Professional Documents
Culture Documents
Kroz priče troje djece, Kaje, Bojana, i Jasmine, koji žive u udomiteljskoj
obitelji, autorica prikazuje različite načine kojima djeca pokušavaju ostvariti
svoje želje i snove. Pa tako Kaja želi da je usvoje, Jasmina želi postati miss
Koprivničko-križevačke županije, a Bojan želi završiti i prodati svoju
računalnu igricu. U svojim željama oni se ne razlikuju od ostale djece, ali se
razlikuju uvjeti u kojima oni žive, pa tako i mogućnosti za ostvarenje tih
snova. Zato roman postavlja ključno pitanje: što će djeca bez vlastite
obitelji, a tako i potpore, napraviti da se njihovi snovi ostvare. Hoće li se ti
snovi uopće moći ostvariti, s obzirom na njihovu veličinu i činjenice da djecu
nema tko poduprijeti u njihovim snovima?
Vrsta djela: roman
Vrijeme radnje: proljeće
Mjesto radnje: Koprivnica
Kratki sadržaj
Zvonjenje snimateljevog mobitela prekida snimanje reportaže mlade
novinarke. Reportaža je o djeci iz udomiteljskih obitelji, a prekid se dogodio
dok je Kaja govorila. Dok je snimatelj pričao na mobitel, novinarka je
promatrala sobu u kojoj se nalazila. Jedino što je željela bilo je da što prije
završe. U sobi su se nalazila četiri kreveta, stol i računalo. Nadala se da će
moći napraviti zanimljivu priču, ali nije joj uspijevalo. Kad je došla prvi put i
vidjela djecu i sobu, bila je sigurna da će imati dobru priču, ali kako je
snimanje napredovalo i nakon što su Jasmina (rasplakavši se) i Bojan
(kreveljeći se pred kamerom) odbili pričati, te je ostala samo s Kajom, taj
osjećaj je blijedio. Osjećala je da joj nešto kriju.
Svi troje od udomiteljske djece imaju svoje planove jer su shvatili što se
dogodi kad nemaju plan – četvrti krevet ostane prazan. Ne ismijavaju,
propituju, niti osuđuju međusobno svoje planove, nego se drže zajedno.
Bojan i Jasmina su odbili pričati s novinarkom jer smatraju da nitko nije
poput njih i da ih se ne može shvatiti. Kaja je pristala jer smatra da joj to
može pomoći s njenim planom.
Kad je zvonilo za kraj petog sata, Kaja je izašla iz učionice i krenula prema
kabinetu učiteljice hrvatskog. Putem je naišla na Bojana. Stajao je u krugu
dječaka i dijelio omotnice. Povukla ga je u stranu, znajući o čemu se radi i
rekla mu da bi zbog toga mogao nastradati. On joj je odgovorio tonom kojim
ju je pokušao natjerati da skrene pogled, ali se ona zadubila u njegovo lice.
To ga je zbunilo, pa joj je rekao da se ne brine za njega. Rekla mu je da je
dobio okladu, jer je novinarka pitala za četvrti krevet.
Kaja je iduće jutro poslije doručka otišla Kunštekovima. Nije htjela Peri
objašnjavati što se sinoć dogodilo. Prošlu noć, nakon što se Jasmina vratila
iz gostionice, razgovarala je s njom o tome. Dok je kod gospođe Kunštek
prala čaše, razmišljala je o njenoj mami o kojoj je čitala iz njenog dnevnika.
Kod Kunštekovih je već godinu dana radila kućanske poslove, što su oni
plaćali Peri, a da ona taj novac nikad nije vidjela. U sličnoj situaciji bila je i
Jasmina jer je radila u gostionici. Nikome se nisu mogle požaliti, jer je
Ljerka, ravnateljica Centra za socijalnu skrb, znala za sve to. Ona je Peri i
još nekoliko udomitelja priskrbljivala štićenike preko Centra i pomagala im
sastavljati molbe za visoke donacije od ministarstva. Za to se znalo, ali
nitko se nije htio njoj zamjeriti jer je bila prijateljica Kunštekovih, a gospodin
Kunštek bio je utjecajan političar. Gospođa Kunštek je Kaju iznenada pitala
da li joj nedostaju roditelji i da li bi ih htjela imati. Pitala ju je da opiše svoje
idealne roditelje. Kaju je to živciralo i nije htjela odgovarati, ali je Kunštekica
navaljivala. Kaja je završila s poslom i otišla, a Ljerka je rekla da dođe kod
nje.
