Funkcionalizam 1

Glavne ideje funkcionalizma

Funkcionalizam u filozofiji uma se temelji na trima osnovnim tezama:
(A) postoji razlika između funkcije i mehanizma koji je izvodi
(B) mentalna stanja se mogu specificirati koristeći kompleksne tipove funkcija
(C) funkcije koje specificiraju mentalna stanja se mogu odrediti njihovim uzročnim
ulogama
(A) Funkcije i mehanizmi
Različiti mehanizmi mogu izvoditi istu funkciju:
-Funkcija sata je mjeriti vrijeme.
-Ta se funkcija može implementirati u različitim spravama: mehanički satovi
(podizanje ili spuštanje težine), digitalni satovi, atomski satovi (elektromagnetska
radijacija), itd.
-Funkcija termometra je da mjeri temperaturu – bez obzira na fizičku strukturu
(B) Tip mentalnog stanja je definiran njegovom funkcijom.
Dakle, naglasak funkcionalističke karakterizacije mentalnih stanja jest na onome
što mentalna stanja čine (na njihovoj funkciji).
(C) Funkcije i uzročne uloge
Funkcija tipa mentalnog stanja je dana kauzalnom ulogom koja može biti specificirana
uvjetima koji određuju uzročne odnose mentalnih stanja prema:
(a) podražaju (input)
(b) drugim mentalnim stanjima (internalna stanja)
(c) ponašajnom (bihevioralnom) odgovoru (output)

Funkcionalna analiza boli (primjer)

-Bol može biti funkcionalno definirana kao mentalno stanje uzrokovano:
oštećenjem tkiva (input) (uzrokuje), osjećaj neugode, želju da se izbjegne i vjerovanje
da se odmicanjem može izbjeći podražaj  odmicanje od štetnog podražaja (output ili
ponašanje).

Višestruka realizacija mentalnih stanja

-Kada jednom analiziramo mentalna stanja u pojmovima njihove funkcije koristeći opise
uzročnih uloga, ta stanja mogu biti višestruko realizirana u različitim tipovima
fizičkih stanja.
-Dakle, postoji razlika između kauzalne uloge (funkcije) koja definira mentalno stanje i
realizatora te kauzalne uloge.

Višestruka realizacija boli

Bol može biti realizirana u različitim fizičkim stanjima u ljudskom mozgu, u robotu ili u
mozgu ne – ljudske životinje, uz uvjet da ima istu kauzalnu ulogu u tim organizimima ili
sustavima.

Prednosti funkcionalizma nad teorijom identiteta tipova

Teorija identiteta tipova zahtijeva da je svaki tip mentalnog stanja identičan određenom
tipu stanja mozga.
Funkcionalizam je “liberalniji” od teorije identiteta tipova.
Prema funkcionalizmu slijedi da različita fizička stanja mogu realizirati isti tip
mentalnog stanja, ukoliko ta stanja igraju istu kauzalnu ulogu.

Mentalni liberalizam
Višestruka realizacija između različitih vrsta
Iako se živčani sustavi određenih životinja (primata, ostalih sisavaca, ptica,
reptila, vodozemaca i čak mekušaca (npr. hobotnica) i ljudi razlikuju, izgleda da
te životinje mogu osjetiti bol.
Višestruka realizacija unutar iste vrste.
Neuropsihološki podaci indiciraju da različite neuralne strukture i procesi, u
mozgu jedinki iste vrste, mogu igrati istu psihološku funkciju - traume ili
oštećenja (Brocino područje – Brocina afazija). Psihopati i moralni sudovi

Funkcionalizam i redukcija 1
Budući da funkcionalisti smatraju da se mentalna stanja mogu višestruko realizirati, iz
toga slijedi da ne postoji stroga korespondencija između tipova mentalnih stanja i tipova
fizičkih stanja.
Dakle, funkcionalizam ne podržava reduktivan odnos između psihologije i
neuroznanosti kao što to čini teorija identiteta tipova.

