Menadžerska ekonomika kao podloga UT

Najvažnija aktivnost, odlučivanje ide u odnosu na neki cilj. Profit, a odluke se donose sukladno
minimiziranju troškova

Ukupni tropkovi korporacije – utrošene količine proizvodnih faktora * nabavna cijena

Ukupan prihod – količina finalnih proizvoda * cijena finalnih proizvoda

Mikroekonomski pristup poduzeću – prihodi troškovi i rpofit. Neoklasično poduzeće je reaktor na signale
iz okoline. Ekonomija razmjera.

Korporacija – fenomen odvojenosti vlasništva i menadžmenta – teorija agencije koja postavlja principal
agent problem da se pita da li menadžeri i vlasnici imaju iste ciljeve ili oni divergiraju. To se mora
postaviti jer prelazak iz k2 u k3 ne ide bez vanjskog kapitala.

Baumolova teorija maksimizacije prihoda: plaće menadžera korelirane s prihodm, banke i fin institucije
skloni financirati brz rast, kadrovski problemi se rješavaju kad prodaja raste, velike prodaje pružaju ugled
menadžerima, a profiti idu dioniarima, menadžeri prefereraiju stabilne projekte sa zadovoljavajućim
profitima i velike rasstuce prodaje povecavaju moć usvajanja konkurentskih taktika, dok mali ili opadajući
dio tržišta oslabljuje konkurentni položaj poduzeća i njegovu pregovaračk mpć prema njegovim
suparnicima

Marrisov model menadžerskog poduzeća – cilj menadžerskog ponašanja je uravnotežena stopa rasta
kojom se postiže istodobno maksimiziranje njegove korist i koristi vlasnika. Takvu tvrtku ne ogranicavaju
vlasnici već financijska politika - model dinamičan jer uključuje rast tvrtke tijekom cijelog životnog vijeka.
Za razliku od bauomola, govori o uravnoteženoj stopi rasta tvrtke, a ne prihoda od prodaje.

Williamsonov model menadžerske ovlasti – usredotočuje se na ograničenu racionalnost i oportunizam te

specifičnost imovine. Ograničena racionalnost – nesavršena sposobnost rješavanja složenih problema.
Postoji kad protok informacija nije savršen i kada informacije same po sebi nisu savrđene. Oportunizam
se odnosi na to kakoće ljudi reagirati na određene konflikte uz postojanje ograničene racionalnosti.
Oportunistički kada djeluju u svoju korist. Neograničena racionalnost = nema oportunizma. Specifičnost
imovine odnosi se na imovinu uključujući i netrivijalna ulaganja koja su specifična za određene
transakcije. Različite kombinacije elemenata prouzrokuju različite modele ugovora. Nema oportunizma ->
nema potrebe za internalizacijom, transakcije bi tada zauzele mjesto unutar tržišta. Ograničena
racionalnost -> oportunizam -> internalizacija. Imovina uključena u transakciju nije dostupna drugim
korisnicima, već to uključuje određene troškove, te iz toga proizlazi potraga za kontinuitetom.

Cyertov i Marchov behavioristički model – usredotočen na postupak odlučivanja velikog višeproizvodnog

poduzeća u uvjetima neizvjesnosti na nesavršenom tržištu. Teorija proizlazi iz brige o organizacijskim
problemima koje stvara unutarnja struktura poduzeća koja razdvajaju vlasništvo od mgmta i iz potrebe
da se istraži njihov učinak na postupak odlučivanja u tim velikim organizacijama. Savezi grupa sa
suprotnim ciljevima su vlasnici, menadžeri i zaposlenici. Ciljevi upravi često u suprotnosti sa zahtjevima
različitih skupina, rješavanje konflikata, cilj izgladiti konkflikte, donošenje odluka u svrhu provedbe
pojedinih ciljeva. Ciljevi poduzeća = zadovoljavajuće ponašanje – proizvodnja, zaliha, prodaja, mkt share,
profit
Behavioristička teorija – poduzeće je organizacija koja zadovoljava, a ne poduzetnik koji maksimira, a to
zadovoljavajuće ponašanje određeno svrsishodnim internim i eksternim ograničenjima. Eksplicito
priznaje da u suvremenuom svijetu poduzetnički rad obavlja grupa uprave koji imaju ograničeno vrijeme,
nesavršene obavijesti i ograničene sposobnosti računanja.

Sredstva za rješavanje konflikata – udio u proračunu, delegacija ovlasti, ograničeno vrijeme, novci,
obveze, dodazna placanja, dosljednja susretiljivost zahtjevima, decentralizacija odlučivanja...