Iduće jutro Kaja je, prije nego je ušla u kuću Kunštekovih, stajala ispred nje
promatrajući je. Razmišljala je o tome kakve je roditelje željela i kakvi su
Kunštekovi, uvjeravajući samu sebe da oni nisu tako loši; bilo bi u redu i da
im da priliku. Kad je ušla, prije nego li je stigla doviknuti “Dobro jutro”, čula
je kako Kunštekica i Ljerka razgovaraju o njoj. Kunštekica nije bila
oduševljena idejom da usvoji Kaju, ali joj je Ljerka objašnjavala zašto je to
dobro za nju. Nije željela priznati da gura Kaju njoj jer mora Peri dovesti
dvije sestrice koje čekaju udomljavanje, a koje ne smije razdvajati. Zato joj
jedno od njih smeta, a Kunštekovi nisu htjeli Bojana. Ljerka je uvjerila
Kunštekicu, te su nazdravile suradnji. Kaja je zakoračila u boravak, blijeda i
s namještenim osmjehom. Pitala je što treba raditi, što je njih dvije prepalo.
Rečeno joj je da počne od kupaonice na katu, a potom je Kunštekica upitala
Ljerku misli li da ih je čula, na što joj je ona odvratila da to ionako nije bitno.
Kaju ništa od toga nije zanimalo, a misli su joj se cijelo vrijeme vraćale na
razgovor između Kunštekice i Ljerke. Osjećala se poput utopljenika,
očajnički pokušavajući uhvatiti se za neku od njihovih rečenica. Ali niti jedna
nije mogla promijeniti činjenicu da će i kod Kunštekovih biti u istoj poziciji
kao i kod Pere, samo što će imati više stvari. Kod Pere je imala nadu da će
jednog dana biti drugačije, a kad ode kod njih, neće više imati ni to. Ta
trampa joj se gadila, ali nije bila sigurna može li uopće biti drugačije. Dok je
ona bila u svojim mislima, djeca oko nje pričala su o imeniku i nagađala što
se ustvari dogodilo. Djevojčica do nje pitala ju je što ona misli i da li Bojan
ima prste u svemu tome, no ona nije htjela uhvatiti se priče. Počela je
spremati knjige u torbu jer je zvonilo. Znala je da će Bojana prvog optužiti
jer je on imao takvu reputaciju, ali to on nije htio shvatiti ni kad bi mu
pokušala objasniti.
U isto vrijeme dok se Kaja pješice vraćala kući iz škole, Jasmina je sjedala
za stol Svibora Adamića, da bi obavila intervju. Osjećala se nelagodno u
njegovoj blizini. Nalazili su se u konferencijskoj dvorani u kojoj je u jednom
dijelu dvorane grupa uvježbavala koreografiju, dok je druga grupa bila kod
stolova na intervjuima. Iako su svi bili zauzeti svojim zadacima, Jasmina je
osjećala da svi vide kako se njoj gospodin Adamić primiče i kako svi čuju da
joj se neizravno udvara. Njena igra, kojom se uživljavala u određenu ulogu i
igrala je kako se od nje očekivalo, pala je u vodu. U sebi je osjećala otpor
koji ju je sprečavao da se uživi u ulogu male kokete i poigrava se s članom
komisije. Znala je da on na tome neće stati. Bila je zbunjena i nesigurna
dok je odgovarala na pitanja, koja su pred kraj skrenula i na njene roditelje,
odnosno udomitelje. Njemu je to bilo zanimljivo, jer je smatrao da će ona
biti lakši plijen nego što je mislio. Shvatio je zašto ona toliko želi tu krunu.
Imao je dosta iskustva s takvim izborima pa je odmah primijetio koje su
djevojke bile spremne na sve kako bi dobile krunu. Bile su to Jasmina i
Magdalena.
Njih je to zateklo, kao što je zateklo i Jasminu kad se vratila kući oko devet
sati. Bojan je pokušavao izvući nešto od njih dvije, dok je Kaja cijelo vrijeme
bila zauzeta sa smještanjem njih dvije i pospremanjem njihovih stvari. Tek
kad su zaspale primijetila je da je Jasmina neobično šutljiva. Na pitanja o
izboru je kratko odgovorila i rekla da je boli glava. Zavukla se pod deku,
upalila noćnu svjetiljku i dugo ostala budna nad dnevnikom. Kaja je
pokušala zaspati, ali joj zvuk kuckanja po tipkovnici nije dao. Pitala se što
Jasmina upisuje u dnevnik i zašto ne spava. Što li se dogodilo na
pripremama kad plače bez glasa?
