0

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU – UČITELJSKI FAKULTET

Integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni učiteljski studij s
engleskim jezikom

Ivana Brlić-Mažuranić: Priče iz davnine

(seminarski rad)

Kolegij: Hrvatska dječja književnost, ak. god. 2022./2023.

Mentorica: Kristina Giacometti
Studentica: Đulijana Paljuši
E-mail: dulijana.paljusi1509@gmail.com

Zagreb, 13. svibnja 2023.

 1

Uvod

U ovom seminarskom radu pisat će se o Ivani Brlić-Mažuranić i njezinom utjecaju na

hrvatsku književnost te će se također reći nešto i o samome djelu „Priče iz davnine“.

Objasnit će se prisutnost kršćanskih motiva u djelu te će se govoriti o povezanosti

Ivaninog života s kršćanstvom. Izabrala sam ovu temu iz razloga što su mi „Priče iz

davnine“ ostale u jako lijepom sjećanju te mi je to bila jedna od najdražih lektira. Isto

tako je jedan od razloga taj što sam vjernica i jako volim čitati vjerske knjige i djela s

kršćanskim motivima. Zbog toga mi se svidjela pomisao da još dodatno istražim o

simbolima i skrivenim porukama vezanima uz kršćanstvo u ovome djelu Ivane Brlić-

Mažuranić.

1. Ivana Brlić-Mažuranić – hrvatski Andersen

Ivanu Brlić-Mažuranić naziva se hrvatskim Andersenom, ali ne zbog toga što je u

Hrvatskoj doživjela slavu i vrhunac kakve je Andersen doživio u svijetu, već više zbog

sličnosti između njezinih tipova priče i strukture Andersenovih priča. (Bošković-Stulli

1994) Hans Christian Andersen i Ivana Brlić-Mažuranić, poznati danski pisac i hrvatska

spisateljica, dijele neke značajne sličnosti u svome doprinosu dječjoj književnosti. Može

se izdvojiti nekoliko sličnosti između ova dva autora i njihovih djela. Prva su sličnost

njihovi fantastični svjetovi. I Andersen i Ivana Brlić-Mažuranić stvaraju bogate i

čarobne svjetove u svojim pričama. Andersenov svijet obiluje vilama, vilenjacima,

patuljcima i drugim fantastičnim bićima, dok Ivana donosi žive i slikovite prikaze

slavenske mitologije. Njihova su djela također slična i po moralnim poukama. Oba

autora koriste priče kako bi prenijeli moralne pouke i vrijednosti mladim čitateljima.

Andersenove priče često sadrže pouke o hrabrosti, dobroti, poštenju i strpljenju, dok

Ivanina djela promoviraju hrabrost, iskrenost te ljubav prema obitelji i prijateljstvu. Još

jedna sličnost su njihovi likovi s osobinama. I Ivana i Andersen stvaraju likove koji su
 2

dobro razvijeni i imaju snažne osobine. Andersenovi likovi, poput Ružnog Pačeta, često

se suočavaju s izazovima i rade na osobnom rastu. Ivana također stvara hrabre junake i

junakinje, kao što je Potjeh iz "Priča iz davnine", koji se suočavaju s opasnostima i

pokazuju hrabrost. Oba autora u svojim pričama koriste elemente narodne baštine.

Andersen se često oslanja na danske bajke i mitove kako bi stvorio svoje priče, dok

Ivana koristi bogatu hrvatsku usmenu književnost i mitologiju kao inspiraciju za svoje

priče. (Bošković-Stulli 1994) Ove sličnosti između Andersena i Ivane Brlić-Mažuranić

ukazuju na njihovu zajedničku strast prema stvaranju kvalitetne dječje književnosti koja

inspirira, poučava i oduševljava.

2. Priče iz davnine

„Kada je fra Stjepan Matijević u Ispoviedaoniku (1630) upotrijebio riječ bajka,

mislio je time izmišljotinu, besmisleno i nevjerovatno kazivanje, riječ se još nije
odnosila na vrstu pripovijetke. Takvo se njezino značenje sačuvalo i do novoga
doba. Odatle se otvarao put prema značenju bajke koje obilježava pripovijetku o
nevjerovatnim i čudesnim događajima, osnovanu na izmišljanju i mašti, pa su
približno u tom smislu spominjali bajku hrvatski i srpski književnici 19.
stoljeća.“ (Bošković-Stulli 2012: 281)

