, nisu takove povrede koje bi obzirom na intezitet, trajanje i prilike sredine uzrokovale duevne bolove zbog povrede asti i ugleda kod tuitelja.
upanijski sud u Varadinu, G-59/03-2 od 12. veljae 2003.
ODGOVORNOST NAKLADNIKA
Naknada nematerijalne tete (l. 22. st. 1. i 5. Zakon o javnom priopavanju Narodne novine, broj 83/96, 143/98 i 96/01) Iako je tuitelju dosuen iznos naknade tete na koji je obvezan pisac teksta temeljem odredbi Zakona o obveznim odnosima, za istu tetu odgovara i nakladnik lista u kojem su objavljene informacije koje su imale za posljedicu nastanak nematerijalne tete na strani tuitelja (nakladnik i pisac teksta nisu solidarni dunici) i to temeljem Zakona o javnom priopavanju.
29
U odnosu na prigovor drugotuenika (nakladnika) da je tuitelj dosuenim iznosom naknade tete na koji je obvezan I. M. kao pisac teksta u cijelosti podmiren, valja navesti da se u konkretnom sluaju radi o teti nastaloj tuitelju, koju su prouzroili, kako I. M. kao pisac teksta, tako i drugotuenik kao nakladnik, pri emu I. M. odgovara za naknadu tete prema odredbama Zakona o obveznim odnosima, dok drugotuenik odgovara za naknadu tete prema odredbama Zakona o javnom priopavanju. Iako se, samo naelno, radi o istom tetnom dogaaju, nema nikakve dvojbe da je teta tuitelju prouzroena i od strane drugotuenika, kao nakladnika lokalnog lista u kojem su objavljene informacije koje su imale za posljedicu nastanak nematerijalne tete na strani tuitelja, zbog ega se mora smatrati da oba tuenika u smislu odredbe l. 206. st. 3. u vezi sa st. 1. i l. 208. st. 3. Zakona o obveznim odnosima odgovaraju tuitelju za nastalu tetu.
NAKNADA U OBLIKU NOVANE RENTE

Uzrona veza profesionalne bolesti i priznanja prava na invalidsku mirovinu (l. 188. st. 1. i 2. Zakon o obveznim odnosima Narodne novine, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99) Pravo na naknadu u obliku novane rente ima tuitelj samo ako je upuen u invalidsku mirovinu i zbog posljedica profesionalne bolesti. Tono je da, u smislu odredbe l. 188. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO), oteeniku u sluaju tjelesne ozlijede ili oteenja zdravlja, pripada pravo na naknadu tete u obliku novane rente, doivotno ili za odreeno vrijeme. Okolnost da je kod tuitelja utvrena nesposobnost za rad zbog bolesti u omjeru 80%, te zbog profesionalne bolesti u omjeru od 20%, daje osnovu tuitelju za naknadu tete s osnove gubitka zarade koju trpi zbog odlaska u invalidsku mirovinu, samo u sluaju da tuitelj uope ne bi bio upuen u invalidsku mirovinu samo zbog naruena zdravlja, dakle, da
30
kod tuitelja nisu bile prisutne i posljedice profesionalne bolesti (gluhoa), jer se u tom sluaju mora smatrati da posljedice profesionalne bolesti predstavljaju adekvatnu uzronu vezu nastanka potpune radne nesposobnosti tuitelja i priznanja prava na invalidsku mirovinu. Ukoliko, meutim, bi tuitelju pripadalo pravo na invalidsku mirovinu zbog naruenog zdravstvenog stanja, i ne uzimajui u obzir posljedice profesionalnog oboljenja tuitelja (gluhoa), onda se mora zakljuiti da posljedice profesionalnog oboljenja tuitelja ne predstavljaju adekvatnu uzronu vezu u odnosu na postojanje radne nesposobnosti tuitelja i prava na invalidsku mirovinu, zbog ega ne bi postojala obveza tuenika na naknadu bilo kakve tete tuitelju s osnove izgubljene zarade. Dakle, potrebno je po prvostupanjskom sudu raspraviti i utvrditi da li je upravo utvreno profesionalno oboljenje tuitelja, uz ranije narueno zdravstveno stanje zbog bolesti, utjecalo na umirovljenje tuitelja, odnosno da li bi tuitelj bio umirovljen i bez utvrenog profesionalnog oboljenja.
POTRAIVANJE NAKNADE TETE UZROKOVANE KAZNENIM DJELOM

Prethodno pitanje (l. 377. st. 1. Zakon o obveznim odnosima - Narodne novine, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99) U sluaju kad postoje odreene procesne smetnje zbog kojih se protiv poinitelja ne moe provesti kazneni postupak, parnini sud je ovlaten utvrivati da li je teta uzrokovana kaznenim djelom (prethodno pitanje). Zastarni rok iz l. 377. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO) primjenjuje se samo ako je kazneni postupak dovren osuujuom presudom kaznenog suda kojom je utvreno postojanje kaznenog djela i odgovornost poinitelja (tetnika). Tono je da je kaznenu odgovornost tetnika ovlaten utvrivati samo kazneni sud u kaznenom postupku, meutim u sluaju kad postoje odreene procesne smetnje zbog kojih se protiv poinitelja ne moe provesti kazneni postupak, parnini sud je
31
ovlaten utvrivati da li je teta uzrokovana kaznenim djelom. Obzirom na injenicu da je osiguranik tuenika . D. umro tijekom provoenja kaznenog postupka, to je dovelo do obustave kaznenog postupka, prvostupanjski sud je bio ovlaten utvrditi da je pok. . D. poinio djelo zbog kojeg je protiv njega pokrenut kazneni postupak, te je na temelju sadraja provedenih vjetaenja utvrdio da je teta koju tuitelj potrauje tubenim zahtjevom nastala postupanjem osiguranika tuenika koje sadri obiljeja kaznenog djela. upanijski sud u Varadinu, G. 151/03 od 03. veljae 2003.
POTRAIVANJE NAKNADE TETE UZROKOVANE KAZNENIM DJELOM
Vezanost suda za presudu kaznenog suda (l. 12. st. 3. Zakon o parninom postupku - Narodne novine, 53/91, 91/92 i 112/99 i 88/01) Sud je vezan za kaznenu presudu samo u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti poinitelja ali ne moe biti vezan i na odgovornost poinitelja kaznenog djela za tetu ukoliko ona nije nastala, ili ukoliko ona ne pripada oteeniku u skladu sa ostalim pozitivnim propisima. Sama injenica da je tuenik pravomonom presudom kaznenog suda proglaen krivim za kazneno djelo protiv ivota i tijela tjelesnom ozljedom, opisanom u l. 98. Kaznenog zakona, ne opravdava ujedno i zahtjev tuitelja za naknadu tete, jer je sud, u smislu odredbe l. 12. st. 3. Zakona o parninom postupku, za kaznenu presudu vezan samo u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti uinitelja, pri emu sud ne moe biti vezan kaznenom presudom u odnosu na odgovornost poinitelja kaznenog djela za tetu ukoliko ona nije nastala, ili ukoliko ona ne pripada oteeniku u skladu sa ostalim pozitivnim propisima.
32
TETA KOJU UZROKUJE DOMAA IVOTINJA

Razgranienje izmeu objektivne odgovornosti i odgovornosti po naelu krivnje (l. 154. st. 1. i l. 173. Zakon o obveznim odnosima Narodne novine, broj 53/91, 73/91, 3/94 i 7/96, 112/99) Primjena propisa o odgovornosti za naknadu tete po kriteriju krivnje ili po kriteriju o odgovornosti od opasne stvari (domae ivotinje), ovisi o pasmini (vrsti) domae ivotinje. Ponovljena, a suprotna tvrdnja tuiteljice u albi, da je pas opasna stvar, pa prema tome i pas tuenice, nema uporita u provedenim dokazima, a pogotovo ne u nalazu i miljenju sasluanog vjetaka (radi se o pasmini psa istokrvni kotski ovar). Valja pritom ukazati i na injenicu da je tuiteljica, kako to proizlazi iz provedenih dokaza, dobro poznavala psa tuenice, da je, dolazei nenajavljena u sumrak u dvorite tuenice gurajui take sa natovarenim kauem, uz izazivanje buke, nedvojbeno preuzela rizik neadekvatne reakcije psa tuene, pa se, i po ocjeni ovog suda, mora smatrati da se napad dogodio pod izuzetnim okolnostima i sluajno, zbog ega navedeni sluajni dogaaj ne moe biti pripisan niti u krivnju tuenice a ne radi se o njenoj objektivnoj odgovornosti, jer njen pas, u odnosu na tuiteljicu (njen tjelesni integritet) ne predstavlja opasnu stvar.
ISKLJUENJE ODGOVORNOSTI REPUBLIKE HRVATSKE KAO IMATELJA OPASNE STVARI ZA NASTALU TETU
Iskljuenje odgovornost imatelja opasne stvari (l. 174. Zakon o obveznim odnosima - Narodne novine broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99)
33
Republika Hrvatska kao imatelj opasne stvari (pitolja) ne odgovara u sluaju kada je do ozljeivanja opasnom radnjom djelatnika MUP Republike Hrvatske dolo u vrijeme kada isti nije bio na slubenoj dunosti. Stoga, po stajalitu ovog suda, tuenica (Republika Hrvatska) nije odgovorna za nastalu tetu tuiteljima u smislu odredbe l. 174. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO), jer nisu ispunjene zakonske pretpostavke da bi se prilikom odluivanja o tubenom zahtjevu mogle primijeniti navedene zakonske odredbe. Obzirom da je tijekom postupka utvreno, a konano i nesporno da je do ozljeivanja ope opasnom radnjom H. I. dolo na zabavi u svezi doeka Nove godine u drutvenom domu u K., pri emu H. I., dodue zaposlenik MUP RH, u to vrijeme nije se nalazio na dunosti, pa nisu ispunjene zakonske pretpostavke da bi zbog opisanog postupka imenovanoga za tetu nastalu tuiteljima odgovarala Republika Hrvatska. Konano niti iz odredbi Zakona o unutranjim poslovima (NN 55/89) kao niti iz odredbi Zakona o unutarnjim poslovima (proieni tekst NN 29/91) a koje su zakonske odredbe bile na snazi u vrijeme opisanog tetnog dogaaja ne proizlazi odgovornost RH za tetu nastalu upotrebom vatrenog oruja zaposlenika MUP-a, a koja je teta nastala izvan obavljanja redovite slubene dunosti, dakle, na privatnoj zabavi na kojoj je imenovani H. I. sudjelovao, a kojom je prilikom dolo do usmrenja oteene. Obzirom na naprijed navedeno, sud prvog stupnja je pogreno primijenio materijalno pravo kada je usvojio tubeni zahtjev tuitelja, pogreno drei da je za tetu nastalu navedenom radnjom imenovanog kao djelatnika MUP RH, odgovorna RH kao vlasnik oruja.
upanijski sud u Varadinu, G. 126/03 od 10. srpnja 2003. VS RH Rev. 1123/03 od 23. oujka 2004.
ODGOVORNOST REPUBLIKE HRVATSKE ZA TETU NASTALU U VEZI S OBAVLJANJEM VOJNE SLUBE

Odgovornost za tetu od opasne stvari ili opasne djelatnosti (l. 48. st. 2. Zakon o slubi u oruanim snagama Republike Hrvatske - Narodne novine, broj 52/91)
34
Odgovornost Republike Hrvatske za tetu nastalu u vezi s obavljanjem vojne slube, utvrena je odredbama Zakonom o slubi u oruanim snagama Republike Hrvatske kao posebnim zakonom. Iz odredbe l. 48. st. 2. Zakona o slubi u oruanim snagama Republike Hrvatske jasno proizlazi, da za tete poinjene u vezi s obavljanjem vojne slube, Republika Hrvatska odgovara po opim propisima o naknadi tete. To znai da Republika Hrvatska kao i svaki tetnik, u smislu citirane odredbe Zakona o slubi u oruanim snagama Republike Hrvatske odgovara bilo po principu presumirane krivnje, dakle, ukoliko je Republika Hrvatska tetu prouzroila tuitelju namjerno ili iz nepanje, ili po principu uzronosti (objektivne odgovornosti), ukoliko je teta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno zbog obavljanja opasne djelatnosti. Kako se sukladno odredbi l. 177. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO) tuenica (RH) moe osloboditi odgovornosti samo ako dokae da teta potjee od nekog uzroka koji se nalazio izvan opasne stvari, a ije djelovanje se nije moglo predvidjeti, izbjei ili otkloniti, ili ako dokae da je teta nastala iskljuivo radnjom oteenika, odnosno tree osobe, koju nije mogla predvidjeti, odnosno ije posljedice nije mogla otkloniti, i kako tuenica ni tijekom postupka, a ni u albi, nije navodila nikakve okolnosti koje bi upuivale na mogunost osloboenja tuenice od odgovornosti za tetu tuitelju zbog pada na stubama u krugu vojarne za vrijeme sluenja vojnog roka, to je, prvostupanjski sud pravilno zakljuio o odgovornosti tuenice za svu tetu nastalu tuitelju, kao posljedici tetnog dogaaja od 1. studenog 1998. godine. Naime, prvostupanjski sud je utvrdio da je tuitelj za vrijeme sluenja vojnog roka pao po kamenim stubama sa eljeznom oblogom na rubovima, da je u vrijeme nastanka tetnog dogaaja padala kia, da su stube, a pogotovo eljezne obloge na njihovih rubovima bile mokre i klizave, da se neposredno uz stube nalazi reetka kojom je pokriven oborinski kanal, sa rasklimanim, a na nekim mjestima i neprivrenim poprenim nastavcima, zbog ega ovaj sud ocjenjuje da uspinjanje, odnosno silaenje mokrim i klizavim stubama, znai koritenje opasnom stvari, zbog ega smatra da teta, nastala u vezi s opasnom stvari, sukladno odredbi l. 173. ZOO-a, potjee od te stvari, i zbog toga tuenica kao imalac opasne stvari, odgovara za tetu nastalu njezinom upotrebom.
35
OBJEKTIVNA ODGOVORNOST PRAVNE ZADUENE ZA ODRAVANJE CESTA
OSOBE
Odgovornost u svezi obavljanja poslova od javnog interesa (l. 174. Zakon o obveznim odnosima - Narodne novine, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99; l. 12. i l. 24. st. 2. i 3. Pravilnik o odravanju i zatiti javnih cesta Narodne novine, broj 14/91) Betonski blokovi postavljeni uzduno i popreno na cesti predstavljaju opasnu stvar, iz kojeg razloga pravna osoba zaduena za odravanje cesta odgovara po principu objektivne odgovornosti. Odredbom l. 12. Pravilnika o odravanju i zatiti javnih cesta (dalje: Pravilnik), propisan je nain uvida javnih cesta i objekata, koji izmeu ostaloga obavlja i sluba obilaska javnih cesta i objekata (ophodarska sluba) a koja se realizira i izvan redovnog radnog vremena. Nadalje, odredbom l. 24. st. 2. i 3. istog Pravilnika odreeno je da povrinu ceste treba odravati tako da budu iste osobito od masnih mrlja, blata te da treba odmah ukloniti po saznanju materijal ili pojedinano kamenje koje pada na kolnika ako nije mogue ugroeno mjesto treba oznaiti prometnim znakovima. U smislu navedenog, a i drugih propisa, jasno je da je upravo I tueniku (Hrvatske ceste d.o.o.) povjereno odravanje cesta u stanju kojem omoguava sigurno odvijanje prometa, te se u tom smislu, betonski blokovi postavljeni na raznim uzdunim i poprenim pozicijama na cesti, koji mogu prouzroiti znaajniju tetu na nailazeem vozilu i koji su takvu tetu prouzroili, ne mogu smatrati redovnim oneienjem javne ceste, odnosno ne podlijeu ienju javne ceste od strane nadlenog gradskog komunalnog poduzea nego predstavljaju opasnost za promet, a to je stanje koje mora biti praeno od strane tuenikove ophodarske slube i po I tueniku otklonjeno. Konano i sam je I tuenik priznanjem pasivne legitimacije, prihvatio je takvu kvalifikaciju betonskih blokova na cesti (predmeti koji su opasnost za sigurno odvijanje prometa, a ne redovno oneienje ceste). U konkretnom sluaju I tuenik, iako pozivan po prvostupanjskom sudu, nije dostavio ophodarski dnevnik, ijim bi sadrajem eventualno mogao dokazati da je redovno vrio ophodnju cesta, te da nije odgovoran za konkretno stanje sigurnosti tog dijela ceste, pa je u tom smislu za ishod postupka nebitno da li I tuenik odgovara za nastalu tetu po principu pretpostavljene
36
krivnje ili po principu kauzaliteta. Meutim, vie betonskih blokova na cesti, rasporeenih na nain kao u konkretnom sluaju, u nonim uvjetima i u uvjetima smanjene vidljivosti, predstavlja opasnu stvar za nailazee vozilo i u tom smislu je odgovorna osoba za stanje ceste i objektivno odgovorna prema oteeniku.
ODGOVORNOST ZA MATERIJALNE NEDOSTATKE STVARI

Kupnja vozila po vienju (l. 490. st. 2. i 497. st. 1. Zakon o obveznim odnosima Narodne novine broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99) Iako kupac kupuje vozilo po vienju prodavatelj odgovara za materijalne nedostatke koji se nisu mogli otkriti uobiajenim pregledom, ukoliko je tvrdio da vozilo nema nikakvih nedostataka. Niti okolnost da iz sadraja pismene isprave koja je sainjena prilikom sklapanja ugovora proizlazi da kupac kupuje vozilo po vienju i u stanju u kakvom ga je pronaao i da nema nikakvih prigovora glede kvalitete vozila i kupoprodajne cijene, koju okolnost tuenik posebno istie u albi, ne iskljuuje odgovornost tuenika kao prodavatelja za nedostatke prodanog vozila, budui da iz sadraja prvostupanjskog postupka nedvojbeno proizlazi da je rije o nedostatku koji se nije mogao otkriti uobiajenim pregledom prilikom preuzimanja vozila, odnosno na probnoj vonji, pa u takovoj situaciji tuenik odgovara za skriveni nedostatak koji je otkriven prilikom redovitog koritenja vozila, pogotovo obzirom na injenicu da je prilikom sklapanja ugovora tvrdio da motocikl nema nikakvih nedostataka. Obzirom na injenicu da tuenik nije reagirao na pravodobnu i urednu obavijest tuitelja o skrivenom nedostatku motocikla, tuitelju u smislu odredbe l. 490. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO) pripada pravo na raskid ugovora. Raskid ugovora zbog nedostatka stvari sukladno odredbi l. 497. st. 1. ZOO-a ima isti uinak kao i raskid dvostranih ugovora zbog neispunjenja, koji uinci su utvreni odredbom l. 132. ZOO-a. Imajui u vidu sadraj citiranih odredbi, prvostupanjski sud je pravilno obvezao tuenika na
37
vraanje isplaenog iznosa kupoprodajne cijene, te naknadu tete koja se odnosi na troak rastavljanja maine zbog utvrenja kvara na motociklu, koja pripada tuitelju u smislu odredbe l. 488. st. 2. ZOO-a.
OSOBE KOJE SU DUNE SKLOPITI UGOVOR O OSIGURANJU

Ugovor o osiguranju putnika od posljedica nesretnog sluaja smrti putnika odnosno trajnog invaliditeta putnika (l. 75., l. 76. i l. 78. Zakon o osiguranju Narodne novine, broj 9/94) Ugovor o osiguranju putnika od posljedica nesretnog sluaja smrti putnika, odnosno trajnog invaliditeta putnika, duni su sklopiti izmeu ostalih i vlasnici tj. korisnici tranih vozila, koji u tom sluaju odgovaraju samo za tete utvrene na osnovi ugovora o osiguranju putnika od posljedica nesretnog sluaja u visini osigurane svote koja je navedena u polici osiguranja. Tuitelje valja upozoriti, da su u smislu odredbe l. 75. Zakona o osiguranju, putnici u javnom prometu obvezno osigurani od posljedica nesretnog sluaja smrti, odnosno trajnog invaliditeta putnika. Isto tako, u smislu odredbe l. 76. istog Zakona, vlasnici prijevoznih sredstava na koje se primjenjuju odredbe Zakona o osiguranju, duni su sklopiti ugovor o obveznom osiguranju s ovlatenim drutvom za osiguranje. Izmeu ostalih vlasnika, odnosno korisnika vozila koja slue za prijevoz putnika u javnom prometu, ugovor o osiguranju putnika od posljedica nesretnog sluaja smrti putnika, odnosno trajnog invaliditeta putnika, duni su sklopiti i vlasnici, odnosno korisnici tranih vozila za prijevoz putnika. Sukladno odredbi l. 78. Zakona o osiguranju, H kao vlasnik tranih vozila (vlakova) zakljuile su ugovor o osiguranju putnika od posljedica nesretnog sluaja (policu osiguranja) 12.3.1998. g., kojom policom su osigurani putnici u javnom prometu prijevoznim sredstvima ugovaratelja osiguranja, i to za sluaj smrti i za sluaj trajnog invaliditeta, a prema osiguranim svotama navedenim u polici osiguranja. Kako je prvostupanjski sud utvrdio da je tuenica temeljem ugovora o osiguranju
38
putnika u javnom prometu, sklopljenog izmeu H kao ugovaratelja osiguranja i tuenice kao osiguratelja, obzirom na nastanak nesretnog sluaja, isplatila nasljednicima pok. S. B., kao korisnicima osiguranja iz navedene police osiguranja, osiguranu svotu u iznosu od . kn na jednake dijelove, to je pravilno i stajalite prvostupanjskog suda da tuenica osim odgovornosti utvrene odredbom l. 78. Zakona o osiguranju ne odgovara tuiteljima ni po kojoj drugoj osnovi, niti za bilo koju drugu vrstu tete, osim tete utvrene na osnovi ugovora o osiguranju putnika od posljedica nesretnog sluaja.
REGRESNO PRAVO
Pravo na regres u sluaju da vozilo nije registrirano u trenutku prometne nezgode (l. 86. Zakon o osiguranju Narodne novine, broj 9/94; l. 91. Zakon o osiguranju Narodne novine, broj 46/97) Hrvatski ured za osiguranje ima pravo na regres prema osobi koja je odgovorna za tetu nanesenu uporabom vozila iji se vlasnik, odnosno korisnik, nije osigurao od automobilske odgovornosti. Sud prvog stupnja zauzima stajalite o neutemeljenosti tubenog zahtjeva. Ovo stoga, budui je tuenik 27. 04. 1998. godine prezentirao sudu prometnu dozvolu za vozilo Zastava 750 oznake V___, iz koje je vidljivo da nije registrirano u trenutku prometne nezgode, budui je registracija istekla jo posljednjeg dana mjeseca veljae 1996. godine, a ponovno izvrena 16.04.1996. godine. Stoga je sud u konkretnom sluaju primijenio odredbu l. 86. Zakona o osiguranju (NN br. 9/94) (dalje: ZO), prema kojoj oteena osoba kojoj je teta nanesena uporabom vozila iji se vlasnik, odnosno korisnik, nije osigurao od automobilske odgovornosti, podnosi odtetni zahtjev jednom od drutva za osiguranje koje se bavi osiguranjem od automobilske odgovornosti. Prema st. 2. l. 86. ZO proizlazi da drutvo za osiguranje iz st. 1 navedenog lanka, za isplaeni iznos tete i troak obrade, tereti fond za naknadu tete pri Hrvatskom uredu za osiguranje, a on ima pravo regresa
39
prema osobi koja je odgovorna za tetu. Prema odredbi l. 91. Zakona o osiguranju (46/97) proizlazi da oteena osoba kojoj je teta nanesena uporabom vozila iji se vlasnik, odnosno korisnik nije osigurao od automobilske odgovornosti, podnosi odtetni zahtjev Hrvatskom uredu za osiguranje, a on moe obradu i isplatu takovih teta povjeriti svojem lanu, a koji je obvezan tetu obraditi i isplatiti na teret garancijskog fonda. Hrvatski ured za osiguranje ima pravo na naknadu iznosa od osobe koja je odgovorna za tetu, pa dakle, tuitelj kao osiguravajue drutvo, ukoliko je isplatio tetu oteenoj osobi, naplauje se iz garancijskog fonda Hrvatskog ureda za osiguranje, a taj ured tada ima pravo potraivati isplatu tete od osobe koja je odgovorna za tetu. Obzirom na navedeno, sud nije naao utemeljenim tubeni zahtjev, pa je isti odbijen kao neosnovan. Prigovarajui naime, presudi suda prvog stupnja zbog pogrene primjene materijalnog prava, alitelj istie da se tetni dogaaj zbio 20.03.1996. godine, dakle, prije stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama ZO, pa da je oteenik imao pravo odtetni zahtjev uputiti tuitelju, te da je tuitelj bio u obvezi isplatiti nastalu tetu. Ovi navodi ne stoje. tetni dogaaj se dogodio 20.03.1996. godine, dakle za vrijeme vaenja ZO (NN 9/94), gdje u odredbi l. 86. stoji, da oteena osoba kojoj je teta nanesena uporabom vozila iji se vlasnik, odnosno korisnik nije osigurao od automobilske odgovornosti, podnosi odtetni zahtjev jednom od drutava za osiguranje koje se bavi osiguranjem od automobilske odgovornosti, i da drutvo za osiguranje za isplaeni iznos tete i troak obrade tereti fond za naknadu tete pri Hrvatskom uredu za osiguranje. Hrvatski ured za osiguranje, prema st. 3. l. 86. ZO ima pravo na regres prema osobi koja je odgovorna za tetu i to za isplaeni iznos tete, kamatu i trokove.
OPOZIV DAROVANJA ZBOG NEMARNOSTI