Na troškovima utemeljena odluka o veličini poduzeća

Gospodarski kružni tok između proizvodnih i potrošnih jedinica: radna snage -> proizvodne jedinice ->
dobra -> potrošne jedinice

Analiza troškova u dugom vremenskom razdoblju

U dugom roku svi faktori su varijabilni.

Nakon dugoročne odluke, poduzeće tj menadžeri se ponovno vraćaju u kratko vremensko razdoblje
kojem su neke vrste i količine proizvodnih faktora neizmjenjene. U dugom roku, poduzeće se dovodi u
situaciju da proizvodi količinu finalnih proizvoda uz najniže moguće troškove.

LTC = w*L+r*K = Pl*L+Pk*K

Izvori ekonomije razmjera na razini pogona: ekonomija masovne proizvodnje, veličina kapaciteta fiksnog
faktora, specijalizacija faktora rada, simultano djelovanje specijalističkih radnika i specijalističke opreme

Razlozi disekonomije razmjera: veća neravnomjernost instaliranih kapaciteta pojedinih faza proizvodnog
procesa (pojava progresije prosječnih ukupnih troškova), prazni hodovi i „uska grla“, visina transportnih
troškova, troškovi nadzora i koordinacije.

Krivulja učenja predstavlja stopu usavršavanja, a koristi su smanjenje broja utrošenih normi sati s
povećanom proizvodnjom

Ponašanje troškova i veličina poduzeća

Troškovi i horizontalna integracija – ušteda se ogleda u troškovima menadžmentima, propagandnih
aktivnosti, angažiranja kapitala i brže se usavršava proizvod i usluga te usvajaju nove tehnologije.
Dugoročko se planira izgradnja pogona na svakom regionalnom tržištu – fenomen specijalizacije.

Troškovi i vertikalna integracija – najuže povezano s veličinom industrije. Može biti unazad i unaprijed i
ona predstavlja dinamički pristup.

Glavni razlog disekonomije na razini poduzeća je usko povezan s rastućim teškoćama i troškovima
upravljanja svakog većeg poduzeča. Redukcija učinka, gubitak kontrole i hijerarhije, teorija x
učinkovitosti.

Ekonomije opsega i prinosi na opseg proizvodne funkcije određuju kako će se ponašati dugoročni
prosječni troškovi pri različitim razinama proizvodnje. Porast proizvodnja -> ac pada – prinosi na opseg
rastući i ekonomija opsega. Ac raste – prinosi na opseg opadajuci i disekonomija opsega. Ac isti – const
prinosi na opsek i nema ek ni disek opsega.
Kritične točke u dinamici troškova: maksimalan negativni poslovni rezultat, poslovni minimum, doljnja
točka pokrića, optimum troškova, maksimalan pozitivan poslovni rezultat, donja točka pokrića, poslovni
maksimum

Zone u dinamici troškova – zona regresije i progresije, proporcinonalnsti i optimalne zaposlenisti

Druga podjela – zona apsolutne i relativne korisnost, nedovolje i optimalne zaposlenosti te

prezaposlenosti

Pobliža određena korporacije

Korporacije su specifična trgovačka društva koja se nazivaju dionička društva. Uz mnoštvo odrednica
korporacije kao što su ograničena odgovornost vlasnika dionica, transferabilnost dionica, neograničeno
vrijeme poslovanja itd, posebnu pažnju privlači:

- Biranje menadžmenta i odgovarajuće menadžerske strukture

- Odvojenost vlasništva i menadžmenta
- Mehanizmi interne koordinacije

Vrhovni menadžment i ostala struktura izvršnih menadžera

Posjedovanje običnih dionica -> pravo sudjelovanja na skupštini dioničara koja bira svoje predstavnike u
odbor direktora odnosno u nadtorni odbor -> značajan utjecaj na biranje vrhovnog menadžmenta
(uprava, hednočlana ili višečlana i bira odgovarajući broj izvršnih direktora). Vrhovni menadžment,
zajedno s nadzornim odborom brine za vođenje poslova korporacije koje bi trebalo biti u najboljem
interesu dioničara.

Treba ga zamisliti i vidjeti na čelu korporacije opisane 3d matričnom organizacijskom strukturom. Svi
poslovi (ordinatna os) su poslovne jedinice koje sam vrhovni menadžment objektivno ne može učinkovito
rukovoditi i prirodno je da bira određeni broj izvršnih menadžera kojima delegira prava odlučivanja i
odgovornosti. Decentralizacija – stvaranje uvjeta i pp za realizaciju primarne zadaće maksimiranje
vrijednosti za dioničare.

