Osnove anatomije tjelesnih šupljina, seroznih membrana i prostora

1. DEFINIRATI POJMOVE TOPOGRAFSKE TJELESNE ŠUPLJINE, SEROZNI PROSTORI I VEZIVNOTKIVNI

PROSTORI

topografske tjelesne šupljine – šupljina okružena stijenkama tijela (cavitas thoracis, cavitas abdominalis,
cavitas pelvis)

 sadržavaju serozne prostore

serozni prostor – prostor ovijen seroznom opnom (cavitas pleuralis, cavitas pericardiaca, cavitas
peritonealis – abdominis/pelvis)

 zatvoreni prostori, ne komuniciraju s vanjskim svijetom niti međusobno

 uloga: smanjenje trenja između organa, posebne funkcije (npr. Negativni tlak u pleuralnom prostoru)

vezivnotkivni prostori – njima prolaze neurovaskularne strukture, nalaze se organi/dijelovi organa

(ekstraperitonealni prostor – retroperitonealni/subperitonealni, medijastinumi)

2. OPISATI GRAĐU (LISTOVE I SLOJEVE) SEROZNE OVOJNICE

- ograđeni prostor prekriven seroznom ovojnicom – tunica serosa

- 2 lista seroze: serosa visceralis (prekriva površinski dio organa), serosa parietalis (tvori vanjski sloj
seroznog prostora)

3. IMENOVATI LISTOVE SEROZNIH OVOJNICA U ODNOSU NA SEROZNI PROSTOR KOJEMU PRIPADAJU

- cavitas peritonealis > visceralni list: peritoneum viscerale, parijetalni list: peritoneum parietale

- cavitas pleuralis > visc. list: pleura visceralis, par. list: pleura parietalis

- cavitas pericardiaca > visc. list: pericardium serosum, lamina visceralis, per. list: pericardium serosum,
lamina parietalis, + pericardium fibrosum

4. OPISATI NAČIN NA KOJI SEROZNE OVOJNICE OBAVIJAJU ORGANE (str. 526)

- organi nikad nisu u potpunosti prekriveni visceralnim listom seroze

- cavitas serosa – između parijetalnog i visceralnog lista

 obično kapilarni prostor, sadržava seroznu tekućinu => dovodi do stvaranja kapilarne adhezije
(značajno pri mehanici disanja)
 5. DEFINIRATI HILUS (HILUM) ORGANA

- hilum/hilus – dio organa koji izravno nije prekriven serozom, mjesto na kojem u organ ulaze/izlaze
krvožilnoživčane strukture

6. NAVESTI ULOGU I VRSTE DUPLIKATURA SEROZE

- duplikatura seroze – vezivno tkivo obostrano prekriveno visceralnim listom, prolaze krvne žile i živci do
organa, mjesto na kojem parijetalni list prelazi u visceralni – parijetalni nabor

 mezo – vez. tkivo, neurovaskularne tvorbe i listovi serozne ovojnice koji ih prekrivaju, povezuje
organe sa stijenkom tijela

 ligamenta – vez. tkivo prekriveno seroz. ovojnicom koje ne povezuje organe s tjelesnom stijenkom,
već međusobno

 omentum – prijelazi specifični za želudac

7. USPOREDITI GRAĐU I FUNKCIJU TE NAVESTI SPECIFIČNOSTI GLAVNIH SEROZNIH PROSTORA

(PLEURALNI, PERIKARDIJALNI, PERITONEALNI)

cavitas pleuralis cavitas pericardiaca - pericard cavitas peritonealis

građa: visceralni (prekriva površ.
pluća) i parijetalni (prekriva
stijenku prsnog koša) list
- tunica serosa
 lamina epithalis
(jednoslojni pločasti epitel
zaslužan za glatku stukturu
serozne tunike, mezotelne st.
luče seroznu tekuć.)
 lamina propria (vez. tkivo,
sadržava limf. i krv. žile, elast.
vlakna koja omogućuju
promjenu volumena pleure
pri disanju
građa: građa:
- tunica serosa(pericaridum -
serosum) – dvoslojna
 jednoslojni pločasti epitel
(lamina epithalis), ispod njega
lamina propria
 lamina visceralis (epikard)
> prekriva površ. srca,
unutarnji sloj tunice serose
 lamina parietalis > vanjski
sloj tunice serose, od kolag.
vlakana koja ograničuju
širenje volumena

- tela suberosa (rahlo vezivno - tunica fibrosa (pericardium

tkivo ispod seroze, bogato fibrosum) > pojačava
elast. i kolag. vlaknima) parijetalni list
- cavitas pericardiaca (prostor
između listova)

uloga: uloga:
 - pričuvni prostor za širenje
pluća tijekom disanja
- mezotel stvara seroznu tekuć.
koja smanjuje trenje između
listova pleure => omogućuje
pokretljivost pluća u odnosu
na prsnu stijenku
- sprječava pretjerani porast
volumena srca
- glatka serozna površ. s
perikardijalnom tekuć.
smanjuje trenje pri
pormjenama volumena
tijekom sistole i dijastole

specifičnosti: specifičnosti:

- svojom elastičnošću - zbog neravne površ. nastaju

omogućuje opsežne promjene sinusi pericardii
volumena
- zatoni – dodatni pričuvni  sinus transversus pericardii
prostori (za širenje pluća pri
dubokom udahu)  sinus obliquus pericardii
- negativni tlak

8. OPISATI INERVACIJU SEROZNIH PROSTORA

- inervacija:
 visceralni list nije osjetno inerviran, praktički neosjetljiv na bol, viscerosenzibilna vlakna prenose
osjete poput rastezanja
 parijetalni list osjetno inerviran i vrlo osjetljiv na bol
- parijetalna pleura – n. phrenicus, spinalni živci Th1-Th6
- inervacija perikarda:
 osjetno inerviran na bol preko vlakana n. phrenicus i n. vagus (rr. pericardiaci), aferentna vlakna u
truncus sympathicus
- parijetalni peritonej: n. phrenicus (donja površ. ošita), spinalni živci Th7-L1,

9. RAZLIKOVATI INERVACIJU PARIJETALNOG I VISCERALNOG LISTA SEROZNE OVOJNICE

(VISCEROSENZIBILNA VLAKNA ILI SPINALNI ŽIVAC) I PRIKAZATI NJENU POVEZANOST S NASTANKOM
BOLI IZ ORGANA I STIJENKE SEROZNIH PROSTORA

- visceralni list osjetno slabo inerviran, praktički neosjetljiv na bol

- parijetalni list dobro osjetno inerviran, vrlo osjetljiv na bol

 iritacije poput upala izrazito bolne

 9. OPISATI PODJELU PRSNE ŠUPLJINE NA MEDIJASTINUM I PLEURALNE PROSTORE, PODJELU TIH
PROSTORA I STRUKTURE KOJE SADRŽE POJEDINI ODJELJCI

- prsna šupljina topografski podijeljena u 3 dijela:

 medijano – sredoprsje/mediastinum > sadrži sve organe i strukture prsne šupljine osim pluća

 lateralno – lijevi i desni pleuralni prostor/cavitas pleuralis dextra et sinistra > pluća

- mediastinum (sredoprsje)

 prostor između 2 pleuralna prostora

 gornje sredoprsje (mediastinum superius): timus, kaudalni dio dušnika, jednjak

 donje sredoprsje (mediastinum inferius) > mediastinum anterius, medius: srce, posterius: jednjak

10. NAVESTI SLOJEVE PRSNE STIJENKE

- koža, masno tkivo, torakalni mišići, rebra, neurovaskularne strukture

- dijelovi parijetalne pleure: pars costalis, pars diaphragmatica, pars mediastinalis, pars cervicalis

- na mjestima prelaska topografskih dijelova parijetalne pleure jednih u druge nastaju dodatni pričuvni
prostori => zatoni pleure (recessus pleurales)

 recessus costodiaphragmaticus – najveći i funkcionalno bitan zaton, za širenje donjeg ruba pluća
(pluća nikad neće u potpunosti ispunjavati zaton)

 recessus costomediastinalis – manji rezervni prostor, omogućuje širenje prednjem dijelu pluća

 recessus vertebromediastinalis

 recessus phrenicomediastinalis

11. OBJASNITI NAČELA VASKULARIZACIJE I INERVACIJE PRSNE STIJENKE

vaskularizacija:
- arterijska opskrba:  pleura visceralis – rr. bronchiales
 pleura parietalis – aa. intercostales, a. pericardiacophrenica > ogranci arterije a.
thoracica interna
- venska odvodnja:  putem vena koje prate istoimene arterije

inervacija:
- visceralna pleura nije osjetno inervirana
- parijetalna pleura osjetno inervirana – nn. intercostales (pars costalis), n. phrenicus

vaskularizacija:
- arterijska opskrba: 11 aa. intercostales posteriores, a. subcostalis (12. rebro), 11 rr. intercostales
anteriores (nastaju iz a. thoracice interne), rr. perforantes (koža ispred i pokraj sternuma), rr, sternales
(idu do samog sternuma), a. musculophrenica (daje rr. intercostales anteriores 6. i 7., opskrbljuju
dijafragmu), a. phrenica superior et inferior, a. thoracica lateralis, a. thoracodorsalis, rr. mammarii
laterales (za ženske dojke)
- venska odvodnja: v. intercostalis suprema > v. vertebralis/v. brachiocephalica, v vv. intercostales
posteriores (desno završavaju u v. azygos > v. cava superior) => 2. i 3. interkostalna vena tvore v.
intercostalis superior dextra, v. intercostalis sinistra > v. brachiocephalica, v. hemiazygosi accessoria (4.-
8.) v. hemiazygos (krv iz donjih interkostalnih područja), v. thoracoepigastrica (krv lateralne torakalne
stijenke), v. thoracica lateralis > v. axillaris

inervacija:
- rr. anteriores spinalnih živaca => nazivaju se nn. intercostales
- motorička  segmentalna, preko nn. intercostales I-XI
- osjetna  rr. cutanei laterales pectorales (2.-11., koža lateralne prsne stijenke), rr. cutanei anteriores
pectorales (2.-6., ventralna prsna stijenka), nn. supraclaviculares (C3, C4 iz plexus cervicalis, najviše
područje, neposredno ispod clavicule)