Iduće je ujutro Juliška rekla Kaji da ne mora ići Kunštekovima. Neka ostane
paziti na djevojčice jer ona mora otići Ljerki. Pero je otišao u veleprodaju
pića, Jasmina je bila na praksi, a Bojan je od jutra sjedio za računalom,
zamolivši Kaju da mu napravi sendvič. Ona se cijelo vrijeme vrtjela po
kuhinji, dok su je dvije sestrice promatrale. Tek su oko podneva počele
pričati s njom. Čula je kako su tijekom noći škrgutale zubima u snu i
rastužila se nad njima jer je to i ona radila. Kako nije znala njihovu priču,
pazila je da joj ne izleti nešto neprimjereno. Kako Juliške dugo nije bilo,
kasnila je u školu, a tijekom sata su u razredu svi brbljali o tome kako su
ona dva dječaka, oni koje je jučer pozvala na red, vratili imenik i kako su
viđeni s očevima u zbornici. Bila je uvjerena da je ta priča završena i da je
Bojan spašen, ali je, kad je išla na tjelesni, vidjela je u zbornici Bojana
okruženog nastavnicima. U njegovom su joj razredu rekli da je ravnatelj
došao po njega, zbog čega je imala loš predosjećaj. Kad je došla kući,
pozdravila je Lelu i Lidiju koje su se igrale u voćnjaku iza kuće i otišla u
sobu, dohvativši Jasminin dnevnik. Iz posljednjeg zapisa shvatila je zašto je
plakala.
Kad je začula Bojana, brzo je vratila dnevnik na mjesto. Bojan joj je rekao
da su dječaci sve ispričali i da ne zna što će sada biti s njim. Izderao se na
Kaju, a onda primijetio da je ona na rubu plača. Sjeo je pored nje i ispričao
joj se, prije nego što je bilo što drugo uspio reći, Kaja mu je rekla za
Jasminu. Pročitala je da ona želi neki znak koji bi joj pomogao da odluči, a
Kaja je željela biti taj znak i spriječiti je da to učini. Pitala je Bojana želi li joj
pomoći. Pogledali su na sat i istrčali iz kuće prema željezničkom kolodvoru.
Kad su došli do njega, shvatili su da ne znaju što u stvari trebaju napraviti.
Stajali su pred ulazom u pansion. Jasmine nije bilo na vidiku, te su panično
tražili neko rješenje. Bojan je rekao da možda kasni, ali ju je Kaja spazila u
pansionu. Povukla je Bojana da se sakriju. Ona je izašla iz pansiona, sjela
na klupu u parku i gledala ispred sebe. Kaja je stisnula Bojanovu ruku,
želeći prigušiti vrisak koji joj je nadolazio pri pogledu na taj prizor. Bojan ju
je povukao za sobom, svjestan da se tu više ništa ne može napraviti. Kući
su hodali polako.
Kad je došla pred školu, vidjela je Ljerkin auto i shvatila da su stvari izmakle
kontroli. Ona je ovdje zbog Bojana. Bojan je Kaji ispričao da su ona dvojica
očevima ispričala svakojake bajke o Bojanu: da ih je tukao, maltretirao i
prisilio da ukradu dnevnik, bez da su spomenuli igricu. Govoreći to, bio je
miran i ravnodušan, dok je Kaja postala bijesna. Kako ni Bojan ništa nije
rekao za igricu, ona je odjurila u zbornicu, u ravnateljev ured, gdje su bili
ravnatelj i Ljerka. Za njom je došao i Bojan, te je Kaja odmah počela iznositi
priču o igrici. Izbjegavala je dio gdje su klinci plaćali Bojanu, ali je on to sam
priznao. Učitelje je isto zanimao kraj tog razgovora, te su svi ostali u
zbornici, iako je zvonilo. Ravnatelj je bio uzrujan zbog zadataka i izvlačenja
novca, ali je govorio mirno. Kad je Ljerka dobacila da se Bojan treba sramiti
i da su mu davali tolike šanse, on joj se narugao. Ravnatelj ga je
opomenuo, on je počeo pričati o svemu, počevši od njihovog licemjerja i
utjecaja tatica one dvojice, a kad je ravnatelj ponovo pokušao ući u
razgovor, Bojan je počeo teatralno nabrajati stvari.
Analiza likova