KAZALIŠTE OD HRVATSKOG NARODNOG PREPORODA DO STJEPENA MILETIĆA

Uvod

- U 19. stol. Hrvatska (posebice Zagreb) doživljava preporod

- Novo građanstvo više ne gleda na kazalište kao na moralno-popravni zavod
- Do tada je scena u Hr bila scena vjerskih namisli jer je bila u rukama crkve
- Hr kazalište postane dijelom političkog programa
- Vrata pozornice bijahu otvorena svakom dobronamjernom došljaku koji je bio
spreman naučit hrvatski jezik (Slovenija, Češka, Poljska, Srbija)
- S kajkavštine su u Zagrebu prešli na štokavštinu – negativne posljedice
- Prvi kritičari, prevoditelji sa stranih jezika, scenografi

Kazalište stranog govornog izraza u Hrvatskoj

- Njemački jezik je bitno utjecao na kazalište u Poljske, Češke, Mađarske, Hrvatske,

Srbije i Slovenije u 19. stol.
- Hrvatsko kazalište sretne se s njemačkim i talijanskim
- Talijanski je osobito utjecao na dubrovačko kazalište u 18. stol.
- Hrvatsko kazalište u Db je brzo i lako prihvatilo Talijane ali talijansko kazalište u Db
bilo je fatalno za hrvatski scenski izraz, ta simbioza Ita i Hr traje 80 godina, glavna je
bila commedia dell'arte
- Talijanska uloga u hrvatskom kazalištu je negativna
- Kazalište njemačkog govornog izraza pojavilo se u Hr u drugoj polovici 18. stol.,
kasnije od Ita, utjecalo je pogotovo na Zagreb, Osijek, Varaždin
- Njemačko kazalište u Zg je imalo svoju publiku, a zanimanje je opalo zadnjih par
godina Bachovog apsolutizma
- Bitan sloj tadašnje publike bilo je plemstvo, građanstvo i časnici vojne posade – oni
su njemački jezik pretpostavili hrvatskom
- Tiskalo se je puno više njemačkih knjiga
- Kazalište njemačkog izraza odigralo je znatno političko ulogu
- Prisutnost kazališta njemačkog izraza preglednija je od one talijanskog teatra
- S Nijemcima se Hrvati prvi put sretnu sa scenskim mehanizmom, od najave u
novinama do tehničkih podrobnosti predstave – hrvatsko je glumište je mnogo naučilo
od njemačkog
 - Njemački glumci su bitno utjecali na hrvatske glumce, talijanski ne jer je commedia
dell'arte tad gubila snagu

Zagrebački scenski prostori i kazališne zgrade

- Dok je u sjevernoj Hr kazalište u rukama vjerskog školstva, problem zgrade i

scenskog prostora ne nameće se kao bitan
- Problem kazališne zgrade je jedan od glavnih segmenata naše glumišne povijesti
- U 18. stol. Još se nastupalo po gostionicama, prva javna kazališna dvorana bila je u
blagovaonici nekadašnjeg samostana
- Prva kazališna dvorana s pozornicom – Amadeovo kazalište – tu nije bilo hrvatskih
predstava – pozornica je bila trokuta i neprikladna za veći broj glumaca, izvodile su se
drame opere i baleti
- Njemački repertoar je oblikovao ukus zagrebačke publike i utjecao na hrvatske
djelatnike koji su postali odani osnivanju hrvatskog glumišta
- Njemački glumci su 1832. u Amadeovom kazalištu izveli prve javne hrvatske
predstave u kajkavštini
- U to vrijeme kazališna je uloga bila isključivo odgojna
- 1833. zagrebački veletrgovac Stanković dobio je glavni zgoditak na lutriji i podigao
kazališnu zgradu koju je iznajmljivao kazališnim družinama
- Zgrada je bila primjerena glumištu ali ne postoje nikakve fotografije
- U prvom katu bila je plesna dvorana, kazalište je moglo primiti oko 750 ljudi
- 1864. je u kazalište uveden plin, 1894. prvi reflektori
- To je 60 godina bilo središte javnog i kulturnog zagrebačkog života
- Preko ljeta glumilo se po dvorištima i ljetnim pozornicama, ljetno kazalište Arena
(društvene priredbe, vatromet)
- Novo kazalište - 1894. počela je gradnja – primilo je 1000 ljudi, moderno opremljeno.
Novo zagrebačko kazalište dovršeno je 1895.