Prsna šupljina i biomehanika disanja

1. OPISATI KOSTUR PRSNOG KOŠA U CJELINI I UOČITI RAZLIKE U GRAĐI I POLOŽAJU GORNJIH,
SREDNJIH I DONJIH REBARA.

- sastavnice: prsna kralježnica, prsna kost, 12 pari rebara

- prsna kralježnica i prsna kost se protežu kranijalno-kaudalno i povezane su rebrima
- šupljina prsnog koša ima 2 otvora: apertura thoracis superior et inferior (ošitom odvojen od abdomena)
- 12 pari rebara => 7 pravih (costae verae), 8., 9., 10. lažna rebra (costae spuriae), 11. i 12. rebro
završavaju bez kontakta s drugim rebrima, slobodno u mišićima stijenke trupa – vita rebra (costae
fluctuantes)
- 1.-7. rebro duljina se povećava, nakon 7. rebra se smanjuje, duljina 11. i 12. rebra je varijabilna
- caput costae – za povezivanje s prsnim kralješcima
 podijeljena na 2 dijela osim na 1., 10., 11. rebru
- collum costae – 1.-10. rebro vrat ima ravnu zglobnu površinu (facies articularis tuberculi costae)za
uzglobljavanje s poprečnim nastavcima prsnih kralježaka
- corpus costae – omeđuje prsni koš
- cartilago costalis (rebrena hrskavica) – 4.-10. rebra znatno dulja nego kod ostalih
- promjer zakrivljenosti rebara se povećava od 1. rebra prema dolje
- stražnji dijelovi rebara su položeni više u odnosu na prednje dijelove rebara => najizraženije kdo
srednjih rebara

2. OPISATI GRAĐU KOSTOVERTEBRALNIH I STERNOKOSTALNIH ZGLOBOVA I NJIHOVU MEHANIKU S

NAGLASKOM NA RAZLIKE U DJELOVANJU S OBZIROM NA RAZINU KOJOJ PRIPADAJU

kostovertebralni zglobovi:
- povezuju rebra s prsnim kralješcima
 articulatio capitis costae (zglob glave rebra) > art. trochoidea (prema obliku zglobnih tijela)
 2.-10. rebro – dvodijelni zglob – fovea costalis superior et inferior susjednih kralježaka
 ligamentum intraarticulare capitis costae (od fibroznog lista intervertebralnog diska (anulus
fibrosum) do glave rebra – dijeli zglobnu površ. i zglobnu udubinu
  1., 11., 12. rebro – jednodijelan zglob
 lig. radiatum capitis costae ojačava zglobnu ovojnicu zglobova glave rebra, ulazi u lig.
longitudinale anterius kralježnice

 articulatio costotransversaria (zglob poprečnog nastavka rebra, tubercula costae + processus

transversus kraljež.) > art. ginglymus (funkcionalno)
(zglob 1., 10., 11. rebra je jednodijelan)
 prvih 10. rebara s isyim prsnim kralješkom
 lig. costotransversarium laterale dorzalno ojačava zglobnu ovojnicu
 lig. costotransversarium superius ovješen za poprečni nastavak kralješka koji se nalazi iznad

sterrnokostalni zglobovi: > art. spheroidea (prema obliku zglobnih tijela)

- povezuju hrskavicu rebra s prsnom kosti
 hrsk. 1. rebra sinhodronično spojena s manubrium sterni
 hrsk. 2.-5. rebra tvori prave zglobove s corpus sterni
 ligg. sternocostalia radiata ojačava zglobne ovojnice
 ispreplitanjem ligamenata i njihovim ulaženjem u periost sternuma nataje membrana sterni
na prednjoj srani sternuma
 hrsk. 6. i 7. rebra sinhondronično spojena s corpus sterni
 između hrsk. 6.-9. rebra obično postoje articulationes interchondrales

- pri udisanju sternalni završetak rebara se podiže okretanjem oko osi kostovertebralnih zglobova
 podizanjme nastavaka povećava se udaljenost prsne kosti i kralježnice, tj. sagitalni promjer prsnog
koša, a time i njegov volumen
- pri inspiratornom pokretu rebra se pomiču i lateralno
 povećanje transverzalnog promjera prsnog koša > inspiracijski oblik prsnog koša
- pri izdisanju sternalni završetci rebara se spuštaju
 volumen prsnog koša postaje manji

3. OPISATI POLOŽAJ, SMJER VLAKANA I DJELOVANJE MEĐUREBRENIH MIŠIĆA.

udisanje/inspiracija – podizanje stern. završetaka rebara

izdisanje/ekspiracija – spuštanje stern. završetaka rebara

mm. serrati posteriores superior et inferior > inspiracija

mm. intercostales externi et interni + intimi

- kosi tok, prekriženo postavljeni

- externi > inspiracija
- interni > ekspiracija
 3 sloja mm. int.cost. interni  odvojeni s membrana intercostalis interna: mm. intercostales intimi
(ista uloga pri ekspiraciji kao interni), mm. intercartilaginei (između rebrene hrskavice, sudjeluju u
inspiraciji => rebrene hrsk. usmjerene prema gore, ostali koštani dio usmjeren prema gore)

mm. subcostales
- smješteni iznad mm. intercostales interni na unutarnjoj stijenci toraksa

- skupine internih mišića, sastavljene od 2 ili 3 segmenata

- tok i uloga slični onima mm. interni, ali preskaču unutarnju stranu jednog ili dvaju rebara

m. transversus thoracis > ekspiracija

- stražnja strana corpus sterni i porc. xiphoideus – stražnja strana rebrene hrsk.

4. OPISATI GRAĐU I DJELOVANJE OŠITA TE PROMJENE POLOŽAJA TIJEKOM DISANJA.

- glavni respiratorni mišić, za „trbušno disanje“ (70% mirnog disanja)

- razdvaja prsnu i trbušnu šupljinu
- 2 kupole, desna viša od lijeve zbog smještaja srca
- mišićni dio i tetivni dio (centrum tendineum, sadrži otvore za prolazak struktura)
- pars muscularis
 pars lumbalis (crus dextrum i sinistrum), pars costalis, pars sternalis

5. NAVESTI POMOĆNE RESPIRATORNE MIŠIĆE

- pomoćni inspiratori: m. serratus anterior, m. serratus post. sup., m. pectoralis major et minor, m.
sternocleidomasteoideus, m. erector spinae
- pomoćni ekspiratori: mišići trbušne stijenke, m. latissimus dorsi (mišić kašlja)

6. RAZJASNITI VAŽNOST NEGATIVNOG TLAKA U PLEURALNOJ ŠUPLJINI I ELASTIČNOSTI PLUĆNOG

TKIVA PRI NORMALNOM DISANJU TE U PATOLOŠKOM STANJIMA (PRIMJERICE OZLJEDI PRSNE
STIJENKE).

7. OPISATI GRAĐU ALVEOLARNE STIJENKE (str. 557)

- vrlo tanka > omogućuje optimalnu izmjenu plinova

- građena od plosnatih endotelnih stanica > pneumociti tipa 1 (oko 90% površ.)
- pneumociti tipa 2 > sadržavaju granule sa surfaktantom (egzocitozom ulazi u lumen alveola i smanjuje
površinsku napetost), brojniji, ali prekrivaju manje alveolarne površine
- susjedne alveole povezane porama porus septi (Kohnove pore)

1. OPISATI VANJSKU GRAĐU PLUĆA I PODJELU NA REŽNJEVE

- spužvasta struktura s elastičnom konzistencijom, na površ. pleura visceralis (glatka sjajna membrana)
- volumen pri forsiranom udisaju 6-8 L, pri forsiranom izdisaju 2-3 L
- u djece sivoružičaste boje, s porastom životne dobi tamne zbog udahnutih čestica prašine koje plućni
makrofagi razgrađuju
- oblik zaobljenom polustošca s konveksnm vrhom i konkavnom bazom
- osnovni dijelovi pluća: režnjevi, segmenti (međusobno odijeljeni vez. tkivom, ne mogu se vizualno
diferencirati na površ. pluća, funkcionalno neovisne jedinice), režnjići (sekundarni lobusi, međusobno
nepotpuno odijeljeni vez. tkivo, makroskopski vidljivi u pušača zbog taloženja čađe u vez. tkivo), acinusi
(primarni lobusi, u režnjuću raspoređeni oko središnjeg lobularnog bronhiola i lobularne arterije)

pulmo dexter

- 3 režnja: lobus superior, medius, inferior pulmonis dextri

- utisnuća organa: v. azygos, jednjak
- 10 segmenata

pulmo sinister

- 2 režnja: lobus superior, inferior pulmonis sinistri

- impresio cardiaca – udubina kojom pluća graniče sa osrčjem – izrazito veća i izraženija na L pluću
- incisura cardiaca
- lingula pulmonis – jezičasti nastavak (rudimentarni dio)
- utisnuća organa: luk aorte, torakalna aorta
- 9 segmenata (7. često nije razvijen)

 režnjeve odjeljuju fissurae interlobares (obliqua, horizontalis)

2. OPISATI GRAĐU, ZATONE, INERVACIJU I VASKULARIZACIJU PLEURE.

- tunica serosa: 2 sloja, lamina epithalis (jednoslojni pločasti epitel zaslužan za glatku strukturu serozne
tunike, mezotelne stanice luče seroznu tekućinu), lamina propria (vez. tkivo koje sadržava limf. i krv.
žile, elastična vlakna koja omogućuju promjenu volumena pleure pri disanju)

- teča subserosa: rahlo vezivno tkivo ispod seroze, boghato elast. i kolag. vlaknima

- visceralna i parijetalna pleura prelazeći jedna u drugu stvaraju podvostručenja mesopneumonium

- visceralna pleura (prekriva površinu pluća)

- dijelovi parijetalne pleure: pars costalis, pars diaphragmatica, pars mediastinalis, pars cervicalis

- na mjestima prelaska topografskih dijelova parijetalne pleure jednih u druge nastaju dodatni pričuvni
prostori => zatoni pleure (recessus pleurales)

 recessus costodiaphragmaticus – najveći i funkcionalno bitan zaton, za širenje donjeg ruba pluća
(pluća nikad neće u potpunosti ispunjavati zaton)

 recessus costomediastinalis – manji rezervni prostor, omogućuje širenje prednjem dijelu pluća,
omeđuje prostore bez pleure (trigonum thymicum et cardiacum)

 recessus vertebromediastinalis

 recessus phrenicomediastinalis
 3. OPISATI GRAĐU DUŠNIKA I GLAVNIH DUŠNICA TE NAČELA GRANANJA BRONHALNOG STABLA
(GLAVNI, LOBARNI, LOBULARNI BRONHIOLI, TERMINALNI BRONHIOLI).