Funkcionalizam i redukcija 2
Međutim, mnogi funkcionalisti smatraju da su fizička stanja ono što realizira kauzalne
uloge mentalnih stanja.
Štoviše, funkcionalisti ohrabruju empirijske istraživačke projekte koji idu ka otkrivanju
fizičkih realizacija mentalnih stanja.

Analitički funkcionalizam
Nastavljajući se na metodološku tradiciju analitičkih biheviorista (npr. Ryle), analitički
funkcionalisti pretpostavljaju da se kauzalne uloge mentalnih stanja mogu uspostaviti
a priori istraživanjem naših svakodnevnih mentalnih pojmova.
Realizatori uzročnih uloga se onda otkrivaju empirijskim istraživanjem (ako postoje)

Psihološki funkcionalizam
S druge strane, psiho-funkcionalizam proizlazi iz razmatranja metodologije “kognitivnih”
psiholoških teorija.
Prema pobornicima ove doktrine, mentalna stanja i procesi su upravo oni entiteti
postulirani u najboljim znanstvenim objašnjenjima ljudskog ponašanja.
Štoviše, ta objašnjenja trebaju postulirati mentalna stanja u terminima njihovih funkcija.

Strojni funkcionalizam (kompjutacionalizam)

Filozof Hilary Putnam je izvorno formulirao funkcionalizam koristeći ideju
probabilističkog automata (Putnam 1967).
Probabilistički automat je vrsta Turingovog stroja.
Britanski matematičar Alan Turing (1912 – 1954) osmislio je te teorijske strojeve kako bi
ponudio matematički model univerzalnog stroja za kompjutaciju.
Turingov stroj
Turingov stroj je hipotetički i apstraktni stroj. On sadrži:
-skup unutarnjih stanja, q1, ... , qn,
-memorijsku traku podijeljenu u polja koji mogu sadržavati nekakve simbole, npr.
b1, ...,bm
-dio za čitanje-pisanje (glava). Glava je smještena na određenom polju na traci, ona
može - čitati, izbrisati i ispisati simbol u polje, pomicati se po traci udesno ili ulijevo,
stati.
-skup pravila

Funkcioniranje Turingovog stroja

Svaki Turingov stroj funkcionira sukladno nekom programu koji se sastoji od skupa
pravila ili instrukcija.
Svakom paru koji sadrži unutarnje stanje stroja i simbol na kojem je pozicionirana
glava, ta pravila određuju:
- (a) naredbu za glavu (“upiši određeni simbol”, “ pokreni se udesno”, “pokreni se
ulijevo”, “stani”)
- (b) unutarnje stanje stroja.

Pravila Turingovog stroja

Pravila Turingovog stroja možemo shvatiti kao “ako onda” kondicional
primjer:
(R1) Ako je glava na simbolu 1 i stroj je u stanju q0, onda ostavi simbol
nepromijenjen, pokreni glavu udesno i pređi u stanje q2.
Unatoč svojoj jednostavnosti, Turingov stroj predstavlja vrlo moćno matematičko
sredstvo i, u teoriji, može opisati bilo koji mogući kompjuterski program.

Dvije vrste strojnog funkcionalizma

Tvrdnju strojnih funkcionalista da Turingov stroj opisuje um možemo shvatiti na dva
načina.
Slabo shvaćanje
automat može simulirati um, u smislu da uz određeni skup inputa, um i automat
proizvode iste outpute.
Jako shvaćanje
posjedovanje uma je konstituirano zadovoljavanjem opisa određenog
probabilističkog Turingovog stroja. U ovom slučaju, unutarnje procese uma
shvaćamo kao one koji karakteriziraju funkcioniranje automata. Obično, strojni
funkcionalisti prihvaćaju ovo jače shvaćanje tvrdnje.