Razlozi za opoziv darovanja (Pravna pravila paragrafa 947. i 948. bivi Opi graanski zakonik) Motivi darovatelja za sklapanje ugovora o darovanju i njegova oekivanja u ispunjenju odreenih obveza ili odreenog ponaanja
40
daroprimca nisu ni od kakvog znaaja u odnosu na ocjenu pretpostavki za opoziv darovanja iz razloga to je darovni ugovor besplatni pravni posao. Tuitelj oito gubi iz vida injenicu da je darovni ugovor besplatni pravni posao, kako je to izriito navedeno u pravnom pravilu paragrafa 938. Opeg graanskog zakonika (dalje: OGZ), a koja pravna pravila se primjenjuju na temelju Zakona o nainu primjene pravnih pravila donesenih prije 06. travnja 1941. godine (NN 783/91). Obzirom na prirodu darovnog ugovora, oigledno da tuenica nije preuzela, a to jasno proizlazi iz sadraja darovnog ugovora, nikakvu obvezu uzdravanja ili brige oko tuitelja, pa okolnosti, koje u vezi zakljuenja darovnog ugovora u albi iznosi tuitelj, nisu ni od kakvog znaaja u odnosu na ocjenu pravilnosti njegovog zahtjeva za opoziv darovanja. Zdravstveno stanje tuitelja, kako je opisano u albi, motivi tuitelja za sklapanje ugovora o darovanju i oekivanja tuitelja u ispunjenju odreenih obveza ili odreenog naina ponaanja tuenice prema tuitelju, eventualno mogu imati odreeni znaaj u odnosu na ocjenu valjanosti ugovora, ukoliko se na strani tuitelja eventualno radi o manama volje pri sklapanju ugovora, ali navedene okolnosti nisu ni od kakvog znaaja u odnosu na ocjenu postojanja pretpostavki za opoziv darovanja, a sukladno pravnim pravilima paragrafa 947. i 948. biveg OGZ-a, a koja pravna pravila su kao pravna osnova, navedena u zahtjevu tuitelja za opoziv darovanja. Treba ponoviti da prema pravnom pravilu paragrafa 947. biveg OGZ-a, darovatelju pripada pravo opozvati darovanje, ako se nalazi u tekim materijalnim prilikama i bez sredstava za nuno uzdravanje, a koje prilike su nastupile naknadno po zakljuenju darovnog ugovora. to se tie razloga za opoziv darovanja navedenog u pravnom pravilu paragrafa 948. biveg OGZ-a, darovanje se moe opozvati u sluaju ako se daroprimac pokae krajnje nezahvalnim prema darovatelju, a takva nezahvalnost postoji u sluaju nanoenja ozljeda ivotu, tijelu, asti, slobodi i imovini darovatelja, pri emu ponaanje ili radnje poduzete prema darovatelju od strane daroprimca moraju imati elemente kaznenog dijela, te, osim toga, i razumno opravdavati opoziv darovanja. Pritom valja napomenuti da je pitanje neharnosti odnosno nezahvalnosti, kao razlog za opoziv darovanja faktino pitanje, pa samo u sluaju, da sud utvrdi postojanje takvih okolnosti i takva ponaanja daroprimca, koja se, obzirom na njihovu teinu i posljedice na odnose izmeu stranaka, razumno mogu smatrati takvim stupnjem neharnosti koje opravdava opoziv darovanja, moe opozvati darovanje. upanijski sud u Varadinu, G.911/03-2 od 06. kolovoza 2003.
41
PRAVA LANA UPRAVE NAKON ISTEKA MANDATA
Vremensko ogranienje prava lana uprave (l. 244. Zakon o trgovakim drutvima Narodne novine, broj 11/93, 34/99, 52/00) Prava koja lan uprave ostvaruje za vrijeme mandata lana uprave moraju biti vremenski ograniena na isto razdoblje za koje imenovan (tj. za vrijeme trajanja mandata), a ukoliko je utvreno pravo lana uprave na naknadu plae za razdoblje izvan zakonom izriito odreenog vremena trajanja mandata lana uprave (najdue 5 godina), tada je takva odredba Ugovora u suprotnosti s prisilnim propisima i kao takva nitava. Odredbom l. 4 Aneksa menaderskog ugovora utvreno je da u sluaju opoziva direktora (tuitelja) ili bilo kakve radnje koja nije u skladu s odredbom l. 21 menaderskog ugovora, direktor ima pravo na isplatu naknade plae koju bi tuitelj (direktor) ostvario kao direktor tuenika u vremenu od opoziva do 18. kolovoza 2009. godine. Prema ocjeni ovog suda citirana odredba Aneksa u suprotnosti je s odredbom l. 244. st. 1. Zakona o trgovakim drutvima (dalje: ZTD), koja utvruje trajanje mandata lanova uprave najdue na vrijeme od pet godina, jer je odredbom l. 2 Aneksa utvreno pravo tuitelja na naknadu plae za razdoblje due od 10 godina, raunajui od donoenja odluke o imenovanju tuitelja direktorom tuenika (10. prosinca 1997. g.). Kako mandat lanova uprave prema izriitoj odredbi l. 244. st. 1. ZTD-a iznosi najdue pet godina, ocjena je ovog suda da je odredba l. 4 Aneksa kojom je utvreno pravo tuitelja na naknadu plae za razdoblje izvan zakonom izriito odreenog vremena trajanja mandata lana uprave- direktora, u suprotnosti s prisilnim propisom i kao takva nitava u smislu odredbe l. 103. u vezi s l. 105. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO). Naime, prema odredbi l. 103. st. 1. ZOO-a ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu drutva nitav je ako cilj povrijeenog pravila ne upuuje na neku drugu sankciju ili ako zakon o odreenom sluaju ne propisuje to drugo, a u smislu odredbe l. 105. st. 1. ZOO-a nitavost neke odredbe ugovora ne povlai nitavost i samog ugovora. Na nitavost sud pazi po slubenoj dunosti i na nju se moe pozvati svaka zainteresirana osoba, sukladno odredbi l. 109. ZOO-a, pa citirana odredba ovlauje sud da po slubenoj dunosti ocjenjuje nitavost
42
spornog pravnog posla, odnosno odredbe menaderskog ugovora. Kako je tuitelj kao lan uprave direktor tuenika svoja prava, ovlasti i obveze utvrene menaderskim ugovorom mogao ostvarivati u razdoblju od najvie pet godina, na koje vrijeme je utvren mandat lana uprave odredbom l. 244. st. 1. ZTD-a, prema ocjeni ovog suda tuitelj bi svoje pravo na naknadu plae utvreno odredbom l. 4 Aneksa menaderskom ugovoru, u sluaju ispunjenja uvjeta predvienih istom odredbom aneksa, eventualno mogao ostvariti jedino u razdoblju koje odgovara vremenu trajanja mandata koji je zakonom ogranien na razdoblje od najvie pet godina. Kako je dakle mandat lanova uprave vremenski ogranien izriitom zakonskom odredbom, prava koja lan uprave ostvaruje po toj osnovi moraju takoer biti vremenski ograniena na isto razdoblje i ne mogu se protezati na razdoblje u kojem lan uprave vie ne bi niti mogao obavljati svoju dunost, osim u sluaju ponovnog imenovanja.
UGOVOR O ZAKUPU RASKINUT PO SILI ZAKONA
Pravo na naknadu za koritenje poslovnog prostora nakon to je ugovor o zakupu raskinut po sili zakona (l. 35. st. 2. Zakon o zakupu poslovnog prostora Narodne novine, broj 91/96 i 27/97) Zakupodavac ima umjesto zakupnine pravo na naknadu za koritenje poslovnog prostora temeljem odredbe lanka 219. Zakona o obveznim odnosima i to nakon to je ugovor o zakupu raskinut po sili zakona. Prvostupanjski sud je pobijanom presudom udovoljio tubenom zahtjevu tuitelja i obvezao tuenike na plaanje naknade za koritenje poslovnog prostora koji se nalazi u zgradi drutvenog doma u S., ukupne povrine 101 m2, temeljem odredbe l. 219. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO), utvrdivi da ugovor o zakupu navedenog poslovnog prostora, sklopljen izmeu prednika tuitelja kao zakupodavca i prvotuenika kao zakupnika, nije usklaen s odredbama Zakona o zakupu poslovnoga prostora i da se stoga u smislu odredbe l. 35. st. 2. navedenog Zakona smatra raskinutim po sili zakona, pa da tuenici
43
nakon isteka roka za usklaenje postojeih ugovora o zakupu poslovnog prostora, odnosno isteka otkaznog roka utvrenog otkazom ugovora od strane tuitelja od 01. studenog 1998. godine koriste predmetni poslovni prostor bez pravne osnove, pa tuitelju pripada pravo na naknadu koristi koju tuenici imaju od koritenja poslovnog prostora u visini najnieg iznosa zakupnine za poslovne prostore za trgovakougostiteljsku djelatnost prema Odluci o davanju u zakup poslovnih prostora Opine (grada). Kako se prvotuenik temeljem ugovornog odnosa s tuiteljem nalazio u posjedu poslovnog prostora, prema ocjeni ovoga suda prvotuenik se i nakon raskida ugovora o zakupu mora smatrati posjednikom navedenog poslovnog prostora, budui da je, bez obzira na injenicu da se u neposrednom posjedu poslovnog prostora prema sadraju prvostupanjskog postupka nalazi drugotuenik po ovlatenju prvotuenika, prvotuenik posredni posjednik u smislu odredbe l. 10. st. 3. Zakona o vlasnitvu i drugim stvarnim pravima, zbog ega je tuitelj ovlaten zahtijevati od prvotuenika naknadu koristi koju ostvaruje koritenjem poslovnog prostora u smislu odredbe l. 219. ZOO-a.
upanijski sud u Varadinu, G-12/03 od 13. sijenja 2003.
ODUSTANAK OD UGOVORA O ZAKUPU
Nain raskida ugovora o zakupu

(l. 50. i l. 51. Zakon o zakupu poslovnih zgrada i prostorija Narodne novine, broj 52/71) Ukoliko jedna od stranaka odustane od ugovora o zakupu zakljuenog na odreeno vrijeme, duna je dati drugoj stranu izjavu o odustanku pismenim putem i odrediti joj rok do kojeg ima predati odnosno primiti ispranjene prostorije, a taj rok ne moe biti krai od mjesec dana raunajui od dana primitka izjave o odustanku od ugovora. Prvostupanjski sud utvrujui odluno injenino stanje nije na pravilan nain po ocjeni ovog suda raspravio da li je tuenik doista postupao u skladu sa odredbama l. 50. i 51. Zakona o zakupu poslovnih
44
zgrada i prostorija (dalje: ZZP) a na to pravilno istiui taj albeni razlog ukazuje i alba tuitelja. Naime, po stajalitu ovog suda, osnovanost tubenog zahtjeva tuitelja ovisi od toga da li je tuenik odustajui od ugovora o zakupu postupao u skladu s odredbama l. 50. i 51. Zakona i to kako glede razloga zbog kojih istie da je odustao od ugovora (l. 50. ZZP zakupac moe odustati od ugovora o zakupu u svako vrijeme a bez obzira na ugovorne ili zakonske odredbe o trajanju zakupa ako zakupodavac u primjerenom roku koji mu je zakupac za to ostavio ne dovede poslovne prostorije u stanje u kome ih je duan predati odnosno odravati) tako i roka u kojem je to mogao uiniti (l. 51. ZZP strana koja odustaje od ugovora o tome je duna drugoj strani dati izjavu o odustanku pismenim putem i odrediti joj rok do kojeg ima predati odnosno primiti ispranjene prostorije, a da taj rok ne moe biti krai od mjesec dana raunajui od dana primitka izjave o odustanku od ugovora) a o emu, kao odlunom ovisi i pravilnost utvrenog injeninog stanja. Naime, po ocjeni ovog suda, o svim tim odlunim injenicama ovisi osnovanost tubenog zahtjeva tuitelja utemeljenog na ugovoru za isplatu zakupnine za razdoblje ugovorenog otkaznog roka.
upanijski sud u Varadinu, G. 53/03 od 23. sijenja 2003.
OBVEZNIK PLAANJA KOMUNALNIH USLUGA

Ugovor o zakupu (l. 18. st. 5 Zakon o komunalnom gospodarstvu Narodne novine, broj 36/95) Obveznik plaanja komunalnih usluga je vlasnik nekretnine ili korisnik i to samo ako je vlasnik obvezu plaanja ugovorom prenio na korisnika, u kojem sluaju je korisnik (zakupnik) duan plaati komunalne usluge (izmeu ostalog i utroak toplinske energije). Prema l. 34. st. 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu (dalje: ZKG) propisano je da e se propisi ranije donijeti radi provedbe Zakona o komunalnom gospodarstvu primjenjivati do donoenja novih provedbenih propisa, ako nisu u suprotnosti s odredbama ZKG-a. Stoga se u konkretnom sluaju reena odluka moe primjenjivati, ali samo ako nije u suprotnosti s odredbama novog ZKG-a, odnosno ako pojedine odredbe
45
nisu u suprotnosti s novim ZKG. Prema l. 18. st. 5. ZKG-a o komunalnom gospodarstvu iz 1995. g., propisano je da je obveznik plaanja komunalnih usluga vlasnik nekretnine ili korisnik kad je vlasnik obvezu plaanja ugovorom prenio na korisnika. Imajui u vidu citiranu odredbu ZKG-a, oigledno je da odredba l. 2. Odluke o nainu plaanja izvrenja obveze plaanja cijena komunalnih usluga iz 1982. g. (dalje u tekstu: Odluka), koju je donijela biva Opina Varadin (Slubeni vjesnik Opine Varadin broj 15/82) nije u suglasju sa ZKG, ve je u suprotnosti, pri emu je sud prvog stupnja potpuno ispustio iz vida da je citirana Odluka donijeta na temelju ovlatenja iz Zakona o komunalnim djelatnostima iz 1979.g. (NN br. 15/79) i da reeni zakon u vrijeme nastanka predmetne obveze, koja je nastala krajem 1996. i 1997. godine vie nije bio na snazi. Naime, prema citiranom lanku Odluke, cijenu komunalnih usluga duni su platiti korisnici usluga, a korisnici komunalnih usluga su meu ostalim i zakupci poslovnih prostorija. Stoga je u konkretnom sluaju trebalo raspraviti spor sa stajalita primjene l. 18. st. 5. ZKG-a, pa je prvenstveno trebalo utvrditi tko je vlasnik predmetnih prostorija, odnosno da li je vlasnik tih prostorija obvezu plaanja komunalnih usluga prenio na korisnika.
III OBITELJSKO PRAVO
VLASTITA IMOVINA
Imovina steena temeljem ugovora o doivotnom uzdravanju (l. 257. st. 2. Obiteljski zakon Narodne novine, broj 162/98) Imovina steena ugovorom o doivotnom uzdravanju, koji ugovor su sklopili jedan brani drug i primatelj uzdravanja, je imovina steena na razliitom pravnom temelju od imovine koju su brani drugovi stekli radom za vrijeme trajanja brane zajednice, a pod koju se najee podvode zajednika primanja branih drugova.
46
I po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je pravilno zakljuio, obzirom na nesporna ulaganja, gradnju kue na gruntitu pok. ouha L. S. od strane tuenika, prije sklapanja braka stranaka, na injenicu da je ugovor o doivotnom uzdravanju zakljuen samo sa tuenikom, nekoliko mjeseci prije smrti pok. ouha, da je naknadno nakon nekoliko godina vlasnitvo prijepornih nekretnina upisano samo na tuenika i da unato tuiteljiinih posjeta, darovanja i uobiajenih pomaganja pok. ouha i obitelji, ne upuuju na to da bi se moglo osnovano smatrati da su stranke zajednikim radom za vrijeme trajanja braka stekle tu imovinu nego upravo suprotno da je tuenik tu imovinu stekao tijekom trajanja braka i da ista predstavlja njegovu vlastitu imovinu.
upanijski sud u Varadinu, G. 132/03 od 06. veljae 2003.
UPRAVA I RASPOLAGANJE IMOVINOM BRANIH DRUGOVA
ZAJEDNIKOM
Zajednikom imovinom brani drugovi duni su raspolagati sporazumno (l. 277. st. 2. Zakon o braku i porodinim odnosima- Narodne novine, broj 11/78, 27/78, 45/89, 52/89) Svojim udjelom u zajednikoj imovini jedan brani drug ne moe samostalno raspolagati niti ga opteretiti pravnim poslom meu ivima. Suprotno stajalitu albe, ovaj sud ne nalazi osnovanim albeni razlog pogreno, odnosno nepotpuno utvrenog injeninog stanja, jer je sud prvog stupnja u zakonito i pravilno provedenom postupku sukladno l. 7. i 8. Zakona o parninom postupku (dalje: ZPP) utvrdio da je drugotueni ugovorom o darovanju darovao drugotuenoj predmetne nekretnine u dijela, da je taj ugovor proveden u zemljinim knjigama. Meutim, isto tako je utvreno da su predmetne nekretnine koje su bile predmet darovanja naprijed citiranog ugovora u vrijeme darovanja bile zajednika imovina tuiteljice i prvotuenika, obzirom da je ta nekretnina steena u braku zajednikim radom i sredstvima, te ulaganjem tuiteljice i tuenika, koji su na predmetnoj estici sagradili opisane objekte. Nadalje, utvreno
47
je da su tuiteljica i prvotuenik sklopili brak 1963. godine koji je razveden. Obzirom da se radilo o zajednikoj imovini tuiteljice i prvotuenika, sud prvog stupnja zauzeo je stajalite da zajednikom imovinom brani drugovi raspolau sporazumno, te da svojim udjelom u zajednikoj imovini jedan brani drug ne moe samostalno raspolagati niti ga opteretiti pravnim poslom meu ivima. Stoga je prvostupanjski sud zauzeo stajalite da je predmetni ugovor nitav. Osim toga, u postupku je utvreno da su tuiteljica i prvotuenik tijekom braka stekli predmetne nekretnine zajednikim radom i zajednikim sredstvima, te da su njihovi udjeli u stjecanju zajednike imovine jednaki, odnosno da su suvlasnici predmetnih nekretnina na jednake dijelove (ovo se odnosi samo na suvlasniki dio u dijela, tj. da su u tom suvlasnikom dijelu tuiteljica i prvotuenik suvlasnici na jednake dijelove). Nadalje, valja rei da prvotuenik prilikom sklapanja reenog ugovora nije imao pristanak tuiteljice, odnosno da tuiteljica za sklapanje tog ugovora nije ni znala. Kraj takovog stanja stvari pravilno je sud prvog stupnja zakljuio u smislu l. 277. st. 2. Zakona o braku i porodinim odnosima, da svojim udjelom u zajednikoj imovini jedan brani drug ne moe samostalno raspolagati, niti ga opteretiti pravnim poslom meu ivima, pa je upravo zbog navedenih razloga reeni ugovor nitav. Obzirom da je taj ugovor nitav, drugotuena temeljem tog ugovora nije mogla stei nikakva prava, obzirom da nitavost djeluje prema svima.
BRANA STEEVINA
Sporazum o diobi brane steevine (l. 259. st. 1. i 3. Obiteljski zakon - Narodne novine, broj 162/98) Sporazum o diobi brane steevine je valjan, samo ukoliko je zakljuen u pisanom obliku, te ako su brani drugovi na istome ovjerili svoje potpise, a proizvodi pravne uinke tek od trenutka sklapanja. albom tuiteljica uope ne pobija prvostupanjsko utvrenje da su predmetne pokretnine steene za vrijeme trajanja braka tuiteljice i
48
tuenika i to prihodima ostvarenim radom stranka. Takva imovina predstavlja, prema pravilnom materijalnopravnom stajalitu prvostupanjskog suda branu steevinu, i to svakog branog druga u omjeru od dijela (l. 253. st. 1. Obiteljskog zakona, a radi se o neoborivoj zakonskoj pretpostavci). Da bi izmeu branih drugova bio valjan sporazum o diobi postojee imovine on mora biti u smislu odredbe l. 259. st. 1. i 3. Obiteljskog zakona (dalje: OBZ), sklopljen u pisanom obliku, a potpisi moraju biti ovjereni te moe proizvoditi pravni uinak tek od trenutka sklapanja. Prema tome neosnovano se tuiteljica poziva na postojanje usmenog dogovora o podjeli pokretnina izmeu nje i IIItuenika.
DONOENJE ODLUKE O UZDRAVANJU DJECE
Sud je u branom sporu po slubenoj dunosti duan odluiti i o zakonskom uzdravanju mljt. djece stranaka (l. 303. st. 1. Obiteljski zakon Narodne novine, broj 162/98) Zakonski propis iz l. 303. st. 1. Obiteljskog zakona jest imperativne naravi, to znai da sud i kad je ve pokrenut postupak za uzdravanje treba spojiti spis u kojem se vodi spor oko uzdravanja na spis u kojem se vodi postupak radi rastave braka te u branom sporu odluiti i o uzdravanju mljt. kerke stranaka. Stoga je pogreno stajalite suda, zauzeto u pobijanoj odluci, u kojoj se poziva dodue i na odredbu l. 303. st. 1. Obiteljskog zakona (dalje: OBZ), ali da se zbog toga to se kod tog suda vodi poseban postupak br. P-__/02 izmeu mlljt. kerke i tuenika, radi odreivanja uzdravanja ne moe u pogledu tog zahtijeva pokrenuti nova parnica, jer smatra da je to parnica izmeu istih stranaka, a povodom istog zahtijeva. To znai da je sud u konkretnom sluaju kada je ve pokrenut postupak za uzdravanje (spis tog suda br. P-_/02, tuba podnijeta 26.08.02.g.) trebao spojiti (l. 313. Zakon o parninom postupku dalje: ZPP) na predmetni spis P-_/02 (tuba podnijeta 16.09.02.g.), te sukladno citiranoj odredbi l. 303. st. 1. OBZ-a odluiti i o uzdravanju mllljt. kerke.
49
Meutim, unato neispravnog stajalita suda prvog stupnja, albu tuitelja nije bilo mogue usvojiti. Glavna rasprava u predmetu toga suda glede uzdravanja zakljuena je 13.01.2003.g. te je donijeto rjeenje da e se presuda donijeti pismenim putem. To znai da je sud postupao po odredbi l. 335. st. 2. ZPP-a, te da je odluku donio u roku od 8 dana od zakljuenja rasprave, ali ju nije, sukladno l. 337. st. 1. ZPP-a u roku od 8 dana i pismeno izradio. Stoga taj sud, a obzirom na zateenu fazu postupka, u predmetu toga suda, u kojoj je odluka o uzdravanju donijeta, ali nije pismeno izraena presuda ni do dana odluivanja ovog suda o albi tuitelja, nije mogao postupiti na izneseni pravilan nain i odluiti, po slubenoj dunosti, u postupku rastave braka, i o uzdravanju mlljt. kerke stranaka.
POSTUPAK RADI RJEAVANJA PITANJA S KOJIM E RODITELJEM DIJETE IVJETI

Prvostupanjski sud nije vezan miljenjem Centra za socijalnu skrb (l. 296. Obiteljski zakon Narodne novine, broj 162/98) Ukoliko prvostupanjski sud ne prihvati miljenje Centra za socijalnu skrb u svezi rjeavanja pitanja s kojim e roditeljem dijete ivjeti, isti nije duan provoditi daljnje dokaze pribavom jo jednog miljenja i prijedloga organa socijalne skrbi vie instance. Naime, tijekom postupka prvostupanjski sud je pribavio miljenje i prijedloge organa socijalne skrbi, a koji su nadleni iste davati za podruja na kojima stranke prebivaju i koji su dali svoje miljenje o kompetentnosti jednog i drugog roditelja, a za brigu za ivot i skrb mlljt.. Prvostupanjski sud je protivno stajalitu albe, oba miljenja ocijenio i uvaio upravo u dijelu u kojem je utvrdio da su i tuiteljica i tuenik adekvatni roditelji da zbrinjavaju svoje dijete, ali kao to je reeno smatra da mlljt. I. treba povjeriti na ivot i skrb tuiteljici. Po stajalitu ovog suda, prvostupanjski sud koji nije vezan miljenjem Centra za socijalnu skrb, nema razloga provoditi daljnje dokaze pribavom jo jednog
50
miljenja i prijedloga organa socijalne skrbi vie instance. Stoga je prvostupanjski sud donosei odluku o tome da mlljt. I. ivi i da o njemu skrbi tuiteljica pravilno primijenio odredbu l. 296. to. 1. Obiteljskog zakona, te je na taj nain pravilno primijenio materijalno pravo.
IV NASLJEDNO PRAVO
NASLJEDNA PRAVA STRANACA