- provodni (zaključno s bronchioli terminales) i respiratorni (bronchioli respiratores i alveole) dio

> kondicioniranje udahnutog zraka > izmjena plinova (vanjsko disanje)

- građa stijenke dušnika:

 3 cirkularna sloja: tunica mucosa (lamina epithalis > višeslojni epitel i lamina propria, aktivni
transport udahnutih čestica > bogata elast. vlaknima, omogućuje elast. promjenu promjera), tunica
fibromusculocartilaginea (ligg. anularia > povezivanje hrsk. prstenova, m. trachealis > aktivna
regulacija promjera dušnika, hrsk. prstenovi > održavanje otvorenosti dišnih puteva), tunica
adventitia (rahlo vez. tkivo, povezivanje dušnika s okolnim strukturama)

- glavne dušnice:

 građa slična dušniku, ali: hrskavica neravnomjernije raspoređena, jače razvijen mišićni sloj

 bronchus principalis dexter: položen okomitije, prije ulaska u pluća daje ogranak bronchus lobaris
superior > razlog različite hilarne strukture L i D pluća

 bronchus principalis sinister: uži, ali duži od desnog, jače otklonjen od ravnine dušnika, prve
ogranke daje tek u plućima

- dušnik (trachea) > (bifurkacija) > glavni bronhi (bronchus principalis dexter et sinister) > režanjske
dušnice (bronchi lobares) > segmentalne dušnice (bronchi segmentales) > bronchioli (bronchiolus
lobularis) > terminalni bronhioli (bronchioli terminales)

> respiratorni bronhioli (bronchioli respiratorii) > ductus alveolares > alveole

- bronhioli neće imati hrsk. u stijenci, njihov lumen održavaju elast. vlakna, još jače razvijena tunica
muscularis (aktivno regulira otvorenost lumena bronhiola)

4. RAZLIKOVATI KONDUKTIVNE OD RESPIRATORNIH DIJELOVA BRONHALNOG STABLA. DEFINIRATI

POJMOVE BRONCHIOLI RESPIRATORII, DUCTUS ALVEOLARES, SACCULI ALVEOLARES.

- provodni (zaključno s bronchioli terminales) i respiratorni (bronchioli respiratores i alveole) dio

> kondicioniranje udahnutog zraka > izmjena plinova (vanjsko disanje)

- bronchioli respiratorii – prvi dijelovi respiratornog sustava, nastavci terminalnih bronhiola

- ductus alveolaris – nastavci respiratonih bronhiola, njihove stijenke čine alveole i skupine alveola
- sacculi alveolares – skupine alveola (alveolarne vrećice),
- acinus – svaka terminalna respiratorna jedinica naziva se acinus, sastoji se od respiratornih bronhiola,
alveolarnih kanala, alveolarnih vrećica i alveola

5. NAVESTI OTVORE OŠITA I STRUKTURE KOJE KROZ NJIH PROLAZE

- hiatus oesophageus: oesophagus (jednjak), truncus vagalis anterior, r. phrenicoabdominalis (lijevi n.

phrenicus)
- hiatus aorticus: aorta, ductus thoracicus
- foramen venae cavae: v. cava inferior, r. phrenicoabdominalis (desni n. phrenicus)
- trigonum sternocostale: vasa epigastrica superiora (nastavak kao vasa thoracica interna)
- medijalni lumbalni otvor: v. azygos desno, v. hemiazygos lijevo
- lateralni lumbalni otvor: truncus sympathicus, n. splanchincus minor

6. IMENOVATI I OPISATI TIJEK VERTIKALNIH ORIJENTACIJSKIH LINIJA PRSIŠTA

7. ODREDITI GRANICE PLUĆA I PLEURE U ODNOSU NA PRSNU STIJENKU

 str. 570

8. UOČITI VAŽNOST POLOŽAJA PUKOTINE, FISSURA OBLIQUA PRI KLINIČKOM PREGLEDU PLUĆA
9. DEFINIRATI POJMOVE: LOBUS PULMONIS, SEGMENTUM BRONCHOPULMONALE, LOBULUS
PULMONIS, ACINUS
10. RAZVRSTATI KRVNE ŽILE PLUĆA PREMA KRVOTOKU KOJEM PRIPADAJU (VASA PRIVATA ILI PUBLICA)

- vasa publica – krvotok koji služi cijelom organizmu => mali/plućni krvotok

 krv. žile sustava dovode deoksigeniranu krv iz tijela (aa. pulmonales) prema alveolama gdje se odvija
izmjena plinova

 vv. pulmonales prenose oksigeniranu krv do srca i onda dalje do ostatka tijela

 a. pulmonalis sinistra et dexra (ogranci truncusa pulmonalisa) > arterije za plućne režnjeve >
segmentalne arterije (dioba prati bronhalno stablo)

- vasa privata – krvotok za opskrbu pulmonalnih struktura

 bronhalne krv. žile (rr. bronhiales) aa. bronchiales i vv. bronchiales

Anatomija srca

1. OPISATI OBLIK I POLOŽAJ SRCA TE ORIJENTACIJU TEMELJNIH DIJELOVA (BAZA, VRH,

STERNOKOSTALNA I PULMONALNE PLOHE)
2. NAVESTI OSNOVNE ZNAČAJKE VANJSKE GRAĐE SRCA
3. NAVESTI OSNOVNE ZNAČAJKE UNUTARNJE GRAĐE KOMORA
4. OPISATI TIJEK I OPSKRBNA PODRUČJA KORONARNIH KRVNIH ŽILA

a. coronaria dextra
- opskrbljuje desnu pretklijektu, klijetku, stražnju trećinu septuma, stražnje dijelove lijevog ventrikula,
opskrbljuje važne podražajne centre (sinusni čvor, AV-čvor, Hisov čvor)
- započinje u desnom sinusu aorte, kreće u sulcus coronarius, u prvom dijelu prekrivena auriculuom
dextrom
ogranci:
- r. interventricularis posterior (RIP) – u sulcus interventricularis posterior
- r. marginalis dexter (RMD) – preko margo acutus srca
- r. ventricularis dexter (RVD) – za prednju stijenku desnog ventrikula
- r. nodi nodi sinuatrialis (RND) – za sinusni čvor
- r. coni arteriosi (RCO) – za conus arteriosus desnog srca
- r. nodi atriventricularis – za AV-čvor
- rr. interventriculares septales – za intreventrikularni septum

a. coronaria sinistra
- opskrbljuje lijevu pretklijetku i klijetku, veći dio interventrikularnog septuma, manji dio prednje stijenke
desnog ventrikula
- započinje u lijevom aortalnom sinusu
ogranci:
- r. ramus interventricularis anterior (RIVA)
 preko sulcus interventricularis dolazi do apexa srca, tamo skreće prema facies diaphragmatica gdje
se susreće s r. interventricularis posterior
 r. conus arteriosus – za conus arteriosus
 r. lateralis/diagonalis (klinički) – prema prednjoj stijenki lijevog ventrikula
 rr. septales – prednje 2/3 interventrikularnog septuma
- r. circumflexux (RCX)
 skreće u blizini sulcus coronarius preko lijevog ruba srca prema facies diaphragmatica
 r. atrialis anterior – opskrbljuje prednju stranu lijeve aurikule
 r. atrioventriculares
 r. marginalis sinister – preko margo obtusus srca, za priležeće dijelove lijevoga ventrikula
 r. atrialis intermedius sinister (RAS) – stražnja površina lijevog ventrikula
 r. atrialis anastomosticus (Kugelova arterija)
 r. posterior ventriculi sinistri
 r. nodi sinuatrialis – za sinusni čvor (1/3 slučajeva)

5. NAVESTI GLAVNE SUSTAVE VENSKE ODVODNJE SRCA

- koronarne vene > vv. cordis

- prate arterije i idu prema sinus coronarius
- v. interventricularis anterior > v. cardiaca magna > v. cardiaca media > sulcus interentricularis posterior
i v. cardiaca parva => veće pritoke u sinus coronarius
- vv. ventriculi dextri, vv. cardiace minimae > izravno u srčane prostore, najmanje vene

6. NAVESTI LISTOVE OSRČJA I DEFINIRATI PERIKARDIJALNI PROSTOR

7. NAVESTI GLAVNE KRVNE ŽILE I ŽIVCE OSRČJA
8. OBJASNITI VAŽNOST PERIKARDIJALNOG PROSTORA ZA SISTOLIČKU/DIJASTOLIČKU FUNKCIJU SRCA.
9. NAVESTI PROJEKCIJE SRČANIH UŠĆA TE MJESTA AUSKULTACIJE NA PREDNJOJ STIJENKI PRSNE
ŠUPLJINE
10. NAVESTI KOJE STRUKTURE TVORE RUBOVE SRČANE SJENE NA ANTEROPOSTERIORNOM I
POSTRANIČNOM RENDGENOGRAMU.

11. OPISATI FAZE SRČANOG CIKLUSA (SISTOLA, DIJASTOLA) TE POLOŽAJ SRČANIH ZALISTAKA U
POJEDINIM FAZAMA CIKLUSA
12. NAVESTI SASTAVNICE PROVODNE SRČANE MUSKULATURE TE NJIHOVU VASKULARIZACIJU I NAČELA
VEGETATIVNE INERVACIJE
13. OBJASNITI ZNAČENJE PROVODNE MUSKULATURE I SRČANOG KOSTURA ZA PRAVILAN REDOSLIJED
KONTRAKCIJE SRČANIH KOMORA
14. POVEZATI ZNAČENJE PRAVILNOG REDOSLIJEDA KONTRAKCIJE KOMORA I SISTOLIČK/DIJASTOLIČKE
FUNKCIJE SRCA
 15. POVEZATI GRAĐU PROVODNOG SUSTAVA SA ŠIRENJEM ELEKTRIČNIH IMPULSA I NJIHOVIM
BILJEŽENJEM POMOĆU EKG-A

Osnove anatomije trbušnih organa, trbušna šupljina, probavni organi

16. DEFINIRATI PODJELU TRBUŠNO-ZDJELIČNE ŠUPLJINE S OBZIROM NA PERITONEUM, POPREČNE

KATOVE I FRONTALNE SLOJEVE.

