You are on page 1of 3

Navođenje u školskom eseju

Smjernice za pisanje eseja sadrže uputu o potkrepljivanju tvrdnja i stajališta. Učenik tvrdnje
može potkrijepiti prepričavajući činjenice iz djela, ali i navodima iz polaznoga teksta. Pritom
je potrebno paziti na redoslijed pravopisnih znakova pri navođenju. Navodnici se pišu ovako:
„” – početni navodnik na donju crtu retka, a završni na gornju.

Evo nekoliko primjera navođenja:

1. Navođenje cijele rečenice iz polaznoga teksta kojom se potkrepljuje izrečena tvrdnja:

- citiranu rečenicu ili dio rečenice možete staviti u zagradu u vlastitoj rečenici: Otac Goriot
bio je čovjek pun ljubavi i razumijevanja, uvijek spreman pomoći drugima („Ovaj je bio
dobar i pošten čovjek, koji nikad nije govorio povišenim glasom, koji nije pakostio nikome i
nikad nije činio zlo.”).

- ili: Za oca Goriota Rastignac tvrdi da je bio „(...) dobar i pošten čovjek, koji nikad nije
govorio povišenim glasom, koji nije pakostio nikome i nikad nije činio zlo”.

2. Nije dobro najavljivati navod riječima citiram, navodim, citirat ću i slično:

- Dok je umirao, sjetio se kako su kao male bile dobre i poštene. Citiram: „(...) položi sliku
kad su bile mlade, nevine i čiste, kad nisu ničim razbijale glavu.” Umjesto toga možete
navesti: Dok je umirao, sjetio se kako su kao male bile dobre i poštene: „(...) položi sliku kad
su bile mlade, nevine i čiste, kad nisu ničim razbijale glavu.”

- ili: Dok je umirao, sjetio se kako su kao male bile dobre i poštene, što se može iščitati iz
sljedećeg navoda: „(...) položi sliku kad su bile mlade, nevine i čiste, kad nisu ničim razbijale
glavu.”

3. Navodnicima se može označiti i riječ ili dio teksta kad se želi uputiti čitatelja na
preneseno značenje, ironiju ili netočnost: Svakako se može zaključiti da su kćeri jako
„voljele” svojega oca.

4. U navodnike se može staviti i riječ ili skup riječi koji pripadaju kojemu drugom
funkcionalnom stilu hrvatskoga jezika, posebice ako se rabi žargon. Pri tome treba ipak
pripaziti na prikladnost uporabe. Danas bismo za Rastignaca mogli reći da je bio „dobar
frajer”.

5. Citati su uvrštavaju u rečenice tako da one „teku glatko“:


Wertherova zaljubljenost i očaranost Lottom mogu se uočiti u njegovim riječima:
„Kako sam se za ovog razgovora pasao na onim crnim očima! Kako su svu moju dušu
privlačila ona živahna usta i svježi, vedri obrazi! Kako često — sasvim utonuo u divotni
smisao njenog govora —nisam ni razabirao riječi kojima se je izražavala — to možeš
zamisliti, jer me poznaješ!“

6. Želimo li izostaviti dio teksta unutar navoda (na početku, u sredini ili na kraju citata),
izostavljeni dio označavamo znakom „(…)“:

Prvotna Wertherova opčinjenost Lottom, radost i sreća u nastavku se romana pretvaraju u


žudnju za ženom koju ne može imati, kao i izrazitu bol zbog neuzvraćene ljubavi. Werther
zbog toga odlučuje napustiti ovaj svijet: „Odlučeno je, Lotta: ja hoću umrijeti, a ovo ti pišem
bez ikakve romantičke prenapetosti, spokojno, ujutro onoga dana kad te imam posljednji put
vidjeti. (…) Tisuću je rđavih namjera, tisuću nada bjesnilo mojom dušom, i napokon se
ustalila, čvrsto, sasvim, posljednja, jedina misao: hoću umrijeti!“

7. Uz citiranje, u tekstu možete parafrazirati prepričavajući dio teksta kojime želite


potkrijepiti svoje tvrdnje, a pojedine sintagme koje preuzimate iz teksta možete označiti
navodnicima, primjerice:

Wether je bio u potpunosti očaran Lottom i njezinom pojavom. U tekstu je vidljivo da ju je


idealizirao – uživao je u njezinim „crnim očima“, „živahnim ustima“ te „svježim, vedrim
obrazima“.

8. Također, pojedine riječi ili sintagme kao primjere možete staviti u zagradu, primjerice:
Wertherova svoju opčinjenost Lottom i idealiziranje njezine pojave dočarava epitetima koje
koristi dok ju opisuje („crne oči“, „živahna usta“ te „svježi, vedri obrazi“).

9. Završava li rečenica koju citiramo točkom (npr. Odlučeno je, Lotta: ja hoću umrijeti, a
ovo ti pišem bez ikakve romantičke prenapetosti, spokojno, ujutro onoga dana kad te imam
posljednji put vidjeti.), a rečenicu u koju smo uvrstili citat želimo nastaviti, zapisujemo ju
na sljedeći način:

Iz Wertherovih riječi upućenih Lotti: „Odlučeno je, Lotta: ja hoću umrijeti, a ovo ti pišem bez
ikakve romantičke prenapetosti, spokojno, ujutro onoga dana kad te imam posljednji put
vidjeti“, vidljivo je kako se prvotna sreća i očaranost Lottom pretvaraju u izrazitu bol zbog
neuzvraćene ljubavi, koja svoj vrhunac postiže odlukom o samoubojstvu.
Ako rečenica koju citiramo završava točkom, u drugu ju rečenicu uvrštavamo tako da
točku ne pišemo, a citat odvajamo zarezom.

npr. On: Pada kiša.

„Pada kiša“, rekao je.

Ako rečenica koju citiramo završava upitnikom ili uskličnikom, u drugu ju rečenicu
uvrštavamo tako da jednostavno nastavljamo s rečenicom bez interpunkcijskih znakova.

npr. On: Upomoć!

„Upomoć!“ viknuo je.

You might also like