Pravo nasljeivanja stranaca (l. 5. Zakon o nasljeivanju Narodne novine, broj 52/71 i 47/78) Strani dravljani glede nasljeivanja u Republici Hrvatskoj, pod uvjetom primjene naela reciprociteta, imaju ista prava kao i domai dravljani. Naime, sud prvog stupnja je utemeljio pobijanu odluku na odredbama l. 354 365 Zakona o vlasnitvu i drugim stvarnim pravima (NN br. 91/96), (dalje u tekstu: ZV), kojim je propisano da nekretnine u Republici Hrvatskoj mogu stjecati samo hrvatski dravljani, dok dravljani drugih zemalja trebaju suglasnost tijela u Republici Hrvatskoj. Na taj nain je zapravo sud prvoga stupnja pogreno primijenio materijalno pravo. Ovo stoga jer su nasljedna prava stranaca regulirana odredbom l. 5 Zakona o nasljeivanju (dalje: ZN). Prema toj zakonskoj odredbi strani dravljani u Republici Hrvatskoj pod uvjetima primjene naela reciprociteta, imaju ista prava kao i domai dravljani. Dakle, odluno je da li postoji reciprocitet glede nasljeivanja nekretnina izmeu Republike Hrvatske i Slovenije. Stoga je sud prvog stupnja trebao primijeniti naprijed citiranu zakonsku odredbu. Ako sumnja u postojanje reciprociteta, tada je trebao od Ministarstva
51
pravosua i ope uprave zatraiti podatke da li glede nasljeivanja izmeu navedenih republika postoji reciprocitet.
IMOVINA KOJA SE IZDVAJA IZ OSTAVINE
Izdvajanje iz ostavine moe biti samo u korist potomaka koji su s ostaviteljem privreivali (l. 37. Zakon o nasljeivanju Narodne novine, broj 52/71 i 47/78) Samo potomak ostavitelja ima pravo traiti izdvajanje odreenog dijela ostavine u svoju korist i to pod pretpostavkom da su ispunjeni zakonom propisani uvjeti iz l. 37. Zakona o nasljeivanju. U temeljito i zakonito provedenom postupku sukladno l. 7. i 8. Zakona o parninom postupku (dalje: ZPP), sud prvog stupnja je raspravio i utvrdio da tuiteljica prilikom gradnje kue, nije stekla nikakav suvlasniki dio, kao ni njezina kerka odnosno njezin zet, jer nije prilikom izgradnje unijela svoja sredstva prilikom gradnje nove kue, odnosno navedenih objekata, ve je samo svojim radom pomagala u izgradnji, a time nije mogla stei stvarno pravo, odnosno suvlasniki dio u dijela. Osim toga, sud prvog stupnja je zauzeo stajalite da je tuiteljica zapravo pokrenula vlasniku parnicu, a ne nasljedniko-pravnu parnicu, a valja napomenuti da se u nasljedniko-pravnoj parnici ne moe raspravljati o vlasnikim zahtjevima, ve samo o nasljedno-pravnim zahtjevima. Osim toga, izdvajanje iz ostavine moe biti samo u korist potomaka koji su s ostaviteljem privreivali, a tuiteljica nije potomak ostavitelja, pa je radi toga zauzeto stajalite da tubeni zahtjev nije osnovan.
52
NASLJEDNIKA IZJAVA
Zahtjev na ponitenje nasljednike izjave zbog zablude (l. 61. st. 1. Zakon o obveznim odnosima- Narodne novine, broj 53/91, 73/91, 3/94 i 7/96) Ukoliko je nasljednik imao pogrenu predodbu o pravnoj valjanosti oporuke, a nasljednikom izjavom se prihvatio nasljedstva temeljem oporuke uz traenje nunog dijela, radi se o zabludi o pravu (error juris) koja nije ispriiva zabluda. U konkretnom sluaju tuitelj tvrdi da je bio u zabludi u odnosu na valjanost oporuke pokojnog oca, jer je istu smatrao pravno valjanom, iz razloga jer da sud oporuku ne bi proglasio kada bi ista bila pravno nevaljana iz formalnih ili materijalnopravnih razloga, istovremeno tvrdei u albi da je sud bio duan objasniti nasljednicima da imaju pravo u posebnom postupku osporavati valjanost oporuke. Prema odredbi l. 205. Zakona o nasljeivanju (dalje: ZN), kad sud utvrdi da je osoba, koja je ostavila oporuku, umrla, otvorit e njenu oporuku, proitat e je i o tome sastaviti zapisnik (proglaenje oporuke). Na takav nain ostavinski sud duan je postupiti bez obzira da li je oporuka po zakonu pravovaljana i bez obzira ima li vie oporuka. Prema odredbi l. 206. ZN-a pri proglaenju oporuke sud je duan sainiti zapisnik o proglaenju pismene oporuke, sa sadrajem navedenim u odredbi l. 206. st. 1. ZN-a, pri emu nije ovlaten ocjenjivati pravnu valjanost oporuke niti je duan, nakon proglaenja oporuke, upozoravati nasljednike, kako to pogreno smatra tuitelj, o njihovom pravu da u posebnom postupku osporavaju valjanost oporuke iz formalnopravnih odnosno materijalnopravnih razloga. Tek u sluaju kada izmeu nasljednika budu sporne injenice od kojih zavisi pravna valjanost ili sadraj oporuke, sud je duan prekinuti ostavinsku raspravu i uputiti stranke na pokretanje parnice radi utvrenja pravne valjanosti oporuke. Prema tome, iskljuivo nasljednicima pripada pravo na osporavanje valjanosti oporuke, pri emu nasljednici na ostavinskoj raspravi mogu istaknuti prigovore vezane uz njihovo pravo na nasljedstvo, valjanost oporuke, opsega ostavinske imovine i sl. Ukoliko izmeu nasljednika ne postoji spor o navedenim injenicama, ostavinski sud je duan, nakon proglaenja oporuke, poduzeti ostale procesne radnje, prije svega, uzimanje nasljednike izjave o prihvaanju ili odricanju nasljednog dijela
53
koji nasljedniku pripada iz ostavinske imovine na temelju zakona ili na temelju oporuke, ili izjavu koja se odnosi na nuni dio.
PONITENJE OBLIKA
OPORUKE
ZBOG
NEDOSTATKA
Oporuka je strogo formalan akt (l. 67. i l. 82. Zakon o nasljeivanju - Narodne novine, broj 52/71 i 47/78) Oporuka pisana na pisaoj maini i potpisana po oporuiteljici i jednom oporunom svjedoku je po svojem obliku nitava oporuka. Prvostupanjski sud je na osnovu prigovora zakonskih nasljednica utvrdio da oporuka ostaviteljice proglaena pred prvostupanjskim sudom nije pravno valjana, pa ju je ponitio, jer se radi o oporuci koja je pisana na pisaoj maini, a potpisana je po oporuiteljici i jednom oporunom svjedoku. Takva oporuka po svojem obliku nema karakteristike niti vlastorune oporuke (oporuiteljica je nije napisala svojom rukom) u smislu l. 68. Zakona o nasljeivanju (dalje: ZN) a niti u zakonom propisani oblik pismene oporuke pred svjedocima (potpis oporuiteljice i dvaju istodobno prisutnih oporuni svjedoka). Obzirom da je oporuka strogo formalan akt u smislu odredbe l. 67. ZN-a, a da u konkretnom sluaju zakonska forma nije zadovoljena, a da su ispunjeni uvjeti iz l. 82. ZN-a za ponitenje oporuke (ponitenje oporuke trae zakonski nasljednici u roku od godine dna od njenog proglaenja) prvostupanjski sud je u ostavinskom postupku ponitio ostaviteljiinu oporuku, jer se u konkretnom sluaju radi o nespornom injeninom osnovu na koje je potrebno primijeniti odredbe nasljednog prava. Nadalje, na pravilnost prvostupanjske odluke ne moe utjecati eventualna tonost aliteljeve tvrdnje da je ostaviteljica izjavljivala pred svjedocima da dio svoje imovine (ime da je raspolagala kao u spornoj oporuci) ostavlja alitelju, jer navedena injenica ne otklanja formalni nedostatak proglaene oporuke, a isto tako na pravilnost prvostupanjskog odluivanja ne utjee ni injenica da eventualno postoji i oporuka koja ima dostatnu zakonsku
54
formu, jer u tom sluaju alitelj moe svoja zakonska prava temeljem takve oporuke ostvarivati na njenoj osnovi (a ne na osnovu sporne oporuke proglaene pred prvostupanjskim sudom).
ODGOVORNOST OSTAVITELJA
NASLJEDNIKA
ZA
DUGOVE
Odgovornost nasljednika (l. 145. st. 1. Zakon o nasljeivanju- Narodne novine, broj 52/71 i 47/78) Nasljednik odgovara za dugove ostavitelja prema trinoj vrijednosti naslijeene imovine koju je ona imala u momentu smrti ostavitelja. Naime, prema odredbi l. 145. st. 1. Zakona o nasljeivanju (dalje: ZN) nasljednik odgovara za dugove ostaviteljeve do visine vrijednosti naslijeene imovine. Opseg odgovornosti nasljednika za ostaviteljeve dugove prosuuje se prema vrijednosti naslijeene imovine koju je ona imala u asu prijelaza na nasljednika, dakle u momentu smrti ostavitelja. Ona se procjenjuje prema trinoj vrijednosti stvari u asu smrti, pa kasnije promjene nastale u vrijednosti naslijeenih predmeta ostavine, ne utjeu na veliinu i opseg nasljednikove odgovornosti. Kako iz rjeenja o nasljeivanju proizlazi da je M. B. umro 25.04.1998. godine, to je sud bio duan vrijednost ostavinske imovine koju je tuenica naslijedila, utvrditi u vrijeme smrti pok. M. B., a ne u vrijeme neposredno prije donoenja sudske odluke. O pravilno utvrenoj vrijednosti ostavinske imovine ovisi i odgovornost tuene za naknadu tete koju potrauje tuitelj, budui da, ukoliko zatraeni iznosi naknade tete premauju vrijednost ostavinske imovine koju je tuenica naslijedila, sud moe udovoljiti tubenom zahtjevu samo u opsegu vrijednosti ostavinske imovine. upanijski sud u Varadinu, G. 748/03-2 od 02. lipnja 2003.
55
UPUIVANJE NA PARNICU ZBOG SPORA O PRAVU NA OSTAVINU
Utvrenje da odreeni novani iznos ne spada u ostavinsku imovinu (l. 223. Zakon o nasljeivanju - Narodne novine, broj 52/71 i 47/78) Kada alitelj tvrdi da u ostavinu spada manji iznos novaca, upuuje se u parnicu radi utvrenja da odreeni novani iznos ne spada u ostavinsku imovinu. Prvostupanjski sud navodi da je izmeu nasljednika sporno koji novani iznos sa tednih rauna ostaviteljice ulazi u ostavinsku imovinu. Bez tonog definiranja o kojim tednim raunima se radi, kod koje banke i koliko su novani iznosi koje se vode na tim raunima ne moe se definirati niti predmet spora, a pri tome je pogreno alitelja koji tvrdi da u ostavinsku imovinu spada manje novaca upuivati na parnicu da novano potraivanje u odreenom iznosu spada u ostavinsku imovinu. Naime, nakon definiranja injeninih tvrdnji, alitelja je mogue uputiti na parnicu samo radi utvrenja da odreeni novani iznos (u izreci rjeenja prije toga potrebno je definirati novane iznose za koje se vode rauni te tvrdnje stranaka glede vlasnitva tog iznosa) ne spada u ostavinsku imovinu. Posebno treba istai da bez odreenja rauna na kojima se vode novana potraivanja i iznosa na koje ti rauni glase nije mogue definirati predmet spora, obzirom na injenine tvrdnje skrbnika mljt. da se na bankovnim raunima otvorenim na ime ostaviteljice nalaze novani iznosi koji su im oni darovali (bez oznake rauna nije mogue utvrditi tijek kolanja novca, a time niti postojanje takve imovine).
56
UPUIVANJE NA PARNICU ZBOG SPORA O PRAVU NA OSTAVINU
Prekid ostavinske rasprave zbog spornih injenica (l. 221. st. 2. Zakon o nasljeivanju- Narodne novine, broj 52/71 i 47/78) Sud e prekinuti ostavinsku raspravu i uputiti stranke da pokrenu parnicu ako su meu njima sporne injenice od kojih zavisi neko njihovo pravo, s time da je dovoljno da nasljednik samo ospori pravnu valjanost pravnog posla, s time da nasljednik razlog osporavanja nije duan posebno obrazlagati. Prema l. 221. st. 1. Zakona o nasljeivanju (dalje: ZN) sud e prekinuti ostavinsku raspravu i uputiti stranke da povedu parnicu ako su meu njima sporne injenice od kojih zavisi neko njihovo pravo. Kada nasljednik porie, primjerice, pravnu valjanost oporuke ili pravnu valjanost ugovora o dosmrtnom uzdravanju, on nije duan iznijeti sve injenice zbog kojih osporava navedene pravne poslove. Dovoljno je da samo ospori pravnu valjanost. Drugim rijeima, dovoljno je da se tijekom postupka u raspravljanje ostavine glede upuivanja u parnicu utvrdi samo jedna jedina sporna injenica, tj. da li nasljednici priznaju odreeni pravni posao valjanim ili ne. Ako samo jedan od nasljednika istakne da taj pravni posao ne priznaje pravno valjanim, tada nastaje jedna sporna injenica, a to je pitanje pravne valjanosti pravnog posla. S druge strane, iz stilizacije l. 221. ZN-a proizlazi da ostavinski sud upuuje nasljednike na parnicu kada su sporne injenice od kojih zavisi neko njihovo pravo. To pak znai da ostavinski sud nije duan raspravljati sporne injenice, a niti pak je ovlaten traiti da to stranke uine.
upanijski sud u Varadinu, G. 904/03-2 od 07. srpnja 2003.
57
UGOVOR O DOIVOTNOM UZDRAVANJU
Procesne pretpostavke za ukidanje rjeenja o nasljeivanju i voenju spora u vezi ostavinske imovine (l. 135. Zakon o nasljeivanju - Narodne novine, broj 52/71 i 47/78)
Zakonski nasljednik kao jedini nasljednik pokojne ostaviteljice, ovlaten je ponitavati ugovor o doivotnom uzdravanju koji je ostaviteljica sklopila sa treim stranama, samo u posebnoj parnici, nakon okonanja ostavinskog postupka, na osnovu legitimacije iz rjeenja o nasljeivanju. Postojale bi procesne pretpostavke za ukidanje rjeenja o nasljeivanju i voenju spora u vezi ostavinske imovine ako bi se nasljednici sporili bilo o injenicama bilo u primjeni prava o tome da li neka imovina ulazi u ostavinu. U konkretnom sluaju zakonski nasljednik je samo jedan, te slijedom toga njemu pripada ostavinska imovina trenutkom smrti ostaviteljice u smislu odredbe l. 135. Zakona o nasljeivanju (dalje: ZN). Dakle, nema dvojbe da je prema sadraju rjeenja o nasljeivanju alitelj legitimiran na nasljeivanje cjelokupne ostavinske imovine, no kako je on ujedno jedini zakonski nasljednik nema procesnih pretpostavki niti potrebe da se o opsegu ostavinske imovine (zbog spora o pravnoj valjanosti ugovora o doivotnom uzdravanju) odluuje u okviru ostavinskog postupka, odnosno da se zbog toga ukida rjeenje o nasljeivanju, odreuje prekid postupka, te upuuje na parnicu, jer se sporni odnos ne odnosi na sunasljednike nego se radi o sporu izmeu jedinog zakonskog nasljednika i treih osoba. Radi navedenog alitelj je ovlaten ponitavati ugovor o doivotnom uzdravanju, u prvostupanjskom postupku, u posebnoj parnici, nakon okonanja ovog ostavinskog postupka na osnovu legitimacije iz rjeenja o nasljeivanju (kao jedini zakonski nasljednik).
58
RASKID UGOVORA O DOIVOTNOM UZDRAVANJU
Uvjeti za raskid ugovora o doivotnom uzdravanju (l. 125. st. 3. Zakon o nasljeivanju Narodne novine, broj 52/71 i 47/78) Raskidni razlog iz l. 125. st. 3. Zakona o nasljeivanju nije ostvaren ako neizvravanje obveza preuzetih ugovorom nema karakter svjesnog izbjegavanja vrenja preuzetih obveza s namjerom oslobaanja od izvrenja tih obveza. U pogledu postojanja razloga za raskid ugovora o doivotnom uzdravanju u smislu odredbe l. 125. st. 3. Zakona o nasljeivanju (dalje; ZN), valja navesti da je osnovna pretpostavka o kojoj ovisi osnovanost zahtijeva za raskid ugovora o doivotnom uzdravanju zbog neispunjenja ugovornih obveza da ugovorna strana svjesno izbjegava vrenje obveza preuzetih ugovorom u namjeri da se tih obveza oslobodi. Kod toga je od bitnog znaaja i utvrenje injenice vezane uz odgovornost za neizvravanje obveza, jer raskid ugovora zbog neizvravanja obveza preuzetih ugovorom ne moe traiti ona strana koja je sama kriva za neizvravanje ugovornih obveza. Dakle, sama injenica da ona ugovorna strana koja je preuzela obvezu uzdravanja druge ugovorne strane, tu obvezu ne izvrava, ne predstavlja sama za sebe razlog za raskid ugovora jer neizvravanje obveza mora imati karakter svjesnog izbjegavanja vrenja preuzetih obveza s namjerom oslobaanja od izvravanja tih obveza. Izvravanje obveza iz ugovora o doivotnom uzdravanju vezano je, oigledno uz potrebe i traenja uzdravane osobe. Prema tome, ukoliko uzdravanoj osobi nije potrebno pruanje i izvravanje svih onih obveza navedenih u ugovoru o doivotnom uzdravanju u tom sluaju neizvravanje tih obveza od strane davatelja uzdravanja niti ne moe predstavljati razlog za raskid ugovora u smislu odredbe l. 125. st. 3. ZN-a, jer tek u sluaju da uzdravana osoba ima potrebu za pruanjem uzdravanja na nain kako je ono ugovoreno ugovorom o doivotnom uzdravanju, a davatelj uzdravanja odbija i izbjegava izvravanje preuzetih obveza, nastaje raskidni razlog zbog neispunjenja obveza preuzetih ugovorom. Iz sadraja iskaza tuitelja jasno i nedvojbeno proizlazi da tuiteljima za sada uope nije potrebno pruanje i izvravanje obveza koje je tuenik preuzeo ugovorom o doivotnom uzdravanju, budui da su tuitelji u mogunosti sve poslove oko vlastitog zbrinjavanja i odravanja
59
zajednikog domainstva obavljati sami, pa ne samo da nemaju potrebu za pruanjem ugovorenih obveza vezanih za njihovo uzdravanje, ve od tuenika nisu ni traili ispunjavanje bilo kakvih ugovorom preuzetih obveza, ne elei primiti niti novani iznos koji im je tuenik svaki mjesec slao za podmirenje trokova reija, zbog ega je vie nego oigledno da nije ostvaren raskidni razlog iz l. 125. st. 3. ZN-a.
ALBA PROTIV RJEENJA O NASLJEIVANJU

Odricanje nasljednika od prava na albu (l. 349. Zakon o parninom postupku u svezi l. 381. Zakona o parninom postupku Narodne novine, broj 53/91, 91/92 i 112/99) Nasljednici se mogu odrei prava na albu protiv rjeenja o nasljeivanju, tek nakon to im bude urueno (ako rjeenje o nasljeivanju nije objavljeno). Prije svega valja rei da je ostavinska rasprava odrana 31. kolovoza 2001. godine, a nakon to su zakonski nasljednici prvog nasljednog reda M. P. i A. P., djeca ostaviteljice, dali nasljednike izjave, donijeto je rjeenje o tome da e se rjeenje o nasljeivanju donijeti pismenim putem, a ujedno su se navedeni zakonski nasljednici odrekli prava na albu protiv rjeenja o nasljeivanju. Rjeenje o nasljeivanju izraeno je 05. rujna 2001. godine i nakon toga otpremljeno strankama. Prednje odricanje od prava albe nije pravno valjano, jer su se nasljednici mogli odrei prava na albu protiv rjeenja o nasljeivanju, tek nakon to im ono bude urueno ukoliko nije bilo objavljeno. Kao to je reeno, nasljednici su se odrekli prava na albu 31. kolovoza 2001. g. dok je rjeenje izraeno tek 05. rujna 2001. g. kad je i otpremljeno strankama. Prema tome, nasljednik M. P. ima pravo na albu.
60
NASLJEDNOPRAVNI ZAHTJEVI NAKON PRAVOMONOSTI RJEENJA O NASLJEIVANJU
Pravomono rjeenje o nasljeivanju vee stranke koje su sudjelovale u postupku ostavinske rasprave (l. 231. Zakon o nasljeivanju Narodne novine, broj 52/71 i 47/78) Ukoliko se pojedini nasljednici koji su sudjelovali na ostavinskoj raspravi izriito izjasne da odreene nekretnine ne ulaze u ostavinsku imovinu, ne mogu se kasnije pozivati da su tu nekretninu stekli na temelju zakona, kao nasljednici, ve se ima smatrati da su sa drugim nasljednikom zakljuili izvansudsku nagodbu o diobi imovine. Upravo injenica da tuenici u ostavinskom postupku nisu tvrdili da sporne nekretnine predstavljaju ostavinsku imovinu njihovog pok. oca u bilo kojem suvlasnikom omjeru, i po ocjeni ovog suda, upuuje na pravilnost zakljuka prvostupanjskog suda, da su se tuenici, kao nasljednici pok. P. S., i tuiteljica, kao njegova izvanbrana supruga, sporazumjeli, sklapajui izvansudsku nagodbu, o opsegu i diobi zajednike imovine pok. P. S. i tuiteljice, steene tijekom trajanja izvanbrane zajednice, na nain da je tuiteljici pripala u samovlasnitvo imovina iz z.k.ul. br. _ k.o. M. D., odnosno nekretnine, u naravi kua i dvorite. Nadalje, pisani oblik nije pretpostavka valjanosti ugovora o izvansudskoj nagodbi, pa, prema tome, nedostatak pisanog oblika ne iskljuuje njegovo postojanje.
NAKNADNO PRONAENA IMOVINA

Kada je meu nasljednicima sporno da li naknadno pronaena imovina spada u ostavinu
61
(l. 232. Zakon o nasljeivanju - Narodne novine, broj 52/71 i 47/78) Kada je meu nasljednicima sporno da li naknadno pronaena imovina spada u ostavinu, sud predlagatelje za raspored naknadno pronaene ostavinske imovine upuuje da u parnici ostvaruju svoja prava. Prema ustaljenoj sudskoj praksi, ako je meu nasljednicima sporno da li naknadno pronaena imovina spada u ostavinu, tada sud odbija prijedlog da se naknadno pronaena imovina rasporedi na nasljednike, a istodobno se predlagatelji za raspored naknadno pronaene ostavinske imovine upuuju da u parnici ostvaruju svoja prava. U takvom sluaju nema mjesta prekidanju ostavinskog postupka, jer je on okonan pravomonim rjeenjem o nasljeivanju.
V RADNO PRAVO
ZABRANA DISKRIMINACIJE ZAPOLJAVANJA
GLEDE
Zabrana nejednakog postupanja prema osobi koja se zaposli (s obzirom na spol) (l. 2. Zakon o radu - Narodne novine, broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01 i 82/01; l. 30. Zakon o mirovinskom osiguranju - Narodne novine, broj 102/98, 127/00, 59/01, 109/01) Tuiteljica na osnovu svog ravnopravnog radnog statusa (obzirom na spol) moe raditi do 65 godine ivota (kao i mukarci).
62
Tuenica se protivila tubenom zahtjevu za isplatu razlike plae i mirovine nakon 04. veljae 2000. godine, jer da je tog dana tuiteljica stekla uvjete za starosnu mirovinu. Tuiteljica se protivila osnovanosti takovog prigovora istiui da bi i nakon ispunjenja uvjeta za starosnu mirovinu imala pravo raditi jer je zakonski razlog za prestanak radnog odnosa u smislu lana 103. st. 1. to. 3. Zakona o radu (dalje: ZR) navrenje 65 godina ivota radnika i 20 godina staa osiguranja. Takvo tuiteljiino protivljenje osnovanosti prigovora tuenice prvostupanjski sud je ocijenio osnovanim, jer to proizlazi iz odredbe l. 2. ZR-a prema kojem se zabranjuje nejednako postupanje prema osobi koja se zaposli, na osnovu njenih osobnih sredstava, statusa, stanja i sl. ( na temelju rase, boje koe, spola, branog stanja, porodinih obveza, dobi, jezika). U tom smislu prvostupanjski sud se poziva na l. 30. Zakona o mirovinskom osiguranju (dalje: ZM) prema kojem tuiteljica ima pravo na starosnu mirovinu sa 60 godina i 15 godina radnog staa, ali na osnovu svog ravnopravnog radnog statusa (obzirom na spol) moe raditi do 65 godine ivota (kao i mukarci), to proizlazi iz odredbi Zakona o radu.
PREKOVREMENI RAD
Kolektivnim ugovorom za dravne slubenike i namjetenike utvreni su iznosi koji istima pripadaju kao dodatak na plau (l. 84. Zakona o radu - Narodne novine, broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01 i 82/01 i l. 65. Kolektivnog ugovora za dravne slubenike i namjetenike Narodne novine, broj 25/96) Uz dodatak na plau za oteane uvjete rada dravnim slubenicima pripada i pravo na poveanu plau s osnove prekovremenog i nonog rada te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom odreeno da se ne radi. Naime, Zakonom o dravnim slubenicima i namjetenicima, te Zakonom o plaama u javnim slubama bio je odreen nain utvrivanja plaa dravnih slubenika i namjetenika u tijelima dravne uprave, meutim, na ostala prava i obveze, kao i odgovornost dravnih slubenika i namjetenika, koja nisu bila ureena citiranim zakonima, primjenjivani
63
su opi propisi o radu, odnosno u skladu s njima sklopljeni kolektivni ugovori. Navedenim zakonima nije bilo regulirano pravo na dodatke na plau, pa se u odnosu na ostala prava koja pripadaju tuiteljima kao dravnim slubenicima, odnosno namjetenicima primjenjuju opi propisi o radu, prvenstveno Zakon o radu, te Kolektivni ugovori sklopljeni izmeu Vlade RH i Sindikata dravnih i lokalnih slubenika i namjetenika RH. Stoga je potpuno pogrena albena tvrdnja tuene da tuiteljima ne pripada pravo na utuene dodatke na plau, budui u smislu odredbe l. 84. Zakona o radu, pored prava na poveanu plau za oteane uvjete rada, tuiteljima pripada i pravo na poveanu plau s osnove prekovremenog i nonog rada, te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom odreeno da se ne radi, a Kolektivnim ugovorom za dravne slubenike i namjetenike utvreni su iznosi koji pripadaju dravnim slubenicima i namjetenicima kao dodatak na plau u sluaju prekovremenog i nonog rada, te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom odreeno da se ne radi, zbog ega je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo udovoljivi tubenim zahtjevima tuitelja.
PRENOENJE UGOVORA NA NOVOG POSLODAVCA