- cavitas abdominalis jasno omeđena prema prsnoj šupljini ošitom, ali bez jasne granice prelazi u cavitas
pelvis
- topografsku granicu trbuš. i zdjel. šuplj. čini linea terminalis

s obzirom na peritoneum:

- intraperitonealni dio

 cavitas peritonealis (peritonealni prostor)

 nije šuplji prostor, već je kapilarni pukotinski prostor između intraperitonealnih organa (obavijeni
visceralnim peritonejem) i stijenke peritonealnog prostora (prekrivene parijetalnim peritonejem)

- ekstraperitonealni dio

 spatium extraperitoneale abdominis/pelvis

 vezivnotkivni prostor

 primarno i sekundarno retriperitonealno smješteni organi, subperitonealni organi

- spatium retroperitoneale – između stražnje stijenke trupa i parijetalnog peritoneja s prednje strane

- spatium retroinguinale + spatium retropubicum – kaudalno retriperitonej prelazi u ove prostore

podjela na poprečne katove:

 organi gornjeg i donjeg trbuha (ovisno o položaju u odnosu na vodoravnu ravninu kroz pupak)

 3 poprečna kata

 podjela organa u katove str. 649

podjela na frontalne slojeve:

 postoje tri susjedna sloja od ventralno prema dorzalno

 str. 650
 17. NAVESTI GLAVNE PROSTORE PERITONEALNE ŠUPLJINE TE PRIPADAJUĆE STRUKTURE

 cavitas peritoneum – serozni prostor

- cavitas peritonealis abdominis: gaster (želudac), jejunum (tašto crijevo), ileum (vito crijevo), colon
transversum (poprečno debelo crijevo), colon sigmoideum (zavijeno debelo crijevo), hepar (jetra), splen
(slezena)
- cavitas peritonealis pelvic: uterus (maternica), tubea uterinae (jajovodi), ovarium (jajnik)

18. DEFINIRATI RETROPERITONEALNI PROSTOR TE NAVESTI PRIPADAJUĆE STRUKTURE

- prevertebralni vezivni prostor

- ren (bubreg), glandula suprarenalis (nadbubrežna žlijezda), ureter (mokraćovod) > primarno retrop.
- pancreas (gušterača), duodenum (dvanaesnik), colon ascendens (ulazno debelo crijevo) et descendes
(silazno debelo crijevo) > sekundarno retrop.

19. DEFINIRATI POJMOVE: INTRAPERITONEALNI POLOŽAJ ORGANA, PRIMARNO I SEKUNDARNO

RETROPERITONEALNI POLOŽAJ ORGANA, PRIMARNI I SEKUNDARNI PERITONEUM.

- intraperitonealni položaj – organi koji se nalaze unutar peritonealnog prostora (cavitas peritonealis),
organi cijeli prekriveni peritoneumom (peritoneum viscerale), osim na mjestu gdje se nastavljaju u
„mesos“,
- primarno retroperitonealni položaj – u retroperitonealnom prostoru („iza“ peritoneum parietale), uz
stražnju stijenku
- sekundarno retroperitonealni položaj – odnosi se na organe koji su tijekom perinatalnog razvoja
prvotno bili u peritonealnoj šupljini, a tijekom razvoja su izgubili mezo i konačno se smjestili u
retroperitonealni prostor (srasli su sa stražnjom trbušnom stijenkom), prednja stijenka tih organa je
uglavnom prekrivena visceralnom ovojnicom
- primarni peritoneum –
- sekundarni peritoneum – parijetalni peritoneum koji se sastoji od više međusobno sraslih slojeva
meza, sadrži i krv. žile

20. OBJASNITI RAZVOJNU PODJELU PRIMITIVNOG CRIJEVA TE JE POVEZATI S VASKULARIZACIJOM I

INERVACIJOM TRBUŠNIH ORGANA

- uglavnom se razvija iz endoderma i dijela zumanjčane vreće

- u okolnom mezodermu šupljine se spajaju i formiraju tjelesnu šupljinu
- iz mezoderma (koji prekriva primitivno crijevo) kasnije nastaju peritoneum viscerale i peritoneum
parietale

21. NAVESTI DERIVATE VENTRALNOG I DORZALNOG MEZOGASTRIJA str 665., 667., 668.

- mesogastrium ventrale – dio ventralnog embrionalnog mezoa u području razvijajućeg želudca, u

gornjem dijelu abdomena
 

- mesogastrium dorsale – dio dorzalnog embrionalnog razvoja mezoa u području razvijajućeg želudca,
povezuje primitivno crijevo s dorzalnom stijenkom trupa

22. PRIKAZATI PRIRASTANJE DIJELOVA PROBAVNE CIJEVI ZA STRAŽNJU TRBUŠNU STIJENKU I NASTANAK
PERITONEALNIH PROSTORA.

23. NAVESTI SLOJEVE STIJENKE PROBAVNE CIJEVI I OPISATI NJIHOVE GLAVNE ZNAČAJKE

- tunica mucosa – 3 podsloja: lamina epihthelialis mucosae (epitel sluznice), lamina propria mucosae
(vezivno tkivo sluznice), lamina muscularis mucosae (mišićni sloj sluznice, karak. za dio probavne crijevi
koji pripada trupu)

 prijenos, sekrecija, apsorpcija (epitel)

 u mukoznom sloju smješteni završni ogranci krv. žila i živaca

 mišićni sloj poboljšava pokretljivost sluznice i poboljšava otjecanje limfe („crpka crijevne resice“)

- tela submucosa – rahlo vez. tkivo, ponekad ima brojna elast. vlakna

 grananje arterija ili vena koje su prošle kroz crijevnu stijenku, njihovi ogranci povezani s kapilarnom
mrežom lamine proprie

 plexus submucosus (Meissnerov splet) – submukozni živč. splet, + gangliji > dio enteričkog živč. sustava
koji nadzire pokrete sluznice i lučenje crijevnih žlijezda

- tunica muscularis – stratum circulare (kružni mišićni sloj), stratum longitudinale (uzdužni mišićni sloj)

 u slijepom i obodnom crijevu uzdužni mišićni sloj raspoređen u 3 tračka (teniae)

 izvana omotana slojem rahlog vez. tkiva s elast. vlaknima

- tela subserosa
- tunica serosa – lamina propria serosae (vezivno tkivo seroze), lamina mesothelialis (mezotel, serozni
epitel)
- u dijelovima bez peritonealnog pokrova tela subserosa i tunica serosa zamijenjene su slojem vezivnog
tkiva tunica adventitia (građom odgovara submezotelnom vez. tkivu)

24. OBJASNITI MEHANIZAM KOJI PRIJEČI POVRAT SADRŽAJA IZ ŽELUCA U JEDNJAK ("DONJI
EZOFAGEALNI SFINKTER")

- mehanizam zatvaranja kaudalnog dijela jednjaka > ne postoji pravi mišić. sfinkter, već je zatvaranje
osigurano pomoću nekoliko mehanizama > zajedno DES
- zatvaranje DES-a najvećim dijelom osigurava zatezni mehanizam (funkcionira prema načelu kineske
zamke za prst)  spiralna vlakna u tunica muscularis koja se zrakasto šire prema unutra, u norm.
 fiziološkom stanju kad je jednjak uzdužno napet, lumen DES-a je zatvoren jer sloj spir. miš. vlakana
uvjetuje zatvaranje lumena  kad je uzdužna napetost smanjena nadolazećim peristaltičkim valom
moguće je otvaranje lumena u području DES-a
- razlika tlakova prsne i trbušne šuplj. (ptrbuh > pprsa)  pridonosi zatvaranju intaktnoga DES-a
- oštrokutni spoj jednjaka sa želudcem (incisura cardialis/Hisov kut) posebno važan za zaštitu od
povratka želučanog soka u jednjak

25. NAVESTI SPECIFIČNOSTI GRAĐE STIJENKE JEDNJAKA

- tunica mucosa – zbog mehaničkog naprezanja s unutarnje strane obložen višeslojnim pločastim
neorožnjenim epitelom  osigurava mehaničku zaštitu tijekom prolaska većih komada hrane
(mehanička zaštita, ne i kemijska!)
- lamina propria – tanki sloj, u donjem odsječku jednjaka smješten obilan venski splet i pojedinačne
mukozne žlijezde (odgovaraju želučanim žlijezdama)
- lamina muscularis mucosae – uzdužno položene glatke miš. stanice
- tela submucosa – gusti sloj, nalaze se samo mukozne žlijezde (gl. oesophageae)  sekret posprešuje
prijenos hrane, submukozni Meissnerov splet (dio enteričkog živč. sustava)
- tunica muscularis – glatki i poprečnoprugasti mišići, gornja ¼ samo poprečnoprugasti, druga ¼
pop.prug. i glatki, donja ½ samo glatki (str. 685)

26. OPISATI ULOGU GUŠTERAČE

27. OPISATI DIJELOVE, POLOŽAJ I SUŽENJA JEDNJAKA

- počinje na donjem rubu prstenaste hrsk. grkljana (VI.-VII. C kralježak), završava kardijalnim ušćem
želudca (IX. Th kraljež.)
- pars cervicalis – poč. dio
- pars thoracica – najduži dio, napušta prsnu šuplj. kroz ošit
- pars abdominalis – najkraći dio, u mirovanju zatvoren, otvara se tijekom gutanja
- constrictio pharyngooesophagealis/cricoidea (gornje suženje, ušće jednjaka) – u razini prstenaste
hrsk. grkljana (VI./VII. C kraljež.), najuže mjesto u toku jednjaka, zatvara ga kružni mišić. sloj (gornji
ezofagealni sfinkter, GES)
- constrictio partis thoracicae (srednje suženje) – mjesto na kojem je jednjak pritisnut lukom aorte i
lijevim glavnim bronhom > constrictio bronchoaortica (IV. Th kraljež.)
- constrictio diaphragmatica/phrenica (donje/dijafragmalno suženje) – u području otvora hiatus
oesophageus (X./XI. Th kraljež.), sužen pomoću lig. phrenicooesophageale

28. OPISATI VASKULARIZACIJU I INERVACIJU JEDNJAKA

vaskularizacija:

- arterijska opskrba > svaki od 3 odsječaka opskrbljen razl. arterijama

 pars cervicalis: a. thyroidea inferior (ogranak od truncus thyrocervicalis)

 pars thoracica: aorta, aa. intercostales dexter

  pars abdominalis: rr. oesophageales a. gastricae sinistrae (ogranak od truncus coeliacus)