Djelo „Priče iz davnine“ zbirka je bajki koje su, kao što je u citatu spomenuto, pune

nevjerojatnih i čudesnih događaja. Djelo je prvi put objavljeno u prosincu 1916. godine

u Zagrebu kao izvanredno izdanje Matice hrvatske. (Zima 2018) Djelo je od početka

dobilo pozitivne kritike te je bilo prihvaćeno od strane publike odnosno čitaća. Ivana je

bila nezadovoljna ilustracijama za prvo izdanje te je nakon toga 1920. godine Matica

hrvatska objavila novo izdanje, bez ilustracija. (Lovrić Kralj i Dvoršćak 2018) Djelo

"Priče iz davnine" predstavlja izuzetno važan i poznat dio hrvatske dječje književnosti.

U knjizi se nalazi 8 čarobnih i bajkovitih priča za djecu koje su inspirirane hrvatskom

usmenom književnošću i mitologijom. U tih osam bajki spadaju: Kako je Potjeh tražio

istinu, Ribar Palunko i njegova žena, Regoč, Šuma Striborova, Bratac Jaglenac i

sestrica Rutvica, Lutonjica Toporko i devet župančića, Sunce djever i Neva Nevičica te

Jagor. „Priče iz davnine“ donose moralne pouke i vrijednosti koje su važne za

 3

odrastanje mladih čitatelja. Kroz priče, Ivana Brlić-Mažuranić promovira hrabrost,

iskrenost te ljubav prema obitelji i prijateljstvu. „Priče iz davnine“ postale su klasično

djelo dječje književnosti te su otvorile put novim smjerovima i utjecajima u hrvatskom

književnom području.

3. Kršćanski motivi u djelu „Priče iz davnine“

Prikaz kršćanskih motiva u Ivaninim je bajkama vrlo učestao.

„Životni je stav Ivane kršćanski. Taj stav utkala je i u svoja djela, što je sasvim
razumljivo jer je prvenstveno pisala za svoju djecu kojima je, naravno, htjela
ugraditi vrijednosti do kojih joj je stalo. Njena djela govore o dubokim, istinskim
moralnim vrijednostima koje su utemeljene na biblijskoj istini o dobroti i ljubavi
prema bližnjemu, poniznosti, skromnosti, grijehu, spoznaji, kajanju i
opraštanju.“ 1 (Barišić 2018: 395)

Težak smatra da priče u kojima se izravno ne spominje ili zaziva Bog, spadaju u drevno

slavensko pogansko vrijeme. No, to ne znači da te priče nemaju kršćanskih motiva,

nego da se u njima suptilno prikazuju kršćanska vjerovanja i elementi.

„Stjepko Težak u Interpretaciji bajke, na temelju pojedinih detalja u fakturi

priča, zbirku dijeli na priče „iz drevnoga slavenskoga poganskog vremena i priče
iz slavenskog kršćanskog razdoblja“. Prema toj podjeli, u drugu bi grupu spadali
Šuma Striborova, Regoč te Bratac Jaglenac i sestrica Rutvica, a ostale priče
svrstati bi trebalo u prvu grupu „jer se nijednom ne spominju riječi Bog i
Božji…“ (Hranjec 2003: 63)

Jedan je od kršćanskih primjera u bajci „Bratac Jaglenac i sestrica Rutvica“ kada je

majka Jaglenca i Rutvice na samrti. Jaglencu je o vrat privezala zlatni križić te je svojoj

djeci rekla da će ih Bog čuvati bez obzira na to što će ostati „sami na svijetu“. U tom

dijelu teksta, autorica naglasak stavlja na prolaznost života te čitatelje uči jakosti za

vrijeme teških trenutaka. (Barišić 2018) Kasnije u bajci, Rutvica se spasila od

Klikunovih pandža točno u trenutku kad je ugledala crkvicu te ju je također spasio zlatni

pojas koji joj je majka dala na samrti. Još jedan od kršćanskih motiva u toj bajci može

se vidjeti u trenutku kada je Rutvica bila spašena od zlih vila nakon što se pomolila

Bogu i zvonila crkveno zvono te u trenutku kada se nalazila na svetom jezeru do kojega

„zlo“ nije moglo doći. U tim primjerima Ivana naglašava kolika je snaga u Bogu i
1
Špehar i Salopek 2015: 111
 4

koliko je vjera njenih likova jaka. Pred kraj već spomenute bajke, Ivana pokazuje kako

je uz Boga moguće pobijediti ne uz nasilje, već „silom Duha Presvetog.“ To je dočarala

u trenutku kada je Relja, „mladi osvetnik“, odlučio ne koristiti „ljudsku mišicu“:

„Nisam se ja knežević rodio, niti sam tešku sablju okovao, da ja robim po svijetu
sirote!“

Ivana je većinu kršćanskih motiva i primjera u tekstovima prikazivala kao „slike“ iz

svog života, a ne kao nešto uzeto iz kršćanskog svjetonazora. Još jedan motiv

kršćanstva može se očitati u bajci „Ribar Palunko i njegova žena“. Glavna pouka ove

bajke jest da ljubav sve pobjedi. Može se vidjeti kontrast između Palunkove žene koja je

puna ljubavi i vjernosti te Palunka kojemu je jedino bitno doći do materijalnog

bogatstva. U jednom dijelu bajke, zmija ženi nudi biser i zlato. To podsjeća na biblijsku

simboliku zmije i zabranjenog ploda, no za razliku od Starog zavjeta, u ovoj je priči

žena to odbila te pokazala veliku količinu nesebičnosti i ljubavi prema svome djetetu i

izabranome mužu. U tome se primjeru očituje majčinska ljubav koja se u Bibliji jako

naglašava te ima veliku značenjsku važnost. U priči se također spominje i košuta koja se

pojavila na grobu majke Palunkove žene. Košuta se u tom trenutku može gledati kao

Krist jer joj daje savjete i bodri ju. Ona ima simboliku nevinosti i dobrote pa se time

može gledati kao na Sina Božjeg koji se bori protiv zla (sotone) kojeg u bajci

predstavlja zmija. U ovoj se bajci spominje zlatna jabuka koja se u prenesenom

značenju može gledati kao spoznaja:

„U neznanome moru ima lubin veliki, na lubinu zlatna peraja, na peraji zlatna
jabuka.“

To se može povezati s jabukom koja je u kršćanskoj mitologiji povezana sa spoznajom i

otkrićem saznanja. Iako se u Bibliji nigdje ne spominje jabuka, to se može povezati s

latinskom riječi „malum“ koja ujedno označava i zlo i jabuku. Zbog toga je u kršćanstvu

došlo do poistovjećivanja stabla spoznaje dobra i zla sa stablom jabuke. (Babić i Vekić

2018) U bajci „Kako je Potjeh tražio istinu“ također je vidljiva prisutnost kršćanskih
 5

motiva. U toj se bajci jasno ističe kontrast između dobra i zla te kako Ivanini likovi nisu

statični, već se mijenjaju i imaju priliku za pokajanje. (Barišić 2018)

„Time njihov put postaje putom obraćenja.“ (Barišić 2018: 399)

Korištenjem tog izraženog kontrasta između dobra i zla te prisutnosti promjene, kajanja

i obraćenja, jasno su iskazani kršćanski motivi, kao na primjer oprost od grijeha te

obraćenje prema Bogu. U ovoj se bajci također naglasak zadržava na pojmu ljubavi:

„Al uto Svarožić već bijaše progovorio: - Evo, što vam je raditi: ostanite na
krčevini i ne ostavljajte djeda dok on vas ne ostavi, i ne idite u svijet ni za
dobrim ni za lošim poslom, dok ne vratite ljubav djedu.“

Taj se citat može povezati s prve dvije Božje zapovijedi te s Matejevim evanđeljem:

„Ljubite jedni druge kao što sam ja ljubio vas.“ (Mk 12, 28-34)

Još jedan citat iz bajke „Kako je Potjeh tražio istinu“:

„Protrnuše braća od čuda, a ona svjetlost iščezne s brda i povrh stare lipe i
napokon zasjaji kao čisto zlato upravo pred njima.“

može se povezati s Matejevim evanđeljem:

„Nakon šest dana uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana, te ih povede u goru
visoku, u osamu, i preobrazi se pred njima. I zasja mu lice kao sunce, a haljine
mu postadoše bijele kao svjetlost.“

U toj bajci spominje se i sveti oganj koji se nikad ne gasi, kojega je zapalio djed Vijest.