Turingov test
Kada stroj posjeduje mentalnost?
Igra imitacije
Imamo tri igrača: ispitivača, muškarca i ženu. Ispitivač kroz razgovor mora otkriti
je li X muškarac ili žena (isto vrijedi za Y). Zadatak muškarca je da pokušava
prevariti ispitivača, dok je zadatak žene da pomaže. Sad zamislimo da umjesto
muškarca imamo stroj koji nastoji prevariti ispitivača da je čovjek. Ako stroj
 uspije prevariti ispitivača, tj. ponaša se poput čovjeka onda moramo tvrditi da je
inteligentan i posjeduje mentalnost poput ljudi.

Strojni funkcionalizam i višestruka realizacija

Strojni funkcionalizam možemo sažeti u slogan da je um software koji može biti
realiziran djelovanjima različitih vrsta hardwarea.
U stvari, različiti fizički sustavi mogu implementirati isti Turingov stroj.
Primjer, isti tip Word procesora može se koristiti na potpuno različitim
kompjuterima.

Funkcionalizam 2
-protiv funkcionalizma općenito
A) Obrnuta qualia.
B) Odsutna qualia: kineska populacija.
-protiv jakog strojnog funkcionalizma
C) specifikacija inputa
D) kineska soba

Funkcije i kauzalne uloge

Funkcija tipa mentalnog stanja je dana kauzalnom ulogom koja može biti specificirana
uvjetima koji postavljaju uzročne odnose mentalnih stanja prema:
(a) podražaju
(b) drugim mentalnim stanjima
(c) ponašajnom odgovoru

Funkcionalna analiza boli

Bol može biti funkcionalno definirana kao mentalno stanje uzrokovano oštećenjem
tkiva, koje uzrokuje želju da bude izbjegnuto, vjerovanje da je neugodno i uzrokuje
odgovor odmicanja od štetnog podražaja.

Metodologija
Prema analitičkom biheviorizmu, za dani subjekt S, rečenica “S osjeća bol”
jednostavno znači da se S ponaša i (ili) ima dispoziciju ponašati se na određeni način
(grčiti se, raditi grimase, itd.).
-Ali moguće je da postoji Super Spartanac koji osjeća bol bez pokazivanja bilo kakvog
odgovarajućeg ponašanja.

Protuprimjer
1.Iz teorije T slijedi da nije moguće (ili je moguće) P.
2.Ali P je moguće (ili nije moguće).

Problemi s funkcionalizmom
Dva tipa problema – funkcionalizam ne može zahvatiti:
Subjektivnost i privatnost mentalnih stanja – qualia
Intencionalnost ili oost (eng. aboutness) – svojstvo da su mentalna stanja, poput
vjerovanja, želja, namjera, itd. (tzv. propozicijski stavovi), o nečemu, imaju sadržaj

Funkcionalizam
Iz funkcionalizma slijedi da ako su dva sustava funkcionalno identična, onda trebaju
biti i mentalno identična.
To znači da nije moguće da su dva sustava funkcionalno identična, a nisu mentalno
identična.

(A) Obrnuta qualia (ili obrnuti spektar)

Definicija qualie: svjesna kvalitativna svojstva iskustva koja su nam dostupna putem
introspekcije te zajedno čine pojavni karakter iskustva (kako je to iskusiti nešto, npr.
doživjeti crvenost boje, bolnost boli, itd.)
Razmotrimo subjekte A i B.
(1) Moguće je da kada A, koji posjeduje normalni vizualni sustav, vidi crveni objekt ima
isto iskustvo boje koje ima B kada vidi zeleni objekt i vice versa.
Obrnuta qualia
(2) A i B mogu biti funkcionalno identični.
Isti vizualni podražaj će proizvesti različita iskustva ali će ta iskustva uzrokovati ista
vjerovanja o boji ili objektima, želje, ponašanja itd.
Dakle, imat će iste kauzalne uloge.
Dakle: (3) Funkcionalizam ne zahvaća qualiu – tj. kvalitativne aspekte iskustva.