Kronologija odrednice osnutka nacionalnog glumišta

- Nova era – kad se kajkavsko narječje zamijenili za štokavsko

- Štokavske dramske književnosti nije bilo, a kajkavska je bila s prezirom odbačena
- Njemački poduzetnici su počeli u njemačke predstave bacat hrvatske pjesme - 1835
- Još Hrvatska nije propala – ilirska himna kao rva pjevana s kazališne pozornice
 - Srbi su bili napredni – čvrsto organizirane glumačke družine, repertoar koji se
većinom sastoji od domaćih djela
- U Zg nema ni glumaca ni književne podloge za djelovanje kazališta – prijedlog Ilirske
čitaonice da Srbi u Zg preuzmu ulogu utemeljitelja novijega hrvatskoga glumišta,
morali su se pokoriti i direkcijama njemačkog kazališta
- Prvi profesionalni glumci: Pera korov, Stevan Karamat, Sofija Anastasijević …
1840 – rođendan novijeg hrvatskog glumišta – prvi tekst novije hrvatske dramske
književnosti, nastupe članovi profesionalne glumačke družine
- Nakon odlaska Srba opet se prikazuju predstave na njemačkom – pojave se braća
Freudenreich: zaslužni za hrvatsko glumište narednih godina
- Društvo dobrovoljaca zagrebačkih tri godine uspijevalo unutar njemačkih kazališnih
sezona održati svijest o potrebi hrvatskoga kazališta – ustanovi ga Demeter koji
predlaže da Zagreb kupi Stankovićevo kazalište što se i dogodilo 1851.
- U Zg se skupio hrvatski ansambl pod Demetrom, a Freudenreich bio je nositej
najvažnijih muških uloga, redatelj, pedagog i prevoditelj
- Pokrenut novi dnevnik mlade opozicije – počne antigermanizacija - u Zg se više nije
smjelo glumiti njemačkim jezikom- njemačka predstava se odlučno prekine – 1860.
prekidale su se njemačke predstave, objavljeno da će se na hrvatskim pozornicama
glumiti samo hrvatskim jezikom – oduševljenje
- I dalje se je negdje glumilo njemačkim, osobito u Osijeku

Organizacijsko i financijsko ustrojstvo hrvatskoga glumišta

- Hrvatski kazališni pokret u 14. stol. Je politički

- U drugim europskim zemljama (osim slavenskih naroda, Francuske i Austrije) nema
jednog, od cijele nacije prihvaćenog središnjeg i nacionalnog kazališta
- Put od prvih profesionalnih predstava na hrvatskom jeziku do utemeljenja glumišta
kao dijela službene državne politike bijaše dugotrajan
- Od početka profesionalnog Hr glumišta bijaše Demeter – kasnije ga zamijenio Šenoa –
organizator i redatelj, prvi dramski kritičar
- Prvi zakoni o kazalištu 1861 – više se ne izdvaja kazališno pitanje iz cjelokupnog
konteksta hrvatske kulturne i političke povijesti – ali kazališno pitanje je riješeno ovim
kazališnim zakonom tek s administrativnog, ali nikako ne i umjetničko-estetskoga
aspekta
- Na čelu kazališta je intendant, ispod direktor drame i direktor opere
 - Zagreb počne s dramsko-opernom strukturom u zajedničkom organizmu i pod istim
krovom (u Slo podijeljeno)
- Nije bilo novaca pa je dolazilo do spajanja kazališta
- Počelo se igrati ne samo u Zg, već i po drugim krajevima – gostovanja (imala su bitno
političko-nacionalnu važnost)