- venska odvodnja: vv. oesophageales > v. azygos i v. hemiazygos > v. cava superior

 putem v. gastrica dextra povezane s v. portae hepatis

- limfna odvodnja: pars cervicalis > nll. lymphoidei cervicales profundi, pars thoracica > nll. lymphoidi
paratracheales, tracheobrachiales superiores et inferiores, pars abdominalis > nll. lymphoidei gastrci
sinistri et coealiaci
- inervacija:

 simpatička inervacija: dolazi putem simpatičkih vlakana iz ganglija ganglion cervicothoracicum i

gornjih prsnih ganglija simpatičkoga lanca (ganglia thoracica II-V), vlakna ulaze u sastav spleta plexus
oesophageus

 aktivacija simpatikusa koči peristaltiku i lučenje žlijezda jednjaka

 parasimpatička inervacija: n. laryngeus recurrens (gornji dio jednjaka), n. vagus (donji dio jednjaka)

 ispod djelišta dušnika u adventiciji stabla lijevog i desnog vagusa tvore plexus oesophageus, trunci
vagales nastavljaju prema distalno i prolaze kroz hiatus oesophageus

(zbog okretanja želudca tijekom razvoja lijevi n. vagus se nalazi na prednjoj strani jednjaka > tvori
truncus vagalis anterior, a desni n. vagus prolazi stražnjom stranom jednjaka i tvori truncus vagalis
posterior)

 aktivacija parasimpatikusa potiče peristaltiku i lučenje žlijezda jednjaka

 osjetna inervacija: n. vagus (n. laryngeus recurrens) > sadržava aferentna vlakna koja prenose
viscerosenzibilan osjet (rastezanje, bol) iz jednjaka u SŽS

29. NAVESTI DIJELOVE, POLOŽAJ I PERITONEALNE SVEZE ŽELUCA

- pars cardiaca (cardia, želučani ulaz) – ušće jednjak u želudac (ostium cardiacum), na ulazu ne postoji
kuržni mišić, unutarnji sloj mišića jednjaka tvori funkcionalno učinkovit mehanizam zatvaranja
onemogućuje dodir kiseloga želučanog soka s osjetljivom sluznicom jednjaka
- fundus gastricus (želučani fundus/svod) – kupolasto izbočenje smješteno lijevo od kardije od koje ga
odvaja urez incisura cardialis (iznutra nabor plica cardiaca), pri stajanju najviša točka želudca,
neposredno uz lijevi svod ošita

 nakupljanje progutanog zraka > želučani zračni mjehur

- corpus gastricum (želučano tijelo) – najveći dio želudca, između fundusa i predvorja pilorusa
- pars pylorica (lijevkasti dio) – dijeli se na širi antrum pyloricum i uži canalis pyloricus > stijenka
aboralnog kraja piloričnog kanala sadržava kružni mišić (musculus sphincter pylori) koji zatvara ušće
želudca u duodenum (ostium pyloricum)
- zavoji i stijenke  2 zavoja i 2 stijenke (plohe)
  curvatura gastrica major (veći, konveksno zakrivljeni rub želučanog tijela, između fundusa i
antruma)

 curvatura gastrica minor (manji, konkavno zakrivljeni rub želuč. tijela, u donjoj 1/3 ima urez
(incisura angularis)

 paries anterior et posterior (izvana glatki) > granicu između stijenka u području malog zavoja
označuje hvatište male trbuš. pregače omenutm minus, a u području velikog zavoja hvatište duplikature
lig. gastrosplenicum i lig. gastrocolicum, pri praznom želudcu prednja i stražnja stijenka priljubljene
jedna uz drugu

- smješten intraperitonealno u gornjem dijelu trbušne šupljine (epigastrično i lijevo hipohondrijačno

područje)
- razapet između 2 točaka u kojima je učvršćen oralno (na prelasku kardije u jednjak, Th XI.-XII.),
aboralno (na prelasku pilorusa u dvanaesnik, L I.-III. u stajaćem položaju, u ležećem Th XII. i L I.)
- peritonealne sveze:

 lig. gastrosplenicum – peritonealna duplikatura razapeta između velikog želučanog zavoja i hilusa
slezene

 lig. gastrophrenicum – gornji nastavak duplikature lig. gast.spl., razapet između želudca i ošita

 lig. gastrocolicum – donji nastaval duplik. lig. gast.spl., razapet između velikog želuč. zavoja i vrpce
taenia omentalis colon transversi

 lig. hepatogastricum – dio male trbuš. pregače, između malog želuč. zavoja i jetrenih vrata

 omentum majus – peritonealna duplik. vezana uz veliki želuč. zavoj

30. NAVESTI SPECIFIČNOSTI GRAĐE STIJENKE ŽELUCA

- slijedi uzorak tipične građe šupljih organa (str. 676)

specifičnosti:

- želučana sluznica – brojni uzdužno, poprečno i koso smješteni visoki sluznični nabori (plicae gastricae)
koji tvore unutarnji reljef želudca
- u području malog želuč. zavoja nabori uzdužno usmjereni > područje malog zavoja između kadije i
pilorusa => želučana cesta
- pri punjenju želudca > proširenje stijenka > izravnavanje nabora sluznice
- sluznični nabori manje izraženi u antrumu
- na površ. sluznice vidljiva pločasta polja (areae gastricae) > tvore reljef želuč. sluznice – otvaraju se
želuč. jamice (foveolae gastricae) u koje se ulijevaju odvodni kanali želuč. žlijezda (glandulae gastricae)
- tunica mucosa troslojna: površ. epitelni sloj od 1 sloja cilindričnih stanica koje luče neutralnu/blago
kiselu sluz (prekriva unutarnju površ. stijenke želudca)
- lamina propria mucosae – smještene želuč. žlijezde
- lamina muscularis mucosae – mišićne st. > njihova kontrakcija može izmijeniti izgled sluzničnih nabora

31. OPISATI VASKULARIZACIJU, INERVACIJU I LIMFNU ODVODNJU ŽELUCA

vaskularizacija:

- arterijska opskrba – želudac u potpunosti opskrbljuje truncus coeliacus + brojni ogranci koji se odvajaju
od arterijskih lukova na velikom i malom želuč. zavoju (želučane arkade) > lukove tvore 4 arterije koje
anastomoziraju unutar svakog luka

- vesnka odvodnja – vensku krv prikuplja portalna vena

 v. gastrica dextra et sinistra > portalna vena

 vv. gastricae breves, v. gastroomentalis sinistra > v. splenica

 v. gastroomentalis dextra > v. mesenterica superior

- vene u području kardije se mogu ulijevati u port. venu ili putem vv. oesophageae u v. azygos i
hemiazygos te putem njih u v. cava superior > čine premosnicu portalnog sustava i sustava šupljih vena
(vensko-venska anastomoza)

- limfna odvodnja – limfne žile i limf. čvorovi odgovaraju arterijskoj opskrbi želudca

 pars cardiaca – nll. lymphoidei gastrici dextri et sinistri

 fundus – nll. lymphoidei splenici

 limfa aboralnih dijelova – nll. lymphoidei gastromentales dextri et sinistri > nll. lymphoidei hepatici
(desno), nll. lymphoidei pancreatici (lijevo)

 limfa piloričkog podrčuja i pilorusa – nll. coeliaci > trunci intestinales > ductus thoracicus

- inervacija:

 parasimpatička vlakna – oba vagalna živca > trunci vagales smješteni uz jednjak, u području želudca
tvore plexus gastricus anterior et posterior

 grane za pilorus – rr. pylorici I

 aktivacija parasimpatičkog sustava pojačava želučano lučenje i motilitet te širi krv. žile

 simpatička inervacija – postganglijska živč. vlakna iz celjačnih ganglija > na želudac pristupaju kao
periarterijski splet oko želuč. arterija

 preganglijska vlakna dolaze putem n. splanchnicus major

 aktivacija simpatikusa inhibira želuč. lučenje i pokretljivost te suzuje krv. žile

 prijenos boli putem aferentnih vlakana (Th 5-9) koja teku zajedno s eferentnim vlaknima

 Headova zona epigastrično je područje

32. NAVESTI TEMELJNE ZNAČAJKE GRAĐE STIJENKE TANKOGA CRIJEVA (intestinum tenue), TE
PRIKAZATI NJENE SPECIFIČNOSTI U DUODENUMU, JEJUNUMU I ILEUMU
- uloga tankog crijeva: najveći dio enzimske razgradnje hrane, resorpcija hranjivih tvari, najveći spremnik
vode u tijelu
- građa slijedi opća načela građe probavne cijevi (str. 677)
- sluznica (tunica mucosa) građena od razl. epitelnih stanica, njihova raspodjela specifična u pojedinim
odječcima
- tunica muscularis i njezini slojevi jače izraženi nego u drugim dijelovima crijeva, osim prijenosne uloge,
odgovorna i za jednako raspodjeljivanje tekućeg himusa cijelom duljinom tankog crijeva
- osobitosti građe stijenke dvanaesnika:

 histološka osobitost su glandulae duodenales (Brunnerove žlijezde) > nakupine razgrananih

tubuloalveolarnih žlijezda smještenih u sloju tela submucosa

 kubične žljezdane st. luče bikarbonate, sluz, enteropeptidazu, epidermalni čimbenik rasta (potiče
umnažanje stanica crijevnog epitela i obnavljanje sluznice), sekret žlijezda sadržava i amilazu i maltazu
koje cijepaju polisaharide

33. OPISATI OBLIK, DIJELOVE I POLOŽAJ DUODENUMA, JEJUNUMA I ILEUMA

duodenum (dvanaesnik)

- uloga: neutralizacija kiselog himusa alkalnim sekretima gušterače i jetre čiji se odvodni kanali otvaraju u
stijenci dvanaesnika + sekret Brunnerovih žlijezda
- započinje apsorpcija

34. OPISATI VASKULARIZACIJU, INERVACIJU I LIMFNU ODVODNJU DUODENUMA, JEJUNUMA I ILEUMA.

35. OPISATI OBLIK, DIJELOVE I POLOŽAJ SLIJEPOGA I OBODNOGA CRIJEVA.
36. OPISATI SPECIFIČNOSTI GRAĐE STIJENKE SLIJEPOGA I OBODNOGA CRIJEVA

- slijede zajednička načela rađe

- teniae – vrpce koje tvore vlakna uzdužnoga mišićnog sloja, njihova kontrakcija skraćuje obodno crijevo.