Odvojenost vlasništva od menadžmenta

Svatko tko ima dionicu je vlasnik u % koji odgovara frakciji dionice prema uk broju dionica. U velikim
korporacijama rijetko da pojedinac ima natpolovičnu frakciju koja mu omogućuje da bira nadzorni odbor
i upravu -> disperzija vlasništva -> pogoduje vrhovnom menadžmentu, nemogućnost utjecaja dioničara
na poslovnu politiku tjera dioničare da vjeruju prosudbi menadžmenta. Ako failaju, uvijek ostaje opcija
prodaje. Sve ovo rezultira činjenicom da je kontrola nad 15ak% dovolja kako bi se stekla upravljačka
pozicija nad korporacijom.

Prije armagedona institucionalnih investitora, vrhovni mgmt imao presudan utjecaj na upravljanje
korporacijom – menadžerska revolucija – williamsonov model firme poznat kao model menadžerske
diskrecije. Ipak to je izblijedilo.

Menadžerska diskrecija
Menadžerske teorije poduzeća polaze od pp postojanja menadžerskog kapitalizma, tj kapitalizma u kojem
dominantna uloga pripada menadžmentu. Williamsonon model, Baumolov model maksimiziranja
prihoda od prodaje i Marrisov model uravnotežene stope rasta poduuzeća.
Korištenje dugova za ograničavanje menadžmenta, vlasnički položaj menadžmenta, razlike strukture
kapitala među dioničkim društvima, teorija hijerarhije financijskih izvora

Mehanizmi interne koordinacije

Samo multidivizionalna organizacijska forma korporacije iziskuje adekvatan i učinkovit mehanizam
interne koordinacije. U suvremenim korporacijama način je koordinacije hijerarhijski par excellence.
Vršni menadžment korporacije predstavljen je board of directorsom u kojem su zastupljeni dioničari te
predsjednik i funkcionalni potpredsjednici korporacije. On označava tehnostrukturu i zadužen je za
određivanje ciljeva, postavljanje politike i straegije, provođenje strateških planova i provođenje
odgovarajućih mehanizama kontrole... koordinacija jedan od aktivnosti procesa upravljanja.

Briga za kapital i oplođivanje kapitala jedan od najvažnijih zadataka vrhovnog menadžmenta koja se ne
može izvršiti ako se ne nadgledava i kontrolira način na koji se kapital korporacije upotrebljava.
Mehanizam kontrole naziva se interno tržište kapitala – naglašava konkretno. Katalizator maksimalno
održivog rasta multiproizvodne tvrtke.

Iz 3d organizacije vidimo mnoštvo poslova koji se odvijaju – krajnji cilj je konfirmacija na tržiptu. U
pozadini toga nalazi se mnoštvo radai koji treba obaviti na proizvodnji resursa, međuproizvoda... to se
odvija u subjedinicama u nakani da se transferi učinaka obave učinkovito uz pravednu cijenu. Kontrola
toga naziva se interno tržište proizvoda – čine suštinu ekonomskih odnosa između organizacijskih
jedinica.

Oba mehanizma moaju funkcionirati -> preduvjet toga su 2 instrumentarija: adektvatan informacijski
sustav i adekvatni sustav menadžerske kompenzacije. Prvim se postiže informacijsko praćenje cjelokupne
korporacije što omogućuje i ocjenjivanje učinkovitosti menadžera subjedinica i vrhovnog menadžmenta.
Uspostavom toga može se izgraditi sustav menadžerskog kompenziranja kkoji se mora temeljiti na
stvarnim rezultatima, kvantitativnim doprinosom svakog menadžera

Neto vrijednost – cilj korporativnog ponašanjja

Postojanje korporacije – zahvaljujući cilju da se ostvari profit kroz neodređeno dugo vremensko
razdoblje.

Analiza stvarnog ponašanja korporacije -> spremni žrtvovati masu profita kako bi zauzvrat povećale
tržišni duio. Korporacijama je prihatljivo ostvarivanje zadovoljavajuće razine profita. Razlog tome je
postojanje partikularne funkcije menadžerske korisnosti i principal-agent problem. Svi ciljevi da bi postali
operativno uporabljivi, moraju se učiniti mjerljivim kako bi ih se precizno i pouzdano kvantitativno
iskalzali uz vođenje računa da je vrijeme važno. Fokus na neto vrijednost

Neto vrijednost – ukupna imovina nad korporacijskim obvezama. Jedan od ciljeva je maksimizacija neto
vrijednosti. To nije odvojeno i zasebno u odnosu na ostale ciljeve već je blisko povezano s npr max rasta,
trž udjela, menadžerske fje korisnosti, pa čak i s pp ostvariavanja zadovoljavajuće razine profita.