Otpremnina u sluaju kada se otkazuje ugovor o radu koji je prenesen na novog poslodavca (l. 129. Zakon o radu Narodne novine, broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01) Radnik iji je ugovor prenesen na nain propisan l. 129. Zakona o radu, zadrava u svezi s otkazom, otkaznim rokovima, otpremninom i drugim pitanjima iz radnog odnosa sva prava koja je stekao do dana prijenosa ugovora o radu. Po ocjeni ovog suda u konkretnom sluaju pravilno je prvostupanjsko materijalno pravno stajalite utemeljeno na dostatno utvrenom injeninom stanju prema kojem je novi tuiteljiin poslodavac nastavio obavljati poslovnu djelatnost na lokaciji ranijeg poslodavca, njegovim sredstvima za rad, te je izriito odreeno
64
meusobnim ugovorom tih pravnih osoba da se prava iz ugovora o radu konkretnog radnika (tuiteljice) prenose (kao njegova obveza) na tuenika, kao novog poslodavca. Takav prijenos prava radnika, odnosno obveza poslodavca utemeljen je na odredbi l. 129. Zakona o radu (dalje: ZR). Prema tome, nikakvim izmjenama svojih akata tuenik ne moe otkloniti materijalnopravne posljedice koje propisuje ZR-a, a koje su utemeljene na preuzimanju konkretnog ugovora o radu. U tom smislu, nebitne su konkretne okolnosti koje su prethodile preuzimanju konkretnog ugovora o radu, a nebitne su i za realizaciju tuiteljiinih prava u konkretnim okolnostima, eventualne materijalnopravne odredbe zakona koje tuenika ne ovlauju na suavanje radnikih prava u konkretnom sluaju (koja to iskljuuje).
upanijski sud u Varadinu, G-118/03 od 04. veljae 2003.
ODREIVANJE PLAE SLUBENICIMA NAMJETENICIMA U JAVNIM SLUBAMA
Odreivanje plaa i drugih naknada slubenicima i namjetenicima u javnim slubama (l. 12. Zakon o plaama u javnim slubama - Narodne novine, broj 27/01) Opi propisi o radu, odnosno u skladu s njima, sklopljeni kolektivni ugovori primjenjuju se na pitanja plaa i drugih naknada na osnovi rada slubenika i namjetenika u javnim slubama samo ako ista nisu ureena Zakonom o plaama u javnim slubama. Tuitelj smatra da je njegova plaa povoljnije odreena ranijim Kolektivnim ugovorom, te da mu, obzirom na odredbu lanka 7a Zakona o radu (dalje: ZR), navedena plaa pripada i za sporno razdoblje. U odnosu na ocjenu albenog razloga pogrene primjene materijalnog prava, valja ponoviti samo to da je l. 7a ZR-a doista propisano da se na radnika uvijek primjenjuje najpovoljnije pravo, ali uz ogranienje da to pravilo ne vrijedi ako je ovim ili drugim Zakonom drugaije odreeno. Pravilno je prvostupanjski sud zakljuio da je upravo odredbama Zakonom o plaama u javnim slubama iskljuena primjena ove odredbe, a to iz razloga, jer je l. 3. Zakona o plaama u
65
javnim slubama izriito navedeno da se na pitanje plaa i drugih naknada na osnovi rada slubenika i namjetenika u javnim slubama koja nisu ureena navedenim Zakonom, primjenjuju opi propisi o radu, odnosno u skladu s njima, sklopljeni kolektivni ugovori. Prema odredbi l. 12. Zakona o plaama u javnim slubama, slubenici i namjetenici u javnim slubama zateeni na radu kod tuenice su imali pravo da nastave rad na svojim dosadanjim radnim mjestima i da zadre plau prema propisima koji su bili na snazi do stupanju na snagu navedenog Zakona, ali samo do rasporeda na radna mjesta i utvrivanja plaa prema Pravilniku o unutarnjem redu i propisima o plaama, a sukladno odredbama Zakona o plaama u javnim slubama, a koje Pravilnike o unutarnjem redu javnih slubi su, u smislu odredbe l. 11. st. 3. istog Zakona, bila duna uskladiti tijela javnih slubi. Kako nije sporno da je tuenica donijela Pravilnik o unutarnjem redu u Opoj bolnici u V. Dana 27.06.2001. godine a koji je stupio na snagu 6.07.2001. godine to je prema tome tuenica bila duna, nakon donoenja navedenog Pravilnika, tuitelju kao slubeniku zateenom na radu kod tuenice, isplaivati plau iskljuivo sa odredbama Zakona o plaama u javnim slubama. Nema nikakve dvojbe da se u odnosu na plau tuitelja a nakon stupanja na snagu Zakona o javnim slubama, ne moe primijeniti, kako to pogreno smatra tuitelj i u albi, odredba l. 7a ZR, jer je njezina primjena u odnosu na iznos plae, iskljuena odredbom l. 3. Zakona o javnim slubama. upanijski sud u Varadinu, broj G-21/03-2 od 13. 01. 2003.
ODREIVANJE PLAE
Visina najnie plae (l. 242. st. 2. Zakon o radu Narodne novine, broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01 i 82/01; Kolektivni ugovor o visini najnie plae Narodne novine, broj 9/98, 37/98, 14/99, 25/02) Kolektivnim ugovorom o visini najnie plae ugovorena je visina najnie bruto plae. Prema odredbi l. 242. st. 1. Zakona o radu (dalje: ZR) Vlada Republike Hrvatske bila je ovlatena odrediti visinu najnie plae u
66
razdoblju od dvije godine o dana poetka primjene ZR tj. od 1.1.1996. do 01.1.1998. Zakonom o izmjenama i dopunama ZR (NN 17/01) izmijenjena je odredba l. 242. st. 1. ZR-a i Vlada Republike Hrvatske ponovno je dobila ovlatenje da na prijedlog osobe koja prema odredbama ovog zakona moe biti stranka kolektivnog ugovora a na nain i pod uvjetima propisanim ZR-a, moe odrediti visinu najnie plae ako plae nisu ureene kolektivnim ugovorom ili ako se kolektivni ugovor ne primjenjuje na znaajan broj radnika koje ovlatenje je imala od 10.3.2001. do dana stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama ZR-u do kraja 2002. godine. U meuvremenu, od poetka 1998. godine do stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama ZRu (NN 17/01), Vlada Republike Hrvatske je imala izriita ovlatenja odreivati visinu najnie plae, pa se u tom razdoblju primjenjivao Kolektivni ugovor o visini najnie plae (NN 9/98, 37/98, 14/99, 25/02), (dalje: Kolektivni ugovor) koji se prema Odluci o proirenju primjene kolektivnog ugovora o visini najnie plae na sve zaposlene od dana 06. oujka 1998. godine (dalje: Odluka) koju je donio Ministar rada i socijalne skrbi, primjenjuje na sve zaposlene, to znai da niti jedan poslodavac u Republici Hrvatskoj ne smije isplatiti plau niu od one koja je utvrena tom Odlukom. Prema sadraju Kolektivnog ugovora o visini najnie plae, visina najnie plae /bruto/ ne moe biti nia od najnie osnovice za obraunavanje i plaanje doprinosa za mirovinsko i invalidsko osiguranje utvrene posebnim propisima. Prema Odluci o najnioj osnovici, ako plaa slui kao osnovica za obraunavanje i plaanje doprinosa i za ostvarivanje prava iz mirovinskog osiguranja, najnia osnovica iznosi 1.700,00 kn (NN 40/2000) koja odluka se primjenjivala u utuenom razdoblju (za razdoblje od 01.04.2000. do 31.03.2002.), zbog ega je prvostupanjski sud pravilno utvrdio visinu plae od 1.700,00 kn umanjene za poreze i doprinose u omjeru od 20,60%, odnosno iznos plae od 1.349,80 kn koji iznos predstavlja iznos najnie plae. Stajalite tuitelja izneseno u albi da se radi o neto iznosu plae i da je prvostupanjski sud nepravilno umanjio iznos plae od 1.700,00 kn za poreze i doprinose, potpuno je pogreno, budui da iz sadraja Kolektivnog ugovora a tako i iz sadraja Odluke o najnioj osnovici za obraunavanje i plaanje doprinosa i za ostvarivanje prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja, pa prema tome, iznos od 1.700,00 kn, koji se odnosi na utueno razdoblje, predstavlja najniu osnovicu za obraun i plaanje doprinosa iz mirovinskog (kao i iz obveznog zdravstvenog osiguranja), zbog ega je oigledno da iznos najnie plae ne moe predstavljati neto plau odnosno iznos koji se isplauje radniku pa je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo umanjivi iznos najnie plae u omjeru 20,60% za poreze i
67
doprinose koji terete plau, te navedeni iznos tretirao kao iznos plae koju bi tuitelj ostvario u radnom odnosu.
ISPLATA PLAE
Osnova za isplatu neisplaene plae (l. 83 Zakon o radu Narodne novine, broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01 i 82/01) Za ocjenu osnovanosti zahtjeva za isplatu neisplaene plae, relevantna je jedino injenica da li su tuiteljice taj mjesec bile u radnom odnosu kod tuenika i da li su nakon obavljenog rada primile plau odnosno trokove prijevoza. Iz dokumentacije priloene u spis, prije svega, prijave i odjave, odnosno promjena obveznog zdravstvenog osiguranja HZZO-u, te prijave o poetku osiguranja Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, kao i podataka iz radnih knjiica tuiteljica, nedvojbeno proizlazi da su tuiteljice od. 01.11.2001.g. bile u radnom odnosu kod tuenika, zbog ega je pravilan zakljuak prvostupanjskog suda, da je tuenik, kao poslodavac tuiteljica, u smislu odredbe l. 83. Zakona o radu (dalje: ZR), u obvezi isplatiti tuiteljicama plau nakon obavljenog rada. Ovdje valja napomenuti da sam sadraj sklopljenog ugovora o radu, nije od presudnog znaaja za ocjenu osnovanosti zahtjeva tuiteljica za isplatu plae, jer ak i u sluaju da tuiteljice i tuenik nisu sklopili pisani ugovor o radu, navedeni propust ne bi mogao utjecati na pravo tuiteljica da nakon obavljenog rada kod tuenika, zahtijevaju isplatu pripadajue plae.
upanijski sud u Varadinu, G. 72/03-2 od 27. 01. 2003.
68
ODGOVORNOST POSLODAVCA UZROKOVANU RADNIKU
ZA
TETU
Pravo na naknadu gubitka zarade zbog umirovljenja (l. 73. Zakon o osnovnim pravima iz radnog odnosa Narodne novine, broj 34/91, 26/93, 29/94; l. 102. Zakon o radu Narodne novine, broj 38/95, 54/95, 65/95, 82/01; l. 6. Zakon o zatiti na radu Narodne novine, broj 13/83, 17/86, 47/89, 46/92, 26/93, 29/94; l. 15 Zakon o zatiti na radu Narodne novine, broj 49/96, 94/96) Ukoliko su posljedice profesionalne bolesti i ozljede na radu imale presudan utjecaj na tuiteljevu nesposobnost za rad koja je dovela do njegovog umirovljenja, tuitelju pripada pravo na naknadu gubitka zarade u visini razlike izmeu invalidske mirovine koju je primao u utuenom razdoblju i plae koju bi ostvarivao radei na svom radnom mjestu, u cijelosti, bez obzira to je tuitelju priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog bolesti u omjeru od 70% i profesionalne bolesti u omjeru od 30%. Kako je prema rjeenju kojim je tuitelju priznato pravo na invalidsku mirovinu do gubitka radne sposobnosti tuitelja dolo do bolesti u omjeru od 70% i profesionalne bolesti u omjeru od 30%, a prema nalazu i miljenu vjetaka posljedice profesionalne bolesti i ozljede na radu imale su presudan utjecaj na tuiteljevu nesposobnost za rad koja je dovela do njegovog umirovljenja, ovaj sud prihvaa pravilnim zakljuak prvostupanjskog suda da je profesionalna bolest uz posljedice ozljede na radu osnovi uzrok gubitka radne sposobnosti tuitelja, pa tuitelju pripada pravo na naknadu gubitka zarade u visini razlike izmeu invalidske mirovine koju je primao u utuenom razdoblju i plae koju bi ostvarivao radei na svom radnom mjestu, u cijelosti, budui da posljedice profesionalne bolesti i ozljede na radu predstavljaju adekvatnu uzronu vezu nastanka potpune radne nesposobnosti tuitelja i priznanja prava na invalidsku mirovinu.
upanijski sud u Varadinu, G. 867/03-2 od 23. lipnja 2003. VS RH, Revr. 575/03-2 od 17. veljae 2004.
69
ODGOVORNOST POSLODAVCA UZROKOVANU RADNIKU
ZA
TETU
Poetak tijeka zastarnog roka kod potraivanja naknade neimovinske tete zbog postupaka poslodavca (l. 200. st. 1. i l. 376. st. 1. i 2. Zakon o obveznim odnosima Narodne novine, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99; l. 102. st. 1 Zakon o radu Narodne novine, broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01 i 82/01) Ukoliko radnik zbog postupaka poslodavca pretrpi neimovinsku tetu, poslodavac odgovara po opim propisima obveznog prava, pa se i poetak tijeka zastarnog roka ravna prema odredbama Zakona o obveznim odnosima (3 godine od kad je oteenik doznao za tetu i osobu koja je tu tetu uinila subjektivni rok odnosno 5 godina od kada je teta nastala- objektivni rok), a ne od pravomonosti odluke o ponitenju tuenikove odluke o otkazu ugovora o radu tuiteljici. Pravilno je prvostupanjski sud ukazao da je u okviru radnopravnog odnosa, odnosno zbog postupaka poslodavca, mogue da radnica pretrpi tetu u obliku neimovinske tete, u kojem sluaju poslodavac odgovara po opim propisima obveznog prava. U tom smislu i poetak zastarnog roka ravna se prema odredbama Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO). Potraivanje naknade uzrokovane tete u tom smislu zastarijeva za 3 godine od kad je oteenik doznao za tetu i osobu koja je tu tetu uinila (subjektivni rok), odnosno u svakom sluaju potraivanje zastarijeva za 5 godina od kada je teta nastala. Po ocjeni ovog suda neprihvatljivo je materijalnopravno stajalite prvostupanjskog suda da za ovaj oblik tete zastarni rok poinje tei od pravomonosti odluke o ponitenju tuenikove odluke o otkazu ugovora o radu tuiteljici. Prema stajalitu sudske prakse taj trenutak je mjerodavan kao poetak zastarnog roka, za ostvarenje materijalnih prava iz radnog odnosa (isplata plae i sl.) i to iz razloga to je pravomonou takve odluke uspostavljen kontinuitet trajanja radnog odnosa (do tog trenutka bila je neizvjesna egzistentnost ugovora o radu) pa je time uspostavljena obveza isplata plae i drugih materijalnih primanja (namirenje radnikovih prava iz radnog odnosa). Meutim, tuenikova odluka o prestanku ugovora o radu uz okolnosti u kojima je donijeta mogla je biti razlogom trpljenja duevnih bolova od strane tuiteljice, a i daljnje ikanozno postupanje
70
prema tuiteljici moglo je na isti nain djelovati. Meutim, potrebno je tono odrediti osobu tetnika i tetne radnje, a u tom kontekstu i odrediti na koji nain tuenik, kao pravna osoba, odgovara za konkretnog tetnika odnosno tetnike (fizike osobe). Treba konstatirati da je prvostupanjski sud u jednom dugotrajnom odnosu, u kojem se spominje itav niz dogaaja koji su psihiki traumatizirali tuiteljicu, pogreno poao od fikcije da je pravomono ponitenje nezakonite odluke tuenika poetak tijeka roka za naknadu tete u objektivnom smislu, to bi prema tome trebalo izjednaiti sa danom kad je teta nastala u smislu odredbe l. 376. st. 2. Zakona o obveznim odnosima. Naime, ukoliko je nezakoniti otkaz prouzroio tetu na psihi tuiteljice, tada je jasno da ta posljedica nije mogla nastupiti danom pravomonosti presude o ponitenju takve tuenikove odluke (nego znatno ranije). Ukoliko se radi o kasnijim postupcima direktora tuenika i eventualno drugih osoba tuenika ili radnika tuenika tada je potrebno dokazati da se radi o teti koju je tuiteljica pretrpjela na radu ili u vezi s radom.
SUDSKI RASKID UGOVORA O RADU
Pravo na naknadu tete kada je utvren sudski raskid ugovora o radu (l. 116. st. 3. i l. 10. st. 3. Zakon o radu Narodne novine, broj 38/95, 54/95, 65/95) Pravo na naknadu tete u smislu odredbe l. 116. st. 1. Zakona o radu, nema zaposlenik kojem je utvren sudski raskid ugovora o radu, ako ugovor o radu prestaje istog mjeseca u kojem je i utvren sudski raskid ugovora o radu, budui naknada tete u smislu citirane zakonske odredbe predstavlja poseban oblik naknade nematerijalne tete za duevne boli koje zaposlenik trpi zbog nedoputenosti otkaza ugovora o radu, uz pretpostavku da zaposleniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos. Sukladno odredbi l. 116. st. 1. Zakona o radu (dalje: ZR) zaposleniku pripada pravo na sudski raskid ugovora o radu, kao i pravo
71
na naknadu tete u iznosu od najmanje tri, a najvie 18 prosjenih mjesenih plaa tog zaposlenika isplaenih u prethodna tri mjeseca, ovisno o trajanju radnog odnosa, starosti, te obvezama uzdravanja koje terete zaposlenika. Imajui u vidu injenicu da je tuiteljica radila kod tuenika po ugovoru o radu na odreeno vrijeme, da je aneksom ugovora o radu broj 20/99 od 01. sijenja 1999. godine produen ranije sklopljen ugovor o radu na razdoblje od 01. sijenja do 31. sijenja 1999. godine, da je, dakle, ugovor o radu trebao prestati koncem istog mjeseca, budui da u smislu odredbe l. 10. st. 3. ZR-a ugovor o radu sklopljen na odreeno vrijeme prestaje istekom roka utvrenog tim ugovorom, a da naknada tete koja pripada zaposleniku u smislu odredbe l. 116. st. 1. ZR-a predstavlja zapravo poseban oblik naknade nematerijalne tete za duevne boli koje zaposlenik trpi zbog nedoputenosti otkaza ugovora o radu, uz pretpostavku da zaposleniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, a da se u konkretnom sluaju radni odnos niti ne bi nastavio jer bi prestao krajem istog mjeseca protekom roka utvrenog aneksom ugovora o radu, ocjena je ovoga suda da tuiteljici ne pripada pravo na naknadu tete.
SUDSKI RASKID UGOVORA O RADU