 taenia libera - lezi slobodno, vidljiva je

 taenia mesocolica – okrenuta je prema mezokolonu

 taenia omentalis – leži na hvatištu pregače omentum majus

37. haustra coli – izbočenja stijenke debeloga crijeva nastala ograničenim stezanjem kružnih mišićnih
vlakana (kontrakcijskim prstenima na unutarnjoj strani odgovaraju polumjesečasti nabori plicae
semilunares – mijenjaju položaj, što je u suprotnosti od sličnih nabora tankoga crijeva, plicae
circulares, čiji je položaj stalan)
38. appendices epiploicae/omentales – su izbočenja supseroznoga vezivnog tkiva (učvršćena uz vrpcu
taenia libera), sadržavaju veću količinu masnih stanica.
39. nedostaju plicae circulares i resice
40. duboke pravilno raspoređen kripte
41. u lamina epithalialis mucosae enterociti (vrčaste stanice koje luče sluz), enteroendokrine stanice te
rijetke Pantheove stanice
42. lokalne kontrakcije kružnog mišićnog sloja odgovorne za nastanak pomičnih sluznih nabora plicae
semilunares
 43. sluznica crvuljka ima kratke i nepravilne kripte, velike nakupine limfocita

44. OPISATI OBLIK, DIJELOVE I POLOŽAJ RAVNOGA CRIJEVA I ANALNOGA KANALA

45. OPISATI VASKULARIZACIJU, INERVACIJU I LIMFNU ODVODNJU RAVNOGA CRIJEVA I ANALNOGA
KANALA.

S8 - Portalna cirkulacija i vaskularizacija trbušnih organa

1. DEFINIRATI PORTALNU TRIJADU

portalni trijas: ductus hepatis communis, a. hepatica propria, v. portae hepatis

- na jetrenim vratima (porta hepatis) izlaze žučni vodovi (ductus hepaticus dexter et sinister) i udružuju
se u zajdnički vod ductus hepaticus communis
- medijalno od ductusa su jetrene krv. žile a. hepatica propria i v. portae hepatis
- podjela portalnog trijasa na 2 glavna ogranka temelj je podjele jetre na pars dextra i pars sinistra
hepatis

2. UOČITI RAZLIKU IZMEĐU MORFOLOŠKIH I FUNKCIONALNIH JETRENIH REŽNJEVA.

3. NABROJATI PORTOKAVALNE ANASTOMOZE I OBJASNITI NJIHOVO ZNAČENJE U PORTALNOJ

HIPERTENZIJI

- v. cavae međusobno i s v. portae imaju spojeve > važni kao mogući zaobilazni put u slučaju poremećaja
u protoku kroz jednu od vena

kavokavalne (interkavalne) anastomoze

- krv do druge šuplje vene i do srca stiže zaobilaznim putem:

 preko dorzalnih puteva smještenih duž kralježnice (v. azygos/hemiazygos i sustava vena kralježnice)
 2 ventralna drenažna puta na prednjoj stijenci trupa (vene torakalne i abdominalne stijenke)

portokavalne anastomoze

- na granicama probavnog sustava postoje vene koje svoju krv mogu fiziološki usmjeriti u 2 kapilarna
sustava (ili u portalni ili u sustav šupljih vena)

str. 871

4. NAVESTI I OPISATI GLAVNE ARTERIJSKE I VENSKE (KAVO-KAVALNE, PORTO-KAVALNE) ANASTOMOZE

TRUPA
V14/15 Organi trbušne šupljine (jetra, gušterača, slezena, krvne žile trbušne šupljine)

1. OPISATI OBLIK, DIJELOVE, POLOŽAJ I PERITONEALNE SVEZE JETRE

uloga:

- središnji metabolički organ, preuzima i prerađuje hranjive tvari koje donosi v. portae hepatis
- sintetičke i regulacijske sposobnosti > važna u metabolizmu ugljikohidrata, bjelančevina i masti
- pohranjuje rezerve glukoze u obliku glikogena, stvara bjelančevine plazme (albumin, čimbenici
zgrušavanja krvi), masne kiseline i kolesterol
- detoksikacija endogenih (amonijak) i egzogenih (lijekovi) tvari
- proizvodi jetre idu ili u krvotok ili u žuč
 krvotok – albumin, čimbenici zgrušnjavanja > kroz bubreg radi uklanjanja štetnih tvari (npr. ureja)
 žuč – proizvodi se u egzokrinom dijelu jetre, odvode se kolesterol, žučne boje, žučne kiseline > u
crijevo
- tijekom fetalnog razvoja krvotvorni organ

oblik i dijelovi:

- najveća žlijezda tijela

- tamno smeđecrvene boje, meke konzistencije (prsnuće jetre, vidljivi odnosi s okolnim organima kroz
karakterisitčne udubine - impressiones), lako se prilagođava obliku okolnih organa
- oblaže ju ovojnica od vez. tkiva (tunica fibrosa, Glissonova ovojnica), s visc. peritonejem povezuje tela
subserosa
- 2 jetrene plohe:

 facies diaphragmatica – konveksna, okrenuta prema ošitu, sprijeda u oštrom kutu (margo inferior)
prelazi u

 facies visceralis – složene građe, okrenuta prema trbuš. organima

- 4 režnja (jasno vidljivi, bez funkcionalnog značenja):

 lobus hepatis dexter – najveći, odijeljen od lobus sinister s lig. falciforme

 lobus hepatis sinster – jasno vidljiv s dijafragmalne i visceralne strane jetre (i desni)
 lobus quadratus – ventralno
 lobus caudatus – dorzalno od quadratus, manji režnjevi vidljivi samo na visc. strani jetre

- facies diaphragmatica:
 trokutasto područje oko v. cava inferior, nije prekriveno peritonejem > čini golo područje area nuda
(nije odjeveno u peritoneum, ali je prikriveno zbog priraslo uz ošit)
 ograničuju ga peritonealne sveze: lig. triangulare dextrum et sinistrum > zajedno tvore lig.
coronarium hepatis
 prednji dio područja pars diaphragmatica L i D režanj odvojeni lig. falciforme hepatis (od ventralnog
mezogastrija) > lig. se lijevo i desno nastavlja u listove sveze lig. coronarium

- facies visceralis:
između L i D režnja umetnuta 2 manja režnja (quadratus – sprijeda, caudatus – straga)
 postranično ih odjeljuju dvije sagitalno postavljene brazde povezane poprečnom brazdom koja
odgovara jetrenim vratima portae hepatis => sve brazde čine oblik slova H
  desni krak slova H s donje strane (in situ, ventralno) tvori udubina za žučni mjehur (fossa vesicae
biliaris), s gornje strane (in situ, dorzalno) utiskuje v. cava inferior (sulcus venae cavae inferioris) > taj
krak odvaja desni režanj od manjih režnjeva
 lijevi krak slova H tvore dvije dublje brazde > odvajaju lijevi režanj od malih režnjeva, u donjem dijelu
(in situ, ventralno) je lig. teres hepatis (fiussra ligamenti teretis), u gornjem dijelu (in situ, dorzalno)
smješten je lig. venosum (fissura ligamenti venosi)
poporečna crta slova H – porta hepatis (okomita na sagitalne brazde), u njenom području se vežu
oba dijela male trbušne pregače (lig. hepatoduodenale i lig. hepatogastricum) za jetru

- smještena u gornjem trbušnom području > respiratorno pomična (zbog čvrste povezanosti s ošitom –
area nuda), u inspiriju se pomiče prema kaudalno
- slobodnu površ. prekriva visceralni peritonej > veći dio jetre smješten intraperitonealno

5. DEFINIRATI I OPISATI LOBULUS HEPATICUS (SREDIŠNJI ILI KLASIČNI VENSKI REŽNJIĆ)

gradivne jedinice:

- jetreni parenhim podijeljen snopićima rahlog vez. tkiva u pojedinačne prizmatične jetrene režnjiće
lobuli hepatis
 hepatociti
 u njihovom središtu postavljena odvodna krv. žila – središnja vena v. centralis
 jetra ih sadržava 1-1,5 milijuna
- u njihovim dodirnim područjima vez. tkivo tvori periportalna polja (portalni prostori) > u njima leže
dovodne krv. žile v. interlobulares iz v. portae hepatis i aa. interlobulares iz a. hepatica propria,
odvodni žučni vodovi ductuli interlobulares => sve zajedno se naziva Glissonov trijas

središnji venski režnjić

- stvarna funkcionalna gradivna jedinica jetrenog parenhima

- u središtu v. centralis
- radijalno od središ. vene pružaju se tračci hepatocita i jetrene sinusoide (široki kapilarni prostori
između staničnih tračaka, sadržavaju miješanu krv iz portalnih vena i jetrenih arterija, dovode ogranci
Gilssonovog trijasa)
- konc. O2 najveća u aa. interlobulares, smanjuje se na putu prema središnjoj veni

portalni venski režnjić

- održava proizvodnju žuči

- u središtu periportalno polje, središnje vene smještene u kutovima
- žuč se odvodi u odvodni kanal u sredini režnjića
- 1 portalni režnjić > 3 ili više središnjih venskih režnjića

jetreni acinus – unutar jednog režnjića postoje razl. metaboličke zone

- rombično područje na čijim se kutovima nalaze 2 vv. centrales i 2 periportalna polja (a. i v.
interlobularis)
- opskrbno područje 2 susjednih parova žila aa. i vv. interlobulares

jetrene sinusoide

- kapilarni prostori obloženi tračcima hepatocita obloženi šupljikavim endotelom

- teče krv bogata hranjivim tvarima (dopremaju ograni v. portae hepatis) i krv bogata O 2 (dolazi aa.
interlobulares)
- sveukupna izmjena tvari između krvi i hepatocita
- diskontinuirani sinusoidni endotel od jetrenog parenhima odvajaju prostori ispunjeni krvnom plazmom
spatia perisinusoidea/Disseovi prostori

