VILINSKI VATROGASCI – PAVAO P.

1.Sirene: Gabrijel Vidak i Andrija Zadravec (prije taksist, a sad pilar). Zagreb, travanj, svi
gledaju gdje je požar. Vidak radio projekt novog vatrogasnog doma na Zelenjaku, a dijelio je
ured s Miroslavom Kraljem neženjom. Biro i stara Antunovka. Žena Marija Vidak mu je u
rodilištu. Rekao je Kralju da će platiti što god da Marija rodi sina. Primio 2 pisma od kojih je
jedno bilo čudno i kritiziralo je njegov novi projekt vatrogasnog doma te je na kraju pisalo da
ga dalekozorom promatra čovjek s krova škole na Rooseveltovom trgu. Ako Vidak digne
desnu ruku on će mahati bijelom maramicom, a ako digne lijevu plavom. Odjednom su prošla
vatrogasna kola i čovjek je mahao žutom maramicom, ali ne njemu. 2. Kacige: U baru ga je
podsjetio vatrogasac da ispravi grešku u projektu i da će sve biti u redu he, he. Izašao je i
promatrao vatrogasce kako ''gase požar'' oko Sveučilišta, tj. imaju vježbu. Par puta su im se
pogledi susreli i vatrogasci su se uskomešali, a onda je došlo do eksplozije. Vatrogasci su
odjbjegli, ali je osjećao da ga gledaju. Obrisao je znoj s čela a odjednom su zalepršale plave
maramice. 3.Ljestve: Gabrijela je pratio auto, ali kao da se kolebao želi li ga pratiti ili ne.
Želio ga je pregaziti i on je bježao što je brže mogao. Gabrijel je kriknuo te se probudio iz sna.
Boljela ga je noga a kroz prozor je vidio auto iz sna kako odlazi. Vidio je Gabrijel da je sav
izranjavan točno na mjestima iz sna. Pitao se je li to uopće bio san ili stvarnost? Mislio je tko
su uopće ti vatrogasci. Primio je poziv od tih vatrogasaca koji su mu rekli da su ga ganjali
autom jer nije ništa napravio po pitanju nacrta. Uzeo nacrt, ali nije znao što da promijeni, išao
po maramicu da obriše znoj, a u džepu jakne maramica koja nije njegova. 3 tuđe maramice.
4.Sjekira: Nerviralo ga je stalno motrenje i mahanje maramicama. Poziv starog šefa Josipa
Levaka koji ga je požurivao za projekt. Iz rodilišta ništa. Stiglo 2. pismo: planovi vatrogasnog
doma od nekog drugog arhitekta. Primio opet poziv i ovaj put ga zovu ''arhanđele Gabrijele''.
Došao čovjek i rekao mu da je rok do sutra u 10 ujutro. Svi su imali ''he he he''. Vatrogasna
sjekira se zabila kraj njega i on je počeo bježati. Vratio se u ured i došao je čovjek da mu kaže
da će se naći na raskrižju Vodnikove i Savske. Tad je uhvatio Kralja kako signalizira s
čovjekom s krova i uputio se kod šefa Levaka te mu rekao što se događa, a šef ga je pozvao
kod sebe kući da o tom razgpvaraju u miru. 5.Kokarde: Članak o zagonetnim vatrogascima
koji su u Karlovcu fantastično ugasili požar, predstavili se da su iz Zg, ali Zg nema veze s tim.
Opet požar. Išao kod šefa koji mu uglavnom vjeruje i govori mu da je važna da oni imaju
svoju ideologiju. Vidio kod šefa kokardu kakvu je vidio u baru u kojem je bio prije te je
pobjegao. 6.Tobogan: Čim je izašao od šefa vidio je da ga prate. Kolebao se zbog straha što bi
se moglo dogoditi. Otvorio novčanik a u njemu nagrada pun novčanica od 50.000,sad ga je
još više bilo strah jer novčanik nije nijednom izvadio i nije mu jasno kako su se novci stvorili.
Išao ispred rodilišta. Vatrogasac stražario u rodilištu. I sendvič mu se stvorio u džepu. Onda je
opet primio poziv i rekli su mu da su zadovoljni s njim te je on prvi put poklopio slušalicu.
Išao raditi na nacrtima a onda primio poziv da će mu žena roditi sina sutra u 08:00. 7.
Uniforma: Spavao je i sanjao čudan san da se nalazi u zvonu od katedrale te da ako padne
umire. Probudio ga je telefon. U nacrtima je napravio sve savršeno osim jedne male namjerne
katastrofalne greške za tu zgradu koja će onemogućiti gradnju. U ormaru našao vatrogasnu
uniformu i kokardu. Ničeg njegovog više nije bilo. Ujutro došao u Biro i zvali ga iz rodilišta
daje dobio sina i rekao je sestri da će se zvati Vatroslav i sestra je rekla he,he,he. Išao je
odnijeti projekt, a oko njega su se svugdje nalazili vatrogasci odjednom koji su jurili prema
njemu. Gabrijel je osjetio strah, bacio je projekt te se popeo na lipu. Najednom se čulo Što se
penješ po drveću, svi se brinu, pozvat ćemo vatrogasce da te skinu!. 13.PAVAO PAVLIČIĆ -
LAĐA OD VODE Pripovjedač je bio 1.osnovne kad je pročitao prvu knjigu, Pinocchia.
Očaravao ga je način povezivanja poglavlja. Kad je došao do kraja knjige, zanimalo ga je što
bi se dalje trebalo dogoditi. Kao nastavak je vidio Tolstojev Zlatni ključić, gdje je Pinocchio
sada bio Burattino. Svaka knjiga kao nastavak prethodne, kao da zatvaraju neki krug. Poželio
je prepisati dijelove svake knjige i spojiti ih u jednu novu knjigu. Kolebao se jesu li te knjige
samo priče ili se to možda negdje stvarno dogodilo. S godinama je sve slabije vidio
povezanost među knjigama jer se okrenuo prijateljstvima itd. Nije više povezivao likove ni
radnju, ali je povezivao rečenice. Zatim je imao nakanu da od slova koje povezuju knjige
stvori nešto novo. Za svako slovo iz ove priče zna odakle dolazi. Smatra da će za života
pročitati još knjiga i naći još slova stoga će se ova priča sigurno nastaviti pa neće staviti točku
jer ovo nije kraj. Ostale priče u zbirci: Pismo što ga je Ivan Radak poslao iz sjeverne Italije
svome prijatelju u naš grad, Sidro za pučinu, Srce, Dar govora, Putujuća priča, Vrh, Veliko
zvono, Suncokret, Šetalica, Elementi, Guja u njedrima, Pakleni stroj, Orgulje, Gašpar od
kuge, Ljudevit, Vrt tišine, Kroničarev grijeh, Spojene posude, Seoba svilenih buba, Lađa od
vode.