(B) Odsutna qualia: kineski um

Block 1978: (primjer)
(1) Moguće je da se populacija Kine ponaša na način da zadovolji funkcionalnu
definiciju uma.
(2) Tako implementiranom umu nedostaju esencijalne značajke mentalnih stanja kao
što su qualie.
Dakle: (3) Funkcionalne definicije ne zahvaćaju esencijalne značajke mentalnih stanja.

Što Mary nije znala?

Argument
Mary (prije izlaska) zna sve fizičke činjenice o ljudima. Mary (prije izlaska) ne zna sve
što se može znati o ljudima (jer nešto nauči o njima nakon izlaska iz kuće)
Dakle, postoje istine o drugim ljudima (i njoj samoj) koje se ne mogu zahvatiti
fizikalističkom teorijom

(C) Specifikacija inputa 1

Ako je strojni funkcionalizam ispravan, tada um čovjeka, recimo da se zove Larry, i um
kompjutera, recimo da se zove Max, može zadovoljiti isti opis Turingovog stroja.
Svaki Turingov stroj funkcionira sukladno programu koji se sastoji od skupa pravila ili
instrukcija.
Ako Max i Larry zadovoljavaju isti strojni opis, tada input/output specifikacija za Maxa i
Larrya treba biti izomorfna, za svaki input (simbol na traci) koji procesira Larry treba
postojati korespondirajući input kojeg procesira Max.
Budući da izomorfizam nije identitet, moguće je da dok Larry procesira fizičke
podražaje koje mu omogućuje njegov okoliš, Max procesira znakove koji
korespondiraju tom podražaju.
Ovo nam ukazuje na to da Max samo simulira Larryev odgovor na podražaje, a ne
da imaju istu psihologiju.
U stvari, razmislimo o reproduciranju ponašanja tornada u kompjuteru.
Takva simulacija zahtijeva programiranje kompjutera da bi izvelo računanja, sukladno
sa zakonima meteorologije, sa inputima koji su sačinjeni od numeričkih podataka koji
stoje za fizičke varijable (atmosfera, klimatska situacija u tom području, itd.)
Zaključak:To nas neće navesti na to da kažemo da postoji pravi tornado u kompjuteru.
Zašto bismo onda pretpostavili da Max ima ista mentalna stanja kao Larry?

Searlova kineska soba

Sintaksa: oblik izraza
Ako “ &” i “////” onda, “===” (sintaktičko načelo)
Input: “ &”, “ ////”
Output: “===”
Semantika: značenje iskaza
Ako “sunčano” i “toplo” onda “pij ledeni čaj”.
“你喜歡意大利麵條?” = Volite li špagete?

John Searlov argument iz kineske sobe (1980)

Ako je jaki strojni funkcionalizam istinit, moguće je specificirati sustavom “ako...onda”
sintaktičkih pravila, tj. pravila za upravljanje simbolima, program za razumijevanje
Kineskog jezika. Ali to je vrsta programa koju subjekt može izvoditi u “Kineskoj sobi”.
Zašto?-->Jasno!-->Jasno je da osoba u kineskoj sobi ne razumije Kineski.
Zaključak;Program ne reproducira razumijevanje kineskog jezika. Odatle slijedi:
Jaki strojni funkcionalizam je pogrešan.

Svijest i prirodni svijet

Qualia (quale)þ
Kako je to imati iskustvo: qualia.
Način(i) na koje se svjesno mentalno stanje pridaje njegovom/njezinom vlasniku
Perceptivna iskustva, boli, osjećaji, raspoloženja…

Nagel-ov zaključak i sugestija

Nagel ne smatra da je fizikalizam neistinit.
On misli da trenutno ne možemo razumjeti kako ta teorija može biti istinita. Trenutno
ne možemo shvatiti kako je moguće da svjesna iskustva imaju objektivnu ili fizičku
prirodu.
On preporučuje “fenomenologiju” za opisivanje subjektivnog karaktera svjesnih
iskustava.

