Elena Ruža Pelikan

Ivana Brlić-Mažuranić: Priče iz davnine

1. Uvod
Zbirka bajki Priče iz davnine prvi puta je objavljena u prosincu 1916. godine u izdanju
Matice hrvatske. Tada je zbirka obuhvaćala šest bajki (Kako je Potjeh tražio istinu, Ribar
Palunko i njegova žena, Regoč, Šuma Striborova, Bratec Jaglenac i sestra Rutvica te Sunce
djever i Neva Nevičica). Tek su u trećem izdanju dodane dvije bajke ( Lutonjica Toporko i
devet župančića i Javor), stoga, danas zbirka sadrži ukupno osam bajki. U radu je prikazano
na koji je način autorica povezala vrijeme u kojemu živi sa svojim bajkama te istaknula važne
životne pouke namjenjene svim naraštajima. Rad se temelji na recentnim istraživanjima o
bajkama Ivane Brlić-Mažuranić.

2. Teme

Nekoliko bajki u zbirci Priče iz davnine povezane su tako što dijele sličnu
problematiku i temu.
2.1. Tema majčinstva u Pričama iz davnine
Jedna od njih je tema majčinstva. Radi se o različitim načinima iskazivanja majčinske
ljubavi; iskrena nesebičnost te despotizam. „Ženski princip kod Brlić-Mažuranić na taj se
način pozicionira kao moralno superioran Muškom, s upravo je majčinska uloga ona kroz
koju ženski likovi Ivane Brlić-Mažuranić 1 „potpuno nadvladavši sebe i odrekavši se svojih
želja zadobivaju mitsku snagu koju autorica upisuje u takvo majčinsko žrtve, solidarnosti i
stopljenosti s prirodom i njezinim zakonima“ (Kuvač-Levačević 2015: 714 prema Pleić-
Tomić). Majčinska ljubav jedan je od najvažnijih elemenata koji pridonosi daljnjem razvoju
radnje. Neke od takvih bajki su Ribar Palunko i njegova žena te Šuma Striborova. Postoji i
primjer zle majke, u ovom slučaju je to mlinarica (Sunce djever i Neva Nevičica). Za nju je
već na početku bajke predočeno kako je „tvrda i krivična srca“ (Brlić-Mažuranić 1916: 80)
Da se naslutiti razlika između dobre biološke majke (u većini slučajeva mrtve) te zle maćehe.
„Maćeha-zlikovka nositeljica je monstruozno preuveličanih i iskrivljenih percipiranih zala
koja se povezuju s majkama“ (Tatar 2003: 142 prema Pleić-Tomić) te s druge strane
negativnim ženskim likovima u bajkama poput „vještice ili svekrve“ funkcionira kao
„folkloristička projekcija loše majke.“ (Pleić Tomić 2018: 63) Jedna mogućnost je da su
prikazane poput poniznih anđela čuvara, a druga je da su u potpunosti izopačene. Zaključno s

1
tim, ističe se „pravo i patološko majčinstvo iz svakodnevnih majčinskih praksi.“ (Pleić
Tomić 2018: 72).
2.2. Natprirodne sile (pozitivni i negativni likovi)
Odmakom od stvarnosti, ističe se tema prirode, točnije, ono natprirodno, u ovoj zbirci
povezano sa slavenskom mitologijom i folklorom. Autorica je uspostavila odnos i povezanost
mitskih bića u različitim bajkama. Radi se o sličnim karakteristikama dobrih i zlih likova
smještenih u drugačije okolnosti. Može se uočiti povezanost Mokoši (Sunce djever i Neva
Nevičica) i babe Poludnice (Jagor) koje su prirodno podmukle i zle. „Na mjestu Jagora
jednako bi tako moglo biti bilo koje drugo dijete“ (Pleić Tomić 2018: 65). Također, Neva
Nevičica se nesvjesno zamjerila Mokoši za koju se govorilo da je spremna učiniti i dobra i
zla, ali kao da je, poput babe Poludnice, uživala u tome da se usprotivi svima i čini zlo. „Baba
Poludnica2 je tako tipičan bajkoviti protivnik, dok Mokoš preuzima ulogu pomagača, doduše
nevoljnog“ (Mijić Nemet 2018: 86). Još jedna uočljiva povezanost je između vile Kosjenke
(Regoč) te Zore-djevojke (Ribar Palunko i njegova žena). Obe su na neki način definirane
kao dobre vile. Međutim, malena vila Kosjenka pristupila je Regoču na jedan potpuno
skroman način. Razgovara s njim, plače, smije se te provode zajedno vrijeme na prijateljski
način. S druge strane, Zora-djevojka, predstavlja Palunku isključivo „natprirodnog
pomoćnika“ s kojim nema neslužbenog razgovora. Ondje su vile prikazane su u dobrom
svjetlu, dok su uobičajene vile u slavenskoj mitologiji često predstavljene u kontekstu
„demonske prirode – mogu slati bolesti, sakatiti ili čak ubijati...“ (Tolstoj i Radenković 2001:
81 prema Mijić Nemet). Takve karakteristike potkrepljuju vile Zatočnice (Bratec Jaglenac i
sestra Rutvica) te vile pomorkinje (Ribar Palunko i njegova žena) koje do srži mrze ljude te
samo traže načine na koje bi im napakostile. Sljedeća tema označava odnose djece i roditelja
pri čemu djeca kao takva predstavljaju bitnu simboliku čistoga dobra. Dubravka Zima u svom
članku Priče iz davnine je naglasila kako autoričino shvaćanje djece postaje simbolom života,
nevinost koja pobjeđuje zlo, djeca kao ključ za poboljšanje neke zajednice te tradicija i
povezanost s prošlošću (Zima 2013)