6. NAVESTI KRVNE ŽILE JETRE, OPISATI TIJEK TIJEK KRVI KROZ JETRU I PORTALNU CIRKULACIJU.

- jetra dobiva krv iz v. portae hepatis (vas publicum) i a. hepatis propria (vas privatum) – ogranak a.
hepatica communis, ogranak truncus coeliacus
- svaka od tvorbi koje čine trijas se nakon ulaska u jetru grana na 2 glavna ogranka (čine temelj funkc.
dijelova pars dextra et sinistra)
- daljnje dijeljenje ogranaka temelj je podjele jetre na 8 segmenata
- segm. krv. žile i žučni vodovi se dijele na ogranke aa., vv. i ductus interlobulares
- vasa interlobularis > arterijovenska miješana krv prolazi kroz sinusoide > unutar jetrenog režnjića
ulijeva se u vv. centrales > vv. sublobulares > spajanjem nastaju v. hepatica dextra, sinistra et
intermedia > v. cava inferior

portalna cirkulacija

- v. portae hepatis (leži u lig. hepatoduodenale)

 nastaje spajanjem v. splenica (v. mesentrica inferior utječe iza želudca u v. splenica) i v. mesenterica
superior
 prikuplja krv iz slezene i organa probavnog sustava > vodi krv prema jetri
- venska krv bogata hranjivim tvarima prolazi kroz metabolički aktivnu jetru > vv. hepaticae > v. cava
inferior

2. NAVESTI GLAVNE ŽUČNE VODOVE I OPISATI NJIHOV TIJEK

- primarna/kanalikularna žuč koja se stvara u jetri odvodi se putem sustava žučnih vodova koji
omogućuju protok žuči kroz jetru (intrahepatični protok) i ekstrahepatični protok do ušća u
dvanaesniku

intrahepatični žučni vodovi

- započinju kao epitelni kanalići canaliculi biliferi na apikalnom (bilijarnom) staničnom polu 2 susjednih
hepatocita
- prolaze kroz režnjić na čijem rubu prelaze u kratke prijelazne kanaliće Heringovi kanalići
 unutrašnjost oblaže jednoslojni epitel
 u epitelnom pokrovu ovalne stanice (matične stanice čijom se proliferacijom mogu obnoviti jetreni
parenhim i intrahepatični vodovi nakon toksičnih ozljeda ili hemihepatektomije (uklanjanje polovine
jetre))
- Heringovi kanalići u periportalnim poljima ulaze u veće kanaliće ductuli biliferi interlobulares
(pripadaju Glissonovu trijasu)
- kanalikularne epitelne stanice u zamjenu za kloride u žuč izlučuju bikarbonate (uz njih prelaze i H 2O i
Na+) > prolaskom kroz jetrene vodove volumen primarne (jetrene) žuči se povećava za 30%
ekstrahepatični žučni vodovi

- ductus hepaticus dexter et sinister se u području jetrenih vrata udružuju u ductus hepaticus communis
- ductus cysticus odvodi žuč u žučni mjehur (pohranjuje se i zgušnjava)
 sluznica unutranje stijenke voda spiralno nabrana (Heisterov zalistak) – održava lumen otvorenim,
priječi pražnjenje mjehura pri povećanju intraabdominalnog tlaka (npr. tijekom defekacije)

- nakon spoja s ductus cysticus, ductus hepaticus se nastavlja kao ductus choledochus, prolazi slobodnim
rubom lig. hepatoduodenale prema stražnjoj stijenci duodenuma > izdiže nabor plica longitudinalis
duodeni
- potom ulazi u glavu gušterače gdje se spaja s odvodnim kanalom ductus pancreaticus
 prije mjesta spajanja zadebljan kružni mišićni sloj – musculus sphincter ductus choledochi
 zajednički odvodni kanal proširen (ampulla), ušće zatvara m. sphincter ampullae
hepatopancreaticae (Oddijev sfinkter)
 ušće se otvara na kvržici papilla duodeni major – Vaterova papila

3. OPISATI GRAĐU, DIJELOVE, POLOŽAJ, VASKULARIZACIJU I INERVACIJU ŽUČNOG MJEHURA.

- primarno spremnik žuči

- resorpcija Na+ i vode koncentrira rijetku jetrenu žuč i pretvara ju u gustu žuč žučnjaka
- kruškoliki šuplji organ, velika rastegljivost stijenke
- dijelovi: vrat (collum)  otvara se u ductus cysticus, tijelo (corpus), dno (fundus), ductus cysticus
povezuje žučni mjehur s ductus choledochus
- nalazi se u udubini, fossa vesicae biliaris na visceralnoj površ. jetre (uz nju učvršćen vez. tkivom koje
prirpada Glissonovoj ovojnici)
- strana okrenuta prema crijevu prekrivena peritonejem

vaskularizacija:

- arterijska opskrba: a. cystica se odvaja od grane r. dexter arteriae hepaticae propriae

- venska odvodnja: vv. cysticae se ulijevaju u v. portae hepatis
- limfna odvodnja: limf. žile se ulijevaju u čvorove nll. hepatici (u području jetrenih vrata) i čvorove oko
stabla truncus coeliacus nll. coeliaci

inervacija:

- vegetativna: podrijetlom iz spleta plexus coeliacus, na jetru pristupa putem plexus hepaticus (sadrži i
aferentna vlakna za bol – vlakna za bol u sastavu n. phrenicus dexter (ogranak plexus cervicalis)
- autonomni podražaj žučnjaka i žučnih vodova pojačava hormonski potaknuto stezanje glatkih mišića
stijenke i opuštanje mehanizma zatvaranja

4. OPISATI GRAĐU, DIJELOVE, POLOŽAJ, VASKULARIZACIJU I INERVACIJU SLEZENE.

- uloga: imunosno nadgledanje krvi, razgradnja ostarjelih eritrocita, u stvaranje krvi uključena samo u
prenatalnom razvoju
- oblika zrna kave, najveći limfni organ
- parenhim se dijeli na crvenu i bijelu pulpu (vidljivo golim okom)
- bijela pulpa
  limfociti (slažu se oko arterija), u užem smislu pripada u limfno tkivo
 periarteriolarni limfocitni slojevi (PALS) – sastoje se od limfocita T
 prekidaju ih limfni folikuli, uokolo folikula i PALS-a je marginalna zona (sastoji se od limfocita B i
malo limfocita T) > marg. i perifolikularna zona čine prelazak prema crvenoj pulpi

- crvena pulpa (boja dobiva od eritrocita u venskim sinusima i između venskih sinusa slezene)
 široke krv. žile, od fenestriranog endotela i nepotpune bazalne membrane koja okružuje endotel i
usidrena je u retikularna vlakna
 između sinusa tračci pulpe, nakupine plazma-stanica, leukocita i eritrocita koji tamo dospijevaju kroz
pukotine endotela
 krv koja ulazi u crvenu pulpu odlazi u venske sinuse => otvoreni krvotok > antigen-prezentirajuće
stanice filtriraju patogene iz krvi, procesiraju ih i predočavaju limfocitima

smještaj:

- intraperitonealno, lijevi stražnji gornji dio trbušne šupljine

- konveksna površ. usmjerena prema ošitu (facies diaphragmatica), konkavna prema utrobnim
organima (facies visceralis) > površ. međusobno odjeljuje margo superior i margo inferior
- extremitas posterior – stražnji pol, usmjeren prema kralježnici
- na visc. površ. hilum splenicum
- pridržava ju lig. phrenicocolicum (razapet između ošita i lijeve fleksure obodnog crijeva colon
descendens > tako se podupire prednji pol extremitas anterior

vaskularizacija: (jako prokrvljen organ)

- arterijska opskrba:
 putem a. splenica (ogranak truncus coeliacus iz aorte abdominalis)
 teče kranijalno od gušterače i v. splenice prema hilumu slezene (pred hilumom se grana u mnoge
terminalne ogranke > u nutrini slezene se granaju u do 20 segmetnalnih arterija)
 zavojita => omogućava slezeni promjene položaja i volumena

- venska odvodnja:
 krv odvodi v. splenica (lienalis) > nastaje u hilumu iz segmentalnih i terminalnih vena
 prima veće pritoke (npr. v. mesenterica inferior) > teče po dorz. površ. gušterače > ujedinjuje se s v.
mesenterica superior > tvore v. portae hepatis

- limfna odvodnja: putem nll. splenici

- inervacija: većinom simpatička (dijelom parasimpatička) vlakna > rr. splenici iz lijevog ganglija ganglion
coeliacum

 dolaze u zajdeničkom toku s arterijom a. splenica (plexus splenicus)

razvoj:

- osnova vidljiva u 5. tjednu razvoja kao proliferacija mezenhima između 2 lista dorzalnog mezogastrija
(mezenterij u području želudca)

5. OPISATI GRAĐU, DIJELOVE, POLOŽAJ, VASKULARIZACIJU I INERVACIJU GUŠTERAČE.

- žlijezda s egzokrinim i endokrinim lučenjem
- egzokrina uloga: lučenje probavnog soka (pH oko 8) > sadržava bikarbonatne ione i enzime za
razgradnju bjelančevina, lipida, ugljikohidrata i nukl. kis.
- endokrina uloga: endokrine stanice proizvode hormone i izlučuju ih u krv > (stanice su) Langerhansovi
otočići/insulae pancreatice  gl. uloga proizvodnja inzulina za regulaciju glukoze u krvi

oblik i položaj:

- oblikuje blago slovo S, suzuje se u sekundarno retriperitonealnom tijeku, naslonjena na stražnju trbuš.
stijenku
- od konkavnog dijela dvanaesnika poprečno prema lijevo do hilusa slezene

3 dijela:

- caput pancreatis

 smješten u konkavitetu duodenuma

 kukasti nastavak (processus uncinatus pancreatis) obuhvaća gornje mezenterične krv. žile (vasa
mesenterica superior) koje na tom mjestu (incisura pancreatis) prelaze sa stražnje na prednju stranu
gušterače

- corpus pancreatis

 L-1/L-2, stražnja strana priljubljena uz straž. trbuš. stijenku

 prednja strana prekrivena peritonejem i tvori stražnju stijenku peritonealnog zatona bursa
omentalis

 tuber omentale – dio corpusa koji se nalazi ispred abdominalne aorte i izbočuje se u bursu omentalis

- cauda pancreatis

 suzuje se dok se proteže prema kranijalno lijevo do lig. splenorenale

- ductus pancreaticus (Wirsungov vod)  prolazi kroz cijeli organ, smješten nešto bliže straž. površ.

 utječe zajedno s gl. žučovodom (ductus choledochus) koji mu prilazi straga kroz veliku duodenalnu
papilu (papilla duodeni major, Vaterova papila) u pars descendens duodeni

- u nekih ljudi postoji i dodatni odvodni vod ductus pancreaticus accessorius > ulijeva se u duodenum
kroz malu duodenalnu papilu (papilla duodeni minor, Santorinijeva papila)

građa:

