SVEUČILIŠTE U MOSTARU

FILOZOFSKI FAKULTET

STUDIJ SOCIJALNOG RADA

Lorina Lagator

ZBRINJAVANJE DJECE BEZ ODGOVARAJUĆE RODITELJSKE

SKRBI

Diplomski rad

Mentor: doc. dr. sc. Davorka Topić- Stipić

Mostar, 2019.
 STUDIJ SOCIJALNOG RADA

ZBRINJAVANJE DJECE BEZ ODGOVARAJUĆE RODITELJSKE SKRBI

Diplomski rad

Kolegij: Izvanobiteljska skrb djece i odraslih

Mentor: doc. dr. sc. Davorka Topić- Stipić

Studentica: Lorina Lagator

Mostar, rujan 2019.

 Izjava o autorstvu rada

Potvrđujem da sam osobno napisala diplomski rad pod nazivom Zbrinjavanje djece bez
odgovarajuće roditeljske skrbi da sam njegova autorica. Svi dijelovi rada i ideje koje su
u radu citirane ili se temelje na drugim izvorima jasno su označeni kao takvi te su
adekvatno navedeni u popisu literature.

Ime i prezime: Lorina Lagator

Mjesto i datum: Mostar, rujan 2019.

 Sažetak

Djeca bez odgovarajuće roditeljske skrbi su sva djeca do svoje navršene 18.-te
godine života koja nemaju roditelje, roditelji su ih napustili ili je roditeljima oduzeto
roditeljsko pravo. Kako bi se zaštitila ponajprije dječja prava, ali i njihovi interesi,
Centar za socijalnu skrb dodjeljuje skrbnika koji preuzima ulogu roditelja u daljnjoj
skrbi za djecu, dijete smješta u dom ili se provodi postupak posvojenja. Nakon
navršenih 18 godina života, a temeljem Zakona o socijalnoj skrbi omogućuje mu se
boravak u domu i pomoć u osamostaljivanju do navršavanja 21. godine života. Djeci
bez odgovarajuće roditeljske skrbi pružaju se smještaj, podrška i sigurnost, ali i sve ono
što je potrebno za njihov kvalitetan rast i razvoj. Istraživanja različitih autora kao i
istraživanje prikazano u ovom radu, pokazuju prednosti udomiteljskog oblika smještaja
djece u stabilnom obiteljskom okruženju koje je vrlo važno za prirodan rast i razvoj
svakog djeteta.

Cilj ovog istraživanja je prikazati iskustva, stavove i mišljenja mladih osoba

koja su cijeli život odrastala u dječjem domu.

Ključne riječi: djeca, zbrinjavanje, udomiteljstvo, posvojenje, odgovarajuća skrb.

Sadržaj
Uvod

1. Obitelj.......................................................................................................1

1.1. Roditeljstvo........................................................................................................2

1.2. Odnosi u obitelji i između roditelja.....................................................................2

1.3. Odgoj u obitelji.....................................................................................................3

1.3.1. Autoritarni stil odgoja......................................................................................4
1.3.2. Permisivni stil odgoja.......................................................................................4
1.3.3. Indiferentni stil odgoja.....................................................................................5
1.3.4. Autoritativni stil odgoja...................................................................................6

1.4. Smrt roditelja........................................................................................................6

2. Nasilje i oblici zlostavljanja u obitelji.................................................7

2.1. Tjelesni, psihički i socijalni znakovi zlostavljanja u obitelji.........................8

2.2. Indikatori i posljedice nasilja nad djecom......................................................9

2.3. Obiteljski problemi.............................................................................................10

3. Vrste skrbi za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi................11

3.1. Institucionalni oblik skrbi..................................................................................12

3.1.1. Domovi prema namjeni..................................................................................13
3.1.2. Život i prava djece u dječjim domovima........................................................14

3.2. Izvaninstitucionalna skrb...................................................................................15

3.2.1. Udomiteljstvo.................................................................................................15
3.2.2. Vrste udomiteljstva........................................................................................16
3.2.3. Uvjeti za obavljanje udomiteljstva................................................................18
3.2.4. Udomiteljski ugovor i udomiteljska naknada................................................19
3.2.5. Odnosi biološke obitelji s djetetom unutar udomljene obitelji......................20

3.3. Posvojenje djeteta...............................................................................................22

3.3.1. Sadržaj i svrha posvojenja..............................................................................23
3.3.2. Dužnosti centra za socijalnu skrb...................................................................24
 3.3.3. Pristanak za posvojenje.................................................................................25
3.3.4. Sadržaj rješenja o posvojenju.........................................................................26
3.3.5. Pomoć i potpora nakon zasnivanja posvojenja..............................................27
3.3.6. Pravo na uvid u podatke o posvojenju...........................................................27
3.3.7. Priprema za posvojenje..................................................................................28

4. Suradnja stručnih službi radi uvažavanja dječjih prava..................30

5. Socijalna podrška djeci bez odgovarajuće roditeljske skrbi.............33

6. Cilj istraživanja.....................................................................................35

6.1. Problemi i hipoteze istraživanja........................................................................35

7. Metodologija istraživanja.....................................................................36

7.1. Način provedbe istraživanja..............................................................................36

7.2. Sudionici istraživanja.........................................................................................37

7.3. Obrada podataka................................................................................................37

8. Rezultati i rasprava...............................................................................38

Zaključak

Literatura

Prilozi
 Uvod
U današnje vrijeme vrlo često bračni parovi relativno lako postaju roditelji.
Mnogi od njih postaju roditelji u vrlo ranim godinama svojega života. Također sve je
češći broj maloljetničkih trudnoća kao i sve mlađih osoba koje stupaju u zajednički
život, ali i jednoroditeljskih obitelji. Većini ljudi roditeljstvo predstavlja jedno od
najljepših i najsretnijih iskustava u životu. Pružiti svome djetetu ljubav, skrb,
obrazovanje, financijsku i sve druge vrste pomoći te gledati svoje dijete kako postaje
odrasla osoba i više je nego što svaki roditelj može poželjeti. No, s druge strane neki
biološki roditelji nemaju mogućnost pružiti odgovarajuću skrb svome djetetu. Motivi i
razlozi razdvanja i prestanka suživota sa svojim biološkim roditeljima su različiti.
Obitelj kao osnovna društvena jedinica i zakonom uređena zajednica žene i muškarca na
neizravan način formira i društvo.

Elementarno djetetovo pravo je pravo na život sa svojim roditeljima, ali to pravo

djeteta često podliježe i nekim ograničenjima pravne prirode. To ograničenje ne znači
nemogućnost ostvarenja prava već djetetu kroz druge oblike skrbi omogućuje
zasnivanje životne i obiteljske zajednice. Svako dijete zaslužuje živjeti u okruženju u
kojem mu je dostupna podrška, zaštita i odgovarajuća skrb. Najprirodnija sredina za
razvoj, dobrobit i zaštitu djece je ni više ni manje nego obitelj. Djeca bez obitelji,
odnosno djeca bez odgovarajuće roditeljske skrbi su zapravo rizična skupina i najčešće
odstupaju od normalnog razvoja. Sukladno navedenome, svakom djetetu treba osigurati
život u obitelji. Smještajem djece u udomiteljske obitelji moguće je spriječiti štetne
posljedice koje su ostavile trag odrastanjem u neprikladnom obiteljskom okruženju.

Biološki roditelji često zbog različitih razloga kao što su alkoholizam, nasilje u
obitelji, kriminalitet, bolest počinju svoje dijete i/ ili djecu zanemarivati, zlostavljati i/
ili zapuštati stoga je potrebno pravovremeno reagirati. U navedenim i sličnim
situacijama različite institucije dužne su zaštititi interese i prava djece. Institucije
su dužne pomoći i roditeljima kako bi stekli bolje vještine potrebne za skrb vlastitom
djetetu. Govoreći o udomiteljstvu govori se o privremenom izdvajanju djece iz
vlastitih obitelji dok se okolnosti u obitelji zbog kojih su djeca izdvojena ne
promijene na bolje ili dok državne institucije ne donesu odluku vodeći se pritom
činjenicama da se ispune uvjeti sukladno potrebama svakog djeteta na individualan i
odgovarajući način. Izdvajanje djeteta iz obitelji treba smatrati krajnjom mjerom
koja bi kad god je to moguće trebala biti privremena i kratkotrajna, ali najbolja za
dijete u datom trenutku. Rad je podijeljen na osam cijelina.

Prva cjelina govori o obitelji i podijeljena je na podnaslove roditeljstva, odnosa

u obitelji i između roditelja kao i na podnaslov koji govori o odgoju u obitelji, a svaki
odgoj je zasebno opisan.

Druga cjelina govori o nasilju i o oblicima nasilja unutar obitelji. Također sadrži
podnaslove koji govore o tjelesnim, psihičkim i socijalnim znakovima zlostavljanja u
obitelji, o indikatorima i posljedicama nasilja nad djecom kao i o obiteljskim
problemima. Ovaj dio napisan je zbog brojnih istraživanja provodenih u Republici
Hrvatskoj koja govore o najčešćim razlozima smještaja djece u instituciju.

U trećem dijelu opisane su vrste skrbi djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi.
Skrb dijelimo na institucionalne i izvaninstitucionalne oblike koji su svaki zasebno
potanko objašnjeni u daljnjem tekstu rada.

Četvrti dio opisuje suradnju stručnih službi radi uvažavanja dječjih prava, a peti
dio se odnosi na pružanje stručne podrške djeci bez odgovarajuće skrbi.

Sljedeća tri dijela odnose se na provodeno istraživanje. U šestom dijelu opisan je

cilj istraživanja i istraživačka pitanja. Sedmi dio opisuje metodologiju istraživanja, a
osmi dio rezultate i raspravu.

Na samome kraju rada nalazi se zaključak.

Cilj ovog istraživanja je prikazati iskustva, stavove i mišljenja mladih osoba

koja su cijeli život odrastala u dječjem domu.

Problemi i hipoteze:

Problem 1: Iskustva mladih osoba koja su odrasla u dječjem domu su negativna.

Hipoteza 1: Mlade osobe koje su odrasle u domu većinom imaju negativno

iskustvo o istome.
 Problem 2: Mišljenja osoba koja su odrasla u dječjem domu o alternativnim
oblicima skrbi su dobra.

Hipoteza 2: Alternativni oblici skrbi po samom mišljenju osoba koja su odrasla u

domu su pozitivnija u odnosu na odrastenje u domovima.

Problem 3: Iskustva života osoba koja su odrasla u dječjem domu nakon izlaska
iz doma i samostalnoj borbi za budućnost su negativna.

Hipoteza 3: Nakon izlaska iz dječjeg doma i samostalnoj borbi za budućnost

iskustva iz života osoba koja su odrasla u njemu su negativna.

U ovom radu koristi se analiza sadržaja (teorijska analiza) te europski stil

navođenja pozivnih bilježaka.

Analizom sadržaja bit će obrađena dostupna literatura koja se odnosi na ovu

temu.

Za istraživanje je korištena metoda polustrukturiranog i individualnog intervjua

zbog fleksibilnosti prilikom prikupljanja potrebnih podataka. Polustrukturirani
intervju daje priliku istraživaču da čuje sudionika i njegovo iskustvo. Uz pomoć
pitanja i komentara istraživač usmjerava taj intervju za dobivanje one vrste podataka
koji će dati odgovor na istraživačka pitanja.

Način obrade podataka je postupak kvalitativne analize.

 1. Obitelj
Obitelj se definira kao „uža obiteljska zajednica u okviru istog kućanstva
koja se sastoji od roditelja (oboje ili jednog) i njihove djece koja nisu u
braku ili muškarca i žene koji žive u izvanbračnoj zajednici“ 1
„Funkcioniranje obitelji može se pratiti na kontinuumu od funkcionalne ili
zdrave obitelji do nefunkcionalne ili nezdrave obitelji pri čemu nijedna
obitelj nije cijelo vrijeme funkcionalna. To ovisi o reprodukcijskoj,
socijalizacijskoj i edukacijskoj funkciji obitelji, o socijalnim ulogama
pojedinih članova u njoj kao i o ekonomskoj potpori te emocionalnoj
podršci koju pruža obitelj kao sustav.“ 2
Obzirom da su vjersko, ekonomsko, društveno ili neko drugo shvaćanje oko
samoga pojma obitelji uistinu raznolika najbolje je ne preduboko ulaziti u ovaj pojam,
no sociologija tvrdi da je obitelj osnovna jedinica društva dok psiholozi obitelj
promatraju kao bitan faktor primarne socijalizacije i ujedno ukazuju na važnost obitelji
za psihički razvoj i odgoj djeteta. Obitelj je ona društvena grupa koja prihvaća
novorođenče kao potpuno bespomoćno i ovisno biće i brine za njegov tjelesni razvoj i
sigurnost. Obitelj ne skrbi samo o fizičkim potrebama djeteta, već i o njegovom
socijalnom i emocionalnom razvoju. U obitelji dijete usvaja jezik, higijenske navike,
etičke i druge društvene vrijednosti, formira sliku o sebi, razvija odnos s drugim
socijalnim grupama i društvenost.3

U obitelji dijete stječe osjećaj sebe i usvaja svoju spolnu ulogu. Tip socijalnih
odnosa koje dijete razvija u odnosu s majkom predstavlja osnovu kasnijih socijalnih
odnosa . Tako npr. djetetova senzibilnost za potrebe i osjećaje druge djece, koja se
razvija na osnovi interakcije u obitelji, čini pretpostavku za razvoj pro-socijalnog
ponašanja koje kasnije dovodi do djetetove popularnosti među vršnjacima. Iako značaj
obitelji opada sa sazrijevanjem jer dijete raste i uključuje se u druge socijalne grupe,
obitelj nikad ne gubi svoj značaj i do kraja života značajno utječe na nas, našu sliku o
sebi samima, na naš odnos sa socijalnom sredinom.4

1
Brajša Žganec, Keresteši Kuterovac Jagodić, Statistički ljetopis Republike Hrvatske, 2005.,
2
Isto
3
Rijavec M. i Miljković D. Srce moje i tvoje u ljubavi stoje -psihologija ljubavi. Vern, Zagreb, 2002.,
str. 91.
4
Rijavec M. – Milković D., nav. dj., str. 92

1
 Obitelj je dakako neupitno jedna od najvažnijih socijalizacijskih i psiholoških
komponenti u životu svakoga djeteta, a ovisi i o roditelju i o djetetu, njegovim
karaktristikama, tipu ličnosti itd. Osim toga ovisi i o okruženju u kojem se obitelj nalazi
bilo ono obiteljskog ili društvnog karaktera važna je komponenta u sazrijevanju svake
obitelji.

1.1. Roditeljstvo

Roditelj nije samo ona osoba koja je dijete donijela na svijet. Roditelj je onaj
koji je dijete odgojio, podigao ga na noge i pružio mu sve uvjete za optimalan razvoj,
kako fizički, tako i psihički. Roditelj je osoba koja je uzimala iz svojih usta kako dijete
ne bi bilo gladno, osoba koja se potrudila da njegovo dijete bude sretno, zadovoljno i
zdravo.

Prema integrativnom modelu roditeljstva, roditeljstvo obuhvaća niz značajki i

sastavnica. Pojam roditeljstva predstavlja subjektivni doživljaj roditeljstva, roditeljske
odgojne stilove te roditeljske vrijednosti, aktivnosti i postupke. Biti roditelj utječe na
osobu, psihički, fizički i emocionalno. Dolaskom djeteta u obitelj mijenja se
struktura i položaj bračnih partnera u društvu. Roditelji se trude osigurati svome
djetetu što bolje uvjete je moguće i svoj život na neki način podređuju djetetu.
Način na koji prakticiraju svoje roditeljstvo također utječe na njih kao i na razvoj
djeteta. Roditelji žele razvijati svoje roditeljske vještine i svoju roditeljsku
kompetentnost pa ponovno preispituju svoje prioritete i sustav vrijednosti. Dijete utječe
na život roditelja koliko i roditelj na život djeteta.

1.2. Odnosi u obitelji i između roditelja

Obitelj je najvažniji čimbenik za uspostavu dobrih ili loših obiteljskih odnosa. Loši
obiteljski odnosi jedan su od najčešći rizičnih čimbenika obitelji. Zdrava i poticajna
obitelj djetetu osigurava zdravstvenu skrb. Ona je povezana sa širom obitelji, školom,
širom zajednicom i radnim mjestom, a neke obitelji i s crkvom. „Uključenošću u te
izvanobiteljske organizacije preko obitelji, dijete stječe vrijednosti, osjećaj životnoga
smisla, radne navike i shvaća važnost učenja, rada, zarađivanja i novca“.5

5
Čudina-Obradović, M. i Obradović, J. Psihologija braka i obitelji, Golden marketing, Tehnička knjiga,
Zagreb, 2006. Str.295.

2
 Rizična obitelj je svaka obitelj koja svojom strukturom ili međusobno narušenim
odnosima može narušiti razvoj djeteta ili neki aspekt djetetova razvoja. Rizične obitelji
priječe zdrav razvoj u djetinjstvu, a isto tako i u adolescenciji i odrasloj dobi. Te
obitelji su pune agresije i sukoba koje prate hladni, zapuštajući i zanemarujući odnosi.
Nije rijetka pojava da se roditelji fizički obračunavaju ili omalovažavaju pred
djecom. Djeca iz rizičnih obitelji lišena su topline i potpore od roditelja, nemaju
roditeljskog nadzora i osjećaju otuđenost ili odbačenost.

1.3. Odgoj u obitelji

Društveno prirodna uloga roditelja je prenijeti svojoj djeci najbolji dio

intelektualnog, moralnog, tjelesnog pa tako i emocionalnog života. Svaki međusobni
odnos roditelja, najbližih članova obitelji dijete prilikom svoga odrastanja promatra, a
tijekom određenoga vremena oponaša i na samome kraju ta ponašanja i odnose i
prihvaća. Za odgoj se smatra da je prva škola humanizacije svake mlade osobe. Odgoj
počinje u obitelji. U njoj se rađa novi život i u njoj započinje proces ljudskog razvitka i
oblikovanja. U prirodnim uvjetima života, u obiteljskom domu započinje proces
socijalizacije. Tu dijete upoznaje druge ljude, uspostavlja prve kontakte, prihvaća
načine i razvija navike kulturnog ponašanja.

