You are on page 1of 23

Merenja i upravljanje u procesnoj industriji

OSTALA SPECIFIČNA MERENJA U


PROCESNOJ INDUSTRIJI

Mašinski fakultet Beograd, 17.11.2011.


- Merenje vlažnosti vazduha
- Merenje nivoa
- Merenje viskoznosti
- Merenje pH vrednosti
Merenje vlažnosti vazduha
Vazduh je mešavina gasova (kiseonik, azot, ugljen-dioksid
itd.) i vodene pare.
Pri odreĎivanju sastava vlažnog vazduha potrebno je
poznavati njegov sastav, odnosno vlažnost vazduha.

Najčešće veličine stanja koje se odreĎiju:


- temperatura vlažnog termometra
- temperatura tačke rose ili
- relativna vlažnost vazduha.
Postoje direktni i indirektni metodi za merenje vlažnosti
vazduha.
Direktni podrazumevaju izdvajanje vlage, i merenje količine
vlage i količine suvog vazduha.
Indirektni metodi su oni kod kojih se meri neka fizička
veličina koja je funkcionalno povezana sa vlažnošću.
Psihrometri – u praksi najrasprostranjeniji i najviše proučavani
metod za merenje vlažnosti vazduha.

Merenje razlike temperature suvog termometra (stvarna temp.


vlažnog vazduha) i temperature vlažnog termometra (okvašena
površina sa koje vazduh isparava u nezasićeni vlažan vazduh).
Isparavanje sa površine vlažnog termometra je utoliko
intenzivnije ukoliko je parcijalni pritisak vodene pare u vlažnom
vazduhu niži od pritiska zasićenja vodene pare.

U h-x dijagramu za vlažan vazduh, za odgovarajući ukupan


pritisak, izotermu tvt (odreĎenu vlažnim termometrom) iz
zamagljenog područija produžiti do preseka sa izotermom suvog
termometra tst. Tačka A odreĎuje stanje vlažnog vazduha.
Pri temperaturama iznad 0 °C, tačnost ovih ureĎaja je ±2%, za
temperature -10 do 80 °C, tačnost opada na ±3%.
Nedostaci ureĎaja: potreba za kontinualnim kvašenjem tkanine,
temperatura vlažnog termometra mora biti ispod 100 °C,
nepogodan za merenje vlažnosti ispod 0 °C.
Higrometar tačke rose – pri ravnomernom hlaĎenju
vlažnog vazduha i nepromenjenom ukupnom pritisku,
parcijalni pritisci suvog vazduha i vodene pare se menjaju u
toku procesa hlaĎenje, sve do stanja zasićenja. Dostignuto
stanje zasićenja naziva se tačkom rose. Ovo stanje je za
dati pritisak u potpunosti definisano temperaturom
zasićenja.
Tačnost automatskih higrometara
tačke rose iznosi ±0.5%, tačnost je
veća ukoliko je manja relativna
vlažnost vazduha.
Rade u širokom dijapazonu
temperature čak i do 350 °C.
Osnovni nedostatak je potreba za
periodičnim čišćenjem površine
ogledala.
Elektrolitičko-sorpcioni higrometri
Senzor ovog davača je higroskopna opna (nezasićeni vodeni
rastvor ili kiselina), čiji se električni otpor menja sa promenom
relativne vlažnosti okolnog vazduha usled procesa sorpcije i
desorpcije vlage.
Dobre strane ovih higrometara su njihova jednostavnost, male
dimenzije davača i relativno niska cena. Davači mogu da
funkcionišu bez prinudnog strujanja vazduha.
Obavezna je temperaturska kompenzacija jer sa snižavanjem
temperature vazduha pri konstantnoj relativnoj vlažnosti otpor
davača raste.
Osnovni nedostaci su nedovoljna stabilnost njihove kalibracije u
vremenu (davači se zbog toga podvrgavaju veštačkom starenju).
Kalibracija je narušena i u slučajevima kada davač dolazi u
kontakt sa vazdušnom sredinom relativne vlažnosti blizu 100%.
Merenje nivoa
Nivo je procesni parametar koji može da se definiše kao visina
stuba tečnosti (ili pračkastog, zrnastog ili dr. čvrstog materijala) u
nekom rezervoaru, sudu, reaktoru ili nekoj drugoj procesnoj
jedinici.
Metode merenja mogu da se podele na kontinualne i diskretne.
Kontinualnim metodama omogućava se stalno praćenje
trenutnog nivoa, dok diskretna merenja daju signal kada nivo
tečnosti poraste ili opadne u odnosu na neku zadatu vrednost.
Prema principu rada merni ureĎaji se dele na:
-merenje pomoću plovka -optičkim metodama
-merenje hidrostatičkog pritiska -merenje promene apsorpcije
-merenje težine rezervoara radioaktivnog zračenja
-uspostavljanjem električnog kontakta -merenje dužine užeta
-pomoću kapacitivnih pretvarača -pomoću rotirajućih lopatica
-pomoću ultrazvuka -merenjem prigušenja vibracija
-pomoću mikrotalasa -pomoću temperaturskih senzora
-pomoću lasera
Merenje nivoa pomoću plovka