Dramsko-književna i jezična podloga hrvatskoga kazališta

- Drame su se pisale na brzinu, glumci su bili loši, amaterski

- Hr kazalište bilo je ogledalo građanske klase, političko
- Važno ulogu je odigrala i srpska dramatika – Srpski glumci donose kvalitete i stvaraju
akcentološke standarde
- Štokavština na Zg pozornici – 1840 – štokavsko narječje se potvrdi kao podloga
glumčevom stvaralaštvu u razdoblju koje započinje dramom Juran i Sofija ili Turci
kod Siska
- Shakespeare: Romeo i Julija – Demetrov prijevod je 1841. godine prva pojava
Shakespeara na hrvatskoj pozornici
- Nemčić: Kvas bez kruha ili Tko će biti veliki sudac – 1855 – kajkavsko narječje se
pojavljuje kao komično
- Sentimentalno, komično, domoljubno i poučno počelo se miješat s pučkom pjesmom
- Na Hr pozornosti u to vrijeme izvodili su se i europski pisci, Schiller, Goldoni
- Šenoin članak O hrvatskom kazalištu jedan je od najodlučnijih manifesta u povijesti
hrvatskog glumišta: „kazalište mora da je ogledalo života“
- Demeter  zamijeni ga Šenoa  zamijeni ga Zajc
- 20-30 premijera u sezoni – predstave su se radile na brzinu, poslije druge reprize su se
djela makla s repertoara , razina izvedba bila je nizka

Glumac na putu afirmacije

- U 19. stol. Glumac postaje bitni pokretač kazališta – ne može se više doći do stvaranja
predstave bez glumaca (amateri nisu više nositelji)
- Glumac je u 19. stol. U žarištu promatranja javnosti
- Glumac je istodobno redatelj, organizator, pedagog, prevoditelj
- Do Miletića ne postoje redatelji koji nisu i glumci
- Zadaća glumca je prenošenje političko-domoljubnih ideja sa scene do publike
 - Mnogi od glumaca postali su ugledni građani kao trgovci i svećenici. To bijahu
nesvršeni đaci, bivši bogoslovi i trgovački pomoćnici
- U hrvatskim predstavama glume i Nijemci koji zbog slavenskog podrijetla nešto znaju
hrvatski
- Na pozornici uspijevaju samo najbolji glumci (braća Freudenreich) – govor mora bit
razgovijetan i glumac ne smije djelovat smiješno – ostalo nije bitno, bitno je da govori
hrvatskim jezikom
- Do 1860. malo je hrvatskih profesionalnih glumaca
- Amateri ne žele da su njihova imena na plakatima, profesionalci stavljaju prezimena i
ispred gospođa ili gospodin
- Domaća književnost i klasika na pozornici (Shakespeare, Goethe, Schiller, Moliere)
- U 19. stol. Se oblikuju karakteristični glumački tipovi
- Josip Freudenreich bijaše prvi u svemu – glumac, redatelj, pedagog, prevoditelj,
organizator – 1860. postane prvi glumac i redatelj vcijelog ansambla u Zg
- Andrija Fijan – iza Josipa postaje simbol hrvatskog glumca – glumi u domaćim i
stranim dramama
- Marija Ružička-Strozzi – za vrijeme života proglašena najvećom hrvatskom
dramskom umjetnicom
- Adam Mandrović – u Zg postaje ravnatelj drame i redatelj, vođa družine na
gostovanjima, karijeru završava kao intendant HNK

