PREVOĐENJE POEZIJE

Kako se prevodi poezija?

Čitava komunikacija bazirana je na prevođenju, odnosno razumijevanju onog što nam je

netko drugi rekao, što smo negdje pročitali ili čuli. Tijekom razgovora možemo se služiti
i neverbalnim aspektima komunikacije, ali kada prevodimo tekst, oslanjamo se samo na
riječi. Prevoditelj stalno pravi izbor riječi i poput slagalice ih pokušava uklopiti u zadani
tekst. Prevođenje kao takvo se ne može naučiti iz udžbenika, tečaja ili priručnika.
Potrebno je mnogo vježbe i iskustva kako bi se literarni tekst kvalitetno preveo. Također,
ovisno o jeziku s kojeg i na koji se prevodi, svakom tekstu treba pristupati s dozom pažnje.
Tekstovi koji se prevode se razlikuju po stilu, a i formi pa tako razlikujemo prijevode:
proze, drame, administrativnih tekstova, novinskih članaka i mnoge druge, ali posebnu
pažnju treba obratiti pri prevođenju poezije.

U poeziji se mogu pročitati motivi o ljubavi, pejzažima, domovini, a glavni im je cilj da

natjeraju čitatelja da osjeti nešto, da pokrenu slike i emocije. Pa tako i prijevod, odnosno
prepjev pjesme mora imati isti utjecaj na čitatelja. Rijetki su majstori prevodilaštva koji
su u stanju prenijeti osjećaj koji pjesma nosi u sebi.

Jezik

Prije nego što se upustite u prevođenje ovakve umjetnosti, morate biti fluentni u oba
jezika: i onog sa kojeg se prevodi i onog na koji prevodite. Bez poznavanja jezika, ovakav
poduhvat ne trebate započinjati. Ne treba bezdušno „preslikati“ pjesmu, već u duhu jezika
na koji se prevodi uklopiti stilske figure i prenesena značenja. Da biste uopće mogli
prevesti pjesmu, neophodno je da ju potpuno razumijete, uz to potrebno je da ste ljubitelj
književnosti, a prije svega poezije. Također, važno je da poznajete epohu u kojoj je živio
pjesnik kako biste umjeli razlikovati pripada li pjesma realizmu, simbolizmu, romantizmu
ili nekoj drugoj pjesničkoj struji.

Vokabular

U koliko nemate razvijen fond riječi, prevođenje je poezije skoro neoguće. Šturi i robusni
prijevodi nisu zanimljivi za čitanje i ne prenose osjećanje autora na adekvatan način.
Važno je poznavati veliki broj sinonima kako biste što bolje i vjernije prepjevom preslikali
ideju autora. Prijevod nikako ne smije biti „doslovan“. Ne treba prevoditi riječ za riječ, već
sliku za sliku, emociju za emociju i ideju za ideju. Kada prevodite, vi imate ulogu i pjesnika,
i psihologa, i analitičara jer je nužno da kvalitetno prenesete značenje pesme. Vodite
računa o oba jezika - u koliko se pesma u originalu rimuje, bilo bi poželjno da prepjev ima
istu karakteristiku. Čak i ako pronađete riječ koja bi se savršeno uklopila u pjesmu, često
je rima ta koja sprečava njezinu upotrebu, pa se bacate u potragu za sinonimom. Povedite
i računa o stilu pisanja.

Uloga prevoditelja

Zašto je teško prevesti poeziju? Prevoditelji se rijetko upuštaju u prevođenje ovakvih

literarnih djela jer pored poznavanja jezika, izuzetno je važno imati dar za pisanje. Cilj
prevoditelja je da prenese istu poruku koju je autor originalne pjesme želio prenijeti.
 Međutim, to treba učiniti na način da se ne primjeti da je riječ o prijevodu jer njime
dobijamo samo djelomičnu sliku prave autorove emocije. Struktura se pjesme ne može
odvojiti od njenog značenja, ni njene poruke, a i same tradicije pjesnika. Međutim, rijetki
su prijevodi gdje se prati točna struktura i broj stihova kao u originalu, a da se pri tome
ne izgubi značenje pjesme.

Postoji dvije vrste pjesama koje su teške za prevođenje:

 One koje sadrže veliki broj nepoznatih reči. Na primjer puno arhaizama. Tada se često,
u potrazi za pravom rečju, izgubimo u rječniku i prevođenje kratke pjesme od par
strofa može trajati vječno.

 One gdje su nam riječi poznate, ali ih ne možemo prevesti, a da ne zvuče neprirodno ili
ne izgube smisao originalnog teksta. Tada postoji mogućnost razlaganja na manje
rečenice, ali time gubimo strukturu pjesme.