UreĎaji funkcionišu po principu Arhimedovog zakona. Razlikuju se dve varijante


ovih merača: (1) plovak se izraĎuje od materijala manje gustine, nego što je
gustina tečnosti; (2) plovak se izraĎuje od materijala veće gustine od gustine
tečnosti.
Pomeranje plovka deluje na pretvarač translatornog kretanja, koji zatim daje
električni signal proporcionalan nivou ili se jednostavno obavlja direktno
očitavanje na skali.

FG=A b ρD g

FB=A LD ρL g
FR=FG-FB

A- površina
poprečnog
preseka tela

(1) Plovak manje gustine (2) Plovak veće gustine


Zavisno od mesta ugradnje plovka moguća je montaža na vrhu
rezervoara ili bočno.
Na slici su prikazane konstrukcije i princip rada mernih ureĎaja nivoa sa
plovkom i skalom, odnosno sa voĎenim plovkom i magnetom. U oba
slučaja merenje je kontinualno.
Korišćenjem magneta izbegava se kontakt izmeĎu tečnosti čiji nivo se
meri i merne instalacije.
Merenje nivoa merenjem pritiska

Zasniva se na principu merenja hidrostatičkog pritiska: p=ρ g h

Promenljiva gustina tečnosti uzrok je greške merenja, pa iz tog razloga postoje


različiti tipovi merača: a) merenje hidrostatičkog pritiska na referentnom nivou,
b) merenje hidrostatičkog pritiska produvavanjem vazduha kroz sloj tečnosti, c)
merenje hidrostatičkog pritiska u zatvorenom rezervoaru.
Merenje nivoa merenjem težine rezervoara

Direktno merenje nivoa tečnosti bez obzira na geometriju rezervoara


moguće je izvršiti elektronskom vagom, koja kontinualno meri težinu
rezervoara. Nedostatak ove metode je potreba da se rezervoar
mehanički odvoji od okoline.

G=G0+A h g ρL
G0 – težina praznog rezervoara
A – površina preseka rezervoara
ρL- specifična težina materijala u
rezervoaru
Merenje nivoa uspostavljanjem električnog kontakta

Električni merači se baziraju na principu promene električnog otpora ili


kapaciteta izmeĎu elektroda uronjenih u tečnost. Najčešće se koriste za
diskretno odreĎivanje nivoa provodljivih i dielektričnih tečnosti.
Signal se koristi za automatsku zaštitu od prelivanja rezervoara ili kao alarm u
slučaju da nivo tečnosti padne ispod najmanje dozvoljene vrednosti.
U slučaju provodljivih tečnosti, ko najjednostavniji pretvarač koristi se par
elektroda koji se u vazduhu ponašaju kao otvoreni, a u tečnosti kao zatvoreni
prekidač.
Kod dielektričnih tečnosti koristi se mali vazdušni kondenzator čija se se
kapacitivnost u trenutku potapanja skokovito poveća εr puta, gde je εr
relativna dielektrična konstanta tečnosti.
Kapacitivni pretvarači za kontinualno merenje nivoa tečnosti

Koriste se uglavnom za merenje nivoa dielektričnih i slabo provodljivih


tečnosti. Primenjuju se elektrode zaštićene slojem izolacionog materijala.
Provodljivost i dielektrična konstanta tečnosti menjaju se u zavisnosti od
temperature, tako da promene temperature mogu da prouzrokuju velike
greške merenja.
Zajednička osobina svih kapacitivnih pretvarača jeste da im je kapacitivnost
približno linearna funkcija nivoa.