Zahtjev za sudski raskid ugovora o radu u sluaju kad se postupak vodi radi nedoputenosti otkaza ugovora o radu (l. 116. st. 3 Zakon o radu Narodne novine, broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01 i 82/01) Zahtjev za sudski raskid ugovora o radu zaposlenik moe postaviti najkasnije do zakljuenja glavne rasprave pred prvostupanjskim sudom, koja se vodi radi nedoputenosti otkaza ugovora o radu. U pogledu zahtjeva tuiteljice za sudski raskid ugovora o radu, koji zahtjev je tuiteljica istaknula u albi, tuiteljicu valja upozoriti da je odredbom l. 116. Zakona o radu (dalje: ZR) predviena mogunost sudskog raskida ugovora o radu uz osnovnu pretpostavku koja se odnosi na utvrenje suda da otkaz poslodavca nije doputen, koji zahtjev mogu
72
postaviti i poslodavac i radnik do okonanja glavne rasprave pred sudom prvog stupnja. Iz sadraja citirane odredbe l. 116. ZR-a jasno i izriito proizlazi da obje stranke ugovora o radu imaju mogunost postavljanja zahtjeva za sudski raskid ugovora o radu, ako u tom smislu do zakljuenja glavne rasprave pred sudom prvog stupnja podnesu zahtjev, odnosno tubu s odreenim tubenim (ili protutubenim) zahtjevom. Naime, u konkretnom sluaju radi se o sporu iz radnog odnosa, a parnini postupak za raspravljanje o takvoj vrsti zahtjeva pokree se tubom i sud odluuje samo u granicama postavljenog tubenog zahtjeva. Takva pravila postupanja predviena su odredbama Zakona o parninom postupku (dalje: ZPP) i to odredbom l. 185. u vezi sa l. 1. i 2. st. 1. ZPP-a. Prema odredbi l. 116. st. 3. ZR-a poslodavac i zaposlenik mogu zahtjev za prestanak ugovora o radu u smislu st. 1. i 2. iste odredbe podnijeti do okonanja glavne rasprave pred sudom prvog stupnja. upanijski sud u Varadinu, G. 147/03-2 od 03. veljae 2003. VS RH, Revr 365/03-4 od 18. prosinca 2003.
OTKAZ TRUDNICI
Kad se moe trudnici otkazati ugovor o radu (l. 70. Zakon o radu - Narodne novine, broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01 i 82/01) Otkaz trudnici je nevaei, samo ako je radnica u roku od petnaest dana od dostave odluke o otkazu obavijestila poslodavca o trudnoi. Tuiteljica se poziva na injenicu da joj je otkaz dan, iako je trudna, to je protivno odredbi l. 70. Zakona o radu (dalje: ZR). Neosnovano se tuiteljica poziva na potvrdu o trudnoi od 28. sijenja 2003. godine, dokumentirajui njome zabranu otkaza iz l. 70. ZR-a jer je tim propisom izmijenjenom l. 22. Zakona o izmjenama i dopunama ZRa odreeno da je otkaz trudnici zabranjen, no dati otkaz je nevaei samo ako je radnica u roku od petnaest dana od dostave odluke obavijestila poslodavca o trudnoi. Tuiteljica se, meutim, poziva na potvrdu od 28. sijenja 2003. g., dakle, izdanu vie mjeseci nakon donijetog otkaza, a u svom iskazu svjedokinja J. R. ne potvruje da je
73
tuiteljica pravodobno, u smislu navedene odredbe, tuenika obavijestila o svojoj trudnoi, to bi dati iskaz inilo nitavim.
PRAVA I OBVEZE SINDIKALNOG POVJERENIKA
Izvanredni otkaz sindikalnom povjereniku (l. 182. st. 1. Zakon o radu Narodne novine, broj 38/95, 54/95 i 65/95, 71/01, 82/01) Poslodavac je ispunio svoju obvezu iz l. 182. st. 1. Zakona o radu, na nain da je traio prethodnu suglasnost za izvanredni otkaz ugovora o radu radnika sindikalnog povjerenika, ako je traio suglasnost od sindikata koji djeluje kod poslodavca. Pogreno je stajalite tuitelja, da je tuenica, kao poslodavac, prethodnu suglasnost za otkaz ugovora o radu tuitelju kao sindikalnom povjereniku, mogla traiti samo od predsjednika Sindikata PPDIV-a. To zbog toga jer je odredbom l. 182. st. 1. Zakona o radu (dalje: ZR) propisano da poslodavac sindikalnom povjereniku moe otkazati ugovor o radu samo uz prethodnu suglasnost sindikata, ne propisujui konkretno da se ta suglasnost moe traiti samo od predsjednika sindikata. Prema odredbama l. 34. Statuta Sindikata PPDIV-a, sindikat je pravna osoba i samostalni nositelj prava i obveza u pravnom prometu, sukladnom tom Statutu i drugim aktima, to znai, da je organizacija sindikata interna stvar samog sindikata, pa je tuenica, kao poslodavac, svoju obvezu iz l. 182. ZR-a o traenju prethodne suglasnosti ispunila ako je suglasnost traila od sindikata koji djeluje kod tuenice, jer je iskljuivo interna stvar sindikata, tko i na koji nain daje suglasnost za otkaz ugovora o radu sindikalnom povjereniku.
upanijski sud u Varadinu, G. 116/03-2 od 27. sijenja 2003. VS RH Revr.-273/03-2 od 19. kolovoza 2003.
74
ZASTARA POTRAIVANJA IZ RADNOG ODNOSA
Poetak tijeka zastarnog roka za podnoenje zahtijeva za isplatu plaa (l. 131. Zakon o radu - Narodne novine, broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01 i 82/01) Kod zahtijeva za isplatu plaa, zastarni rok poinje tei danom pravomonog ponitenja odluke poslodavca o prestanku radnog odnosa radnika. Prema ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je pravilno odredio poetak tijeka zastarnog roka za podnoenje zahtijeva za isplatu plaa s danom pravomonog ponitenja tuenikove odluke o prestanku radnog odnosa tuitelja jer je tog dana potvren kontinuitet radnog odnosa tuitelja, te su time ostvarene pretpostavke za postavljanje tubenog zahtijeva za isplatu isplaenih iznosa plaa i drugih primanja iz radnog odnosa, a koje pravo se temelji na pozitivnoj odluci o tubenom zahtjevu radi ponitenja nezakonite odluke tuenika. Radi se i o opeprihvaenom stajalitu sudske prakse u vezi odreenja poetka tijeka zastarnog roka u takvim sluajevima, pa je u tom smislu odluka o prigovoru zastare potraivanja pravilno injenino i materijalnopravno utemeljena na odredbi l. 131. Zakona o radu i l. 131. Zakona o obveznim odnosima.
OBVEZA OBAVJEIVANJA RADNIKOG VIJEA
Propust poslodavca u pogledu obavjeivanja radnikog vijea (l. 144. st. 2. Zakon o radu Narodne novine, broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01 i 82/01) Propust poslodavca u pogledu obavjeivanja radnikog vijea o poduzetoj reorganizaciji rada koja je dovela do ukidanja radnog mjesta tuitelja, moe ukazivati jedino na prekrajnu odgovornost
75
poslodavca, a ne moe predstavljati razlog koji bi utjecao na ocjenu nedoputenosti odluke o otkazu ugovora o radu. U pogledu obveze obavjeivanja u smislu odredbe l. 144. Zakona o radu (dalje: ZR) valja navesti da je u smislu citirane odredbe poslodavac duan najmanje svaka tri mjeseca obavijestiti radniko vijee o pitanjima vanim za gospodarski i socijalni poloaj zaposlenika, meutim, Zakonom o radu je kao jedina posljedica proputanja poslodavca da postupi u smislu citirane odredbe predviena prekrajna odgovornost, sukladno odredbi l. 228. st. 1. ZR. Prema tome, eventualni propust tuenika u pogledu obavjeivanja radnikog vijea o poduzetoj reorganizaciji rada koja je dovela do ukidanja radnog mjesta tuitelja, moe ukazivati jedino na prekrajnu odgovornost poslodavca, a ne moe predstavljati razlog koji bi utjecao na ocjenu nedoputenosti odluke o otkazu ugovora o radu. Odredbom l. 145. ZR-a predviena je obveza poslodavca u pogledu savjetovanja sa radnikim vijeem prije donoenja odluke vane za poloaj zaposlenika koja ukljuuje potpuno i pravovremeno dostavljanje vanih podataka za donoenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na poloaj radnika kako bi radniko vijee bilo u mogunosti dati primjedbe i prijedloge odnosno kako bi rezultati rasprave stvarno mogli utjecati na donoenje odluke. Vanim odlukama smatraju se osobito odluke o donoenju pravilnika o radu, planu zapoljavanja, premjetaju i otkazu, te izmeu ostalog i o uvoenju nove tehnologije, te promjene u organizaciji i nainu rada. Prema tome, promjene u organizaciji i nainu rada se obzirom na sadraj citirane odredbe l. 145- ZR-a moraju smatrati odlukama vanim za poloaj radnika, zbog ega je prije donoenja takve odluke poslodavac duan savjetovati se sa radnikim vijeem u smislu citiranje odredbe.
upanijski sud u Varadinu, G 135/03 od 03. veljae 2003.
TRAJK
Nezakonit trajk (l. 210. Zakona o radu Narodne novine, broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01)
76
Viednevna nenajavljena obustava rada radi neisplaene plae a koja nije najavljena nit pak je organizirana od strane Sindikata, smatra se nezakonitim trajkom. Po ocjeni ovog suda viednevna nenajavljena obustava rada radi neisplaene plae ima objektivne znaajke trajka koji je i prema ocjeni prvostupanjskog suda organiziran i proveden suprotno odredbama l. 210. Zakona o radu (dalje: ZR). Pri tome treba istai da je temeljem l. 66. Zakona o izmjenama i dopunama ZR-a (NN 17/01) izmijenjen i dopunjen l. 210. ZR-a na nain da je doputen trajk radi neisplate plae u roku od 30 dana od dana dospijea. Takva zakonska mogunost upuuje na potrebu organizacije takve kolektivne akcije (ina) sukladno toj zakonskoj odredbi (koja dopustivost trajka uvjetuje ostvarenjem odreenih organizacijskih pretpostavki). Na osnovu toga trebalo je zakljuiti da je prema objektivnim pokazateljima tuiteljica sudjelovala u etverodnevnom trajku koji je doputen radi ishoenja cilja radi kojega je do trajka dolo, ali koji nije bio organiziran od strane Sindikata, a nije bio niti najavljen, to su pretpostavke za provoenje zakonitog trajka iz l. 210. st. 1. i 2. ZR-a. Slijedom navedenog, pravilno tuenik sporne dogaaje kvalificira kao nezakonit trajk i u tom smislu netona je prvostupanjska kvalifikacija predmetnih dogaaja kao kolektivno odbijanje izvrenja radnih obveza na koje su radnici ovlateni na osnovu pojedinanih krenja ugovora o radu od strane poslodavca to predstavlja industrijsku akcija, odnosno radi ega takva industrijska akcija nema znaajke nedoputenog trajka, (pri emu treba istai da je tona prvostupanjska kvalifikacija da su razlozi za trajk odreeni l. 210. st. 1. ZR-a - imajui pri tome u vidu i izmjene i dopune tog stavka iz l. 66. Zakona o izmjenama i dopunama ZR-a (NN 17/01), pa upravo ta iroka mogunost provoenja trajka, kao odredbe specijalnog zakona za podruje radnog prava iskljuuje navedenu primjenu l. 122. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO) - (ZOO je opi propis) obzirom na mogunost primjene l. 210. ZR-a - to je trebao biti i zakljuak prvostupanjskog suda uz, njegovo izriito tumaenje propisa l. 210. ZR-a u kojem taj propis odreuje kao vrlo iroko i primjenjiv, uz mogunost razliitog tumaenja.
77
ISPLATA PLAE
Jednostrano smanjenje plae radnika (l. 12. st. 1. to. 8., l. 83. st. 1. i 3. Zakon o radu - Narodne novine, broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01 i 82/01) Poslodavac nije ovlaten jednostrano smanjivati plau radniku iako je u poslovnim potekoama. Naime, u albi tuenik inzistira na postojanju promijenjenih okolnosti koje su nastale nakon sklapanja ugovora o radu, te oteale ispunjenje obveze tuenika, odnosno uzrokovale nudu da se plae smanje na iznos od 1.800,00 kn. Navodi da sud nije uzeo u obzir injenicu da je ope prihvaena praksa u Republici Hrvatskoj da poslodavci smanjuju plae radnika kako bi spasili trgovako drutvo. Prema odredbi l. 12. st. 1. to. 8. Zakona o radu (dalje: ZR) izmeu ostalih uglavaka, ugovor o radu mora sadravati uglavak o osnovnoj plai, dodacima na plau te razdobljima isplate primanja na koje radnik ima pravo, a u smislu l. 83. st. 1. ZR-a poslodavac mora radniku i isplatiti takvu plau nakon obavljenog rada (ukoliko plaa nije dostatno odreena ugovorom o radu poslodavac je duan radniku isplatiti primjerenu plau; l. 81. st. 3. ZR-a). Prema tome, poslodavac nije ovlaten jednostrano mijenjati bitnu ugovornu odredbu (uglavak) pa ga na to ne ovlauje niti stanje nude uzrokovano odreenim poslovnim potekoama (jedini mehanizam jednostrane izmjene ugovornih odredbi, za ubudue, predstavlja otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora u smislu l. 114. st. 1. ZR-a, koja mogunost omoguava radniku i njegovu dispoziciju prihvatljivosti izvravanja rada za smanjenu plau).
ZASTARA POTRAIVANJA IZ RADNOG ODNOSA
Poetak subjektivnog prouzroene tete
roka
za
potraivanje
naknade
78
(lanak 376. Zakon o obveznim odnosima - Narodne novine, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99) Privremenim rjeenjem HZMO tuitelju se utvruje samo predujam invalidske mirovine iz kojeg razloga se ima smatrati, da je tuitelj tek primitkom rjeenja HZMO kojim mu je konano utvrena visina mirovine, saznao za visinu tete, zbog ega zastara potraivanja zahtjeva tuitelja za naknadu tete s naslova gubitka zarade zbog odlaska u mirovinu nije mogla poeti tei prije nego to je tuitelj primio rjeenje kojim mu je utvrena visina mirovine. Prema odredbi l. 376. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO), na koju odredbu se i prvostupanjski sud poziva u obrazloenju pobijane presude, potraivanje naknade uzrokovane tete zastarijeva za 3 godine od kad je oteenik doznao za tetu i za osobu koja je tetu uinila. Iz sadraja citirane odredbe proizlazi da poetak subjektivnog roka za potraivanje naknade prouzroene tete zavisi kumulativno od dviju injenica saznanja oteenika za tetu i saznanja oteenika za osobu koja je uinila tetu. Pod saznanjem oteenika za tetu podrazumijeva se ne samo saznanje o postojanju tete, ve i saznanje o opsegu tete, odnosno elementima koji utjeu na visinu tete. Prvostupanjski sud smatra da je tuitelju nakon donoenja privremenog rjeenja HZMO Podrune slube u V. Od 20.01.1999. godine bilo poznato da postoji izvjesna razlika izmeu plae KV bravara , te invalidske mirovine koja mu pripada od 01.01.1999.g., slijedom ega smatra da je od konca sijenja 1999. godine poeo tei trogodinji zastarni rok, koji je prema ocjeni prvostupanjskog suda protekao do podnoenja tube. Osnovano tuitelj ukazuje u albi da je za visinu tete saznao najranije donoenjem rjeenja HZMO Podrune slube u V. od 17.01.2000. godine, kojim je tuitelju utvrena visina mirovine. Naime, rjeenje od 20.01.1999. godine predstavlja privremeno rjeenje kojim se tuitelju utvruje predujam invalidske mirovine, a rjeenjem od 17.01.2000. g. je konano utvrena visina mirovine tuitelja, pa se mora smatrati da je tek primitkom navedenog rjeenja tuitelj saznao za visinu tete, zbog ega zastara potraivanja zahtjeva tuitelja za naknadu tete s naslova gubitka zarade zbog odlaska u mirovinu nije mogla poeti tei prije nego to je tuitelj primio rjeenje kojim mu je utvrena visina mirovine, jer je tek primitkom navedenog rjeenja tuitelj saznao za tetu, odnosno saznao za postojanje i visinu tete.
79
VI ZAKON O PARNINOM POSTUPKU
APSOLUTNA NENADLENOST
Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje moe podnijeti prijedlog za ovrhu samo na temelju ovrne isprave (pravomonog rjeenja o utvrivanju obveze doprinosa) (l. 16. st. 1. Zakon o parninom postupku - Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99 i 88/01; l. 59. i l. 60. Zakon o zdravstvenom osiguranju Narodne novine, broj 1/97, 109/97, 13/98, 88/98, 150/98, 10/99, 34/99, 69/00, 59/01, 82/01 l. 63. i 64. Zakon o zdravstvenom osiguranju Narodne novine, broj 94/01; Glava VI - Opi porezni zakon Narodne novine broj 127/00) Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje moe sudu podnijeti prijedlog za ovrhu samo na temelju ovrne isprave (pravomonog rjeenja o utvrivanju obveze doprinosa koje rjeenje donosi Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, obvezujui obveznika da u roku od 8 dana plati duni iznos). Raspravljajui po prijedlogu ovrhovoditelja (Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje) kao tubi, sud prvog stupnja na temelju odredaba Zakona o zdravstvenom osiguranju utvruje da nisu ispunjene pretpostavke za postojanje sudske nadlenosti za postojanje parninog postupka radi plaanja dunih doprinosa s osnove zdravstvenog osiguranja, pa je primjenom l. 16. st. 1. Zakona o parninom postupku (dalje: ZPP), pazei tijekom cijelog postupka po slubenoj dunosti, ide li rjeavanje ovakvog spora u sudsku nadlenost, utvrdio da nisu ispunjeni uvjeti za voenje parninog postupka, pa se oglasio nenadlenim i ukinuo sve provedene radnje u postupku, te odbacio tubu. Obrazlaui stajalite, sud navodi da je odredbom l. 59. Zakona o zdravstvenom osiguranju (prema izmjeni objavljenoj u NN 10/99 od 1. veljae 1999. godine) l. 6. i 7., a kojima su izmijenjeni lanci 59. i 60. Zakona o zdravstvenom osiguranju, a koja je odredba bila na snazi u vrijeme podnoenja prijedloga za ovrhu - odreeno je kako u sluaju nepravodobne ili djelomine uplate doprinosa za obvezno zdravstveno osiguranje
80
Zavod rjeenjem utvruje obvezu plaanja doprinosa, obvezujui obveznika da u roku od 8 dana plati duni iznos (l. 59. st. 1. Zakona o zdravstvenom osiguranju). Nadalje, izmjenom odredbe l. 60. st. 1. Zakona o zdravstvenom osiguranju, odreena je dunost osobe koja je ovlatena za obavljanje poslova platnog prometa, da temeljem rjeenja iz l. 59. Zakona o zdravstvenom osiguranju, izvri naplatu dunog iznosa s kamatama, prijenosom sredstava sa rauna obveznika na raun Zavoda. Stavkom 3. istog lanka odreeno je da e Zavod u sluaju nemogunosti opisane naplate doprinosa izvriti prisilnu naplatu sukladno odredbama Zakona o porezu na dohodak. Iz navedenog slijedi da bi Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje mogao podnijeti prijedlog za ovrhu ali samo na temelju ovrne isprave (pravomonog rjeenja o utvrivanju obveze doprinosa) radi provedbe ovrhe na nekretninama, obveznika doprinosa. Obzirom na navedeno, doista tuitelj tubom trai isplatu navedenih iznosa, a koju isplatu treba realizirati na temelju pravomonog rjeenja o utvrivanju obveze tuenice o plaanju doprinosa za zdravstveno osiguranje, to je u ovrnom postupku, meutim, propustio na taj nain realizirati, ve je u predmetu Ovr. __ podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, isplatom navedenog iznosa, iako je ovrhu trebalo temeljiti na pravomonom rjeenju Zavoda, a u skladu sa tada vaeim odredbama Zakona o zdravstvenom osiguranju.
upanijski sud u Varadinu, G. 525/03 od 24. travnja 2003.
NADLENOST U SPOROVIMA S MEUNARODNIM ELEMENTOM (MEUNARODNA NADLENOST)
Nadlenost suda Republike Hrvatske u sporovima radi rastave braka kad tuenik nema prebivalite u Republici Hrvatskoj (l. 61. st. 1. to. 1. Zakon o rjeavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u odreenim odnosima Narodne novine, broj 53/91) Sud u Republici Hrvatskoj je nadlean u sporovima radi rastave braka i kad tuenik nema prebivalite u Republici Hrvatskoj, ako su oba brana druga dravljani Republike Hrvatske bez obzira gdje imaju prebivalite.
81
Odredbom l. 61. Zakona o rjeavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u odreenim odnosima odreeno je da nadlenost suda RH u sporovima radi utvrivanja postojanja ili nepostojanja braka, ponitaja braka ili rastave braka postoji i kad tuenik nema prebivalite u RH ako su oba brana druga dravljani RH bez obzira gdje imaju prebivalite. Kako su obje stranke dravljani RH, prvostupanjski sud je pravilno zakljuio da u konkretnom sluaju postoji nadlenost suda u RH za voenje postupka radi rastave braka izmeu stranaka, zbog ega je prigovor tuene pravilno ocijenjen neosnovanim. Pozivanje tuene na sadraj iste odredbe koja odreuje iskljuivu nadlenost suda u RH u sluaju ako je tueni brani drug dravljanin RH i ima prebivalite u RH, nije od utjecaja na ocjenu pravilnosti pobijanog rjeenja, budui da je u sluaju na koji se tuena poziva u albi nadlenost suda u RH iskljuiva, dok se u ostalim sluajevima navedenim u istoj odredbi nadlenost suda u RH ne moe iskljuiti.
VRIJEDNOST PREDMETA SPORA

Prigovor prebijanja nije tubeni zahtjev (l. 35. Zakon o parninom postupku Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99) Za utvrivanje vrijednosti predmeta spora mjerodavna je vrijednost zahtjeva iz tube (ili protutube). Prigovor prebijanja nije tubeni zahtjev, pa se prema tome, kao vrijednost predmeta spora ne moe uzimati vrijednost zahtjeva istaknutog u tubi tuitelja, te vrijednost potraivanja istaknutog radi kompezacije, jer je u smislu odredbe l. 35. Zakona o parninom postupku (dalje: ZPP) za utvrivanje vrijednosti spora mjerodavna vrijednost zahtjeva iz tube (ili protutube). Kako je tuitelj tijekom postupka smanjivao vrijednost tubenog zahtjeva, konano svodei zahtjev samo na kamate, to je sud pravilno, nakon podneska tuitelja od 18.09.2001.g., kao vrijednost predmeta spora uzeo u obzir samo visinu kamate kao glavnog zahtjeva. upanijski sud u Varadinu, G. 124/03-2 od 03. veljae 2003.
82
STRANAKA SPOSOBNOST
Zakljuen postupak likvidacije nad tuenikom (l. 83. st. 5. Zakon o parninom postupku Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99 i 88/01) Sud ne moe odbaciti tubu tuiteljice iz razloga to je nad tuenikom zakljuen postupak likvidacije, ukoliko tuenik nije brisan kao pravna osoba u sudskom registru. Prvostupanjski sud je odbacio tubu tuiteljice jer je utvrdio, uvidom u Narodne novine, da je nad tuenikom zakljuen postupak likvidacije te da nema nikakve dvojbe da je isti kao pravna osoba prestao postojati ime je izgubio poslovnu i parninu sposobnost to je neotklonjiv nedostatak za sudjelovanje u postupku slijedom ega su ispunjeni uvjeti iz l. 83. st. 5. Zakona o parninom postupku (dalje: ZPP) za odbacivanje tube. Dopisom sudskog registra Trgovakog suda u V. prvostupanjski sud je obavijeten da tuenik usprkos zakljuenog postupka likvidacije po slubenoj dunosti jo nije brisan iz sudskog registra toga suda. Budui u smislu odredbe l. 4. Zakona o trgovakim drutvima, trgovako drutvo gubi svojstvo pravne osobe brisanjem tog drutva iz sudskog registra trgovakog suda, a da do brisanja tuenika nije dolo, osnovano tuiteljica tvrdi da tuenik kao pravna osoba jo nije prestao postojati, radi ega je pogreno injenino odnosno materijalnopravno utemeljenje prvostupanjskog procesnog rjeenja.
STRANAKA NESPOSOBNOST
Vraena dostavnica s napomenom primatelj umro (l. 83. st. 5. i l. 212. Zakon o parninom postupku Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01)
83
Ukoliko je dostavnica vraena s napomenom primatelj umro sud je duan utvrditi kada je ovrenik umro (prije podnoenja ovrnog prijedloga ili nakon podnoenja ovrnog prijedloga sudu) jer o toj injenici ovisi daljnja odluka suda. Prvostupanjski sud je donio pobijano rjeenje o obustavi ovrhe, a da istovremeno nije uope utvrdio kada je ovrenik umro, jer o navedenoj injenici ovisi daljnja odluka suda, a koja, ni u kom sluaju, ne moe biti obustava ovrhe. Naime, ukoliko je ovrenik umro prije podnoenja ovrnog prijedloga, onda nema nikakve dvojbe da je ovrhovoditelj podnio ovrni prijedlog protiv osobe koja nema stranaku sposobnost, pa dakle, ne moe biti niti nositelj procesnih prava i dunosti, jer se stranaka sposobnost stjee roenjem, a gubi smru. Prema tome, ukoliko je ovrenik umro prije podnoenja prijedloga za ovrhu, prijedlog ovrhovoditelja valjalo bi odbaciti kao nedoputen, jer je podnesen protiv osobe koja nema stranaku sposobnost, a niti se taj nedostatak moe otkloniti (l. 83. st. 5. Zakona o parninom postupku u vezi sa l. 19. Ovrnog zakona), meutim, u sluaju da je ovrenik umro nakon podnoenja prijedloga za ovrhu, prvostupanjski sud u tom sluaju bio bi duan prekinuti ovrni postupak, na nain kako je to odreeno odredbom l. 212. Zakona o parninom postupku.
upanijski sud u Varadinu, G. 814/03-2
Smrt ovrenice prije pokretanja ovrnog postupka (l. 83. st. 5. Zakon o parninom postupku Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01) Ukoliko ovrenica umre prije pokretanja ovrnog postupka odnosno donoenja rjeenja o ovrsi, sud je duan ukinuti rjeenje o ovrsi i odbaciti ovrni prijedlog. Pravilna je prvostupanjska primjena l. 83. st. 5. Zakona o parninom postupku (dalje: ZPP) u svezi l. 83. st. 1. i u vezi l. 77. st. 1. ZPP-a. Naime, fizika osoba moe biti stranka u postupku, pa kako stranka smru gubi fiziku osobnost to pok. osoba ne moe biti stranka u
84
postupku. Obzirom da je prema podacima PU Varadin ovrenica umrla prije pokretanja ovrnog postupka, odnosno donoenja rjeenja o ovrsi, to je pravilno prvostupanjski sud ukinuo rjeenje o ovrsi i odbacio ovrni prijedlog. U konkretnom sluaju nema mjesta primjeni l. 212. st. 1. to. 1. ZPP-a, odnosno nema mjesta prekidu postupka jer se ta odredba primjenjuje u sluaju kada stranka tijekom postupka (parnica poinje tei dostavom tube tuitelju; l. 194. st. 1. ZPP-a, odnosno analognom primjenom te odredbe u ovrnom postupku ovrni postupak bi zapoeo dostavom rjeenja o ovrsi ovrenici) umre, to ovdje nije sluaj. Dakle, ovrni prijedlog bio je usmjeren prema pok. ovrenici, radi ega nisu bile ispunjene procesne pretpostavke za donoenje rjeenja o ovrsi odnosno za poetak tijeka ovrnog postupka, pa je pravilno prvostupanjski sud, utvrdivi tu procesnu injenicu odluio kao u izreci rjeenja.
Pravo osoba koje su ovlatene ugovarati izvrenje bilo kakvih graevinskih radova na javnoj cesti (l. 77. Zakon o parninom postupku Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01) Tuitelj kao fizika osoba nije ovlaten ugovarati izvrenje bilo kakvih graevinskih radova na javnoj cesti (koja predstavlja dobro od interesa za Republiku Hrvatsku). Temeljem l. 2. Zakona o javnim cestama (NN 100/96) javna cesta je dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i u opoj je uporabi te se na javnim cestama ne moe stjecati pravo vlasnitva a niti druga prava po bilo kakvoj osnovi. Prema l. 55. istog Zakona za obavljanje djelatnosti kojima se osigurava upravljanje upanijskim i lokalnim cestama upanija osniva pravnu osobu (upanijsku upravu za ceste) a prema l. 56. istog zakona odlukom o osnivanju upanijske uprave za ceste mora se ustrojiti upanijska jedinica za obavljanje poslova vezanih za zatitu te jedinica za obavljanje poslova vezanih za graenje i odravanje upanijskih i lokalnih cesta (na slian nain regulirano je i graenje i odravanje nerazvrstanih cesta). Iz navedenog
85
jasno proizlazi da tuitelj, kao fizika osoba nije ovlaten ugovarati izvrenje bilo kakvih graevinskih radova na javnoj cesti (koja predstavlja dobro od interesa za RH) pa je pravni reim cesta reguliran i l. 3. i 4. Zakona o vlasnitvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96). Mogue je da se za izvrenje radova na javnoj cesti temeljem inicijative grupe graana i pojedinaca ugovori izvrenje odreenih radova, jasno je meutim da u tom smislu ugovorna strana moe biti samo ona pravna osoba koja je ovlatena na upravljanje (gospodarenje) tim (javnim) dobrom. Radi toga tuitelj kao fizika osoba ne moe predstavljati ovlatenu osobu za ugovaranje takovih radova, a tijekom postupka nije ukazao da je na valjani nain od nadlene pravne osobe za to ovlaten, a niti ne navodi po kojoj osnovi bi on (za eventualno zastupanje takve pravne osobe) bio ovlaten (po emu je struno kompetentan i po kojem osnovu je pravno ovlaten za zastupanje takve pravne osobe). Posebno tuitelj ne navodi bilo kakvu (relevantnu) pravnu osnovu po kojoj je ovlaten u vlastito ime kao fizika osoba ugovarati izgradnju ceste .- P., odnosno ugovarati otklanjanje nedostataka na takvoj cesti. Neuvjerljiva je tubena osnova po kojoj je tuitelj legitimiran na postavljanje tubenog zahtjeva kakav je postavio u tubi (za otklanjanje nedostataka odnosno izvravanje radova na asfaltiranju ceste) jer injenica eventualne blokade iro rauna nadlene opine ne ovlauje eventualnog takvog investitora na ugovaranje izvrenja radova na cesti, obzirom da po zakonu takav investitor ne moe imati nikakvih stvarnopravnih ovlatenja na cesti, dakle niti naruiti takve radove, zbog ega ne moe biti niti ugovorna strana takvog ugovora. Pitanje eventualnog povrata novca vezano je uz realizaciju sadraja ugovora, koji moe biti sklopljen samo u ime pravne osobe koja je ovlatena upravljati takovom cestom. Meutim, pravilno je prvostupanjsko zakljuivanje da je tuitelj u tubi jasno odredio da je novac za financiranje asfaltiranja dijela ceste prikupio od mjetana, koji su taj novac (uz posredovanje tuitelja) izdvojili za asfaltiranje dijela ceste, radi ega u sluaju nerealizacije (ili nitavosti) ugovora o izvrenju takvih radova taj novac u smislu odredbe l. 210. st. 1. ZOO-a moe pripadati samo osobama koje su taj novac platile, a to nije tuitelj nego za sada nedefinirana skupina mjetana, radi ega je prvostupanjski sud, po ocjeni ovog suda, pravilno odbio i taj eventualno kumulirani tubeni zahtjev, a to tuitelj albenim navodima nije doveo u sumnju.
upanijski sud u Varadinu, G.44/03-2 od 21. sijenja 2003.
86
STRANAKA SPOSOBNOST
Obrt odnosno obrtnika radnja kao stranka u postupku (l. 1. st. 1. Zakona o obrtu Narodne novine, broj 49/03 ) Stranka u postupku moe biti iskljuivo fizika osoba kao vlasnik obrta tj. obrtnike radnje. Razmatranjem pobijanog rjeenja utvreno je da je poinjena bitna povreda iz l. 354. st. 2. to. 10. Zakona o parninom postupku (dalje: ZPP), jer je u postupku sudjelovala osoba koja ne moe biti stranka u postupku. Naime, ovrenik je knjigovodstveni biro XX, a provjerom je utvreno da se radi o obrtnikoj radnji. Ovrenik nije pravna osoba, pa stoga ne moe biti stranka u postupku. Naime, iz odredbi Zakona o obrtu nedvojbeno proizlazi da obrtna radnja nije pravna osoba. U konkretnom sluaju moe biti stranka, odnosno ovrenik samo fizika osoba, odnosno vlasnik navedenog obrta.
PUNOMO IZDANA ODVJETNIKU

