PRIPOVJEDAČ

Pripovijest u prvom licu i pripovijest u trećem licu

Ranko Marinković » Kiklop
MAAR... MAAR... zaviče glas s krova. Melkior se nađe kod
ograde stepenica što vode u podzemlje; nad njima svijetli
pločica GOSPODA. Sa suprotne strane ukrštaju se druge
stepenice pod natpisom DAME. X od stepenica, pomisli,
recipročne vrijednosti, brojnici GOSPODA i brojnici DAME
(ukršteno množenje), a nazivnici svršavaju dolje u majolici i
porculanu, gdje nazivnici šute s poštovanjem: čuje se samo
mutan šapat vode, pištanje ventila i šum ventilacije. Kao u
utrobi transatlantika. Mirna plovidba. Silaze putnici s
veseljem i bukom, kao da idu u brodski bar na čašicu
viskija. Vraćaju se zatim na palubu, bodri zadovoljni, s
uživanjem srču svježi večernji napitak iz MAARova zraka.
Sve je osvojio MAAR. Visoko gore na krovu palače razvio
platno kad je pao mrak i stao se derati – MAAR-
CENTROREKLAM!
Antun Šoljan » Kratki izlet
Počet ću od toga da je moj prijatelj Roko lud. Čovjek bi
pomislio da netko tko ima takav kokošji grudni koš, mršave
tanke ruke, bezbojnu i rijetku našušurenu kosu i toliko
debela stakla na očalima koje uvijek poluslijepo prinosi licu
sugovornika ili raznim opasnim električnim instalacijama ili
kakvim zupčastim strojevima u radu, ne može sebi dopustiti
luksuz da bude još i lud. Ali moj prijatelj Roko je od onih
legendarnih luđaka koje bogovi čuvaju. On će hodati
ulicom zagledan u golubove na zabatima kuća i nesvjesno
prijeći pedalj širokom daskom prebačenom preko
raskopanog kanala. Njemu će ispasti dvadesetica (njemu
uvijek nešto ispada) i otkotrljati se među vodove visokog
napona na kakvom gradilištu, i on će se prignuti – bez
obzira na goleme crne mrtvačke glave što upozoravaju na
opasnost – i izvaditi svoje vlasništvo neozlijeđen …
Pripovjedač u 1. i pripovjedač u 3. licu
• razlikujemo:
• vanjski i pouzdani glas koji poznaje vanjskog junaka i
vlada pripovjednom situacijom
• i glas koji je bliži, intimniji i smjera ispirpovijedati vlastitu
priču

• oba glasa imaju prednosti i nedostatke kojima privlače ili

odbijaju čitatelje
• načelno:
• pouzdan i distanciran
• nepouzdan i blizak
Pripovjedač u trećem licu
• ostavlja epski dojam
• otkriven
• jasno je da smo u svijetu književnosti
• ekstradijegetički i heterodijegetički pripovjedač ima učinak
odjeljivanja fikcije od zbilje
• uglavnom sveznajući, ograničavanja njegova znanja
uglavnom imaju neku drugu pripovjednu funkciju
• poudani i necenzurirani uvid u tijek misli lika je najveća
prednost objektivnog pripovjedača
• međutim, budući da sve vidi i zna može biti i nametljiv i
superioran, nerijetko se ne suzdržava od interpretacija,
prosuđivanja, generalizacije, iznošenja vlastitog suda
sveznajući
• Rimmon-Kenan, osnovne karakteristike sveznajućeg
pripovjedača:

• znanje o prošlosti, budućnosti, sadašnjosti

• znanje o tome što se zbiva na različitim mjestima u isto
vrijeme
• prisutnost na mjestima gdje je lik sam
• poznavanje misli i osjećaja lika
Pripovjedač u 1. licu
• odmah pokušava uvući čitatelja u svoju priču, učiniti ga
sugovornikom ili pouzdanikom
• najjača strana: bliskost komunikacije
• čitatelja može privući i potencijalna nepouzdanost takvog
pripovjedača
• kod pripovjedača u trećem licu imamo jasan uvid u misli
lika, ovdje nema sigurnosti skriva li autodijegetički
pripovjedač, svjesno ili nesvjesno, važnu informaciju
• sličnost s autobiografijom, memoarima, pričanjem o
svakodnevnom životu
• odricao mu se fikcionalni status, poistovjećivalo s autorom
djela
pripovjedno ja / pripovijedano ja
• Wolfganag Kayser: „u romanu pisanom u prvom licu
pripovjedač ni u kom slučaju nije pravocrtni nastavak
pripovjednog lika”
• pripovjedno ja tiče se glasa koji pripovijeda vlastitu priču,
odnosno junaka kao pripovjedača, često u odrasloj dobi
• doživljajno ja ili pripovijedano ja je manje psihološki
intonirano, podrazumijeva pripovjedača kao junaka kakav
je bio u trenutku u kojem se pripovijeda, najčešće
djetinjstvu i mladosti
• Kayser inzistira na razdvajanju, Franz Stanzel uočava
kontinuitet među tim instancama
• Stanzel: najvažniji dio osobitosti pripovjedača u prvom licu
nalazi u egzistencijalnom kontinuitetu između
pripovijedanog ja (ja kao pripovjedača) i pripovijedanog ja
(ja kao junaka)
Stanzel
• pripovjedač u prvom licu pripada „fikcionalnom svijetu u
kojem žive likovi”, dok je pripovjedač u trećem licu izvan
• to „egzistencijalističko usidrenje je lključna razlika između
1. i 3. lica pripovjedača
• „tjelesno jastvo” dojam da pripovjedač u 1. licu ima tijelo,
tijelo koje ga boli, izdaje ga, ili mu je izvor radosti i užitka
• pripovjedača pozicija 1. lica ima egzistencijalnu
motivaciju, ovisi izravno o životnom iskustvu
• treba li razlikovati pripovijedno ja od pripovijedanog ja?
• te instance nisu identične
• pripovjedno ja ostaje izvan pripovijedanog svijeta, a
unutar njega pojavljuje se isključivo pripovijedano ja,
točnije, pripovijedačevo ranije ja
• formalna razlika između govornika i onog o kome se
govori
• Eagleton: subjekt koji govori ne može potpuno predočiti
sebe onim što kazuje, zamjenica JA vječito izmiče,
isklizava
• Franz Kafka: Izvještaj za neku Akademiju
Kafka: Izvještaj za neku akademiju
• realizirana metafora odnosa između pripovjednog ja i
pripovijedanog ja
• pripovjedač mora održati predavanje o svom
majmusnskom predživotu, ali to ne može jer već pet
godina nije majmun
• promjena znog koje je pripovijedanje uopće omogućeno,
izbrisalo je iskustvo koje treba pripovijedati
• parodija retrospektivnog pripovijedanja u prvom licu
(Dorrit Cohn)
• „sadašnji verbalni čin nikada ne može ponovno dočarati
neverbalnu zbilju prošlog iskustva”
• slično Slobodan Novak Izgubljeni zavičaj (V.Biti: Doba
svjedočenja)