U obitelji dijete čini prve korake u život. Mladom ljudskom biću potrebna je pomoć
i podrška u razvitku. Samo roditelji i intimni obiteljski odnosi mogu imati toliko
razumijevanja i strpljenja, upornosti, suosjećanja, odricanja i nesebične pomoći djeci u
procesu njihova razvitka.6 Shvaćanja o odgoju djece su danas različita od onih
shvaćanja koja su obilježila povijest kao što su i različita shvaćanja obzirom na dio
svijeta u kojem se osoba nalazi. Život sukladan pravima djeteta koja proizlaze iz
samih dječjih potreba potrebno je organizirati ponajprije u samoj obitelji. Postupci koji
roditelji primjenjuju prema svojoj djeci odnose se na formiranje njihovog odgojnog
stila.

Odgojni stil koji se ističe u obiteljskom odgoju ima veći ili gotovo najveći utjecaj na
razvoj djetetove osobnosti i na njegovo ponašanje u budućnosti. Karakteristike odgojnih
stilova su sljedeće:

6
Branka Biketa Caktaš, prof.,Senka M. Ivanušec, DV Ciciban

3
 1.3.1. Autoritarni stil odgoja

Obilježja ovog stila roditeljstva su stroga pravila koja su djetetu nametnuta,

pretjerana roditeljska kontrola i kažnjavanje kao jedina odgojna metoda (nerijetko i
fizičko kažnjavanje). Najčešće je karakteristika patrijarhalne obitelji, oblika obiteljske
zajednice u kojoj je poglavar obitelji muškarac, u većini slučajeva otac. Patrijarhalni
oblik obitelji sam po sebi nosi negativnu konotaciju sa asocijacijama na tiranske
očeve, pokorno poslušne majke i nesretnu djecu. U ovom obliku roditeljskog odgoja
bezuvjetna poslušnost roditeljima je jedino što se smatra vrlinom djeteta. Svako
nepoštivanje nametnutih pravila ili suprotstavljanje mišljenju roditelja se kažnjava i
donosi nova ograničenja i sankcije. Komunikacija između roditelja i djece ne postoji ili
je jako loša. Jedini oblik komunikacije je roditeljski monolog u kojem iznose svoja
stajališta i mišljenja dok djeca svoja moraju zadržati za sebe.7

Autoritarnost je stil roditelja koje obilježavaju cinizam, grubost, hladnoća a u

njihovu pristupu djeci neizostavno je vrijeđanje i nagle, burne reakcije. U obitelji
gotovo svakodnevno vladaju osjećaji straha, nepovjerenja te neiskrenost. Pretpostavka
je da će ovakvom načina odgoja pribjeći roditelji koji su također sami po sebi nezrele
ličnosti, nesposobni upravljati sami sobom i ravnopravno sudjelovati u aktivnostima sa
drugim odraslim osobama.8

1.3.2. Permisivni stil odgoja

Potpuno suprotan od prethodno opisanog je permisivan ili popustljivi stil

odgoja. Karakterizira ga nedostatak strogosti, pretjerano zaštitničko ponašanje roditelja i
apsolutna djetetova sloboda. U ovom stilu ljubavi i topline ne nedostaje ali je s druge
strane kontrola slaba. Ubrzo nakon što shvati da može upravljati situacijom kako želi,
dijete počinje krivo shvaćati i zlouporabiti slobodu koja mu je pružena. U obiteljskoj
atmosferi vlada anarhija, dijete postaje centar i ono upravlja svakom situacijom. 9

7
Bakoš A.Autoritaran vs. Autoritativan stil odgoja. Koji je vaš?2014.(Pristupljeno dana 14.3.2019.)
Dostupno na: http://www.klinfo.hr/roditelji-3/roditelji/autoritaran-vs-autoritativan-stil-odgoja-koji-je-vas/
8
Spasojević P. Porodična pedagogija i odgovorno roditeljstvo. Banja Luka: Univerzitet u istočnom
Sarajevu; 2011
9
Maras A, Tominac M, Surać V. Stilovi roditeljstva. [pristupljeno dana 14.3.2019.] Dostupno na:
http://goo.gl/oOTMPH

4
 Onemogućen je normalan razvoj osobina jer dijete nema granice i pretjerano je
zaštićeno od svakodnevnih manjih frustracija koje su djeci potrebne. Osobine koje se
razvijaju kao posljedica ovakvog načina odgoja su umišljenost, sebičnost i
dominantnost. Individualnost i samostalnost izostaju, a ovakav odgoj najkraći je put
prema tome da dijete postane egocentrično, nezrelo i impulzivno ako mu se uskrati
nešto što želi. Najčešće se situacija odigrava tako da dijete naređuje svima u obitelji i
okolini te ih shvaća kao podređene. No, u nekim slučajevima se dogodi da se uloge
zamjene. Zbog nedostatka roditeljskog autoriteta dolazi do toga da dijete odgaja
roditelje umjesto uobičajene obrnute situacije. Često su to nesigurna djeca,
nesnalažljiva, slabe samokontrole i skloni su agresiji jer su naučeni da na taj način
uvijek dolaze do cilja .10

1.3.3. Indiferentni stil odgoja

Naziva se još i ravnodušni ili nezainteresirani stil. Karakterizira ga roditeljski

nemar, nedostatak brige, kontrole i ljubavi. Također izostaje pažnja prema djetetu, a
autoritet ne postoji.11

Roditelj je nezainteresiran da bi se bavio djetetom, zaokupljen je samim

sobom. Nedostaje energije za postavljanjem pravila i kontrolom izvršavanja istih.
Često odgovornost odgoja prebacuju na druge jer vjeruju da to nije njihov
zadatak. Uglavnom su to bake i djedovi ili učitelji u školama. Nerijetko su upravo to
osobe koje prve shvate da se nešto loše događa sa djetetom, na primjer da zaostaje u
razvoju, ne uklapaju se u društvo ili počini kakav prijestup. Roditelji izbjegavaju
komunikaciju s djetetom jer ih ne zanima što se događa u dječjem svijetu. 12

1.3.4. Autoritativni stil odgoja

Često se naziva i demokratski stil. Najpoznatiji je i za dijete najpovoljniji način

odgoja. Kombinacija je čvrste kontrole i emocionalne topline roditelja. Cilj mu je
poticanje znatiželje, kreativnosti i samouvjerenosti. Ovaj stil roditeljstva predstavlja
balans između uvažavanja potreba djeteta i jasnog postavljanja ograničenja koja su
djetetu potrebna. Odnosi su zasnovani na dobroj komunikaciji, razumijevanju i
10
Isto
11
isto
12
isto

5
poštivanju svih članova međusobno. Poštuje se djetetova individualnost, njegovo
mišljenje ali su roditelji također uvijek otvoreni pružiti dobronamjeran savjet. 13

Ovakvim stilom najbolje se razvija povezanost između roditelja i djece što u

kasnijoj životnoj dobi pozitivno utječe na razvoj emocionalne stabilnosti djeteta.
Roditelji koji biraju ovakav stil odgoja su odgovorne i oblikovane osobe, same po sebi
dobro razvijene ličnosti. Pružaju djeci važnu ulogu ali ne uvijek i pod svaku cijenu. Uče
ih tome da je važno poštovati i uvažavati potrebe drugih a ne samo vlastite. Otvoreno
iskazuju osjećaje, posebno ljubav i poštovanje prema djeci. Postavljaju pred njih
očekivanja i ciljeve koji su razumi i prilagođeni djetetu. U komunikaciji sa djetetom
aktivno slušaju, prepoznaju želje i potrebe. Najvažnija karakteristika koju moraju
imati jest dosljednost u odlukama i postavljenim granicama. To uvelike olakšava
provođenje discipline kada se za tim javi potreba. Pružaju primjer vlastitim ponašanjem
i vrlo brzo postaju uzor svojoj djeci. Dijete osjeća sigurnost, prihvaćenost i oslonac kod
svojih roditelja.14

Dijete se razvija u samopouzdanu osobu, sigurni su u sebe, imaju visok stupanj

samokontrole i samopouzdanja, odgovorni su. Uče dobro komunicirati, pregovarati,
izboriti se za sebe, osim toga razvijaju socijalne vještine, empatiju, socijalne
sposobnosti i sl.

1.4. Smrt roditelja

Postoji jako puno definicija smrti, no kada se govori općenito smrt predstavlja kraj
života. Za dijete smrt jednog ili oba roditelja njegov život okreće u nekom sasvim
novom pravcu. Nakon smrti roditelja djeca su vrlo često izgubljena, depresivna, tužna,
povučena u sebe i ovisno o dobi možda ne razumiju što se zapravo dogodilo. Kada se
govori o gubicima i procesu tugovanja najčešće je fokus stavljen na gubitke izazvane
smrću kao jedinom u potpunosti nenadoknadivom gubitku.

Osim što podnose jako veliku bol zbog gubitka roditelja, djeca iznenada postaju
suočena s budućnošću koja će nerijetko biti potpuna suprotnost od onoga što su
očekivali, o čemu su sanjali i maštali. Suočena sa spoznajom da jedan ili oba roditelja

13
isto
14
Maras A, Tominac M, Surać V. Stilovi roditeljstva. [pristupljeno dana 14.3.2019.] Dostupno na:
http://goo.gl/oOTMPH

6
neće biti uz njega tijekom odrastanja i na njegovim najvažnijim životnim događajima.
Šok, ljutnja, nevjerica, krivnja, bezvoljnost i usamljenost samo su neki od osjećaja s
kojima se dijete u tome trenutku suočava. 15Mala djeca vrlo često vide sebe kao centar
događanja. Djeca mogu umisliti da je neki njihov čin, riječ, postupak zapravo uzrok
smrti roditelja. Vrlo je važno u tom procesu tugovanja biti sa djetetom, pružiti mu
ljubav i podršku.

Reakcije djece na gubitak su brojne i različite od anksioznosti, živih sjećanja na

protekli gubitak, nesanice, tuge i čežnje za izgubljenom osobom, bijesa, krivice i
samopredbacivanja za nastali gubitak te tjelesnih smetnji i drugih poteškoća kao npr.
poteškoća u učenju. Djeci, kao i odraslima, proces žalovanja može biti izuzetno težak i
bolan. Međutim, ukoliko im odrasli na adekvatan način pomognu na emocionalnoj i
misaonoj percepciji nastalog gubitka taj proces će biti manje bolan i bez velikih
posljedica u kasnijem rastu i razvoju.

2. Nasilje i oblici zlostavljanja u obitelji

Nasilje je jedna od nezaobilaznih i negativnih sastavnica suvremenog društva, ali
njegova pojava seže u povijest kao problematično područje još od Heraklita, Hobbsa,
Darwina i drugih filozofa i znanstvenika. Engleske riječi koje se upotrebljavaju za
nasilništvo su ''bullyng'' i ''mobbing'', općeprihvatljive su i najčešće se koriste.

Obiteljsko nasilje podrazumijeva povredu temeljnih ljudskih prava i slobode

žene, ono predstavlja oblik diskriminacije žena te podrazumijeva sve oblike spolnog
uvjetovanog nasilja unutar obitelji, odnosno postupke koji žrtvi nanose tjelesnu,
psihičku, spolnu ili ekonomsku patnju ili štetu, neovisno o tome događa li se između
sadašnjih ili bivših bračnih drugova te neovisno o tome dijele li počinitelji i žrtva
zajedničko kućanstvo ili ne.16

Kada jednom započne, nasilje među partnerima je sve češće, eskalira te postaje
brutalnije. Najčešće započinje malim incidentima koji na kraju postaju sve veći i
ozbiljniji. Prvo razdoblje se odnosi na odnose među partnerima koji su: napeti, dolazi
do manjih incidenata, žrtva pokušava smiriti situaciju i smanjiti napetost. U drugom

15
https://www.poliklinika-djeca.hr/publikacije/kako-pomoci-tugujucem-djetetu/
16
Bojić, I. Kako izaći iz obiteljskog nasilja?, Intergrafika –TTŽ, Zagreb 2011., str. 23.

7
razdoblju povećava se napetost, partner zlostavljač ima veću razinu agresije dok se žrtva
povlači. Unutar trećega razdoblja partner zlostavljač pokazuje kajanje, opravdava svoje
nasilničko ponašanje te ga minimalizira, često daje obećanje da se nasilje neće ponoviti.
I u četvrtom razdoblju odnos među partnerima prividno je dobar: žrtva prihvaća isprike
zlostavljača dok on negira nasilje. Iskustvo pokazuje da se radi o samo privremenom
zatišju i da će se nasilje uskoro opet ponoviti.

2.1. Tjelesni, psihički i socijalni znakovi zlostavljanja u obitelji

Žrtve nasilja su u povećanom riziku za pojavu niza psiholoških problema i

poremećaja ponašanja kao što su: depresija, alkoholizam, anksioznost, suicidalne
namjere. Liječnicima se najčešće javljaju žrtve koje nemaju jasno vidljiv znakove
nasilja te kao pomoć traže analgetike, antidepresive i sredstva za spavanje. U
takvim se slučajevima radi o dugotrajno prisutnom obiteljskom nasilju.

Osnovne posljedice i znakovi tjelesnog zlostavljanja kod žrtava obiteljskog nasilja

su vidljive, a neuobičajene ozljede poput hematoma i ogrebotina, iščašenja, napuknuća
itd. Najčešći znakovi psihičkog zlostavljanja su:

- poremećaji spavanja i prehrane,

- samozanemarivanje,
- neurotske reakcije (depresivnost, anksioznost, napadi panike),
- osjećaj krivnje i
- srama te pokušaj suicida17

2.2. Indikatori i posljedice nasilja nad djecom

Djeca i mladež pogođena su obiteljskim nasiljem i kao svjedoci i kao žrtve.

Istraživanja pokazuju da su djeca u više od 50% slučajeva prisutna nasilju u obitelji.
Tek je vrlo mali dio zlostavljane djece prepoznat i obuhvaćen odgovarajućim
tretmanom. U usporedbi s ostalim oblicima zlostavljanja, najlakše je uočiti i prepoznati
znakove tjelesnog zlostavljanja kod djece kao što su česte ozljede, modrice, prijelomi,
masnice, opekotine, ogrebotine i sl.“18

17
Mamula, M., Pavleković, G. Tjelesni, psihički i socijalni znakovi zlostavljanja žene u obitelji, Split,
Pravni fakultet u Splitu, 2000., str. 101.
18
Miljević-Riđički, R. Zlostavljanje djece: oblici zlostavljanja i njihovo prepoznavanje. Društvena
istraživanja, 4(4-5), 1995., str. 539-549.

8
 Djeca koja su emocionalno i psihički zlostavljana ili zanemarivana pokazuju čitav
niz poremećaja u ličnosti i ponašanju: od školskog neuspjeha, agresivnosti,
delinkvencije, pa do psihosomatskih oboljenja. Razvijaju se u odrasle koji teško
uspostavljaju zadovoljavajuće odnose s okolinom i češće zanemaruju i odbacuju
vlastitu djecu.19 Djeca izložena nasilju u obitelji mogu očitovati krajnosti u ponašanju.
Neka od njih mogu imati odlično školsko postignuće, perfekcionističke standarde (koji
su razvijeni zbog velikog straha od neuspjeha) i pretjeranu odgovornost, dok u istim
okolnostima druga djeca mogu prolaziti kroz razdoblja poremećene koncentracije i
slabijeg uspjeha.

Traumatizirana djeca ne osjećaju se sigurno, ne vjeruju da ih itko može ili želi

zaštititi i ne traže pomoć ili se priključuju grupama djece slična razmišljanja i sličnih
iskustava jer im takve grupe stvaraju osjećaj sigurnosti i zaštite. Napuštena i
odbačena djeca u povećanom su riziku od razvoja brojnih problema, od niskog
samopouzdanja do oštećenja moralnog razvoja i teškoća u savladavanju agresivnosti i
seksualnosti.20

Iznimno je važno prepoznavanje obitelji, odnosno roditelja koji zlostavljaju svoju

djecu. Oni su obično društveno izolirani, ne participiraju u školskim aktivnostima, često
imaju problema s alkoholom i/ili drogama i najčešće zlostavljaju svoje dijete jer nisu u
stanju kontrolirati svoju ljutnju .21

2.3. Obiteljski problemi

Brojni problemi u obitelji nastaju zbog ekonomske situacije koja kasnije može
uzrokovati i socijalne, psihološke i druge probleme zbog kojih dolazi do raznih štetnih
posljedica koje narušavaju strukturu obitelji i negativno utječu na rast, razvoj i dobrobit
djeteta. Navedene, ali i brojne druge štetne čimbenike vrlo je važno pravovremeno
prepoznati te djelovati skladno Zakonu o socijalnoj skrbi, odnosno Obiteljskom zakonu.

Također u Zakonu se navodi sljedeće:

19
Ajduković, M., Pečnik, N, Zlostavljanje i zanemarivanje djece u obitelji, Revija socijalne politike, 1(3),
1994. str. 269-276.
20
Kocijan-Hercigonja, D., i Hercigonja-Novković, V. Djeca, mladi i nasilje u obitelji. Medicus, 18(2),
2009. str. 181-184
21
Zorić, J. Zlostavljano dijete.Kriminologija delikata nasilja. Nakladni zavod Globus., Zagreb, 2005., str.
43.

9
(1) Roditeljsku skrb čine odgovornosti, dužnosti i prava roditelja, u svrhu zaštite i
promicanja djetetovih osobnih i imovinskih prava te dobrobiti. Roditeljsku skrb roditelji
su dužni ostvarivati u skladu s djetetovim razvojnim potrebama i mogućnostima.

(2) Roditelj se ne može odreći prava na roditeljsku skrb.

(3) Roditelji su dužni o pojedinačnim sadržajima roditeljske skrbi razgovarati i

sporazumijevati se s djetetom u skladu s njegovom dobi i zrelošću.