Uloga opere u razvoju hrvatskog kazališta

- Opera kao dio scenskog izraza u Zg

- Demetru je bilo jasno da se nacionalno glumište neće moć zamisliti bez opere pa je
nagovorio Lisinskog da napiše prvu hrvatsku operu Ljubav i zloba (1846)
- Dirigent, redatelj i scenograf bili su Nijemci, a pjevači hrvatski amateri, nosili su
narodne nošnje
- Glazba kao element bila je sastavni dio hrvatskog glumišta
- I glumci su znali i učili pjevati
- Freudenreich je u svoj repertoar odlučio uvesti operetu
- Zajc je formulirao ansambl, orkestar i zbor tako da je 1870. počela djelovati hrvatska
opera kao dio hrvatskog glumišta (postavljali su djela Mozarta, Webera, Verdija)
- Ukidanje opere- 1889 – zadržali su orkestar i zbor
 - Kad Miletić 1994 preuzme upravo, ponovo je uspostavljena stalna opera kao stalni
segment kazališne djelatnosti
- Zagrebačko kazalište ne dobiva posebnu opernu kuću

O kazališnoj publici u 19. stol.

- Posredništvom njemačkih i austrijskih družina hrvatsko je gledateljstvo moglo izbliza

upoznati profesionalni scenski mehanizam
- Talijanske opere, koncerti… sve je to utjecalo na zagrebačku publiku
- Tek oko 1870 predstave počinje posjećivati raznovrsnija publika
- U prvim danima stalni gledatelji bili su grupica književnika, svećenici, časnici i
trgovci
- Tek krajem stoljeća s organiziranim predstavama za seljake iz okolice s nižim
cijenama odnos se posjetitelja mijenja (prije su gubili strpljenje i volju)
- Nikome njemačka predstava nije jezična zapreka jer su svi odgojeni na dvojezičnoj
tradiciji

Značenje Stjepana Miletića u hrvatskom scenskom životu

- Početak nove, suvremene epohe – on je preporoditelj scenskog života

- Intendant je od 1894 do 1898
- Sa kazalištem se bavio već za vrijeme studiranja – doktorirao je iz filozofije
- Njegova zagrebačka era razdoblje je najplodnije djelatnosti Stanislavskoga
- Posredništvom njemačkih i austrijskih družina hrvatsko je gledateljstvo moglo izbliza
upoznati profesionalni scenski mehanizam
- Putovao je po Evropi ali njegova evropeizacija hrvatskog kazališta ostala je samo
djelomična
- Zagrebačkoj pozornici donio je bitne novosti – prvi put u povijesti hrvatskog kazališta
predstavu je režirao redatelj koji nije bio glumac, počeo je obraćati pažnju na scensku
opremu predstave, dekoracije su radili slikari, odijela krojači
- Za svoj repertoar angažirao je slovenske supruge Sofiju i Ignjata Borštnik te Srbe
Jovanovića, Raškovića i Markovića.
- trajanje sezone fiksirao je na 10 mjeseci, uveo nedjeljno poslijepodne, predstave s
povoljnim novčanim uvjetima, priređivao je čak besplatne učeničke predstave, u
kazalište je dovodio seljake, sredio pohod Slovenaca u zagrebačko kazalište, otvorio
 vrata stranim ansamblima (Česima, Francuzima, Talijanima), u tisku je ljude
obavijestio o novim dramskim djelima
- osnovao je glumačko učilište – Hrvatsku dramsku školu na svoje troškove
- novac je podijelio glumcima kao dodatak plaćama, kupovao kostime, tehniku,
financirao prevoditelje
- izveo je 293 djela (182 drama, 38 opera, 16 opereta, 11 baleta, 46 jednočinka), režirao
je 14 Shakespearovih premijera

Kazališni život u ostalim hrvatskim gradovima

Pula

- kulturni život u teškom položaju jer je Istra cilj talijanskih nacionalista koji sprečavaju
hrvatski i slovenski narodni značaj
- Slavljanska čitaonica koja poslije postaje Hrvatska čitaonica – koncerti, plesovi,
zborovi, amaterska djelatnost