Prikladnost neto vrijednosti za odlučivanje postiže se navođenjem konteksta u kojem se donose poslovne
odluke.
Sadašnje i buduće razdoblje
Entiteti se mogu naći u 2 stanja – kratkog i dugog vremenskog razdoblja.

Kratkoročno – neizmjenjenost uvjeta proizvodnje svih egzistirajućih pogona – glavni parametar

odlučivanja vidi se u varijabilnim troškovima. Sve se vrši optimizacijom varijabilnih fatkora

Dugoročno – može se temeljiti na varijabilnim troškovima, ali i na fiksnim troškovima jer su svi faktori
podložni promjenama. Do promjene FC dolazi uvođenjem novih fiksnih fakora,, tehnologije, pogona...
realizacija iziskuje vrijeme i novac.

Ovo je fokusirano na proizvodnju.

Kratko vr razdoblje može trajati mnogo godina poduvjetom da u tom razdoblju nema promjena u
prioizvodno tehničkoj strukturi korporacije. Da bi smo ispoštovali i ovo i neoklasično shvaćanje kratkog
roka, uvodimo pojam sadašnje razdoblje – kalendarsko vrijeme u kojem korporacija sagledava posljedice
današnjih vlastitih odluka pod pp stalne i neizmjenjene vlastite proizvodno-tehničke strukture

Dugo vr razdoblje također može trajati koliko nor traje instaliranje nove proizvodne opreme. Nakon tog
mijenja se tehnološko-proizvodna struktura i zbog toga imamo sintagmu buduće razdoblje – kalendarsko
vrijeme u kojem korporacija sagledava posljedice današnjih vlastitih odluka pod pp izmijenjene
proizvodno-tehničke strukture.

Sigurnost i nesigurnost
Više se ne može točno predvidjeti utjecaj brojnih i raznovrsnih faktora o kojima ovisi visina zarade. Prema
stupnju sigurnosti uputno je razlikovati rizilne situacije i krajnje nesigurne situacije. Rizične situacije uz a
posteriori vjerojatnost – ishod odluka poznat, vjerojatnos ishoda računa se iz proteklih situacija. Postoji i
situacija da se to ne može na temelju podataka od prije – takve situacije grupiraju se u skupinu zvanu
rizične situacije uz subjektivno utvrđene vjerojatnosti. Pored toga, postoje situacije gdje se vjerojatnost
multiple ishoda uopće ne može izračunati ili je to besmisleno. To su kranje nesigurne situacije.

Osim pojma situacija (odnosi se na faktore, uvjete i okolnosti u budućnosti koji utječu na uspješnost
odluke donesene u sadašnjpsto), koristi se i pojam strategije koji govori o tome da se neki partikularni cilj
može stvatiri slijeđenjem više pravaca akcije. Matrica plaćanja – sintagma koja govori kako svaki pravac
akcije osigurava stanovitu razinu profita.

Sadašnje razdoblje uz egzistenciju sigurnosti

Sve potrebne informacije tijekom definiranog vremena. Max profita prikladana i sasvim reprezenttatvna
– tad će i neto vrijednost biti max iz razlogaga što će se prihodi ako su naplaćeni evidentirati kao
povećanje imovine. Troškovi koji su nastali i ako su plaćeni će se evidentirati kao smanjenje obveza. Iz
definicije neto vrijednosti vidimo zašto je to tako. Neto vrijednost = početna neto vrijednost + profit.

Buduće razdoblje uz egzistenciju sigurnosti

Iziskuje se analiza sadašnje vrijednosti u svrhu utvrđivanja visine vlastite neto vrijednosti u sadašnjosti. 2
načina – analiza sadašnje vrijednosti i analiza neto sadašnje vrijednosti
Analiza sadašnje vrijednosti

Svaki projekt u pp da imamo savršene infor o kretanju prihoda i troškova rezultira razinom profita u
budućnosti. Uz pp da imamo jednokratnu svotu profita u budućnosti, visina sadašnje vr budućeg profita
je PV=profit(1+diskontna stopa)^broj godine. Ako uzmemo prve dvije komponente danim i
neizmjenjenim, neto vrijednost korporacije će biti veća što je veća sadašnja vrijednost novog projekta.
Max sadašnje vr (kriterij odlučivanja) = max neto vr.