3. Ljepota duše kao osnova za bolji svijet u Pričama iz davnine Ivane

Brlić-Mažuranić Ivane Ignjatov Popović
Autorica koja koja se bavila Pričama iz davnine, Ivana Ignjatov Popović , dotaknula se teme
ljepote duše u svom radu Ljepota duše kao osnova za bolji svijet u Pričama iz davnine Ivane
Brlić-Mažuranić.
3.1. Holizam
Ron Miller, kojega autorica spominje kao jednog od najpoznatijih suvremenih teoretičara
holističkog obrazovanja, dao je i definiciju holizma: „Holističko obrazovanje temelji se na
pretpostavci da svaka osoba izgrađuje svoj identitet, smisao i svrhu života kroz povezanost sa
zajednicom, prirodom i humanističkim vrijednostima kao što su suosjećanje i mir“ (Miller
2
Poludnica - u slavenskoj mitologiji poljski duh zamišljan kao lijepa visoka djevojka, obučena u bijele
haljine.Pojavljuje se redovno ljeti u vrijeme žetve. Tada hoda po poljima i kada u podne naiđe na čovjeka ili
ženu u poslu, hvata ih za kosu i obara na zemlju bez milosti.

2
418 prema Ignjatov Popović). U Pričama iz davnine se, kako smatra autorica Ignjatov
Popović, nalaze takvi elementi.
3.2. Važnost i čistoća prirode
„Brlić-Mažuranić daje na važnosti obiteljskoj ljubavi i iskrenom, toplom majčinstvu kao
osnova razvoja zdravog pojedinca te na temelju toga stvara zbirku Priče iz davnine.“ (Ignjatov
Popović 2003: 420). Osim obitelji, daje važnost i prirodi, ističe kontrast između uobičajenih
ljudskih slabosti te grijeha i apsolutne čistoće prirode Ignjatov Popović 2003: 423.
3.3. Ženski likovi kao oličenje vrijednosti i trpeljivosti
Priče Ribar Palunko i njegova žena, Šuma Striborova i Sunce djever i Neva Nevičica, autorica
izdvaja od ostalih po tome što se u njima „opisi ženskih likova koji predstavljaju oličenje
humanističkih vrijednosti s jedne strane, ali i trpeljivosti koja je ženi nametnuta patrijarhalnim
odgojem.“ (Ignjatov Popović 2018: 420). U drugim dvjema pričama: Regoč i Lutonjica
Toporko i devet župančića, susrećemo se s nestvarnim bićima popraćenima dječijm
ponašanjem i drugačijim stavom prema svijetu koji ih okružuje.
3.4. Djeca i odrastanje
Prema navođenju autorice, Ivana Brlić-Mažuranić „cilja“ na dječju potrebu za kretanjem, za
otkrivanjem nepoznatih predjela i svladavanjem prepreka na putu odrastanja. Ono što ih
izdvaja kao posebne je to čisto, nedužno dječje srce koje ovaj svijet može vidjeti samo na
način kakvo je ono samo Autorica Ignjatov Popović na samom kraju objašnjava kako Brlić-
Mažuranić postavlja ideju dobrote, plemenitosti, vjere, ustrajnosti i ljubavi koje čovjek donosi
sa sobom u život te tako postaje moćniji od podlosti i mržnje (Ignjatov Popović 2018: 424).