Dennett-ovo rastavljanje pojma “qualia”

Dennett je ponudio niz razmatranja protiv intuicija koje određuju karakterizaciju
svjesnih iskustava kao entiteta koji se ne mogu objasniti u naturalističkim ili
fizikalističkim terminima.
Posebice, Dennett nastoji pokazati da je pojam qualia nejasan.
Primjedba; Dennett nastoji narušiti mnoge intuicije koje se tiču tih pojavnih svojstava
(qualia) koja se, prema njemu, javljaju u argumentu anti-fizikalista, uključujući Nagela.

„Izoliranje” qualia i njenih svojstava

Prema Dennett-u, teoretska srž filozofske elaboracije pojma qualia pretpostavlja da su
qualia svojstva koja:
(a) mogu biti odvojena od dispozicija za ponašanje i vjerovanje subjekta.

Qualia prema Dennett-u

To su svojstva iskustva za koja se uzima da imaju niz značajki koje ih čine
neprikladnim za znanstvenu obradu.
Njegov zaključak je da qualia i njene pretpostavljene karakteristike proizlaze iz
konfuznih pred-teorijskih pretpostavki koje trebamo odbaciti(ona ne postoje).

Pretpostavljene značajke qualia

(b) imaju sljedeća svojstva:
(1) Neiskazivost/neopisivost: jedna osoba ne može komunicirati drugoj točan način na
koji se njoj nešto čini (ima okus, izgleda, miriše, itd.).
(2) Intrinzičnost: to su svojstva koja iskustva posjeduju bez postavljanja u odnos s bilo
kojim drugim entitetima.
(3) Privatnost.
(4) Direktno ili neposredno shvatljivo ili pristupačno u svijesti;
Dennett ustvrđuje protiv neposrednosti(4) da ne možemo pristupiti qualia direktno.
On tvrdi da ne možemo odrediti da li određena osoba posjeduje qualiu koja je obrnuta u
odnosu na našu. (primjer, da stvari koje tebi izgledaju crveno, meni izgledaju zeleno i
obrnuto)

Dodatna kritika
Štoviše, on tvrdi da ne možemo uspostaviti qualia inverzije čak i u našem slučaju
(intrapersonal inversion).
Zapravo, introspektivni učinak shvaćanja da ono što je nekad izgledalo crveno, danas
mi izgleda zeleno može biti izazvano
(a) neurokirurškom inverzijom qualia
(b) neurokirurškom inverzijom naših dispozicija koje se temelje na pamćenju
(“memory anchored dispositions”) qualia

Slučaj „Chase & Sanborn”

Dennett, da bi kritizirao postojanje direktno dostupne qualia, uzima u obzir
hipotetski slučaj dvojice degustatora kave koji izražavaju sljedeća uvjerenja o okusu
kave.
Dvojica degustatora kave
Prije im se obojici sviđao okus ove kave, ali im se više ne sviđa; CHASE kaže da je i.)
okus kave isti(ii.)''moju ukusi za kavu su različiti);iii.)SANBORN kaže da je okus ove
kave različiti(iv.)''moji ukusi za kavu su isti)

Nekoliko mogućnosti
Prema Dennettu, imamo sljedeće mogućnosti o istinitosti njihovih uvjerenja:
CHASE: 1. i) i ii) su ISTINITI; 2. i) je nesitinit i ii) je istinit; 3. i) i ii) su neistiniti
SANBORN: 1. iii) i iv) su istiniti, 2. iv) je neistinit i iii) je istinit, 3. iii) i iv) su neistiniti
Nemamo načina da odredimo što je istina
Je li se promjenio Chaseov ukus ili mu kava više nema isti okus?