„U Republici Hrvatskoj, na temelju Zakona o socijalnoj skrbi, odnosno Obiteljskog

zakona, djeci roditelja koji iz različitih razloga nisu u mogućnosti voditi prikladnu brigu
o njima ili ta briga potpuno izostane, Centar za socijalnu skrb osigurava primjeren
oblik skrbi izvan vlastite obitelji. Skrb izvan vlastite obitelji osigurava se:

 djeci bez roditelja (roditeljske skrbi), odnosno djeci čiji su roditelji: umrli,
nestali, nepoznati ili im je najmanje mjesec dana nepoznato boravište, lišeni
poslovne sposobnosti ili roditeljske skrbi, maloljetni, a nisu stekli poslovnu
sposobnost, odsutni ili spriječeni pa nisu u mogućnosti brinuti se o svojem
djetetu, a nisu ga povjerili na čuvanje i odgoj osobi koja ispunjava uvjete za
skrbnika.
 djeci koju roditelji zanemaruju ili zlorabe svoje roditeljske dužnosti,djeci i
mlađim punoljetnicima s poremećajima u ponašanju, djeci ili mlađim
punoljetnim osobama u čijem je to interesu iz drugih razloga, djeci u čijem je to
interesu jer se roditelji zbog bolesti, neriješenog stambenog pitanja ili drugih
životnih nedaća nisu u mogućnosti privremeno brinuti o njima, djeci žrtvama
obiteljskog nasilja“.22

„Prije ulaska u sustav skrbi, dijete mora proći četiri zahtjevna procesa: proces
odlučivanja: treba li dijete smjestiti u alternativnu skrb, proces odabira: nalaženje
najprikladnijeg oblika smještaja, mentalni prelazak: prilagodba premještaju iz biološke
obitelji u alternativnu skrb, proces planiranja: izrada individualnog plana skrbi“ 23

„Odluka o smještaju djeteta u alternativnu skrb ne smije se donositi olako. Ako

postoje drugi načini da se djecu podrži u njihovu obiteljsku okruženju, oni uvijek
22
Brajša Žganec, A., Keresteš, G., Kuterovac Jagodić, G.(ur.). Udomiteljstvo: skrb o djeci izvan
vlastite obitelji. Zagreb: Udruga za inicijative u socijalnoj politici-UISP. 2005.
23
(Vijeće Europe, 2014, 25)

10
moraju imati prednost, pod uvjetom da je to u skladu sa željama djeteta i u njegovu
najboljem interesu“ 24

Članovi obitelji i dijete imaju potpuno pravo na informacije o postupcima koji se

vode, događaju o mogućnostima koje im se nude i sl. Vrlo je važno pokušati spriječiti
čestu promjenu udomitelja djeteta kako dijete ne bi imalo posljedice obzirom na
otežanost prilagodbe i uspostavljanja dublje veze s udomiteljima, prijateljima, školskim
prijateljima. Najbolje bi bilo izraditi individualni plan skrbi kako bi se odredile
kompetencije, sposobnosti, vještine i mogućnosti svakog djeteta ponaosob. Izuzetno je
važno održavanje kontakata s vanjskim svijetom kao i priprema za život izvan
institucije ukoliko govorimo o institucionalnom smještaju.

3. Vrste skrbi za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi

Svaki roditelj ponajprije dobije niz mjera kojima se pokušava osigurati ostanak
djeteta unutar biološke obitelji, no ukoliko se roditelji i nakon brojnih upozorenja ogluše
na preventivne mjere, ukoliko ih se ne pridržavaju, ukoliko i dalje rade pogreške zbog
kojih su upozoreni, zbog kojih im je upućena mjera nadzora itd. Ukoliko se ne postignu
određene promjene dijete biva izdvojeno iz vlastite obitelji. Postoji nekoliko oblika
alternativne skrbi za djecu koja su izdvojena iz obitelji, a vrste skrbi djece bez
odgovarajuće roditeljske skrbi dijelimo na institucionalnu i izvaninstitucionalnu skrb.

Odluku o obliku najboljeg smještaja djeteta i izboru skrbi donosi centar za

socijalnu skrb pokušavajući ispuniti najbolje i najprihvatljivije uvjete u danom
trenutku obzirom na hitnost postupka, razloge smještaja, razloge izdvajanja iz primarne
obitelji i sl.

Procjenu treba provoditi u najkraćem roku, temeljito i pažljivo. Pritom treba

uzeti u obzir neposrednu sigurnost i dobrobit djeteta, kao i njegovu dugoročnu skrb i
razvoj, a treba uključiti i osobne i razvojne karakteristike djeteta, etničko, kulturno,
jezično i vjersko podrijetlo te obiteljsko i društveno okruženje, dosadašnje
zdravstveno stanje i bilo kakve posebne potrebe25

24
(Vijeće Europe, 2014,27).
25
Horvat, I., Udomiteljske i adoptivne obitelji. Završni rad. Čakovec: Učiteljski fakultet, Odsjek za
odgojiteljski studij, 2017.

11
 3.1. Institucionalni oblik skrbi

U institucionalni oblik skrbi ubrajamo domove za djecu bez odgovarajuće

roditeljske skrbi. Domove dijelimo prema namjeni: domovi koji osiguravaju odgoj i
smještaj djeci koja su bez trajne roditeljske/ obiteljske skrbi, domovi za smještaj (i
odgoj) djece i mladeži koja su privremeno izvan obitelji zbog školovanja, liječenja,
odmora. Domove dijelimo i prema dobi korisnika pa imamo dječje domove, učeničke
domove, studentske domove. Prema trajanju boravka postoje domovi za kraći,
privremeni, povremeni boravak, domovi za (dugo) trajni boravak
djece/mladeži/štićenika. Osim navedenih postoje i domovi prema stupnju otvorenosti;
otvoreni domovi (u pravilu svi osim odgojnih domova), poluotvoreni/poluzatvoreni
domovi (djelomično zatvoreni prema okolini, individualni pristup-odgojni domovi),
zatvoreni domovi (pravna ograničenja i strogo propisani režim-maloljetnički zatvor,
kaznionice), domovi prema spolu: domovi za djecu istog spola i mješoviti domovi te
prema kapacitetu dijelimo velike domove (preko 300 korisnika), srednje domove (do
200 korisnika) i male domove.26

3.1.1. Domovi prema namjeni

Domovi se prema namjeni mogu podijeliti na:

 Dom za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi čiju definiciju možemo

tumačiti na sljedeći način. Domovi za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi
su ustanove socijalne skrbi kojima se ostvaruje odgojno-obrazovna djelatnost.
 Dom za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi primarno ima četiri funkcije:
održavanje odnosno zadovoljavanje osnovnih tjelesnih i psihičkih razvojnih
potreba djeteta u skladu s njegovom dobi, zaštitu zlostavljanja ili daljnjeg
zlostavljanja djeteta te drugih oblika koji negativno utječu ili ugrožavaju
djetetova prava i interese , oporavak djeteta od stresnih i traumatskih događaja
koji su uzrokovali smještaj djeteta u ustanovu i pripremu odnosno
osposobljavanje djeteta za povratak u obitelj ili samostalan život te emocionalnu
stabilnost i otpornost djeteta. Glavna zadaća doma je osigurati djeci zaštitu i
obrazovanje odnosno utjecaj na njihov psihofizički i socijalni razvoj.

26
Rosić, V., Domska pedagogija. Zadar: Naklada, 2001

12
 Dječji dom se može organizirati kao: dom za stalni smještaj, dom za tjedni
smještaj, dom za dnevni boravak. Dječji dom za stalni smještaj osigurava
zadovoljavanje životnih potreba kao što su: prehrana, odijevanje, stanovanje,
osnovne higijenske uvjete, bigu o zdravlju, odgoj i obrazovanje, radne aktivnosti
i korištenje slobodnog vremena. Dom za tjedni smještaj osigurava djeci usluge
smještaja tijekom radnih dana, prehrane, brige o zdravlju, održavanje osobne
higijene i njege, provođenje slobodnih aktivnosti i igre s djecom, a za školsku
djecu pomoć u učenju i vođenje brige o školskim i izvanškolskim aktivnostima i
drugo. Dom za dnevni boravak osigurava djeci usluge boravka u pravilu
za poludnevni boravak u trajanju do 8 sati dnevno, a za cjelodnevni boravak do
12 sati dnevno. Dječji dom je dužan izvještavati nadležni centar za socijalnu
skrb o svim promjenama vezanim za razvoj djeteta i odnose roditelja prema
djetetu.27
 Dom za djecu s poremećajima u ponašanju obuhvaća: dom za odgoj djece u
kojemu se smještaj pruža djeci do četrnaeste godine života koja iskazuju
poremećaje u ponašanju i osobnosti.
 Potom dom za odgoj mladeži u kojemu se smještaju mlade osobe u dobi od
četrnaeste do dvadeset i prve godine života te je tamo pojačana skrb i nadzor uz
dnevni boravak.
 Dom za tjelesno ili mentalno oštećenu djecu obuhvaća: centar za školovanje i
rehabilitaciju, centar za radnu terapiju i rehabilitaciju, dnevni centar za radnu
terapiju u rehabilitaciju.
 Dom za djecu ovisnike o drogama ili drugim opojnim sredstvima nakon
medicinskog liječenja pruža usluge zbrinjavanja, odgoja, psihosocijalne skrbi i
društvene integracije djece.28

3.1.2. Život i prava djece u dječjim domovima

Dijete kojem je privremeno ili trajno uskraćeno obiteljsko okruženje ili koje
zbog vlastite dobrobiti ne smije ostati u obiteljskom okruženju, ima pravo na posebnu

27
Ministarstvo rada i socijalne skrbi, Pravilnik ovrsti doma za djecu i doma za odrasle osobe i njihovoj
djelatnosti, te uvjetima glede prostora, opreme i potrebnih stručnih i drugih djelatnika doma
socijalne skrbi, 1999
28
Rosić, V., Domska pedagogija. Zadar: Naklada, 2001

13
zaštitu i pomoć države. Takva skrb može uključivati udomiteljstvo, posvojenje ili kad je
to nužno, smještaj u odgovarajuće institucije koje skrbe o djeci.29

Jako puno djece u Republici Hrvatskoj nema roditelje ili su unutar primarne
obitelji bila zanemarena i/ili zlostavljanja ili pak zbog loših materijalnih, socijalnih i
drugih uvjeta nisu u mogućnosti živjeti sa svojim roditeljima, braćom i sestrama i sl.
Upravo zbog navednih razloga najčešće se smještaj u instituciju koja s naziva dječjim
domom. Taj bi smještaj trebao biti privremen dok se djeca ne vrate biološkim
roditeljima ili dok se ne pronađe neko alternativno rješenje. No, kod dvije trećine djece
u javnoj skrbi u Hrvatskoj kao razlozi smještaja navode se zanemarivanje, poremećeni
obiteljski odnosi i siromaštvo, dok su zlostavljanje i napuštanje djeteta prisutni kod
jedne petine djece u domovima. U novije vrijeme djeca prosječno duže žive u dječjim
domovima.30

Odmažuće okolnosti u procesu izdvajanja djece iz obitelji su: roditelji koji se

protive izdvajanju djeteta, potreba za „pretjeranim“ argumentiranjem izdvajanja,
provedba nadzora nad izvršenjem roditeljske skrbi prije izdvajanja, kao i nejasnoće i
površnost u praćenju i radu s obitelji u cilju osiguravanja uvjeta za povratak djeteta u
obitelj, ograničenja u zakonima uz loše reakcije drugih stručnjaka, tromost sustava
(posebno pravosuđa), loša suradnja s liječnicima koji često „ublažavaju“ poteškoće
roditelja i neće dokumentirati medicinsko stanje niti preuzeti svoj dio odgovornosti,
djecu s nereguliranim državljanstvom i „papirima“ nitko neće primiti na smještaj. 31

Pomažuće okolnosti u procesu izdvajanja djece iz obitelji su; osobno poznavanje

mjesta, osoba (stručnjaka i udomitelja) i usluga koje se pružaju, pristanak roditelja na
izdvajanje djece i daljnju suradnju, situacija kada postoje stvarne mogućnosti odabira
smještaja, rad na manjem broju slučajeva godišnje, kvalitetna suradnja s policijom,
školom i pravosuđem, jasnoća razloga izdvajanja, dobra priprema - potpuna i jasna
dokumentacija i emocionalna pripremljenost djeteta i roditelja.32

29
Konvencija o pravima djeteta, Članak 20.
30
Ajduković, M., Pečnik, N, Zlostavljanje i zanemarivanje djece u obitelji, Revija socijalne politike, 1(3),
1994. str. 269-276.
31
Sladović Franz, B., Psihosocijalni razvoj djece u dječjim domovima, Sveučilište u Zagrebu: Pravni
fakultet, 2003.
32
Sladović Franz, B., nav., dj.

14
 3.2. Izvaninstitucionalna skrb

U izvaninstitucionalnu skrb ubrajaju se alternativni oblici skrbi za djecu bez

odgovarajuće roditeljske skrbi. Najvažniji izvaninstitucionalni oblici skrbi su
udomiteljstvo i posvojiteljstvo.

3.2.1. Udomiteljstvo

U Hrvatskoj ne postoji jasno definiran način odabira potencijalnih udomitelja

već se zainteresirane i motivirane osobe obraćaju nadležnim centrima za socijalnu skrb
sa zamolbom za udomljavanje djece ili drugih korisnika. Nakon osobno iniciranog
zahtjeva prolaze zakonom propisnu proceduru, te dobivaju ocjenu o podobnosti i
uvjetima smještaja djece u njihovu obitelj. Iskustvo pokazuje kako mnogi potencijalni
udomitelji nisu upoznati s mogućim poteškoćama koje proizlaze iz života djece u
ugrožavajućim okolnostima, njihove izloženosti zanemarivanju ili zlostavljanju pa nisu
na njih ni pripremljeni. Udomitelji često očekuju da će se djeca koju su udomili lako
uklopiti i prihvatiti brigu, ljubav i pažnju novih osoba u obiteljskom okruženju.
Obzirom na složenost problema kod djece te zahtijeva za tretmanom djeteta koji
uključuje primjenu na prijem u obitelj, priprema udomiteljske obitelji, pripremu
bioloških roditelja, te na stvaranje uvjeta za povrat djeteta u vlastitu obitelj pred
udomiteljima stoji odgovoran i težak zadatak.33

Udomiteljstvo djece je oblik skrbi izvan vlastite obitelji kojim se djetetu

osigurava smještaj i skrb u udomiteljskoj obitelji. Udomiteljska obitelj je pripremljena i
posebno educirana obitelj koja prihvaća korisnika i brine o njegovim tjelesnim i
emocionalnim potrebama. Za razliku od smještaja u ustanovu, udomiteljstvo predstavlja
humaniji oblik skrbi jer se korisniku omogućuje održavanje socijalnih veza 34.
Udomiteljska obitelj obvezna je pravilno njegovati obiteljsko dijete i pružati mu
primjeren smještaj, prehranu, brinuti o njegovom zdravlju, obrazovanju i drugim
potrebama. Dijete postaje ravnopravni član udomiteljske obitelji. 35 Udomiteljska obitelj
osigurava stanovanje, čuvanje, prehranu, odgoj, brigu o zdravlju i obrazovanju te druge
potrebe korisnika. Smještaj u udomiteljsku obitelj poznat je kao prirodniji i humaniji
33
Sladović Franz, B., i Đ. Mujkonović. Izdvajanje djece iz obitelji kao mjera socijalne skrbi . Ljetopis
Studijskog centra socijalnog rada, 2, 2003.: 229-241 .
34
Havelka, N., Kocijan, Đ. i Alagić, M. (2014).Moj dom-mjesto za tebe. Beli Manastir:
35
Havelka, N., Kocijan, Đ. i Alagić, M., nav.dj.

15
oblik skrbi u odnosu na smještaj u ustanovu, budući da se temelji na načelima
36
obiteljskog okruženja, održivost socijalnih veza i uključenosti samog korisnika.
Udomiteljska obitelj je obitelj koja ima dozvolu za obavljanje udomiteljstva, a
čine je udomitelj, njegov bračni ili izvanbračni drug i drugi srodnici s kojima
udomitelj živi u zajedničkom kućanstvu. Udomiteljska obitelji je zapravo zamjena za
biološku obitelj.

3.2.2. Vrste udomiteljstva

Prema Zakonu o udomiteljstvu (NN br.90/11, 78/12) udomiteljstvo prema

potrebma korisnika dijeli se na: tradicionalno, specijalizirano, hitno i povremeno.

Prema čl.9 navedenog Zakona tradicionalno udomiteljstvo je udomiteljstvo

kojim se pružaju usluge skrbi djetetu i mlađoj punoljetnoj osobi bez odgovarajuće
roditeljske skrbi čiji psihofizički razvoj i razina funkcioniranja ne odstupa značajnije od
razvoja i odrastanja djeteta iste životne dobi, a za koje je procijenjeno da je primjena
udomiteljstva u njegovom najboljem interesu, odrasloj osobi za zadovoljavanje
svakodnevnih životnih potreba povezanih uz njegovu životnu dob ili zdravstveno stanje,
te maloljetnoj trudnici, trudnici s jednim ili više djece do sedme godine života,
maloljetnoj majci s djetetom ili maloljetnim roditeljima s djetetom ako se na taj način
osnažuje njihovo roditeljstvo i ako nemaju obiteljsku potporu. Trajanje, vrste i opseg
usluga tradicionalnog udomiteljstva određeni su individualnim planom promjene
korisnika. Prema čl.10 navedenog Zakona specijalizirano udomiteljstvo je udomiteljstvo
kojim se korisniku pružaju specijalizirane usluge skrbi, zadovoljavanjem njegovih
osnovnih i dodatnih životnih potreba, povezanih uz njegov psihofizički razvoj i razinu
funkcioniranja koji odstupaju značajnije od razvoja i odrastanja djeteta iste životne dobi
ili uz veće probleme u ponašanju, teže zdravstveno stanje ili invaliditet, a korisniku
potrebnu skrb pruža specijalizirani udomitelj koji ima posebna znanja i vještine te
članovi njegove obitelji. Specijalizirani udomitelj pruža usluge skrbi iz stavka 1. ovoga
članka korisnicima i to: djeci i mladeži s problemima u ponašanju koji su učestali, trajni
i jačeg intenziteta; grubo zanemarivanoj i zlostavljanoj djeci; djeci s težim ili
višestrukim teškoćama urazvoju; HIV pozitivnoj djeci i mladeži te roditeljima s
djetetom za koje je procijenjeno da je njihov zajednički smještaj u specijaliziranu
36
(CZSS Zagreb – Udomiteljstvo http://www.czss-zagreb.hr).

16
udomiteljsku obitelj u njihovom najboljem interesu. Trajanje, vrste i opseg usluga
specijaliziranog udomiteljstva te korisnikove dodatne potrebe određeni su
individualnim planom promjene korisnika.

Prema čl.11 Zakona o udomiteljstvu (NN br.90/11, 78/12) hitno udomiteljstvo

je udomiteljstvo kojim se korisniku radi njegove sigurnosti, zaštite ili drugih životnih
interesa mora zbog neke krizne situacije hitno osigurati privremeni smještaj u
udomiteljsku obitelj do prestanka te situacije i stvaranja uvjeta za njegov povratak u
vlastitu obitelj ili do osiguravanja drugih oblika skrbi u skladu s njegovim
individualnim planom promjene. Hitno udomiteljstvo može trajati najdulje mjesec dana
u neprekidnom trajanju, a može ga obavljati udomitelj koji obavlja tradicionalno i
specijalizirano udomiteljstvo, kao nesrodnički ili srodnički udomitelj ako za smještaj
korisnika ima osigurane propisane uvjete.