C(h)=C0 [1+(εr -1) h/H]


C0 – kapacitivnost
pretvarača u vazduhu
Merenje nivoa pomoću ultrazvuka

Veoma rasprostranjena tehnologija bezkontaktnog merenja nivoa u velikom


broju industrijskih procesa.
Pouzdano i duguročno rešenje sa pristupačnim cenama i minimalnim
održavanjem.
Princip rada se zasniva na emitovanju ultrazvučnih talasa koji putuju od
predajnika do nivoa tečnosti (materijala) od kojih se odbijaju nazad do
prijemnika. Distanca se odreĎuje na osnovu brzine ultrazvuka i vremena
potrebnog da zvuk preĎe razdaljinu od predajnika do nivoa i nazad.

Varijante kontinualnog
merenje nivoa
Merenje nivoa pomoću lasera

Merenje nivoa laserom se bazira na merenju vremena refleksije infracrvenog


svetla od površine objekta merenja-nivoa.
Laser generiše impuls infracrvenog svetla, koji se predajnikom emituje i
usmerava prema površini materije (objektu merenja) u rezervoaru.
Osnovne karakteristike su: tačnost za materijale sa dobrim koeficijentom
refleksije ±1cm od očitane vrednosti i merni opseg od 1 do 20 m.
Nedostatak predstavlja osetljivost na prašinu i maglu.
Merenje nivoa merenjem dužine užeta

Princip rada ovih mernih ureĎaja zasniva se na spuštanju sonde (plovak-teg)


prema površini tečnosti ili čvrstog materijala uz konstantno praćenje
zategnutosti užeta. Pri tome se registruje broj obrtaja motora. U trenutku kada
plovak ili teg dotakne površinu materije čiji se nivo meri, smanji se
zategnutost užeta i automatski se zaustavi motor.
Merenje nivoa merenjem prigušenja vibracija

Osnovni element je lopatica (viljuška) koja vibrira.


Predstavljaju pouzdan detektor nivoa praškastih i čvrstih materijala (žito,
brašno, cement, pepeo) u mlinskoj, hemijskoj i farmaceutskoj industriji.
Detektor reaguje pri dodiru sa materijalom i aktivira izlazni signal.
Pobudna zavojnica uzrokuje vibracije lopatice frekvencije 120 Hz. Te vibracije
se istovremeno prenose do senzorskog dela koji se sastoji od zavojnice i
permanentnog magneta, čijim meĎusobnim pomakom se indukuje napon.
Kada materijal dostigne zadati nivo i okruži lopaticu, dolazi do prigušenja
vibracija, koje se odražava na smanjenje indukovanog napona.

Merni uređaj sa jednom Merni uređaj sa dve lopatice


vibrirajućom lopaticom
Merenje viskoznosti
U kotlovskim postrojenjima gde se mazut koristi kao gorivo, važni parametri
koji se mere su temperatura i viskoznost mazuta.
Na nižim temperaturama dolazi do izdvajanja parafina iz goriva a velika
viskoznost nepovoljno utiče na raspršivanje goriva u gorioniku.
Za poznat sastav goriva, kinematska viskoznost se može odrediti na osnovu
temperature goriva preko sledećeg dijagrama.

Ugradnjom ureĎaja za industrijska “on-line” merenje


viskoznosti u cevovodu za dovod goriva
omogućeno je dobijanje podataka o viskoznosti
goriva ispred gorionika u datom momentu.

Održavanje kinematske viskoznosti mazuta


u opsegu od 2-2,5 °E (~11,5-20 mm2/s), može
se ostvariti dovoljan protok mazuta kroz gorionike.

Stalno merenje viskoznosti mazuta je potrebno da


bi se mogla zadržati potrebna temperatura mazuta
koja se reguliše dovodom pare za dogrejač mazuta.
Postavljanje ureĎaja za merenje viskoznosti u horizontalnoj cevi
Merenje pH vrednosti
Za merenje pH vrednosti najčešće se koriste elektrode proizvedene od
specijalnih vrsta stakala. U elektrodi se obično nalazi hlorovodonična kiselina.

U praksi često nije moguće dovoljno


tačno izmeriti vrednost elektrodnog
potencijala.
Zbog toga se ugraĎuje dodatna
merna ćelija za održavanje stalne
vrednosti potencijala.
Nova rešenja ureĎaja sadrže i
dodatnu mernu ćeliju.

Merni ureĎaji su osetljivi na promenu


temperature pa je neophodno izvršiti
temperatursku kompenzaciju.
Primer merenja pH vrednosti u bioreaktoru

You might also like