Analiza neto sadašnje vrijednosti

Rijetko se generira ista stopa profita, pritječu višekratno. NSV = Suma (profit u razoblju / (1+diskontna
stopa)^broj godina – investirana stopa kapitala.

Neto sadašnja vrijednost budućih profita omogućava kalkulaciju neto vrijednosti koja se sastoji od zbroja
tri komponente – visina inicijalne neto vrijednosti, visina profita iz postojeće djelatnosti i visina neto
sadašnje vrijednosti. Kriterij odlučivanja maksimiranje neto sadašnje vrijednostii

Sadašnje razdoblje uz egzistenciju nesigurnosti

Iziskuje provošenje analize očekivane vrijednosti – moraju se imati podaci o visini profita koji se ostvaraju
u svakom mogućem ishodu uz određenu vjerojatnost.

Očekivana vrijednost = suma profit*vjerojatnost nastupa. Suma ide do broja mogućih profitnih ishoda.

Kriterij odlučivanja je maksimiranje očekivane vrijednosti

Buduće razdoblje uz egzistenciju nesigurnosti

Najčešća, najsloženija i iziskuje složeni postupak izrade podloge za odlučivanje

Jedan od alata je analiza sadašnje vrijednosti i to segent analize nsv. Razumljivo budući da neki
partikularni projekt generira profite u budućim vr razdobljima, ali ne znamo koliko pa moramo utvrditi
vjerojatnosti. Tu koristimo analizu očekivane vrijednosti. Mix to dvoje nalazi se i ozbiljuje u stablu
odlučivanja. Kada utvrdimo oč sad vr profita, možemo izračunati nsv korporacije. Suma inicijalne neto vr,
visine profite iz postojeće djelatnosti i visina oč sad vr. Kriterij odlučivanja je maksimiranje oč sad vr.

Koristi i troškovi menadžera

Sve češće se poduzetništvo spominje kao novi proizodni faktor, a kako je u korporaciji menadžment
odvojen od vlasništva, onda menadžment prikazujemo kao novi, zasebni četvrti proizvodni faktor koji
nosi stanovite troškove. U neoklasičnom, mikroekonomskom pristupu učinkovitosti menadžera, smatra
se da je on tu i da je to to – atribuira se sintagmom pasivno djelovanje. Druge teorije objašnjavaju više

Teorija X-učinkovitosti – Leibenstein

Leibenstein smatra da je koncept alokativne učinkovitosti neefikasan.

Krivulja proizvodnih mogućnosti koja je nastala spajanjem određenih tpčaka predstavlja stanje
dvosektorske ekonomije u slučaju kad su proizvodni faktori potpuno alocirani i učinkovito iskorišteni –
dakle, nema gubitka niti resursa niti učinkovitosti. Ako promatramo točke ispod ili iznad krivulje, možemo
izvući određene zaključke. Onu iznad ne možemo doseći jer nemamo resursa. Točku ispod odlikuje
neefikasna alokaicija rersursa. I to je najvjerojatnije, tešlko je zamislti da stvarna ekonomija funkcionira
na granici proizvodnih mogućnosti. Alokativnu efikasnost nije moguće dosegnuti iz razloga što se djeluje
u realnosti u kojoj je bitno i vrijeme i djeljivost proizvodnih resursa. Vrijeme sve više i više dolazi do
izražaja. Nedjeljivost rezultira činjenicom da će uvijek ostati neki resursi.

Ravnoteža korporacije je na diralištu izokoste i izokvante – točka E na grafu ispod

Ako menadžer bira točku C, teoretski ona se ne može dosegnuti jer se nema dovoljno kapitala. Činjenica
da je to izabrao znači da nije realizirao adekvatan izbor iz više razloga: zaključio je nepotpune ugovore s
radnicima i oni su zbog tog u poziciji da pružaju otpir realizaciji max učinkovitosti, nepoznate specifikacije
određene fje proizvodnje što rezultira propuste u realizaciji te tržišni izvori nabavke proizvodnih faktora
nisu menadžeru dovoljno pozvati ili čak i jesu, ali ih nije nabavio s dovoljnom kvalitetom.

Iz navedenog mora postojati neka učinkovitost koja divergira od alokativne učinkovitosti – X-učinkovitost.
Standard u odnosu na koji se može govoriti o višoj ili manjoj x-(ne)učinkovitosti.

X-os – visina prosječnih ukupnih troškova industrije u razdoblju t-1.

