Professional Documents
Culture Documents
Možemo Li Biti Neutralni I Objektivni Spoznavatelji
Možemo Li Biti Neutralni I Objektivni Spoznavatelji
Ljudski mozak je zapanjujući organ. Možemo u sadašnjosti razmišljati o prošlosti i budućnosti, stvarima
koje ne postoje. U svakom trenu on prima informacije iz vanjskoga svijeta koje onda eksponencijalno
rastu. Unatoč tome, postoji širok raspon pogrešaka koji se događaju u ljudskom misaonom procesu, koje
nam može postati problem što se tiče informacija i znanja koje prenosimo van.
Osnovna srž rasprave vodi se o tome da ljudi često vjeruju istini iako zapravo to nije. Smatramo da
vidimo i gledamo objektivnu stvarnost, ali to nije nužno slučaj. Objektivne činjenice su tvrdnje koje su
neupitne i nepobitne, neovisne o nama kao promatraču. Znanstvene činjenice su one koje se odnose na
prirodni svijet. Trvrdnja ‘’ja nosim crvenu majcu’’ može biti znanstvena činjenica, bez obzira što je ta
činjenica ovjerljiva ponovnim i konstanstnim promatranjima ili mjerenjima. Nasuprot tome, ‘’čokolada s
lješnjacima je fina’’ je mišljenje pojedinca. ‘’Fino’’ nije intrinzično svojstvo čokolade s lješnjacima, te ona
ovisi o našoj percepciji. Mnoge filozofske rasprave vode se o tome treba li vjerovati našoj percepciji, a
time i našem znanju i vjerovanju koje se formira u mozgu. Nešto što su meni crvena vrata, daltonistu su
siva. Ponekad nam se san čini toliko stvarnim, taktilnim i auditivnim, da se iznenadimo kada se
porbudimo. Ukoliko se ne možemo uzdati u percepciju, naš primitivni izvor znanja, možemo li onda
formirati znanja o kojima dalje možemo raspravljati kao objetivnim, odnosno subjektivnim? Ipak,
relizam, zdravorazumska teza koja govori kako svijet postoji neovisno o nama, podržava percpeciju kao
sigurno vjerovanje. Našim osjetilima spoznajemo svijet. Ljudi su socijalna bića, u konstantnom dodiru
jedan s dugim, tuđim emocijama i iskustvima. Moguće je da u toj interakciji dođe do različitog gledanja
na istu situaciju, na čije viđenje utječe, svjedno ili nesvjesno, stav promatrača. Do takve situacije može
doći ukoliko u raspravu uđu muškara i žena. Razlika je u kognitivnom stilu, kod muškarca on je
deduktivan, analitički, argumentativan. S druge strane, ženski stil je intuitivan, narativan, osjetljiv na
emocije. Zaključno tome, dolazi do razlike u interpretaciji informacija. Dok žene bolje pamte lica i
emocije, muškarci bolje rješavaju apstraktne zadatke. Ipak, naša epistemička odluka je da prihvaćamo
nečju tvrdnju kao istinitu i objektivnu, jer nas govornik uvijek može prevariti. Na nama je odluka da taj
iskaz prihvatimo kao istinit, bez da prihvaćamo emocionalnu uloženost našeg sugovornika u situaciju.
Uzmemo li taj iskaz i prenosimo li dalje to znanje kao objektivnu istinu, mi možemo biti uvjereni da mi
jesmo objektivni, iako to nije točno. Epistemiči dogovorno od nas, prema Humeu, je provjera iskaza i
izvora znanja (percpecije, memorije). Ukoliko mi prenosimo sugovorniku, nama nesvjesno, lažnu
informaciju, misleći da je objektivna, dolazi do kauzlanog lanca u kojem stvaramo nemogućnost da
sugovornik postane objektivni spoznavatelj.