Edukacija kao recept za razvitak društva i smanjenje siromaštva u lokalnoj zajednici

Britanski kolonijski ured prvi je razvio edukaciju, 1920. godine koja se koristila kao pristup
zajednici kako bi ona doživjela svoj razvoj. Kasnije se ta ideja pokazala korisnom te ju je više
različitih zemalja prihvatilo i time ju učinilo globalnom. Ideja društvenog razvoja kroz
edukaciju u početku nije bila dovoljno razvijena, no kroz godine ideja je prepoznata kao
kritični element razvitka neke zajednice. Ideja poticanja edukacije u zajednici temelji se na
pretpostavci ljudskih potreba za razvoj sposobnosti za proučavanje, promišljanje i odbijanje
situacije koja ih zadržava u nepovoljnom položaju, odnosno stanju siromaštva. U tom slučaju,
edukacija se, u principu, promatra kao ključni kriterij pri osobnom razvoju ili razvoju u
zajednici. (International development, D. Kingsbury, 2016.)
Ideja se nastavila razvijati kao kritika i odgovor na aktualne događaje i njihov utjecaj na
globalnu i lokalnu zajednicu država u kojima su se dogodile. U konkretnom smislu misli se na
utjecaj rata u Afganistanu, Iraku i Siriji, nerede koji su nastali kao posljedica terorističkih
napada te utjecaj siromaštva u Afričkim zemljama. S obzirom na ove događaje globalna
zajednica uvidjela potrebu intervencije u ove lokalne zajednice u svrhu rješavanja i
stabilizacije situacije u ovim zajednicama, a naravno nakon stabilizacije i pomoć pri razvoju
društva u lokalnim zajednicama. Ovi problemi su samo dio problema s kojim se susreće
većina globalne zajednice koja mora imati ideje i strategije razvoja svojih zajednica.
(Fenomen stranih boraca u Siriji i možebitne posljedice za Europu, O. Andonov, 2014.)
Prilikom analize ovih problema postavlja se pitanje kako zapravo odgovoriti i adekvatno
riješiti ove probleme. Zajednice mogu organizirati više programa poput „Habitat for
Humanity“, kreirati nove poslove i trendove zapošljavanja i edukacije stanovništva. Socijalni
radnici mogu pomoći edukacijom i savjetovanjem zajednice. Vizija edukacije jest naučiti
stanovništvo da koristi svoje zakonsko pravo kako bi izrazila svoje stavove, mišljenja i ideje
koje mogu pomoći pri razvoju kako lokalne tako i globalne zajednice. (Globalisation and
future of legal education, Dr. J. Paikaray, siječanj 2020.) Također treba posebno voditi računa
o rješavanju siromaštva kako u nerazvijenim tako i u srednje razvijenim zemljama. Konkretno
se tu misli na povećanje minimalnog dohotka, inicijative o dugotrajnoj skrbi i zbrinjavanju
ugroženog stanovništva i sl. Tu je bitno naglasiti posljedice migracije iz ratom pogođenih
područja na siromaštvo stanovništva. (Informativni članci o Europskoj uniji, 2020.) Razvoj
događaja pokazao je da ne postoje zajednički mehanizmi kojima se može odgovoriti na
masovan priljev migranata, niti razvijeni kapaciteti za njihov prihvat. U toj situaciji uočeni su
paradoksi koje je vrijedno istaknuti kao pouku za buduće situacije koje mogu nastati u
budućnosti kao posljedica migracija. Također se može uočiti kako svaka zemlja ima svoj
pristup prema ovom problemu, gdje nastaje dodatni problem neslaganja u globalnoj
zajednici. Tako se još više odmiče od pronalaska rješenja ovog problema. (Masovne
migracije: izazovi, posljedice i put naprijed, R.Mikac, 2016.) Same posljedice migrantske krize
se još u tolikoj mjeri ne mogu kvantificirati upravo zbog dinamike kretanja migranata. Brojne
studije, znanstvenici i razni ekonomisti godinama su pokušali odrediti utjecaj i snagu koju
migracije imaju na tržište rada i siromaštvo stanovništva. (Migracija i izbjeglička kriza –
sigurnosni rizici za EU, Tadić, Dragović, 2016.)Teret krize najviše su podnijele zemlje gdje je
najveći broj migranata zatražio azil odnosno radne dozvole, no te zemlje mogu iskoristiti taj
problem i pretvoriti ga u rješenje problema manjka radne snage integracijom migranata na
tržište rada. (Izbjeglička i migracijska pitanja kao izvor trajne krize Europske unije, V.
Baričević, 2015.) Problem edukacije onda se javlja u nepoznavanju kulture migracijskog
stanovništva te potrebi njihove adaptacije u sadašnje okruženje. Ovaj problem može se
riješiti edukacijom migrantskog stanovništva preko učenja jezika i kulture trenutnog
stanovništva, a također i edukaciji deficitarnih skupina radne snage. (INTED-četvrta i
posljednja edukacija u Italiji, RCT Zagreb, 2018.)
Kao zaključak treba reći da obrazovanje ima ključnu ulogu u usmjeravanju izbjeglica i drugih
migranata iz trećih zemalja u prilagodbi na novu zemlju i kulturu te u uspostavljanju
društvenih odnosa u njihovim zajednicama domaćinima. (Education and migrants, European
policy cooperation, 2021.)