Y- os – očekivane visine prosječnih ukupnih troškova u razdoblju t.

Zraka pod 45 stupnjeva pokazuje jednakost između visine prosječnih ukupnih troškova industrije u
razdoblju t-1 i t
Acln – prosječni ukupni tropkovi svih firmi uključujući i našu korporaciju unutar industrije. Riječ je o
krivulji troškova koja nastaje pod utjecajem namjere menadžera da reducira razinu prosječnih AC u
razdoblju t u odnosu na razdoblje t-1. putanja te krivulje prikazuje uspješnost menadžera – krivulja
reduciranja troškova.

U točki A visina prosječnih AC u industriji u vremenu t-1 jednaka dužini 0A. Razlika između A''-A
predstavlja želju menadžera da snizi tropkove upravo za tu razliku. Ako to uspije, dolazi u točku B koja sad
označava nižu razinu troškova u prethodnom razdoblju. Analogno, razlika B''-B predstavlja daljnju želju.
Ovo je iterativan proces koji se može vršiti dok god ne dođe do sjecišta zrake od 45 stupnjeva i krivulje
sniženja troškova i to je stanje ravnoteže. Iz navedenog vidimo važnost menadžera, ako govorimo o
prethodnim točkama C i E, što je C bliže E, to je X-učinkovitost veća. Dakle, X-učinkovitost mjeri
sposobnost menaadžera. Ako imamo monopol, boli ih kurac za ovim

Trošak neučinkovitosti menadžerske kontrole

Dolazi zbog visoke kompleksnosti upravljanja korporacijom – treba postojati određeni broj subordiniranih
pomoćnika – koliko ih se može kontrolirati? Prema Williamsonu, vrhovni menadžer ima S intermedijarnih
pomoćnika čija je temeljna zadaća prenijeti naredbe prema dolje do najniže hijerarhijske razine i
povratnu vratiti informacije. Na tom putu gubi se, iskrivljuje određenii broj poruka – curenje kontrole ->
smanjen učinak pojedinih radnika. Neka je n broj hijerarhijskih razina, S broj zaposlenih po raziini, uk broj
zaposlenih generirat će se po obrascu S^n-1. Neka je A proporcija informacija koju primaju od vrhivnog
menadžera, ukupna korisnost informacija je A^n-1, a iz toga slijedi da je ukupna učinkovitost rada svih
zaposlenih generirana obrascon (AS)^n-1. ako radnici imaju nadnicu po satu w0 koja se po hijerarhiji
povećav po faktoru B, tada se nadnica vrhovnog menadžera računa kao w0B^n-1. iz navedenog, ukupni
trošak plaća Tp = suma w0B^n-i*Sî-1 pri čemu je i hijerarhijska razina. Nakon sumiranja:

A nakon podjele s količinomo proizvodnje:

Broj hijerarhijskih razina, ceteris paribus, snažno utječe na progresiju ukupnih troškova plaća u
korporaciji.
Disekonomija menadžera
Uz to što mngr želi ostvariti veći razinu x-učinkovitosti i responsivnosti na svoje naredbe podređenima,
također je zadužen i za ostvarivanje rasta i razvoja kompanije.

Narav menadžerske usluge

Nakon određivanja planskog horizonta poslovnog djelovanja, pristupa s operacionalizaciji nabave
proizvofdnih faktora, kombiniranje istuh u učinkovitu organizaciju, kontroliranje aktivnosti. To su
elementi operacijskog upravljanja – planiranje, organiziranje i kontroliranje. Menadžerska usluga po
definicija mora imati menažerski učinak, proizvod. Mjerenje nije jednostavno, ali nema greške ako se
menadžerskim proizvodom smatraju proizvedeni, prodani i naplaćani gotovo proizvodi. Transformacijom
iz k1 u k2 u k3 sve teže izvršavanje menadžerskog učinka – eksponencijalno rastu

Disekonomija menadžerske usluge

Menadžer kao i svatko ima maksimum koji može učiniti.

Lm menadžerski rad, Um menadžerski učinak

Iz ove putanje menadžerske proizvodnosti vidimo da menadžer ako osmisli adekvtnu konfiguraciju
informacija i adekvatno je primijeni, nema razloga misliti da se menadžerski učinak neće optimalno
realizirati što je ekvivalent optimalnoj realizaciji učinka ekonomske organizacije u cjelini. Odstupanja od
ravonoteže A moguće je objasniti neadekvatnom konfiguracijom informacija što znači da nisu sve
aktivnoti procesa operacijskog upravljanja savršeno obuhvaćane i/ili vrednovane. Mnogo razloga –
opuštenije ponađanje, zamor, monotonost, lack of motivation... menadžeri malih firmi osjećaju
preopterećenost
Koristi i troškovi menadžerskog tima
Atributi timskog rada
Već dugo u uporabi, ali u teoriji firme prilično kasno.