Te prema čl.12 Zakona o udomiteljstvu (NN br.90/11, 78/12) povremeno

udomiteljstvo je udomiteljstvo kojim se djeci i odraslim osobama pružaju usluge skrbi
na privremenom smještaju tijekom pripreme za stalni smještaj u tu udomiteljsku obitelj
ili zа dijete ili odraslu osobu koja je nа duljem smještаju u domu socijalne skrbi radi
njihove prilagodbe na obiteljski način životа i/ili pripreme zа sаmostаlаn život.
Povremeno udomiteljstvo je i udomiteljstvo zа dijete s rаzvojnim ili zdrаvstvenim
teškoćаmа ili za odraslu osobu s invaliditetom, koji žive u vlastitoj ili udomiteljskoj
obitelji pa se upućuju na smještaj u drugu udomiteljsku obitelj nа kraće vrijeme (vikend,
praznike) radi predаhа i očuvаnjа kаpаcitetа vlastite ili udomiteljske obitelji i
sprječavanja nepovoljnih situаcijа koje bi mogle privremeno ugroziti funkcioniranje
obitelji i dobrobit djeteta. Povremeno udomiteljstvo, osim u iznimnim situacijama,
može trajati najdulje do tri mjeseca u neprekidnom trajanju, a može ga obavljati
udomitelj koji obavlja tradicionalno ili specijalizirano udomiteljstvo kao nesrodnički ili
srodnički udomitelj ako za smještaj korisnika ima osigurane propisane uvjete.

Prema istome Zakonu u čl.13 stoji kako se udomiteljstvo obzirom na status

udomitelja dijeli na srodničko i nesrodničko udomiteljstvo. U čl. 14. Navedenoga
Zakona stoji kako je nesrodničko udomiteljstvo je udomiteljstvo koje obavljaju
udomitelj i članovi udomiteljske obitelji koji nisu u krvnom ili tazbinskom srodstvu s
korisnikom, a može biti tradicionalno, specijalizirano, hitno i povremeno udomiteljstvo.

17
Dok čl.15. govori o tome kako je srodničko udomiteljstvo je udomiteljstvo koje
obavljaju udomitelj i članovi udomiteljske obitelji koji su u krvnom i/ili tazbinskom
srodstvu s korisnikom, kada je takav oblik skrbi u njegovom najboljem interesu.
Srodnici korisnika koji mogu obavljati srodničko udomiteljstvo po ovom Zakonu su:
baka, djed, stric, teta, ujak, braća/polubraća i unuci te njihovi bračni/izvanbračni
partneri. Iznimno, srodnički udomitelji mogu biti i drugi srodnici korisnika ukoliko
stručni tim Centra korisnika procijeni da je to u najboljem interesu korisnika.

3.2.3. Uvjeti za obavljanje udomiteljstva

Prema čl.16 Zakona o udomiteljstvu (NN br.90/11, 78/12) osoba koja želi obavljati
udomiteljstvo mora:

 biti hrvatski državljanin,

 biti punoljetna,
 imati prebivalište u Republici Hrvatskoj,
 imati poslovnu sposobnost,
 imati zdravstvenu sposobnost koju dokazuje potvrdom izabranog doktora
opće/obiteljske medicine,
 imati završeno najmanje osnovnoškolsko obrazovanje,
 imati sposobnosti za potrebnu skrb o korisnicima, njihovu zaštitu, čuvanje,
njegu, odgoj i zadovoljavanje drugih potreba, prema stručnoj procjeni tima za
udomiteljstvo,
 imati propisane stambene i materijalne uvjete za obavljanje udomiteljstva.
Odrasli članovi udomiteljske obitelji moraju imati zdravstvenu sposobnost koju
dokazuju potvrdom izabranog liječnika opće/obiteljske medicine.

U čl.17 Zakona o udomiteljstvu (NN br.90/11, 78/12) stoji da udomiteljstvo ne

može obavljati obitelj: u kojoj su poremećeni obiteljski odnosi, u kojoj je udomitelju ili
drugom članu obitelji izrečena mjera obiteljskopravne zaštite, u kojoj je udomitelj ili
drugi član obitelji osoba društveno neprihvatljivog ponašanja, u kojoj bi zbog bolesti
udomitelja ili člana obitelji moglo biti ugroženo zdravlje ili drugi interesi korisnika.
Osobe društveno neprihvatljivog ponašanja, u smislu ovoga Zakona, smatraju se: osobe
koje su pravomoćnom presudom proglašene krivom za počinjenje kaznenog djela koje

18
se progoni po službenoj dužnosti ili prekršaja za nasilje u obitelji, dok za isto nije
nastupila rehabilitacija, osobe protiv kojih se vodi kazneni postupak za kaznena djela
koja se progone po službenoj dužnosti ili prekršajni postupak za nasilje u obitelji, osobe
koje su ovisne o alkoholu ili opojnim drogama.

U čl.18 Zakona o udomiteljstvu (NN br.90/11, 78/12) stoji da dobna razlika između
udomitelja i udomljenog djeteta ne smije biti manja od 20 godina.

3.2.4. Udomiteljski ugovor i udomiteljska naknada

U članku 34. Zakona o udomiteljstvu piše da je udomiteljski ugovor ugovor

o međusobnim pravima i obvezama koji sklapaju Zavod udomitelja i udomitelj u
pisanom obliku po pravomoćnosti dozvole (licencije) za obavljanje udomiteljstva, a
prije smještaja prvog korisnika kojega putem uputnice smjesti Zavod. Udomiteljskim
ugovorom uređuje se; rok od pet godina na koji se udomiteljski ugovor sklapa, vrsta
udomiteljstva za koju je ugovor sklopljen, vrsta i opseg usluga koje su udomitelj i
udomiteljska obitelj obvezni osigurati smještenim korisnicima, prava i obveze
ugovornih strana, visina naknade za korisnika i način plaćanja putem uputnica,
udomiteljska naknada, uvjeti za otkaz ugovora i druga prava i obveze ugovornih strana.

Člankom 35. Zakona o udomiteljstvu navodi se da ugovorni odnos prestaje:

smrću udomitelja, istekom roka na koji je sklopljen, otkazom ugovora zbog
neizvršavanja zakonskih i ugovornih obveza te drugih razloga zbog kojih se ugovorne
obveze više ne mogu izvršavati.

Prema Zakonu o udomiteljstvu, (Narodne novine br. 90/2011), članak 36.

iznosi da visina udomiteljske naknade ovisi o broju i vrsti smještenih korisnika, a
osnovica na temelju koje se utvrđuje iznos udomiteljske naknade. On iznosi 15,04%
utvrđene proračunske osnovice za obračun naknada i drugih primanja u Republici
Hrvatskoj. Udomitelj koji obavlja srodničko udomiteljstvo nema pravo na udomiteljsku
naknadu.

Udomitelji mjesečno dobivaju opskrbninu, tj. naknadu za troškove smještaja

djeteta, te osobnu naknadu udomitelju kao simboličnu nagradu za njihov trud u brizi za
dijete.

19
 1. Dijete ili mlađa punoljetna osoba ima pravo na 100% osnovice odnosno

500,00 kn.

2. Dijete ili mlađe punoljetne osobe 180% osnovice odnosno 900,00 kn.

3. Djeca ili mlađa punoljetna osoba 240% osnovice ili 1200,00 kn.

3.2.5. Odnosi biološke obitelji s djetetom unutar udomljene obitelji

Na samome početku procesa udomljavanja djeteta koje ima biološku obitelj vrlo
je važno napraviti plan i program koji uključuje sve sudionike i aktivnosti blisko
povezane sa samim procesom udomiteljstva. Prema autorima Havelka, Kocijan i
Alagić smatra se kako se prilikom smještaja u udomiteljsku obitelj u većini slučajeva
(osim kada to nije u interesu djeteta) određuje način i vrijeme određivanja susreta
djece s roditeljima i drugim članovima obitelji. Kada se dijete i roditelji priviknu
susreti se najčešće odvijaju unutar prostora života djeteta odnosno unutar udomiteljske
obitelji, no na samome početku prije nego li se stegne navika bilo bi poželjno susrete
organizirati na nekom neutralnom mjestu.

Kontakt ne mora nužno biti osoban, roditelji kontakt mogu ostvariti i putem
telefenskog razgovora. Tijekom kontakta bilo bi dobro da se svi slažu te da sudjeluje i
udomiteljska obitelj ili udomitelj kako bi roditeljima prenio važne informacije koje se
tiču udomljenika odnosno djeteta. Vrlo često se može dogoditi da roditelj razočara
dijete u smislu da otkaže susret u zadnji trenutak, uopće se ne pojavi ili javi. „Nakon
susreta, nadležni djelatnik socijalne skrbi trebao bi popričati s roditeljem o tome kako je
susret protekao. Tijekom ove zajedničke procjene dobro je potaknuti roditelje da
prepričaju kako su doživjeli susret, kako su se osjećali, što je po njima dobro prošlo, što
bi željeli da bude drugačije idući put i u skladu s tim kako bi željeli da se organizira
idući susret. Na ovaj način zajednička procjena nakon susreta ujedno je i priprema za
sljedeći susret.“ 37 Nerijetko dijete može odbijati susret i/ili kontakt s roditeljem, ukoliko
je to strah, ljutnja i sl. trebalo bi ga poticati na dogovorene susrete, no ukoliko se radi o
učestalom opiranju vrlo je važno obavijesti nadležni centar za socijalnu skrb kako bi se
proveli daljni postupci i mjere zajedno sa stručnim osobljem.

37
Schrotenboer, E. Susreti udomljene djece s roditeljima : savjeti za udomitelje/ice i stručnjake /
stručnjakinje u udomiteljstvu djece. Zagreb : Forum za kvalitetno udomiteljstvo djece, 2010/12).

20
http://czss-slunj.hr/web/wp-content/uploads/2015/11/8232257_orig.jpg

3.3. Posvojenje djeteta

Posvojenje se smatra najpoželjnijim oblikom dugoročne zaštite djece bez

roditeljske skrbi i djece za čije se roditelje procjenjuje da dugoročno nisu u
mogućnosti adekvatno brinuti za njih.38 Za uspješnost realizacije posvojenja od
iznimne je važnosti kvalitetna priprema djeteta i potencijalnih posvojitelja za
posvojenje. Posvojenu djecu, nevezano za životnu dob u kojoj su posvojena, često
prati osjećaj krivnje i napuštenosti od strane bioloških roditelja. Kod posvojenja djeteta
starije životne dobi često dolazi do nerazumijevanja postupka posvojenja zbog
nedostatne informiranosti i pripremljenosti za njega.39 Vrlo važna je i priprema
potencijalnih posvojitelja obzirom da se posvojenje bitno razlikuje od biološkog
roditeljstva kao i od udomiteljstva. Važno je da svaki potencijalni posvojitelj svoju

38
Sladović Franz, B., Psihosocijalni razvoj djece u dječjim domovima, Sveučilište u Zagrebu: Pravni
fakultet, 2003.
39
Blažeka Kokorić, S., &Birovljević, J. (2015). Posvojiteljske obitelji - izazovi prilagodbe i reakcije
okoline. U: Maleš, D. (ur.), Kako smo postali obitelj, posvojenje -dio moje priče Zagreb: Na drugi
način.Bonnet, C. Djeca tajne. Zagreb : Bios, 2000.

21
odluku o posvojenju donese potpuno informiran o cjelokupnom procesu te o
izazovima koje posvojenje sa sobom donosi.40 U Republici Hrvatskoj postoji
određen broj djece za koju, usprkos ispunjenim uvjetima za posvojenje, djelatnici
centara za socijalnu skrb duže vremena ne uspijevaju pronaći posvojitelje. Tijekom
2014. godine 3.166 djece bez odgovarajuće roditeljsk skrbi bilo je smještenou
institucijama i udomiteljskim obiteljima. Podaci Ministarstva socijalne politike i
mladih ukazuju na to kako se broj djece koja ulaze u sustav skrbi povećava u odnosu na
broj one djece koja izlaze iz sustava jer je primjerice u 2014. godini 503 djeteta
smještenou alternativne oblike skrbi, a za 300 djece je smještaj prekinut.41

3.3.1. Sadržaj i svrha posvojenja

Prema Obiteljskom zakonu NN 103/15 čl.180. posvojenje je poseban oblik

obiteljsko-pravnog zbrinjavanja i zaštite djeteta bez odgovarajuće roditeljske skrbi
kojim se stvara trajni odnos roditelja i djeteta. Posvojitelji posvojenjem stječu pravo na
roditeljsku skrb. Posvojenje se može zasnovati samo ako je u skladu s dobrobiti djeteta.
U postupku zasnivanja posvojenja procjenjuju se osobine posvojitelja u odnosu na
dobrobit djeteta. U postupcima posvojenja vodit će se računa o tome da braću i sestre
posvajaju isti posvojitelji ako je to moguće i ako bi to bilo u skladu s dobrobiti djeteta.
U čl.181. piše kako se posvojenje može zasnovati do osamnaeste godine života djeteta.
A dijete nepoznatog podrijetla može se posvojiti nakon isteka tri mjeseca od djetetova
rođenja ili napuštanja djeteta. Čl. 182 navodi zabranu posvojenja srodnika ili štićenika u
slučaju nemogućnosti posvojanja. Naime, ne može se posvojiti krvni srodnik u ravnoj
lozi, brat, odnosno sestra. Skrbnik ne može posvojiti svojega štićenika dok ga dužnosti
skrbnika ne razriješi centar za socijalnu skrb. Što se tiče zabrane posvojenja djeteta
maloljetnog roditelja, čl.183. navodi da se ne može posvojiti dijete maloljetnih roditelja.
Iznimno, može se posvojiti dijete maloljetnih roditelja nakon godinu dana od rođenja
djeteta ako nema izgleda da će se ono podizati u obitelji roditelja ili bake i djeda,
odnosno drugih bližih srodnika. Za posvojenje iz stavka 2. ovoga članka potreban je
40
Kralj, S., Modić-Stanke, K., &Topčić-Rosenberg, D. (2014). Problemi i potrebe posvojiteljskih obitelji
tijekom procesa prilagodbe i integracije posvojene djece u obitelj, odgojno-obrazovne institucije i
okolinu.Zagreb: ADOPTA -udruga za potporu posvajanju. http://www.adopta.hr/adoptateka/adoptina-
istrazivanja.htm
41
Matković P. Prema Rosenberg D., Želimo posvojiti dijete. A što sad?(2017), Zagreb : Adopta, Vodič
kroz posvojenje unutar Republike Hrvatske. Kako se pripremiti, o čemu razmišljati, koje korake
poduzeti?

22
pristanak maloljetnih roditelja. Čl. 186 navodi kako posvojiti dijete može hrvatski
državljanin. Iznimno, posvojitelj može biti i strani državljanin ako je to u najboljem
interesu djeteta. Ako su posvojitelj ili dijete strani državljani, posvojenje se može
zasnovati samo uz prethodno odobrenje ministarstva nadležnog za poslove socijalne
skrbi. Posvojiti ne može prema čl. 187 Obiteljskog zakona NN 103/15 osoba koja je
lišena prava na roditeljsku skrb, osoba koja je lišena poslovne sposobnosti ili osoba čije
dosadašnje ponašanje i osobine upućuju na to da nije poželjno povjeriti joj roditeljsku
skrb o djetetu.

3.3.2. Dužnosti centra za socijalnu skrb

Prema Obiteljskom zakonu NN 103/15 čl.189. Centar za socijalnu skrb će

roditelje iz članka 190. stavka 1. točke 1. ovoga Zakona koji odbijaju dati pristanak za
posvojenje upozoriti da njihov pristanak može biti nadomješten odlukom suda, nakon
što istekne rok od tri mjeseca, računajući od dana kad su upozoreni na tu mogućnost.
Centar za socijalnu skrb će uz upozorenje iz stavka 1.ovoga članka upoznati roditelje o
mogućnosti izricanja mjere intenzivne stručne pomoći i nadzora iz članka 145. ovoga
Zakona u trajanju od tri mjeseca, osim ako dijete na temelju rješenja suda već stanuje
izvan obitelji. Upozorenje iz stavka 1. ovoga članka nije obvezno ako je roditelj
promijenio adresu stanovanja, a o promjeni adrese nije obavijestio nadležni centar za
socijalnu skrb te adresu stanovanja roditelja nije moguće utvrditi. Rok od tri mjeseca
počinje teći od prve poduzete radnje centra za socijalnu skrb radi utvrđivanja adrese
stanovanja roditelja ili od dana davanja upozorenja iz stavka 1. ovoga članka. Rok iz
stavka 1. ovoga članka ne može isteći prije nego što protekne pet mjeseci od rođenja
djeteta. Što se tiče odluke suda, čl. 190 ovoga zakona navodi sljedeće: sud će u
izvanparničnom postupku na prijedlog centra za socijalnu skrb donijeti rješenje koje
nadomješta pristanak roditelja za posvojenje: ako roditelj dulje vrijeme zloupotrebljava
ili grubo krši roditeljsku odgovornost, dužnost i prava ili svojim ponašanjem pokazuje
nezainteresiranost za dijete, a posvojenje bi bilo za dobrobit djeteta, ako roditelj
zloupotrebljava ili grubo krši roditeljsku odgovornost, dužnost i prava u kraćem
razdoblju u tolikoj mjeri da postoji vjerojatnost da mu se više neće moći trajno povjeriti
skrb o djetetu ili ako je roditelj nesposoban u tolikoj mjeri da nije trajno u stanju
ostvarivati niti jedan sadržaj roditeljske skrbi i nema izgleda da će se dijete podizati u

23
obitelji bližih srodnika, a posvojenje bi bilo za dobrobit djeteta. Sud će odbaciti
prijedlog za donošenje rješenja koje nadomješta pristanak roditelja za posvojenje iz
stavka 1. točke 1. ovoga članka ako centar za socijalnu skrb roditelja prethodno nije
upozorio, odnosno upoznao s mogućnošću izricanja mjere intenzivne stručne pomoći
prema članku 189. ovoga Zakona ili ako od dana upozorenja nisu protekla tri mjeseca,
odnosno ako od prve radnje radi utvrđivanja adrese stanovanja roditelja nisu protekla tri
mjeseca u slučaju kad nije bilo moguće dati upozorenje zbog nepoznate adrese
stanovanja roditelja.

