Elementi fantastike u novelama Miš i

U čudnim gostima
A.G. Matoša
 Todorov
 Tri uvjeta fantastike:
 1. Tekst treba prisiliti čitatelja da promatra svijet likova kao svijet živih
osoba te da dvoji nad prirodnim i natprirodnim događajima
 2. Tu dvojbu može osjetiti i neki od likova – čitateljeva uloga i dvojba
povjerena nekom odd likova
 3. Čitatelj treba stvoriti stav prema tekstu te podjednako odbaciti
alegorijsko i poetično tumačenje
 Petzoldove odrednice
 „Čini se da neko kniževno djelo, da bi se moglo proglasiti „fantastikom”,
mora izražavati svjesno otklanjanje od načela, ili čak i pobunu protiv njega.“

 Noematska književnost – ona književnost kojoj je cilj kopirati stvarnost i biti

realistična
 Fantazmatska književnost – fantastično = fantazmatsko, i ona nužno
povezana sa stvarnošću, ali na neizravan i neuobičajen način
 Međusobno se ne isključuju, narav teksta određuje naglašenost jednog
diskursa spram drugog
 odnos prema stvarnosti: subverzivan, alternativan, deziderativan i
aplikativan način
 Subverzivan način

 „…njegov je sekundarni svijet oblikovan tako da dovodi u pitanje

čitateljevo shvaćanje stvarnosti i njegov, na njemu utemeljen, osjećaj
sigurnosti. U tipičnom slučaju takav se svijet doima »normalnim« ili
»realističkim«, sve dok njegovu mirnu površinu ne zamuti neki
neobičan i neobjašnjiv događaj.”
 Ovaj se način može prepoznati u oba djela i to u njihovim oniričkim
sferama
 U oba je djela san sastavni dio radnje i svojevrsna prekretnica kojom
se snažnije uvodi fantazmatsko
 Subverzivnost u Mišu

 „I cvr-cvr-cvr! — zakipi po zelenom hataru nebeskom žagor mišiji kao cvrkut

lastavica. Oblaci? Ne. To su gole, crne i naborane mišje repine, pa zmijski
zvižde i sikću noćnijem zrakom. Zvijezde? Ne. To se užagriše zelenkasto i
krvavo pakosne mišije očice. Mjesec? Ne... Aj, to je guvernanta iz Araberga!
Ne, nije: to je grdan pacov sa žutim licem i posijedjelom kosom gospođe
Ljubice. Milinović da se sakrije pod jorgan, ali ona mu se smiješi blijedim
smiješkom, roni zlatno-srebrne suze…”

 Nakon što je primio vijest o samoubojstvu Ljube Miša, uvečer ipak liježe
spokojan što brzo prekida halucinacija izazvana mišem koja ga potpuno
izluđuje
 Subverzivnost U čudnim gostima

 „Odjedared se mladić kao prekine i padne nijemo na panj, a starac udaraše

jednako uokolo kao dobar mlatac. Jeza me prožme kada se okrenuo spram
mene: — njegove žute, ukočene, izbuljene i krvave oči bijahu — slijepe!
Pomamni čiča tapa i bjesni štapom prama meni, prama meni, krv mu izvire
ispod bijele kose, a ja ni trepavicom da maknem, ni zjenicom da trenem. I
onaj drugi kobnik dopuzao već zmijski do mene, a nož mu blista među
zubima. I njegove su oči blijede, tvrde i razrogačene... slijepe!... Pa kada me
nijemo i očajno dohvatiše, pa kada stadoše sljepačkim prstima kidati moje
meso — ah, druže, u nekoliko časova u snu propatih više nego za cijeloga
života svoga!”
 Špirini su snovi bili motivirani njegovim ranijim opažanjima – grofov sluga
imao je „zmijske oči”
 Ovi su snovi bili svojevrsno predskazivački s obzirom na ono što će se
dogoditi
 U oba je djela onirička sfera upravljana motivima iz stvarnog svijeta
 Freudova teorija o priči sna – san nastaje miješanjem i preklapanjem motiva
koji su ostali istaknuti tijekom jave
 Jungov pojam sinkroniciteta: „istovremenost dvaju smisaono akauzalno
povezanih događaja, odnosno istovremenost gdje koincidira
izvjesno psihičko stanje sa jednim ili više vanjskih događaja koji se javljaju
kao smisaone paralele prema trenutnom subjektivnom stanju” – SIMBOLIKA
MIŠA
 Alternativni način