Rijeka

- U 18. stol. Imala još drvenu kazališnu zgradu, nedostaju podaci o predstavama
- Izgrada kazališne zgrade – nacrt izradio Adamić, trgovački vođa, i time postaje prvi
hrvatski kazališni arhitekt, zgrada je na njegove troškove i vlasništvo, iznajmljivao ju
je talijanskim družinama, gradska uprava je zgradu kupila 1845 i zvala je Teatro civico
- Plakati za talijanske predstave su dvojezični
- Adamićevo kazalište je poslije srušeno zbog dotrajalosti, a novo kazalište predstavlja
središte scenskog života

Zadar

- Obilježen talijanskim scenskim izrazom

- Talijanski prostori u kojima nastupaju talijanski glumci, operne i baletne družine,
zabavljači
- Jedino mjesto gdje se održavaju predstave na hrvatskom jeziku je sjemenište –
amaterizam, glumci su bogoslovi
- Talijani su sprečavali hrvatsku dramu sve do oslobođenja 1944

Šibenik
 - Već u ranom 19. stol. Postoji kazališna dvorana u kojoj nastupaju talijanske družine,
dvorana je za 500 ljud
- Tek 1944 počne radom prvi šibenski stalni kazališni ansambl

Trogir

- Kazališna dvorana u javnoj zgradi koja ima malu pozornicu, gostujuće talijanske
družine
- Vlastiti orkestar, domaći svirači

Split

- Već sredinom 18. stol. Ima javno kazalište koje je porušeno i u njemu se nije glumilo
hrvatskim jezikom
- Andrić – arhitekt koji je predložio tri nacrta za kazalište ali ni jedan nije prihvaćen,
zato Veseljković podiže drvenu kazališnu građevinu koje je imalo lošu konstrukciju i
porušili su ga po naredbi vlasti
- Glumilo i pjevalo se talijanski
- Split je imao raznolike scenske priredbe
- Vođa splitskih talijanaša Bajamonti, kasnije splitski načelnik, ponudio je da će o svom
trošku izgraditi kazalište – tamo su nastupale isključivo talijanske družine, to kazalište
je izgorjelo, predaja tvrdi da su ga zapalili pristaši narodnog pokreta u Splitu
- Split je duže vrijeme ostao bez kazališta – to je pomoglo hrvatskom jeziku – hrvatski
amateri su počeli izvoditi u raznim dvoranama
- Talijansko kazalište u Splitu je imalo negativno ulogu – domaći amateri nisu smjeli
ulazit
- Srpske putujuće družine u Splitu – gostovanja putujućih družina potakla su
razmišljanje o izgradnji kazališta
- Splitsko kazalište postaje najveće u Hrvatskoj – otvori se 1893.
- Zg gostovanje u St predstavljalo je vezu sjever jug

Korčula

- Amaterska djelatnost, igralo se na talijanskom, hrvatski se pojavljivao na glazbenim

priredbama i koncertima

Dubrovnik

- Isključivo talijanske družine

 - Tek 1875 gostuje ansambl zagrebačke drame
- Do 1914 glumilo se talijanski

Varaždin

- Mala pozornica povezana s glumačkim garderobama

- Gostovale su njemačke družine
- Već 1841 su uspješno, premda kratkotrajno djelovali i domaći amateri
- Zabilježena prva javna predstava na hrvatskom
- Puno predstava u vremenu kad u Zg nije bio riješen zakonski i financijski položaj
hrvatskog glumišta
- Novo kazalište – na otvaranju hrvatska predstava, poslije samo njemačke

Osijek

- Putujuće družine njemačkog izraza, mađarske trupe koje igraju na njemačkom jeziku
(zabavljački, komediografski i operetni repertoar)
- Do realizacije hrvatskog jezika u kazalištu nije moglo doći zbog nedostatka glumačkih
snaga
- Osječki slučaj potvrdio je kako nacionalno glumište ne može opstati bez nacionalno-
političkog zaleđa

Karlovac

- Njemačke putujuće družine

- Predstave u početku u improviziranim dvoranama, gostionicama, kavanama