3.3.3. Pristanak za posvojenje

Prema Obiteljskome zakonu NN 103/15 čl.188. za posvojenje je potreban

pristanak djetetovih roditelja, osim ako je drukčije određeno ovim Zakonom. Kad
pristanak za posvojenje daju maloljetni roditelj ili roditelj lišen poslovne sposobnosti,
neovisno o dijelu u kojemu je lišen poslovne sposobnosti, oni moraju biti u stanju
razumjeti značenje pristanka na posvojenje, a centar za socijalnu skrb dužan ih je na
prikladan način informirati o pravnim i faktičnim posljedicama posvojenja djeteta. Ako
roditelj lišen poslovne sposobnosti nije u stanju razumjeti značenje pristanka za
posvojenje sukladno stavku 2. ovoga članka, njegov pristanak može nadomjestiti odluka
suda sukladno članku 190. stavku 1. točki 3. ovoga Zakona. Roditelj može dati
pristanak da njegovo dijete posvoji njemu poznati posvojitelj samo ako dijete posvaja
bračni ili izvanbračni drug roditelja djeteta. Pristanak roditelja nije obvezan ako je
roditelj: umro, nestao ili nepoznat ili lišen prava na roditeljsku skrb. Roditelj može
opozvati pristanak za posvojenje u roku od trideset dana od potpisivanja zapisnika o
pristanku za posvojenje. Također prema istome zakonu, ali čl. 191. navodi se pristanak
djeteta i izražavanje njegova mišljenja. Naime, ako je dijete navršilo dvanaest godina
života, za zasnivanje posvojenja potreban je njegov pristanak. Dijete iz stavka 1. ovoga
članka može opozvati svoj pristanak za posvojenje sve do pravomoćnosti rješenja o
posvojenju. Izjavu o povlačenju pristanka dijete daje osobno na zapisnik. Ako je dijete
mlađe od dvanaest godina, dijete ima pravo izraziti svoje mišljenje o posvojenju, a
djetetovo mišljenje i želje uzimaju se u obzir u skladu s njegovom dobi i zrelošću.
Dijete daje pristanak iz stavka 1. ovoga članka, odnosno izražava mišljenje iz stavka 3.
ovoga članka bez nazočnosti roditelja i osoba koje ga žele posvojiti. Sam posupak

24
davanja pristanka navodi se u čl. 194. istoga zakona. Roditelj djeteta, bračni, odnosno
izvanbračni drug osobe koja namjerava posvojiti dijete, dijete, odnosno njegov skrbnik
daju pristanak za posvojenje pred centrom za socijalnu skrb nadležnim prema svojem
prebivalištu, odnosno boravištu osobno na zapisnik, nakon čega im se uručuje prijepis
ovjerenoga zapisnika. Ako su osobe iz stavka 1. ovoga članka dale pristanak za
posvojenje pred centrom za socijalnu skrb koji ne vodi postupak zasnivanja posvojenja,
taj centar za socijalnu skrb će odmah dostaviti ovjereni zapisnik o tome centru za
socijalnu skrb koji vodi postupak zasnivanja posvojenja. Pristanak za posvojenje roditelj
može dati centru za socijalnu skrb nadležnom prema svojem prebivalištu, odnosno
boravištu i prije pokretanja postupka zasnivanja posvojenja, ali tek kad dijete navrši šest
tjedana života. Prije nego što osobe iz stavka 1. ovoga članka daju pristanak, centar za
socijalnu skrb će ih upoznati sa svim pravnim i psihosocijalnim posljedicama pristanka i
posvojenja.

3.3.4. Sadržaj rješenja o posvojenju

U čl. 213. Obiteljskog zakona NN103/15 navodi se kako Izreka rješenja centra za
socijalnu skrb kojom se zasniva posvojenje sadrži:

 za posvojenika: osobno ime i prezime, spol, dan, mjesec, godinu i sat rođenja,
mjesto rođenja, nacionalnost i državljanstvo, godinu i redni broj upisa u matici
rođenih
 za roditelje: osobni identifikacijski broj, osobno ime (i rođeno prezime), datum i
mjesto rođenja, nacionalnost, državljanstvo, zanimanje te prebivalište i adresu
stanovanja roditelja
 za posvojitelje: osobni identifikacijski broj, osobno ime (i rođeno prezime),
datum i mjesto rođenja, nacionalnost, državljanstvo, zanimanje, prebivalište i
adresu stanovanja
 određenje da se posvojitelji upisuju, odnosno ne upisuju kao roditelji
 određenje da se djetetu ima odrediti novi osobni identifikacijski broj koji će se
upisati u maticu rođenih, ako je to potrebno radi zaštite prava i interesa djeteta.

Ako je zasnivanjem posvojenja došlo do promjene osobnih podataka

posvojenika, izreka rješenja sadrži i nove osobne podatke. U rješenju iz stavka 1.

25
ovoga članka odredit će se da će se posvojitelji upisati u maticu rođenih kao roditelji
djeteta, osim ako centar za socijalnu skrb utvrdi da to nije u interesu djeteta. Za
određenje da se posvojitelji upisuju kao roditelji potreban je pristanak posvojenika
koji je navršio dvanaest godina života.

3.3.5. Pomoć i potpora nakon zasnivanja posvojenja

Članak 216. Obiteljskog zakona NN 103/15 navodi da je centar za socijalnu skrb

dužan djetetu i posvojitelju osigurati potrebnu savjetodavnu pomoć i potporu i
nakon što je posvojenje zasnovano. Centar za socijalnu skrb mjesta prebivališta,
odnosno boravišta posvojitelja dužan je na zahtjev centra za socijalnu skrb koji je
donio rješenje o zasnivanju posvojenja pratiti prilagodbu djeteta u posvojiteljskoj
obitelji te nakon isteka roka od šest mjeseci od dana zasnivanja posvojenja o tome
sastaviti izvješće. Izvješće iz stavka 2. ovoga članka dostavlja se centru za socijalnu
skrb koji je donio rješenje o zasnivanju posvojenja.

3.3.6. Pravo na uvid u podatke o posvojenju

Članak 217. Obiteljskog zakona NN 103/15 navodi da Centar za socijalnu skrb

vodi spise predmeta i očevidnik o predmetima posvojenja. Podaci o posvojenju
službena su tajna. Uvid u spise predmeta o posvojenju i maticu rođenih posvojenog
djeteta dopustit će se punoljetnom posvojeniku, posvojitelju i roditelju koji je dao
pristanak da dijete posvoji njemu poznati posvojitelj, odnosno bračni ili izvanbračni
drug roditelja djeteta. Maloljetnom posvojeniku centar za socijalnu skrb dopustit će
uvid u spise predmeta o posvojenju, a matičar u maticu rođenih posvojenika, ako
centar za socijalnu skrb utvrdi da je uvid u spise o posvojenju ili maticu rođenih u
njegovu interesu. Bližim krvnim srodnicima posvojenika dopustit će se uvid u spise
predmeta o posvojenju ako centar za socijalnu skrb pribavi pristanak punoljetnoga
posvojenika. Ministar nadležan za poslove socijalne skrbi pravilnikom će propisati
način vođenja očevidnika i spisa predmeta o posvojenju te sadržaj izvješća iz članka
216. stavka 2. ovoga Zakona.

26
 3.3.7. Priprema za posvojenje

Kako bi posvojenje bilo uspješno, potrebno je osigurati dovoljno vremena za

međusobno upoznavanje i prilagodbu djeteta i posvojitelja (Maleš, 2015.). Ključnu
ulogu u samome procesu pripreme ima centar za socijalnu skrb koji je nadležan
za dijete. Naime, nadležni centar upravlja procesom pripreme te svim njegovim
etapama. Prema autoru Belemariću govorimo o pet etapa pripreme:

Prva etapa je planiranje prijelaza u kojoj je važno predvidjeti okvirni vremenski

rok prelaska djeteta u novu obitelj, izraditi plan susreta te odrediti način
sudjelovanja stručne osobe na tim susretima. Zadatak stručne osobe je praćenje
uspješnosti procesa upoznavanja te zbližavanja djeteta i posvojitelja.42

Druga etapa je priprema svih sudionika posvojenja. Sudionici mogu biti biološki
roditelji, udomitelji ili institucija u koju je dijete smješteno. Biološki roditelji,
udomitelji odnosno institucija mogu biti od velike pomoći u samoj pripremi djeteta i
o njima može ponajviše ovisiti koliko će dijete biti spremno za novu obitelj.
Posvojitelji su sudionici koji prema Obiteljskom zakonu trebaju proći stručnu
pripremu. Ona im pomaže razumijeti perspektivu i iskustvo djeteta. Djelatnici centra
za socijalnu skrb moraju osigurati posvojiteljima sve informacije o djetetu.
Također trebaju provjeriti njihovo predznanje i ustanoviti što znaju o
psihološkim procesima kroz koje prolazi dijete. Ključni sudionik cjelokupnog
procesa posvojenja je svakako dijete. Centar za socijalnu skrb je dužan u suradnji s
fizičkom ili pravnom osobom, kod koje je dijete smješteno pripremiti dijete za
posvojenje.43 Kvalitetna priprema je iznimno bitna odrednica za budući život
djeteta i njegove obitelji. Vrijeme pripreme ovisi i o dobi djeteta, no u svakom
slučaju s djetetom treba razgovarati i pitati ga za mišljenje bez obzira na zakonom
određenu granicu od 12 godina za uzimanje mišljenja u obzir, jer se na taj način
dijete osjeća uključeno u proces te mu se jača osjećaj kontrole nad životom. 44

Treća etapa je etapa prikupljanja informacija i uspomena. Ključne informacije

su one vezane uz djetetovo zdravlje, psihološko i socijalno funkcioniranje,

42
Belamarić, J. (2016). Kako pripremiti dijete za posvojenje.Zagreb: ADOPTA -Udruga za potporu
posvajanju.
43
Središnji državni portal (2018). Posvojenje. https://gov.hr/print.aspx?id=530&url=print
44
Belamarić, J., nav., dj.

27
 ponašanje, poslušnost, odnos prema autoritetima te odgojni zahtjevi i reakcije
djeteta. 45 Također je važno prikupiti i informacije o navikama hranjenja, spavanja,
higijene, igre i zabave kako bi se dijete što lakše prilagodilo novom domu.46

Iduća, četvrta etapa odnosi se na organiziranje i praćenje susreta posvojitelja i

djeteta. Djelatnik centra dužan je upoznati sudionike s mjestom, vremenom,
47
trajanjem i čestinom susreta. Osim upoznavanja sudionika s planom susreta,
djelatnik centra dužan je prisustvovati početnim susretima i povremeno
kasnijim radi podrške, praćenja i evaluacije uspostavljenog odnosa s djetetom.
Osim toga, treba biti dostupan svim sudionicima radi podrške, pomoći i
48
rješavanja mogućih poteškoća ili nedoumica. Posljednja peta etapa je
zajednička evaluacija napretka. Svaki pojedini susret redovito se evaluira od
strane svih sudionika procesa. Ovisno o reakcijama djeteta i napretku zbližavanja
moguća je i revizija plana susreta prema potrebi. Također se provjerava
emocionalno stanje djeteta i njegova spremnost za odlazak u novu obitelj.49

45
isto
46
isto
47
isto
48
isto
49
isto

28
 https:
//zadarski.slobodnadalmacija.hr/djirada/clanak/id/606147/ja-sam-romskog-podrijetla-i-ja-zelim-obitelj-posvoji-m

4. Suradnja stručnih službi radi uvažavanja dječjih prava

Prema nizu važećih zakona, zakonskih propisa i moralno - etičkih načela svatko
je dužan obavijestiti CZSS o kršenju djetetovih prava, a CZSS će onda
procijeniti postoji li potreba za izricanjem pojedine mjere obiteljsko-pravne
zaštite.50

Udruga udomitelja djece i starijih osoba “Toplo srce“ iz Velike Gorice sudjeluju
i osmišljava brojne projekte kojima se doprinosi razvoju udomiteljstva kroz
unapređenje sustava podrške udomiteljskim obiteljima i udomljenoj djeci. Jedan od
najnovijih projekata je projekt pod nazivom „ Mi jesmo udomljeni-nismo drugačiji“
koji je financiran od strane Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu
politiku Republike Hrvatske u trajanju od tri godine. Projektom su određena četiri
bitna specifična cilja, prvi specifični cilj je unaprijediti prihvaćanje i razumijevanje
teškoća udomljene djece.51Drugi specifični cilj projekta je rad na emocionalnim
traumama udomljene djece kroz povezivanje i rad sa specijaliziranim stručnim
osobama koji bi u direktnom radu s udomljenom djecom razvijali kod udomljene
djece samopoštovanje kao i motivaciju za bolji uspjeh u obrazovanju koji je bitan za
50
Poredoš, D. i suradnici(2007).Roditeljska skrb: odgovornost pojedinca i društvene zajednice.
http://www.mup.hr/userdocsimages/pa/onkd/3_4_2007/poredos_et_alia.pdf
51
http://www.toplosrce-vg.com/project_8.html

29
 daljnje školovanje i postizanje boljeg i višeg stupnja obrazovanja jer je to dokazano
najuspješniji način postizanja boljih rezultata na budućem tržištu rada kao i
postizanja bolje i sigurnije egzistencije.52Treći specifični cilj projekta je jačanje
uloge udomitelja kroz zadovoljavanje specifičnih potreba udomitelja i udomljene
djece.53Četvrti specifični cilj projekta je jačanje osobnih i profesionalnih kapaciteta
udomitelja kroz edukacije i supervizije te promocija udomiteljstva da svako dijete
ima pravo na život u obitelji. 54 Svaki od ova četiri specifična cilja vodi ka ostvarenju
općeg cilja, a on je doprinos razvoju udomiteljstva kroz unapređenje sustava
podrške udomiteljskim obiteljima i udomljenoj djeci. Također jedan od bitnih
projekata je projekt u suradnji s Udrugom „Adopta“ financiran od strane Mdomsp-a.
Period provedbe projekta je: 01.11.2016. – 01.11.2019., a namijenjen je stručnim
djelatnicima u sustavu socijalne skrbi koji rade u postupcima posvojenja,
posvojiteljima i posvojenicima.55 Cilj ovoga projekta je vršiti edukacije stručnjaka,
organiziranje različitih radionica, provođenje supervizije i sl. Iz navedenih, ali i
brojnih drugih projekata koji se tiču udomiteljstva i posvojenja može se zaključiti da
je suradnja udruga, stručnih službi i dr. vrlo važna za to bolju i bržu provedbu u
transformacije domova i deinstitucionalizaciju u Republici Hrvatskoj.

Deinstitucionalizacija (korisnika) je proces kojim se: djeci smještenoj u

domovima za djecu i mlade bez odgovarajuće roditeljske skrbi te domovima za
djecu i mlade s problemima u ponašanju (tzv. smještaj kao oblik institucionalne
skrbi), omogućava drugačiji oblik smještaja i skrbi (izvaninstitucionalna skrb)
odnosno njihovo uključivanje u život zajednice; prevenira smještaj u domove (tzv.
prevencija institucionalizacije) djece i mladih bez odgovarajuće roditeljske skrbi te
djece i mladih s problemima u ponašanju osiguranjem izvaninstitucionalnih usluga i
službi podrške u zajednici (izvaninstitucionalna skrb). Transformacija (domova) je
proces koji se odvija paralelno s procesom deinstitucionalizacije u kojem domovi (i
druge pravne osobe koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj)
pružaju upravo one izvaninstitucionalne socijalne usluge koje su u skladu s

52
http://www.toplosrce-vg.com/project_8.html
53
http://www.toplosrce-vg.com/project_8.html
54
http://www.toplosrce-vg.com/project_8.html
55
http://dom-ibmazuranic.hr/novastranica/projekti/ (Pristupljeno, dana 08.04.2019.)

30
 potrebama korisnika u zajednici, te postaju „domovi transformirani u pružatelje
usluga u zajednici u svim županijama sukladno potrebama korisnika56

Provođenjem tih procesa stvaraju se socijalni, obrazovni, odgojni, kulturni,

materijalni i ostali uvjeti za uključivanje korisnika - djece i mladih bez
(odgovarajuće) roditeljske skrbi te djece i mladih s problemima u ponašanju u život
zajednice. Prije svega, to znači kako je osnovni cilj osnaživanje obitelji djece,
pružanje podrške u razvoju roditeljskih vještina i omogućavanje djetetu život u
obiteljskom okruženju (primarne, udomiteljske ili posvojiteljske obitelji). 57

https://udomiteljizadjecu.hr/publikacije/ostale-publikacije/susreti-udomljene-djece-s-roditeljima /

56
https://mdomsp.gov.hr/istaknute-teme/djeca-i-obitelj/djeca-i-obitelj-1872/deinstitucionalizacija-i-
transformacija-domova-za-djecu-i-mlade/1898
57
https://mdomsp.gov.hr/istaknute-teme/djeca-i-obitelj/djeca-i-obitelj-1872/deinstitucionalizacija-i-
transformacija-domova-za-djecu-i-mlade/1898

31
 5. Socijalna podrška djeci bez odgovarajuće roditeljske skrbi
Za povoljan psihosocijalni razvoj svakog djeteta vrlo je važna socijalna podrška
koja između ostaloga uključuje bliske i važne osobe u životu svake osobe pa tako i
djeteta koja ga voli, štiti, daje mu osjećaj sigurnosti. U socijalnu podršku ubrajaju se
ljubav, sigurnost, pažnja, slušanje, suosjećanje, druženje, poticanje, savjetovanje i sl.
Socijalna podrška važna je i značajna u brojnim situacijama rasta i razvoja pojedinca
kako u sretnim i pozitivnim tako i u onim lošim, stresnim i teškima situacijama.