4. Ivana Brlić-Mažuranić, Priče iz davnine: Nova konstrukcija izvora i

metodologije Andrijane Kos-Lajtman te Jasne Horvat

U članku Ivana Brlić-Mažuranić, Priče iz davnine: Nova konstrukcija izvora i

metodologije iz časopisa Fluminensia, autorice su se dotakle izvora mitološke te
usmenoknjiževne građe koje je Ivana Brlić Mažuranić izučavala kako bi se u
potpunosti točno mogla služiti elementima slavenske mitologije 3 te ih iskoristiti kao
važne dijelove Priča iz davnine. „Na temelju novih arhivskih istraživanja koja su
rezultirala pronalaskom autoričina rukopisnog zapisa naslovljenog Ove su bilješke
izvađene iz Afanasjev,Vozzrenija drevnih Slavjan i iz Tkany Mythologie der alten
Teutschen und Slaven “ (Kos-Lajtman, Horvat 2011: 87). U zapisu, prema autoricama,
Brlić-Mažuranić eksplicitno navodi izvore mitološke i usmenoknjiževne građe koju je
izučavala, bilježi likove i motive, a ponekad ih i detaljnije tumači ili taksonomizira, s
mjestimičnim referiranjima na puni naslov izvora i broj stranice (Kos-Lajtman, Horvat

3
Mitologija – grč. skup mita, bajki o božanstvima i o legendarnim herojima. (Klaić, 1951, s.v.
mitologija).

3
 2011: 87). Prikazuje se kako je Brlić-Mažuranić uistinu bila usmjerena izučavanju i
promoviranju mitološke i usmenoknjiževne tradicije. „Iako je sama isticala da su samo
likovi i imena preuzeti iz slavenske mitologije, dok je sve ostalo inscenacija prizora,
fabula, kotekst događaja – njezina autorska tvorevina“ (Brlić-Mažuranić 1930: 289
prema Kos-Lajtman i Horvat ).
4.1. Zaključak o spisateljici
U datom članu prikazana je nešto drugačija perspktiva poznate spisateljice, „ne samo
književnice i majke, već i kao iznimne poznavateljice strane i domaće znanstvene i
književne literature, istraživačice, ustrajne promišljateljice tema koje su je trajno
okupirale i koje je smatrala relevantnima, vrijednima proučavanja, prezentiranja i
čuvanja. U tom je procesu bila ustrajna i dosljedna, prevladavajući oštre granice
između uvriježenih koncepcijskih dvojnosti kao što su književno i znanstveno,
historiografsko i mitološko, pogansko i kršćansko, usmeno i pisano, žensko i muško“
(Kos-Lajtman i Horvat 2011: 96).

5. Zaključak
Zbirka bajki Ivane Brlić-Mažuranić, Priče iz davnine objavljena je 1916. godine te je
na početku sadržavala šest bajki, a u trećem izdanju dodane su još dvije, stoga se danas svi
istraživači slažu da je zbirka potpuna kada sadržava osam bajki. U radu je predočena
interpretacija tema koja se nadovezuje na vrijeme u kojemu je autorica živjela. Nakon
interpretacije autoričinog pristupa temama, utvrdili smo da je kroz bajke namjenjene
uglavnom mlađima istaknula stvarno stanje u svijetu detaljnim opisima i složenom
simbolikom.

6. Literatura

Brlić-Mažuranić, Ivana (1975). Priče iz davnine. Zagreb: Izdavačka kuća Mladost.

Ignjatov Popović, Ivana (2018). Ljepota duše kao osnova za bolji svijet u Pričama iz
davnine. U: Andrijana Kos-Lajtman i dr. (ur.), Stoljeće Priče iz davnine: zbornik radova. (str.
417-426). Zagreb: Hrvatska udruga istraživača dječje književnosti.
Mijić Nemet, Ivana (2018). Tipologija ženskih likova u Pričama iz davnine Ivane
Brlić-Mažuranić. U: Andrijana Kos-Lajtman i dr. (ur.), Stoljeće Priče iz davnine: zbornik
radova. (str. 75-78). Zagreb: Hrvatska udruga istraživača dječje književnosti.
Klaić, Bratoljub (1951). Rječnik stranih riječi. Zagreb: Državno izdavačko poduzeće
Hrvatske.

4
 Pleić Tomić, Barbara (2018). Pukotine u etici srca: Majčinska ljubav i koncept
majčinske ambivalentnosti u Pričama iz davnine. U: Andrijana Kos-Lajtman i dr. (ur.),
Stoljeće Priče iz davnine: zbornik radova. (str. 57-74). Zagreb: Hrvatska udruga istraživača
dječje književnosti.
Kos-Lajtman, Andrijana; Horvat, Jasna (2011). Ivana Brlić-Mažuranić, Priče iz
davnine – Nova konstrukcija izvora i metodologije. Fluminensia, 23, str. 87-97.
Zima, Dubravka (2013). Priče iz davnine. Baza bajki. URL:
https://baza.ivaninakucabajke.hr/hr/o-bajkama/ivana-brlic-mazuranic-knjizevnost/price-iz-
davnine/ (24. travnja 2022.)