Protiv direktnog uvida u kvaliju

Gradualni oporavak
Zamislimo da je neurokirurg izmijenio Chaseu neurone u mozgu tako da mu je
promijenio iskustvo ili način na koji doživljava okus kave
Sad pretpostavimo da su se njegovi originalni okusi vratili
Nije jasno je li to zato što mu se memorija promijenila – sad mu se čini da je kava uvijek
imala ovaj okus; Ili mu se stvarno okus kave promijenio na staro

Protiv privatnosti i intrinzičnosti

Kad bi mogli napraviti neurofiziološke ili bihevioralne testove da provjerimo je li došlo do
promjene u memoriji ili okusu kave onda bi morali priznati da kvalija nije privatna niti
intrizična
Druge osobe bi mogle procjeniti je li kvalija prisutna ili je došlo do promjene
Kvalija bi bila relacijsko svojstvo, a ne intrizično – mogli bi ju definirati u odnosu na neke
bihevioralne ili neurofiziološke reakcije

Redukcionizam i neredukcionizam 1
Fizikalizam – sve što postoji je fizičko ili supervenira nad fizičkim.
Entitet je fizički ako spada u entitete koji se mogu opisati jezikom fizike.
Fizikalizam je početna pozicija u filozofiji uma – svi predmeti su fizički (monizam
supstancija)

Glavno pitanje je kakav je odnos između mentalnih i fizičkih svojstava?

Fizička svojstva uključuju bihevioralna, neuralna i biološka svojstva

Redukcionizam
Reduktivni fizikalizam – mentalna svojstva se mogu reducirati na fizička svojstva
Teorija identiteta tipova i biheviorizam (Hempel)
Nereduktivni fizikalizam – mentalna svojstva se ne mogu svesti na fizička

Pojam redukcije
J.J.C. Smart
-Ako se X može reducirati na Y onda ne postoji X povrh Y
-ne postoji X uz Y, već X jest Y
Primjer, ako se voda može reducirati na H2O, onda znači da voda je H2O, nije nešto
povrh toga

Redukcija
Ako se mentalna stanja mogu reducirati na fizička onda se psihologija može reducirati
na fizičke znanosti
Drugim riječima, teorije o mentalnim stanjima, procesima i događajima se mogu
reducirati na teorije o fizičkim stanjima, procesima i događajima

Ontologijska redukcija u povijesti znanosti( primjeri)

toplina na prosječnu kinetičku energiju.
etanol na C2H5OH.
svjetlost na elektromagnetsko zračenje.
Munje na pražnjenje električnog naboja.
Bol na aktiviranje C-vlakana?

Teorije
Teorije se mogu shvatiti kao skupovi prirodnih zakona
Prirodni zakon je općenita rečenica:
koja ima formu: “Za sve x, ako x je F onda x je G”
Koja podupire protučinjenično uvjetnu (counterfactual conditional) rečenicu: “Za sve x,
ako x ne bi bio F onda x ne bi bio G”.
Primjer, astronomija: svi planeti imaju eliptičnu orbitu oko svojih zvijezda
Biologija: kralježnjaci se u fosilnim nalazištima nalaze uvijek nakon pojave
beskralježnjaka

Redukcija teorija
Ako se psihološke teorije mogu reducirati na fizičke teorije onda se zakoni psihologije
mogu reducirati na zakone fizike
Ako se zakoni psihologije mogu reducirati na zakone fizike onda se psihološka
(mentalna) svojstva mogu reducirati na fizička svojstva (identitet tipova)

Predikati prirodnih vrsta

PPV su oni koji se pojavljuju u prirodnim zakonima .
Na primjer, svojstvo “biti H2O”, “imati pozitivni električni naboj”, itd.
Na primjer, svojstvo “biti tri kilometra od centra Rijeke” nije predikat prirodne vrste. Ono
se može opisati u terminama znanosti, ali ono nije u nekim prirodnim zakonima.