Rezultati istraživanja ukazuju na to da djeca smještena u dječjim domovima

percipiraju manje socijalne podrške u odnosu na djecu smještenu u udomiteljskim
obiteljima, kao i u odnosu na djecu iz opće populacije. Kao specifične pružatelje
socijalne podrške djeca smještena u dječje domove i udomiteljstvo najčešće navode
odgajatelje, tj. udomitelje i to gotovo u istom omjeru u kojem djeca iz opće
populacije navode roditelje. Rezultati vezani uz kontakte djece izdvojene iz obitelji s
članovima svoje primarne socijalne mreže jasno ukazuju na potrebu bavljenja ovim
područjem uzimajući u obzir kako djetetove razvojne potrebe, tako i kvalitetu
privrženosti članovima primarne mreže. Također se pokazuje da posebnu pažnju
treba posvetiti širenju dječjih socijalnih mreža u širem okruženju (škola, vršnjaci
izvan dječjeg doma i udomiteljske obitelji, šira lokalna zajednica). 58

Rezultati regresijske analize u okviru ranije spomenutog istraživanja (Sladović

Franz, 2002.) pokazali su da na psihosocijalno funkcioniranje djece u dječjim
domovima, između ostalih posredujućih varijabli, statistički značajno utječe i
percepcija socijalne podrške, čijim se unapređivanjem, sukladno tome, može
pozitivno utjecati na razvoj djece. Poznato je da veća socijalna mreža s više osoba i
zadovoljavajuća vrsta podrške imaju zaštićujući utjecaj, posebno za djecu koja su
bila izložena nizu rizičnih čimbenika za pravilan psihosocijalni razvoj. 59

Garmezy (1985., prema Fraser, 1997.) je identificirao tri široke kategorije

zaštitnih varijabli koje pridonose otpornosti u djetinjstvu: (1) obilježja djeteta
(temperament, socijalna orijentacija i reagiranje na promjenu, kognitivne

58
Ljetopis socijalnog rada, Vol. 11 No. 2, 2004., str. 229-248
https://hrcak.srce.hr/3389
59
B.Sladović-Franz, Đ. Mujkanović, 2003., Percepcija socijalne podrške djeci u dječjim domovima i
udomiteljskim obiteljima, Izvorni znanstveni članak

32
 sposobnosti i vještine suočavanja), (2) obiteljsko okruženje (pozitivan odnos s
najmanje jednim roditeljem ili roditeljskom figurom, kohezija, toplina, harmonija i
briga o djetetu) i (3) obilježja izvanobiteljskog socijalnog okruženja (dostupnost
vanjskih resursa i proširena socijalna podrška). Djeca koja su smještena u
udomiteljskim obiteljima već po samoj prirodi smještaja imaju više mogućnosti za
razvijanje otpornosti nego djeca u dječjim domovima.60

https://vijesti.hrt.hr/354279/kroz-novi-zakon-udomiteljstvu-treba-postati-profesija

60
B.Sladović-Franz, Đ. Mujkanović, 2003., Percepcija socijalne podrške djeci u dječjim domovima i
udomiteljskim obiteljima, Izvorni znanstveni članak

33
 6. Cilj istraživanja
Cilj ovog istraživanja je prikazati iskustva, stavove i mišljenja mladih osoba
koja su cijeli život odrastala u dječjem domu.

Istraživačka pitanja:

1. Kakva su iskustva mladih osoba koja su odrasla u dječjem domu?

2.Kakva su mišljenja osoba koja su odrasla u dječjem domu o alternativnim

oblicima skrbi?

3. Kakva su iskustva života osoba koja su odrasla u dječjem domu nakon izlaska iz
doma i samostalnoj borbi za budućnost?

6.1. Problemi i hipoteze istraživanja

Problem 1: Iskustva mladih osoba koja su odrasla u dječjem domu su negativna.

Problem 2: Mišljenja osoba koja su odrasla u dječjem domu o alternativnim

oblicima skrbi su dobra.

Problem 3: Iskustva života osoba koja su odrasla u dječjem domu nakon izlaska
iz doma i samostalnoj borbi za budućnost su negativna.

Hipoteza 1: Mlade osobe koje su odrasle u domu većinom imaju negativno

iskustvo o istome.

Hipoteza 2: Alternativni oblici skrbi po samom mišljenju osoba koja su odrasla u

domu su pozitivnija u odnosu na odrastenje u domovima.

Hipoteza 3: Nakon izlaska iz dječjeg doma i samostalnoj borbi za budućnost

iskustva iz života osoba koja su odrasla u njemu su negativna.

34
 7. Metodologija istraživanja

7.1. Način provedbe istraživanja

Istraživanje je provodeno u razdoblju od 24. lipnja 2019. do 07. srpnja 2019. U

istraživanju je sudjelovalo sveukupno šest osoba. Svih šest osoba odraslo je u
dječjem domu. Za istraživanje je korištena metoda polustrukturitanog i
individualnog intervjua zbog fleksibilnosti prilikom prikupljanja potrebnih
podataka. Polustrukturirani intervju daje priliku istraživaču da čuje sudionika i
njegovo iskustvo. Uz pomoć pitanja i komentara istraživač usmjerava taj intervju za
dobivanje one vrste podataka koji će dati odgovor na istraživačka pitanja. 61Podaci su
prikupljeni na području Vinkovaca i Vukovara. Oba grada nalaze se u Vukovarsko-
srijemskoj županiji. Obzirom na karakteristike istraživanja metoda uzorkovanja je
neprobabilistička. Neprobabilističko uzorkovanje odnosi se na sve metode kada
uzorak uzimamo iz populacije koja ne uključuje kriterij vjerojatnosti, odnosno
nema načina da se utvrdi vjerojatnost da će neka osoba biti uključena u uzorak.
Neprobabilistički uzorci koriste se kada nemamo mogućnost uvida u cjelokupni
popis populacije na koju se istraživanje odnosi. Takvi uzorci omogućuju ciljanje
određenih skupina stanovništva, jednostavniji su i ekonomičniji, te je potreban
kraći vremenski rok za provođenje istraživanja. Prilikom kontaktiranja sudionika
istraživanja objašnjena im je tema, cilj, način i svrha provođenja istraživanja.
Dobivena suglasnost odnosno zamolba od strane fakulteta nije bila potrebna.
Svakom sudioniku istraživanja zajamčena je anonimnost i sigurnost podataka.
Razgovor sa svih šest sudionika proveden je unaprijed određenim pitanjima
otvorenoga tipa. Svih šest razgovora je snimano uz dobivene suglasnosti samih
sudionika. Osim snimanja podataka, podaci su bilježeni kemijskom olovkom u
bilježnicu. Socijalna radnica iz CZSS Vinkovci također je bila prisutna, ali ne u
sklopu CZSS nego privatno kao prijateljica nakon radnog vremena. Nakon
provedenih razgovora koj su trajala oko sat vremena napravljen je transkript kako bi
se podaci mogli što kvalitetnije i opsežnije obraditi. Razgovori su snimani
diktafonom. Svaki razgovor trajao je oko sat vremena ili malo više.

61
. Willig, C. (2013). Introducing qualitative research in psychology. Maidenhead: Open University
Press.

35
 7.2. Sudionici istraživanja

Svih šest osoba je punoljetno i žive na području Vukovarsko-srijemske županije.

Odrasle osobe su u dobi od 18-24 godine, četiri muške i dvije ženske osobe. Svi su
odrasli u domu Sv. Ana Vinkovci. Troje sudionika imaju srednjoškolsko
obrazovanje, zanimanje soboslikar, dva sudionika ima srednjoškolsko obrazovanje,
zanimanje slastičar i pomoćni kuhar i jedna sudionica ima srednjoškolsko
obrazovanje, zanimanje ekonomist. Od navedenih sudionika njih dvoje je u
ljubavnoj vezi, dvoje je bez partnera, a dvoje je u bračnom odnosu.

7.3. Obrada podataka

Vodič za polustrukturirani intervju, odnosno upitnik s otvorenim pitanjima

sastojao se od 16 osnovnih pitanja i nekoliko podpitanja. 16 osnovnih pitanja
postavilo se svim sudionicama ovisno za područje skrbi i zbrinjavanja, dok su
podpitanja postavljana ovisno o tijeku razgovora. Provedeni intervjui bilježeni su
tijekom razgovora u natuknicama te su razgovori snimani diktafonom, a nakon
intervjuiranja prepisani su u elektronski oblik odnosno u Word dokument. Način
obrade podataka je postupak kvalitativne analize. Za organiziranje dobivenih
podataka korišten je postupak otvorenog kodiranja koji se sastoji od tri različita
postupka:

1. pripisivanje pojmova empirijskoj građi

2. pridruživanje srodnih pojmova u kategorije

3. analizu značenja pojmova i kategorija .62

62
Mesec, B., Uvod v kvalitativno raziskovanje v socialnem delu. Ljubljana: Visoka škola za socialno delo

36
 8. Rezultati i rasprava
Kvalitativnom analizom provedenih intervjua dobiveni su podaci koji govore o
iskustvima mladih osoba o životu u domi Sv. Ana Vinkovci, iskustvu nakon izlaska
iz institucije i njihovim stavovima i mišljenjima o samome procesu transformacije
domova i procesu deinstitucionalizacije.

Na samome početku istraživanja postavljena su četiri podpitanja koja se odnose

na osnovne podatke sudionika, a to su dob, spol, obrazovanje i ljubavni status. Pri
čemu dobivamo sljedeće kategorije: 18,19, 20(3), 24 za dob. Muški(4), ženski (2) za
spol, srednjoškolsko (6) za obrazovanje i slobodan(2), brak(2), veza(2) za ljubavni
status.

Dob ispitanika

1 1

18 godina
19 godina
20 godina
1 24 godine

37
 Spol ispitanika

M
Ž

Ljubavni status

2 2
Slobodan/a
U braku
U vezi

38
 Analizom odgovora na pitanje: „S koliko ste godina smješteni u dom
Sv.Ana Vinkovci? Jesu li Vam poznati razlozi smještaja?“ dobili smo sljedeće
kategorije:

S koliko ste godina smješteni u dom

Sv.Ana Vinkovci?
1

2
7 godina
9 godina
11 godina
13 godina

Dob od 7 (2),9,11(2) i 13 godina. Te da (6) pri čemu navode sljedeće raazloge

smještene u tri kategorije:

Smrt roditelja – od strane četiri sudionika razlog smještaja u dom je poznat i on

je smrt oba roditelja. Djeca doživljavaju gubitak roditelja na način koji je različit od
onoga na koji to doživljavaju odrasli. Osim toga, mlađa djeca nemaju dovoljno
razvijene kognitivne kapacitete koji bi im pomogli razumjeti ono što se uistinu
dogodilo. Zbog toga su odrasle osobe izrazito važne djetetu koje tuguje, kako bi mu
pružile osjećaj zaštićenosti i sigurnosti te kako bi na neki način objasnile ono što se
događa u okolini oko tugujućeg djeteta na način koji je djetetu razumljiv.63

Nasilje u obitelji od strane oca - kao što mu samo ime govori, nasilje u obitelji
obuhvaća nasilje koje se događa između članova obitelji (roditelja, partnera, braće i
sestara ili članova obitelji više generacija, npr. roditelja i bake/djeda). Svjedočenje
nasilju u obitelji odnosi se na situacije u kojima je dijete svjedok čestog i
63
https://www.poliklinika-djeca.hr/publikacije/kako-pomoci-tugujucem-djetetu/ (Pristupljeno dana
08.04.2019.)

39
 dugotrajnog verbalnog ili fizičkog nasilja između roditelja ili drugih članova
obitelji. Nasiljem u obitelji smatraju se svi prijeteći, prisiljavajući ili kontrolirajući
postupci koje koristi jedan član obitelji prema drugome.64

„ Tukao je mamu metalnim štapom dok joj krv nije krenula iz svih otvora na
njezinom jadnom tijelu, onda je prolupala, a ja sam ostao sa luđakom, šta ću morao
sam sve dok me nisu zbuksali u dom....“

Smrt majke i očev alkoholizam - „ Kad mi je majka umrla, odnijela je dio

mene sa sobom, ocu nisam nikada oprostila...“

Alkoholizam je pretjerano uživanje alkoholnih pića, pijančevanje, kronično

otrovanje alkoholom, uzrokovano njegovom zloupotrebom. Prema definiciji
Svjetske zdravstvene organizacije kronični je alkoholičar osoba koja prekomjerno
pije alkoholna pića, osoba u koje je ovisnost o alkoholu tolika da pokazuje psihičke
poremećaje ili slične manifestacije koje oštećuju njeno duševno i tjelesno zdravlje,
kao i njen poremećen odnos s drugim osobama.65

64
https://odrasli.hrabritelefon.hr/clanci/nasilje-u-obitelji/
65
Bariša, M., Ovisnosti, Vlastita naklada, Zagreb, 1997.

40
 Analizom odgovora na pitanje: „Smatrate li da Vam je u domu pružena
dovoljna količina znanja, skrbi, odgoja i obrazovanja,ljubavi i podrške?“ dobili
smo sljedeće odgovore:

Smatrate li da Vam je u domu

pružena dovoljna količina znanja,
skrbi, odgoja i obrazovanja,ljubavi i
podrške?
1
Ne
Da

Ne (5) i da i ne (1).

„ Čuj tebe dovoljna količina, nema tu dovoljne količine ničega. Dobiješ ono što
dobiješ. Malo hrane, vode, poderene knjige, bilježnice ajd kao „Bože pomozi“, a
ostalo nema tu ljubavi, maženja, paženja.“

„ Definitivno ne. “

„ Konačan odgovor je ne. “

„ Ja bih rekla i da i ne. Nisu te tete toliko krive, koliko se eto nema para za nas
„domsku djecu“ hehe.... „

„Ma de dobro je curo, ne.“

„ NE! „

Prema Zakonu o socijalnoj skrbi „NN“ br: 73/97 Pravilnika o vrsti doma za
djecu i doma za odrasle osobe i njihovoj djelatnosti te uvjetima glede prostora,
opreme i potrebnih stručnih i drugih djelatnika doma socijalne skrbi. Prema čl. 4.
stoji sljedeće:
41
 Dječji dom za stalni smještaj osigurava zadovoljavanje životnih potreba kao što su:
stanovanje, prehrana, odijevanje, održavanje osobne higijene, briga o zdravlju, čuvanje,
odgoj i obrazovanje, njega, radne aktivnosti i korištenje slobodnog vremena.

Dom iz stavka 1. ovoga članka dužan je, u okviru svoje djelatnosti, pratiti
izvršavanje obveza korisnika, pružati odgovarajuće oblike stručne pomoći i
osposobljavati korisnike sukladno njihovoj dobi za samostalan život izvan ustanove, te
surađivati s nadležnim centrom za socijalnu skrb glede skrbi o djetetu.

Analizom odgovora na pitanje: „Smatrate li da su domski uvjeti dovoljno dobri

ili biste ipak nešto promijeli i što bi to bilo?“ dobili smo sljedeće odgovore i
kategorije:

Svih 6 ispitanika na ovo pitanje je odgovorilo Ne i svi oni smatraju da nešto treba
mijenjati.

Hranu i higijenske uvjete -„ Hrana je bila stara, nedovoljno slana, bljutava“

„Bila sam željna kockice čokolade, ali ju nisam nikada pojela...“

„Cura sam, kužiš tijekom menzesa nije ti ugodno, osjetiš, nitko nije mario, bilo ih je baš
briga, umjesto higijenskih uložaka davale su nam wc papir. Samo je jedna bila dobra.
Ona je nama curama znala donijet dezodoranse, roll-onove i svoje ili odakle su već bile
sve te higijenske potrepštine.“

Socijalizacijske odnose – „Nisam smio imat curu, to je suludo, htio sam izać sa
15, al mi cura nije dala, uvijek je znala reć ostani, ostani i eto osto sam.“

„ Tete su bile jako zločeste, nisu nas baš voljele...“

Analizom odgovora na pitanje: „Molim Vas da u 5 riječi opišite neko

pozitivno iskustvo kojeg najviše pamtite za vrijeme odrastanja u domu?“ dobili
smo sljedeće odgovore:

Svi odgovori su prepisani u cijelosti:

Sudionik 1: „rođendan, torta, pjesma, sreća, baš, baš sreća“

Sudionik 2: „more, djeca, ljudi, sunce, uživanje“

42
Sudionik 3: „ nagrada za likovni rad, eto“

Sudionik 4: „ Ne pamtim ništa lijepo, stvarno sorry“

Sudionik 5: „Kad sam pobjego iz doma“

Sudionik 6: „Hmm, voljela sam sve oko Božića, lampice, kokice, cimet, zvona“

Analizom odgovora na pitanje: „Molim Vas da u 5 riječi opišite neko

negativno iskustvo kojeg najviše pamtite za vrijeme odrastanja u domu?“ dobili
smo sljedeće odgovore:

Svi odgovori su prepisani u cijelosti:

Sudionik 1: „ zima, glad, strah, suze,suze i suze “

Sudionik 2: „ Boli te nešto, a ne smiješ reć“

Sudionik 3: „Bila sam gladna, jako gladna“

Sudionik 4: „Koliko ima toga, ne mogu, stvarno sorry“

Sudionik 5: „Hahaha, daj nemoj me.... (opomena zbog psovke) , pa ajd kazna što sam
pobjego“

Sudionik 6: „Mrzila sam bit prljava, osjećala sam se kao Pucko iz one knjige....“

Analizom odgovora na pitanja: „Jeste li tijekom odrastanja u domu bili

informirani i educirani o bilo kakvim alternativnim oblicima skrbi? Jesu li Vas
43
informirali, educirali o udomiteljstvu, smještaju u udomiteljsku obitelj i sl?“ dobili
smo sljedeće odgovore:

Jeste li tijekom odrastanja u domu bili informirani i

educirani o bilo kakvim alternativnim oblicima skrbi?
Jesu li Vas informirali, educirali o udomiteljstvu, sm-
ještaju u udomiteljsku obitelj i sl?

1 1 "Joj ne"
"Stvarno ne "
"Što ti je to?"
"Ne"
"Nažalost ne"
1

„ Joj ne“, „Stvarno ne“, „Što ti je to?“, „Ne“(2), „Nažalost ne“...

Djeca se prema alternativnoj skrbi dijele na: djecu bez roditeljske skrbi (bolest
ili smrt roditelja, napuštanje, prirodne katastrofe) i djecu bez adekvatne roditeljske skrbi
– djeca čijim je roditeljima oduzeto pravo na čuvanje i odgoj odnosno skrb za dijete.
Pravo na alternativnu skrb (izvan biološke obitelji) imaju: djeca bez roditelja, djeca koju
roditelji zlostavljaju, zanemaruju odnosno zlorabe svoje roditeljske dužnosti i prava,
djeca i mlađi punoljetnici s problemima u ponašanju, djeca čiji su roditelji privremeno
nesposobni skrbiti o njima zbog bolesti, nedostatka smještaja ili drugih poteškoća, ako
je to u najboljem interesu djeteta, djeca s teškoćama u razvoju ako se time osigurava
odgovarajuća njega, odgoj i obrazovanje te psihosocijalna rehabilitacija. Oblici
altrnativme skrbi prema temelju ostvarivanja skrbi: neformalna skrb je bilo koji oblik
privatnog uređenja skrbi koji se pruža u obiteljskom okruženju, u okviru kojega se o
djetetu stalno i na neodređeno vrijeme skrbe rođaci ili prijatelji (neformalna rodbinska
skrb) ili druge osobe, na individualnoj osnovi, na inicijativu djeteta, njegovih roditelja
ili neke druge osobe, bez da je takav dogovor odredilo tijelo upravne ili pravosudne

44
vlasti ili drugo propisno ovlašteno tijelo. A formalna skrb je svaki oblik skrbi koji se
pruža u obiteljskom okruženju, koji je naložilo mjerodavno upravno tijelo ili sudski
organ te svaki oblik skrbi koji se pruža u institucionalnom okruženju, uključujući i
privatne ustanove, bez obzira na to je li on posljedica upravnih ili sudskih mjera.66

Analizom odgovora na pitanje:„Jeste li imali 24h mogućnost traženja

pomoći osobito kada vam je to bilo prijeko potrebno? Možete li pobliže opisati
jednu od takvih sitaucija?“ dobili smo sljedeće odgovore:

Jeste li imali 24h mogućnost traženja

pomoći osobito kada vam je to bilo pri-
jeko potrebno?
1
"Nisam"
"Nema šanse"
"U kom ti svijetu živiš?"