Timska proizvodnja
Proizvod nije jednostavni zbroj odvojenih proizvodnih učinaka određenih proizvodnih faktora već
suprotno, svi proizvodni faktori u interakciji stvaraju međuproizvode i/ili gotove proizvode. Gotovi
proizvodi nisu proizvedeni od strane jedne individue već rezultat rada manjeg ili većeg broja djelatnika –
tim je taj koji stvara učinke.

Što veći broj, potencijalno veći problem – ne mora se svatko jednakom mjerom zalagati – stupanj
zabušavanja. Plaća po prodaji tih proizvoda, nepravda ako zabušanti dobivaju isto. Zbog toga može doći
do raspada tima, a da ne bi došlo do toga, imamo nadglednike koji kontroliraju raskorak između
nagrađivanja i učinka – to se mora kvantificirati, pto iziskuje ispunjenje pp verifikacije. Provjeriti zabušava
li netko je teško jer je velika količina razloga odkojih je manjina kvantifikabilna. Wc, razumijevanje
zadatka, telefoniranje... do pojave pogrešnog predstavljanja dolazi u slučaju kad član tima odašilje
nevjerodostojne informacije i time prouzroči iskrivljeno djelovanje drugog člana tima. Poslejdice toga
mog biti i pogubne, ali je teško utvrditi je li do toga namjerno došlo. Moralni hazard.

Menadžerski tim
Na temelju timske proizvodnje možemo sagledati i menadžerski tim.

Dodajemo tri dimentije: linija poslova koja se promatra po širidi, dubini i diverzificiranost, liniju
funkcionalne specijalizacije poput nabave, proizvodnje, prodaje te liniju tržišta na kojima se nastupa i
djeluje. To sve pokriva menadžerski tim. Zadatak koordiniranja i objedinjavanja ipak ne pokriva
menadžerski tim, pa je jasno da taj tim ia hijerarhiju bar na 2 razine. K3 čak i više. Isti problemi hazarda
pojavljuju se i tu i tu je još teže identificirati. Razlika između posljedica ovog zabušavanja i onog kod
proizvodnje je u tome što su posljedice ovdje znatno veće.

Benefiti menadžerskog tima

Ishodište se nalazi i u preživljavanju i u nastojanju da se maksimizira neto vrijednost kroz neodređeno
dugo razdoblje.

Benefiri menadžerskog tima u uvjetima centralizacije

Eksplicitni cilj – menadžerova plaća i financijske kompenzacije. Sve ostalo su skriveni ciljeve. Npr
diskrecijske investicije. Sve te skrivene ciljeve grupiramo sintagmom diskrecijske kompenzacije. Ako je
kompanija centralizirana, varijable fje korisnosti menadžerskog tima ne treba utvrđivati. Plaća gl
menadžera veća za konstantan parametar.

Benefiti menadžerskog tima u uvjetima decentralizacije

Pp da članovi menadžerskog tima vode samostalne poslovne jedinice. Na pp decentralizacije -> svi
članovi menadžerskog tima imaju diskrecijske ovlasti -> mogućnost stjecanja diskrecijske kompenzacije.
Visina zavisi od učinkovitosti pojedinih segmenata korporacije koji se manageira.
Pitanje – ako članovi tima polučuju diskrecijske kompenzacije, što ostaje glavnom menadžeru? Nije
jednostavan odgovor. Ako on samo koordinira, teoretski najveći dio kolača ide njemu. Ali ta moć može
utjecati na tijek poslovanja i posljedično i na distribuciju kolača. Učinkovitost nije nužno jedini kriterij.

Troškovi menadžerskog tima

Najpoznatija vrsta troškova su troškovi nadgledanja.

Traganje za rentama
Renta – želja aktera da ostvari sada i/ili u budućnosti naknadu iznad one koju je ugovorio. Dva scenarija:
ponovno poliranje i spržena zemlja

Ponovno poliranje – nezadovoljstvo sadašnjim stanjem potiče razmišljanje kako ga poboljšati. Jedna od
mogućnosti je networking s kolegama iz industrije u kojoj radi, može biti i u firmi u obliku javnih izlaganja.
Ako bude dobar, neće izostati poboljšanje njegove predodžbe kao sposobnog stručnjaka.