Ovlasti odvjetnike vjebenice bez poloenog pravosudnog ispita (l. 91. i l. 95. st. 3. Zakona o parninom postupku- Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99 i 88/01) Nakon to je presuda postala pravomona i ovrna, tuenik se ne moe osloboditi dunosti plaanja trokova zastupanja iz razloga to je odvjetnika zamjenjivala odvjetnika vjebenica bez poloenog pravosudnog ispita, zaposlena u njegovo uredu. Istina je da je u navedenom predmetu tuitelja (odvjetnika) zamjenjivala odvjetnika vjebenica zaposlena u njegovom uredu. Meutim, zbog te injenice se tuenik ne moe osloboditi da plati
87
tuitelju trokove zastupanja, koji su propisani, odnosno ija visina je propisana reenom Tarifom. Naime, prema l. 95. st. 3. Zakona o parninom postupku (dalje: ZPP) odvjetnika moe zamjenjivati odvjetniki pripravnik koji je kod njega zaposlen i to samo pred sudom prvog stupnja uz uvjete iz l. 91. reenog Zakona. Prema l. 91. reenog Zakona punomonici pravnih osoba mogu biti samo osobe koje imaju poloen pravosudni ispit, ako predmet spora prelazi 50.000,00 kn. Meutim, tu valja rei da je reena odvjetnika vjebenica zaposlena kod tuitelja zastupala tuenika pred sudom, odnosno zamjenjivala tuitelja i da joj sud nije uskratio zastupanje unato injenici da u to vrijeme nije imala poloen pravosudni ispit. Odluno je jedino to da je odvjetnika vjebenica zastupala tuenika u navedenom predmetu i da joj nije uskraeno zastupanje. Istina je, da je sud prvog stupnja propustio uskratiti zastupanje odvjetnikoj vjebenici zaposlenoj kod tuitelja pozivom na odredbu l. 91. ZPP-a, kao to je to pravilno uinjeno u spisu suda prvog stupnja broj P.__ kada je u tom spisu punomoniku ovdje tuenika uskraeno zastupanje, obzirom da vrijednost spora u tom spisu prelazi 50.000,00 kn, a punomonik tuenika u reenom spisu nije imao pravosudni ispit. Na isti nain je trebalo postupiti i prema odvjetnikoj vjebenici tuitelja, koja takoer nije imala poloeni pravosudni ispit, jer se radilo o sporu ija vrijednost prelazi 50.000,00 kn. Naime, vrijednost spora u spisu broj P-___ je iznosila 432.417,58 kn. Meutim, taj propust suda ne moe ii na tetu tuitelja (odvjetnika) jer je zastupanje ovdje tuenika u spisu broj P-___ izvreno i to na tri rasprave. upanijski sud u Varadinu, G. 703/03-2 od 29. svibnja 2003.
OSIGURANJE DOKAZA
Protiv zapisnika doputena alba
izvedenom osiguranju
dokaza
nije
(l. 272., l. 275. st. 1. i 2. i l. 276. Zakon o parninom postupku Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01) Postupak osiguranja dokaza zavrava polaganjem zapisnika o izvedenom osiguranju dokaza parninom sudu i protiv njega nije
88
doputena alba, a osigurani dokaz e biti predmet analize i ocjene u postupku u kojem e se takav dokaz koristiti. Prema stajalitu sudske prakse postupak osiguranja dokaza ne zavrava bilo kakvom odlukom, nego polaganjem zapisnika o izvedenom osiguranju dokaza, odnosno njegovom dostavom parninom sudu, pa protiv takovog zapisnika nije doputena alba. Isto tako prema stajalitu sudske prakse u postupku radi osiguranja dokaza nije doputeno raspravljati o pravnom odnosu izmeu stranaka tj. ima li predlagatelj pravo i kakvo je to pravo u odnosu prema protustranci, odnosno sudska praksa je jednoznana u odreenju sadraja takvog postupka u kojem osigurani dokaz nije predmetom analize i ocjene u postupku u kojem je provedeno njegovo osiguranje, nego u eventualnom postupku u kojem e se takav dokaz (eventualno) koristiti. upanijski sud u Varadinu, G. 780/03-2 od 24. lipnja 2003.
SADRAJ TUBE
Odreenost tubenog zahtijeva (l. 186. Zakon o parninom postupku - Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99 i 88/01) Tubeni zahtjev mora biti tako odreen da moe posluiti kao ovrna isprava, a to znai da u izreci presude mora biti jasno i nedvosmisleno odreeno to tuenik treba uiniti. Obzirom da se radi o pokretnoj stvari (osobnom automobilu), koja je predmet spora, ta pokretna stvar mora biti individualizirana, na taj nain da se u svako doba ona moe prepoznati, odnosno razluiti od drugih istovrsnih pokretnih stvari. Naime, da bi tubeni zahtjev bio odreen a time i ovriv potrebno je meu ostalim navesti registarski broj osobnog automobila, broj asije, eventualno ak i broj motora, koliko vratiju ima osobni automobil i njegovu snagu. Jedino na taj nain se moe znati koji konkretno osobni automobil je tuena duna predati tuiteljici u ispravnom stanju.
89
SADRAJ TUBE
Odreenost tubenog zahtijeva (l. 109. Zakon o parninom postupku - Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99 i 88/01) Pravilno, precizno, potpuno i odreeno postavljeni tubeni zahtjev procesna je pretpostavka za meritorno suenje, a ukoliko takav tubeni zahtjev nije stavljen, tuitelja treba pozvati da izvri popravak tube. Naime, tubeni zahtjev mora biti tako odreen da moe posluiti kao ovrna isprava, a to znai da u izreci presude mora biti jasno i nedvosmisleno odreeno to je tuenik duan uiniti. Pravilno, precizno, potpuno i odreeno postavljeni tubeni zahtjev procesna je pretpostavka za meritorno suenje. Takav zahtjev u konkretnom sluaju nije stavljen, pa je tuitelja trebalo sukladno l. 109. Zakona o parninom postupku (dalje ZPP) pozvati da izvri popravak tube. Primjerice se navodi da je pobijanom presudom tuenik duan predati tuitelju jednu elektrinu mainu za hoblanje i jednu elektrinu mainu za bruenje. Ope je poznato da postoje razliite elektrine maine za hoblanje, odnosno elektrine maine za bruenje, razliitih proizvoaa i razliite jaine. Stoga je te stvari, kao i druge pokretne stvari navedene u izreci pobijane presude trebalo individualizirati na nain da je u svaki as jasno i odreeno koju elektrinu mainu za hoblanje, odnosno elektrinu mainu za bruenje tuenik trebao predati tuitelju. Kao to je ve reeno navedene maine postoje od razliitih proizvoaa, ali i razliitih jaina. S druge strane svaka elektrina maina ima datum svoje proizvodnje. Upravo zbog toga je sve te pokretne stvari trebalo individualizirati, na nain da se opiu svojstva tih stvari, kao primjerice, godina proizvodnje, proizvoa, jaina stroja i sline osobine, kako bi se te stvari bez potekoa mogle razluiti od drugih istih slinih stvari. Drugim rijeima, mora biti sasvim jasno i precizno, potpuno i odreeno navedeno koje stvari je tuenik duan predati tuitelju.
90
PREINAKA TUBE
Subjektivna i objektivna preinaka tube (l. 191. st. 1. Zakon o parninom postupku Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01)
Kod subjektivne preinake tube sud ne moe dopustiti preinaku ako se tuenik tome protivi, dok kod objektivne preinake tube sud moe dopustiti preinaku tube iako se tuenik tome protivi, ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konano rjeenje meu strankama. Prema l. 191. st. 1. Zakona o parninom postupku (dalje: ZPP) preinaka tube jest promjena istovjetnosti zahtjeva, poveanje postojeeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojei. Radi se o objektivnoj preinaci tube. Postoji i subjektivna preinaka tube, kada se umjesto dosadanjeg tuenika navedenog u tubi tui drugog tuenika. Samo kod subjektivne preinake, sud ne moe dopustiti preinaku, ako se tome tuenik protivi, tj. dosadanji tuenik ili pak novi tuenik. U svim ostalim stvarima sud moe dopustiti i kad se tuenik protivi, preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konano rjeenje meu strankama. Na koncu, tuitelj moe sve do zakljuenja glavne rasprave mijenjati injeninu osnovu svoje tube kao i pravnu osnovu. Nakon to je glavna rasprava zakljuena, presuda objavljena, tuitelj u albenom postupku ne moe mijenjati injeninu osnovu.
upanijski sud u Varadinu, G. 923/03-2 od 16. srpnja 2003.
PROTUTUBA
Protutuba po samostalnu tubu
svom
procesnom
karakteru
predstavlja
(l. 189. st. 1. Zakon o parninom postupku Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01)
91
Kada glede protutube nisu ispunjene pretpostavke iz l. 189. st. 1. Zakona o parninom postupku, sud je duan postupiti sa protutubom kao sa svakom drugom samostalnom tubom, to znai da je sud duan po protutubi u izdvojenom postupku odluiti o postavljenom zahtjevu. Kako se protutubeni zahtjev tuenica odnosi na predaju kljueva, to se obzirom na odredbu l. 22. st. 1. Zakona o vlasnitvu i drugim stvarnim pravima, koja odreuje sadraj sudske zatite radi smetanja posjeda, ne moe raditi o tubi radi smetanja posjeda, pa se niti podnesena tuba tuenica ne moe smatrati protutubom, jer za njezino podnoenje nisu bile ispunjene pretpostavke iz l. 189. st. 1. Zakona o parninom postupku (dalje: ZPP). Kako protutuba po svom procesnom karakteru predstavlja samostalnu tubu, u sluaju kad nisu ispunjene pretpostavke iz l. 189. st. 1. ZPP-a, sud je duan postupiti sa protutubom kao sa svakom drugom samostalnom tubom, to znai da je prvostupanjski sud bio duan po protutubi tuenica izdvojiti i u izdvojenom postupku odluiti o postavljenom zahtjevu.
VIE ZAHTJEVA PROTIV ISTOG TUENIKA
Spajanje vie predmeta radi provoenja jedinstvenog postupka (l. 313. st. 1. Zakon o parninom postupku Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99 i 88/01); l. 165. st. 1. i l. 167. Sudski poslovnik Narodne novine, broj 80/97, 20/98, 118/01) Vie predmeta moe se spojiti radi provoenja jedinstvenog postupka i donoenja zajednike odluke ili se mogu privremeno spojiti radi zajednikog raspravljanja time da nakon dovrenog raspravljanja bude donesena posebna odluka. Naime, ukoliko su svi predmeti spojeni radi jedinstvenog postupka i donoenja zajednike odluke (l. 165. st. 1. Sudskog
92
poslovnika), nema zapreke podnoenju protutube, na nain kako je to uinila tuenica, no ukoliko su svi predmeti samo privremeno spojeni radi zajednikog raspravljanja (l. 167. Sudskog poslovnika), uz donoenje posebnih odluka u svakom predmetu, nakon dovrenog zajednikog raspravljanja, tuena ne bi bila ovlatena na podnoenje protutube, na nain da su jednom protutubom kao tuenici obuhvaeni svi tuitelji. upanijski sud u Varadinu, G. 486/03-2 od 22. travnja 2003.
PROCESNA KOMPEZACIJA
Prigovor prebijanja (l. 336. i 337. Zakon o obveznim odnosima - Narodne novine, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99; l. 46 Ovrni zakon - Narodne novine, broj 57/96, 29/99) Procesna kompezacija mogua je samo u parninom postupku a ne i u ovrnom postupku iz razloga to je sud u ovrnom postupku duan iskljuivo odrediti prisilnu naplatu pravomono dosuene ovrne trabine utvrene ovrnom ispravom. Ovrhovoditelja valja upozoriti da u ovrnom postupku nije mogue izvriti prebijanje meusobnih potraivanja stranaka, budui da je sud duan u ovrnom postupku iskljuivo odrediti prisilnu naplatu pravomono dosuene ovrne trabine utvrene ovrnom ispravom. Procesna kompezacija mogua je jedino u parninom postupku, i to podnoenjem kompezabilne protutube, odnosno isticanjem potraivanja radi prebijanja (prigovor prebijanja). Budui da ovrenik ne tvrdi da je trabina ovrhovoditelja prema njemu prestala graanskopravnom kompezacijom u smislu odredbi l. 336. i 337. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO) i budui da u ovrnom postupku, kako je to ve navedeno, nije mogue prebijanje meusobnih trabina, to albeni navodi ovrenika nisu takve prirode da bi, sukladno odredbi l. 46. Ovrnog zakona (dalje OZ) sprjeavali provedbu ovrhe, odreenu pobijanim rjeenjem o ovrsi, zbog ega je albu ovrenika kao neosnovanu valjalo odbiti i temeljem propisa l. 368. Zakona o parninom postupku (dalje: ZPP) u vezi sa l. 19. OZ-a, pobijano rjeenje o ovrsi potvrditi. upanijski sud u Varadinu G. 607/03-2 od 12. svibnja 2003.
93
PREKID POSTUPKA
Prekid postupka zbog prestanka postojanja tuitelja kao pravne osobe (l. 212. to. 3. Zakon o parninom postupku - Narodne novine, broj 53/91, 91/92 i 112/99 i 88/01) Kada do prestanaka postojanja tuitelja kao pravne osobe doe u tijeku postupka, prvostupanjski sud nema osnova primjenjivati odredbe iz l. 77-83 Zakona o parninom postupku (dalje: ZPP), a koje odredbe se odnose na stranaku sposobnost stranaka, u konkretnom sluaju tuitelja, ve u trenutku saznanja za ispunjenje uvjeta iz l. 212. to. 3. ZPP-a, prvostupanjski sud je duan utvrditi prekid postupka i istodobno u skladu s odredbom l. 215. st. 1. ZPP-a odrediti kada se takav postupak ima nastaviti. U albi, tuenik navodi da je u konkretnom sluaju zbog prestanka postojanja tuitelja kao pravne osobe, a kada sud moe odrediti prekid postupka, ipak trebalo iz praktinih razloga tubu tuitelja odbaciti. Naime, budui je tuitelj kao pravna osoba prestao postojati, a tuitelj nema pravnih slijednika koji bi postupak preuzeli, to kod donoenja pobijane odluke, takav postupak ostaje trajno u prekidu, jer ne postoje uvjeti za njegov nastavak. Pobijano rjeenje donijeto je tijekom postupka a u trenutku saznanja suda da je tuitelj kao pravna osoba prestao postojati jer je prema rjeenju Trgovakog suda u V. otvoren i istodobno zakljuen steajni postupak nad tuiteljem a koji je time prema podacima povijesnog izvatka iz sudskog registra Trgovakog suda prestao i postojati, jer su podaci o njegovom postojanju prestali vaiti. Naime, u konkretnom sluaju do prestanka postojanja tuitelja kao pravne osobe dolo je u tijeku postupka, pa prvostupanjski sud nije imao osnova primjenjivati odredbe l. 77-83 ZPP-a, a koje se odnose na stranaku sposobnost stranaka, u konkretnom sluaju tuitelja. Da je do prestanka postojanja tuitelja dolo ranije, dakle, prije pokretanja postupka, tada bi dola u obzir primjena navedenih odredbi o stranakoj sposobnosti stranaka. Prema tome, prvostupanjski sud, pobijano rjeenje donio je po sili zakona te istim samo konstatirao prekid postupka, koji je u konkretnom predmetu, nastupio temeljem zakona. Isto tako temeljem zakonske odredbe l. 215 st. 1 ZPP-a, sud je za konkretni sluaj bio duan odluiti i o trenutku kada se na taj nain prekinuti postupak, ima mogunosti nastaviti.
94
PREKID POSTUPKA
Sud moe odrediti prekid postupka do pravomonog okonanja izvanparninog postupka poslovne sposobnosti tuitelju (l. 212. st. 1. to. 1. Zakon o parninom postupku - Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01) Ukoliko sud utvrdi da je upitna parnina sposobnost tuitelja u konkretnoj pravnoj stvari, moe prekinuti parnini postupak do okonanja izvanparninog postupka radi lienja poslovne sposobnosti tuitelja iako tuitelj ima punomonika, ali je punomo potpisana od strane tuitelja nakon pokretanja postupka za oduzimanje poslovne sposobnosti tuitelja. Istina je, da odredba l. 212. st. 1. to. 1. Zakona o parninom postupku (dalje: ZPP) odreuje da se postupak prekida kada stranka umre ili izgubi parninu sposobnost, a nema punomonika u toj parnici, da tuitelj ima punomonika, ali budui da je punomo ispostavljena nakon pokretanja postupka za oduzimanje poslovne sposobnosti tuitelja, sud prvog stupnja je imao punu osnovu prekinuti postupak do ishoda izvanparninog postupka kojim e se odluiti o poslovnoj sposobnosti tuitelja, pa su stoga neosnovani albeni prigovori njegovog punomonika u albi.
NAELO SASLUANJA STRANAKA
Ostvarivanje procesnog pravnog ovlatenja stranaka da raspravljaju o nalazu i miljenju vjetaka (l. 260. Zakon o parninom postupku - Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01)
95
Stranci je onemogueno raspravljanje pred sudom kada njeni prigovori na nalaz i miljenje vjetaka nisu dostavljeni vjetaku niti je on o njima sasluan na glavnoj raspravi. U sluaju kad se radi o izvoenju dokaza vjetaenjem sudjelovanje u izvoenju tog dokaza ili raspravljanja o rezultatima vjetaenja svodi se na ovlatenje stranaka da raspravljaju o nalazu i miljenju vjetaka, odnosno da u smislu l. 302. st. 2. Zakona o parninom postupku (dalje: ZPP) vjetaku postavljaju pitanja i trae objanjenja u svezi s danim nalazom i miljenjem. Ostvarivanje tog procesnog pravnog ovlatenja stranaka, a time i naela sasluanja stranaka, sud omoguava, ako prigovore stranaka na nalaz i miljenje vjetaka dostavi vjetaku radi izjanjenja i vjetaka pozove na raspravu, te strankama omogui da vjetaku na glavno raspravi postavljaju pitanja i trae objanjenja (l. 260. ZPP-a). Proputanjem da se reeni prigovor na nalaz i miljenje vjetaka dostave vjetaku i da ga se pozove na glavnu raspravu radi sasluanja o spornim pitanjima u njegovom nalazu i miljenju tuenima, protivno je l. 5., l. 297. st. 3. i l. 302. st. 2. ZPP-a te onemogueno strankama da raspravljaju pred sudom.
DOPUNSKA PRESUDA
Dopunska se presuda moe donijeti samo na prijedlog stranke (l. 333. st. 3. i l. 339. Zakon o parninom postupku Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01) Ako tuenica ne trai donoenje dopunske presude, a sud o prigovoru radi prebijanja nije odluio u presudi, smatra se da je tuenica povukla prigovor radi prebijanja. Tuenicu je potrebno upozoriti da u sluaju kada sud nije odluio o zahtjevima stranaka na nain kako je to utvreno odredbom l. 333. Zakona o parninom postupku (dalje: ZPP), a stranka, o ijem zahtjevu nije odlueno, ne stavlja prijedlog za donoenje dopunske presude, ima se smatrati da njezinog zahtijeva nema, odnosno da je stranka o zahtjevu, o
96
kojem nije odlueno izrekom presude, odustala. U konkretnom sluaju, obzirom da tuenica nije traila donoenje dopunske presude u odnosu na postojanja ili nepostojanja njezinog potraivanja istaknutog radi prebijanja, a o kojem prvostupanjski sud nije odluio u izreci presude, iako je to bio duan u smislu l. 333. st. 3. ZPP-a, moralo bi se smatrati da je tuenica povukla prigovor radi prebijanja svog potraivanja s potraivanjem tuiteljica, zbog ega ne bi bilo razloga uope odluivanja po albi tuenice u odnosu na osporavanje ocjene prvostupanjskog suda o neosnovanosti prigovora tuenice iznesenog radi prebijanja. Kako je, dakle, dopunska presuda donesena u korist tuenice, i kako je time eventualno poinjena samo relativno bitna povreda odredaba parninog postupka, koja nije imala utjecaja na donoenje zakonite presude, nego upravo suprotno, to je vie nego oigledno da tuenica nema pravni interes pobijati dopunsku presudu koja je donesena u njezinu korist.
PRESUDA ZBOG IZOSTANKA
injenina osnova presude zbog izostanka rezultat je odreene dispozicije stranaka (l. 332. Zakon o parninom postupku- Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01) U obrazloenju presude zbog izostanka, prihvaanje tubenog zahtijeva sud nije duan posebno obrazloiti, iz razloga to presuda zbog izostanka nije rezultat meritornog raspravljanja i odluivanja suda, ve potpune pasivnosti tuenika. Presuda zbog izostanka kojom sud prihvaa tubeni zahtjev tuitelja donosi se uvijek ukoliko su ispunjene pretpostavke iz l. 332. st. 1. to. 1-6 Zakona o parninom postupku (dalje: ZPP) pri emu prihvaanje tubenog zahtjeva sud nije duan posebno obrazloiti iz razloga jer presuda zbog izostanka nije rezultat meritornog raspravljanja i odluivanja suda, ve potpune pasivnosti tuenika. Institut presude zbog izostanka se i zasniva na predmnjevi da tuenik svojom pasivnou priznaje tonost injeninih navoda tube i osnovanost samog tubenog
97
zahtjeva. Stoga injenica da je osnovanost tvrdnji na kojima tuiteljica temelji tubeni zahtjev nuno utvrditi provoenjem odreenih dokaza ne upuuje na zakljuak da iz tog razloga nije ostvarena pretpostavka za donoenje presude zbog izostanka. Pri tome treba imati u vidu i odredbu l. 332. st. 4 ZPP-a, prema kojoj, ako iz injenica navedenih u tubi ne proizlazi osnovanost tubenog zahtjeva, a tuba na roitu nije preinaena sud e donijeti presudu kojom se tubeni zahtjev odbija.
SUDSKA NAGODBA
Sudska nagodba je glede svog uinka u procesnom smislu, izjednaena sa pravomonom presudom (l. 323. u svezi l. 333. Zakon o parninom postupku -Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01) Ponovno odluivanje o vlasnitvu dijela zemljita uz menu nekretninu, uz postojanje sudske nagodbe kojom je ureeno pitanje mene linije, a time i vlasnitva menih nekretnina, bilo bi protivno institutu pravomonosti. Prema ocjeni ovog suda injenica da je ograda tuiteljice dotrajala, te da se nagnula, uz nagnue te ograde nad tuiteljiinu nekretninu (to je sve nesporno) ne daje osnova za pokretanje vlasnikog spora tuiteljice prema tuenici, radi utvrenja prava vlasnitva. Naime, sudska nagodba u predmetu ureenja mea predstavlja dostatnu i valjanu pravnu osnovu za konano ureenje pitanja mene linije, a time i vlasnitva menih nekretnina. Ponovno odluivanje o vlasnitvu dijela zemljita uz menu nekretninu, uz postojanje sudske nagodbe bilo bi protivno institutu pravomonosti (sudska nagodba glede svog uinka izjednaena sa znaajem pravomone presude, u procesnom smislu). Dakle, o pravu vlasnitva zemljita uz meu, u sluaju tehnike mogunosti konstrukcije mene linije ne moe se odluivati. Jo manje ima osnova za postavljanje zahtijeva prema tuenici radi izdanja tabularne isprave, dakle, isprave podobne za prijenos prava vlasnitva, obzirom da prijepor ionako predstavlja dio nekretnine tuiteljice, a osim toga ne postoji niti obvezno pravni odnos izmeu stranaka na osnovu kojeg bi
98
tuiteljica stekla predmetni dio nekretnine (koji je uknjien na njeno ime). injenica da se ograda nagnula daje osnova samo za zahtjev za njeno uspravljanje (kako ne bi ometala tuiteljicu u koritenju (posjedu) prijeporne povrine, u odnosu na koju ne postoji spor glede prava vlasnitva uz izriito priznanje stranaka da baza ograde slijedi menu liniju). Budui da tuiteljica tubom trai utvrenje prava vlasnitva dijela nekretnine koji nesporno njoj pripada u vlasnitvo temeljem sudske nagodbe, emu odgovara i stanje na terenu, to se za uspostavljanje takvog pravnog odnosa ukazuje nedoputenom podnoenje tube na utvrenje i to kako radi pravomonog razrjeenja pitanja prava vlasnitva prijepornog dijela nekretnine temeljem sudske nagodbe tako i radi nedostatka pravnog interesa za takvu tubu (l. 186. st. 1. Zakona o parninom postupku).
TO ALBA TREBA SADRAVATI
Dopuna albe izvan prekluzivnog roka za podnoenje albe (l. 351. Zakon o parninom postupku - Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01) Svaku dopunu albe izvan zakonskih okvira iz l. 351. st. 1. Zakona o parninom postupku, treba smatrati nepravovremenim podneskom, odnosno nepravovremenom albom. Protiv prvostupanjske presude tuenik je pravovremeno podnio nepotpisanu albu, primjerak koje je sastavni dio prvostupanjskog spisa. Prema stanju prvostupanjskog predmeta proizlazi da je ta alba bila nepotpisana, dakle, nije imala sve sastojke u smislu l. 351. Zakona o parninom postupku (dalje: ZPP), slijedom ega je trebala biti vraena na dopunu. U smislu istog propisa prvostupanjski sud je duan i ovlaten alitelja pozvati da dopuni albu u smislu tog propisa (da albu ispravi posebnim podneskom ili zapisnikom kod suda). U smislu navedenog propisa alba je nepotpuna ako se na temelju podataka ne moe utvrditi koja se presuda pobija ili ako alba nije potpisana. U prvom podnesku tuenika jasno je odreeno koja se presuda pobija, ali taj podnesak, odnosno ta alba nije potpisana. Prvostupanjski sud je
99
posebnim rjeenjem protiv kojeg nije doputena posebna alba pozvao tuenika da dovri albu i istu potpie (konstatirajui u obrazloenju da je pun. tuenika dostavio sudu jednu stranicu albe, a da time alba nije dovrena, niti potpisana od strane pun. tuenika). l. 351. st. 3. ZPP-a izriito je navedeno da ako alba po svojem sadraju ima drugih nedostataka, prvostupanjski sud e albu dostaviti drugostupanjskom sudu ne pozivajui alitelja da je dopuni, odnosno ispravi. Dakle, navedenom zakonskom odredbom iskljuena je mogunost dopune albe iznoenjem novih albenih razloga, odnosno obrazlaganjem ve iznijetih, pa svaku dopunu albe izvan zakonskih okvira iz l. 351. st. 1. ZPP-a treba smatrati nepravovremenim podneskom, odnosno nepravovremenom albom, obzirom da je takvu dopunu albe alitelj ovlaten izvriti samo unutar prekluzivnog roka za podnoenje albe koji je propisan l. 348. st. 1. ZPP-a, a koji iznosi prema toj zakonskoj odredbi, odnosno prema uputi o pravnom lijeku. Pri tome nije odluno to postoji sadrajni identitet pravovremene albe sa prvom stranicom nepravovremene albe, jer se kasnija alba niti ne uzima u razmatranje, obzirom da je u pravodobnoj albi nedostajao samo potpis alitelja, a taj nedostatak uklonjen je sukladno kasnijoj uputi prvostupanjskog suda.
VII PARNINI TROKOVI
ODLUIVANJE O NAKNADI PARNINIH TROKOVA