„Nisam(4)“, „Nema šanse“, „U kom ti svijetu živiš?“

„ Rasjeko sam si ruku i to ne jednom nego par puta. Cura me varala,

upoznao sam je u još u osnovnoj školi i onda srednja, ona je bila pametna,
a ja „glup“, upiso sam šup( obrtnička škola), Lea je išla u neš vjerovat
gimnaziju i svejedno me voljela, a i ja sam nju. E onda je počela muka,
nije se javljala, ludio sam, nemoš izać iz ove ustanove, nemoš ništa,
pobjego sam jednom, dva put ma nisam kasnije ni brojo i eto varala me sa
nekim Stivi Urkel stilom. Znači zamisli mene s takvim likom i eto rasjeko
sam ruku i štaš, bolilo je vraški, ali nije nikog bilo tu da puno pomogne,
jedino ko mi je pomogo je jedna tu cura koja je kobajage išla u medicinsku
školu, ali ak misliš na „to što je radilo“, nije mi niko pomogo....“
„ Imala sam crijevnu virozu, znate kako je to, ma nitko me ni pogledao nije. U tom
domu sam stalno plakala i molila se. Drugo mi ništa nije preostajalo.“
66
Sladović Franz, B.,Mujkanović Đ. »Izdvajanje djece iz obitleji kao mjera socijalne skrbi .« Ljetopis
Studijskog centra socijalnog rada, 2, 2003.: 229-241

45
 Analizom odgovora na pitanje:„Imate li iskustva s udomiteljskim obiteljima?
Možete li ih pobliže opisati?“ dobili smo sljedeće odgovore:

Imate li iskustva s udomiteljskim

obiteljima?

Ne
Da

3 3

„Ne“(3) , „Da“ ( 3)

Udomiteljstvo je najbolji oblik neinstitucionalne skrbi izvan vlastite, biološke

obitelji, kojim se djetetu pruža obiteljska skrb i odgoj u zamjenskoj, udomiteljskoj
obitelji. U pravilu, udomiteljstvo je privremeno – dok se ne srede prilike u biološkoj
obitelji ili se ne donese odluka o trajnom zbrinjavanju djeteta. Ipak, nerijetko se
događa da dijete ostane kod udomitelja do svoje punoljetnosti. 67 Udomitelji mogu
biti udomiteljska obitelj ili udomitelj samac koji posjeduju dozvolu za obavljanjem
udomiteljstva. Udomiteljska obitelj je pripremljena i posebno educirana obitelj koja
prihvaća korisnike i brine o njihovim potrebama. Za razliku od smještaja u
ustanovu, udomiteljstvo predstavlja humaniji i prirodniji oblik skrbi budući da se
korisniku osigurava obiteljsko okruženje i omogućuje održavanje socijalnih veza.68

„ Pa dobra, ali ti ljudi si imali svoju djecu i osjećala sam se kao višak. Svi su bili
korektni prema meni, zahvaljujući njima završila sam ekonomsku školu, danas sam
udana žena i majka jednog dječaka.“

67
https://udomiteljizadjecu.hr/korisne-informacije/sto-znaci-biti-udomitelj/
68
https://udomiteljizadjecu.hr/korisne-informacije/sto-znaci-biti-udomitelj/

46
 „ Vidi, ne znam kakvi su ljudi bili ko ljudi, ali ja sam stalno bježo, malo i pio i
vratio se u dom....“

„ Bilo je to tri puta, prva dva iskustva loša, ne volim o tome, bilo je svašta, od
jednih me sin zlostavljao psihički i seksualno, nitko mi nije vjerovao... ( predah od
5-6 minuta) Zadnje iskustvo okej, fina obitelj, malo čudna, ali okej...“

Analizom odgovora na pitanje: „Kada bi mogli danas birati između doma i

udomiteljstva što bi to bilo? Zašto?“ dobili smo sljedeće kategorije:

Kada bi mogli danas birati između

doma i udomiteljstva što bi to bilo?

Udomiteljstvo
Dom
Nista
3

Udomiteljstvo (3) - Udomiteljstvo je oblik skrbi izvan vlastite obitelji kojim se

korisniku (djetetu ili odrasloj osobi) osigurava smještaj i skrb u udomiteljskoj
obitelji. Udomiteljska obitelj osigurava stanovanje, prehranu, čuvanje, odgoj, brigu
o zdravlju i obrazovanju te druge potrebe korisnika. Smještaj u udomiteljsku obitelj
prepoznat je kao prirodniji i humaniji oblik skrbi u odnosu na smještaj u ustanovu,
budući da se temelji na načelima obiteljskog okruženja, održivosti socijalnih veza i
uključenosti samog korisnika. Udomiteljska obitelj korisnika prihvaća kao svojeg
člana, korisnik dobiva osjećaj pripadnosti obitelji, te se stoga u novije vrijeme teži
smještavanju korisnika upravo u udomiteljske obitelji.69

„ Nije bilo lijepo u domu i zbog toga biram udomitelje. Dom nije za djecu...“

69
https://www.czss-zagreb.hr/udomiteljstvo

47
„Bila sam gladna, žedna, prljava,jadna. Ne želim to nikada nikome.Vjeruj...“

„ Već sam maloprije rekla, osjećala sam se viškom, ali sam ih voljela, pet godina
sam bila s njima. I dan danas smo u kontaktu. Željela bih upisati fakultet, nije me
sramota doma, ali obitelj je obitelj, Bogu hvala imam svoju. I volim ih puno,
znaš...“

Dom (2) – „ Nikad me nitko nije udomio. Bio sam nižeg rasta, nosio naočale,
osjećao se jadno i bezvrijedno.“

„ Zato jer ne znam kako je biti nečiji.“

Ništa- „ Kod mene je sve ništa, uvijek se opirem i eto opirat ću se, biram ništa.“

Analizom odgovora na pitanje: “Jeste li tijekom odrastanja u domu osjećali

bilo kakav oblik diskriminacije? Kako ste se tada osjećali?“ dobili smo sljedeće
odgovore i kategorije:

Jeste li tijekom odrastanja u domu

osjećali bilo kakav oblik
diskriminacije? Kako ste se tada
osjećali?
Da
1
Loše
1 Jadno
Žalosno
1 Idiotski

Da (6), Loše (3), Jadno(1), Žalosno (1), „Idiotski“ (1)

„ Najgore mi je bilo u školi. Htjela sam se sakriti u neku mišju rupu, ali nije išlo.
Svašta su govorili, bilo je jako ružno...“

„ Mene su svi sprdali i onda ja sve to redom prebijem i onda opet Bumbo u
kaznu....“
48
 Diskriminacija- diskriminacija je, dakle, ponašanje usmjereno protiv pripadnika
neke skupine, osporavanje njihove ravnopravnosti u svim oblicima socijalnog
života. Osim diskriminacije na etničkoj osnovi ili na osnovi seksualne orijentacije,
među učenicima je nerijetko prisutna i diskriminacija djece s posebnim potrebama,
djece koja dolaze iz obitelji slabijeg socioekonomskog statusa i slično. Gotovo u
svakom razredu moguće je naći djevojčicu ili dječaka koji su iz nekog razloga
odbačeni, isključeni iz grupe. Pri tome zadirkivanje, izolacija i odbačenost nisu
rezervirani samo za „etiketirane“ učenike. Većina je učenika isključena u nekom
trenu svog školovanja.70

Diskriminacija u školi - o prisutnosti predrasuda i diskriminacije u školi može

se zaključiti na temelju prisutnosti govora mržnje. On se u školskom okruženju
javlja u obliku pogrdnog nazivanja imenima, podsmjehivanja, ruganja, klevete ili
prijetnji. Često verbalno uznemiravanje prethodi fizičkoj agresiji. Nažalost, nije
rijetkost da učitelji i školsko osoblje olako prelaze preko toga. Kada škola ne reagira
na takav tip nasilja, to može rezultirati razvojem neprijateljske, hostilne klime
unutar koje je malo vjerojatno da će učenici koji su žrtve diskriminacije tražiti
pomoć.71

Analizom odgovora na pitanje: „Jeste li ikada bili žrtva nasilja,sudjelovali u

njemu ili ga promatrali? Možete li ga opisati?“dobili smo sljedeće odgovore i
kategorije

Na ovo pitanje svih šest ispitanika odgovorilo je „DA“.

Vršnjačko nasilje -Nasilje među vršnjacima se može odrediti na slijedeći način:

učenik je zlostavljan ili viktimiziran kada je opetovano i trajno izložen negativnim
postupcima od strane jednoga ili više učenika.72

Obiteljsko nasilje -„ Tukao je mamu metalnim štapom dok joj krv nije krenula
iz svih otvora na njezinom jadnom tijelu...“

70
http://www.istrazime.com/skolska-psihologija/diskriminacija-u-skolskim-klupama-kako-se-boriti-
protiv-nje/
71
http://www.istrazime.com/skolska-psihologija/diskriminacija-u-skolskim-klupama-kako-se-boriti-
protiv-nje/
72
Olweus.D. Nasilje među djecom u školi : što znamo i što možemo učiniti; prevoditeljica Popović G.V.
Zagreb : Školska knjiga, 1998.

49
 Seksualno uznemiravanje –„Nije on volio niti želio mene, igrao se, najgore je
biti nekome igračka ili objekt, a ne smiješ progovoriti...“

Analizom odgovora na pitanje: „Je li vam tijekom odrastanja u domu bilo

teško sklapati prijateljstva?“ dobili smo sljedeće odgovore :

Na ovo pitanje svih šest ispitanika odgovorilo je „DA“.

Analizom odgovora na pitanje: „Kakva su vaša iskustva nakon izlaska iz

doma? Jeste li zaposleni?“ dobili smo sljedeće odgovore i kategorije :

Kakva su vaša iskustva nakon izlaska

iz doma? Jeste li zaposleni?

2
Zaposlenost
Nezaposlenost

Zaposlenost (2) - Zaposlenima se smatraju osobe koje su u referentnom

tjednu obavljale bilo kakav posao za novac ili plaćanje u naturi. To su
zaposlenici, samozaposlene osobe i članovi obitelji koji pomažu u poslovnom
subjektu u vlasništvu člana obitelji (trgovačko društvo, poduzeće, obrt, slobodno
zanimanje) ili nekom drugom obliku obiteljske privređivačke djelatnosti i
osobe koje su radile za naknadu po ugovoru, za neposredno plaćanje u novcu ili
naturi. U zaposlene spadaju: pripravnici, osobe na porodiljnom dopustu, bolovanju,
osobe koje su iz bilo kojeg razloga odsutne s posla do prekida radnog odnosa osobe
koje rade u vlastitom trgovačkom društvu, poduzeću, obrtu ili slobodnoj
profesiji.73
73
Republika Hrvatska - Državni zavod za statistiku,
http://www.dzs.hr/Hrv_Eng/ljetopis/2003/metodologije/06_124_met.pdf

50
 Nezaposlenost(4) - Pojam nezaposlenosti može imati različita značenja ovisno o
kontekstu u kojemu se koristi. Može opisivati pravno-administrativno stanje
odnosno evidentiranost na listi zavoda za zapošljavanje ili pravo na novčanu
naknadu za nezaposlene. Ujedno, može označavati stav odnosno spremnost na
prihvaćanje posla pod određenim uvjetima. Može se odnositi i na socijalne teškoće
unutar određenog gospodarskog sustava, kao i na neravnotežu ponude i potražnje
rada na pojedinim dijelovima ili na cjelokupnom tržištu rada.74

„ Pa dobro je, sretna sam, imam muža, dijete, voljela bih jednom i fakultet završiti.“

„ A nije dobro, ali bolje nego u domu (smijeh)....“

„ Jako je teško, nemam ništa, mama i tata su umrli davno, sam sam, završio sam za
soboslikara, odmah sam izbačen iz doma jer sam napunio osamnaest godina i sada
ne znam ni kud bih ni šta bih. Da bar imam nekog, išao bih bilo di, samo da nisam
ovdje, ovako sam, da nemam bratića vjerojatno bih bio na ulici...“

„ Osjećam se loše, radim kao konobarica, ali nisam sretna, živim s dečkom i jedva
preživljavamo, ali životari se...“

„ Vani sam od osamnaeste godine, dom ni nije ništa dobro donio, a ni život vani
bome ništa, ne radim, na burzi visim dan- noć, jedino me cura izvlači..“

„ Da ti lijepo sad objasnim, kad izađeš iz doma, zrak si. Ja sam se oženio i imam
svoju firmu u kojoj radim sa puncem, prihvatili su me. Ali početak, početak je bio,
joj ma da ti ne pričam. Vrijeme eto spašava situaciju, valjda....“

Analizom odgovora na pitanje:„Jeste li upoznati sa pojmom transformacije

domova i deinstitucionalizacije i što mislite o tome?“ dobili smo sljedeće
odgovore i kategorije:

74
Mrnjavac, Ž. (1996). Mjerenje nezaposlenosti. Split: Ekonomski fakultet. str. 25.)

51
 Jeste li upoznati sa pojmom
transformacije domova i
deinstitucionalizacije i što mislite o
tome?

Da
2 Ne

„Da“ (4) , „Ne“ (2)

Transformacija domova - proces koji se odvija paralelno s procesom

deinstitucionalizacije u kojem domovi (i druge pravne osobe koje obavljaju
djelatnost socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj) pružaju upravo one
izvaninstitucionalne socijalne usluge koje su u skladu s potrebama korisnika u
zajednici, te postaju „domovi transformirani u pružatelje usluga u zajednici u svim
županijama sukladno potrebama korisnika75

Deinstitucionalizacija - proces kojim se djeci smještenoj u domovima za djecu i

mlade bez odgovarajuće roditeljske skrbi te domovima za djecu i mlade s
problemima u ponašanju (tzv. smještaj kao oblik institucionalne skrbi), omogućava
drugačiji oblik smještaja i skrbi (izvaninstitucionalna skrb) odnosno njihovo
uključivanje u život zajednice. Prevenira smještaj u domove (tzv. prevencija
institucionalizacije) djece i mladih bez odgovarajuće roditeljske skrbi te djece i
mladih s problemima u ponašanju osiguranjem izvaninstitucionalnih usluga i službi
podrške u zajednici (izvaninstitucionalna skrb). 76
75
https://mdomsp.gov.hr/istaknute-teme/djeca-i-obitelj/djeca-i-obitelj-1872/deinstitucionalizacija-i-
transformacija-domova-za-djecu-i-mlade/1898
76
https://mdomsp.gov.hr/istaknute-teme/djeca-i-obitelj/djeca-i-obitelj-1872/deinstitucionalizacija-i-
transformacija-domova-za-djecu-i-mlade/1898

52
 „ Trebaju promjene u Zakonu, skroz sam za te stvari...“

„ I sama sam u sustavu podrške nakon izlaska iz doma i potičem

deinstitucionalizaciju...“

„ Bilo bi super da to stvarno postoji, ali nekako sumnjam u našu državu i da će se

išta promijeniti...“

Analizom odgovora na pitanje: „Bojite li se svoje budućnosti?“ dobili smo

sljedeće odgovore :

Bojite li se svoje budućnosti?

2
"Malo da"
Ne
Da
1 "Da i ne"

„Malo da“ (2),„Ne „( 2) ,“ Da“(1) i „Da i ne“ (1)

Djeca nakon izlaska iz doma nemaju nikog, ničiju podršku, nisu u stanju sami se
snaći, i vrlo često ponovno postaju socijalni slučajevi. Pomažu im stambene
zajednice koje su pokrenuli neki domovi kako bi ih zaštitili. U stambenim
zajednicama žive do 21 godine života, gdje su im plaćeni troškovi smještaja i hrane,
te mogu pronaći posao i nešto uštedjeti.77

Analizom odgovora na pitanje: „Što smatrate važnima za poboljšanje

načina života u domu za djecu bez roditeljske skrbi?“ dobili smo sljedeće
odgovore koji su navedeni u cijelosti :
77
Unicef (2015.). Nevidljiva djeca-od prepoznavanja do inkluzije.
http://www.unicef.hr/wp-content/uploads/2015/09/Nevidljiva_djeca_publikacija.pdf

53
 „ Higijena i čistoća u domovima, komunikacija i zdrav odnos radnika s
korisnicima doma, mislim da je to kod nas dosta traljavo odrađeno.“

„ Uspostavljanje kvalitetnijeg odnosa saštićenicima doma, izrada plana

aktivnosti u suradnji s štićenicima doma, pokretanje kreativnih radionica za
štićenike doma i recimo tome slične stvari “

„ Da druga djeca imaju svoj privatan prostor u kojem obitavaju, da imaju dobru
zaštitu od osoba koje im mogu nauditi na ovaj ili onaj način (da imaju osjećaj
sigurnosti), raznoliku prehranu, da im se omoguće svi uvjeti za napredovanje u
školovanju i njihovim hobijima “

„ Ma nemam nikakav savjet jer to ne bih poželio nikada nikome, hvala tebi
sestro na razgovoru, ali ja više komentara nemam.“

„ Domovi prvotno ne bi trebali uopće postojati jer je to nešto najgore i najlošije

što se bilo kojem djetetu može dogoditi. E sad ako baš ta jadna djeca moraju živjeti
tamo treba raditi na uvjetima, empatiji, ljubavi i podršci. Treba raditi na socijalnoj
mreži, treba sveee, ali sve, sve , sve poboljšati, ne znam evo šta da više kažem.“

„ E ovako malkice više financija u domu, poboljšanje edukacije i bolje

prihvaćanje društva za tu buduću djecu da se ne osjećaju drukčije i loše kao ja...“

Zaključak
Cilj istraživanja bio je dobiti što kvalitetniji i opsežniji prikaz iskustava odraslih
osoba koja su svoje odrastanje i djetinjstvo proveli u dječjem domu.