- okružena tankom vez. ovojnicom – fibrozna čahura (capsula fibrosa)  odvajaju se septa (dijele
parenhim u vidljive okrugle režnjiće)

egzokrini dio:

- kroz septa prolaze krv. i limf. žile i živci

- acinusi – završni dijelovi žlijezde > svaki režnjić od nekoliko stotina acinusa
- sustav odvodnih kanala: svaka 3-4 acinusa spojena na zajednički sustav odvodnih kanala interkanalnim
kanalićem
- odvodni vodovi obloženi jednoslojnim pločastim do izoprizmatičnim epitelom, ispupučuju se u lumen
acinusa > u histološkom preparatu izgledaju kao centroacinusne stanice interkanalnog kanalića
- više interkanalnih kanalića se u jednom režnjiću ujedinjuje u intralobularne odvodne kanaliće > spajaju
se u interlobularne odvodne kanale > spajaju se u veće vodove > oni su spajaju u ductus pancreaticus
major/minor

građa endokrinog dijela:

- endokirne stanice se okupljaju > stanični agregati > nalikuju na otočiće > Langerhansovi otočići (insulae
pancreaticae)

 odrastao čovjek ih ima oko milijun, najviše ih je smješteno u repu gušterače

 4 tipa stanica: B-stanice – inzulin, A-stanice – glukagon, D-stanice – somatostatin, PP-stanice –

pankreatični peptid

vaskularizacija:

- arterijska opskrba: arterije čine pankreatičnu arterijsku arkadu

 aa. pancreaticoduodenales superiores anterior et posterior (ogranci a. gastroduodenalis)

 a. pancreaticoduodenalis inferior (ogranak a. mesenterica superior)  daje ogranke r. anterior et

posterior

 obje aa. pancreaticoduodenales anastomoziriaju u području glave gušterače s r. anterior i posterior i

čine dvostruku krvožilnu petlju

 a. splenica  daje nekoliko ogranaka rr. pancreatici i 2 veće grane a. pancreatica dorsalis i a.
pancreatica magna (područje repa) > na donjem rubu tvore a. pancreatica inferior

- venska odvodnja:

 vv. pancreaticae (krv tijela i repa) > u v. splenica/lienalis > v. portae hepatica

 vv. pancreaticoduodenales > v. mesenterica superior > portalna vena

- limfna odvodnja:

 iz tijela i repa preko nll. pancreatici superiores i inferiores > nll. coeliaci

 iz glave preko nll. pancreaticoduodenales superiores i inferiores > nll. hepatici i nll. mesenterici
superiores, tj. nll. coeliaci

inervacija:

- simpatička: vlakna potječu iz ganglion coeliacum, pristupaju preko spletova oko arterija

 noradrenalin djeluje na endokrine stanice > blokira se lučenje inzulina

- parasimpatička: vlakna prima od ogranaka rr. coeliaci n. vagi

  stimulacijom vagalnog živca preko transmitora acetilkolina se ostvaruje sekrecija inzulina

- autonomna inervacija – utječe na sekrecijsko djelovanje egzokrinog dijela  lučenje enzima i

bikarbonatnih iona se smanjuje u razdoblju između 2 obroka (interdigestivni period)

6. OBJASNITI PODJELU I NAČELA VASKULARIZACIJE TRBUŠNIH ORGANA TE NAVESTI VISCERALNE

OGRANKE TRBUŠNE AORTE I PRITOKE VENA, V. CAVA SUPERIOR I V. PORTE

- velike krv. žile i živci opskrbe abdominalne šupljine i trbuš.stijenke smještene u retroperitonealnom
vezivnom tkivu
- krv. žile za opskrbu intraperitonealnih organa ulaze u pomično podvostručenje peritoneuma (mezo) i
kroz vez. tkivo izravno pristupaju organu (npr. želudac preko mezogastrija)

 retroperitoneum – dio trbuš. šupljine u kojem će se krvnožilčani putevi produljiti

arterijske krv. žile abdomena:

- 2 velike krv. žile – aorta abdominalis (podijeli se na terminalne ogranke aa. iliacae communis i v. cava
inferior (pritoci vv. iliacae communis)
- vene želudca, tankog i debelog crijeva i rektuma nemaju izravnu komunikaciju sa šupljom venom ili
ilijačnim venama + gušterača i slezena > njihova krv ide u v. portae hepatis (putem portalnog krvotoka
metabolizira se krv obogaćena u gastrointestinalnom sustavu) > krv cirkulira kroz hepatične vene >
odlazi u šuplju venu
- krv parnih organa se ulijeva izravno u v. cava inferior

aorta abdominalis + ogranci

- aorta descendens nakon prolaska kroz hiatus aorticus diaphragmae (Th12) postaje aorta abdominalis
> daje sve arterijske ogranke u trbuš. šupljini
- tok: smještena retroperitonealno, lijevo od medijalne ravnine ispred tijela kralježaka, grana se u 2 aa.
iliacae communis (L4) > opskrbljuju zdjelicu i donje udove, ispred križne kosti odvaja se neparna arterija
a. sacralis mediana

ogranci:

- parni – lateralno usmjereni, krvna opskrba trbuš. stijenke, parnih retroper. organa i gonada

 ogranci za trbuš. stijenku: a. phrenica inferior (područje ispod ošita), a. suprarenalis superior
(nadbubrežne žlijezde), aa. lumbales (4, trbuš. stijenka, mišići leđa, kralježnički kanal, odgovaraju aa.
intercostales posteriores i anastomoziraju s arterijama prednje trbuš. stijenke)

 ogranci za organe (visceralni ogranci): a. suprarenalis media (izravni opskrbni put nadbubrežne
žlijezde), a. renalis (bubreg, aa. renales se odvajaju, daju a. suprarenalis inferior – nadbubrežna
žlijezda), a. ovarica/testicularis (usmjerena inferiorno ka jajniku/testisu i križa mokraćovod, ureter) >
a. testicularis u dubokom ingvinalnom kanalu daje ogranke rr. epididymales za testikularni dio
epididimisa)

- neparni – ventralno usmjereni, djelomično prolaze kroz pomični peritoneum ili ligamente, krv. opskrba
slezene i neparnih organa gastrointestinalnog sustava u abdominalnoj i zdjeličnoj regiji

 3 velika visceralna ogranka iz ventralnog dijela: truncus coeliacus, a. mesenterica superior et inferior
  truncus coeliacus (odvaja se ispod hiatus aorticus (Th12), slezena, jetra, žučni mjehur, želudac,
gušterača, dvanaesnik) => a. splenica/lienalis, a. gastrica sinistra, a. hepatica communis (nastavlja se
u a. hepatica propria, jetra, žučnjak, želudac)

 a. mesenterica superior (odvaja se nešto kaudalnije (L1), gušterača, dvanaesnik, jejunum, ileum,
colon do flexurae colli sinistrae)

 a. mesenterica inferior (odvaja se u L3 razini, usmjerena lijevo i kaudalno, colon descendens i

sigmoideum, gornji dio rektuma)

vene:

- vesnka odvodnja moguća dvama odvojenim sustavima > ujedinjuju se neposredno prije utoka u srce

 dugi – retroperitonealno smještena v. cava inferior

 kratki – intraperitonealno smještena v. portae hepatis

vena cava inferior + pritoci

- skuplja krv iz donjih udova, trbuš. i zdjelične stijenke, zdjeličnih organa (osim gornjeg dijela rektuma) i
parnih retroperitonealnih organa
- nastaje u L5 razini spajanjem 2 vv. iliacae communis, do srca se uspinje desno od aorte prema
kranijalno, nakon prolaska kroz foramen venae cavae na ošitu (Th8) u toraksu se ulijeva u desni srč. atrij
-
- pritoke iz abdominalne stijenke:

 v. phrenica inferior – drenaža donjeg dijela dijafragme

 4 vv. lumbales – međusobno i s vv. iliacae communis povezane preko zasebne vene v. lumbalis
ascendens

 vv. lumbales ascendens – prolaze kroz ošit > u toraksu se ulijevaju u v. azygos i hemiazygos > v. cava
superior => čini zaobilazni put (vensko-venski prečac) između dviju šupljih vena, na njih se priključuju
vene debelog crijeva > imaju ulogu u stvaranju porto-kavalnih anastomoza

- pritoke iz organa: slijedeći vensku odvodnju parnih abdominalnih i zdjeličnih organa drenažne vene se
ulijevaju u v. cava inferior

 na svakoj strani po 1 v. renalis (lijeva je ispred abd. aort., iza mesenterica sup.)

 v. ovarica/testicularis dextra – ulijeva se izravno u donju šuplju venu, krv iz v. ovarica/testicularis

sinistra se u donju šuplju venu ulijeva posredno preko v. renalis sinistra

 v. suprarenalis dextra – izravan utok u donju šuplju venu, v. suprarenalis sinistra preko v. renalis
sinistra

- krv iz neparnih organa gastrointestinalnog sustava i krv iz slezene ne utječe izravno u šuplju venu nego
prolazi kroz jetru (portalna cirkulacija) > otječe preko vv. hepaticae > v. cava inferior (utok neposredno
ispod ošita)
 7. NAVESTI I OPISATI GLAVNE ARTERIJSKE I VENSKE (KAVO-KAVALNE, PORTO-KAVALNE) ANASTOMOZE
TRUPA

arterijske anastomoze:

- ogranci mezenterijskih arterija prvo usmjereni radijalno prema organu, ali u blizini anastomoziraju s
drugim žilama > arkuatne anastomoze > arkade
- arterijski prečaci za komunikaciju 3 velikih neparnih art. ogran. abd. aort.
 a. pancreaticoduodenalis – između truncus i a. mes. superior
 a. colica media i sinistra – između 2 art. mesentericae > Riolanova i Drummondova anastomoza)
 a. rectalis superior et media/inferior – art. mes. inf. i a. iliaca interna

kavokavalne (interkavalne) anastomoze

- krv do druge šuplje vene i do srca stiže zaobilaznim putem:

 preko dorzalnih puteva smještenih duž kralježnice (v. azygos/hemiazygos i sustava vena kralježnice)
 2 ventralna drenažna puta na prednjoj stijenci trupa (vene torakalne i abdominalne stijenke)

portokavalne anastomoze str. 871

- na granicama probavnog sustava postoje vene koje svoju krv mogu fiziološki usmjeriti u 2 kapilarna
sustava (ili u portalni ili u sustav šupljih vena)