O naknadi trokova odluuje sud na odreen zahtjev stranke (l. 164. st. 1. Zakon o parninom postupku - Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01) Stranka je duna u zahtjevu za naknadu trokova odreeno navesti trokove za koje trai naknadu, a sam zahtjev za naknadu trokova duna je staviti najkasnije do zavretka raspravljanja koje prethodi odluivanju o trokovima, ili tonije do zakljuenja glavne rasprave.
100
Kako tuenica nije bila prisutna roitu na kojem je glavna rasprava zakljuena i kako sud nije duan prethodno izvjetavati bilo koju od stranaka na kojem e roitu zakljuiti glavnu raspravu, i kako nije sporno da tuenica zahtjev za naknadu trokova nije stavila do zakljuenja glavne rasprave pred prvostupanjskim sudom, to osnovano prvostupanjski sud nije, niti mogao, odluivati o bilo kakvoj naknadi trokova nastalih tuenici. upanijski sud u Varadinu, G. 74/03-2 od 20. sijenja 2003.
Sud je duan donijeti odluku o naknadi trokova postupka samo na odreen zahtjev stranke (l. 164. st. 1-3 Zakon o parninom postupku - Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01) Stranka je duna odreeno navesti trokove za koje trai naknadu, a odluujui o trokovima postupka koji pripadaju tuitelju sud nije duan uzeti u obzir i neodreeno zatraenu naknadu trokova postupka + sudske pristojbe. Kako i sam tuitelj ne osporava da u trokovniku nije stavio odreeni zahtjev za naknadu trokova sudskih pristojbi, ne navodei niti u vezi kojih podnesaka zahtijeva naknadu sudskih pristojbi, odnosno kojih odluka suda, i u kojem iznosu, to prvostupanjski sud nije ni bio duan, odluujui o trokovima postupka koji pripadaju tuitelju, uzeti u obzir i neodreeno zatraenu naknadu trokova postupaka + sudske pristojbe.
101
Obraun visine naknade trokova postupka (l. 154. st. 2. Zakon o parninom postupku Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01) Obraun visine naknade trokova postupka vri se u skladu s vaeom vrijednosti predmeta spora prema pojedinim fazama postupka. Obraun visine naknade trokova postupka treba izvriti u skladu s vaeom vrijednosti predmeta spora (dalje: VPS) u pojedinim fazama postupka, a naknadu trokova u pojedinoj fazi treba priznati u omjeru konanog uspjeha u sporu prema VPS u pojedinoj fazi postupka. Na taj nain tuitelju treba priznati vrijednost boda prema VPS kako je utueno (VPS=48.337,60 kn), sve do dana 24.11.2002. g., kada je sniena VPS. Meutim, tuiteljev uspjeh u sporu, kada se stavi u odnos sa VPS u toj fazi postupka iznosi oko 1/3, tako da izraun ukupnih trokova postupka na pravilan nain, po fazama postupka u svojoj konanici ide na teret tuitelja (za prvu fazu postupka tuitelj po tom kriteriju ostvaruje pravo na iznos od 2.971,00 kn, a tuenik od 1.291,60 kn, u drugoj fazi postupka tuitelj ostvaruje pravo na troak od 1.439,60 kn, a tuenik od 645,80 kn - tuitelj je u odnosu na prvu fazu postupka uspio u omjeru od oko 1/3, a u drugoj fazi u omjeru oko 2/3, gledajui na odnos konanog presuenja prema drugostupanjskoj preinaujuoj presudi) tako da nakon konanog obrauna trokova po takovom kriteriju tuitelju pripada manja naknada trokova od one koju mu je dosudio prvostupanjski sud.
KOJI SE PARNINI TROKOVI NADOKNAUJU

Pravo tuenika na parnine trokove (dnevnica, trokovi prijevoza)
102
(l. 6. i 12. st. 2. Pravilnik o naknadi troka o sudskim postupcima Narodne novine, broj 8/88) Pravo na refundaciju isplaene naknade plae ima poslodavac a ne tuenik a isto tako tuenik nema pravo ni na troak prijevoza osobnim automobilom. Kako temeljem odredbe l. 12. st. 2. Pravilnika o naknadi troka o sudskim postupcima (dalje: Pravilnik) poslodavac ima pravo na refundaciju isplaene naknade plae od suda koji vodi postupak, to takovo pravo nema tuenik. Nadalje, troak putovanja prema odredbi l. 6. Pravilnika obuhvaa naknadu za prijevoz sredstvima javnog prometa, a to su izdaci za dolazak iz mjesta prebivalita, odnosno boravita, do mjesta gdje je potrebno izvriti odreenu radnju (sasluanje ili odreenu drugu radnju), a koji trokovi obuhvaaju i prijevoz sredstvima javnog prometa u mjestu prebivalita, odnosno boravita pri emu je odreeno i to su to sredstva javnog prometa (tramvaj, trolejbus, vlak, autobus, brod i avion). Dakle, prema Pravilniku, troak prijevoza osobnim automobilom ne predstavlja sredstvo javnog prometa.
OSLOBOENJE TROKOVA
OD
PLAANJA
PARNINIH
Odluivanje o osloboenju od plaanja sudskih pristojbi u ovrnom postupku (l. 12. Zakon o sudskim pristojbama Narodne novine, broj 26/03 proieni tekst) Osloboenje od plaanja sudskih pristojbi u parninom postupku primjenjuje se i u ovrnom postupku pod uvjetima propisanim Zakonom o sudskim pristojbama. U odnosu na albene navode kojima se ovrenik protivi osloboenju ovrhovoditelja plaanja sudskih pristojbi, valja navesti samo to, da je ovrhovoditelj u postupku istog suda u predmetu P-__
103
osloboen od plaanja sudskih pristojbi, a kako se prema odredbi l. 12. Zakona o sudskim pristojbama, osloboenje od plaanja pristojbi dano u parninom postupku, primjenjuje i u postupku izvrenja odluka donesenim u tim postupcima, ako se izvrenje zahtijeva u roku od 3 mjeseca od dana kada je odluka stekla svojstvo ovrnosti, i kako je prijedlog ovrhovoditelja podnesen u navedenom roku, to se mora zakljuiti da su navedene albene tvrdnje u cijelosti neosnovane.
OSLOBOENJE TROKOVA
OD
PLAANJA
PARNINIH
Osloboenje od plaanja sudskih pristojbi lanova obitelji poginulog hrvatskog branitelja (l. 16. st. 1. toka 5. Zakon o sudskim pristojbama Narodne novine, broj 74/95 i 57/96) lan obitelji poginulog hrvatskog branitelja nije obvezan platiti sudsku pristojbu ali je duan predlagatelju naknaditi razmjerni dio troka koji je predlagatelj imao u postupku za razvrgnue suvlasnike zajednice nekretnina. alba drugoredne protustranke sastoji se od tvrdnji da je ona sukladno l. 3. st. 3. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz domovinskog rata, lan obitelji poginulog hrvatskog branitelja, pa je stoga sukladno l. 16. st. 1. to. 5. Zakona o sudskim pristojbama osloboena od plaanja sudskih pristojbi u postupcima kod suda. Prednji albeni navodi su istiniti, tj. da je drugoredna protustranka lan obitelji poginulog hrvatskog branitelja, a nadalje i to da sukladno naprijed citiranom zakonskom propisu nije duna plaati sudske pristojbe. Meutim, u konkretnom sluaju ona nije obvezna da plati sudsku pristojbu, ve da predlagatelju naknadi razmjerni dio troka koji je predlagatelj imao u postupku za razvrgnue suvlasnike zajednice nekretnina. Predlagatelj je imao troak zastupanja po odvjetnicima, ali i troak plaanja sudske pristojbe. Predlagatelju je priznat samo troak plaanja sudske pristojbe. Stoga je sud prvoga stupnja pravilno i zakonito postupio kada je donio dio odluke i obvezao aliteljicu da predlagatelju
104
naknadi razmjerni dio trokova koje je imao u postupku razvrgnua suvlasnike zajednice nekretnina, tj. prema veliini njezinog suvlasnikog omjera.
OSTALA PRAVILA TROKOVA
NAKNADI
PARNINIH
Troak ureenja mee pravilo - paragraf 283. bivi Zakon o sudskom izvanparninom postupku koji se u Republici Hrvatskoj primjenjuje temeljem Zakona o primjeni pravnih propisa kao pravnih pravila donijetih prije 06.04.1941. godine) Protustranke su dune naknaditi predlagatelju dio trokova ureenja mee prema duini meane linije. Sud prvog stupnja je pobijanim rjeenjem odredio da protustranke naknade predlagatelju trokove ureenja mee u skladu s pravnim pravilom 283. biveg Zakona o sudskom izvanparninom postupku. Ovo stoga to je ureenje mee bilo potrebno, obzirom nisu postojali granini znakovi izmeu nekretnina stranaka. Stoga je pravilno zakljuio da su protustranke dune dio trokova za ureenje mee naknaditi predlagatelju. Pri tome je sud prvog stupnja pravilno postupio kad je odredio da protustranke naknade predlagatelju trokove ureenja mee prema duini meane linije izmeu nekretnina predlagatelja i protustranaka. to se tie albene tvrdnje glede pravnog tumaenja kada i kako se naknauje troak ureenja mee, valja rei da se treeredna protustranka poziva na odredbe Zakona o geodetskoj izmjeri i katastru zemljita (NN br. 16/74 i 10/78) i tumaenje nekadanjeg Republikog sekreterijata za pravosuenje i opu upravu od 27. veljae 1979 godine. Pri tome treeredna protustranka potpuno isputa iz vida Zakon o vlasnitvu i drugim stvarnim pravima (NN br. 91/96) koji meu ostalim regulira ureenje mee, a nadalje da se u konkretnom sluaju ne primjenjuje reeni zakon o geodetskoj izmjeri i katastru zemljita. S druge strane citirani Zakon o katastru i izmjeri zemljita vie nije na snazi
(pravno
105
jer je donijet Zakon o dravnoj izmjeri i katastru zemljita 1999. godine (NN br. 128/99) koji je stavio izvan snage Zakon na koji se poziva treeredna protustranka u albi.
OSLOBOENJE OD PLAANJA SUDSKIH PRISTOJBI
Pravo na osloboenje od plaanja sudskih pristojbi (l. 13. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama - Narodne novine, broj 74/95, 57/96) Nakon to je pravomonim prvostupanjskim rjeenjem o trokovima postupka sadranim u pravomonoj presudi odlueno o obvezi tuenika da naknadi tuiteljici parnine trokove (koji ukljuuju i naknadu troka sudskih pristojbi) tada je i o tuenikovoj obvezi da naknadi tuiteljici naknadu troka sudskih pristojbi pravomono odlueno, te se o istom ne moe ponovno odluivati. Prvostupanjski sud je odbio tuenikov zahtjev za osloboenje od plaanja sudskih pristojbi, utvrdivi da je tuenik takav zahtjev dokumentirao u smislu odredbe l. 15. st. 2. u vezi l. 14. Zakona o sudskim pristojbama tek nakon donoenja drugostupanjske presude (kojom je pravomono odlueno o tubenom zahtjevu tuitelja, ime su dospjele obveze na plaanje sudskih pristojbi), slijedom ega nisu ostvarene pretpostavke za tuenikovo osloboenje od plaanja sudskih pristojbi. Za osloboenje od plaanja sudskih pristojbi koje terete tuenika, pravilno je utvrenje prvostupanjskog suda da je zahtjev prekasno dokumentiran na nain odreen l. 15. st. 2. u vezi l. 14. Zakona o sudskim pristojbama, radi ega je obveza plaanja sudskih pristojbi u cijelosti nastala prije nego su ispunjeni uvjeti za eventualno njegovo osloboenje od plaanja sudskih pristojbi, pa je prvostupanjski sud pravilno odluio odbivi tuenika za zahtjevom za osloboenje od plaanja sudskih pristojbi.
upanijski sud u Varadinu, G-50/03 od 21. sijenja 2003.
106
VIII OVRNO PRAVO I PRAVO OSIGURANJA
PRAVNI LIJEKOVI PROTIV RJEENJA O OVRSI NA TEMELJU VJERODOSTOJNE ISPRAVE
Rjeenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave ne moe se pobijati albom (l. 11. Ovrni zakon Narodne novine, broj 57/96, 29/99) Ukoliko ovrenik izjavi albu protiv rjeenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave ista se treba tretirati kao prigovor protiv rjeenja o ovrsi. Prema l. 11. Ovrnog zakona (dalje: OZ) protiv rjeenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave moe se izjaviti prigovor. Drugim rijeima, rjeenje o ovrsi donijeto na temelju vjerodostojne isprave ne moe se pobijati albom. Meutim, u konkretnom sluaju se alba ovrenika treba tretirati kao prigovor ovrenika protiv rjeenja o ovrsi, obzirom da je ovo donijeto na temelju vjerodostojne isprave.
PROKAZNI POPIS IMOVINE
Davanje neistinitih ili nepotpunih prokaznih izjava (l. 16a Ovrni zakon - Narodne novine, broj 57/96, 29/99) Ovrni zakon ne odreuje novanu kaznu u svezi datih neistinitih ili nepotpunih prokaznih popisa imovine, ve je za davanje neistinitih ili nepotpunih prokaznih izjava propisana odgovornost
107
koja se izjednauje kao odgovornost za laan iskaz u postupku pred sudom.
Prema ocjeni ovog suda pravilno je stajalite prvostupanjskog

suda da nisu ispunjeni uvjeti za novano kanjavanje ovrenika u vezi sadraja datog prokaznog popisa imovine, jer su ovrenici formalno postupili u skladu sa naredbom iz rjeenja br. Ovr. ___, a za davanje neistinitih ili nepotpunih prokaznih izjava propisana je odgovornost koja se izjednauje kao odgovornost za laan iskaz u postupku pred sudom, to znai da za takav postupak moe slijediti samo kaznenopravna odgovornost (to treba utvrditi u pravnom postupku utemeljenom na izvrenju kaznenog djela iz l. 303. KZ RH), obzirom da Ovrni zakon svojim odredbama ne predvia za takav sluaj novano kanjavanje ovrenika u okviru ovrnog postupka.
NEPRAVILNOSTI U RADU SUDSKOG OVRITELJA
Prijedlog za otklanjanje nepravilnosti u radu sudskog ovritelja (l. 43. i 45. Ovrni zakon - Narodne novine, broj 57/96, 29/99) Podneskom nazvanim Prigovor alba za nalog za ovrhu kojim ovrenik osporava postupak sudskog ovritelja, ne treba tumaiti albom na zakljuak, odnosno drugim rijeima odbacivati ga iz formalno pravnih razloga, ve ga treba tumaiti sa aspekta njegovog sadraja, odnosno u smislu odredbe l. 45. st. 2. Ovrnog zakona, kojom odredbom je propisano da sud moe zakljukom ukinuti nezakonite i nepravilne radnje sudskog ovriitelja. Zakljukom od 10.04.2003. godine (dalje: zakljuak) stranke su obavijetene o tome koje pokretnine je sudski ovritelj popisao i procijenio dana 17.03.2003. godine. Prigovorom alba za nalog za ovrhu od 29.04.2003. godine ovrenik istie da je sudski ovritelj uao u njegovu kuu (garau) bez iijeg prisustva, bez najave i bez poruke te je popisao stvari kojih on nije vlasnik nabrojivi te stvari zbog ega je
108
predloio da sud taj nalog za ovrhu poniti. Obzirom na sadraj podneska nazvanog prigovor-alba za nalog za ovrhu od 20.04.2003. godine ovaj sud je stajalita da isti treba smatrati prijedlogom podnijetim u smislu odredbe l. 45. Ovrnog zakona (dalje: OZ) za otklanjanje nepravilnosti u radu sudskog ovritelja, kod provoenja ovrhe. Naime, odredbom l. 45. st. 1. OZ-a propisano je da stranka ili sudionik mogu podneskom traiti od suda da otkloni nepravilnost koju je sudski ovritelj uinio u provedbi ovrhe. Pri tom je odredbom l. 45. st. 2. OZa propisano da sud moe zakljukom ukinuti nezakonite i nepravilne radnje sudskog ovritelja. S obzirom na sadraj zapisnika o pljenidbenom popisu i procjeni od 17.03.2003. godine kojim je opisano pod kojim uvjetima i na koji nain je izvren pljenidbeni popis i procjena, te sadraj podneska ovrenika, ovaj sud smatra da treba imati u vidu i l. 43. OZ-a kojim je propisan rad sudskog ovritelja. Tako je konkretno st. 2. ove odredbe odreeno da ovrnim radnjama u ovrenikovom stanu kojima nije nazoan ovrenik, njegov zakonski zastupnik, opunomoenik ili odrasli lan njegova domainstva, moraju biti nazona dva punoljetna svjedoka ili javni biljenik. Zbog toga prije navedeni podnesak ovrenika, suprotno stajalitu prvostupanjskog suda upravo s obzirom na njegov sadraj kojim prije svega osporava postupak sudskog ovritelja, ne treba tumaiti albom na zakljuak, odnosno drugim rijeima odbacivati ga iz formalno pravnih razloga, ve ga treba tumaiti sa aspekta njegovog sadraja, a s kojeg aspekta je iz istaknutih razloga, isti imalo osnova, po prvostupanjskom sudu razmotriti.
OVRNA ISPRAVA
Rjeenje o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave stjee svojstvo ovrne isprave kada postane pravomono (l. 54. st. 4. Ovrni zakon Narodne novine, broj 57/96, 29/99) Ukoliko rjeenje o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave postane pravomono, isto u smislu odredbe l. 54. st. 4. Ovrnog zakona ima svojstvo ovrne isprave na temelju koje se ponovno moe traiti ovrha.
109
Navedeno rjeenje o ovrsi ovrenik nije osporavao prigovorom, zbog ega je rjeenje o ovrsi u dijelu pod I izreke, a kojim dijelom je ovreniku naloena isplata trabine ovrhovoditelja u iznosu od 3.492,38 kn sa zakonskom zateznom kamatom, postalo pravomono, i zbog ega, u smislu odredbe l. 54. st. 4. Ovrnog zakona (dalje: OZ), navedeni dio rjeenja o ovrsi ima svojstvo ovrne isprave, na temelju koje se ponovno moe traiti ovrha. Iz prijedloga ovrhovoditelja nedvojbeno slijedi zakljuak da je, nakon obustave ovrhe na pokretninama ovrenika, zbog injenice to ovrenik nema u posjedu pokretnine koje bi mogle biti predmet ovrhe, ovrhovoditelj, a sukladno odredbi l. 5. st. 4. OZ-a, podnio novi prijedlog za ovrhu, temeljei isti na pravomonom rjeenju o ovrsi istog suda br. Ovrv- od 04. svibnja 2000. g., a kojim je ovreniku naloena isplata gore navedene ovrne trabine ovrhovoditelja. Budui da ovrenik nije osporavao ranije rjeenje o ovrsi doneseno u istom predmetu na temelju vjerodostojne isprave, to je kao to je ve navedeno, navedeno rjeenje, u dijelu kojim je ovreniku naloena isplata ovrhovoditeljeve trabine u iznosu od 3.492,38 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekuom od 25. sijenja 2000. g. pa do isplate, postalo pravomono, zbog ega se ni prigovor zastare trabine ovrhovoditelja ne moe prihvatiti osnovanim, obzirom da se radi o potraivanju utvrenom sudskom odlukom, rjeenjem o ovrsi br. Ovrv. Od 04. svibnja 2004. godine, a u smislu odredbe l. 379. st. 1 Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO), sva potraivanja koja su utvrena pravomonom sudskom odlukom zastarijevaju za 10 godina, pa i ona za koja zakon inae predvia krai rok zastare.
KAD SE NE MOE TRAITI DA SE OVRHA PROGLASI NEDOPUTENOM