Taj se oganj može gledati kao vječno svjetlo u crkvama koje gori za vrijeme euharistije

u znak Kristove trajne prisutnosti. (Špehar i Salopek 2015) Također ga se može i

povezati s Božjim očitovanjem pomoću vatre u Bibliji. Neki od primjera su kada je

uspostavio savez s Abrahamom, vodio narod pustinjom te sklopio Savez sa svojim

narodom na Sinaju. (Špehar i Salopek 2015) U bajci „Šuma Striborova“ također je

naglasak na pojmu majčinske ljubavi:

„Ali ja volim ostati u svojoj nesreći, a znati, da imam sina, negoli da dadeš sve
blago…“

U ovome citatu može se vidjeti koliko je velika majčinska ljubav naspram svih blaga

ovoga svijeta te kako je majka bila spremna, zbog svoje ljubavi prema djetetu, odreći se
 6

toliko toga. Također se velika ljubav može očitati i na samom kraju bajke kada sin

shvati što je učinio te moli Boga i majku da mu oproste. (Hranjec 2003) Već spomenuta

bajka „Bratac Jaglenac i sestrica Rutvica“ prikaz je sestrinsko-bratske ljubavi koja se

također često spominje u Bibliji. U bajci „Regoč“ naglasak je na kontrastu između

dobra i zla, što je usko povezano s prispodobama iz Biblije. Djeca su prikazana kao

nevina stvorenja koja žive po vjeri u Boga te svojim pouzdanjem u Njega uspijevaju

izgraditi novi život bez mržnje. Simbol zmije, koja predstavlja zlo u Bibliji, također se

javlja i u bajci „Sunce djever i Neva Nevičica“. Mokoš, koja se mogla pretvoriti u

zmiju, predstavlja zlo jer nije htjela pomoći Nevi: „Što si htjela, to si dočekala…“ Čak i

da nema tako konkretnih simbola poput zle zmije, križića oko vrata i zazivanja Boga,

Ivanine su bajke pune kršćanskih motiva koji se mogu pronaći u najbanalnijim i

neodređenim situacijama. Njeno stalno spominjanje i naglašavanje osobina poput

ljubavi, opraštanja, kajanja, istine, dobrote, vjernosti, pravednosti i mnogih drugih,

dovoljan su pokazatelj njezinih stavova i nauka njene vjere.

Zaključak

"Priče iz davnine" Ivane Brlić-Mažuranić izuzetno su vrijedno i značajno djelo dječje

književnosti. Njihova povezanost s hrvatskom usmenom književnošću, prisutnost

kršćanskih motiva i univerzalnost tema čine ih klasičnim djelom koje inspirira, poučava

i oduševljava čitatelje diljem Hrvatske. Po mome mišljenju, ovo je jedno od najljepših

hrvatskih djela napisanih za mlađe čitatelje baš iz razloga što svaka bajka ima određenu

pouku, budi maštu te uz to sve, prikazuje realnost i surovost ovoga svijeta. Smatram da

bi svako dijete trebalo pročitati ovo djelo jer ima jako zanimljivu fabulu te. što je

najvažnije, na poseban način odgaja mlade čitatelje i daje djeci priliku da se s

određenim likovima poistovjete i osjećaju prihvaćeno.

Literatura
 7

Babić, Vanda i Vekić, Denis. 2018. Simboličke i značenjske funkcije flore u Pričama iz

davnine Ivane Brlić Mažuranić. Nova prisutnost 16 (2). 261-277

Bošković-Stulli, Maja. 2012. Bajka. Libri et Liberi: časopis za istraživanje dječje

književnosti i kulture. 1 (2). 279-292.

Bošković-Stulli, Maja. 1994. Priče iz davnine i usmena književnost. U: Ivana Brlić-

Mažuranić: Izabrana djela II. Zagreb: Naša djeca.

Hranjec, Stjepan. 2003. Kršćanska izvorišta dječje književnosti. Alfa d.d.

Hranjec, Stjepan. 2006. Pregled hrvatske dječje književnosti. Zagreb: Znanje.

Lovrić Kralj, Sanja i Tea Dvoršćak. 2018. Od vizualnoga identiteta do političkoga čina:

povijest Kirinovih ilustracija Priča iz davnine. Libri et liberi: časopis za istraživanje

dječje književnosti i kulture. 1 (1). 67-92.

Stoljeće Priča iz davnine: zbornik radova. 2018. Zagreb: Hrvatska udruga istraživača

dječje književnosti.

Špehar, Milan i Salopek, Ana. 2015. Kršćanstvo u djelima Ivane Brlić Mažuranić.

Riječki teološki časopis 45 (1). 109-130.

Zima, Dubravka. 2001. Ivana Brlić-Mažuranić. Zagreb: Zavod za znanost o

književnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

Zima, Dubravka. 1999. Priče iz davnine Ivane Brlić-Mažuranić. Umjetnost riječi. 3-4

(13). 283-295.
8