Spržena zemlja – suprotno, još veće povlačenje, ali aktivan rad na otežaanju preuzimanja posla od strane
budućih nasljednika. Uz to imamo i mogućnost inteligentnog uskraćivanja relevantnih
neračunovodstvenih informacija vidimo srž. Čini se nezamjenjiivim ako ode. Učinak ovog ipak manji jer
sati uloženi u gradnju vlastite slike rezultiraju manjom proizvodnošću. Trošak tih promotivnih sati snosi
ekonomska organizacija. To je vrsta implicitnih troškova koje je jako teško procijeniti. Također, nastaju i
troškovi otežavanja preuzimanja posla. Varijabla sprženih sati na promociju teško je aplikabilna na
troškove otežavanja posla jer se ne zna gdje primijeniti taj parametar.

Troškovi nadgledanja
Da ovi ispod ne bi pretjerivali, trebaju se nadgledati – iziskuje vrijeme, napor i novac. Konkretna visina
troška ovisi o sposobnosti glavnog menadžera da realizira aktivnoti nadgledanja. Ako to rade konzultanti,
to je skupo zbog cijene usluge i oportunističko ponašanje konzultanata. Preuzimanje obveze jedno,
stupanj izvršavanja drugo – treba izabrati. Ako stane na stranu tima, troškovi nadgledanja manji. Troškovi
pod utjecajem arbitrarnosti.

Troškovi agenata
Generator – onaj tko prouzrokuje troškove.

Koji su troškovi i benefiti neke opcije ponašanja glavnog menadžera?

Ako član tima slijedi scenarij spržena zemlja – razmišljanje o benefitima novog ugovora o radu u koje
spadaju i troškovi otežavanja preuzimanja posla, nove pridošlice, oportunističkog ponašanja od kojeg vjv
ni pridošlica nije imuna. Benefiti jer nema tih troškova ako ovaj ostane

Zadržavanje znači i umanjeni učinak kojeg starosjedioc postiže, a može tražiti i veću financijsku
kompenzaciju. Treba uključiti i porast troškova zamjene do kojeg dolazi jer se ovaj ohrabri. Ako je tim
nezadovoljan njim, a gl mngr ga odluči zadržati, trošak je i nezadovoljststvo tima, tj manji njihov učinak.

Procjena agencijskih troškova

Sve navedeno dosad su neki od agencijskih troškova. Da bi se visiina apsolutno utvrdila, potrebno je
imati etalon (mjerilo), a on se može sastojati u takvoj poslovnoj situaciji gdje je agency cost 0.

U javnim firmama teško naći one gdje su uloge vlasnika i menadžera jedna osoba -> one ne mogu biti
etalon. Dakle, treba ići u privatni sektor.
Kako mjeriti troškove? Prva mjera nastoji ih izravno zahvatiti računajući ih kao razliku u dolarskim
izdacimaizmeđu firme sa stanovitom vlasničkom i menadžerskom strukturom i one kojd kojih su
agencijski troškovi 0. operativni izdaci susreću se u rač literaturi i definiraju se kao ukupni izdaci umanjeni
za troškove prodane robe, izadtke za plaćene kamete i iznadke namijenjene menadžerskim
kompenzacijama. Ostali agregat troškova trebao bi reflektirati troškove prouzročene od strane
menadžera. Ti troškovi mogu podcijeniti agencijske troškove budući da u njjima nema troškova koji
nastaju zbog pogrešnih odluka infuciranih zbog agencijskih problema. Jednom kad se utvrde, trebaju
odražavati stupanj u kojem mgmt kontrolira operativne troškove.

Druga mjera sastoji se u utvrđivanju gubitka u prihodu koji se može pripisati neučinkovitom korištenju
imovine, a ono može rezultirati iz loših investicijskih odluka ili menadžerskog zabušaanja.
Operacionalizacija ove mjere postiđe se utvrđivanjem godišnje prodaje prema imovini.

Granica rasta korporacije

Prijelas s jedne gpm na drugu treba pađžljivo planirati. Proces adaptacije na novu krivulju traži
raspolaganje odgovarajućim proizvodnim faktorima i njihovu učinkovitu organizaciju. Pitanje, može li se
to ostvaariti od strane postojećeg tima?

Disekonomija MU kaže da ne može, tj da je teško, treba ga osvježiti, a to je teško u kratkom razdoblju jer
je riječ o kompleksnoj organzaciji. Rad u timu također otežava. Preferira se proizvodnja novih članova
menadžerski timove koji su već u organizaciji.