Međuteorijska redukcija
Klasična teorija međuteorijske redukcije (Hempel) tvrdi da se teorija T1 reducira na
teoriju T2 kad T2 objasni sve fenomene koje T1 objašnjava.

Kako bi postigli međuteorijsku redukciju moramo imamo načela premošćivanja (bridge

principles) koja prevode termine iz jedne teorije u termine duge teorije
Načela premošćivanja
x je voda ako i samo ako x je H20
x je bol ako i samo ako x je aktivacija C-vlakana (teorija identiteta tipova).
Načela povezuju svojstava zahvaćena zakonima teorije T1 sa svojstvima iz zakona T2.

Redukcija psihologije na neuroznanost

Pretpostavimo da
M1 i M2 su predikati psihologijskih prirodnih vrsta u psihologijskoj teoriji T1.
P1 i P2 su predikati neuroloških prirodnih vrsta u neuroznanstvenoj teoriji T2.
Primjer redukcije zakona iz psihologije na zakon iz neurofiziologije

Psihološki zakon
(x) P1x  P2x ;Zakon teorije boli-Tkogod je u boli osjeća neugodu

Zakon premošćivanja
2a. P1x akko N1x ; Za svaki x, x osjeća bol akko se nalazi u moždanom stanju N1
2b. P2x akko N2x;Za svaki x, x osjeća neugodu akko x se nalazi u moždanom stanju N2

Neurofiziološki zakon
N1x  N2x ; Moždana stanja N1 su nomološki korelirana sa stanjima N2 (N1 N2)

Redukcionistička teza
Za svaku prirodnu vrstu iz psihologije (tip psihološkog stanja) postoji prirodna vrsta iz
fizike koja joj korespondira (tip fizičkog stanja)

Fodor protiv redukcionizma

Fodor dokazuje da se psihologija ne može reducirati na fiziku.
Argument iz višestruke realizacije

Fodorov glavni argument

Ako se psihologija može reducirati na fiziku, onda postoje načela premošćivanja koja
tvrde da svi predikati psihologijskih prirodnih vrsta imaju istu ekstenziju s nekim
predikatima fizičkih prirodnih vrsta.
Višestruka realizacija psihologijskih svojstva znači da se psihologijska svojstva mogu
realizirati kroz različita fizička svojstva koja nisu fizikalne prirodne vrste.
Dakle
3. Psihologija se ne može reducirati na fiziku ili neuroznanost.

Višestruka realizacija
Razlozi za skepticizam u pogledu redukcije
Posebne znanosti (psihologija, ekonomija, itd) imaju zakone koji su
o događajima čiji fizički opisi nemaju ništa zajedničko
Često je nebitno da li ti događaji imaju zajedničke fizičke opise

Primjer iz ekonomije
Greshamov zakon: „manje vrijedan novac istiskuje iz optjecaja dobar novac”
Zakon: Ako je x loš novac onda x istiskuje dobar novac
Svojstva biti loš novac i biti dobar novac
Svojstvo biti novac se može realizirati kroz različite fizičke stvari
Primjer, papirnati novac, kovanice, čekovi, internet bankarstvo, zlato, itd.

Isto vrijedi za zakone drugih posebnih znanosti

Psihologija: bol se može realizirati kroz različite fizička stanja (sa različitim svojstvima)
Biti bol = biti x kod ljudi ili biti y kod hobotnica ili biti z kod Marsovaca ili itd.
Fodor prihvaća fizikalizam primjerka
Međutim, smatra da mentalna svojstva se ne mogu reducirati na fizička svojstva

Psihologija je autonomna specijalna znanost

Premda Fodor smatra da se psihologija ne može reducirati na fiziku ili neuroznanosti,
on misli da postoje psihologijske prirodne vrste (PPV)
(PPV) nisu identične fizikalnim prirodnim vrstama.
PPV se pojavljuju u zakonima psihologije koji su pravi zakoni. Dakle, psihologija je
autentična znanost koja je autonomna u odnosu na fiziku.