Suvlasnitvo na pokretninama tree strane ne spreava provoenje ovrhe (l. 57. st. 1. u svezi l. 55. st. 1. Ovrni zakon - Narodne novine, broj 57/96, 29/99)
110
Ne moe se odrediti nedopustivost provoenja ovrhe na osnovu utvrenja suvlasnitva tree strane u dijela pokretnina, ve trea strana koja je suvlasnik, ima pravo na namirenje iz iznosa dobivenog prodajom pokretnina, prije namirenja ovrhovoditelja i drugih osoba koje se namiruju u ovrnom postupku, te prije naknade trokova ovrnog postupka. U ovom predmetu prvostupanjski sud je pogreno primijenio materijalno pravo time to je na osnovu utvrenja suvlasnitva tuiteljice u dijela pokretnina odredio nedopustivost provoenja ovrhe u prvostupanjskom predmetu br. Ovr.__/01, obzirom na sadraj odredbe l. 57. st. 1. u svezi l. 55. st. 1. Ovrnog zakona (dalje: OZ) koji odreuju da kada je trea osoba suvlasnik pokretnih stvari, da ona ne moe zahtijevati da se ovrha u pogledu njena udjela proglasi nedoputenom, nego ima pravo na namirenje iz iznosa dobivenog prodajom stvari prije namirenja ovrhovoditelja i drugih osoba koje se namiruju u ovrnom postupku, te prije naknade trokova ovrnog postupka. Dakle, prvostupanjski je sud temeljem utvrenog suvlasnitva tuiteljice u dijela predmetnih pokretnina trebao odbiti tubeni zahtjev u cijelosti, jer njeno suvlasnitvo u smislu materijalnopravnih odredbi OZ-a ne spreava provoenje ovrhe na predmetnim pokretninama, pa i na njenom suvlasnikom dijelu.
OVRHA NA PLAI I DRUGIM STALNIM NOVANIM PRIMANJIMA ODGOVORNOST POSLODAVCA
Odgovornost poslodavca za proputenu obustavu i isplatu dospjelih obroka (l. 177. st. 1. Ovrni zakon Narodne novine, broj 57/96, 29/99) Obveza isplate zaplijenjenog dijela plae tereti poslodavca koji ovreniku isplauje plau, iz kojeg razloga poslodavac koji svom
111
zaposleniku ne isplauje plau, budui se isti nalazi na radu u inozemstvu, gdje i prima plau u stranoj valuti i prema propisima drave u kojoj radi, nije u mogunosti postupiti u smislu odredbe lanka 173. st. 1. Ovrnog zakona (obustavljati i isplaivati zaplijenjeni dio plae ovrhovoditelju). Prvostupanjski sud je pravilno odbio prijedlog ovrhovoditelja podnesen u smislu odredbe l. 177. st. 1. Ovrnog zakona (dalje: OZ), koja odredba utvruje odgovornost poslodavca za proputenu obustavu i isplatu dospjelih obroka, budui da ovrenik kao poslodavac ovrenika D. . nije bio u mogunosti, kako to proizlazi iz sadraja navedenog postupka, postupiti u smislu odredbe l. 173. st. 1. OZ-a, budui da svom zaposleniku niti ne isplauje plau, jer se zaposlenik nalazi na radu u inozemstvu, gdje i prima plau u stranoj valuti i prema propisima drave u kojoj radi. Kako obveza isplate zaplijenjenog dijela plae tereti poslodavca koji ovreniku isplauje plau, nedvojbeno je da ovrenik kao poslodavac ovrenika D. . nije bio u mogunosti postupiti u skladu s rjeenjem o ovrsi donesenim u postupku koji se vodio kod Opinskog suda u P., budui da ne isplauje zaposleniku plau, pa ne moe biti odgovoran za proputenu obustavu i isplatu dospjelih obroka u smislu odredbe l. 177. OZ-a. Ovrhovoditelja ujedno valja upozoriti da je prijedlog u smislu odredbe l. 177. st. 1. OZ-a bio ovlaten podnijeti u ovrnom postupku koji se vodio kod Opinskog suda u P., do zavretka tog ovrnog postupka, sukladno odredbi l. 177. st. 2. OZ-a, jer iz sadraja citiranih odredbi izriito proizlazi da ovrhovoditelj nije ovlaten pokrenuti posebni ovrni postupak protiv poslodavca. Prvostupanjski sud je takoer pravilno odbacio prijedlog ovrhovoditelja za ovrhu radi ostvarenja potraivanja prema poslodavcu ovrenika D.., budui da iz sadraja odredbe l. 177. st. 3. OZ-a izriito proizlazi da se prijedlog za ovrhu protiv poslodavca moe podnijeti samo na temelju pravomonog rjeenja iz l. 177. st. 1. OZ-a, zbog ega je oigledno prijedlog ovrhovoditelja preuranjen.
112
KAD SE NE MOE TRAITI DA SE OVRHA PROGLASI NEDOPUTENOM
kola nije tijelo drave ni jedinica lokalne samouprave i uprave (l. 204. st. 1. Ovrni zakon - Narodne novine, broj 57/96, 29/99) Ovrha radi ostvarenja novane trabine prema koli moe se provesti na svim sredstvima na njezinim raunima kod pravne osobe koja obavlja poslove platnog prometa a to zbog toga to kola nije tijelo drave ni jedinica lokalne samouprave i uprave. Netona je tvrdnja ovrenika (SVEUILITE U ZAGREBU _______ FAKULTET U VARADINU), da ovrha na ovrenikovom raunu, koji se vodi kod Varadinske banke d.d. Varadin, nije doputena, jer se na navedenom raunu nalaze sredstva kojima Ministarstvo znanosti i tehnologije financira nastavu i znanstvenu djelatnost ovrenika. Naime, izuzetak od odredbe l. 204. st. 1. Ovrnog zakona (dalje: OZ) odreen je iskljuivo na novanim sredstvima na raunu drave, jedinica lokalne samouprave i uprave, u odnosu na koja sredstva se ovrha ne moe odrediti, ako su nuna za obavljanje osnovnih zadaa tih pravnih osoba, odnosno njihovih tijela. Po ocjeni ovog suda, nema nikakve dvojbe da se odredba l. 204. st. 2. OZ-a ne moe primijeniti u sluaju kada je ovrenik kola, jer ovrenik u konkretnom sluaju nije ni tijelo drave ni jedinica lokalne samouprave i uprave, ve se radi o ustanovi koja je osnovana za potrebe obrazovanja, zbog ega se ne moe smatrati tijelom bilo drave, bilo jedinica lokalne samouprave i uprave, pa ak i u sluaju kada je ovrenika osnovala neka od tih pravnih osoba.
113
PRETPOSTAVKE ZA ODREIVANJE PRIVREMENE MJERE

Tuenik nije ovlaten zahtijevati privremenu mjeru u postupku koji je pokrenut po tubi tuitelja (l. 2. st. 1. to. 3. Ovrni zakon Narodne novine, broj 57/96, 29/99) Privremenu mjeru moe zahtijevati tuitelj kao predlagatelj osiguranja, koji je tubom pokrenuo postupak a ne i tuenik, koji u postupku ima procesnu poziciju dunika (osobe prema kojoj tuitelj istie svoje potraivanje) jer je i predlagatelj osiguranja osoba koja je pokrenula postupak radi osiguranja neke trabine. Tuitelj je u ovom postupku vjerovnik, i po njegovoj tubi sud e biti duan odluiti o osnovanosti, odnosno neosnovanosti njegove trabine istaknute u tubenom zahtjevu. Tuenik u ovom postupku ima procesnu poziciju dunika, dakle, osobe prema kojoj tuitelj istie svoje potraivanje. Tuenik je, svojim podneskom od 17. travnja 2001. g., dostavio zahtjev za izdavanje privremene mjere, to bi trebalo znaiti da je tuenik u ovom postupku ujedno i predlagatelj osiguranja. Prema odredbi l. 2. st. 1. to. 3. Ovrnog zakona (dalje: OZ) predlagatelj osiguranja je osoba koja je pokrenula postupak radi osiguranja neke trabine, pa je sud, donosei rjeenje o osiguranju, ovlaten odrediti djelomino ili u cijelosti predloeno osiguranje. Da bi sud mogao odluivati o prijedlogu za odreivanje privremene mjere, predlagatelj osiguranja duan je u prijedlogu za odreivanje privremene mjere osiguranja tono oznaiti trabinu ije se osiguranje trai, odrediti kakvu mjeru trai i vrijeme njezina trajanja, sredstvo osiguranja kojim e se privremena mjera prisilno ostvariti, predmet osiguranja te mora navesti injenice na kojima temelji zahtjev za odreivanje privremene mjere i predloiti dokaze kojima se ti navodi potkrjepljuju (l. 293. st. 2. OZ-a). Predlagatelj osiguranja moe privremenu mjeru predloiti prije pokretanja postupka, tijekom sudskog postupka kojeg je pokrenuo, te nakon zavretka postupka, sve dok ovrha ne bude provedena. Kao to je ve navedeno, postupak u kojem tuenik zahtijeva odreivanje privremene mjere kao predlagatelj osiguranja, pokrenut je po tubi tuitelja, zbog ega nema nikakve dvojbe da u tom postupku, tuenik nije ovlaten predloiti odreivanje privremene mjere, jer se postupak ne vodi radi ostvarenja njegove trabine, nego radi ostvarenja trabine tuitelja. upanijski sud u Varadinu, G. 266/03-2 od 24. veljae 2003.
114
OSIGURANJE DOSPJELI
TRABINE
IJI
OBROCI
NISU
Osiguranje prethodnom mjerom za nedospjele obroke trabine po osnovi zakonskog uzdravanja (l. 286. st. 1. Ovrni zakon Narodne novine, broj 57/96, 29/99) Osiguranje prethodnom mjerom za nedospjele obroke trabine po osnovi zakonskog uzdravanja odreuju se samo za obroke koji e dospjeti u jednoj godini. Tokom 3. predloenog rjeenja o ovrsi ovrhovoditeljica postavlja zahtjev za ovrhu u odnosu na budue obroke uzdravanja, sve do punoljetnosti mldb. ovrhovoditeljice. Sadraj navedenog dijela prijedloga za ovrhu upuuje na zakljuak da se radi o prijedlogu za osiguranje prethodnom mjerom za nedospjele obroke trabine po osnovi zakonskog uzdravanja u smislu odredbe l. 284. Ovrnog zakona (dalje: OZ). Meutim, odredbom l. 286. st. 1. OZ odreeno je da se osiguranje prethodnom mjerom za nedospjele obroke trabine po osnovi zakonskog uzdravanja odreuje samo za obroke koji e dospjeti u jednoj godini. Stoga je oigledno da je prijedlog ovrhovoditeljice u suprotnosti s navedenom odredbom, budui je obuhvaeno razdoblje do punoljetnosti mldb. predlagateljice.
UKIDANJE PRIVREMENE MJERE
Trajanje privremene mjere (l. 292. st. 2. Ovrni zakon - Narodne novine, broj 57/96, 29/99) Vrijeme za koje je odreena privremena mjera odreeno je tom privremenom mjerom i to do pravomonog okonanja postupka,
115
a sklopljena sudska nagodba izjednauje po svom procesnom znaaju s pravomono okonanim sudskim postupkom.
Trajanje privremene mjere odreeno je samim rjeenjem o

odreenju iste br. P.__/00 od 01.08.2000.g., st. III izreke tog rjeenja i to do pravomonog okonanja tog postupka ili do drugaije odluke suda ako se okolnosti radi ega je mjera odreena kasnije promijene tako da ista vie nije potrebna. Parnini postupak u prvostupanjskom predmetu pravomono je okonan sklapanjem sudske nagodbe od 27.03.2003. g. (st. I nagodbe konstatirano je da tuiteljica povlai tubu u ovom predmetu). Budui da je sklopljena sudska nagodba negativna procesna pretpostavka za mogunost voenja spora u predmetu o kojem je sklopljena sudska nagodba (l. 323. Zakon o parninom postupku; dalje: ZPP), to se ista izjednauje po svom procesnom znaaju s pravomono okonanim sudskim postupkom. Budui da je i vrijeme za koje je odreena privremena mjera odreeno tom privremenom mjerom do pravomonog okonanja postupka, to pobijano rjeenje ima zapravo samo deklaratorni karakter u odnosu na odreenje prestanka trajanja privremene mjere, a njegov kondemnatorni dio odnosi se na brisanje zabiljebe. Navedeno trajanje privremene mjere u rjeenju kojim je ista odreena sukladno je odredbi l. 303. st. 1. Ovrnog zakona (dalje: OZ). Budui da je trajanje privremene mjere odreeno u sudskom postupku, logino je da maksimalno trajanje te privremene mjere bude vezano za okonanje tog postupka, jer je privremena mjera i utemeljena na injenici voenja parninog postupka s takvim predmetom spora. U tom smislu neosnovano je pozivanje tuiteljice na potrebu operacionalizacije sudske nagodbe koja tek prethodi i sl., jer tuiteljica svoja prava oito vie ne moe tititi u postupku koji je pravomono okonan, pa u takvom postupku ne moe egzistirati niti donijeta privremena mjera, osobito iz razloga to je sudskom nagodbom dolo do konstituiranja odnosa izmeu stranaka u odnosu na predmetne nekretnine od onih ija je realizacija traena tubom, a osigurana privremenom mjerom.
116
UINAK UKNJIBE I ZABILJEBE
Zabiljeba tube kao kvalitativno slabiji oblik osiguranja (l. 85. Zakon o zemljinim knjigama - Narodne novine, broj 91/96) Ukoliko predlagatelj nije vjerovnik koji nastoji osigurati zatitu svojih potraivanja pobijajui pravne radnje dunika, ve je naprotiv predlagatelj sam dunik (steajni dunik), koji u sporu eli zatiti steajnu masu, onda se ne radi izvorno o sporu o stvarnim pravima, iz kojeg razloga je u tom sluaju za osiguranje potraivanja dovoljna zabiljeba tube. Prvostupanjski sud je donoenjem neobrazloenog rjeenja RZ.__/01 dozvolio predloenu zabiljebu spora, koje rjeenje je povodom albe protustranke rjeenjem ovog suda br. G. __/02 preinaeno na nain da je umjesto zabiljebe spora na predmetnim nekretninama odreena zabiljeba tube koju je predlagatelj (steajni dunik) podnio protiv protustranke (fiducijara) radi pobijanja (dunikovih) pravnih radnji. U obrazloenju tog rjeenja ovaj sud je naveo da se zabiljeba spora u smislu l. 81. st. 1. Zakona o zemljinim knjigama (dalje: ZZK) odreuje kao upis kojim se ini vidljivim da se glede knjinog prava vodi pred sudom ili drugim nadlenim tijelom postupak iji bi ishod mogao utjecati na uknjibu pripadanje, postojanje, opseg, sadraj ili optereenje tog prava, s posljedicom da pravomona presuda donesena povodom tube djeluje protiv onih osoba koje su stekle knjina prava, poto je prijedlog za zabiljebu spora stigao z.k. sudu. lankom 85. ZZK propisana je zabiljeba tube radi pobijanja dunikovih pravnih radnji, koju zabiljebu moe zatraiti osoba koja je ovlatena pobijati pravnu radnju svog dunika, kada je radi ostvarenja tubenog zahtjeva potreban z. k. upis, time da zabiljeba djeluje protiv svih kasnijih nositelja knjinog prava, pa e se ovrha moi neposredno provesti, bez obzira tko je u meuvremenu postao nositelj knjinog prava. Budui da je ovaj sud ocijenio da pobijanje pravnih radnji ne djeluje izravno na sadraj stvarnopravnih odnosa predmetnih nekretnina, to je ovaj sud, ocjenjujui da predlagatelju pripada pravo na osiguranje potraivanja predloeno zabiljebom, ali kvalitativno slabijim oblikom osiguranja, odredio je zabiljebu tube, umjesto zabiljebu spora. Naime, u ovoj pravnoj stvari predlagatelj nije vjerovnik koji nastoji osigurati zatitu svojih potraivanja pobijajui pravne radnje dunika, jer je predlagatelj sam dunik, koji u sporu eli zatiti steajnu masu, no ne radi se o
117
predlagateljevom (dunikovom) potraivanju (sporu) o kojem izravno ovise (koji ima utjecaj na sadraj) protustrankinih zemljino-knjinih prava, tj. ne radi se izvorno o sporu o stvarnim pravima radi ega, po ocjeni ovog suda, predloeno osiguranje moe se realizirati samo u obliku zabiljebe tube, ali ne i zabiljebe spora ime su tree osobe, kao eventualni nosioci stjecanja nekretnina u cijelosti upoznati sa sadrajem spornog odnosa, uz dostatne izravne zakonske posljedice koje su propisane za zabiljebu tube (u odnosu na eventualne tree osobe kao stjecatelje nekretnine), ali bez izravnih posljedica koje su predviene samo za sluaj spora koji se izravno tie stvarnih prava i njihovih nositelja. Iako je predlagatelj predloio zabiljebu spora, a ne tube, stajalite je ovog suda da prvostupanjski sud nije bio duan odbiti predlagateljev zahtjev za upis za zabiljebu tube kao neutemeljen, iz razloga to je materijalnopravno stajalite ovog suda da su zabiljeba tube i zabiljeba spora istovrsna osiguranja potraivanja, time da je zabiljeba tube kvalitativno slabija od osiguranja (po svom sadraju) no, sadraj odnosa izmeu stranaka i sadraj pokrenutog spora opravdava samo taj (kvalitativno slabiji) oblik osiguranja, radi ega po ocjeni ovog suda u predlagateljevom zahtjevu nisu kumulirana dva razliita zahtjeva radi iste nekretnine, nego je predlagatelju u okviru veeg zahtjeva prihvaen manji, prihvaanjem kojeg predlagatelj stjee odgovarajue osiguranje prema treima, u opsegu i sadraju na koji ga ovlauje (na osnovi njegove dispozicije) odredba l. 85. ZZK. Radi navedenoga, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud nije odluivao izvan okvira postavljenog zahtjeva predlagatelja, nego, o zahtjevu za osiguranje koje prua kvalitativno slabiju zatitu z. k. prava, vodei pri tome rauna o okolnosti da je predlagatelj ujedno i dunik (temeljem ovlasti iz Steajnog zakona) a koja zabiljeba osigurava eventualna prava predlagatelja jer sadrava podatke o sadraju spornog odnosa (tube) a uz to egzistira ranija zabiljeba da je prijenos prava vlasnitva izvren radi osiguranja vjerovnikova potraivanja, radi ega se uz naelo povjerenja u zemljine knjige ostvaruje svrha zatite stvarnopravnih interesa koja je traena.
118
PRAVNE POSLJEDICE POSTUPKA
OTVARANJA
STEAJNOG
Namirenje steajnih vjerovnika (l. 98. st. 1. Steajni zakon Narodne novine br. 44/96) Nakon otvaranja steajnog postupka, steajni vjerovnici ne mogu protiv dunika traiti osiguranje ili ovrhu na dijelovima imovine koja ulazi u steajnu masu niti na drugoj imovini steajnog dunika (osim izlunih i razlunih vjerovnika). Utvrdivi da se nad ovrenikom provodi steajni postupak na Trgovakom sudu u V. koji je otvoren pod brojem St._/95 s danom 10.04.1996. godine, prvostupanjski sud je ocijenio da se u smislu l. 98. st. 1. Steajnog zakona (dalje: SZ) pojedini (obini) vjerovnici ne mogu odvojeno namirivati na dijelovima imovine koja ulazi u steajnu masu, niti na drugoj imovini dunika, radi ega je odbacio ovrni prijedlog kao nedoputen, ocijenivi da steajni vjerovnici mogu trabinu ostvarivati samo u steajnom postupku na temelju l. 96. SZ-a (nisu ovlateni pokretati postupke ovrhe, jer se ne radi o vjerovnicima koji bi imali status izlunih ili razlunih vjerovnika). Nadalje, ovrhovoditelj navodi da se njegovo potraivanje za zakupninu odnosi na period nakon otvaranja steajnog postupka, te je ovrhovoditelj vjerovnik steajne mase, a ne steajni vjerovnik, pa svoje potraivanje ne moe ostvarivati podnoenjem prijave u steajnu masu. Meutim, nakon otvaranja steajnog postupka pojedini (obini) steajni vjerovnici ne mogu protiv dunika traiti osiguranje ili ovrhu na dijelovima imovina koja ulazi u steajnu masu u posebnom ovrnom postupku, radi ega (to nalae predmet ovrhe) da svoju trabinu prema steajnom duniku mogu ostvarivati samo u steajnom postupku, pri emu u takvom postupku treba voditi rauna o prioritetu trabine (odnosno da je ovrhovoditelj vjerovnik steajne mase).
119
VIII MJENINO I EKOVNO PRAVO
GUBITAK PRAVA REGRESA
Nepravodobno prezentiranje mjenice radi isplate (l. 37 i 52 st. 1 Zakon o mjenici Narodne novine, broj 74/94) Imatelj mjenice gubi sva svoja prava protiv indosanta, trasanta i ostalih obveznika osim akceptanta ukoliko nepravodobno prezentira mjenicu radi isplate. Tijekom postupka utvreno je da je prvotuenik izdao tuitelju bjanko mjenicu i to vlastitu mjenicu, a nadalje da su po toj mjenici drugo i tree tueni mjenini jamci. Isto tako je utvreno da je reena mjenica bila plativa na dan 04. studenog 1999. g., a nadalje da tuitelj kao imatelj mjenice nije podnio mjenicu na naplatu bilo na sam dan plaanja, bilo jednog od dva radna dana koji dolaze odmah za njim. Stoga je sud prvoga stupnja zauzeo stajalite da je tuitelj temeljem l. 37. Zakona o mjenici ( dalje: ZM) izgubio sva prava iz reene mjenice prema drugo i tree tuenicima kao mjeninim jamcima. S tim u svezi valja rei da je pravilno primijenjeno i materijalno pravo u odnosu na navedene tuenike, kada je sud prvog stupnja primjenom l. 52. st. 1. ZM, zauzeo stajalite da regresni obveznici, odnosno drugo i tree tueni vie nisu u obvezi spram tuitelja jer je tuitelj propustio pravodobno prezentirati mjenicu radi isplate. Naime, ako je tuitelj propustio pravodobno prezentirati mjenicu radi isplate, tuitelj kao imatelj mjenice gubi sva svoja prava protiv indosanta, protiv trasanta i protiv ostalih obveznika izuzev akceptanta. Ovo jasno proizlazi iz odredbe l. 52. st. 1. ZM. Dakle, regresni obveznici ispadaju iz mjenine obveze, a u obvezi ostaje samo glavni dunik (akceptant) i to u roku od tri godine raunajui od dospjelosti (l. 71. st. 1. ZM).
120
PRIREDILI
VESNA BENJAK, predsjednica graanskog odjela ZLATKO LODETA, sudac GORDANA HRASTI, sudska savjetnica

Zbirka GP 1

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Zbirka GP 1

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

1 P R I R E D I L I: VESNA BENJAK, predsjednica Graanskog odjela upanijskog suda u Varadinu ZLATKO LODETA, sudac upanijskog suda u Varadinu GORDANA

HRASTI, sudska savjetnica upanijskog suda u Varadinu

2 -15 16 - 46 46 - 50 51 - 61 62 - 79 79-100 100-106

SUBJEKTI PRAVA VLASNITVA FIZIKA OSOBA

upanijski sud u Varadinu, G. 330/03-2 od 11. oujka 2003.

JAVNA DOBRA U OPOJ UPORABI

upanijski sud u Varadinu, G. 418/03-2 od 30. travnja 2003.

SAMOVLAST SMETANJA POSJEDA

upanijski sud u Varadinu, G. 866/03-2 od 23. lipnja 2003.

SUDSKA ZATITA POSJEDA

upanijski sud u Varadinu, G.931/03-2 od 26. kolovoza 2003.

upanijski sud u Varadinu, G.931/03-2 od 26. kolovoza 2003.

VLASNITVO POSEBNOG DIJELA ZGRADE (ETANO VLASNITVO) ZAJEDNIKI DIJELOVI

upanijski sud u Varadinu, G. 541/03-2 od 27. svibnja 2003.

DERIVATIVNO STJECANJE PRAVA VLASNITVA PRAVNI POSAO

upanijski sud u Varadinu, G. 621/03-2 od 12. svibnja 2003.

ORIGIRARNO STJECANJE PRAVA VLASNITVA GRAENJE

upanijski sud u Varadinu, G. 628/03-2 od 18. lipnja 2003.

PRESTANAK PRAVA VLASNITVA ODREKNUEM

upanijski sud u Varadinu, G. 332/03-2 od 18. oujka 2003.

OPSEG PRAVA OVLATENIKA PRAVA SLUNOSTI PRIJEVOZA

upanijski sud u Varadinu, G. 632/03-2 od 10. lipnja 2003.

OVLATENJA GLEDE ZALOENIH POKRETNINA

upanijski sud u Varadinu, G. 268/03-2 od 27. veljae 2003.

OSIGURANJE PRIJENOSOM PRAVA VLASNITVA

upanijski sud u Varadinu, G. 662/03-2 od 22. svibnja 2003.

PRAVO ZADRANJA (RETENCIJE)

upanijski sud u Varadinu, G. 647/03-2 od 19. svibnja 2003.

II OBVEZNO PRAVO SUBJEKTIVNO PREINAENJE TUBE - ZASTARA

upanijski sud u Varadinu, G. 178/03-2 od 03. veljae 2003.

ZASTOJ ZASTARIJEVANJA NEMATERIJALNE TETE

upanijski sud u Varadinu, G. 86/03-2 od 28. sijenja 2003.

ROKOVI ZASTARE KOD UGOVORA O OSIGURANJU

upanijski sud u Varadinu, G. 274/03-2 od 03. oujka 2003.

upanijski sud u Varadinu, G. 335/03-2 od 17. oujka 2003.

ZASTARA TROKOVA ZAJEDNIKE PRIUVE

upanijski sud u Varadinu, G. 420/03-2 od 07. travnja 2003.

ZASTARA - REGRESNO PRAVO

upanijski sud u Varadinu, G. 795/03-2 od 17. lipnja 2003.

USKLAIVANJE VALUTE SA JEDINSTVENE VALUTE - EUR-a

upanijski sud u Varadinu, G. 93/03-2 od 06. veljae 2003.

NAKNADA MATERIJALNE NENOVANE TETE

upanijski sud u Varadinu, G. 392/03-2 od 27. oujka 2003.

ZAKONSKA ZATEZNA KAMATA MATERIJALNE NENOVANE TETE

ZAKONSKA ZATEZNA KAMATA NA IZNOS NAKNADE NENOVANE MATERIJALNE TETE

upanijski sud u Varadinu, G. 488/03-2 od 22. travnja 2003.

NAKNADA NEMATERIJALNE NARUENOSTI

upanijski sud u Varadinu, G. 276/03 od 11. oujka 2003.

NAKNADA NEMATERIJALNE NARUENOSTI

upanijski sud u Varadinu, G. 756/03-2 od 10.07.2003.

NAKNADA NEMATERIJALNE TETE - DUEVNI BOLOVI ZBOG POVREDE ASTI I UGLEDA

upanijski sud u Varadinu, G-59/03-2 od 12. veljae 2003.

upanijski sud u Varadinu, G. 197/03-2 od 10. veljae 2003.

NAKNADA U OBLIKU NOVANE RENTE

upanijski sud u Varadinu, G. 627/03-2 od 19. svibnja 2003.

POTRAIVANJE NAKNADE TETE UZROKOVANE KAZNENIM DJELOM

POTRAIVANJE NAKNADE TETE UZROKOVANE KAZNENIM DJELOM

upanijski sud u Varadinu, G. 919/03-2 od 06.08.2003.

TETA KOJU UZROKUJE DOMAA IVOTINJA

upanijski sud u Varadinu, G. 198/03-2 od 10. veljae 2003.

ODGOVORNOST REPUBLIKE HRVATSKE ZA TETU NASTALU U VEZI S OBAVLJANJEM VOJNE SLUBE

upanijski sud u Varadinu, G. 340/03-2 od 17. oujka 2003.

OBJEKTIVNA ODGOVORNOST PRAVNE ZADUENE ZA ODRAVANJE CESTA