 »Taj (sekundarni) svijet mogao bi postojati izvan (ili: mogao bi

biti stvoren l razviti se iz) našega, nama poznatog svijeta.«

 Potvrđuje se u oba djela

 Alternativni način u Mišu

 „ I u Milinovićevu mozgu prokuljaše i zakuhaše vrele misli kao para u loncu... Kiša
prestade. Tišina. Sobom sinu trak od mjesečine. Milinoviću odlanulo. Stao tonuti u
san, kadli ga trže šuškaranje — najprije ispod kreveta, pa u slamnjači. Udari svom
snagom šakom pod krevet pa oguli na nekakom ćošku prste na zglobovima. Pobjesni i
bubne pod krevet s ormančeta bukaru, čašu i svijećnjak. Miš progrebe preko patosa i
stane kao za inat bjesomučno igrati na mjesečini prema prozoru, lupkajući srnim
tijelcem o zidu. Milinović rikne, ustane i zajuriša pod pendžer čašom, mastilom,
knjigom, leđenom i ogromnom lampom.”
 Miš se simbolično pojavljuje večer nakon što je primio vijest o trudnoći njegove žene
Ljubu nadimka Miš na koju je burno i negativno reagirao
 Sfera svijesti i savjesti – motiv miša kao simbol nečiste savjesti, miš ga pati i uzrujava
jer je on asocijacija na Ljubu
 Na kraju zbog istog miša i sam skončava
 Alternativni način U čudnim gostima

 „Probudih se. Hoću da maknem nogom, rukom, ali ne mogu. Uprem svu snagu
očajnički, žile da popucaju, ali sve uzalud. Zasjeklo me po vratu i zglobovima kao
da sam svezan. I odista! Pridigoh glavu i na ogoljelim grudima vidjeh kroz
pomrčinu djelić žutog tvrdog konopca. Izdao me dakle grofovski podlac i ajinin!
Dok sam pijan spavao dozvao je oružnike, te me gurnuše u taj šljepić. Ali ipak —
nije možno! U Francuskoj ne vežu ovako ni najhuđih zlikovaca... Ili da to nije lijes,
da se nisam možda prenuo, a sve to da nije samo grozno priviđenje posljednjeg
životnog trzaja u prokletom grobu?”
 Špira Lazić se nakon bijega i upoznavanja sa svojim „spasiteljem” opušta, zapije i
odlazi na spavanje, no budi ga neočekivana spoznaja da ga je netko zavezao
tijekom burnih snova
 U trenutku buđenja nije svjestan što se događa, pomišlja kako je u lijesu ili grobu i
u zadanom trenutku smatra to mogućom stvarnosti
 Aplikativan način
 „S druge pak strane, u tekstovima u kojima prevladava
aplikativni način, problemi svakodnevnoga života nisu naprosto
odbačeni nego preobraženi ili svedeni na osnovna pitanja,
primjerice o čovjekovu mjestu u svemiru, prirodi dobra i zla,
načelima morala i mogućnosti junačkog djelovanja.”

 Na istim se primjerima može uvidjeti i aplikativan način –

PARALELIZAM između dva svijeta/sfere
 U Matoševim djelima Miš i U čudnim gostima potvrđuju se elementi
fantazmatskog

 Za Matoša je onirička sfera specifičan medij uvođenja fantastične prirode u

djelo

 Osim navedenih načina pojave fantazmatskog na narav teksta utječu motivi

samoubojstva, ubojstva i nasilja koji su zastrašujući i sablasni
 Literatura
 Matoš, Antun Gustav Sabrana djela - Iverje, Novo Iverje, Umorne priče
2003., Djela hrvatskih klasika
 O fantastici i fantastičnom. Izbor teorijskih rasprava o fantastičnoj
književnosti, Zagreb: Hrvatska sveučilišna naklada, 2017.
 Petzold, Dieter 1996. Fantastična književnost i srodni žanrovi. Mogućnosti.
XLIII./4-6, str. 69– 76.