Savjeti za prevođenje pjesama:

 Ako ste zaljubljenik u poeziju i želite se baviti njenim prevođenjem, preporuka je da se

za vježbu čita što više pjesama u originalu i uspoređuje se s prijevodom.
 Čitajte pjesmu dok je gotovo ne naučite napamet, osjetite njen ritam i ton, energiju,
tijek i svaku pauzu. Recitirajte je sami sebi. Dobro upoznajte pjesmu prije nego što se
„bacite“ na prevođenje.
 Upoznajte se s pjesnikom. Ukoliko pjesnik nije živ, čitajte o njegovom životu i
stvaralaštvu, čitajte ostala njegova djela i prijevode tih djela kako biste što bolje osjetili
emocije. Ako ste u mogućnosti, kontaktirajte analitičara za pomoć. S druge strane, ako
je pjesnik živ i možete stupiti s njim u kontakt, postavljajte mu što više pitanja i tražite
razjašnjenja metafora koje vam nisu jasne.
 Uvijek vodite računa o značenju pjesme. Prevođenje ima određenu slobodu koju ne
treba zloupotrebiti. Pažljivo birajte izraze i fraze da odgovaraju tonu i emociji
originalne pjesme. Budite dosljedni ugođaju koji je pjesnik stvorio.
 Nakon završenog prevoda, ostavite pjesmu sa strane. Čitajte neke tekstove na onom
jeziku na koji prevodite pjesmu. Nakon par dana pauze, pročitajte prijevod još jednom i
prepravite moguće greške ili oblikujte stil kako bi zvučalo još bolje.

Prevod pjesme nije i ne treba biti kopija originala. Čak je zato i zanimljivo prevoditi
poeziju jer oblikujete nešto novo s onom porukom i osjećajima koje je pjesnik želio
prenijeti.

ZADATAK:
1. Prevedite sonet Les cheveux consolateurs, Antun Gustav Matoš

U sonetu je rima abba, cddc, efe, fgg te treba pokušati rimovati zadnje riječi stihova.
Treba pripaziti i na broj slogova u stihovima, odnosno da svi stihovi imaju (otprilike)
isti broj slogova.

Les cheveux consolateurs

Je t'ai vue hier soir. En rêve. Affligée. Morte.

Dans la funeste salle, dans l'idylle des fleurs,
Exposée sur le catafalque à l'agonie des bougies,
Et j'étais prêt à te donner ma vie en sacrifice.

Je ne pleurais pas. Non. Je me tenais plein de stupeur

Dans la funeste salle que remplissait la mort splendide,
Doutant que les yeux clairs avaient noirci,
Dont la lumière un jour avait béni ma vie.

Tout, oui, tout était mort : les yeux, les mains, le souffle,
Tout ce que ma détresse voulais revivifier,
Dans l'horreur aveugle et la passion de la douleur,

Dans la funeste salle et les pensées blêmes,

Seuls tes cheveux vivaient encore
Et ils me dirent: — Paix! Ne sais-tu pas que mort, on rêve?

(prijevod Janine Matillon)

Prije nego što krenete na današnji zadatak prevođenja, podsjetite se što je to sonet.

Sonet je pjesnička forma za koju je karakteristično da se sastoji od dva katrena i dvije

tercine, unutar kojih je raspoređeno četrnaest stihova. Ova pjesnička forma nastala je u
talijanskom pjesništvu, a njeni prvi oblici potječu još iz 1230. godine.
Danas su najpoznatije vrste soneta Petrarkin (talijanski) sonet, Ronsardov (francuski)
sonet i Shakespeareov (engleski) sonet.

Soneti nemaju samo određenu vanjsku formu, nego i unutarnju. Mnogi naši pjesnici i
književni teoretičari složili su se da sonet mora imati i sadržajnu strukturu, po kojoj se u
prvom katrenu nalazi teza pjesme, u drugom njena antiteza, a u dvjema
tercinama sinteza. Time se u pjesmi tvori skladna dinamika, izmjena napetosti i
opuštanja, pretpostavki, njenih negacija i na kraju zaključka.

U sonetu je osobito važna rima i to zbog njegove akustičke konstrukcije, a važne su i

pauze. Stihovi u sonetu najčešće su jedanaesterci, pogotovo kad se radi o talijanskom
sonetu. U talijanskom pjesništvu najpoznatiji su Petrarkini soneti, pogotovo oni objavljeni
u njegovom “Kanconijeru“. U hrvatskoj književnosti, jedan od najpoznatijih pjesnika
soneta je Antun Gustav Matoš.