Istraživački problem je jako spori proces deinstitucionalizacije i transformacije

dječjih domova u Republici Hrvatskoj. Naime u sustavu socijalne skrbi zbrinuti dijete
koje roditelji zanemaruju ili ugrožavaju vrlo je teško. Jako je malo slobodnih mjesta u
ustanovama, no po tome pitanju jako se malo toga i čini. U posljednjih 10-ak godina
sustav je učinio vrlo malo ili gotovo ništa na razvoju udomiteljske mreže kao
alternativne skrbi. Broj djece koja trebaju pomoć sustava nije se smanjio. Naprotiv,

54
potrebe zbrinjavanja, ali i broj hitnih izdvajanja djece iz obitelji raste iz dana u dan sve
više i više.

Nakon prikupljenih i obrađenih podataka može se dobiti uvid u loša i negativna

iskustva odrastanja mladih osoba u dječjem domu. Isto tako može se uvidjeti kako ni
život nakon napuštanja institucije nije dobar. I sami sudionici ovoga istraživanja žele
promjene u sustavu kao i transformaciju domova i ubrzanje procesa
deinstitucionalizacije. Hipoteze koje su unaprijed postavljenje se prihvaćaju. U
istraživanju je sudjelovalo šest osoba u dobi od 18-24 godine koje u sustav socijalne
skrbi i smještaj u dom dobila u različitim životnim razdobljima, od 7-13 godina starosti.
U bilo kojoj životnoj dobi teško je smjestiti dijete u instituciji, no za jednu od
najranjivijih skupina smatra se razdoblje od djetetovog navršenog jednog dana života
do sedme godine zbog rasta, razvoja.

Prema Piagetu razlikujemo nekoliko faza razvoja tijekom djetinjstva:

 senzomotorički stadij (od rođenja do 2. godine) – kognitivni razvoj s djetetovom

upotrebom osjetila i pokreta u svrhu istraživanja svijeta,
 predoperacijski stadij (2 – 7 godina) – karakteristično simboličko mišljenje
predškolskog djeteta koje je prepuno nelogičnosti,
 stadij konkretnih operacija (7 – 11 godina) – dijete organizira spoznaje i
rasuđivanje kroz svoju školsku okolinu,
 stadij formalnih operacija (više od 11 godina) – mišljenje djeteta postaje
kompleksan, apstraktan sustav rezoniranja adolescenta i odrasle osobe.78

Prilikom provođenja istraživanja sudionicima je obećana anonimnost podataka i vrlo

teško su iznosili svoja životna iskustva, ali su nakon istraživanja podijeli zadovoljstvo i
zahvalu, želeći progovoriti i dalje o traumama koje su proživljali tijekom svog boravka
u dječjem domu. Određena iskustva ranije u radu su navedena u cijelosti ili djelomično.
Kroz gore navedene obrađene podatke dolazi se do spoznaje da sustav ipak žurno treba
uvesti promjene kako bi se spriječili problemi gladi, hladnoće, neadekvatnog obavljanja
higijene. Kako bi se spriječio bilo kakav oblik nasilja, a u slučajevima diskriminacije,
osuđivanja, ruganja, prozivana djece koja se nalaze u dječjem domu pružiti najbolju i

78
https://www.krenizdravo.rtl.hr/psihologija_p/psiholoski-razvoj-djeteta-po-godinama-faze-razvoja-i-
promjene-u-ponasanju

55
najkvalitetniju pomoć i podršku. Posebno pozitivnim iz ovoga istraživanja ističe se
podrška deinstitucionalizaciji skrbi, zahvaljujući negativnim aspektima smještaja u
institucije koje su sudionici doživjeli. Jedan od vrlo važnih elemenata
deinstitucionalizacije je smještaj djece unutar udomiteljskih obitelji. Vrlo je važno i
svakako bi bilo poželjno osnovati određene manje centre koji bi pružali edukativne
programe, informacije, prava i obaveze potencijalnim udomiteljima kao i program
prilagođen štićenicima odnosno djeci kako bi što bolje i lakše shvatili određene osnovne
pojmove koji se tiču udomiteljstva. Trenutno se o osposobljavanju i educiranju
udomitelja brine i bavi nadležni centar za socijalnu skrb te im daje potporu u brizi za
korisnika u njhovom domu, uključujući pravodobnu pomoć svojih stručnih djelatnika.

Također ovim istraživanjem dobivena su mišljenja sudionika o načinu poboljšanja

uvjeta života u dječjim domovima.

Bez obzira na dosadašnja provedena istraživanja u Republici Hrvatskoj i dalje je

prijeko potrebno reformirati, poboljšati i ubrzati transformaciju domova kao i sam
proces dinstitucionalizacije stoga je upravo zbog toga, ali i zaštite i unaprjeđenja dječjih
prava izabrana ova tema.

Literatura
1. Ajduković, M. Pristupi zbrinjavanju djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi u
Europi, 2004.(https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=47696)
(19.03.2019.)

2. Ajduković, M., Pečnik, N, Zlostavljanje i zanemarivanje djece u obitelji, Revija

socijalne politike, 1(3), 1994. str. 269-276.

3. Alinčić, M.; Hrabar, D.; Korać, A. Uvod u obiteljsko pravo. Zagreb : Narodne
novine, 2006

4. Bakoš A. Autoritaran vs. Autoritativan stil odgoja.Koji je vaš?2014.

http://www.klinfo.hr/roditelji-3/roditelji/autoritaran-vs-autoritativan-stil-odgoja-koji-je-
vas/ (14.3.2019.)

56
5. Bariša, M., Ovisnosti, Vlastita naklada, Zagreb, 1997.

6. Belamarić, J. Kako pripremiti dijete za posvojenje.ADOPTA, Udruga za potporu

posvajanju. Zagreb, 2016.

7. Bojić, I. Kako izaći iz obiteljskog nasilja?, Intergrafika –TTŽ, Zagreb, 2011., str. 23.

8.Bonnet, C. Djeca tajne. Zagreb : Bios, 2000.

9..Brajša Žganec, A., Keresteš, G., Kuterovac Jagodić, G.(ur.). Udomiteljstvo: skrb o
djeci izvan vlastite obitelji. Zagreb: Udruga za inicijative u socijalnoj politici-
UISP. 2005.

10. Brajša-Žganec, A., Kuterovac Jagodić, G., Škrabić Aničić, I., Funkcioniranje
obitelji i važnost obitelji za razvoj djece u udomiteljstvu. U Brajša Žganec, A.,
Keresteš, G. i Kuterovac Jagodić, G. (ur.), Udomiteljstvo: skrb o djeci izvan vlastite
obitelji. Zagreb: Udruga za inicijative u socijalnoj politici-UISP, 2005.

11. Brajša Žganec, Keresteši Kuterovac Jagodić., Statistički ljetopis Republike

Hrvatske, 2005., prema 2001.

12. Butković, A. ,Udomiteljstvo u Hrvatskoj-sustav i postojeće stanje, 2005.

13. Csaky, C., Keeping Children Out of Harmful Institutions. Why we should be

investing in family-based care. London, St John's Lane. Save the Children., 2009.

14.Čudina-Obradović,M. i Obradović, J. Psihologija braka i obitelji Golden marketing,

Tehnička knjiga, Zagreb, 2006., Str.295.

15. Davies, D., Child Development: A Practitioner's Guide.New York: The

Guilford Press.,1999.

16. Havelka, N., Kocijan, Đ. i Alagić, M., Moj dom-mjesto za tebe. Beli Manastir:

Projekt građanske demokratske inicijative, 2014.

17. Herenčić, M.,Kvalitativna analiza udomiteljstva za djecu s teškoćama u Republici

Hrvatskoj : stanje i perspektive. Zagreb : Udruga za promicanje inkluzije, 2006

57
18..Horvat, G.(ur.)., Smjernice za alternativnu skrb o djeci. Zagreb: Ured UNICEF-a za
Hrvatsku i Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi RH, 2010.

19. Horvat, I., Udomiteljske i adoptivne obitelji. Završni rad. Čakovec: Učiteljski
fakultet, Odsjek za odgojiteljski studij, 2017.

20. Kocijan-Hercigonja, D., i Hercigonja-Novković, V. Djeca, mladi i nasilje u obitelji.

Medicus, 18(2), 2009. str. 181-184.

21. Kokorić, B. S., Birovljević, J.,Posvojiteljske obitelji - izazovi prilagodbe i reakcije

okoline.Kako smo postali obitelj, posvojenje -dio moje priče,Zagreb,2015.

22.Konvencija o pravima djeteta. Narodne novine, br. 12/1993. Čl.20.

23.Kralj, S., Modić-Stanke, K., i Topčić-Rosenberg, D., Problemi i potrebe

posvojiteljskih obitelji tijekom procesa prilagodbe i integracije posvojene djece u
obitelj, odgojno-obrazovne institucije i okolinuZagreb, 2014.
http://www.adopta.hr/adoptateka/adoptina-istrazivanja.htm (18.03.2019.)

24. Kregar Orešković, K.,Socijalna podrška djece smještene u dječjim domovima i

udomiteljskim obiteljima u Republici Hrvatskoj. // Ljetopis Studijskog centra socijalnog
rada 2004.

25.Laklija, M. Psihosocijalna obilježja udomitelja i iskustvo udomiteljstva djece :

doktorska disertacija. Zagreb, 2009.

26. Mamula, M., Pavleković, G. Tjelesni, psihički i socijalni znakovi zlostavljanja žene
u obitelji, Split, Pravni fakultet u Splitu, 2000., str. 101.

27.Maras A, Tominac M, Surać V. Stilovi roditeljstva. http://goo.gl/oOTMPH,

(14.3.2019.)

28.Matković P. Prema Rosenberg D. Želimo posvojiti dijete. A što sad?, Zagreb , 2017.

29.Mesec, B., Uvod v kvalitativno raziskovanje v socialnem delu. Ljubljana: Visoka

škola za socialno delo.

30.Miljević-Riđički, R. Zlostavljanje djece: oblici zlostavljanja i njihovo

prepoznavanje. Društvena istraživanja, 4(4-5), 1995., str. 539-549.

58
31. Miljković, D. Zdravlje i subjektivna dobrobit. Radovi Zavoda za
znanstvenoistraživački i umjetnički rad u Bjelovaru, 7, 2013., str. 223-237.

32. Ministarstvo rada i socijalne skrbi,Pravilnik ovrsti doma za djecu i doma za odrasle
osobe i njihovoj djelatnosti, te uvjetima glede prostora, opreme i potrebnih
stručnih i drugih djelatnika doma socijalne skrbi, 1999.

33. Mrnjavac, Ž., Mjerenje nezaposlenosti. Split: Ekonomski fakultet.,1996. str. 25.

34. Olweus.D., Nasilje među djecom u školi : što znamo i što možemo učiniti;
prevoditeljica Popović G. V. Zagreb : Školska knjiga, 1998

35. Obradović, J. Uvod u psihologiju. Grafički zavod Hrvatske, Zagreb, 1991.

36. Poredoš,D. i sur., Roditeljska skrb: odgovornost pojedinca i društvene

zajednice.,2007.
http://www.mup.hr/userdocsimages/pa/onkd/3_4_2007/poredos_et_alia.pdf
(02.04.2019.)

37. Rijavec M. i Miljković D. Srce moje i tvoje u ljubavi stoje -psihologija ljubavi.
Vern, Zagreb, 2002.

38. Rosić, V., Domska pedagogija. Zadar: Naklada 2001.

39. Schrotenboer, E.,Susreti udomljene djece s roditeljima : savjeti za udomitelje/ice i

stručnjake / stručnjakinje u udomiteljstvu djece. Zagreb : Forum za kvalitetno
udomiteljstvo djece, 2010.

40. Sladović Franz, B.,Mujkanović Đ., Izdvajanje djece iz obitleji kao mjera socijalne
skrbi, Ljetopis Studijskog centra socijalnog rada, 2, 2003.: 229-241 .

41. Sladović Franz, B., Psihosocijalni razvoj djece u dječjim domovima, Sveučilište
u Zagrebu: Pravni fakultet, 2003.

42. Središnji državni portal,Posvojenje., 2018.(14.05.2019.)

43. Spasojević P. Porodična pedagogija i odgovorno roditeljstvo. Banja Luka:

Univerzitet u istočnom Sarajevu; 2011.

44. Vijeće Europe, Djeca i mladi u alternativnoj skrbi. Hrvatska, 2011.

59
45. Vijeće Europe, Osiguranje dječjih prava, Hrvatska, 2014.

46.Vejmelka, L., Sabolić, M. T., Potencijali domova za djecu bez odgovarajuće

roditeljske skrbi iz perspektive odgajatelja. Kriminologija i socijalna integracija,
23(1), 47. Vučković, J., Modić Stanke, K., Implicitni stavovi prema posvojenoj djeci -
treba li budućim stručnjacima (dodatna) edukacija o temi posvojenja? Suvremena
psihologija, 2016.

48. Willig, C., Introducing qualitative research in psychology. Maidenhead: Open

University Press., 2013.

49.Zorić, J. Zlostavljano dijete. Kriminologija delikata nasilja. Nakladni zavod Globus.,

Zagreb, 2005.

50. Žic Grgat, B. Udomiteljstvo : skrb o djeci izvan vlastite obitelji : vodič za edukaciju
udomitelja. Zagreb : Udruga za inicijacije u socijalnoj politici, 2006.

Web mjesta

1. http://dom-ibmazuranic.hr/novastranica/projekti/(14.05.2019.)

2. https://odrasli.hrabritelefon.hr/clanci/nasilje-u-obitelji/(14.05.2019.)

3.https://mdomsp.gov.hr/istaknute-teme/djeca-i-obitelj/djeca-i-obitelj-1872/
deinstitucionalizacija-i-transformacija-domova-za-djecu-i-mlade/1898(14.05.2019.)

4.https://udomiteljizadjecu.hr/korisne-informacije/sto-znaci-biti-udomitelj (03.06.2019.)

5.https://www.poliklinika-djeca.hr/publikacije/kako-pomoci-tugujucem-djetetu/
(03.06.2019.)

6. https://www.czss-zagreb.hr/udomiteljstvo(03.06.2019.)

7.http://www.dzs.hr/Hrv_Eng/ljetopis/2003/metodologije/06_124_met.pdf(03.06.2019.)

8.http://www.istrazime.com/skolska-psihologija/diskriminacija-u-skolskim-klupama-
kako-se-boriti-protiv-nje/(28.04.2019.)

9. https://www.krenizdravo.rtl.hr/psihologija_p/psiholoski-razvoj-djeteta-po-godinama-
faze-razvoja-i-promjene-u-ponasanju(28.04.2019.)

60
10.https://www.poliklinika-djeca.hr/publikacije/kako-pomoci-tugujucem-djetetu/

11. http://www.toplosrce-vg.com/project_8.html(28.04.2019.)

12. Ljetopis socijalnog rada, Vol. 11 No. 2, 2004., str. 229-248

https://hrcak.srce.hr/3389(28.04.2019.)

13.Unicef, Nevidljiva djeca-od prepoznavanja do

inkluzije.,2015.http://www.unicef.hr/wp-content/uploads/2015/09/Nevidljiva_djeca_pub
likacija.pdf(28.04.2019.)

Ilustracije

Fotografija br.1

http://czss-slunj.hr/web/wp-content/uploads/2015/11/8232257_orig.jpg(10.07.2019.)

Fotografija br. 2

https://zadarski.slobodnadalmacija.hr/djirada/clanak/id/606147/ja-sam-romskog-
podrijetla-i-ja-zelim-obitelj-posvoji-me(10.07.2019.)

Fotografija br. 3

https://udomiteljizadjecu.hr/publikacije/ostale-publikacije/susreti-udomljene-djece-s-
roditeljima/(10.07.2019.)

Fotografija br. 4

https://vijesti.hrt.hr/354279/kroz-novi-zakon-udomiteljstvu-treba-postati-
profesija(10.07.2019.)

61
 Prilozi
Cilj ovog istraživanja je prikazati iskustva, stavove i mišljenja mladih osoba
koja su cijeli život odrastala u dječjem domu.

Istraživačka pitanja:

1. Kakva su iskustva djece koja su odrasla u dječjem domu?

2. Kakva su mišljenja osoba koja su odrasla u domu o alternativnim oblicima skrbi?

3. Kakva su iskustva života nakon izlaska iz doma i samostalnoj borbi za

budućnost?

Osnovni podaci i sudioniku:

Dob

Spol

62
Obrazovanje

Ljubavni status

Pitanja koja će dati odgovor na zadana istraživačka pitanja:

1. S koliko ste godina smješteni u dom Sv.Ana Vinkovci? Jesu li Vam poznati
razlozi smještaja?

2. Smatrate li da Vam je u domu pružena dovoljna količina znanja,

skrbi,odgoja,obrazovanja, ljubavi i podrške?

3. Smatrate li da su domski uvjeti dovoljno dobri ili biste ipak nešto promijeli i što
bi to bilo?

4. Molim Vas da u 5 riječi opišite neko pozitivno iskustvo kojeg najviše pamtite za
vrijeme odrastanja u domu?

5. Molim Vas da u 5 riječi opišite neko negativno iskustvo kojeg najviše pamtite za
vrijeme odrastanja u domu?

6. Jeste li tijekom odrastanja u domu bili informirani i educirani o bilo kakvim

alternativnim oblicima skrbi?

Jesu li Vas informirali, educirali o udomiteljstvu, smještaju u udomiteljsku obitelj i

sl?

7.Jeste li imali 24h mogućnost traženja pomoći osobito kada vam je to bilo prijeko
potrebno?

Možete li pobliže opisati jednu od takvih sitaucija?

8. Imate li iskustva s udomiteljskim obiteljima? Možete li ih pobliže opisati?

9. Kada bi mogli danas birati između doma i udomiteljstva što bi to bilo? Zašto?

10. Jeste li tijekom odrastanja u domu osjećali bilo kakav oblik diskriminacije?
Kako ste se tada osjećali?

11. Jeste li ikada bili žrtva nasilja,sudjelovali u njemu ili ga promatrali? Možete li ga
opisati?

63
12. Je li vam tijekom odrastanja u domu bilo teško sklapati prijateljstva?

13.Kakva su vaša iskustva nakon izlaska iz doma? Jeste li zaposleni?

14. Jeste li upoznati sa pojmom transformacije domova i deinstitucionalizacije i što

mislite o tome?

15. Bojite li se svoje budućnosti?

16. Što smatrate važnima za poboljšanje načina života u domu za djecu

bezodgovarajuće roditeljske skrbi?

64