Redukcionizam i neredukcionizam 2
Kimov odgovor protiv Fodora
Fodor ne može braniti poziciju da se psihologija ne može reducirati na fiziku i,
istovremeno, da je psihologija prava znanost.

Žad, žadit i nefrit

Kim predstavlja njegov odgovor analogijom sa slučajem žada.
Premda su u prošlosti ljudi mislili da je žad jedinstvena mineraloška vrsta, otkriveno je
da je žad naziv za dva različita minerala: žadit i nefrit.
Žad = žadit ili nefrit
Neka stvar je žad:
(x) je žad ako i samo ako (x) je žadit ili (x) je nefrit.
Sad, razmotrite rečenicu:
Žad je zelen.
Ona je jednaka ovoj rečenici:
Žadit ili nefrit su zeleni.
Kim smatra da (3) ne može biti prirodni zakon

Zakoni, projektibilnost (projectability) i prirodne vrste

(i) projektibilnost, to jest one bi trebale biti potvrđene opažanjem njihovih pozitivnih
primjera.
Svojstva ili predikati su projektibilni kada njihove instance mogu potvrditi (konfirmirati)
zakone
Primjer: „ako je nešto bakar onda provodi struju”
Biti bakar je projektibilno svojstvo jer svaka pojedina instanca bakra provodi struju
Dakle, svaka instanca potvrđuje zakon da bakar provodi struju
 (ii) Svaka instanca žada ne potvrđuje da je žad zelen
moguće je da su sva opažanja koja predstavljaju pozitivne primjere od
(2) „Žad je zelen” bila o žaditu, a nijedno o nefritu.
U tom slučaju,
(3) „Žadit ili nefrit su zeleni” nije potvrđen.

Zapravo, unatoč svim pozitivnim primjerima koji potvrđuju da je žadit zelen, nemamo
baš nikakvu potvrdu da je nefrit zelen.
Dakle, žad nije prirodna vrsta koja može biti u zakonima; nije projektibilno svojstvo jer
se može realizirati kroz heterogene vrste (žadit ili nefrit).

Mentalna stanja
Slično, vrijedi za mentalna stanja
Ideja je da se svojstvo biti bol može realizirati kroz različita ili heterogena fizička stanja
Bol = P1 (kod hobotnica) ili P2 ili P3 ili P4 ili P5 (kod masrovaca), itd.
Međutim, u analogiji sa slučajem žada, bol ne može biti prirodna vrsta. Dakle, ne
može biti u zakonima, i zato psihologija koja se bazira na višestruko realiziranim
mentalnim stanjima, ne može biti znanost.

Kimov argument: preostale pretpostavke

Ovo je Kimov argument predstavljen u glavnim crtama.
Glavnu ulogu u njegovom rasuđivanju predstavljaju pretpostavke da:
(i) uzročne moći definiraju prirodne vrste i
(ii) ako su mentalna svojstva podložna višestrukoj realizaciji, njihove uzročne moći
proizlaze iz fizičkih svojstava koja ih realiziraju

Kimova pozitivna procjena psihologije

Kim tvrdi da su višestruka realiziranost, redukcionizam i znanstveni karakter psihologije
konzistente teze.
Dapače, višestruka realiziranost podrazumijeva da postoji nekoliko reduktivnih
psihologijskih teorija koje se bave različitim vrstama životinja i sustava.
Sva psihološka stanja bi se trebala reducirati na fizička stanja koja ih realiziraju
prema vrstama (životinja)
Kod ljudi redukcija će ići na neuroznanost i moždana svojstva koja realiziraju psihološka
svojstva; Kod drugih vrsta će redukcija ići na fizička svojstva koja kod njih realiziraju
mentalna svojstva
Jedino fizička svojstva koja imaju uzročnu moć mogu igrati ulogu prirodnih vrsta